zbornik radova - osvit · 2012-02-24 · tacija, zapošljavanje i rad u kojem je zadano 8 mjera...

Udruga ustanova, drugih pravnih osoba i građana koji provode profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom Hrvatske

Fond za profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom

ZBORNIK RADOVA6. Međunarodnog stručnog skupa

Profesionalna

rehabilitacija

osoba s

invaliditetom

– vrata za

ponovni ulazak

u svijet rada27. i

28.

svi

bnja

201

0. Z

adar

Udruga ustanova, drugih pravnih osoba i građana koji provode profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom Hrvatske


ZBORNIK RADOVA 6. Međunarodnog stručnog skupa

Profesionalna rehabilitacija osoba s invaliditetom – vrataza ponovni ulazak u svijet rada

POKROVITELJ

VLADA REPUBLIKE HRVATSKE

27. i 28. svibnja 2010., Zadar

Organizatori

OSVIT-Udruga ustanova i drugih pravnih osoba i građana

koji provode profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom Hrvatske


NakladnikOSVIT

Za nakladnikaJosip Držaić

Programski odborVesna Federer Budimčić, predsjednica

Jasenka Sučec,

Damira Benc

Višnja Majsec Sobota

Slavko Leban

UrednikIvica Šutalo

PrijevodVanda Mucić

Grafičko oblikovanje i tisakURIHO, Zagreb

Naklada300 primjeraka

BibliotekaStručni skupovi

Tekstovi su objavljeni u izvornom autorskom obliku

ISBN 978-953-95900-3-9

Sadržaj

P r o f e s i o n a l n a r e h a b i l i t a c i j a o s o b a s i n v a l i d i t e t o m – v r a t a z a p o n o v n i u l a z a k u s v i j e t r a d a 5

Uvodna riječ

Udruga OSVIT šesti puta organizira međunarodni stručni skup o problemima profesionalne rehabilitacije i zapošlja-

vanja osoba s invaliditetom a četvrtu godinu zajedno s Fondom za profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s

invaliditetom.

Budući se radi o iznimno osjetljivoj i složenoj socijalnoj problematici suradnja Fonda i udruge OSVIT dragocjen je dopri-

nos poticaju rješavanja niza kompleksnih problema vezanih uz uspješno uključivanje osoba s invaliditetom u društvo, a

osobito u svijet rada. Upravo su Fond, s jedne strane, kao Vladina institucija, osnovana s ciljem stalnog unapređenja

profesionalne rehabilitacije i poticanja zapošljavanja osoba s invaliditetom i OSVIT, s druge strane, kao udruga koja

objedinjuje sve ustanove i druge pravne osobe koje se bave profesionalnom rehabilitacijom i zapošljavanjem osoba s

invaliditetom najpozvaniji da stalno propituju i iznalaze najbolja rješenja mnogih pitanja i problema vezanih za tu slo-

ženu tematiku.

Stoga je glavna tema ovogodišnjeg Međunarodnog stručnog skupa posvećena profesionalnoj rehabilitaciji, temeljnoj i pola-

znoj pretpostavci integracije osoba s invaliditetom u svijet rada, kao i njihove uključenosti u sve aspekte društvenog života.

Ovogodišnji stručni skup obilježavaju neke nove činjenice koje će sljedećih godina bitno utjecati kojim će smjerom ići socijalna

politika Europske unije, a posebice politika zapošljavanja osoba s invaliditetom. Prva osobitost odnosi se na našu zemlju i

činjenicu da smo na samom pragu ulaska u europsku zajednicu država i usklađivanja hrvatskog zakonodavstva s zakonodav-

stvom Europske unije. Druga osobitost ovogodišnjih izlaganja, osobito članica EU, odnosi se na početak primjene Lisabon-

skog ugovora, jer s njegovom primjenom daje se još veća važnost socijalnim pitanjima i većoj ulozi socijalne politike u cijeloj

Europskoj uniji. Iz izlaganja naših gostiju saznat ćemo o njihovim iskustvima i izazovima u primjeni Lisabonskog ugovora,

kao i što Republiku Hrvatsku čeka u najskorije vrijeme po tome pitanju. Konačno, treća posebnost ovogodišnjeg skupa leži u

činjenici da se svijet zadnjih nekoliko godina suočava s najvećom financijskom i gospodarskom krizom od kraja Drugog svjet-

skog rata. Ishodište krize nalazi se u padu moralnog i vrijednosnog sustava, te je stoga cijela Europska unija pred velikim

izazovom i preispitivanjem vrijednosne hijerarhije što bi se trebalo najizravnije odraziti na sustav socijalne skrbi, jer nema

dvojbe da su u krizi najugroženiji oni koji su najslabiji.

Mi vjerujemo da kriza može biti prilika za nova, pravednija i učinkovitija definiranja politika profesionalne rehabilitacije i

zapošljavanja osoba s invaliditetom.

Ovogodišnja tema Međunarodnog stručnog skupa zbog svega navedenog nosi naziv Profesionalna rehabilitacija osoba s inva-liditetom – vrata za ponovni ulazak u svijet rada i polazi od iskustava Austrije, Belgije, Irske, Nizozemske, Njemačke i Slovenije

i njihovih nacionalnih strategija. Budući da u praksi zemalja EU postoje različiti modeli profesionalne rehabilitacije, a s druge

strane postoji i EU- strategija promicanja zapošljavanja osoba s invaliditetom, zanimljivo će biti upoznati se s posebnostima

pojedinih modela. Konačno, Hrvatska će predstaviti svoju strategiju i svoj model profesionalne rehabilitacije. Zato držimo

iznimno važnim ono o čemu će se govoriti drugog dana na okruglom stolu: Sličnosti i razlike između modela profesionalne rehabilitacije u pojedinim zemljama.

O važnosti i značaju stručnih skupova posvećenih problematici profesionalne rehabilitacije i zapošljavanja osoba s invalidi-

tetom koje su do sada organizirali Fond za profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom i udruga OSVIT

govori odaziv brojnih predstavnika gotovo svih institucija koji se bave tom problematikom u Hrvatskoj. Osobito smo zadovoljni

što naš stručni skup, već tradicionalno, ima međunarodni karakter što nam omogućuje bolje upoznavanje drugih iskustava ali

P r o f e s i o n a l n a r e h a b i l i t a c i j a o s o b a s i n v a l i d i t e t o m – v r a t a z a p o n o v n i u l a z a k u s v i j e t r a d a 76 Z B O R N I K R A D O V A 6 . M E Đ U N A R O D N O G S T R U Č N O G S K U P A

Ishodišta profesionalne rehabilitacije i

zapošljavanja osoba s invaliditetom

Začeci profesionalne rehabilitacije i zapošljavanja osoba s

invaliditetom na ovim prostorima sežu u daleku 1946. godi-

nu kada je u Zagrebu osnovano „Privredno poduzeće osoba

ratnih vojnih invalida“. Pravni sljednik tog poduzeća je zaštit-

na radionica „Ivančica“. Ono je osnovano s ciljem provođe-

nja osposobljavanja i zapošljavanja ratnih vojnih invalida II.

svjetskog rata. 1947. godine Savez gluhih osniva u Zagrebu

„Privredno poduzeće DES“, primarno za zapošljavanje osoba

oštećena sluha. Do 1958. godine osnovano je još 15 za-

štitnih radionica pod istim imenom. 1960. godine osnivaju

se zaštitne radionice „Osvit“ i „ZIRI“ za profesionalnu reha-

bilitaciju i zapošljavanje invalida rada i osoba s faktorima

otežane zapošljivosti. Područje profesionalne rehabilitacije

i zapošljavanja osoba s invaliditetom prvi put je zakonom

regulirano 1977. godine kad je donesen Zakon o organiza-

cijama udruženog rada za profesionalnu rehabilitaciju i za-

pošljavanje invalida (NN 29/77). Do donošenja navedenog

Zakona aktivnosti na ovom području bile su regulirane putem

pravilnika koji su bili vezani uz Zakon o mirovinskom i invalid-

skom osiguranju.

Najznačajniji pomak uređivanja ovog područja djelovanja na

sadržajnoj i pravnoj razini učinjen je 2002. godine donoše-

njem Zakona o profesionalnoj rehabilitaciji i zapošljavanju

osoba s invaliditetom (NN 143/02 i 33/05) i 2003. godine

donošenjem Uredbe o osnivanju Fonda za profesionalnu re-

habilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom (dalje: Ured-

ba – NN 116/03, 48/04 i 68/08).

U svrhu unapređenja skrbi o osobama s invaliditetom do-

nesena je Odluka o načinu ostvarivanja poticaja pri zapo-

šljavanju osoba s invaliditetom (NN 8/08, 20/08, 96/09 i

44/10).

U 2009. godini izvršene su promjene u Statutu Fonda i na-

vedenoj Odluci, u cilju povećanja efikasnosti rada Fonda i

usklađivanja politike dodjele poticaja za zapošljavanje osoba

s invaliditetom s posljedicama gospodarske krize.

Profesionalna rehabilitacija i zapošljavanje danas

Poznato je da je profesionalna rehabilitacija sastavni dio

procesa rehabilitacije osoba s invaliditetom koja ima za cilj

omogućiti osobama s invaliditetom što je moguće potpuniju

radnu i socijalnu integraciju u društvo. Svrha profesionalne

rehabilitacije je omogućiti osobi s invaliditetom da osigura i

zadrži odgovarajuće zaposlenje i napreduje u tom zaposle-

nju te da tako potpomogne integraciju i reintegraciju takve

osobe u društvo. Sastoji se od tri sukcesivne komponente:

1. profesionalno usmjeravanje: skup različitih aktivnosti koje pojedincu omogućavaju identificiranje vlastitih mo-

gućnosti, kompetencija i interesa u različitoj životnoj

dobi. Uključuje postupke profesionalnog informiranja i

savjetovanja, uz provjeru psihofizičkog odnosno zdrav-

stvenog statusa korisnika, a provodi ga Hrvatski zavod

za zapošljavanje.

2. osposobljavanje za produktivni rad odnosi se na profesio-

nalno i radno osposobljavanje. Profesionalno osposoblja-

Strategija promicanja profesionalne rehabilitacije i zapošljavanja osoba s invaliditetom u Republici Hrvatskoj

STJEPAN ADANIĆ

državni tajnik Ministarstva obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti

Hrvatska

i promociji našega modela profesionalne rehabilitacije. Dakako, da nam je osobita čast što je Vlada Republike Hrvatske na

čelu s predsjednicom gospođom Jadrankom Kosor, preuzela pokroviteljstvo nad našim stručnim skupom.

Želimo da izmjena iskustava modela provođenja profesionalne rehabilitacije osoba s invaliditetom, zemalja EU i Republike

Hrvatske, pridonese iznalaženju najboljih rješenja za poboljšanje statusa osoba s invaliditetom i njihove uspješne integracije

u društvo, a sutra, u zajedničkoj Europskoj uniji.

Predsjednik Organizacijskog odbora

mr. sc. Ante Vučić

P r o f e s i o n a l n a r e h a b i l i t a c i j a o s o b a s i n v a l i d i t e t o m – v r a t a z a p o n o v n i u l a z a k u s v i j e t r a d a

STJEPAN ADANIĆ • Strategija promicanja profesionalne rehabilitacije i zapošljavanja osoba s invaliditetom u Republici Hrvatskoj

98 Z B O R N I K R A D O V A 6 . M E Đ U N A R O D N O G S T R U Č N O G S K U P A

Provedbene mjere Nacionalnog plana za poticanje zapošlja-

vanja obuhvaćaju prioritete za djelovanje utvrđene u JAP-u,

koji se u potpunosti podudaraju s prioritetima u Operativ-

nom programu za razvoj ljudskih potencijala (u okviru IV.

Komponente IPA-e).

Vlada Republike Hrvatske je 2007. godine donijela Nacional-

nu strategiju izjednačavanja mogućnosti za osobe s invalidi-

tetom od 2007. do 2015. godine s ciljem daljnjeg snaženja

zaštite prava osoba s invaliditetom. Zadaća navedene stra-

tegije je uskladiti sve politike djelovanja na području zaštite

osoba s invaliditetom s dostignutim standardima na global-

noj razini, ali i svim trendovima koji imaju za cilj nastojanje

da sva područja života i djelovanja budu otvorena i pristupač-

na osobama s invaliditetom.

Kratak pregled dijela provedenih aktivnosti s ciljem profesionalne rehabilitacije i zapošljavanja osoba s invaliditetom i promicanja zapošljavanja osoba s invaliditetom definiranih u Nacionalnoj strategiji

U cilju unapređenja profesionalne rehabilitacije i zapošlja-

vanja osoba s invaliditetom u skladu s njihovim potrebama

i mogućnostima, kao i potrebama i mogućnostima tržišta

rada, u Nacionalnoj strategiji izjednačavanja mogućnosti

za osobe s invaliditetom od 2007. do 2015. godine (NN

63/07), definirano je područje 2.7. Profesionalna rehabili-

tacija, zapošljavanje i rad u kojem je zadano 8 mjera koje se

kontinuirano provode.

Nositelj provedbe 7 mjera je Ministarstvo gospodarstva,

rada i poduzetništva, a sunositelji su Fond za profesionalnu

rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom, Hrvatski

zavod za zapošljavanje, Ministarstvo zdravstva i socijalne

skrbi, Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa, Mini-

starstvo obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti,

Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, Hrvatska udruga

poslodavaca, Ured za ljudska prava Vlade Republike Hrvat-

ske, ustanove za rehabilitaciju, znanstvene institucije, udru-

ge osoba s invaliditetom i udruge koje programski djeluju u

korist osoba s invaliditetom.

Mjera 1. Provesti evaluaciju postojeće zakonske regulative i aktualne politike u području rehabilitacije i zapo-šljavanja osoba s invaliditetom od strane nezavi-snog tijela

Tijekom 2009. godine postignuto je objedinjavanje svih

dosadašnjih propisa na području prava s osnove invali-

diteta i profesionalne rehabilitacije u čijoj izradi su su-

djelovali predstavnici svih resora koji skrbe o osobama

s invaliditetom. Objedinjeni propisi bili su podloga za

rad radnih skupina za izradu prijedloga jedinstvene liste

oštećenja za sve kategorije osoba s invaliditetom neovi-

sno o načinu i uzrocima nastanka te za izradu prijedloga

jedinstvenog tijela vještačenja. U izradi prijedloga jedin-

stvene liste oštećenja (izrada u tijeku), formirana je me-

đuresorna radna skupina koju čine predstavnici različitih

relevantnih ministarstava i institucija, različitih stručnih

profila. Jedinstvenom listom oštećenja omogućit će se

standardizirano dodjeljivanje postotka oštećenja uz dija-

gnostički identitet što znači izjednačavanje mogućnosti za

sve vrste invaliditeta. U listu su uključeni i entiteti koji

do sada nisu bili definirani propisima, iako uz sebe nose

invaliditet. Formiranje konačne liste oštećenja se planira

za 2010. godinu i ono osigurava bazu za formiranje druš-

tveno medicinskog modela invaliditeta koji će uz tjelesno

oštećenje vještačenjem obuhvatiti i funkcioniranje osobe s

invaliditetom i faktore njenog okruženja.

Hrvatski zavod za zapošljavanje sukladno Zakonu o profesi-

onalnoj rehabilitaciji i zapošljavanju osoba s invaliditetom te

Zakonu o izmjenama i dopunama Zakona o profesionalnoj re-

habilitaciji i zapošljavanju osoba s invaliditetom (NN 33/05),

odlučuje o načinu ostvarivanja prava na profesionalnu reha-

bilitaciju nezaposlenih osoba s invaliditetom. S aspekta pri-

preme za zapošljavanje i samog zapošljavanja, profesionalna

rehabilitacija uključuje sljedeće aktivnosti:

• utvrđivanje preostalih radnih i općih sposobnosti;

• profesionalno informiranje, savjetovanje i procjenu profe-

sionalnih mogućnosti;

• analizu tržišta rada, mogućnost zapošljavanja i uključiva-

nja u rad;

• procjenu mogućnosti izvođenja, razvoja i usavršavanja

programa profesionalnog osposobljavanja;

vanje se ostvaruje u redovnim srednjim školama ili po-

sebnim ustanovama po individualiziranim, prilagođenim

ili posebnim programima dok se radno osposobljavanje

provodi u posebnim osnovnoškolskim ustanovama pro-

svjete, zdravstva i socijalne skrbi.

3. zapošljavanje osoba s invaliditetom ključna je komponen-

ta njihove profesionalne rehabilitacije.

Strategija poticanja zapošljavanja i zapošljavanja osoba s invaliditetom

Strateški pristup zapošljavanju osoba s invaliditetom za raz-

doblje 2009.-2010. definiran je Programom Vlade Repu-

blike Hrvatske za mandatno razdoblje 2008.-2011., kao i

drugim strateškim dokumentima. Strateški okvir za razvoj

2006.-2013. pridaje vrlo veliku pozornost zaposlenosti i

zapošljavanju te navodi da je cilj koji želimo postići: razvoj

i zapošljavanje u konkurentnom tržišnom gospodarstvu koje

djeluje u europskoj socijalnoj državi 21. stoljeća.

Vlada Republike Hrvatske je na sjednici održanoj 21. svib-

nja 2009. godine donijela Odluku o prihvaćanju Nacionalnog

plana za poticanje zapošljavanja za 2009. i 2010. godinu s

provedbenim mjerama koje slijede prioritete politike zapo-

šljavanja utvrđene u Revidiranoj Lisabonskoj strategiji o ra-

stu zaposlenosti i radnim mjestima. U 2009. godini je dakle

započeo novi ciklus aktivnih mjera zapošljavanja u Republici

Hrvatskoj na temelju Zajedničkog memoranduma o priori-

tetima politike zapošljavanja Republike Hrvatske (JAP) koji

je prihvatila Vlada Republike Hrvatske na sjednici održanoj

2008. godine.

Nacionalnim planom za poticanje zapošljavanja za 2009. i

2010. utvrđuju se osnovna načela nacionalne politike za-

pošljavanja. Također se utvrđuju odgovornosti i definiraju

zadaće za nadležna tijela državne uprave i javne ustanove

u provedbi plana, potiče njihovo zajedničko djelovanje te

međusobna suradnja. Ključni prioriteti koje Republika Hrvat-

ska namjerava ostvariti kroz ovaj plan su: povećanje stopa

participacije žena primarne dobne skupine (posebice onih

s niskim ili neodgovarajućim vještinama), povećanje stopa

participacije starijih osoba, povećanje stopa participacije

mladih ljudi, rješavanje problema dugotrajne nezaposleno-

sti, smanjenje nesrazmjera vještina na tržištu rada, pobolj-

šanje prilagodljivosti radnika i poduzeća, povećanje ulaganja

u ljudski potencijal kroz bolje obrazovanje i vještine, dobro

upravljanje, izgradnja administrativnih kapaciteta.

Zajednički memorandum o socijalnom uključivanju Republike

Hrvatske potpisan je 5. ožujka 2007. godine, kada su se

Republika Hrvatska i Europska Komisija usuglasile o ključnim

izazovima koji stoje na putu unaprjeđenja socijalne zaštite

i socijalnog uključivanja te o prioritetima, mjerama i anali-

zama koje treba provesti u procesu nakon potpisivanja Za-

jedničkog memoranduma o socijalnom uključivanju Republike

Hrvatske (JIM-a) u području socijalne zaštite i socijalnog

uključivanja.

Zajednički memorandum o socijalnom uključivanju Republi-

ke Hrvatske (JIM) i Zajednički memorandum o prioritetima

politike zapošljavanja (JAP) dva su mjerodavna dokumenta u

sektoru socijalne politike i zapošljavanja. Poveznice ovih dva-

ju dokumenata su pojedini zajednički ciljevi i prioriteti. Stoga

je u njihovim provedbenim postupcima izrazito važna uskla-

đenost prioritetnih područja djelovanja, provedbenih mjera i

aktivnosti, kao i usklađenosti provedbenih postupaka koja se

postiže dobrom koordinacijom resornih ministarstava. Tako

je primjerice, prilikom izrade Nacionalnog plana za potica-

nje zapošljavanja 2009.-2010. i Nacionalnog provedbenog

plana za socijalno uključivanje 2009.-2010. uspostavljena

dobra formalna suradnja i koordinacija između Ministarstva

gospodarstva, rada i poduzetništva i Ministarstva zdravstva

i socijalne skrbi.

U sadržaj Nacionalnog provedbenog plana za socijalno uklju-

čivanje 2009.-2010. unesene su samo one provedbene

mjere i aktivnosti, s odgovarajućim indikatorima i nositelji-

ma, koje su usmjerene ranjivim skupinama osoba kojima naj-

više prijeti rizik socijalnog isključenja, a ujedno su sastavni

dio provedbenih mjera i aktivnosti u predloženome Nacional-

nom planu za poticanje zapošljavanja 2009.-2010. Tako je

na prioritetnom području djelovanja Nacionalnoga plana za

poticanje zapošljavanja 2009.-2010. - rješavanju problema

dugotrajne nezaposlenosti, uvedena posebna mjera za dugo-

trajno nezaposlene osobe, kojima prijeti isključenje s tržišta

rada i koje po socijalnim mjerilima pripadaju skupini ranjivih

osoba (niskoobrazovane osobe, starije osobe, osobe s inva-

liditetom, osobe srpske nacionalne manjine, osobe romske

nacionalne manjine, hrvatski branitelji iz Domovinskog rata).




sionalne rehabilitacije u Republici Austriji i Republici

Hrvatskoj,

• Prijedlog modela profesionalne rehabilitacije koji bi,

prema iskustvima, bio primjeren za Republiku Hr-

vatsku.

Mjera 2. Osigurati mehanizme zaštite od diskriminacije u po-dručju zapošljavanja i rada osoba s invaliditetom

Donošenjem Zakona o potvrđivanju Konvencije o pravima

osoba s invaliditetom i Fakultativnog protokola uz Konven-

ciju (NN Međunarodni ugovori 6/07 i 5/08) te donošenjem

Zakona o suzbijanju diskriminacije (NN 85/08) Republike

Hrvatska je dodatno osigurala pravo zapošljavanja osoba s

invaliditetom na jednakoj osnovi s drugima.

Mjera 3. Osnovati regionalne centre za profesionalnu reha-bilitaciju osoba s invaliditetom

Regionalni centri za profesionalnu rehabilitaciju planiraju se

osnovati nakon završenog rada međuresorne radne skupine

koja radi na prijedlogu jedinstvene liste oštećenja i jedinstve-

nog tijela vještačenja. U Rijeci djeluje Centaroprema d.o.o.

(sada Centaroprema RE&ZIN), koja je jedinstven primjer kon-

tinuiranog rada na profesionalnoj rehabilitaciji i koja djeluje

još od 1964. godine. Njihov model rehabilitacije tzv. „Riječki

model“ je poznat i u inozemstvu, naročito u Republici Sloveni-

ji. Danas Centaroprema provodi rehabilitaciju za Hrvatski za-

vod za mirovinsko osiguranje na svom području. Fond planira

osnovati 4 regionalna centra za profesionalnu rehabilitaciju.

Mjera 4. Omogućiti pristup osoba s invaliditetom profesio-nalnom usmjeravanju (profesionalna orijentacija) bez obzira na životnu dob, obrazovanje i radni status

Hrvatski zavod za zapošljavanje sustavno i organizirano već

dugi niz godina provodi profesionalno usmjeravanje učenika

završnih razreda osnovnih i srednjih škola te svih onih kojima

je potrebna pomoć u odabiru, odnosno promjeni obrazov-

nog programa/zanimanja. Profesionalno usmjeravanje uče-

nika uključuje sljedeće aktivnosti: ispitivanje profesionalnih

namjera učenika, profesionalno informiranje i profesionalno

savjetovanje.

U 2009. godini ispitivanje profesionalnih namjera učenika

provedeno je anketiranjem 60.312 učenika. U cilju informi-

ranja učenika Hrvatski zavod za zapošljavanje je izdao preko

52.260 primjeraka brošura i 8.755 letaka namijenjenih uče-

nicima te je tiskano pet vrsta regionalnih brošura o moguć-

nostima upisa učenika u srednje škole u ukupnoj nakladi od

46.000 primjeraka. Individualnim i grupnim profesionalnim

informiranjem tijekom 2009. godine obuhvaćeno je 30.079

učenika te 5.899 roditelja učenika.

Posebna pozornost u Hrvatskom zavodu za zapošljavanje

pridaje se učenicima koji imaju otežan pristup tržištu rada,

odnosno učenicima s teškoćama u razvoju i zdravstvenim

teškoćama. Sukladno Odluci o elementima i kriterijima za iz-

bor kandidata za upis u srednje škole Ministarstva znanosti,

obrazovanja i športa, učenici s teškoćama imaju pravo na

direktan upis u srednju školu. Učenici s težim zdravstvenim

smetnjama imaju pravo na ostvarivanje prednosti pri upisu,

što znači da se mogu upisati u odgovarajuću srednju školu

s manjim brojem bodova, i to do deset posto od bodova

najniže rangiranog kandidata na ljestvici poretka učenika koji

su ostvarili pravo upisa u tu školu. Učenici s osobito teškim

zdravstvenim smetnjama mogu se upisati izravno s mišlje-

njem Odsjeka za profesionalno usmjeravanje o najprikladni-

jem izboru programa.

Stručno mišljenje o najprimjerenijem odabiru obrazovanja

rezultat je profesionalnog savjetovanje učenika koje uključuje

timsku obradu (psiholog, liječnik i po potrebi drugi stručnja-

ci). Stručno mišljenje uvažava s jedne strane potrebe tržišta

rada i mogućnosti obrazovanja, a s druge strane individualne

potrebe učenika. U 2009. godini u aktivnosti profesionalnog

savjetovanja ukupno je uključeno 14.813 učenika osnovnih

i srednjih škola, od čega je 5.389 učenika s teškoćama u

razvoju i kroničnim zdravstvenim smetnjama.

S ciljem podizanja razine kvalitete rada s različitim skupi-

nama korisnika među kojima su i osobe s invaliditetom, ti-

jekom 2009. godine u aktivnosti unapređenja kompetencija

uključeni su savjetnici za posredovanje pri zapošljavanju i

savjetnici za profesionalno usmjeravanje Hrvatskoga zavoda

za zapošljavanje.

U 2009. godini provedeno je 28 radionica za unapređenje

kompetencija savjetnika za zapošljavanje (na temu komuni-

kacijskih vještina, timskog rada, motiviranja dugotrajno ne-

zaposlenih osoba itd.) dok su primjerice u Područnoj službi

• radno osposobljavanje, dokvalifikaciju, prekvalifikaciju i

programe za održavanje i usavršavanje radnih i radno-so-

cijalnih vještina i sposobnosti u razdoblju do zapošljavanja.

U Hrvatskom zavodu za zapošljavanje se u rješavanju pro-

blema zapošljavanja osoba s invaliditetom naglasak stavlja

na individualni pristup nezaposlenoj osobi koju profesionalno

informira i savjetuje savjetnik za posredovanje pri zapošlja-

vanju osoba s invaliditetom, posebno educiran u tom po-

dručju. U svim područnim službama Zavoda rade savjetnici

za posredovanje pri zapošljavanju osoba s invaliditetom te

oni u suradnji sa savjetnicima za profesionalno usmjeravanje

obavljaju procjenu radne sposobnosti nezaposlene osobe s

invaliditetom koja uključuje i psihološko-medicinsku obradu.

Svrha procjene preostalih radnih sposobnosti je upućivanje

u adekvatne oblike profesionalne rehabilitacije. Također, ne-

zaposlenim osobama s invaliditetom omogućeno je sudjelo-

vanje i u različitim oblicima grupnog savjetovanja prilagođe-

nim s obzirom na vrstu invalidnosti, čija je svrha poticanje

aktivnog pristupa traženju posla, te ostvarivanje socijalne i

psihološke potpore. Navedeni oblici rada prilagođeni su po-

trebama i mogućnostima osoba s invaliditetom.

Sukladno Zakonu o profesionalnoj rehabilitaciji i zapošljava-

nju osoba s invaliditetom (NN 143/02) Hrvatski zavod za za-

pošljavanje odlučuje o načinu ostvarivanja prava na profesi-

onalnu rehabilitaciju nezaposlenih osoba s invaliditetom, dok

ju organizira i izvodi ustanova za profesionalnu rehabilitaciju,

srednja škola ili druga pravna osoba koja ispunjava uvjete za

osposobljavanje. Profesionalna rehabilitacija je usmjerena

prema što bržem uključivanju osobe s invaliditetom u rad u

zanimanju gdje će postizati najpovoljniji radni učinak s naj-

manjim izgledom da dođe do daljnjeg narušavanja njezinih

preostalih radnih i općih sposobnosti.

Zbog nedostatka potrebne zakonodavne regulative u provo-

đenju profesionalne rehabilitacije i snaženja radnih centara

Fond za profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje je pokre-

nuo dva projekta:

1. “Utvrđivanje kriterija i modela za sufinanciranje rada rad-

nog centra od strane Fonda za profesionalnu rehabilita-

ciju i zapošljavanje“

Osobi s invaliditetom koja se na temelju radnih i općih

sposobnosti ne može zaposliti i održati zaposlenje u po-

sebnim uvjetima kod poslodavca ili u zaštitnoj radionici

može se osigurati rad u radnom centru.

Cilj je projekta, da se kroz dvije korisničke institucije

(Udruga za promicanje inkluzije, Zagreb i Zaštitna radio-

nica „URIHO“, Zagreb), koje imaju različite pravne oblike,

a već provode djelatnosti radnog centra, u razdoblju od

6 mjeseci utvrdi na koji način radni centar funkcionira,

te u kolikom omjeru i na koji način Fond treba sudjelova-

ti u financiranju takvog centra. Očekivani rezultati ovog

projekta su:

– kreiranje modela i jasnih kriterija temeljem kojih će

Fond sudjelovati u sufinanciranju radnih centara,

– transparentnost načina sufinanciranja radnih centa-

ra od strane Fonda,

– doprinos postavljanju nedvojbenih kriterija i smjerni-

ca za osnivanje radnih centara,

– stjecanje višeg stupnja samostalnosti, pripreme za

tržište rada te aktivno uključenje osoba s invalidite-

tom u društvenu zajednicu.

2. „Profesionalna rehabilitacija kao metoda integracije oso-

ba s invaliditetom na hrvatskom tržištu rada“

Fond za profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba

s invaliditetom je navedeni projekt pokrenuo u suradnji s

Berufliches Bildungs und Rehabilitationszentrum iz Linza

(BBRZ), Republika Austrija, udrugom OSVIT i ustanovom

URIHO. Cilj projekta je razvoj modela profesionalne re-

habilitacije za Hrvatsku, uz uzimanje u obzir individualnih

medicinskih, socijalnih i psiholoških dijagnoza te ekonom-

skih/egzistencijalnih zahtjeva osoba s invaliditetom, kako

bi se time poboljšao ili omogućio njihov pristup tržištu

rada, a orijentiran je, između ostalog, na temeljne po-

stavke hrvatske nacionalne strategije uvođenja aktualnog

sistema profesionalne rehabilitacije prema standardima

Europske unije, sukladno nastojanjima pristupanja Hrvat-

ske Europskoj uniji.

Očekivani rezultati su:

• Izvještaj/analiza aktualne strukture profesionalne re-

habilitacije u Republici Hrvatskoj,

• Predstavljanje (prikaz) razlika u strukturama profe-




validitetom, vodeći računa o trenutno iskazanim potrebama

i financijskim sredstvima, koja Fond ima na raspolaganju.

Odluku će Fond i u narednom periodu preispitivati i prilago-

đavati je potrebama poslodavaca na otvorenom tržištu rada.

Mjera 7. Utvrditi modele pri zapošljavanju osoba s invalidite-

tom koje se ne mogu zaposliti na otvorenom tržištu

rada bez podrške (agencije, zadruge, radionice udru-

ga za osobe s invaliditetom, radni asistent) i osigura-

ti mjere provođenja podrške pri zapošljavanju

Fond za profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje Izmje-

nama i dopunama Odluke o načinu ostvarivanja poticaja pri

zapošljavanju osoba s invaliditetom (NN 96/09 – stupila na

snagu 4. kolovoza 2009.) omogućio je zaštitnim radionica-

ma da i dalje koriste sredstva Fonda za poticaje u opsegu u

kojem su ih i do sad koristili, i to samo one zaštitne radioni-

ce, odnosno radne jedinice koje su osnovane do stupanja na

snagu ovih izmjena i dopuna Odluke.

Zakonom je stavljen naglasak na zapošljavanje osoba s inva-

liditetom na otvorenom tržištu rada, te su stavljeni u ravno-

pravni položaj i poslodavci na otvorenom tržištu rada i po-

slodavci koji zapošljavaju pod posebnim uvjetima. Time su,

de facto, zaštitne radionice dovedene u nepovoljniji položaj,

prvenstveno jer zapošljavaju daleko veći broj osoba s invalidi-

tetom (preko 51% u odnosu na ukupan broj zaposlenih), i tu

se radi, u većini slučajeva, o daleko težoj vrsti i većem stupnju

invalidnosti, u odnosu na osobe s invaliditetom zaposlene na

otvorenom tržištu rada. Zaštitne radionice su nužno potrebne

hrvatskom tržištu rada, posebno iz dva vrlo važna razloga:

– određeni broj osoba s invaliditetom, obzirom na svoj in-

validitet ne može ostvariti zapošljavanje na otvorenom

tržištu rada;

– određenom broju osoba s invaliditetom, prije uključivanja

na otvoreno tržište rada, potrebno je pružiti potreban

trening, vještine i podršku kroz zaštitno zapošljavanje.

Obzirom na smanjena proračunska sredstva Fonda, u 2009.

godini nije postojala mogućnost za izdvajanje sredstva za

Program održavanja zaposlenosti u zaštitnim radionicama,

te je stoga bilo potrebno osnaživati zaštitne radionice na

način da se restrikcije ne odnose na njih. Naravno, tu je

mogućnost bilo potrebno ograničiti samo na one zaštitne

radionice, odnosno radne jedinice koje su osnovane do stu-

panja izmjena i dopuna Odluke na snagu (4. kolovoza 2009.).

Za sve zaštitne radionice, odnosno radne jedinice osnovane

nakon donošenja Odluke, Fond će odlučiti da li mogu ući u

„povlašteni“ položaj, s obzirom na financijska sredstva s ko-

jima će u tom trenutku raspolagati.

Mjera 8. Poticati dodjelu državnih poticaja gospodarskim su-

bjektima koji zapošljavaju osobe s invaliditetom

Fond je u 2009. godini kontinuirano nastavio s isplatom po-

ticaja poslodavcima za zapošljavanje i održavanje zaposleno-

sti osoba s invaliditetom, a to su:

– novčani poticaji (povrat doprinosa za osnovno zdravstve-

no osiguranje i doprinosa za zapošljavanje);

– sufinanciranje razlike smanjenog radnog učinka osoba s

invaliditetom;

– sufinanciranje troškova osobnog asistenta za osobe s

invaliditetom;

– jednokratna davanja za obrazovanje zaposlenih i nezapo-

slenih osoba s invaliditetom;

– prilagodba radnog mjesta osoba s invaliditetom;

– prilagodba uvjeta rada osoba s invaliditetom;

– sufinanciranje dijela kamate za alate, strojeve i opremu,

kupljene kreditnim sredstvima, a na kojima rade osobe s

invaliditetom;

– sufinanciranje troška radnog terapeuta za osobe s inva-

liditetom.

Ukupan broj zaprimljenih i obrađenih zahtjeva za navedene

poticaje u 2009. godini bio je 2035.

Za navedene namjene u 2009. godini Fond je isplatio

40.660.840,00 kuna. Na ovaj način isplaćeni poticaji u

2009. godini po pojedinim namjenama bili su:

1. 26.122.343,58 kuna ili 64,24 % za povrat doprinosa za

osnovno zdravstveno osiguranje i zapošljavanje osoba s

invaliditetom (391 poslodavaca za 2.437 osoba s invali-

ditetom),

2. 875.311,74 kuna ili 2,15% za prilagodbu radnih mjesta

osobama s invaliditetom kod 7 poslodavca,

Gospić i Područnoj službi Krapina organizirane radionice na

temu rada savjetnika za zapošljavanje osoba s invaliditetom.

U navedena stručna usavršavanja uključena su 403 savjet-

nika za zapošljavanje.

Tijekom 2009. godine oko 70 savjetnika za profesionalno

usmjeravanje Hrvatskoga zavoda za zapošljavanje sudjelova-

lo je u različitim edukacijama, seminarima i konferencijama

u cilju profesionalnog usavršavanja.

Tijekom 2009. godine 157 osoba s invaliditetom bilo je

uključeno u neke od oblika obrazovanja. Točnije, putem mje-

ra aktivne politike zapošljavanja u obrazovanje prema potre-

bama tržišta rada u 2009. godini uključene su 23 osobe s

invaliditetom dok je u programe javnih radova uključeno 107

osoba s invaliditetom. Osim putem mjera iz Nacionalnog

programa za poticanje zapošljavanja, tijekom 2009. godine

27 osoba je upućeno u obrazovne programe putem lokalnih

partnerstva.

Mjera 5. Provoditi senzibilizaciju poslodavaca te ih poticati

na zapošljavanje osoba s invaliditetom

Fond za profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s

invaliditetom u suradnji s UNDP-om i portalom MojPosao,

provodi projekt nagrade „Poslodavac godine za osobe s inva-

liditetom“ koji je pokrenut 2007. godine u sklopu UNDP-ovog

projekta Pravo na život u zajednici: Socijalna uključenost i

osobe s invaliditetom. U 2009. godini Fond je preuzeo aktiv-

niju ulogu, te je bio organizator i provoditelj svih projektnih

aktivnosti. Partneri u projektu su Hrvatski zavod za zapošlja-

vanje, Delegacija Europske komisije u Hrvatskoj, Hrvatska

udruga poslodavaca, Hrvatska obrtnička komora, Zajednica

saveza osoba s invaliditetom Hrvatske, Hrvatski savez udru-

ga tjelesnih invalida i Udruga za promicanje Inkluzije.

Glavni cilj nagrade je isticanje poslodavaca s pozitivnim prak-

sama i iskustvima u zapošljavanju osoba s invaliditetom. Na-

grada utječe na podizanje društvene svijesti naše zajednice

naglašavanjem pozitivnih primjera iz hrvatske prakse prema

osobama s invaliditetom.

Nagrada se dodjeljuje za tri grupe poslodavaca postavljenih

radi uvažavanja posebnih zakonskih obaveza i praksi poslo-

vanja: javna poduzeća; mala i srednja poduzeća; te velika

poduzeća.

Samu nagradu, skulpturu pod nazivom „Razgovor“, koja je

uručena nagrađenim poslodavcima, izradila je, i ove godine,

osoba s invaliditetom, gluhoslijepa kiparica Sanja Fališevac.

Dobitnici nagrade za Poslodavca godine za osobe s invalidi-

tetom za 2009. godinu su:

1. kategorija javna poduzeća – Srednja strukovna škola, Va-

raždin

2. kategorija velika poduzeća – Zvijezda d.d., Zagreb

3. kategorija mala i srednja poduzeća – Zlatne ruke, Pula

Fond također veliku pažnju posvećuje informiranju poslo-

davaca o mogućnostima i uvjetima zapošljavanja osoba s

invaliditetom te tako kontinuirano informira poslodavce o po-

ticajima pri zapošljavanju osoba s invaliditetom kroz sljedeće

aktivnosti:

1. tiskanje materijala o poticajima Fonda (500 kom)

2. tiskanje brošure o Fondu (1000 kom)

3. sudjelovanje u specijaliziranim televizijskim i radio emisi-

jama (10 puta)

4. sudjelovanje na stručnim skupovima o zapošljavanju oso-

ba s invaliditetom (9 održanih prezentacija)

5. sudjelovanje na Sajmu poslova u Zagrebu u organizaciji

Hrvatskog zavoda za zapošljavanje

6. sudjelovanje na Danu karijera u Zagrebu u organizaciji

portala MojPosao

7. objava stručnog članka u časopisu Računovodstvo i fi-

nancije

8. individualne konzultacije s poslodavcima (1567 obavlje-

nih konzultacija)

Mjera 6. Osigurati učinkovite mjere za poticanje samozapo-šljavanja, odgovarajućih oblika zapošljavanja i za-državanja zaposlenja osoba s invaliditetom na svim razinama

Fond za profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba

s invaliditetom kontinuirano preispituje Odluku o načinu

ostvarivanja poticaja, nastojeći ju učiniti što dostupnijom

poslodavcima i samim osobama s invaliditetom koje se sa-

mozapošljavaju i poslodavcima koji zapošljavaju osobe s in-




raždin, Nova Gradiška, Ogulin, Pula, Koprivnica, Poreč, Vodi-

ce, Labin, Garešnica, Križevci, Slatina, Metković, Biograd na

moru, općine Nedelišće, Veliko Trojstvo i Pitomača te Karlo-

vačka, Ličko-senjska, Krapinsko-zagorska, Šibensko-kninska,

Bjelovarsko-bilogorska županija i Virovitičko-podravska župa-

nija. Provedbom programa pristupačnosti javnim objektima

Ministarstvo obitelji, branitelja i međugeneracijske solidar-

nosti pridonosi boljoj uključenosti osoba s invaliditetom u

život zajednice, a time i mogućnosti zapošljavanja u javnim

ustanovama.

Vrijedno je naglasiti i program osiguravanja osobnog asi-

stenta osobama s najtežom vrstom i stupnjem invaliditeta

u koji je u proteklom razdoblju uključeno 338 korisnika, a

tijekom 2010. godine broj uključenih bit će znatno povećan.

Za osobe s najtežom vrstom i stupnjem invaliditeta ovo je

jedina mogućnost povratka na tržište rada o čemu svjedoče

korisnici usluge kao što je pravobraniteljica za osobe s inva-

liditetom i mnogi drugi.

Zaključak

Iako svjesni svih indikatora otežanog zapošljavanja osoba s

invaliditetom kao što su suficitarnost stečenih zvanja, niža

formalna razina obrazovanja u odnosu na ostatak populacije,

nedostatak radnog iskustva i dugotrajna nezaposlenost duž-

ni smo voditi računa o pravu osoba s invaliditetom na rad i

zapošljavanje kao jednom od temeljnih ljudskih prava. Vodeći

se idejom da nijedno društvo nije tako bogato da bi se mo-

glo odreći doprinosa što ga svojim radom mogu dati osobe

s invaliditetom dužni smo upozoriti da: zaposlene osobe s

invaliditetom imaju bolju sliku o sebi i više samopoštovanja

i samopouzdanja u odnosu na nezaposlene; društveno su

aktivnije; prilagodljivije su na promjene; kompetentnije su u

svakodnevnom osobnom životu; ekonomski su superiornije

i neovisnije o socijalnim davanjima. Negativan stav društva

prema osobama s invaliditetom najveća je zapreka njihovom

zapošljavanju, a naša je zadaća da ga sustavno i kontinuira-

no mijenjamo.

Izvori podataka:

1. Izvješće o provedbi mjera Nacionalne strategije izjedna-

čavanja mogućnosti za osobe s invaliditetom od 2007.

do 2015. u 2009. godini

2. „Zapošljivost nezaposlenih osoba s invaliditetom istraži-

vanje“, nakladnik UNDP 2008. godine

3. 7.134.177,58 kuna ili 17,54% za smanjeni radni učinak

osoba s invaliditetom zaposlenih kod 70 poslodavaca,

4. 5.007.492,61 kuna ili 12,32% za sufinanciranje osob-

nog asistenta osobe s invaliditetom za kojim ima potrebu

88 poslodavaca,

5. 200.225,86 kuna ili 0,49% za subvencioniranje kamata na

kreditna sredstva namijenjena kupnji opreme, alata i pribo-

ra potrebnog za samozapošljavanje odnosno zapošljavanje

osobe s invaliditetom koje je zatražilo 53 poslodavaca,

6. 135.361,20 kuna ili 0,33% za obrazovanje zaposlenih

i nezaposlenih osoba s invaliditetom za koje je iskazalo

potrebu 9 poslodavaca,

7. 605.927,43 kune ili 1,49% za sufinanciranje troškova

radnog terapeuta osobe s invaliditetom koji poticaj je ko-

ristilo 37 poslodavaca,

8. 580.000,00 kuna za održavanje zaposlenosti u zaštit-

nim radionicama.

Broj poslodavaca kojima su isplaćeni poticaji u 2009. godini

je 391.

Broj osoba s invaliditetom za koje su isplaćeni poticaji u

2009. godini je 2437.

Za održavanje zaposlenosti u zaštitnim radionicama utroše-

no je dodatnih 580.000,00 kuna.

Ministarstvo obitelji, branitelja i međugeneracijske solidar-

nosti u svrhu poboljšanja kvalitete života osoba s invalidite-

tom na svim razinama pa tako i na području poticanja zapo-

šljavanja osoba s invaliditetom provodi različite programe od

kojih je potrebno naglasiti sljedeće:

Uvidom u dostavljena izvješća u proteklom razdoblju, kao

koordinator provedbe i tijelo zaduženo za izradu objedinje-

nog Izvješća o provedbi Nacionalne strategije izjednačavanja

mogućnosti za osobe s invaliditetom od 2007. do 2015.

godine za Vladu Republike Hrvatske, Ministarstvo je identi-

ficiralo niz nedostatka u provedbi i izvješćivanju te je pokre-

nulo proces unaprjeđivanja provedbe, praćenja i izvješćivanja

o provedbi Nacionalne strategije te njezina vrednovanja. U

svrhu unaprjeđenja provedbe mjera Nacionalne strategije na

području Republike Hrvatske, Ministarstvo obitelji, branite-

lja i međugeneracijske solidarnosti, u suradnji s Programom

Ujedinjenih naroda za razvoj u Hrvatskoj provodi projekt

„Podrška u primjeni mehanizama praćenja i evaluacije mjera

Nacionalne strategije izjednačavanja mogućnosti za osobe

s invaliditetom od 2007. do 2015. godine“ te je u okviru

projekta učinjeno sljedeće:

• izrađena je analiza Nacionalne strategije kojom su iden-

tificirani izazovi;

• proveden je Upitnik namijenjen jedinicama područne (re-

gionalne) samouprave s ciljem prikupljanja podataka o

provođenju Nacionalne strategije analizom kojeg je utvr-

đena nedovoljna vertikalna i horizontalna koordinacija u

provedbi i nedovoljna raspoloživost relevantnih podataka

o provedbi;

• proveden je Upitnik namijenjen članovima Povjerenstva

Vlade Republike Hrvatske za osobe s invaliditetom ko-

jim se procjenjivalo zadovoljstvo članova Povjerenstva

napretkom provedbe mjera, a iz kojeg je vidljivo da 75%

članova smatra da su potrebna unapređenja provedbe;

• izrađen je Okvir za praćenje provedbe Nacionalne strategije;

• izrađeni su Obrasci za izvješćivanje na svim razinama

(nositelji mjera, jedinice lokalne i područne (regionalne)

samouprave;

• održano je devet edukativnih radionica kojima su obu-

hvaćeni svi nositelji i sunositelji mjera, jedinice lokalne,

područne (regionalne) samouprave (sve županije i veći

gradovi) i predstavnici udruga osoba s invaliditetom.

U svrhu kvalitetne provedbe Nacionalne strategije od vrlo

velikog značaja je donošenje strategija u jedinicama lokalne i

područne (regionalne) samouprave, njihovo kvalitetno provo-

đenje, praćenje provedbe, izvješćivanje o provedbi i vredno-

vanje provedenih aktivnosti.

Provedbom projekta „Zajedno za pristupačnu Hrvatsku“, koji

je započeo 2004. godine potpisivanjem Povelje o realizaciji

navedenog programa na Međunarodni dan osoba s invalidi-

tetom 3. prosinca u Vukovaru, u proteklom razdoblju uklju-

čena su 34 hrvatska grada, 3 općine i 6 županija. U projekt

pristupačnosti uključeni su gradovi: Beli Manastir, Belišće,

Donji Miholjac, Đurđevac, Novska, Slatina, Valpovo, Virovi-

tica, Vukovar, Pakrac, Vinkovci, Sisak, Split, Slavonski Brod,

Zadar, Dubrovnik, Osijek, Knin, Krapina, Opatija, Požega, Va-


I. Potreba za povećanjem zapošljavanja osoba s invaliditetom

Svakom je čovjeku važno biti zaposlen i to ne samo radi eko-

nomskih razloga. Zaposlenje je također najučinkovitiji način

promicanja socijalne uključenosti osobe. No, ovdje dolazi-

mo do još jednog značajnog razloga. Gotovo sve europske

zemlje uskoro će se suočiti sa smanjenjem broja radno

sposobnog stanovništva radi demografskih promjena. Sad

postaje važnije no ikad osigurati da sve skupine stanovništva

dobiju pravu priliku zaigrati produktivnu ulogu u društvu. U

jednu od tih skupina spadaju osobe s invaliditetom.

Konvencija UN-a o pravima osoba s invaliditetom stupila je

na snagu 3. svibnja 2008. godine. Svih 27 država članica

te Europske Zajednice potpisale su Konvenciju. Konvencija

predstavlja pravno obvezujući instrument za zaštitu ljudskih

prava. Jednom kada je stupila na snagu, Konvencija obvezuje

stranke, bilo Europsku zajednicu ili pojedinačne države čla-

nice, da poduzmu zaštitne mjere protiv diskriminacije te da

osobama s invaliditetom prilagode određena područja; po-

put obrazovanja, zdravstvene službe, zapošljavanja, socijal-

ne zaštite, državnog stambenog smještaja, kulture, sporta,

itd. Nekoliko je članaka iz Konvencije bitno za ovu Konferen-

ciju. Spomenut ću dva članka:

Prema članku 26. (Osposobljavanje i rehabilitacija) države

stranke će poduzeti djelotvorne i prikladne mjere...kako

bi omogućile osobama s invaliditetom stjecanje i održa-

Integracija osoba s invaliditetom na tržište rada*

JOHAN TEN GEUZENDAM

direktor Odjela za integraciju osoba s invaliditetom u Općoj upravi za zapošljavanje,

socijalna pitanja i jednake mogućnosti pri Europskoj komisiji

Nizozemska

vanje najveće moguće neovisnosti...i profesionalnu spo-

sobnost...

Prema članku 27. (Rad i zapošljavanje) države stranke pri-

znaju pravo na rad osobama s invaliditetom na ravnopravnoj

osnovi s drugima; ovo uključuje pravo na mogućnost zarađi-

vanja za život od rada koji je slobodno odabran ili prihvaćen

na tržištu rada i u radnom okruženju koje je otvoreno, uklju-

čujuće i dostupno osobama s invaliditetom.

Za sve potpisnike, provođenje Konvencije UN-a mora biti

integralni dio razvoja usklađenih politika koje objedinjuju po-

jam invaliditeta u svim pripadajućim instrumentima i koje se

temelje na ljudskim pravima, čime se osobama s invalidite-

tom osigurava sveobuhvatna socijalna uključenost i jednake

mogućnosti.

Ključni izazovi s kojima se suočavaju države članice EU, s

obzirom na politiku prema osobama s invaliditetom su niske

stope zaposlenosti, velika ovisnost o naknadama, velika po-

trošnja i povećanje javnih troškova na naknade za bolesti i/

ili invaliditet, kao i rizik od siromaštva koji je u porastu kod

osoba s invaliditetom. Trenutno je zaposleno najviše 50%

osoba s invaliditetom u usporedbi sa 68% osoba bez invali-

diteta. Stopa neaktivnosti osoba s invaliditetom dvostruka je

u usporedbi sa stopom neaktivnosti osoba bez invaliditeta.

Samo 15.9% zaposlenih osoba s invaliditetom ima na ras-

polaganju neki oblik pomoći pri radu. Istovremeno, 43.7%

ispitanika vjeruje da bi mogli raditi ukoliko im se omogući od-

* Rad je objavljen 2008. godine u Zborniku radova sa simpozija “Obrazovanje i zapošljavanje osoba s invaliditetom: iskustva, novi smjerovi” u organizaciji Hrvatskog zavoda za zapošljavanje


JOHAN TEN GEUZENDAM • Integracija osoba s invaliditetom na tržište rada

kraja njihove karijere, već imati mogućnost napredovanja

kao i ostali zaposlenici.

Države članice EU koriste različite definicije zapošljavanja uz

potporu, ne koriste uvijek iste korake/usluge dok se njihova

sredstva financiranja mogu uvelike razlikovati.

Također postoje srodni pojmovi/pristupi koji mogu zbuniti:

zapošljavanje uz potporu razlikuje se od zaštićenog zapo-

šljavanja koje se odvija u zaštićenom okruženju, dok je za-

pošljavanje uz potporu vezano uz otvoreno tržište rada. No,

tijekom proteklih godina predmet diskusija i ispitivanja bile

su `posredničke` mjere poput `podrške prilikom zapošlja-

vanja` s mogućnošću povratka u zaštićeno zapošljavanje i

prijelazne mjere od zaštićenog k otvorenom zapošljavanju,

često u okvirima pokušaja reduciranja zaštićenog zapošlja-

vanja. Poduzeća i pružatelji usluga zajedno su sudjelovali

u tome.

III. Europski okvir zapošljavanju uz potporu

Zapošljavanje uz potporu jedan je od prioritete Akcijskog

plana za osobe s invaliditetom 2008-2009.: poticati za-

pošljavanje uz potporu i pružiti pomoć kako bi odgovarajući

programi ostvarili svoj puni potencijal. Cilj je 1) povećati

i poboljšati zapošljavanje uz potporu u državama članaica-

ma, uključujući one u Programima za nacionalnu reformu,

uvođenjem EU smjernica za zapošljavanje, te 2) poboljšati

status zaposlenosti osoba s invaliditetom na otvorenom tr-

žištu rada.

Prvi prioritet u Smjernicama za zapošljavanje, „Privlačenje

više ljudi na tržištu rada, povećanje radne snage i dovođe-

nje i modernizacija sustava socijalne zaštite“, obuhvaća tri

smjernice. Dijelovi smjernica koji su posebice važni navedeni

su u sljedećem tekstu:

Smjernica br. 18: Promicati pristup cjeloživotnog rada putem:

• potpore za aktivno starenje, uključujući prikladne rad-

ne uvjete, poboljšani (profesionalni) zdravstveni status

i odgovarajuće poticaje na poslu i odvraćanje od ranog

odlaska u mirovinu.

• Moderni sustavi socijalne zaštite, uključujući mirovine

i zdravstvenu skrb – pobrinujti se za njihovu društve-

nu opravdanost, financijsku održivost i spremnost na

promjenjive potrebe, kako bi se pružila podrška sudjelo-

vanja i boljem zadržavanju u zapošljavanju i duljem rad-

nom vijeku.

Smjernica br. 19: osigurati uključiva tržišta rada, povećati

privlačnost posla i osigurati da se posao isplati osobama koje

traže posao, uključujući osobe s invaliditetom i neaktivne

osobe, putem:

• Aktivnih i preventivnih mjera na tržištu rada uključujući

rano prepoznavanje potreba, pomoć u traženju posla,

vođenje i usavršavanje kao dio osobnih akcijskih pla-

nova, priprema potrebnih socijalnih službi kako bi se

pružila potpora za uključivanje onih osoba koje su naj-

udaljenije od tržišta rada i doprinijeti u iskorjenjivanju

siromaštva.

• Redoviti pregled poticaja i nepoticaja koji rezultiraju iz

poreznih i beneficijskih sustava, uključujući upravljanje i

uvjetovanost naknada i značajno smanjenje visokih gra-

ničnih efektivnih poreznih stopa, osobito za one osobe s

niskim prihodima, dok se osiguravaju odgovarajuće razi-

ne socijalne zaštite.

• Razvoj novih izvora radnih mjesta u službama za pojedin-

ce i tvrtke, osobito na lokalnoj razini.

Smjernica br. 20: Poboljšati usklađivanje potreba na tržištu

rada putem:

• Modernizacije i jačanja ustanova na tržištu rada, pogo-

tovo službi za zapošljavanje, također s namjerom osi-

guranja veće transparentnosti zapošljavanja i prilika za

usavršavanje na državnoj i europskoj razini.

U drugom prioritetu Smjernica za zapošljavanje „Prila-

godljivost radnika i poduzeća“, smjernica 21. sadrži po-

sebno važne dijelove koji se odnose na zapošljavanje uz

potporu:

Smjernica 21: Promicati fleksibilnost u kombinaciji sa sigur-

nošću zapošljavanja i smanjiti segmentaciju tržišta rada, s

posebnom pažnjom na ulozi društvenih partnera, putem:

• Prilagođavanja zakona o zapošljavanju, pregledom razli-

čitih ugovornih aranžmana i sporazuma o radnom vre-

menu tamo gdje je to potrebno:

govarajuća pomoć. Ove činjenice dobro su poznate i dovele

su do promicanja dostupnosti tržišta rada kao jednog od pri-

oriteta Akcijskog plana Europske unije za osobe s invalidite-

tom 2008.-2009. Plan zagovara sveobuhvatni pristup kako

bi se povećala stopa zapošljivosti osoba s invaliditetom i to

kombiniranjem fleksibilnih programa zapošljavanja, zapošlja-

vanja uz potporu i aktivnog uključivanja s pozitivnim mjerama

koje nadopunjuje postojeće europske antidiskriminacijske

zakone. U skladu s Priopćenjem o „fleksigurnosti“, Komisija

istražuje mogućnosti za osobe s invaliditetom unutar općih

okvira pojačane fleksibilnosti na tržištu rada u kombinaciji sa

sigurnošću kako bi se povećalo i održavalo zapošljavanje tih

osoba.

• tipični smjerovi modela „fleksibilnost“ uključivali bi sljede-

će:

• fleksibilne i pouzdane ugovore o radu,

• rad s nepunim radnim vremenom i na određeno vrijeme,

• aktivne politike tržišta rada,

• opsežne cjeloživotne strategije učenja,

• moderne sustave socijalne zaštite koji osiguravaju pri-

mjerenu dohodovnu podršku tijekom razdoblja nezapo-

slenosti.

Programi zadržavanja zaposlenja koji sprječavaju rani izlazak

s tržišta zaposlenih i usmjeravanje prema reformi financij-

skih naknada za zamjenu dohotka (naknade za osobe s inva-

liditetom) također igraju važnu ulogu.

Danas se želim usredotočiti na načine pružanja podrške nji-

hovom zapošljavanju.

II. Zapošljavanje uz potporu

Što to znači?

Europska unija za zapošljavanje uz potporu (EUSE) predlaže

definicuju koja je, po svemu sudeći, opće prihvaćena: „pru-

žanje potpore osobama s invaliditetom ili ostalim skupinama

s posebnim potrebama kako bi se osiguralo i održavalo pla-

ćeno zapošljavanje na otvorenom tržištu rada“.

Uključuje ključne elemente potpore, plaćenog zapošljavanja i

otvorenog tržišta rada.

Ovo također znači da je zapošljavanje uz potporu proces koji

sadrži različite faze:

1. angažman: početno promicanje usluge kako bi se odredili

kandidati i uključili u proces. Kroz ovaj proces kandidati-

ma se pomaže da sami donesu odluku žele li sudjelovati

u takvom zapošljavanju i da li žele to učiniti koristeći ras-

položive usluge Zavoda. Ovo također znači da u konačnici

određeni kandidat mora biti voljan raditi i mora biti moti-

viran započeti proces i biti u njemu uspješan.

2. profesionalno profiliranje: izrada osobnog i odgovara-

jućeg profila koji sadrži podatke korisne za poslodavca

ključna je za nalaženje odgovarajućeg posla. Ovo također

znači pružanje pomoći kandidatima u određivanju njihovih

vještina i sklonosti za posao. Određuju se sposobnosti

kao i potrebe za daljnjim usavršavanjem. Pristup mora

uvijek biti usmjeren na klijenta. Osobama se mora po-

moći u razvoju osobnih profesionalnih ciljeva i značajnih i

realnih planova za razvoj karijere.

3. pronalaženje posla: učinkovito usklađivanje profila i od-

govarajućeg posla, pronalaženje pravog poslodavca.

Stručnjaci moraju biti u mogućnosti pružiti širok raspon

učinkovitih načina pronalaska posla i promotivne tehni-

ke (poput formalnog i neformalnog pronalaženja posla,

mogćnost komuniciranja s poslodavcima na odgovarajući

način, pomoć oko dogovaranja uvjeta i ugovora, itd.) Važ-

no je da je visina plaće istovjetna vrijednosti posla.

4. angažman poslodavca: bliska suradnja s poslodavcem,

osigurati da je on/ona motiviran i uvjeren da osiguravanje

primjerenog posla osobi s invaliditetom može biti situaci-

ja od koje oboje mogu imati koristi. Razgovori s poslodav-

cem i osobom koja traži posao o potrebnim vještinama/

iskustvu, kulturi na radnome mjestu, radnim satima, do-

stupnoj podršci, pitanjima vezanim uz dostupnost, vođe-

nje i savjetovanje poslodavaca glede pravnih pitanja, itd.

5. potpora na poslu/izvan posla: osigurati da se provodi in-

tegracija na poslu i radnom mjestu, prevladati prepreke

i kretati se prema neovisnosti novog radnika na poslu

za koji prima plaću na otvorenom tržištu rada. U ovoj

zadnjoj fazi, pozornost se također može dati mogućno-

stima za napredovanje u karijeri osoba s invaliditetom.

One ne bi trebale ostati zauvijek na istome mjestu do


JOHAN TEN GEUZENDAM • Integracija osoba s invaliditetom na tržište rada

• Mjere za neposredno kreiranje radnih mjesta (u pravi-

lu su to programi javnih radova) mogu stvoriti značajne

negativne učinke na trajno zapošljavanje na primarnom

tržištu rada i stoga im se ne bi smjelo davati prednost.

Učinkovite strategije aktivacije

Proteklih godina države članice EU uvele su opsežne stra-

tegije aktivacije. Reforme su usmjerene prema povećavanju

učinkovitosti aktivnih politika tržišta rada radije nego prema

povećanju potrošnje na aktivne politike tržišta rada4.

Učinkovita strategija aktivacije uključuje reforme u nizu me-đusobno povezanih područja:

• Prošireni postupci u posredovanju pri zapošljavanju. Određeni broj država uveo je profiliranje, iscrpne inter-vjue i/ili individualne akcijske planove (obvezni u većini

država članica), s ciljem pružanja odgovarajuće kombi-

nacije savjetovanja, usavršavanja i ostalih aktivnih mje-

ra kako bi se pružila pomoć tražiteljima zaposlenja pri

brzom povratku na nesubvencionirani rad. Prilagođena pomoć s intenzivnom podrškom osobama koje su dugo-

ročno nezaposlene kao i ostalim ranjivim skupinama ta-

kođer je još jedna široko korištena mjera. Zapošljavanje

uz potporu uklapa se u ovaj kontekst.

• Veći naglasak na ispitivanje i praćenje dostupnosti po-sla. Više država članica uvelo je strože nametnute uvje-te pri traženju zaposlenja, često u kombinaciji s češćim i intenzivnijim kontaktima s javnom službom za zapo-

šljavanje. Ostale države počele su pojačano koristiti

aktivne politike tržišta rada kao oblik ispitivanja dostu-pnosti posla.

• Učinkovitije upravvljanje aktivnostima službi za zapošlja-vanje. Pojačana svijest o važnosti užeg povezivanja ak-

tivnih politika tržišta rada i zahtjeva raspoloživih radnih

mjesta radi primanja naknada za nezaposlene, potaknu-

la je više država članica da poboljšaju suradnju između

ureda koji upravljanju različitim naknadama i posredo-

vanjem pri zapošljavanju, dok su ih ostale u potpunosti

integrirale.

• Kvazi-tržište za službe za zapošljavanje. Kako bi se poveća-

la učinkovitost zapošljavanja, neke zemlje OECD-a (primje-

rice Australija) uvele su jasne pokazatelje rezultata rada

službi za posredovanje pri zapošljavanju pritom, „ekster-nalizirajući“ (koristeći usluge vanjskih suradnika) većinu

njihovih programa tržišta rada. To je dovelo do bolje djelo-

tvornosti u radu službi za zapošljavanje. U zadnje vrijeme,

neke države članice, posebice Nizozemska, također su

uključene u sklapanje ugovora za određene vrste usluga,

ali i mjere politika tržišta rada koje nude neki vanjski su-

radnici. Mora se još provjeriti do koje mjere to utječe na

zapošljavanje uz potporu u državama članicama.

Svrha strategije aktivacije jest ohrabriti osobe koje traže za-

poslenje da postanu aktivnije u svojim naporima pri traženju

posla, omogućavajući im podršku prilikom traženja posla, i

zahtijevajući redoviti kontakt sa službama za zapošljavanje,

kao i obvezno sudjelovanje u programima nakon određenog

razdoblja nezaposlenosti.

V. Ocjena rezultata rada javnih službi za zapošljavanje

Kako bi strategije aktivacije polučile uspjeh, potrebno je pratiti

rezultate rada službi za zapošljavanje i njima upravljati. Ključ-

na su pitanja kako se ocjenjuje i prate zapošljavanje uz potporu

i njegovo uzajamno djelovanje s ostalim službama i mjerama

u državama članicama EU. Komisija će preispitati ova pitanja

zajedno s rukovoditeljima mreže javnih službi za zapošljavanje

u EU. Ostala relevantna pitanja o kojima će se diskutirati s jav-

nom službom za zapošljavanje u ovome kontekstu su slijedeća:

• Postoji li pristup javnim službama za zapošljavanje i ak-

tivnoj politici tržišta rada za sve nezaposlene (bez obzi-

ra na njihovu podobnost za naknade ili prethodno radno

iskustvo) ali i neaktivne osobe;

• Jesu li pojedinci mobilizirani za aktivno traženje posla

i usavršavanje, posebice putem „Individualnih akcijskih

planova?“ Je li zapošljavanje uz potporu integrirano u

neki od tih akcijskih planova?

4 Politike tržišta rada (LMP) predstavljaju javne intervencije na tržištu rada koje ciljaju na određene skupine. Razlikuju se od općih politika zapošljavanja (koje ne ciljaju na određenu grupu) Politike tržišta rada mogu se svrstati u aktivne ili pasivne mjere.

• Razvoja i širenja inovativnih i prilagodljivih oblika organi-

zacije rada, s namjerom razvoja kvalitete i učinkovitosti

na poslu, uključujući zaštitu i zdravlje na radu.

• Podržavanja prijelaza u profesionalnom statusu, uključu-

jući usavršavanje, samozapošljavanje, osnivanje djelat-

nosti i prostornu pokretljivost.

Zapošljavanje uz potporu predstavlja metodu. Više država

članica koristi ga kao mjeru aktivne politike tržišta rada

(ALMP). Ona se koristi zajedno s pružanjem pomoći pri tra-

ženju zaposlenja i programima aktivacije. To je također veza-

no uz `bolje usklađivanje`, mjere politike s ciljem poboljšanja

usklađivanja ponude i potražnje na tržištu rada. Izazov pred-

stavlja pružanje primjerene edukacije osoblju u službama za

zapošljavanje kako bi mogli pružati usluge klijentima.

Zapošljavanje uz potporu može se također koristiti u okvi-

ru pokušaja reduciranja broja ljudi koji žive od naknada.

Neki programi za osobe s invaliditetom smanjili su poticaje

za sudjelovanje na tržištu rada koji su često povezani s

takozvanom „zamkom beneficija“ i sa strogošću sustava.

Uvodi se nova novčana pomoć za zapošljavanje i potporu,

uključujući i zapošljavanje uz potporu, što od zainteresira-

nih osoba nesposobnih za rad zahtijeva aktivnu suradnju

sa savjetnicima za zapošljavanje i stvaranje putova koji bi

olakšali prijelaz od statusa neaktivnosti na radno mjesto.

Dakako, ovakav pristup također zahtijeva dostupnost pri-

mjerenih ponuda za posao osobama s invaliditetom. Ovo

predstavlja još jedan izazov za (javne) službe za zapošlja-

vanje.

Osim konteksta Smjernica za zapošljavanje, Komisija će ta-

kođer nastaviti olakšavati zapošljavanje uz potporu putem

pojednostavljenih pravila Komisije za pomoć državi1 i pro-

movirati aktivnu politiku uključivanja osoba s posebnim po-

trebama, uključujući osobe s invaliditetom, što nadopunjuje

vezu s tržištem rada s primjerenom dohodovnom podrškom

i pristupom kvalitetnim socijalnim službama2.

IV. Zapošljavanje uz potporu kao dio aktivnih politika tržišta rada

Cilj aktivne politike tržišta rada (ALMP)3 je aktivirati nezapo-

slene osobe i poboljšati izglede za stvaranje dohotka nezapo-

slenim osobama/skupinama kojima je teško ući na tržište rada

i koje predstavljaju značajnu radnu snagu. Za razliku od toga,

pasivne politike tržišta rada pružaju dohodovnu potporu neza-

poslenim osobama ili ranim umirovljenicima. Dobro osmišlje-

ne i ciljane aktivne politike pomažu u poboljšanju kvalitete pro-

cesa „usklađivanja“ na tržištu rada, povećavaju produktivnost

i omogućuju nezaposlenim osobama kontakt s tržištem rada.

Ključne mjere politike i njihova važnost u zapošljavanju osoba

s invaliditetom uz potporu su sljedeće:

• Pomoć u traženju zaposlenja i programi aktivacije imaju

pozitivan učinak na prijelaz sa sustava socijalne skrbi na

radno mjesto, te ukoliko su dobro usklađene s usavrša-

vanjem, mogu imati važne motivacijske učinke na tra-

žitelje posla, usađivanjem „kulture uzajamnih obveza“.

(Osoba ima pravo na kvalitetno savjetovanje od strane

javnih službi za zapošljavanje, ali također mora pokazati

proaktivnost. U suprotnom može se suočiti sa sankci-

jama). Zapošljavanje uz potporu može se koristiti kao

metoda kojom bi se to ostvarilo.

• Mjere (ponovnog) osposobljavanja za tržište rada najče-

šće se koriste. U kontekstu zapošljavanja uz potporu,

potrebno je naglasiti da bi zapošljavanje uz potporu mo-

ralo voditi k plaćenom zapošljavanju na otvorenom tržištu

rada i ne smije se miješati s pronalaženjem zaposlenja s

financiranim (ponovnim) osposobljavanjem. Osposoblja-

vanje može biti korisno kao priprema, ali moralo bi voditi

k plaćenom poslu.

• Subvencije za zapošljavanje mogu imati oblik prijenosa

plaće poslodavcima. U mnogo država članica one se

koriste kao dodaci na plaćui koje isplaćuju poslodavci u

situaciji zapošljavanja uz potporu.

1 OJ L 198, 26.7.2008.

2 Mjere zapošljavanja uz potporu obuhvaćene su Uredbom o skupnom izuzeću od 7.7.2008. http//ec.europa.eu/comm/competition/state_aid/reform/gber_final_en_pdf

3 COM(2006) 44 završni od 8.2.2006.


I. The need to increase employment of persons with disabilities

Being in employment is for any person not only important

for economic reasons. It is also the most effective way of

promoting his or her social inclusion. But there is now anot-

her strong reason coming up. Almost all European countries

will soon be faced with a shrinking working population due to

demographic changes. It is becoming more important than

ever to ensure that all groups of the population are given a

real chance to play a productive role in society. One of these

groups is people with disabilities.

The UN Convention on Rights of Persons with Disabilities

entered into force od 3 May 2008. All 27 EU Member Sta-

tes and also the European Community have signed the Con-

vention. The Convention is a Human Rights instrument that

is legally binding. Once in force, the Convention will requi-

re its parties be it the EC or its individual Member States

to take measures to protect against discrimination and to

make adaptions for disabled people in certian areas, such

as education, health services, employment, social protecti-

on, public housing, culture, sport etc. For this Symposium

a number of Articles of the Convention are relevant. Let me

mention two of them:

Article 26 ( Habilitation and Rehabilitation) provides that

State parties shall take effective and appropriate measu-

res.....to enable persons with disabilities to attain and ma-

intain maximum independence....and vocational ability....

Article 27 (Work and Employment provides that State par-

ties shall recognize the right of persons with disabilities to

work, on an equal basis with others; this includes the right

Labour market integration of persons with disabilites

JOHAN TEN GEUZENDAM

Head of the Unit for the Integration of People with Disabilities in DG Employment,

social affairs and equal opportunities, European Commission

Netherland

to the opportunity to gain a living by work freely chosen or

accepted in a labour market and work environment that is

open, inclusive and accessible to persons with disabilities.

For all signatories, the implementation of the UN Conven-

tion should be an integral part of developing coordinated

policies which incorporate the concept of disability into all

appropriate instruments and which are based on human ri-

ghts, thus ensuring comprehensive social inclusion and equ-

al opportunities for persons with disabilities.

The key challenges EU Member States are facing with res-

pect to disability policy are low employment rates, a high

dependency on benefits, high and increasing public spen-

ding on sickness and/or disability benefits as well as an

increased poverty risk among those with disabilities. For

the moment, at most 50% of disabled people are employed

compared to 68% of non-disabled. The inactivity rate of pe-

ople with disabilities is twice that of non-disabled people.

Only 15,9% of working disabled persons is provided with

some assistance to work. At the same time, 43.7% of res-

pondents believe they could work if they were given adequ-

ate assistance. These facts are well known and have led to

establishing the fostering of accessibility of the labour mar-

ket as one of the priorities of the 2008-2009 EU Disability

Action Plan. The Plan calls for a comprehensive approach

to increase the employment rate of people with disabiliti-

es through a combination of flexible employment schemes,

supported employment, active inclusion, and positive mea-

sures complementing the existing European legislation on

non-discrimination. In line with its Communication on flexi-

curity, the Commission is exploring the opportunities for

disabled persons under the general framework of enhanced

• Je li osiguran prihvatljiv smještaj i/ili prilagođavanje

obrazaca rada itd. starijim radnicima, osobama s invali-

ditetom i onima bez invaliditeta? Je li to na bilo koji način

povezano sa zapošljavanjem uz potporu?

• Kako je zapošljavanje uz potporu integrirano u usluge jav-

nih službi za zapošljavanje?

• Je li osoblje javnih službi za zapošljavanje educirano za

pružanje usluga zapošljavanja uz potporu?

• Pružaju li privatni davatelji/službe za zapošljavanje uslu-

ge zapošljavanja uz potporu?

• Ako je odgovor potvrdan, imaju li definirane ciljeve i koje

su to vrste ciljeva?

VI. Zapošljavanje osoba s invaliditetom: dodatni potencijal

Zapošljavanje uz potporu omogućuje pomoć pojedincu i pri-

lagodbu na radnome mjestu uzimajući u obzir potrebe osoba

s invaliditetom u otvorenom plaćenom zapošljavanju, no još

uvijek nije ostvarilo svoje potpune potencijale. Upotreba i

učinkovitost zapošljavanja uz potporu u državama članicama

EU može se jasno povećati promicanjem zapošljavanja uz

potporu kao korisne aktivne politike tržišta rada. Mora se

naglasti da to ne znači da zapošljavanje uz potporu mora

biti nametnuto osobama s invaliditetom, niti bi ono trebalo

biti jedina mogućnost, što bi značilo da bi se ostalii oblici

(zaštićenog) zapošljavanja ili rehabilitacijske mjere trebali u

potpunosti napustiti.

No, zapošljavanje uz potporu trebalo bi se ponuditi i promi-

cati među onima koji žele i sposobni su raditi na otvorenom

tržištu rada. Također bi se trebao poticati prelazak od zašti-

ćenog zapošljavanja prema zapošljavanju uz potporu tamo

gdje je to moguće. Ovaj rad namjenjen je kao prilog diskusiji,

pojašnjavajući problematiku i pomažući u nalaženju općeg

razumijevanja radi doprinosa boljem korištenju zapošljavanja

uz potporu u Europi.

Vrijeme je za razgovor o ovoj problematici.


JOHAN TEN GEUZENDAM • Labour market integration of persons with disabilites

have been discussed and tested, often in a framework of

trying to reduce sheltered employment. Enterprises as well

as service providers have been involved in these.

III. The European framework to support employment

Supported employment is among the priorities of the Disa-

bility Action Plan for 2008-2009: to encourage supported

employment and to help corresponding programmes achie-

ve their full potential. The aim is to increase and improve su-

pported employment in the Member States, including under

National Reform Programmes (NRPs) implementing the Eu

Employment Guidelines, to improve the employment situ-

ation of people with disatilities in the open labour market.

The first priority in the Employment Guidelines1, „Attracting more people into the labour market, increase labour supply

and modernise social protection systems“, cover three gui-

delines. The parts of these which are particularly relevant in

the context of this paper are listed below:

Guideline No 18: Promote a lifecycle approach to work thro-ugh:

• support for active ageing, including appropriate working

conditions, improved (occupational) health status and

adequate incentives to work and discouragement of ear-

ly retirement.

• modern social protection systems, including pensions

and healthcare, ensuring their social adequacy, financial

sustainability and responsiveness to changing needs, so

as to support participation and better retention in em-

ployment and longer working lives.

Guideline No 19: Ensure inclusive labour markets, enhance work attractiveness, and make work pay for job-seekers, in-cluding disadvantaged people, and the inactive through:

• active and preventive labour market measures including

early identification of needs, job search assistance, gui-

dance and training as part of personalised action plans,

provision of necessary social services to support the in-

clusion of those furthest away from the labour market

and contribute to the eradication of poverty,

• continual review of the incentives and disincentivies re-

sulting from the tax and benefit systems, including the

management and conditionality of benefits and a signifi-

cant reduction of high marginal effective tax rates, nota-

bly for those with low incomes, whilst ensuring adequate

levels of social protection,

• development of new sources of jobs in services for indi-

viduals and businesses, notably at local level.

Guideline No 20: Improve matching of labour market needs through:

• the modernisation and strenghening of labour market

institutions, notably, employment services, also with a

view to ensuring greater transparency of employment

and training opportunities at national and European level,

Guideline 21: Promote flexibility combined with employment security and reduce labour market segmentation, having due regard to the role of social partners, through:

• the adaption of employment legislation, reviewing whe-

re necessary the different contractual and working time

arrangements;

• the promotion and dissemination of innovative and adap-

table forms of work organisation, with a view to impro-

ving quality and productivity at work, including health and

safety;

• support for transitions in occupational status, including

training, self-employment, business creation and geo-

graphical mobility;

Supported employment is a method. In many Member Sta-

tes it is used as an active labour market policy (ALMP)

measure. It goes together with job search assistance and

astivation programmes. These are also linked to `better

matching`, policy measures aimed at improving matching of

labour market demand and supply. A challenge is to provide

1 OJ L 198, 26.7.2008.

labour market flexibility combined with cesurity to increase

and maintain their employment.

Typical flexicurity pathways would include

• flexible and reliable contractual arrangements,

• part-time and temporary work,

• active labour market policies,

• comprehensive lifelong learning strategies,

• nodem social protection systems providing adequate

income support during periods of unemployment. Job

retention schemes preventing early exit from the em-

ployment market and orientations for the reform of fi-

nancial compensation providing income replacement

(disability benefits) play also an important role.

Today I would like to focus on how to support their em-

ployment.

II. Supported Employment

What is it?

The European Union of Supported Employment (EUSE) pro-

poses a definition for wich there seems to be a general

acceptance: „providing support to people with disabilities

or other disadvantaged groups to secure and maintain paid

employment in the open labour market“.

It includes the key elements of support, paid employment

and open labour market.

This also implies that supported employment is a process

with various stages:

1. engagement: intial marketing of the service to identify

candidates and engage them in the process. Assisting

the candidates in making informed choices, whether he/

she wants do participate in supported employment ser-

vice. This also means that in the end, the candidate in

question should be willing to work and motivated to start

the process and make it successful.

2. vocational profiling: drawing a personal and adequate

profile, containing information useful for an employer,

is key to find a suitable job. This also means helping

the candidate to identify their skills and preferences for

work. Capabilities as well as needs for further qualifica-

tion are identified. The approach should always be client-

centred. Individuals should be assited in developing per-

sonal sareer goals and meaning-full and ealistic career

plans.

3. job finding: effective matching of the profile and a suita-

ble job, finding the right employer. Professionals must be

able to deliver a wide range of effective job finding and

marketing techniques (like both formal and informal job

searching, being able to communicate with employers in

a business like manner, assisting with the negotitation

of terms and contracts etc.). It is important that equal

pay is given for work of equal value.

4. employer engagement: working closely together with the

employer, making sure he/she is also motivated and con-

vinced that providing a decent job to a person with a di-

sability can be a win/win situation. Discussions with both

employer and job seeker on skills/ewperience required,

workplace culture, working hours, support available,

accessibility issues, quidance and advice to employwrs

regarding legal issues, etc.

5. on/off the job support: to make sure integration into the

job and the workplace happen, overcome hurdles and

move towards independence of the new worker in the

paid job in the open labour market. In thin last stage,

attention can also be paid to the possibilities of career

development for people with disabilities. They should not

stay blocked in the same job for the rest of their career,

but be able to move on, just like other employees.

EU Member States are using different definitions of sup-

ported employment, do not always include the same steps/

services, their funding sources may vary greatly.

And then there are related consepts/approaches that may

lead to confusion: Supported employment id different from

sheltered employment, the latter being in a sheltered, se-

gregated environment, whereas supported employment

concerns the open labour market. However, over the last

years, `in betwen` measures like `supported placements`,

with a possibility to go back to sheltered employment, and

transition measures from sheltered to open employment,


JOHAN TEN GEUZENDAM • Labour market integration of persons with disabilites

The effective activation strategy involves reforms in a num-

ber of interrelated areas:

• Enhanced jog placement efforts. A number of countries

introduced profiling, intensive interviews and/or indivi-

dual action plans (compulsory in most MSs), aimed at

providing an appropriate mix of counselling, training and

other active measures to help bring jobseekers quickly

back into unsubsidised work. Customised assistance

with intensive support for the long-term unemployed

and other vulnerable groups is another widespread me-

asure. Supported employment fits into this context.

• Greater emphasis on testing and monitoring work avai-

lability. Many member countries introduced stricter or

more strictly enforced job-search requirements, often

in combination with more frequent and intense contacts with the public employment service. Other countries

have made an increased use of ALMPs as a work availa-

bility test.

• More efficient administration of PES activities. Increased

recognition of the importance of tying ALMPs closely to

the implementation of work availability requirements for

the receipt of unemployment benefits has led a number

of MS to improve the collaboration betwen agencies ad-

ministering different benefits and placement services,

while others have integrated them completely.

• Quasi-market for employment services. To improve the

efficiency of placement, some OECD countries (e.g.

Australia) introduced clear indicators of performance

of employment placement services, while outsourcing most of its labour market programmes. This has led to

substantial efficiency gains in the provision of PES. More

recently, some MS, especially NL, have also engaged in

contracting outplacement services and/or other ALMPs.

It needs to be looked at to which extent this affects su-

pported employment in the Member States.

The essence of an activation strategy is to encourage jo-

bseekers to become more active in their efforts to find

work by providing job-search support, and requiring regular

contact with employment services as well as compulsory

participation in programmes after a certain period of unem-

ployment.

V. Evaluting perfomance of Public Employment Services

For activation strategies to be successful, it is essential

to monitor and manage the performance of the employment services. Key questions are how supported employment

and its interaction with other services and measures are

evaluated and monitored in the MS. The Commission is go-

ing to examine these questions together with the EU Heads

of PES network: Other relevant questions to be discussed

with the PES in this context are:

• Is there access to public employment services and to

ALMP for all unemployed (regardless of their eligibility

for benefits or work history) but also inactive persons;

• Are individuals mobilised for active job search and trai-

ning, especially through „Individual Action Plans“?

• Is supported employment integrated in any of these Ac-

tion Plans? Is there provision of reasonable accommo-

dation and/or adaptation of work patterns etc. For older

workers, both those with and without disabilities? Is this

linked to supported employment in any way?

• How is supported employment integrated in the services

of PES?

• Is PES personnel trained to provide supported em-

ployment services?

• Are private providers/employment services providing

supported employment services?

• If yes, do they have perfomance targets and what kind?

VI. Employment of persons with disabilities: moere potential

Supported employment provides personal assistance and

workplace adaptations taking into consideration the needs

of disabled people in open paid employment, but it has not

yet reached its full potential. The use and effectiveness of

supported employment in the EU Member States can be

clearly increased, by promoting supported employment as

a useful active labour market policy. It should be stressed

that it is not meant that supported employment should

be bluntly imposed upon people with disabilities, nor that

the personnel of employment services with adequae training

to provide these services.

Supported employment can also be used in the framework

of trying to reduce the number of people living on henefits.

Some disability schemes may have reduced the incentives

to participate in the labour market, often linked to the so-

called benefit trap and to the rigidity of the system. New

employment and support allowances, among which suppor-

ted employment, are being introduced, requiring incapacity

slaimants to actively engage with employment advisors and

the construction of paths aimed at facilitating the transi-

tion from inactivity to work. Of course, such an approach

also requires the availability of decent job offers for persons

with disabilities. This is another challenge for (public) em-

ployment services.

Apart from the context of the Employment Guidelines, the

Commission will also cintinue to facilitate supported em-

ployment under the simplified Commission state aid rules2

and to promote an active inclusion policy for disadvantaged

people, including people with disabilities, which comple-

ments the link to the labour market with adequate income

support and access to quality social services3.

IV. Supported Employment as part of ALMPs

Active labour market policies`(ALAMPs)4aim to activate the

unemployed and improve the income prospects for unem-

ployed persons/groups who find it difficult to enter the la-

bour market and represent a substantial labour reserve.

By contrast, passive labour market policies provide income

suppport to unemployed people or early retirees. Well-de-

signed and targeted active policies help improve the quality

of the „matching“ process in the labour market, increase

productivity and keep unemployed in touch with the labour

market.

Key policy measures and their relevance to supported em-ployment of persons with disabilities are:

• Job search assistance and activation programmes have

a positive effect on transition from welfare to work, and

especially when coordinated well with training interven-

tions they may have important motivation effects on job

seekers, by instilling a „mutual obligations culture“ (a

person is entitled to quality counselling by the PES but

also needs to demonstrate pro-activeness, otherwise

may face sanctions). Supported employment can be

used as a method to obtain this.

• Labour Market (re)training measures are most widely

used. In the context of supported employment, it should

be stressed that supported employment should lead to

paid employment in the open labour market and should not

be confused with a funded (re)training placement. Training

can be useful as preparation, but should lead to a paid job.

• Employment subsidies can take the form of wage tran-

sfers to employers. In many member states, they are

used to complement the salaries paid by employers in a

supported employment situation.

• Direct job creation measures (typically public work pro-

grammes) could create substantial negative effects on

sustainable employment in the primary labour market

and therefore should not be a preferred option.

Effective activation strategies

In recent years EU Member States introduced compre-

hensive activation strategies. Reforms have been moving

towards increasing the effectiveness of ALMPs rather than

raising ALMP spending5.

2 Measures of supported employment fall under the General Block Exemption Regulations of 7.7.2008. http://ec.europa.eu/comm/competition/state_aid/reform/gber_en.pdf

3 COM (2006) 44 FINAL OF 8.2.2006.

4 Labour market policies (LMPs) are public interventions in the labour market that are targeted towards particular groups. They differ from general employment policies (not targeted at a particular group). LMPs can be grouped into active or passive measures.

5 Since the mid-1990s, overall intensity in ALMP spending in the EU tends to decline. In a typical EU MS, ALMP represent one third of total LMP spen-ding, or about o.5% of national GDP (PES excluded). In 2004. DK spends 4.4% of GDP, followed by NL, BE, DE, FI. Training measures account for one third of total ALMP expenditure.


Pojam rehabilitacije

Prema definiciji Svjetske zdravstvene organizacije (WHO) i

Međunarodne organizacije rada (ILO) rehabilitacija je “zbroj

međusobno usklađenih mjera koje su usmjerene na to da

dovedu ili ponovno dovedu osobe s tjelesnim, mentalnim i/

ili duševnim invaliditetom na najviši, pojedinačno ostvarivi

stupanj duševne, socijalne, stručne i gospodarske radne

sposobnosti, tako da mogu naći svoje odgovarajuće mjesto

u zajednici.”

Rehabilitacija se sastoji od:

• obrazovnih mjera koje bi trebale dovesti osobe s invali-

ditetom u stanje da se prvi put bave nekim zanimanjem,

svojim bivšim zanimanjem ili, ako je potrebno, novim za-

nimanjem;

• medicinskih mjera, koje pored liječenja u tolikom opsegu

ponovno vraćaju zdravlje da omogućavaju ponovno uključe-

nje u mjeri u radni proces, odnosno u svakodnevni život;

• pedagoških mjera kojima je cilj osigurati djeci i mladima

s invaliditetom najbolje moguće obrazovanje i odgoj i

• od socijalnih mjera koje bi, pored svega, trebale omogu-

ćiti osobi s invaliditetom uključivanje u društvo.

U osnovi pojma rehabilitacije krije se model posljedica bole-

sti Svjetske zdravstvene organizacije. Ovaj model posljedica

bolesti pretpostavlja da invaliditet/ bolest nije konstantna

karakteristika osobe, nego dinamični proces; to znači da

se “invaliditet/ bolest” definira tek u interakciji između ljudi

(vještinama i smetnjama kod vještina) i njihove društvene

Profesionalna rehabilitacija osoba s invaliditetom – vrata kroz koja se ponovno ulazi na tržište rada u Republici Austriji

ANTON SABO/KONRAD MAGER

Centar za stručno osposobljavanje i rehabilitaciju Austrija Linz

Austrija

okoline. Zasluga je modela posljedica bolesti bila to što je

prvi put sustavno usmjerio pažnju na posljedice (neizlječivih)

bolesti i zdravstvenih tegoba, a ne samo na same bolesti.”

WHO (1980., ICIDH-1) je upravo tim modelom reagirala na

sve veću važnost kroničnih bolesti, odnosno na probleme u

opskrbi koji proizlaze iz istih modelom klasifikacije.

“Moderni pojam rehabilitacije orijentiran je na biopsihoso-

cijalni model zdravlja i bolesti Svjetske zdravstvene organi-

zacije i prvenstveno je usmjeren na individualne i društvene

posljedice (kronične) bolesti, nesreće i urođenih smetnji ili

starenja. U ovom kontekstu, rehabilitacijom treba smatrati

nastojanja da se ne dozvoli da funkcionalna smetnja postane

trajno ograničenje ili oštećenje osobnih, socijalnih i profesi-

onalnih životnih okolnosti, ili da se barem utjecaj na spome-

nuta područja života svede na minimum.

Sustav rehabilitacije u Austriji

Socijalna integracija osoba s invaliditetom, bez obzira na

uzroke nastanka invalidnosti, u društvo i u struku predstavlja

temeljni zadatak austrijske socijalne politike. Sustav reha-

bilitacije, odnosno njegove ključne zadaće, a time i imple-

mentacija i pružanje usluga medicinske, stručne, društvene

i pedagoške rehabilitacije podijeljeni su na različite nositelje

troška. Orijentacija austrijskog sustava rehabilitacije temelji

se na načelu “radije rehabilitacija nego mirovina”. Ovo nače-

lo očitovalo se u Zakonu o strukturnoj prilagodbi iz 1996.,

Službeni list br. 201/1996. “Zakon o strukturnoj prilagodbi

iz 1996., (...) bio je, u pogledu umirovljenja zbog smanjene

it should be the only option, meaning that other forms of

(sheltered) employment or rehabilitation measures should

be abandoned totally.

However, for those who are desiring and able to work on

the open labour marked, supported employment should be

offered and promoted. Also, moving from sheltered to su-

pported employment where possible should be stimulated.

This paper is intended as a contribution to the discussion,

slarifying the issue and helping to find a common under-

standing in order to contribute to a better use of supported

employment in Europe.

Let`s discuss these issues.


ANTON SABO/KONRAD MAGER • Profesionalna rehabilitacija osoba s invaliditetom – vrata kroz koja se ponovno ulazi na tržište rada u Republici Austriji

ticanju tržišta rada također su utvrđeni kriteriji za određiva-

nje neke mjere strukovnog osposobljavanja i rehabilitacije. U

kontekstu rada s osobama s invaliditetom i iz njega proizla-

zeće potrebe za profesionalnom rehabilitacijom, AMS djeluje

posebno tamo gdje se od usvojenih mjera može očekivati

samo relativno kratkotrajna i neproblematična integracija i

uključivanje na tržište rada.

Savezne pokrajine

U kontekstu socijalne pomoći i pomoći osobama s invalidite-

tom, savezne pokrajine osiguravaju pomoć za integraciju u

slučaju potrebe.

Pravni okvir određuju zakoni saveznih pokrajina o osobama s

invaliditetom i o socijalnoj pomoći.

Naknade saveznih pokrajina su supsidijarne, što znači da

se dodjeljuju samo kada nema ili nema ekvivalent usluga od

strane Savezna vlada, socijalno osiguranje ili zavod za zapo-

šljavanje ne nudi nikakve ili nikakve slične naknade. U sklo-

pu zakonskih mogućnosti, savezne pokrajine su nadležne za

osobe invaliditetom koje se više ne mogu zaposliti na tako-

zvanom “1. tržištu rada“. Za pojedina područja rehabilitacije

nudi se podrška u sljedećim područjima, ukoliko je potrebna:

Pregled:

Nositelji troškova

AMS

Socijalno osiguranje

Savezna soci-jalna služba

Savezne po-krajine (Gornja

Austrija, Štajerska …)

Mirovinsko osiguranje

Osiguranje od nezgode

Zdravstveno osiguranje

Preuzi-manje

troškova

Moguće je ponovno

uključivanje na tržište rada

Može se izbjeći umirovljenje

Kauzalno kod nesreća na radu i pro-fesionalnih oboljenja

U obliku lijeko-va i adjuvansa

Moguće je zadržavanje radnog mje-sta, odnosno reintegracija

supsidijarno

Pravna osnova

Zakon o zavodu za zapošlja-

vanje Opći zakon o socijalnom osiguranju

Savezni zakon o invalidima,

Zakon o zapošljavanju

invalida

Pokrajinski zakoni o inva-lidima, zakoni o socijalnoj

pomoći

Četverofazni model SZO-a, pravni temelji i ponude u Austriji

Primarna prevencija

Status osigurati zdravlje i sudjelovanje u svijetu zapo-

slenih

Ciljevi prevencija bolesti, poremećaja, ozljeda (ograni-

čenja djelatnosti i participacije) uzrokovanih po-

slom, očuvanje sposobnosti rada i zapošljavanja

kroz prevenciju u svakodnevnom životu i radu

Metode upravljanje sigurnošću i zdravljem (prevencija),

integrirano upravljanje zdravljem

Primjeri institucija i ponuda

• Udruga BBRZ Austrija – Proces izbora, analize potenci-

jala i procjene

• AUVA – Upravljanje sigurnošću i zdravljem u tvrtkama,

osposobljavanje za povjerenike za sigurnost

• Crveni križ - Promicanje zdravlja, trening osoba koje pru-

žaju prvu pomoć

• Centar za medicinu rada Mödling (AMZ) – medicina

zdravlja, sigurnosna tehnika, promicanje zdravlja

• PGA - Udruga za profilaktičnu zdravstvenu skrb

Pravni temelji AnSchG (Zakon o zaštiti radnika)

radne sposobnosti (nesposobnosti za rad), vođen ciljem da

se reducira “pretjerano traženje“ takvih mirovina”. U sredi-

štu toga nalazi se ideja da se osobe s invaliditetom/ kronič-

nim oboljenjima ne izopći iz radnog života, nego da ih se u

okviru mogućnosti i dalje integrira na radna mjesta, odno-

sno da se stvore mogućnosti integracije. Provedba Zakona

o strukturnoj prilagodbi omogućava tako da se npr. mirovine

na temelju smanjene radne sposobnosti u načelu dodjeljuju

na ograničene trajanje od dvije godine, a kao drugo, svaki

zahtjev za mirovinu temeljem smanjene radne sposobnosti

istovremeno se ocjenjuje kao zahtjev za uslugama rehabili-

tacije. To načelo Zakona o strukturnoj prilagodbi uvelike je

povećalo ulogu profesionalne rehabilitacije. Profesionalna

rehabilitacija je prvenstveno propisana za (re)integraciju

osoba s invaliditetom u radni svijet i stoga stoji u središtu

rehabilitacije.

U pogledu provedbe i odobravanja mjera i usluga rehabilita-

cije postoje različite odgovornosti unutar austrijskog susta-

va socijalnog osiguranja:

• ustanove za socijalno osiguranje,

• zavod za zapošljavanje (AMS),

• savezne pokrajine.

Ustanove za socijalno osiguranje

Osiguravajući zavodi pružaju usluge osobama koje su soci-

jalno osigurane (osigurane osobe i njihovi članovi obitelji).

Austrijske ustanove za socijalno osiguranje podijeljene su

prema funkciji, skupinama zanimanja i/ili regijama:

Ustanove za osiguranje od nezgode usredotočene su na žrtve

nesreće na radu i profesionalnih bolesti.

To konkretno znači da su ljudi invalidi zbog nesreće na radu

ili zbog profesionalne bolesti nemaju samo pravo na izrav-

no liječenje, nego i na profesionalnu (socijalnu) rehabilita-

ciju, kako bi se potaknula reintegracija povrijeđenih osoba

u radne procese. Shodno tome, cilj rehabilitacije u okviru

osiguranja od nesreće je ponovno integrirati ljude u njihova

bivša ili neka druga zanimanja, ili pored toga doprinijeti da

stradale osobe mogu ponovno što samostalnije sudjelovati

u društvenom životu.

Kod nesreća koje su se dogodile u privatnom životu, izvan

posla, potrebne rehabilitacijske usluge financiraju se iz so-

cijalnog zdravstvenog osiguranja, a u slučaju zaposlene oso-

be, iz socijalnog mirovinskog osiguranja.

Zavodi za mirovinsko osiguranje nude osiguranicima reha-

bilitacijske mjere za sprječavanje opasnosti od smanjenja

radne sposobnosti, koje može dovesti do umirovljenja. Reha-

bilitacijske mjere poduzimaju se i onda kada kod rehabilitan-

ta postoje izgledi da se povrati radna sposobnost. Ustanove

mirovinskog osiguranja imaju vlastite rehabilitacijske centre

koji se fokusiraju na kardiovaskularne bolesti, reumatske bo-

lesti, bolesti dišnih organa, bolesti metabolizma i sve tzv.

interne bolesti.

Zavodi za zdravstveno osiguranje imaju nadležnost koja na-

dopunjuje osiguranje od nezgode i mirovinsko osiguranje, u

prvom redu na području medicinske rehabilitacije. Tu se radi

o stacionarnoj medicinskoj rehabilitaciji osiguranikovih čla-

nova obitelji koji ne plaćaju doprinose (npr. djeca, domaćice)

i umirovljenika. Kod osiguranih osoba poduzimaju se odgo-

varajuće mjere medicinske rehabilitacije kada bolest traje

duže od tri mjeseca.

Zavod za zapošljavanje (AMS)

U usluge AMS-a posebno se ubrajaju mjere iz područja pro-

fesionalne rehabilitacije i zapošljavanja.

Mjere AMS-a prvenstveno uključuju:

• subvencije za plaće,

• pomoć pri radu,

• mjere osposobljavanja,

• stručnu izobrazbu.

Regulacijom u Zakonu o poticanju tržišta rada, podružnice

AMS-a trebaju u smislu aktivne politike na tržištu rada do-

prinijeti ostvarenju i održavanju potpune zaposlenosti i pre-

venciji nezaposlenosti. Polazeći od te pretpostavke, AMS

također snosi troškove prekvalifikacije ili stručnog doškolo-

vanja. Zakon o poticanju tržišta rada ističe da na poseb-

na način treba uzeti u obzir osobe s invaliditetom u širem

smislu (osobe s tjelesnim i mentalnim invaliditetom i tzv.

“socijalno neprilagođene” osobe). Osim toga, u Zakonu o po-



osobnog asistenta, vršnjačka potpora, asistent

u radu, mentorstvo, (upravljanje raznovrsnošću)


• BBRZ Rehabilitacija – podrška pri posredovanju

• FAB workabout – neprofitna posudba radne snage, za-

klada za rad, zaštićene radionice, radovi itd.

• Udruga BBRZ Austrija – rehabilitacijsko-tehničko savje-

tovanje, model raspoređivanja na radno mjesto (empla-

cement model), radni asistenti

• WAFF - Flexwork (posudba radne snage), poslovna pri-

lika

• Wiener Taubstummenverband (WITAF, Bečko udruženje

gluhonijemih) - radni asistenti

• Wiener Integrationsnetzwerk (WIN, Bečka integrativna

mreža) - mobilni clearing, radni asistenti

• Jugend am Werk (Mladi na djelu) – radni asistenti

• Österreichischer Blinden- und Sehbehindertenverband

(ÖBSV, Austrijski savez slijepih i slabovidnih osoba)

• Institut zur berufilichen Integration (IBI, Zavod za profe-

sionalnu integraciju)

• Pro mente – Café Max, Komm 24, Filino

Pravni temelji ASVG (Opći zakon o socijalnom osiguranju),

AMSG (Zakon o oporezivanju migracije radne snage), ALVG

(Zakon o osiguranju nezaposlenih), BEinstG (Zakon o zapo-

šljavanju osoba s invaliditetom), pokrajinski zakoni o invalidi-

ma, ESF (ofenziva za zapošljavanje)

Model profesionalne rehabilitacije BBRZ-a Austrija

BBRZ-ova načela

Standardizirana u cijeloj Austriji

Ponude profesionalne rehabilitacije u tvrtki BBRZ REHA

GmbH standardizirane su u cijeloj Austriji i dostupne u svim

regijama.

Pojedinačna, cjelovita, orijentirana na resurse

Ponude profesionalne rehabilitacije u tvrtki BBRZ REHA

GmbH usmjerene su na individualne potrebe rehabilitanata

i njihove tjelesne, psihičke i socijalno-kulturne mogućnosti.

Regionalna

U svojim programima orijentiramo se na potrebe regionalnih

tržišta rada. Redovito provodimo usklađivanje s pokrajinskim

predstavništvima Zavoda za zapošljavanje, pokrajinskim po-

družnicama PVA-a i AUVA-a.

Svrsishodna

Garantiramo financijski osiguranu pratnju i podršku prilago-

đenu individualnim potrebama na temelju plana rehabilita-

cije:

• stavljanjem na raspolaganju cjelovitih informacija i ponu-

da relevantnih za cilj

• organiziranjem i koordinacijom s naručiteljima

• permanentnom kontrolom procesa, uvođenjem korektiv-

nih mjera

• modifikacijom cilja

Partnerska u okviru sustava

Radimo umreženo i sustavni smo partner naših naručitelja

(zavod za zapošljavanje, nositelj socijalnog osiguranja, sa-

vezne države, u nekim slučajevima privatni osiguravatelji) i

gospodarstvo

Nude pouzdane procese

Ciljevi pojedinačnih djelomičnih procesa profesionalne reha-

bilitacije pismeno se ugovaraju s naručiteljima. Svi relevan-

tni djelomični rezultati dokumentiraju se i stoje naručiteljima

na raspolaganju, po potrebi također i u detaljnom obliku.

Održiva

Ponude za profesionalnu rehabilitaciju u tvrtki BBRZ REHA

GmbH usmjeravaju se na održivu integraciju na tržište rada.

Najnovije evaluacije naših naručitelja pokazuju stopu inte-

gracije i do 80% tri godine nakon završetka profesionalne

rehabilitacije. Osnova za to je velika nepogrješivost i udio

provedbe rehabilitacijskih planova.

Makroekonomoski učinkovita i djelotvorna

Profesionalna se rehabilitacija izračunava. Godine 2004. na-

pravljena analiza troškova i koristi za profesionalnu rehabili-

Sekundarna prevencija

Stanje suzbijanje bolesti, poremećaja i ozljeda

Ciljevi ponovno stjecanje radne sposobnosti na teme-

lju medicinsko-dijagnostičkih i terapijskih mjera

izbjegavanje trajnih (kroničnih) bolesti, poreme-

ćaja i ozljeda promjenama u ponašanju i promje-

nama okruženja

Metode upravljanje invalidnošću (rana intervencija, po-

vratak na posao) oblikovanje posla (radnog mje-

sta), promjena posla, integrirano upravljanje

invalidnosti


• Udruga BBRZ Austrija – Služba za rad i zdravlje; psiho-

loška dijagnostika učinka, medicinsko savjetovanje, dija-

gnoza aktivnosti/ ERGOS ®, rehabilitacijsko-tehnološka

dijagnoza i njega, analize radnog mjesta, projekt azbe-

stoza

• AMS-ova istraživanja putem psihološke službe

• Ovlašteni psiholozi – Dijagnostičko ispitivanje učinka i in-

teresa za zanimanje

Pravni temelji ASVG (Zakon o osiguranju nezaposlenih)

Zakon o zapošljavanju osoba s invaliditetom (najmanje 30%

smanjena radna sposobnost)

Sustav profesionalne rehabilitacije u Austriji

Tercijarna prevencija

Status suzbijanje/borba protiv trajne ili teške bolesti,

poremećaja, ozljede

Ciljevi Subjektivno prevladavanje zdravstvenih tegoba ili

ozljeda, ponovna uspostava radne sposobnosti

na temelju medicinsko-dijagnostičkih i terapijskih

zdravstvenih mjera

Tercijarna prevencija (izbjegavanje pogoršanja stanja, spre-

čavanje recidiva)

Metode utvrđivanje potrebe za rehabilitacijom

Upućivanje u instituciju za profesionalnu rehabi-

litaciju

Profesionalna dijagnostika - Procjena

Odabir zanimanja / probni rad na radnom mjestu

(pretpoticaji)

Izobrazba, prekvalifikacija


• BBRZ Reha GmbH - Dijagnostika i izrada mogućih per-

spektiva, obrazovanje i usavršavanje s i bez završnog

ispita

• Verein zur Förderung von Arbeit und Beschäftigung

(FAB,Udruga za promicanje rada i zapošljavanja) – Izgle-

di za projekte

• Waff - Amanda Matz, Nova Berufsorientierung

• WUK – factor i profesionalna orijentacija/ clearing za

mlade

• Pro mente - Alfa Training

• Mirovinsko osiguranje, Opće osiguranje od nezgode i

BSB Beratung

Pravni temelji ASVG (Opći zakon o socijalnom osiguranju),

AMSG (Zakon o oporezivanju migracije rada), ALVG (Zakon

o osiguranju nezaposlenih)

BEinstG (Zakon o zapošljavanju osoba s invaliditetom)

Posttercijarna prevencija

Status Profesionalna Re/integracija (sudjelovanje) – ini-

ciranje sudjelovanja u radnom životu

Faza a) Posredovanje/ traženje posla

b) sposobnost privređivanja

Ciljevi a ) naći posao

b) zapošljavanje na redovnom tržištu rada ili

u integrativnim poduzećima (normalni radni

odnos; zaštićeno zaposlenje prema Zakoun o

zapošljavanju osoba s invaliditetom)

Metode prakse u tvrtkama, obuka za konkretno radno

mjesto, coaching, natjecanje, posredovanje, asi-

stent u radu

osmišljavanje radnog mjesta, adaptivne tehno-

logije, pomagala za kretanje, pomoć u obliku



• stalno medicinsko liječenje i terapija akutnih i kroničnih

oboljenja

• upućivanje specijalistima

• podrška pri započinjanju medicinskog liječenja

• uputnice za bolnice za kontrole i terapije

• pribavljanje medicinskih informacija za sudionike

• nabavka lijekova i adjuvansa

• ergoterapija

• psihoterapija

• logopedija

Psihologija

Naši zaposlenici iz psihološke službe iskusni su psiholozi.

Poznaju tržište rada i njegove mehanizme kao i djelovanje

psihičkih fenomena, somatskih oboljenja i psihičkih smetnji

te patnji na radnu situaciju. Usluge psihološke skrbi osmi-

šljavaju iskusni (klinički) psiholozi, zdravstveni psiholozi,

radni psiholozi i psihoterapeuti. Stalnim usavršavanjem osi-

gurava se slijevanje novih razvojnih, socijalnih kao i radno

psiholoških spoznaja u rehabilitacijski proces i podržavanje

tog procesa. Pri tome je glavni cilj podrška sudionicima pri

spoznavanju uzoraka ponašanja, projekcija i obilježja kao i

zajednički razvoj strategija za rješavanje problema.

Nude se sljedeće usluge:

• psihološka dijagnostika (dijagnostika sposobnosti i pri-

kladnosti)

• sudjelovanje u izradi ostvarivih poslovnih perspektiva sa

stajališta radne psihologije

• psihološko savjetovanje i njega u individualnom i gru-

pnom okruženju

• eventualna suradnja s već uključenim ustanovama za njegu

• uvođenje terapije odnosno posredovanje kod terapije,

kao i informacije o ustanovama koje nude psihoterapiju

• krizna intervencija

• trening za opuštanje

• trening iz koncentracije i pamćenja

• podrška pri prevladavanju stresa

• pomoć za samopomoć

• podrška u prevladavanju psihičkih, psihosomatskih,

osobnih i psihosocijalnih problema

Socijalni rad

Socijalni problemi često predstavljaju ogromnu prijetnju

uspjehu rehabilitacije. Prvenstveno financijski i obiteljski pro-

blemi sprječavaju koncentriranje pogođenih osoba na pro-

fesionalnu rehabilitaciju, prijete da će postati nepremostivi

ako ih se ne riješi paralelno dok traje bavljenje profesional-

nim izgledima. Socijalni radnici koji imaju rutinu i/ili pedagozi

za strukovno obrazovanje i socijalni pedagozi nude stručnu

podršku za ta problematična područja. Na početku svake

profesionalne rehabilitacije obavlja se socijalna anamneza

koja predstavlja dio dijagnostičkog postupka za izradu plano-

va rehabilitacije. Ona opisuje individualnu polazišnu situaciju

pogođenih osoba i skicira moguća problematična područja i

prve početne mogućnosti rješenja. U nastavku su u obliku

natuknica navedene daljnje usluge koje se nude:

• podrška sudionicima kod financijskih problema (npr. izra-

da kućnih budžeta, savjetovanje glede postojećih dugova-

nja, eventualna krizna intervencija)

• informacija o mogućnosti različitih oslobođenja od taksi i

potpora te podrška pri podnošenju zahtjeva

• savjetovanje o mogućnostima skrbi o djeci

• savjetovanje vezano za stambenu problematiku

• uspostava kontakata s različitim savjetodavnim mjesti-

ma

• savjetovanja na mjestu doticaja između vlasti, službi i

socijalnih ustanova

• podrška kod pravnih problema

Rehabilitacijska tehnologija

Uporaba tehničkih pomagala već je odavno strategija kojom

se podupire samostalnost i samoodređenje osoba s invali-

ditetom. Zato ona spada u temeljni instrumentarij rehabili-

tacije. Pri tome moderne tehnologije nude brojne početne

mogućnosti. Tu je važno stručno pripremiti primjenu tehno-

logije, individualno ju oblikovati i pratiti.

taciju pokazuje da investicije daju godišnji prihod od 6.800

– iznos kredita koji se otplaćuje s kamatama. Jer profesi-

onalna rehabilitacija rezultira zapošljavanjem i otvaranjem

novih radnih mjesta.

Utemeljena na tradiciji i osigurava kvalitetu

Upravljanje kvalitetom u BBRZ-u ima dugogodišnju tradici-

ju. Od 19. listopada 1992. posjedujemo certifikat kao prva

ustanova za profesionalnu rehabilitaciju u Europi prema kri-

terijima ISO 9001, a posljedica je toga da smo stekli znak

kvalitete, certifikat Foruma za obrazovanje odraslih i doš-

kolovanje iz Gornje Austrije. Kvaliteta naših usluga temelji

se na stručnosti i predanosti naših zaposlenika. Pri tome

je značajna jednoznačnost neophodnih standarda, opisana u

postupcima i procesima pružanja usluga. Načelo izbjegava-

nja grešaka i kontinuirani proces poboljšanja najbitniji su ci-

ljevi svakodnevnog rada. Pri brojnim internim i vanjskim pro-

vjerama uspjeli smo dokazati osiguranje i poboljšanje svoje

kvalitete kao i zadovoljstvo naših naručitelja i sudionika.

Interdisciplinarno znanje i iskustvo

Interdisciplinarni timovi iz područja medicine, psihologije,

rehabilitacijske tehnologije, profesionalne orijentacije, soci-

jalnog rada i pedagogije prate proces sustavne profesional-

ne rehabilitacije u BBRZ-u. Rehabilitante nam pretežito do-

djeljuje Zavod za zapošljavanje (u iznimnim slučajevima PVA,

AUVA i privatna osiguravajuća društva). Suradnja je reguli-

rana okvirnim ugovorom između glavnog udruženja nositelja

socijalnog osiguranja, Austrijskog zavoda za zapošljavanje

i tvrtke BBRZ REHA GmbH. Podjela saveznih pokrajina su-

kladno mjerodavnim saveznim zakonima o invalidima defini-

rana je sporazumima o suradnji između saveznih područnih

službi Zavoda za zapošljavanje i saveznih vlada.

Kada troškove preuzimaju privatni osiguravatelji, vrijede

opći uvjeti poslovanja.

BBRZ-ovo znanje i iskustvo

Stručno osoblje za REHABILITACIJU

Certificirano rehabilitacijsko stručno osoblje dio je profe-

sionalne rehabilitacije u BBRZ-u koji osigurava kvalitetu,

garantira našim partnerima iz mreže sigurnost u suradnji

i odgovara međunarodnom trendu uvođenja ISO standarda

17024. Zadatak zaposlenika u BBRZ-u je dati najveći mo-

gući poticaj i podršku ljudima koji su nam povjereni kada se

radi o njihovim individualnim zdravstvenim pitanjima i utje-

cajima na zanimanje i radni život. To prvenstveno zahtjeva,

osim poznavanja temelja (socijalnog) prava, kompleksno

znanje i iskustvo iz medicine, psihologije, pedagogije, so-

cijalnog rada, profesionalne orijentacije i tržišta rada. Ne-

ophodna znanja ne nude se u Austriji ni u okviru školske

odnosno fakultetske izobrazbe, niti u sklopu obrazovanja

odraslih. Akreditirani obrazovni program za stručno oso-

blje za rehabilitaciju nudi se u Austriji samo u BBRZ-u i

obuhvaća osnovni modul koji traje 9 dana i specijalizaciju u

šest različitih područja specifičnih za struku u trajanju od

10 dana.

Godine 2006. počelo je osiguranje kvalitete na području ci-

ljanog usavršavanja naših stručnjaka iz područjima medici-

ne, psihologije, socijalnog rada, rehabilitacijske tehnologije,

pedagogije i stručnog osoblja iz ekonomije. Već 2008. go-

dine 400 BBRZ-ovih zaposlenika završilo je svoju izobrazbu

za rehabilitacijske stručnjake s certifikatom i stalno dobivaju

„up gradings“ (najnovija saznanja) kako bi bili ukorak s najno-

vijim dostignućima iz područja profesionalne rehabilitacije.

Medicina

Medicinski problemi mogu ugroziti uspjeh profesionalne re-

habilitacije. Iz tog se razloga na početku planiranja rehabi-

litacije provodi sveobuhvatni liječnički pregled. Tijekom cje-

lokupnog procesa rehabilitacije našim sudionicima stoje na

raspolaganju mogućnosti medicinske njege i terapije. Naš

skrbnički tim sastoji se od liječnika opće medicine, liječnika

radne medicine i liječnika specijalista (djelomice savjetodav-

ni liječnici).

Nude se sljedeće usluge:

• opća medicinska dijagnostika

• stručne procjene iz radne medicine

• radno-medicinsko osiguranje utvrđivanja tjelesne pro-

duktivnosti na sustavu za simulaciju radnog mjesta ER-

GOS

• stručni liječnički nalazi i po potrebi stručni sud (oboje

djelomično putem savjetodavnih liječnika) npr. ortopeda,

neurologa, psihijatara, traumatologa, specijalista okuli-

sta, internista



• liječnika specijalista

Psihološka dijagnostika

• Povećanje intelektualnih sposobnosti

• Razjašnjenje kognitivne sposobnosti

Procesno orijentirana dijagnostika

• Razjašnjenje društvene/ motivacijske situacije

• Povećanje psihomotornih područja potencijala

• Prikupljanje financijske potpore i

• Potencijali financiranja

• Razjašnjenje izdržljivosti, sposobnosti učenja

Razrada perspektiva

• Analiza individualne životne i poslovne priče, profesional-

nih interesa

• Izrada i provjera profesionalnih ciljeva

• Informacije o zanimanju, tržištu obrazovanja i rada

• Razmatranje i usklađivanje zahtjeva struke s interesima,

mogućnostima, mogućnostima financiranja i pristupom

obrazovanju te ograničenjima uvjetovanima invalidnošću

• Specijalizirane stručne istrage

• Praktična isprobavanja

Rehabilitacijski treninzi

Temeljno školsko znanje, njemački za osobe kojima to nije

materinji jezik, trening iz kompetencija, ključne kvalifikacije,

praksa u struci, obuka kako se natjecati, obuka iz komunika-

cijskih vještina, specijalizirani treninzi za mlade, razne dobne

skupine i spolove

Rehabilitacija izobrazba

1000 apsolvenata svake godine izlazi iz BBRZ-a nakon kva-

lificirane strukovne izobrazbe. Više od 70% naših diploma-

nata integrira se na tržištu rada po završetku obrazovanja.

BBRZ nudi preko 60 standardiziranih mogućnosti obrazo-

vanja iz tehničkih i komercijalnih područja u Linzu, Beču,

Kapfenbergu i Klagenfurtu. Osim toga nude se tečajevi po

mjeri u svim stručnim područjima, u suradnji s partnerskim

tvrtkama.

Metode financiranja profesionalne rehabilitacije:

Glavni naručitelji profesionalne rehabilitacije

• Zavod za zapošljavanje (AMS)

• Zavod za mirovinsko osiguranje (PVA)

• Zavod za opće osiguranje od nezgode (AUVA)

• Ovisno o regionalnom zakonodavstvu:

• vlade saveznih pokrajina (na primjer: Štajerska, Gornja

Austrija)

Ostali nositelji troška:

• Ostala osiguravajuća društva (željezničko, rudarsko)

• Privatna osiguravajuća društva (Wr. Städtische, ...)

• Poduzeća ili imatelji poslovnih udjela

Osnova za partnerski sustav – Okvirni ugovor

Najvažniji dokument koji regulira interakciju pojedinih nosi-

telja troška je okvirni ugovor. Tim okvirnim ugovorom uređe-

na je suradnja između Austrijskog zavoda za zapošljavanje

(i njegovih podružnica), Zavoda za mirovinsko osiguranje,

Osiguravajućeg društva Austrijskih željeznica (za područje

mirovinskog osiguranja) i Osiguravajućeg društva Austrijske

rudarske industrije (po redu nositelja privatnog osiguranja) i

tvrtke BBRZ Reha GesmbH vezana za provedbu i korištenje

mjera profesionalne rehabilitacije.

Predmet reguliranja u okvirnom ugovoru

Glavni elementi okvirnog ugovora su:

• usluge koje nudi BBRZ Reha GesmbH

• financijski modaliteti

• stope troška i ključ raspodjele

• odgovornosti partnera koji sudjeluju u procesu

• postupak

• izvješćivanje

Financijski modaliteti

Stope troška i ključ raspodjele

Individualna briga o sudionicima

Zavod za zapošljavanje brine se za individualnu skrb o sudioni-

cima u skladu s primjenjivim odredbama Zakona o osiguranju

Opsežna baza podataka s pomoćnim sredstvima te među-

narodne suradnje omogućavaju nabavku tehničkih pomagala

najnovijeg datuma.

Našim sudionicima nude se sljedeće usluge:

• rehabilitacijsko-tehnološki pregledi

• savjetovanja o rehabilitacijsko-tehnološkim pomagalima i

njihovom financiranju

• individualna nabavka i prilagodba pomagala sudionicima

• savjetovanje i opremanje vanjskih mjesta za obavljanje

prakse kao i stručno ocjenjivanje radnih mjesta. (Neop-

hodna adaptacija radnog mjesta i osmišljavanje rada kod

posredovanja provodi se nakon završetka mjere samo po

nalogu.)

• savjetovanje tvrtki i državnih tijela te priprema prijed-

loga, stručnih mišljenja i stručnih procjena na području

planiranja i izgradnje bez zapreka, kao i provedba ra-

zvojnih poslova i rješenja problema u sektoru pomagala

Pedagogija

Naša načela počivaju na različitim aktualnim dostignućima iz

područja moderne pedagogije:

• Načeloosnaživanja

Ono treba imati suprotno djelovanje kod sudionika koji su

doživjeli višestruke osobne orijentacije na deficit. Ozna-

čava načelnu orijentaciju na proces učenja i usmjerava-

nje procesa učenja na jače strane i kompetencije poje-

dinca. Osvješćivanje postojećih prednosti i sposobnosti

jača samomotivaciju, a time i samopouzdanje sudionika.

• Aktivno/samoupravljano učenje

Učenje se promatra kao proces koji je vođen unaprijed

zadanim sadržajima. Odgovarajuća situacija podučavanja

i učenja određena je jasno definiranim ciljevima podu-

čavanja. Paralelno s tim, sudionici razvijaju vlastite ci-

ljeve učenja u sklopu nadređenog cilja podučavanja, a u

tome ih prate i podržavaju treneri/pedagozi. Opći tijek

mjera nadograđuje se didaktički na to da pojedinačnim

sudionicima – ovisno o osobnoj sposobnosti shvaćanja

i učenja te tempu učenja – stave na raspolaganje vrije-

me potrebno za ostvarenje najboljeg mogućeg rezultata

učenja, podršku stručnjaka (logopeda) i odgovarajuće

okvirne uvjete za to.

• Didaktika koja uvažava razlike među spolovima

Tako se npr. u grupi tematiziraju muška i ženska iskustva

vezana za zanimanje, obitelj i učenje, a ubuduće se for-

mira metodičko postupanje koje se temelji na razlikama

među spolovima pri usvajanju/proučavanju novog znanja;

jačaju se pozitivni načini ponašanja, čak i ako se čine

“netipičnima za neki spol”. Didaktika koja uvažava razlike

među spolovima pazi na to da žene i muškarci podjedna-

ko/na isti način, ravnopravno i aktivno mogu sudjelovati u

oblikovanju grupnih procesa.

• Poštovanjeosobesameposebi,odnosnonjenogživotnogi poslovnog iskustva

Višestruko sveobuhvatna životna i radna iskustva sudio-

nika dragocjena su za grupu i cijene se.

• Nadovezivanjenapostojećeznanje

Dolazi do ispreplitanja već postojećeg s novim znanjem.

Pri tome treneri/pedagozi daju aktivnu podršku osobama

koje uče prikladnim metodama (npr. mind mapping) pri

prijenosu znanja.

• uvid u upotrebljivost novog znanja

• intrinzična motivacija kod učenja

• jasnoća ciljeva podučavanja i učenja

Okvirni plan poduke predstavljen je u mjeri, postoji transpa-

rentnost glede ciljeva podučavanja kojima se teži. Dolazi do

individualnog suočavanja trenera s učenikom kako bi se utvr-

dili individualni parcijalni ciljevi učenja.

Pregled procesa rehabilitacije u BBRZ-u - Austrija

Na početku se nalazi planiranje rehabilitacije:

Svake godine izrađuje se 3500 rehabilitacijskih planova za

ljude nakon nesreće ili oboljenja.

Sadržaj planiranja rehabilitacije:

Medicinska dijagnostika

• radne medicine

• opće medicine



sprječavanje nastanka invalidnosti, a s tim u vezi ima za

cilj dati potporu ugroženim osobama, kako bi se omogu-

ćila njihova reintegracija na tržište rada.

• Zaštićene radionice

Zaštićene radionice nude stalna radna mjesta osobama

s invaliditetom i time doprinose njihovoj socijalnoj inte-

graciji. Smisleni, produktivni rad u redovnom radnom od-

nosu pomaže tim ljudima na mnogo načina. On je jedan

od temelja osobnog razvoja i samostalnosti. Zaposlenost

potiče jačanje samosvijesti. Još i sudjeluje u financiranju

životnih troškova.

• Socijalno-ekonomska poduzeća (SEP)

Socijalno-ekonomska poduzeća uvedena su prije desetak

godina kao pogodna mjera za integraciju i reintegraciju

osobito ranjivih osoba na tržište rada (kao što su osobe s

invaliditetom, mladi ljudi sa socijalnim nedostacima ...).

SEP se odlikuju time da slijedi svoje socijalno-pe-

dagoške ciljeve u funkcionirajućim društvima,

tj. poduzećima koja u svojoj regiji pronađu trži-

šte za prodaju svojih proizvoda i usluga na tržištu.

Na tržištu rada posebno pogođene skupine invalida do-

bivaju priliku steći temeljne profesionalne kvalifikacije u

vremenski ograničenom ugovoru o radu (oko 1-3 godi-

na), istovremeno se baveći socijalnim i osobnim prepre-

kama i njihovim uklanjanjem.

• Neprofitno ustupanje osoblja

Posudba radne snage u pratnji i pod nadzorom za osobe

smanjenih sposobnosti ili s invaliditetom radi integracije

na tržište rada kroz stjecanje tvrtki, podršku pri uhoda-

vanju i individualno kvalificiranje.

Sažetak

Kraj uspješne stručne karijere zbog nesreće ili bolesti tra-

umatičan je događaj. Suočavanje s implikacijama i posljedi-

cama također podrazumijeva suočavanje sa situacijom da

ste ostali bez poslovnih izgleda. Čovjekovo čitavo planiranje

života, karijera i osobni ciljevi gube vrijednost.

Pronalaženje novih profesionalnih mogućnosti i povratak su-

dionika u svijet zaposlenih središnji je cilj sustavne rehabi-

litacije u BBRZ-u Austrija. Individualna rehabilitacija, obuke

i programi izobrazbe izrađeni po mjeri pojedinca predstav-

ljaju novu poslovnu priliku za naše klijente, a samim time i

osnovu ekonomske neovisnosti i socijalne uključenosti. Pro-

ces profesionalne rehabilitacije u BBRZ-u Austrija obuhvaća

medicinsku dijagnostiku, psihološku dijagnostiku, procesno

orijentiranu dijagnostiku, pronalaženje izgleda i koncipiranje

stručnog osposobljavanja. Svake godine 1000 diplomana-

ta odlazi iz BBRZ-a Austrija nakon specijalističke prakse za

stjecanje kvalifikacije. Više od 70 % diplomiranih osoba biva

integrirano na tržište rada nakon završene prakse.

Za proces profesionalne rehabilitacije potrebni su najkvalifi-

ciraniji stručnjaci iz različitih sektora. BBRZ Austrija razvila

je model kvalifikacije stručnjaka na području profesionalne

rehabilitacije koji se zove REHA College. Tijekom razdoblja

izrade ovog obrazovnog programa, jedno od središnjih pita-

nja bila je izrada standarda kompetentnosti za stručnjake iz

područja profesionalne rehabilitacije.

BBRZ Austrija nudi 1850 stalnih obrazovnih mjesta u svojim

područnim uredima u Linzu, Beču, Kapfenbergu, Klagenfurtu

i Innsbrucku.

Izvor financiranja profesionalne rehabilitacije reguliran je

okvirnim sporazumom između Glavnog udruženja austrijskih

institucija za socijalno osiguranje, Austrijskog zavoda za za-

pošljavanje i BBRZ-a Austrija.

Kontakti:

[email protected]

[email protected]

Web stranica:

http://www.bbrz.at

nezaposlenih (ALVG) (ALG / NH daljnje korištenje ili predujam

mirovine) ili AMSG (pripomoć za pokriće životnih troškova).

Privremena naknada koju je odobrila ustanova za mirovinsko

osiguranje AMS uzima se u obzir pri izračunavanju financij-

ske potpore, jer ako je iznos manji ili jednak iznosu koji daje

AMS, onda nema isplate. Ako je privremena naknada viša od

naknade AMS-a, sudionik dobiva taj višak iznosa od ustanove

za mirovinsko osiguranje. Isplata privremene naknade može

se obaviti tek kad se sazna iznos financijske potpore AMS-a.

Putni troškovi

Putne troškove pokrit će Zavod za zapošljavanje u slučaju

zajedničkog financiranja sudjelovanja od strane ustanova za

mirovinsko osiguranje i AMS-a ili 100% AMS-ovog financi-

ranja sukladno subvencioniranju dodatnih izdataka vezanih

uz tečaj (DIT) do maksimalnog iznosa utvrđenog za pred-

met potpore kao putni trošak. Naknadu putnih troškova koji

premašuju taj iznos preuzima - ako je predviđeno dijeljenje

troškova - ustanova za mirovinsko osiguranje. Obračun i

isplata iz ustanove za mirovinsko osiguranje može se izvr-

šiti tek kad se utvrdi visina DIT-a i obavljat će se mjesečno.

U slučaju stalnog smještaja u domu na lokacija gdje se pro-

vodi školovanje, mladim sudionicima priznaju se troškovi

tjednog putovanja kući, a odraslim sudionicima u 14-dnev-

nim ciklusima.

Usluge Zavoda za opće osiguranje od nezgode (AUVA):

Osobe koje svoje doprinose plaćaju AUVA-u, dobivaju podrš-

ku prema važećim odredbama Općeg zakona o socijalnom

osiguranju i rehabilitacijskim smjernicama AUVA-a. To se

odnosi na privremenu naknadu, sudjelovanje u troškovima

života, troškove smještaja, putne troškove i paušal za obra-

zovne materijale.

Troškovi osoblja i operativni troškovi:

Za sve aspekte profesionalne rehabilitacije sklopljen je spo-

razum između AMS-a i Glavnog udruženja ustanova socijal-

nog osiguranja. Jedan od temelja bilo je reguliranje podjele

ukupnih troškova rehabilitacije u omjeru 50-50 (individualni

troškovi i troškovi nositelja). Temeljem te regulacije određen

je ključ raspodjele operativnih troškova u iznosu od 27% na

Zavod za zapošljavanje i 73% na ustanove za mirovinsko

osiguranje. Ako postoji još neki nositelj troška (na primjer,

pokrajinska vlada), iznos koji je taj nositelj stavio na raspo-

laganje bit će odbijen od ukupnih troškova mjera. Preostali

iznos financiraju Zavod za zapošljavanje i ustanove za miro-

vinsko osiguranje prema gore spomenutom ključu raspodje-

le. Unutar svoje nadležnosti, AUVA snosi troškove u cijelosti

ako ne bude podjele troškova s drugim nositeljima.

Troškovi se nadoknađuju u obliku dnevnice po sudioniku u

razdoblju korištenja usluge – izračunato u kalendarskim da-

nima – pri čemu je dnevnica u načelu ista za sve skupine

sudionika, neovisno o težini invaliditeta, regionalnoj upravi

i vrsti mjere. Iznimke kod ove osnovice za izračun isključi-

vo dogovaraju nositelji troškova na (ne-)određeno vrijeme ili

samo za jednu određenu mjeru.

Trenutno važeće dnevnice

Trenutno važeće dnevnice (od 1. siječnja 2008.):

• Opća dnevnica € 62,00

• RISS € 217,40

• Smještaj i usluga €

– Stanovanje u Linzu €

• Puni pansion € 32,00

• Ručak € 6,52

– Stanovanje u Beču €


• Ručak € 4,36

– Stanovanje u Štajerskoj €


• Ručak € 5,50

Modeli zapošljavanja:

• Profesionalna rehabilitacija za reintegraciju na tržište rada

BBRZ Reha GesmbH djeluje na lokacijama u Beču, Lin-

zu, Grazu, Klagenfurtu i Kapfenbergu, u ustanovama za

profesionalnu rehabilitaciju, s ciljem integracije osoba s

invaliditetom u društvo, kroz mjere profesionalne reha-

bilitacije, u najvećem dosegu njihovih subjektivnih spo-

sobnosti ili da bi se utvrdile mjere koje su prikladne za


Rehabilitationsbegriff

Nach der Definition der World Health Organisation (WHO)

und der Internationalen Arbeitsorganisation (ILO) ist

Rehabilitation„die Summe jener aufeinander abgestimmten

Maßnahmen, die darauf gerichtet sind, körperlich, geistig

und / oderseelisch Behinderte bis zum höchsten, individuell

erreichbaren Grad geistiger, sozialer, beruflicher und wirts-

chaftlicher Leistungsfähigkeit herzustellen oder wiederher-

zustellen, damit sie einen angemessenen Platz in der Ge-

meinschaft finden“.

Rehabilitation besteht aus:• beruflichen Maßnahmen, die den behinderten Menschen

in die Lage versetzen sollen, erstmals einen Beruf, sei-

nen früheren Beruf oder erforderlichenfalls einen neuen

Beruf auszuüben;

• medizinischen Maßnahmen, die im Anschluss an eine

Krankenbehandlung die Gesundheit so weit wiederher-

stellen, dass eine Wiedereingliederung in den Arbeit-

sprozess bzw. in das Alltagsleben möglich ist;

• pädagogischen Maßnahmen mit dem Ziel, behinderten

Kindern und Jugendlichen die bestmögliche Erziehung

und Bildung zu sichern und

• sozialen Maßnahmen, die dem behinderten Menschen

darüber hinaus die Eingliederung in die Gesellschaft er-

möglichen sollen.

Dem Rehabilitationsbegriff liegt das Krankheitsfolgenmo-

dell der WHO zugrunde. Dieses Krankheitsfolgenmodell

Professional Rehabilitation of Persons with Disabilities – gateway for re-entering the Labour Market in the Republic of Austria

KONRAD MAGER/ANTON SABO

Berufliches Bildungs - und Rehabilitationszentrum Österreich Linz

Österreich

geht davon aus, dass Behinderung / Krankheit keine kon-

stante Eigenschaft einer Person ist, sondern ein dynamis-

cher Prozess; d.h. „Behinderung / Krankheit“ wird erst in

der Interaktion zwischen Menschen (mit Fähigkeiten und

Fähigkeitsstörungen) und ihrem sozialen Umfeld definiert.

Der Verdienst des Krankheitsfolgenmodells war, „das Au-

genmerk erstmals systematisch auf die Folgen von (nicht

heilbaren) Krankheiten und Gesundheitsschäden zu lenken –

und nicht nur auf die Krankheiten selbst“. Die WHO (1980,

ICIDH-1) hat mit dem Modell gerade auf die zunehmende

Bedeutung chronischer Krankheiten bzw. den daraus resul-

tierenden Versorgungsproblemen mit einem Klassifikation-

smodell reagiert.

„Ein moderner Rehabilitationsbegriff orientiert sich am bi-

opsychosozialen Modell von Gesundheit und Krankheit der

WHO und fokussiert primär auf die individuellen und sozi-

alen Auswirkungen von (chronischer) Krankheit, Unfall und

angeborenen Leiden oder des Alterns. Unter Rehabilitati-

on sind in diesem Kontext Bemühungen zu verstehen, eine

Funktionsstörung nicht zu einer dauerhaften Einschränkung

bzw. Beeinträchtigung der persönlichen, sozialen und beru-

flichen Lebensumstände werden zu lassen oder zumindest

die Auswirkungen auf die genannten Lebensbereiche auf ein

Minimum zu reduzieren.

Rehabilitationssystem in Österreich

Die soziale Integration von Menschen mit Behinderungen,

unabhängig von den Ursachen der Entstehung der Behinde-

rung, in die Gesellschaft und in den Beruf gilt als wesentli-


ANTON SABO/KONRAD MAGER • Professional Rehabilitation of Persons with Disabilities – gateway for re-entering the Labour Market in the Republic of Austria

de Maßnahmen zur Medizinischen Rehabilitation dann

initiiert, wenn ein Krankenstand länger als drei Monate

dauert.

Arbeitsmarktservice

Zu den Leistungen des AMS zählen insbesondere Maßna-

hmen im Bereich der Beruflichen Rehabilitation und der

Beschäftigung.

Zu den Maßnahmen des AMS zählen in erster Linie:

• Lohnkostenzuschüsse,

• Arbeitsassistenz,

• Schulungsmaßnahmen,

• Berufsausbildung.

Geregelt durch das Arbeitsmarktförderungsgesetz haben

die jeweiligen Dienststellen des AMS jeweils im Sinne ei-

ner aktiven Arbeitsmarktpolitik zur Erreichung und Aufre-

chterhaltung der Vollbeschäftigung sowie der Verhütung

von Arbeitslosigkeit beizutragen. Ausgehend davon werden

vom AMS auch Kosten einer Umschulung bzw. beruflichen

Weiterbildung getragen. Im Arbeitsmarktförderungsge-

setz wird darauf verwiesen, dass Behinderte im weiteren

Sinn (körperlich und psychisch behinderte Personen sowie

Personen mit sogenannter „sozialer Fehlanpassung“) in be-

sonderer Weise zu berücksichtigen sind. Im Arbeitsmar-

ktförderungsgesetz sind darüber hinaus auch Kriterien zur

Anweisung einer beruflichen Bildungs- und Rehabilitati-

onsmaßnahme festgelegt. Im Kontext der Arbeit mit be-

hinderten Menschen und daraus ablesbarem Beruflichen

Rehabilitationsbedarf, agiert das AMS vor allem dort, wo

die gesetzten Maßnahmen eine relativ kurzfristige und pro-

blemlose Integration und Eingliederung in den Arbeitsmarkt

erwartbar machen.

Bundesländer

Im Rahmen der Sozial- und Behindertenhilfe gewährleisten

die jeweiligen Bundesländer Eingliederungshilfen im Bedar-

fsfall.

Der rechtliche Rahmen wird durch die Behinderten- bzw.

Sozialhilfegesetze der Bundesländer vorgegeben.

Die Leistungen der Bundesländer sind subsidiär, was be-

deutet, dass diese nur dann gewährt werden, wenn keine

oder keine gleichwertigen Leistungen durch Bund, Sozial-

versicherung oder Arbeitsmarktservice erbracht werden.

Im Rahmen der gesetzmäßigen Möglichkeiten sind die Län-

der für Menschen mit Behinderungen zuständig, die für eine

Erwerbstätigkeit am sogenannten „1. Arbeitsmarkt“ nicht

mehr in Frage kommen. Für die einzelnen Rehabilitationsbe-

reiche werden Unterstützungen in den folgenden Bereichen

im Bedarfsfall geleistet:

Übersicht :

Kostenträger AMS

Sozialversicherungsträger

Bundes-sozia-lamt

Länder

(OÖ, Stmk., …)Pensions-versiche-

rung

Unfall-ver-siche-rung

Kranken-versi-cherung

Kosten-überna-hme

Wiederein-gli-ederung in den Arbeitsmarkt

möglich

Pension kann ver-mieden werden

kausal bei Ar-

beits-unfall und Berufs-krankheit

in Form von He-ilbehelfen und Hilfsmitteln

Arbeitsplatz- erhaltung bzw.

Wieder eingliederung ist

möglich

subsidiär

Gesetzliche Grundlage

Arbeits-mar-ktservice-gesetz

Allgemeines Sozialversicherungsgesetz

Bundes-behin-derten-gesetz,

Behinderten-ein-stellungs-gesetz

Landes-behindertenge-setze, Sozialhilfe-gesetze

che Aufgabe der österreichischen Sozialpolitik. Das System

der Rehabilitation bzw. dessen zentrale Aufgaben und somit

die Umsetzung und Leistungserbringung der Medizinischen,

Beruflichen, Sozialen und Pädagogischen Rehabilitation ist

auf verschiedene Kostenträger aufgeteilt. Die Ausrichtung

des österreichischen Rehabilitationssystems orientiert

sich nach dem Grundsatz „Rehabilitation vor Pension“. Di-

eser Grundsatz wurde mit dem Strukturanpassungsgesetz

1996, BGBL. Nr. 201/1996 manifestiert. „Das Strukturan-

passungsgesetz 1996, (…) war im Hinblick auf Pensionen

aus dem Versicherungsfall der geminderten Arbeitsfähi-

gkeit (Erwerbsunfähigkeit) von der Zielsetzung bestimmt,

eine „übermäßige“ Inanspruchnahme dieser Pensionen hin-

tanzustellen“. Zentral ist hier der Gedanke, Menschen mit

Behinderungen / chronischen Erkrankungen nicht aus dem

Erwerbsleben zu verdrängen, sondern sie nach Maßgabe

aller Möglichkeiten weiterhin im Berufsleben zu integrieren

bzw. Integrationsmöglichkeiten zu eröffnen. Der Umsetzung

dieses Strukturanpassungsgesetzes wird dadurch Rech-

nung getragen, dass z. B. Pensionen aus den Versicherun-

gsfällen der geminderten Arbeitsfähigkeit grundsätzlich auf

die Dauer von zwei Jahren befristet zuerkannt werden

und zum anderen ist gleichzeitig jeder Antrag auf Pensionen

aus dem Versicherungsfall der geminderten Arbeitsfähigkeit

als ein Antrag auf Leistungen der Rehabilitation zu werten.

Dieser Grundsatz des Strukturanpassungsgesetzes hat die

Rolle der Beruflichen Rehabilitation stark aufgewertet. Die

Berufliche Rehabilitation ist in erster Linie der (Re-)Integra-

tion von Menschen mit Behinderung in die Arbeitswelt vers-

chrieben, sie steht somit im Zentrum der Rehabilitation.

Hinsichtlich der Umsetzung und Gewährung von Maßna-

hmen und Leistungen der Rehabilitation wird innerhalb des

österreichischen Systems der sozialen Sicherheit nach fol-

genden Zuständigkeiten unterschieden:

• Sozialversicherungsanstalten,

• Arbeitsmarktservice (AMS),

• Bundesländer.

Sozialversicherungsanstalten

Die Versicherungsanstalten erbringen Leistungen für Per-

sonen, die sozial versichert sind (Versicherte und Angehöri-

ge). Die österreichischen Sozialversicherungsträger sind

nach Aufgabenbereichen, Berufsgruppen und / oder regional

gegliedert:

Die Unfallversicherungsanstalten konzentrieren sich auf Op-

fer von Arbeitsunfällen und Berufserkrankungen.

Konkret bedeutet dies, dass Personen die aufgrund eines

Arbeitsunfalls oder aufgrund einer Berufskrankheit behin-

dert sind, nicht nur Anspruch auf die unmittelbare Heilbe-

handlung haben, sondern auch auf Berufliche (Soziale) Re-

habilitation, um eine Wiedereingliederung von Versehrten in

den Arbeitsprozess zu fördern. Konsequenterweise ist das

Ziel der Rehabilitation im Rahmen der Unfallversicherung

darin zu sehen, Personen wieder in ihren früheren oder in

einen anderen

Beruf zu integrieren bzw. darüber hinaus dazu beizutragen,

dass verunfallte Personen wieder so selbständig wie mögli-

ch am Gesellschaftsleben teilnehmen können.

Bei Privatunfällen werden die notwendigen Rehabilitationsle-

istungen aus der sozialen Krankenversicherung und im Falle

einer Berufstätigkeit auch aus der sozialen Pensionsversi-

cherung erbracht.

Die Pensionsversicherungsanstalten bieten den Versiche-

rungsnehmerInnen Rehabilitations-maßnahmen an, um

eine drohende Minderung der Arbeitsfähigkeit, die zu einer

Pensionierung führen könnte, abzuwenden. Rehabilitation-

smaßnahmen werden auch dann getroffen, wenn bei den

RehabilitandInnen Aussicht auf Wiederherstellung der Ar-

beitsfähigkeit besteht. Die Pensionsversicherungsanstalten

führen eigene Rehabilitationszentren mit den Schwerpun-

kten auf Herz-Kreislauferkrankungen, Erkrankungen des rhe-

umatischen Formenkreises, Erkrankungen der Atmungsor-

gane, Stoffwechselerkrankungen und sämtliche sog. inneren

Erkrankungen.

Die Krankenversicherungsanstalten verfügen über eine die

Unfallversicherung und die Pensionsversicherung ergänzen-

de Zuständigkeit vorwiegend im Bereich der Medizinischen

Rehabilitation. Hier geht es um die stationäre Medizinische

Rehabilitation der beitragsfrei mitversicherten Familie-

nangehörigen (z. B. Kinder, Hausfrauen) und Pensioni-

stInnen. Bei versicherten Personen werden entsprechen-



• Verein zur Förderung von Arbeit und Beschäftigung

(FAB) – Projekt Perspektiven

• Waff – Amandas Matz, Nova Berufsorientierung

• WUK – factor i Berufsorientierung / Clearing für Jugen-

dliche

• Pro mente – Alpha Training

• Pensionsversicherung, Allgemeine Unfallversicherung

und BSB Beratung

Rechtliche Grundlagen ASVG, AMSG, ALVG

BEinstG

Posttertiäre Prävention

Status Berufliche Re- / Integration (Partizipation) – Te-

ilhabe am Erwerbsleben initiieren

Phase

a) Vermittlung / Arbeitsuche

b) Erwerbstätigkeit

Ziele a) Beschäftigung finden

b) Beschäftigung im Regelarbeitsmarkt oder in

Integrativen Betrieben (Normalarbeitsverhäl-

tnis;

Geschütztes Arbeitsverhältnis nach BeinstG)

Methoden Betriebspraktika, Arbeitsplatzspezifi sches Tra-

ining, Coaching, Bewerbung, Vermittlung, Ar-

beitsassistenz

Arbeitsplatzgestaltung, Adaptive Technologien, Mobilität-

sbeihilfen, Persönliche Assistenz,

Peer Support, Arbeitsassistenz, Mentoring, (Diversity Ma-

nagement)

Beispiele für Institutionen und Angebote

• BBRZ REHA – Vermittlungsunterstützung

• FAB workabout – Gemeinützige Arbeitskräfteüberlassung,

Arbeitsstiftung, Geschützte Werkstätten, works etc.

• Verein BBRZ Österreich – Rehatechnologische Bera-

tung, Implacementmodell, Arbeitsassistenzen

• WAFF – Flexwork (Arbeitskräfteüberlassung), Jobchance

• Wiener Taubstummenverband (WITAF) – Arbeitsassi-

stenz

• Wiener Integrationsnetzwerk (WIN) – mobiles Claering,

Arbeitsassistenz

• Jugend am Werk-Arbeitsassistenz

• Österreichischer Blinden- und Sehbehindertenverband

(ÖBSV)

• Institut zur beruflichen Integration (IBI)

• Pro mente – Café Max, Komm 24, Filino

Rechtliche Grundlagen ASVG, AMSG, ALVG,BEinstG Lande-

sbehindertengesetze ESF(Beschäftigungsoffensive)

Das Modell der Beruflichen Rehabilitation des BBRZ-Österreich

BBRZ Grundsätze

Östereichweit standardisiert

Die Angebote der Beruflichen Rehabilitation in der BBRZ

REHA GmbH sind österreichweit standardisiert und überre-

gionalzugänglich.

Individuell, ganzheitlich ,resourcenorientiert

Die Angebote der Beruflichen Rehabilitation in der

BBRZ REHA GmbH orientieren sich an den individuellen

Bedürfnissendes/r Rehabilitanden/in und seinen/ihren kör-

perlichen, psychischen und soziokulturellen Möglichkeiten.

Regional

In unseren Angeboten orientieren wir uns an den Bedar-

fen der regionalen Arbeitsmärkte. Die Abstimmung mit den

Landesgeschäftsstellendes Arbeitsmarktservice, den Lan-

desstellen der PVA und der AUVA erfolgt laufend.

Zielsicher

Wir garantieren fundierte Begleitung und Unterstützung ab-

gestimmt auf die individuellen Bedürfnisse auf Basis eines

Rehabilitationsplanes durch:

• Verfügbarmachen sämtlicher zielrelevanter Informatio-

nen und Angebote

4-Phasenmodell der WHO, rechtliche Grundlagen und Angebote in Österreich

Primärprävention

Status Gesundheit und Teilhabe am Erwerbsleben si-

chern

Ziele Vermeidung von Krankheit, Störung, Schädigung

(Aktivitäts- und Partizipationsein-schränkungen)

durch arbeitsbezogene Ursachen Erhaltung der

Arbeits- und Beschäftigung-sfähigkeit durch

Vorbeugung im Alltags- und Arbeitsleben

Methoden Sicherheits- und Gesundheitsmanagement (Präven-

tion), Integriertes Gesundheitsmanagement


• Verein BBRZ Österreich – Auswahlverfahren, Potentia-

lanalysen u. Assessments

• AUVA – Sicherheits- und Gesundheitsmanagement in Be-

trieben, Ausbildung für Sicherheits-vertrauenspersonen

• Rotes Kreuz – Gesundheitsförderung, ErsthelferInnen-

Ausbildung

• Arbeitsmedizinisches Zentrum Mödling (AMZ) – Arbeit-

smedizin, Sicherheitstechnik,Gesundheitsförderung

• PGA – Verein für prophylaktische Gesundheitsarbeit

Rechtliche Grundlagen AnSchG

Sekundärprävention

Status Krankheit, Störung und Schädigung entgege-

nwirken

Ziele Wiedererlangung der Arbeitsfähigkeit auf der

Grundlage medizinisch-diagnostischer und -the-

rapeutischer

Maßnahmen Vermeidung einer dauerhaften

(chronischen) Erkrankung, Störung, Schädigung

durch Verhaltensund

Umweltveränderungen

Methoden Disability Management (Early Inter-

vention, Return to Work)

Arbeits(platz)gestaltung, Arbeitsplatzwechsel,

Integrated Disability Management


• Verein BBRZ Österreich – Service für Arbeit und Gesun-

dheit; Psychologische Leistungsdiagnostik,

Medizinisches Consulting, Aktivitätsdiagnose / ERGOS®,

Rehatechnologische Diagnostik und Versorgung,

Arbeitsplatzanalysen, Projekt Asbestose

• AMS-Abklärungen durch psychologischen Fachdienst

• Niedergelassene PsychologInnen – Diagnostische Lei-

stungs- und Berufsinteressensabklärungen

Rechtliche Grundlagen ASVG

BEinstG (mindestens 30 % MdE)

System der Berufl ichen Rehabilitation in Österreich

Tertiäre Prävention

Status Dauerhafte oder gravierende Krankheit, Störung,

Schädigung abwehren / bekämpfen

Ziele Subjektive Bewältigung der gesundheitlichen

Störung bzw. des Schadens Wieder-herstellung

der Arbeitsfähigkeit auf der Grundlage medizi-

nisch-diagnostischer und medizinisch therapeu-

tischer Maßnahmen

Tertiärprävention (Vermeidung der Verschlimmerung eines

Zustands, Vermeidung von Rückfällen)

Methoden Feststellung des Rehabilitationsbedarfes

Zuweisung an Berufliche Rehabilitationseinrich-

tung

Berufsdiagnose – Assessment

Berufsfindung / Arbeitserprobung (Vorförderung)

Ausbildung, Umschulung


• BBRZ Reha GesmbH – Diagnose und Perspektivenen-

twicklung, Aus- u. Weiterbildung mit und ohne Lehrabs-

chluss



den Auswirkungen auf Beruf und Arbeitswelt die größtmögli-

che Förderung und Unterstützung zu geben. Dies erfordert

neben (sozial-)rechtlichem Grundlagenwissen vor allem

komplexes Know-how in Medizin, Psychologie, Pädagogik,

Sozialarbeit, Berufskunde und über den Arbeitsmarkt. Die

erforderlichen Kenntnisse wurden in Österreich weder im

Rahmen schulischer bzw. universitärer Ausbildungen noch

in der Erwachsenenbildung angeboten. Der zertifizierte Le-

hrgang zur REHA-Fachkraft wird in Österreich nur im BBRZ

angeboten und umfasst ein Grundlagenmodul über 9 Tage

und eine Spezialisierung in unterschiedlichen fachspezifis-

chen Bereichen über 10 Tage. Im Jahr 2006 begann die

Qualitätsoffensive im Bereich der zielgerichteten Weiter-

bildung unserer ExpertInnen aus den Bereichen Medizin,

Psychologie, Sozialarbeit, Rehatechnologie, Pädagogik und

Fachkräften aus der Wirtschaft. Viele BBRZ Mitarbeite-

rInnen haben bereits die Ausbildung zur REHA-Fachkraft mit

Zertifikat abgeschlossen und erhalten laufend ”up gradings“

um am neuesten Stand des Wissens im Bereich der Beru-

flichen Rehabilitation zu sein.

Medizin

Medizinische Probleme können den beruflichen Rehabilitati-

onserfolg gefährden. Aus diesem Grund wird zu Beginn der

REHA-Planung eine umfassende ärztliche Untersuchung dur-

chgeführt. Während des gesamten Rehabilitationsprozesses

stehen unseren TeilnehmerInnen medizinische Betreuungs-

und Therapiemöglichkeiten zur Verfügung. Unser Betreuun-

gsteam besteht aus AllgemeinmedizinerInnen, Arbeitsmedi-

zinerInnen und FachärztInnen (teilweise KonsiliarärztInnen).

Folgende Dienstleistungen werden angeboten:

• Allgemeinmedizinische Diagnostik

• Arbeitsmedizinische Expertisen

• Arbeitsmedizinische Absicherung der Feststellung der

körperlichen Leistungsfähigkeit am Arbeitsplatzsimula-

tionssystem ERGOS

• Fachärztliche Befundung und bei Bedarf Gutachten

(beides zum Teil durch KonsiliarärztInnen) z.B. Ortho-

pädInnen, NeurologInnen,PsychiaterInnen, Unfallchirur-

gInnen, AugenfachärztInnen, InternistInnen

• Laufende medizinische Behandlung und Therapie von

akuten und chronischen Erkrankungen

• Zuweisung zu FachärztInnen

• Unterstützung bei der Anbahnung von medizinischen He-

ilverfahren

• Zuweisung zu Krankenhäusern zur Kontrolle und Thera-

pie

• Beschaffung von medizinischen Informationen für Teil-

nehmerInnen

• Heilmittel- und Hilfsmittelbeschaffung

• Ergotherapie

• Physiotherapie

• Logopädie

Psychologie

Unsere MitarbeiterInnen des Psychologischen Dienstes sind

erfahrene PsychologInnen. Sie kennen den Arbeitsmarkt und

seine Mechanismen sowie die Auswirkungen von psychischen

Phänomenen, somatischen Erkrankungen und psychischen

Störungen und Leidenszuständen auf die Arbeitssituation.

Die psychologischen Betreuungsangebote werden von erfa-

hrenen (klinischen) PsychologInnen, Gesundheitspsycholo-

gInnen, ArbeitspsychologInnen und PsychotherapeutInnen

abgewickelt. Durch permanente Weiterbildung ist gewähr-

leistet, dass neue entwicklungs-, sozial- sowie arbeitspsyc-

hologische Erkenntnisse in den Rehabilitationsprozess ein-

fließen und diesen unterstützen. Die zentrale Zielsetzung ist

dabei die Unterstützung der TeilnehmerInnen beim Erkennen

von Verhaltensmustern, Projektionen und Prägungen sowie

die gemeinsame Entwicklung von Problemlösungsstrategi-

en. Folgende Dienstleistungen werden angeboten:

• Psychologische Diagnostik (Leistungs- und Eignungsdia-

gnostik)

• Mitwirkung bei der Erarbeitung von realisierbaren Be-

rufsperspektiven aus arbeitspsychologischer Sicht

• Psychologische Beratung und Betreuung im Einzel- und

Gruppensetting

• Organisation und Koordination mit den Auftraggebern

• Permanente Prozesskontrolle, Einleitung von Korrektur-

maßnahmen

• Zielmodifikationen

Systempartnerschaftlich

Wir arbeiten vernetzt und sind Systempartner unserer Auftra-

ggeber (Arbeitsmarktservice, Sozialversicherungsträger, Län-

der, in Einzelfällen Privatversicherungen) und der Wirtschaft.

Prozessicher

Die Ziele der einzelnen Teilprozesse der Beruflichen Rehabi-

litation werden mit den Auftraggebern schriftlich vereinbart.

Alle relevanten Teilergebnisse werden dokumentiert und

stehenden Auftraggebern bei Bedarf auch in detaillierter

Form zur Verfügung.

Nachhaltig

Die Angebote der Beruflichen Rehabilitation in der BBRZ

REHA GmbH orientieren sich an einer nachhaltigen Integra-

tion am Arbeitsmarkt. Neueste Evaluationen unserer Auf-

traggeberzeigen eine Integrationsrate von bis zu 80% drei

Jahren ach Abschluss der Beruflichen Rehabilitation. Basis

dafür ist die hohe Treffsicherheit und Umsetzungsquote der

Rehabilitationspläne.

Volkswirtschaftlich effizient und effektiv

Berufliche Rehabilitation rechnet sich. Eine 2004 erstell-

te Kosten- und Nutzenanalyse der Beruflichen Rehabilita-

tion zeigt, dass die Investitionen einen jährlichen Ertrag

von6.800,– ergeben – ein Kredit, der mit Zinsen zurückbe-

zahlt wird. Denn Berufliche Rehabilitation führt zurück in die

Beschäftigung und schafft neue Arbeitsplätze.

Tradiert und qualitätsicher

Das Qualitätsmanagement im BBRZ kann auf eine langjähri-

ge Tradition zurückblicken. Seit 19. Oktober 1992 sind wir

als erste Einrichtung der Beruflichen Rehabilitation in Euro-

pa gemäß den Kriterien der ISO 9001 zertifiziert und erwar-

ben in Folge das Qualitätssiegel, ein Zertifikat des Oberö-

sterreichischen Erwachsenen- und Weiterbildungsforums.

Die Qualität unserer Dienstleistung baut auf die Kompetenz

und Leistungsbereitschaft unserer MitarbeiterInnen. We-

sentlich ist dabei die Eindeutigkeit der erforderlichen Stan-

dards, beschrieben in Verfahren und Prozessen der Leistun-

gserbringung. Das Prinzip der Fehlervermeidung und der

kontinuierliche Prozess der Verbesserung sind vorrangige

Ziele im täglichen Handeln. Bei vielen internen und externen

Überprüfungen konnten wir die Sicherung und Verbesserung

unserer Qualität sowie die Zufriedenheit unserer Auftragge-

berInnen und TeilnehmerInnen beweisen

Interdisziplinäres Know –how

Interdisziplinäre Teams aus den Bereichen Medizin, Psycho-

logie, Rehatechnologie, Berufskunde, Sozialarbeit und Päda-

gogik begleiten den Prozess der systemischen Beruflichen

Rehabilitation im BBRZ. Zuweisungen von RehabilitandInnen

erfolgen überwiegend durch das Arbeitsmarktservice (in

Einzelfällen durch PVA, AUVA und Privatversicherungen).

Die Kooperation ist durch eine Rahmenvereinbarung zwis-

chen dem Hauptverband der Sozialversicherungsträger,

dem Arbeitsmarktservice Österreich und der BBRZ REHA

GmbH geregelt. Die Beteiligung der Länder entsprechend

den jeweiligen Landesbehindertengesetzen ist durch Koo-

perationsvereinbarungen zwischen den Landesgeschäfts-

stellen des Arbeitsmarktservice und den Landesregierungen

definiert. Bei Kostenübernahme durch Privatversicherungen

gelten die Allgemeinen Geschäftsbedingungen..

BBRZ know-how

Die REHA-Fachkraft

Die zertifizierte REHA - Fachkraft ist qualitätsgesicherter

Bestandteil der Beruflichen Rehabilitation im BBRZ, garan-

tiert unseren Netzwerkpartnern Sicherheit in der Zusam-

menarbeit und entspricht dem internationalen Trend der

Einführung von ISO 17024 Standards. Aufgabe der Mitar-

beiterInnen im BBRZ ist es, den uns anvertrauten Menschen

mit ihren individuellen gesundheitlichen Fragestellungen und



• Empowerment-Ansatz

Dieser soll der von den TeilnehmerInnen vielfach per-

sönlich erlebten Defizitorientierung entgegenwirken. Er

bedeutet eine grundsätzliche Orientierung an und Au-

srichtung des Lernprozesses auf die Stärken und Kom-

petenzen der einzelnen Personen. Das Bewusstmachen

vorhandener Stärken und Fähigkeiten stärkt die Selbs-

tmotivation und in der Folge auch das Selbstbewusstse-

in der TeilnehmerInnen.

• Aktives/selbstgesteuertesLernen

Lernen wird als Prozess gesehen, der von den vorge-

gebenen Inhalten getragen wird. Die jeweilige Lehr- und

Lernsituation wird von den klar definierten Lehrzielen

bestimmt. Parallel dazu entwickeln die TeilnehmerInnen

ihre eigenständigen Lernziele innerhalb des übergeor-

dneten Lehrziels und werden dabei von den TrainerInnen/

PädagogInnen begleitet und unterstützt. Der allgemei-

ne Maßnahmenablauf baut didaktisch darauf auf, den

einzelnen TeilnehmerInnen – je nach persönlichem Au-

ffassungs- und Lernvermögen und Lerntempo – die für

die Erreichung eines bestmöglichen Lernergebnisses

notwendige Zeit, die Unterstützung durch ExpertInnen

(LogopädInnen) und die dafür geeigneten Rahmenbedin-

gungen zur Verfügung zustellen.

• GendersensibleDidaktik

So werden z.B. männliche und weibliche Berufs-, Fa-

milienund Lernerfahrungen in der Gruppe zum Thema

gemacht, in der Folge kommt es zu einer geschlechter

differenzierenden Vorgehensweise in der Methodik bei

der Aneignung/ Erarbeitung von neuem Wissen; positive

Verhaltensweisen, auch wenn sie ”geschlechtsuntypis-

ch“ erscheinen, werden gestärkt. Die gendersensible

Didaktik achtet darauf, daß Frauen und Männer gleich/

gleichermaßen berechtigt, Gruppenprozesse aktiv mit-

gestalten können.

• Wertschätzung der Person an sich bzw. ihrer Lebens-

und Berufserfahrung.

Die vielfach umfangreichen Lebens- und Berufserfahrun-

gen der TeilnehmerInnen sind für die Gruppe wertvoll

und werden geschätzt.

• AnknüpfunganbekanntesWissen

Es findet eine Vernetzung von bereits vorhandenem mit

neuem Wissen statt. Die TrainerInnen/PädagogInnen un-

terstützen die Lernenden dabei aktiv mit dafür geeigneten

Methoden (z.B. mind mapping) bei der Transferarbeit.

• EinsichtinVerwertbarkeitdesneuenWissensIntrinsis-che Motivation beim Lernen

• KlarheitbeidenLehr-undLernzielen

Der Rahmenlehrplan wird in der Maßnahme vorgestellt, es

herrscht Transparenz bezüglich der anzustrebenden Lehr-

ziele. Es findet eine individuelle Auseinandersetzung der

TrainerInnen mit dem/der Lernenden statt um individuelle

Teillernziele festzulegen.

Überblick über den REHA – Prozess des BBRZ – Österreich

Am Beginn steht die REHA-Planung:

Jährlich werden 3500 Rehabiltiationspläne für Menschen

nach Unfall oder Erkrankung erarbeitet.

Inhalt der REHA-Planung:

Medizinische Diagnostik

• arbeitsmedizinisch

• allgemeinmedizinisch

• fachärztlich

Psychologische Diagnostik

• Erhebung der intellektuellen Leistungsfähigkeit

• Abklärung der kognitiven Leistungsfähigkeit

Prozessorientierte Diagnostik

• Abklärung der sozialen / motivatorischen Situation

• Erhebung von psychomotorischen Potenzialfeldern

• Erhebung von Fördermöglichkeiten und

• örderpotenzialen

• Abklärung der Belastbarkeit, Lernfähigkeit

• Gegebenenfalls Zusammenarbeit mit bereits involvierten

Betreuungseinrichtungen

• Therapieeinleitung bzw. -vermittlung, sowie Information

über Einrichtungen, die Psychotherapie anbieten

• Krisenintervention

• Entspannungstrainings

• Konzentrations- und Gedächtnistrainings

• Unterstützung bei der Stressbewältigung

• Hilfe zur Selbsthilfe

• Unterstützung bei der Bewältigung psychischer, psyc-

hosomatischer, persönlicher und psychosozialer Proble-

mlagen

Sozialarbeit

Soziale Probleme stellen häufig eine massive Gefährdung

des Rehabilitationserfolges dar. Vor allem finanzielle und

familiäre Probleme verhindern die Konzentration der Betro-

ffenen auf die berufliche Rehabilitation, drohen übermächtig

zu werden, werden sie nicht parallel zur Befassung mit den

beruflichen Perspektiven, gelöst. Routinierte Sozialarbeite-

rInnen und/oder Berufs- und SozialpädagogInnen bieten für

diese Problembereiche fachliche Unterstützung. Zu Beginn

jeder beruflichen Rehabilitation wird eine Sozialanamnese

durchgeführt, die einen Teil des Diagnoseverfahrens zur

Erstellung von REHAPlänen darstellt. Sie beschreibt die in-

dividuelle Ausgangssituation der Betroffenen und skizziert

mögliche Problembereiche und erste Ansatzmöglichkeiten

für Lösungen. In weiterer Folge werden schwerpunktartig

folgende Dienstleistungen angeboten:

• Unterstützung der TeilnehmerInnen bei finanziellen Pro-

blemen (z.B. Erstellung von Haushaltsplänen, Beratung

bei vorhandenen Schulden, gegebenenfalls Kriseninter-

vention)

• Informationen über Möglichkeiten von diversen Gebühre-

nbefreiungen, Zuschüssen sowie Unterstützung bei der

Antragsstellung

• Beratung über Kinderbetreuungsmöglichkeiten

• Beratung bei Wohnproblematik

• Kontaktherstellung zu diversen Beratungsstellen

• Beratungen an der Schnittstelle zwischen Behörden,

Ämtern und Sozialeinrichtungen

• Unterstützung bei rechtlichen Problemen

Reha -Technologie

Der Einsatz von technischen Hilfen ist seit langem eine Stra-

tegie zur Unterstützung der Selbstständigkeit und Selbstbe-

stimmung von Menschen mit Behinderungen. Er gehört da-

her zum Grundinstrumentarium der Rehabilitation. Moderne

Technologien bieten dabei viele Ansatzmöglichkeiten. Es ist

dabei wichtig, die Anwendung der Technologie professionell

vorzubereiten, individuell zu gestalten und zu begleiten. Eine

umfangreiche Hilfsmitteldatenbank sowie internationale Ko-

operationen ermöglichen die Versorgung mit technischen

Hilfen auf dem neuesten Entwicklungsstand.

Folgende Dienstleistungen werden unseren TeilnehmerInnen

angeboten:

• Rehatechnologische Untersuchungen

• Beratungen über rehatechnologische Hilfsmittel sowie

deren Finanzierung

• Individuelle Versorgung mit und Adaptierung von Hilfsmi-

tteln für TeilnehmerInnen

• Beratung und Ausstattung von externen Pratikumsplät-

zen sowie die Arbeitsplatzbegutachtung. (Die erforder-

liche Arbeitsplatzadaptierung und Arbeitsausstattung

bei Vermittlung nach Maßnahmenende erfolgt nur nach

Beauftragung.)

• Beratung von Betrieben und Behörden sowie das Er-

stellen von Vorschlägen, Gutachten und Expertisen im

Bereich barrierefreies Planen und Bauen sowie die Dur-

chführung von Entwicklungsarbeiten und Problemlösun-

gen am Hilfsmittelsektor

Pädagogik

Unsere Prinzipien beruhen auf verschiedenen aktuellen En-

twicklungen im Bereich der modernen Pädagogik:



gemäß den geltenden Bestimmungen des ALVG (ALG/NH Fortbezug oder Pensionsvorschuss) oder des AMSG (Bei-hilfe zur Deckung des Lebensunterhaltes).

Ein von den PV-Trägern gewährtes Übergangsgeld wird vom

AMS bei der Berechnung der finanziellen Leistungen nicht

berücksichtigt, da es, wenn es geringer oder gleich wie die Lei-

stung des AMS ist, nicht zur Auszahlung kommt. Ist das Über-

gangsgeld höher als die Leistung des AMS, bekommt der/die

TeilnehmerIn den übersteigenden Betrag vom PV-Träger ausge-

zahlt. Die Auszahlung des Übergangsgeldes kann erst nach Ke-

nntnis der Höhe der finanziellen Leistungen des AMS erfolgen.

Reisekosten

Die Reisekosten werden im Falle einer gemeinsamen Finan-

zierung der Teilnahme von PV-Trägern und AMS oder bei

100% Finanzierung durch das AMS vom Arbeitsmarktser-

vice gemäß der Beihilfe zu den Kursnebenkosten (KNK) bis

zur dort festgelegten maximalen Höhe für den Förderge-

genstand Fahrtkosten getragen. Die Abgeltung von Fahrt-

kosten, die diesen Betrag übersteigen, übernimmt - sofern

eine Kostenbeteiligung gegeben ist - der PV-Träger. Die Be-

rechnung und Auszahlung durch den PV-Träger kann erst

nach Kenntnis der Höhe der KNK erfolgen und wird monatli-

ch im Nachhinein durchgeführt.

Bei ständiger Unterbringung im Wohnheim am Schulun-

gsort werden bei jugendlichen TeilnehmerInnen Kosten für

wöchentliche Heimfahrten anerkannt, bei erwachsenen

TeilnehmerInnen im 14-Tage Rhythmus.

Leistungen der AUVA:

Personen, die bei der AUVA leistungszuständig sind, werden

nach den geltenden Bestimmungen des ASVG und den Reha-

Richtlinien der AUVA unterstützt. Dies betrifft das Übergan-

gsgeld, den Beitrag zu den Kosten des Unterhaltes, die Unter-

bringungskosten, die Reisekosten und die Lehrmittelpauschale.

Kosten für Personal- und Sachaufwand:

Für sämtliche Belange der beruflichen Rehabilitation wur-

de eine Vereinbarung zwischen AMS und Hauptverband der

Sozialversicherungsträger abgeschlossen. Eine der Grun-

dlagen war die Regelung der Teilung der Gesamtkosten der

Rehabilitation im Ausmaß von 50:50 (Individual- und Träger-

kosten). Aufgrund dieser Regelung ergab sich für die Trä-

gerkosten ein Aufteilungsschlüssel von 27% für das Arbeit-

smarktservice und 73% für die PV-Träger. Tritt ein weiterer

Träger auf (etwa Landesregierung), wird der von diesem

Träger zur Verfügung gestellte Betrag von den gesamten

Maßnahmenkosten subtrahiert. Die verbleibende Summe

finanzieren das Arbeitsmarktservice und die PV-Träger nach

oben angegebenem Verteilungsschlüssel. Die AUVA trägt

innerhalb ihrer Leistungszuständigkeit die Kosten zur Gän-

ze, es kommt zu keiner Kostenteilung mit anderen Trägern.

Die Kosten werden in Form eines Tagsatzes pro TeilnehmerIn

für den konsumierten Leistungszeitraum - berechnet nach

Kalendertagen - abgegolten, wobei der Tagsatz grundsätzli-

ch für alle TeilnehmerInnengruppen ohne Berücksichtigung

des Schweregrades der Behinderung, der regionalen Abwic-

klung und der Art der Maßnahme gleich ist. Ausnahmen von

dieser Berechnungsgrundlage sind ausdrücklich und von den

Kostenträgern auf (un-)bestimmte Zeit oder auch nur für

eine konkrete Maßnahme zu vereinbaren.

Derzeit gültige Tagsätze

• Die derzeit gültigen Tagsätze (ab 1. Jänner 2008):

• Allgemeiner Tagsatz € 62,00

• RISS € 217,40

• Unterkunft und Verpflegung €

– Wohnen Linz €

• Vollpension € 32,00

• Mittagsverpflegung € 6,52

– Wohnen Wien €



– Wohnen Steiermark €



Employment Modells:

• BeruflicheRehabilitationzurWiedereingliederunginderArbeitsmarkt

Die BBRZ Reha GesmbH betreibt an den Standorten Wien,

Linz, Graz, Klagenfurt und Kapfenberg Einrichtungen der

Perspektivenentwicklung

• Analyse der individuellen Lebens- und Berufsgeschichte,

Berufsinteressen

• Entwicklung und Überprüfung beruflicher Zielvorstellungen

• Informationen über Berufsbilder, Ausbildungs- und Ar-

beitsmarkt

• Reflexion und Abstimmung beruflicher Anforderungen

mit Interessen, Potenzialen,

• Fördermöglichkeiten und Bildungszugang sowie behinde-

rungsbedingten Einschränkungen

• Fachspezifische Abklärungen

• Praktische Erprobung

REHA-Trainings

Schulisches Grundlagenwissen, Deutsch für Personen mit

nichtdeutscher Muttersprache,

Kompetenztraining, Schlüsselqualifikationen, Berufspraktis-

ches Training, Bewerbungstraining,

Kommunikationstrainings, Jugend-, Alter- und Geschle-

chtspezifische Trainings

REHA-Ausbildung

1000 AbsolventInnen verlassen jährlich das BBRZ nach

einer qualifizierten Fachausbildung. Über 70 % unserer

AbsolventInnen sind nach Beendigung der Ausbildung am

Arbeitsmarkt integriert.

Über 60 standardisierte Ausbildungsmöglichkeiten in tech-

nischen und kaufmännischen Bereichen bietet das BBRZ in

Linz, Wien, Kapfenberg und Klagenfurt. Darüber hinaus wer-

den Maßgeschneiderte Ausbildungen in allen Berufsfeldern

in Kooperation mit Partnerfirmen angeboten.

Methods of financing Professional Rehabilitation:

Die HauptauftraggeberInnen der beruflichen Rehabilitation

• Arbeitsmarktservice (AMS)

• Pensionsversicherungsanstalt (PVA)

• Allgemeine Unfallversicherungsanstalt (AUVA)

• Je nach regionaler Gesetzeslage:

• Landesregierungen (z. B.: Steiermark, Oberösterreich)

• Andere Kostenträger:

• Andere Versicherungsanstalten (Eisenbahner, Bergbau-

ern)

• Private Versicherungen (Wr. Städtische, …)

• Firmen bzw. –beteiligungen

Basis für die Systempartnerschaft – Rahmenvereinbarung

Das wichtigste Dokument, welches das Zusammenwirken der

einzelnen Kostenträger regelt, ist die Rahmenvereinbarung. Di-

ese Rahmenvereinbarung regelt die Zusammenarbeit zwischen

dem Arbeitsmarktservice Österreich (und seinen Geschäfts-

stellen), der Pensionsversicherungsanstalt, der Versicherun-

gsanstalt der österreichischen Eisenbahnen (für den Bereich

der Pensionsversicherung) und der Versicherungsanstalt des

österreichischen Bergbaues (in Folge PV-Träger) und der BBRZ

Reha GesmbH. bezüglich der Durchführung und Inanspruchna-

hme von Maßnahmen der beruflichen Rehabilitation.

Regelungsgegenstand der Rahmenvereinbarung

Die wichtigsten Bestandteile der Rahmenvereinbarung sind:

• das Leistungsangebot der BBRZ Reha GesmbH

• die finanziellen Modalitäten

• die Kostensätze und der Verteilungsschlüssel

• die Verantwortlichkeiten der beteiligten Kooperation-

spartner

• das Verfahren

• das Berichtswesen

Die finanziellen Modalitäten

Kostensätze und Verteilungsschlüssel

Die individuelle Versorgung der TeilnehmerInnen

Das Arbeitsmarktservice sorgt für die individuelle Versor-

gung der TeilnehmerInnen


1. Flandrija u Belgiji*

Da biste shvatili politike i programe namijenjene osobama

s invaliditetom u Flandriji (Belgiji), potrebno je dobiti uvid u

političku i administrativnu strukturu zemlje.

Od 1980. Belgija je savezna država koja obuhvaća tri jezične

‘zajednice’ i tri teritorijalne ‘regije’.

Zajednice su:

• nizozemska jezična zajednica (flamanska zajednica - Vla-amse Gemeenschap)

• francuska jezična zajednica (francuska zajednica - Com-munauté française)

• njemačka zajednica (Deutschsprachige Gemeinschaft)

Regije su:

• Regija glavnog grada Bruxellesa (Bruxelles hoofdstede-lijk gewest - Région de Bruxelles-capitale)

• Flamanska regija (Vlaams gewest)

• Valonija (Région wallonne).

Pripadnici nizozemske jezične zajednice žive u flamanskoj

regiji i glavnom gradu Bruxellesu, članovi francuske jezične

zajednice u Valoniji i glavnom gradu Bruxellesu, a (malobroj-

na) njemačka zajednica živi u valonskoj regiji.

Belgija ima 10,8 milijuna stanovnika, od kojih oko 58% živi

u flamanskoj regiji, 33% u Valoniji i 10% u glavnom gradu

Bruxellesu.

Politike zapošljavanja osoba s invaliditetom u Flandriji (Belgija)

LUK ZELDERLOO

Generalni tajnik EASPD-a, Brüssel

Belgija

Nadležnosti su podijeljene između savezne države, regija i

zajednica. Osim savezne vlade, svaka regija i svaka zajednica

ima vlastitu upravu, ali uprave flamanske regije i flamanske

zajednice su spojene.

Politike zapošljavanja osoba s invaliditetom čine kombinaciju

političkih mjera koje spadaju u nadležnost savezne države

(npr. zakon o suzbijanju diskriminacije, kvote za državne služ-

benike, naknade za invaliditet), regija (npr. posebne agenci-

je za zapošljavanje, subvencije za plaće) ili zajednica (npr.

stručno osposobljavanje, rad u zaštićenim radionicama).

Većina onoga što slijedi odnosi se na flamansku regiju i

zajednicu, ali također ćemo se kratko osvrnuti na saveznu

razinu i spomenuti nekoliko stvari o drugim regijama i za-

jednicama.

2. Politike zapošljavanja osoba s

invaliditetom

Politike zapošljavanja osoba s invaliditetom mogu se podije-

liti na aktivne i pasivne politike. Pasivne politike dozvoljavaju

osobama s invaliditetom (da privremeno ili trajno) napuste

tržište rada time što im nude naknade koje zamjenjuju do-

hodak. Aktivne politike usmjerene su na integriranje ili po-

novno integriranje takvih osoba na tržište rada kroz stručno

osposobljavanje, zapošljavanje itd. Međutim, razlika između

ovih dvaju vrsta političkih mjera nije uvijek jasna. Programi

beneficija mogu sadržavati aktivne elemente za izbjegavanje

beruflichen Rehabilitation mit dem Zweck, behinderte Men-

schen durch Maßnahmen der beruflichen Rehabilitation im

größten Ausmaß ihrer subjektiven Möglichkeiten in die

Gesellschaft zu integrieren, oder Maßnahmen zu setzen,

die geeignet sind, den Eintritt einer Behinderung zu ver-

hindern, und hat somit die diesbezügliche Unterstützung

persönlich hilfsbedürftiger Menschen zum Ziel, um die Wi-

edereingliederung in den Arbeitsmarkt zu ermöglichen.

• GeschützeWerkstätten

Geschützte Werkstätten, bieten Dauerarbeitsplätze für

Menschen mit Beeinträchtigung und trägt dadurch zu

ihrer gesellschaftlichen Integration bei.

Sinnvolle, produktive Arbeit in einem regulären Dien-

stverhältnis hilft diesen Menschen in vieler Hinsicht. Sie

ist eine der Grundlagen für eine persönliche Entwicklung

und Selbstständigkeit. Die Berufstätigkeit fördert die

Stärkung des Selbstbewusstseins. Und sie trägt zur Fi-

nanzierung des Lebensunterhalts bei.

• SozialökonomischeBetriebe

Sozialökonomische Betriebe wurden vor etwa zehn Ja-

hren als geeignete Maßnahme zur Integration und Re-

integration von am Arbeitsmarkt besonders benachtei-

ligten Personen (wie behinderte Menschen, Jugendliche

mit sozialen Defiziten, ...) eingeführt .

SÖBs zeichnen sich dadurch aus, daß sie ihre sozialpäda-

gogischen Ziele in funktionierenden Betrieben, also in Be-

trieben, die in ihrer Region für den Absatz ihrer Produkte

und Dienstleistungen einen Markt finden, verfolgen.

Am Arbeitsmarkt besonders benachteiligte Personen

erhalten die Möglichkeit, in einem zeitlich befristeten

Dienstverhältnis (etwa 1 bis 3 Jahre) berufliche Grundqu-

alifikationen zu erwerben und gleichzeitig soziale und per-

sönliche Arbeitshemmnisse zu bearbeiten und abzubauen

• GemeinnützigePersonalüberlassung

Begleitete und betreute Arbeitskräfteüberlassung für

Menschen mit Beeinträchtigung bzw. Benachteiligung

zur Integration in den Arbeitsmarkt durch Firmenakqui-

sition, Unterstützung bei der Einarbeitung sowie indivi-

duelle Qualifizierung.

Summary

The end of a successful vocational career due to an accident

or a disease is a traumatic event. Coping with the implicati-

ons and consequences also implies dealing with the situati-

on of being without occupational perspectives. One’s entire

life planning, career and personal objectives lose validity.

The development of new vocational perspectives and the re-

turn of the participants into the world of work is a central

objective of Systemic Rehabilitation at BBRZ Austria. Individu-

al Rehabilitation, Trainings and made to measure Training Pro-

grammes are a new career chance for our clients and therefo-

re the basic for economic independence and social inclusion.

The process of Professional Rehabilitation at BBRZ Austria

includes Medical Diagnostics, Psychological Diagnostics, Pro-

cess oriented Diagnostics, Development of Perspectives and

Vocational Trainings. Every year 1000 graduates leave BBRZ

Austria after a qualified specialised apprenticeship. More

than 70 % of the graduates are integrated into the labour

market after having completed the apprenticeship.

For the process of Professional Rehabilitation there is a need

of best qualified experts in different sectors. BBRZ Austria

has developed a Model for the qualification of Experts in the

field of Professional Rehabilitation called REHA Colleg. During

the time of the development of this Training Program one of

the focus points was the development of competence stan-

dards for experts in the field of Professional Rehabilitation.

BBRZ Austria offers 1850 permanent training places in the

Branch Offices in Linz, Vienna, Kapfenberg, Klagenfurt and

Innsbruck.

The source for financing the Professional Rehabilitation is

regulated by a framework agreement between the Main

Association of the Austrian Social Security Institutions, the

Austrian Labour Market Service and BBRZ Austria.

Contacts:

[email protected]

[email protected]

Website:

http://www.bbrz.at


LUK ZELDERLOO • Politike zapošljavanja osoba s invaliditetom u Flandriji (Belgiji)

i socijalnu ekonomiju (VlaamsSubsidieagentschapvoorWerk

enSocialeEconomie,VSAWSE).

5. Politike u Flandriji

Ciljna skupina opisanih politika su stanovnici flamanske regi-

je i govornici nizozemskog u glavnom gradu Bruxellesu.

Na temelju instrumenata koje koristi vlada da potakne ra-

zličite sudionike na tržištu rada (osobe koje traže posao,

zaposlenike i poslodavce) da se ponašaju na željeni način,

politike se mogu opisati kao regulatorne, kompenzacijske i

zamjenske politike.

5.1. Regulatorne politike

Regulatorne politike nameću ili zabranjuju određene načine

ponašanja ili nude poticaje da se postigne željeno ponašanje.

Jedna od najpoznatijih vrsta regulatornih politika je obve-

zna kvota. Obvezu zapošljavanja 4,5% registriranih osoba s

invaliditetom ima flamanska uprava, dok općine i pokrajine

moraju zaposliti 2%, ali ne postoje kvote za privatni sektor.

Te brojke trenutno nisu ostvarene.

Osim saveznog Zakona o suzbijanju diskriminacije iz 2007.,

postoje dvije flamanske uredbe (2002. i 2008.) koje zabra-

njuju diskriminaciju na temelju invaliditeta ili zdravstvenog

stanja i nameću osiguranje razumne prilagodbe radnog

okruženja. Pritužbe se mogu podnijeti saveznom Centru za

jednake mogućnosti ili jednom od regionalnih flamanskih

ureda za pritužbe. Podizanje građanskih ili kaznenih tužbi na

sudovima može dovesti do sankcija, ali takvi su slučajevi izni-

mno rijetki. Većina sporova rješava se postupcima mirenja.

Osim povremenih kampanja za podizanje svijesti koje su

upućene široj javnosti ili poslodavcima, većina poticaja čini

dio šire politike “Ravnopravnosti i raznolikosti pri zapošljava-

nju” koja su usmjerena uglavnom na nekoliko ciljnih skupina

kao što su useljenici, stariji radnici ili osobe s invaliditetom.

Važan instrument ove politike su takozvani ‘planovi razno-

likosti’, kojima je namjera stimulirati tvrtke, lokalne vlasti,

nevladine organizacije itd. da poduzmu konkretne korake

kako bi se postupno povećala stopa zaposlenosti ugroženih

skupina do stope kakva postoji za opću flamansku populaciju.

Kako bi se pomoglo zainteresiranim organizacijama u izradi

njihovih planova raznolikosti, stavljena su na raspolaganje

javna sredstva za više od četrdeset konzultanata. U 2007.

godini bilo je više od 600 planova, od kojih je 270 sadržavalo

mjere za osobe s invaliditetom. Mnogi planovi također se

koriste instrumentima kompenzacijske politike, kao što su

zapošljavanje i obuka.

5.2 Kompenzacijske politike

Općenito je cilj kompenzacijskih politika pomoći igračima na

tržištu rada da svladaju prepreke koje im onemogućavaju da

se ponašaju onako kako je vlada predvidjela, što za osobe s

invaliditetom znači mogućnost sudjelovanja u izobrazbi, a za

poslodavce znači da zapošljavaju osobe s invaliditetom. Go-

tovo sve kompenzacijske politike u Flandriji provodi VDAB ili

organizacije koje je on priznao i koje subvencionira. Postoje

tri vrste mjera unutar kompenzacijske politike:

– poboljšanje proizvodnih kapaciteta osoba s invaliditetom

rehabilitacijom i stručnim osposobljavanjem;

– prilagodba proizvodnih zahtjeva sposobnostima osoba s

invaliditetom putem mjera koje omogućavaju poslodavci-

ma da prilagode uvjete rada (npr. nadoknada smanjene

proizvodnosti subvencioniranjem plaća) ili materijalno ili

socijalno radno okruženje;

– poboljšanje usklađenja ponude i potražnje na tržištu

rada specijaliziranim screeningom, posredovanjem, po-

drškom na putu prema zaposlenju, osposobljavanjem za

radno mjesto (job coaching) itd.

Medicinska rehabilitacija je često preliminarni korak na putu

prema poslu (povratka na posao), ali u Belgiji je dio savezne

zdravstvene politike i nalazi se izvan nadležnosti flamanske

vlade.

Kompenzacijske politike zahtijevaju pojašnjenje koncepta

nesposobnosti za rad. U uredbi o VDAB-u nesposobnost za

rad (arbeidshandicap) je definirana kao:

“Svaki važan i dugotrajan problem pri sudjelovanju u radnom

životu zbog utjecaja oštećenja mentalne, psihološke, fizičke

ili senzorne prirode, ograničenja pri izvršavanju aktivnosti te

osobnih ili vanjskih čimbenika”.

zamki beneficija i poticanje njihovih korisnika da se vrate na

posao (npr. omogućavanje postepenog povratka na posao,

kombiniranje beneficije i dohotka od rada).

U Belgiji, pasivne politike za osobe s invaliditetom provode

se na saveznoj razini, dok se aktivnim politikama uglavnom

bave regije i zajednice.

3. Politike zapošljavanja na razini savezne države

Mjere politike na saveznoj razini uključuju programe bene-

ficija za osobe s invaliditetom, zakonodavstvo za suzbijanje

diskriminacije i kvote.

Postoji nekoliko vrsta beneficija za osobe s invaliditetom.

Osigurane osobe koje su zaposlene u privatnom sektoru i

koje postanu nesposobne za rad mogu tražiti naknadu tije-

kom bolovanja u razdoblju do jedne godine. Ako stanje po-

traje duže, mogu prijeći na naknadu s osnove invalidnosti.

Oni koji nemaju zdravstveno osiguranje u skladu sa Zakonom

o bolovanju i invaliditetu imaju pravo na invalidninu ovisno o

njihovom imovinskom cenzusu. Postoje posebne naknade za

osobe koje postanu nesposobne zbog profesionalne nezgode

ili bolesti. One primaju odštetu, ali, za razliku od primatelja

beneficija koje su ranije spomenute, one ne moraju prestati

raditi. Onesposobljeni službenici u javnom sektoru na svim

razinama i iz sektora obrazovanja imaju pravo na umirovlje-

nje i idu u prijevremenu mirovinu.

Druga dva programa koja se primjenjuju na saveznoj razini

usmjerena su na zaposlenike s invaliditetom: mali broj ljudi

koji primaju naknadu za nezaposlene (koja nije ograničenog

trajanja u Belgiji) i neki primatelji ostalih vidova socijalne po-

moći i naknada koje ovise o imovinskom djelomično su nes-

posobni za rad.

Osim opcije prijevremene mirovine za državne službenike,

programi sadrže ‘aktivacijske’ elemente; naknade se mogu,

na primjer, proširiti na osobe koje se stručno osposobljavaju

ili se kombinirati s dohotkom od rada. Kod nezgoda na radu

i profesionalnih bolesti ta mogućnost je neograničena, ali

postoji ograničenje dohotka za primatelje naknada tijekom

bolovanja ili invaliditeta, invalidnine, naknada za nezaposlene

i socijalne pomoći koji se vrate na posao.

Savezno zakonodavstvo za suzbijanje diskriminacije je druga

vrsta aktivne politike za uklanjanje prepreka pred osobama s

invaliditetom koje žele naći zaposlenje ili ostati na poslu. Za-

kon iz 2003., koji je izmijenjen i dopunjen 2007., zabranjuje

diskriminaciju pri zapošljavanju i u mnogim drugim aspekti-

ma radnih odnosa zbog invaliditeta ili zdravstvenog stanja.

Diskriminacija uključuje uskraćivanje prilagodbe radnog mje-

sta invalidima.

I konačno, državna uprava mora ispuniti kvotu od 3% osoba

s invaliditetom kao zaposlenika, a dužna je osigurati razu-

mnu prilagodbu u procesu zapošljavanja i na radnom mjestu.

Za sada Belgija nema obveznu kvotu zapošljavanja u privat-

nom sektoru.

4. Politike zapošljavanja na razini regija i zajednica

Prije 1990. politike koje se odnose na osobe s invaliditetom

bile su nacionalne, ali devedesetih je osnovano nekoliko no-

vih institucija za provedbu nadležnosti regija i zajednica iz

područja socijalne skrbi i zapošljavanja:

– Flamanski fond za socijalnu integraciju osoba s invali-

ditetom (od 2004. Flamanska agencija za osobe s in-

validitetom/ Vlaams Agentschap voor Personen met een Handicap).

– Valonska agencija za integraciju osoba s invaliditetom

(AgenceWallonepourl�Int�grationdesPersonnes�an-AgenceWallonepourl�Int�grationdesPersonnes�an-dicapées)

– Francuska briselska služba za osobe s invaliditetom

(Service bruxellois francophone des personnes handica-Service bruxellois francophone des personnes handica- bruxellois francophone des personnes handica-bruxellois francophone des personnes handica- francophone des personnes handica-francophone des personnes handica- des personnes handica-des personnes handica- personnes handica-personnes handica- handica-handica-pées)

– Agencija za osobe s invaliditetom (Dienststelle für Per-sonen mit Behinderung)

U 2006. Flandrija je objedinila službe za zapošljavanje inva-

lida i službe za poslodavce na redovnom tržištu rada u Fla-

manski zavod za zapošljavanje u javnim službama i stručno

osposobljavanje (Vlaamse Dienst voor Arbeidsbemiddeling en Beroepsopleiding, VDAB). Priznavanje i financiranje zapo-

šljavanja u zaštićenim radionicama zadaća je druge agencije

za integraciju, Flamanske agencije za subvencioniranje rada


1. Flanders in Belgium*

To understand the policies and programmes for the disa-

bled in Flanders (Belgium), some insight into the political

and administrative structure of the country is needed.

Since 1980, Belgium has been a federal state with three lan-guage-based ‘communities’ and three territorial ‘regions’.

The communities are :

– the Dutch-speaking community (Flemish Community – Vlaamse Gemeenschap)

– the French-speaking community (French Community – Communauté française)

– the German-speaking community (Deutschsprachige Ge-meinschaft)

The regions are :

– the Brussels-Capital Region (Brussels hoofdstedelijk gewest – Région de Bruxelles-capitale)

– the Flemish Region (Vlaams gewest)

– the Walloon Region (Région wallonne).

Members of the Dutch-speaking Community live in the Fle-

mish Region and in Brussels-Capital, those of the French-

speaking Community in the Walloon Region and in Brussels-

Capital and those of the (tiny) German-speaking Community

in the Walloon region.

Belgium has 10,8 million inhabitants, about 58% of whom

live in the Flemish Region, 33% in the Walloon Region and

10% in Brussels-Capital.

Employment Policies for people with disabilities in Flanders (Belgium)

LUK ZELDERLOO

Secretary General of the EASPD, Brüssel

Belgium

Competencies are shared between the federal state, the re-

gions and the communities. Beside the federal government,

each region and each community has its own government,

but the governments of the Flemish Region and the Flemish

Community have been merged.

Employment policies for the disabled are a mix of poli-

cy measures belonging to the competency of the federal

state (e.g. anti-discrimination law, quotas for federal civil

servants, disability benefits), the regions (e.g. special pla-

cement agencies, wage subsidies) or the communities (e.g.

vocational training, sheltered work).

Most of what follows is about the Flemish Region and Com-

munity, but we will also look briefly at the federal level and

mention a few things about the other regions and commu-

nities.

2. Employment policies for the disabled

Employment policies for the disabled may be divided between

active and passive policies. Passive policies allow disabled

people to (temporarily or definitively) leave the labour mar-

ket by providing income replacement benefits . Active

policies aim at integrating or re-integrating people into the

labour market through vocational training, placement, etc.

However, the distinction between both types of policy mea-

sures is not always clear-cut. Benefit schemes may contain

active elements avoiding benefit traps and encouraging reci-

pients to go back to work (e.g. by allowing a gradual return

to work, combining benefit and income from work).

Ova definicija ne omogućava nam da lako odredimo pripada

li neka osoba ciljnoj skupini osoba nesposobnih za rad kojima

trebaju kompenzacijske mjere. Zbog toga je izrađen skup

kriterija koji ukazuju na mogući pokazatelj radne nesposob-

nosti:

• priznati status osobe s invaliditetom od strane Flaman-

ske agencije za invalide;

• najviši postignuti stupanj obrazovanja stečen je u poseb-

noj školi;

• pravo na invalidninu;

• potvrda o trajnoj nesposobnosti za rad temeljem sudske

odluke ili odluke

• odgovarajuće savezne uprave;

• pravo na dugotrajni ili povećani dječji doplatak s naslova

invaliditeta;

• pravo na naknadu za invaliditet;

• Potvrda o invalidnosti koju je izdao liječnik, služba ili or-

ganizacija koju priznaje VDAB.

Ako je ispunjen barem jedan od tih kriterija, takva osoba

može spadati u ciljnu skupinu za mjere kompenzacijske poli-

tike (indicatie van arbeidshandicap). U većini slučajeva, ove

ljude se upućuje posebnom savjetniku iz Službe za specijalne

putove do zaposlenja i praćenje (Gespecialiseerde Trajectbe-paling-en Begeleiding, GTB).

Pri određivanju odgovarajućeg puta do zaposlenja, tim služ-

bama pomažu centri za procjenu (Gespecialiseerde Arbe-idsonderzoeksdiensten, GA) koje analiziraju i procjenjuju

tražitelje posla. Jedna od mogućnosti koje nudi Služba za

specijalne putove do zaposlenja jest stručno osposobljavanje

koje provodi posebni centar (Gespecialiseerde Opleidings-, Begeleidings- en Bemiddelingsdienst, GOB). Najmanje polo-

vica treninga odvija se na radnom mjestu.

Ljudi koji su nesposobni za rad imaju pravo na posebne

mjere zapošljavanja (Bijzondere Tewerkstellingsondersteu-nendeMaatregelen, BTOM�s) obzirom na vrstu i/ili težinu

njihova invaliditeta, stupanj obrazovanja i radno iskustvo, ili

na temelju gore navedene procjene.

Te posebne mjere zapošljavanja uključuju:

• prilagodbe radne okoline (npr. posebna oprema, prilago-

đene radne stanice);

• usluge prevođenja za osobe s oštećenjem sluha;

• naknadu putnih troškova za ljude koji rade ili se osposo-

bljavanju;

• subvencioniranje plaća za poslodavce;

• zaštićeno zapošljavanje.

Subvencije plaća daju se poslodavcima u privatnom sektoru

i obrazovanju te lokalnim vlastima. Osnovna shema je sub-

vencija koja pokriva 40% troškova rada tijekom prve godi-

ne, 30% u sljedeće tri uzastopne godine i 20% kasnije. Na

temelju posebne procjene, subvencija se može povisiti na

najviše 60%. Postoji i posebna shema za nezavisne radnike.

5.3. Zamjenske politike

Ova posljednja vrsta politika osmišljena je kao dopuna regu-

latornim i kompenzacijskim politikama. Obično su usmjerene

na osobe s težim invaliditetom. Rad u zaštićenim radioni-

cama za invalide najčešći je oblik u Belgiji kao cjelini, ali u

Flandriji postoje i “socijalne radionice” koje nude mogućnost

zapošljavanja osobama s invaliditetom. Iako je pronalazak

stalnog zaposlenja krajnji cilj, većina zaposlenika ne odlazi

iz njih.

Za sada još nema službenog programa zapošljavanja uz po-

dršku u Flandriji, ali provode se neki eksperimenti.

Detaljnije informacije (na nizozemskom) možete pronaći na:

www.werk.be (nota Handicap en Arbeid)

www.vdab.be / arbeidshandicap

* Posebna zahvala Lini Waterplas što je pregledala ovaj

tekst.


LUK ZELDERLOO • Employment Policies for people with disabilities in Flanders (Belgium)

employers) to behave in an intended way, policies may be des-

cribed as regulatory, compensatory and substitution policies.

5.1. Regulatory policies

Regulatory policies impose or prohibit certain behaviours

or provide incentives to obtain a desired behaviour. One of

the best known type of regulatory policies is the quota obli-

gation. An obligation to employ 4.5% registered disabled is

placed on the Flemish administration, whereas the munici-

palities and provinces have to reach 2%, but there are no

quotas for the private sector. The targets are currently not

being met.

In addition to the federal anti-discrimination law of 2007,

there are two Flemish decrees (2002 and 2008) banning

discrimination on the grounds of disability or health and im-

posing the provision of reasonable accommodation. Com-

plaints may be filed with the federal Centre for equal oppor-

tunities or one of the regional Flemish complaints offices.

Cases brought before the civil or criminal courts may lead

to sanctions, but they are extremely rare. Most disputes

are solved through conciliation procedures.

Apart from the occasional awareness campaign directed at

the general public or the employers, most incentives are

part of a larger ‘Employment Equity and Diversity’ policy ai-

med mostly at several targets groups such as immigrants,

older workers or disabled people. An important instrument

of this policy are the so-called ‘diversity plans’ designed to

stimulate companies, local authorities, NGOs, etc. to take

concrete action to gradually raise the employment rate of

disadvantaged groups to that of the general Flemish popu-

lation. To assist interested organisations in drafting their

diversity plan, public funding has been made available for

over forty consultants. In 2007, there were more than 600

plans, 270 of which contained actions for the disabled.

Many plans also make use of compensatory policy instru-

ments such as recruitment and training.

5.2 Compensatory policies

In general, compensatory policies aim at helping actors in

the labour market to overcome the obstacles preventing

them from acting the way the government intended them

to, which for the disabled people could be to participate

in training and for the employers to hire disabled people.

Nearly all the compensatory policies in Flanders are imple-

mented by the VDAB or by organisations recognized and

subsidised by it. There are three types of compensatory

policy measures:

– improving the productive capacities of disabled people

through rehabilitation and vocational training;

– adapting the production requirements to the abilities of

disabled people, through measures allowing employers

to adapt the working conditions (e.g. compensate re-

duced productivity by means of wage-subsidies) or the

material or social working environment;

— improving the matching process between offer and de-

mand on the labour market through specialised scree-

ning, mediation, guidance on the pathway to work, job

coaching, etc.

Medical rehabilitation is often a preliminary step on the road

(back) to work, but in Belgium it is part of the federal he-

alth policy and falls outside the competence of the Flemish

government.

Compensatory policies require a clarification of the concept

of work-disability. In the decree on the VDAB work disability

(arbeidshandicap) is defined as :

“Every important and longstanding problem of participation

in working life, due to the interaction of impairments of a

mental, psychological, physical or sensory nature, limitati-

ons in the performance of activities and personal or external

factors”.

This definition does not readily allow to determine whether

a person belongs to the target group of disabled for work in

need of compensatory measures. For that purpose, a set of

criteria providing a possible indication of work-disability has

been developed:

• recognition as a disabled person by the Flemish Agency

for the Disabled;

• the highest level of education obtained has been obtai-

ned in a special school;

In Belgium, passive policies for the disabled are implemen-

ted by the federal level, whereas active policies are mainly a

matter for the Regions and Communities.

3. Employment policies at the federal level

Policy measures at the federal level include disability benefit

schemes, anti-discrimination legislation and quotas.

There are a number of different disability benefit schemes.

Insured employees on a private sector contract becoming

incapacitated for work may claim a sickness benefit for a

period of up to one year. If the condition persists longer, they

may go on invalidity benefit. Those not insured under the

Sickness and Invalidity Act are entitled to a means-tested

disability allowance. There are special schemes for people

who become incapacitated due to an occupational accident

or disease. They receive compensation for the damage but,

contrary to the recipients of the benefits mentioned earlier,

they are not obliged to stop working. Incapacitated public

sector employees from all levels and from the education

sector are entitled to retire and receive an early pension.

Two other schemes implemented at the federal level cater

for disabled employees: a small number of people on unem-

ployment benefit (which is not time-limited in Belgium) and

some recipients of the residual and means-tested welfare

benefit are partially incapacitated for work.

Except for the early retirement scheme for civil ser-vants, the schemes contain ‘activation’ elements; the be-

nefits may for instance be extended to people undergoing

vocational training or combined with income from work. For

occupational accidents and diseases, this possibility is unli-

mited, but an income ceiling is imposed on recipients

of sickness or invalidity benefits, disability allowances, unem-

ployment benefits and welfare benefits returning to work.

Federal anti-discrimination legislation is another type of ac-

tive policy to remove barriers for disabled people wanting

to find work or to remain in work. A 2003 law, revised in

2007, bans discrimination in hiring and in many other as-

pects of the labour relations on the grounds of a disability or

health. Discrimination includes failure to provide reasonable

accommodation.

Finally, the federal administration has to meet a quota of

3% disabled people among the workforce and is obliged to

provide reasonable accommodation in the recruitment pro-

cess and in the workplace. As yet, Belgium has no quota

obligations for the private sector.

4. Employment policies at the level of the Regions and Communities

Before 1990, policies for the disabled were national, but in

the nineties several new institutions were created to imple-

ment the competencies of the Regions and the Communiti-

es in the field of social care and employment:

– The Flemish Fund for the Social Integration of People

with Disabilities (from 2004 : Flemish Agency for Disa-

bled People / Vlaams Agentschap voor Personen met een Handicap).

– The Walloon Agency for the Integration of Disabled Pe-

ople (AgenceWallonepour l�Int�grationdesPersonnesHandicapées)

– The French Brussels Service for Disabled People (Servi-ce bruxellois francophone des personnes handicapées)

– The Agency for Disabled People (Dienststelle für Perso-nen mit Behinderung)

In 2006, Flanders mainstreamed employment services for the

disabled and for employers in the regular labour market into

the Flemish Public Employment and Vocational Training Service

(Vlaamse Dienst voor Arbeidsbemiddeling en Beroepsopleiding, VDAB). Recognition and financing of sheltered employment is

a task for another mainstream Agency, the Flemish Subsidy

Agency for Work and Social Economy (Vlaams Subsidieagents-chapvoorWerkenSocialeEconomie,VSAWSE).

5. Policies in Flanders

The target group of the policies described are the inhabi-

tants of the Flemish Region and the Dutch-speaking inhabi-

tants of Brussels-Capital.

Based on the instruments used by government to induce diffe-

rent actors on the labour market (job-seekers, employees and


PROFESIONALNA REHABILITACIJA OSOBA S INVALIDITETOM

Put do ponovnog ulaska na tržište rada u Irskoj

Ima toliko sličnosti, a opet i različitosti između Irske i na-

ših kolegica država članica Europske unije, u načinu kako je

definirana, promovirana, strukturirana, provedena i kako se

doživljava profesionalna rehabilitacija. Sličnosti su uglavnom

vezane za strukturu i obavljanje usluga, a u novije vrijeme,

za prava te nacionalno i međunarodno zakonodavstvo koje

se temelji na ravnopravnosti. Razlike su uglavnom određe-

ne pojedinom fazom povijesnog razvoja pružanja usluga u

svakoj zemlji, uspjehom ili neuspjehom, bivšim i sadašnjim

gospodarskim sustavima, političkom i društvenom filozofi-

jom i načelima, te entuzijazmom i brzinom lobiranja dionika

i zagovaranja. Međutim, u kontekstu ove konferencije glavni

zajednički nazivnik koji povezuje profesionalnu rehabilitaciju u

Irskoj s drugim zemljama članicama je dijeljenje zajedničke

budućnosti na zajedničkom tržištu rada.

Na primjer, u Irskoj postoji opće suvremeno prihvaćanje

među profesionalcima koji rade u širem sektoru invalidite-

ta da raskid s praksama iz prošlosti koje su više povezane

s pasivnim mjerama (programi dodjele potpora) prema

aktivnim mjerama (mogućnosti zapošljavanja, uključenost

i integracija osoba s invaliditetom na tržište rada), u kom-

binaciji sa stvaranjem konstruktivnijih i pozitivnijih udruga i

mreža sa svim relevantnim interesnim stranama koje utje-

ču na kvalitetu života osoba s invaliditetom, nužan je za

Profesionalna rehabilitacija i zapošljavanje osoba s invaliditetom u Europi

MICHAEL BARRETT

Zaklada Cope Cork

Irska

kolektivno oblikovanje zajedničke budućnosti profesionalne

rehabilitacije. Profesionalna rehabilitacija osoba s invali-

ditetom prolazi kroz stalne potrebne promjene i razvoj.

Ova konstantna promjena je dio međunarodnog procesa

koji je u razvoju obzirom na postupanje s nama samima

kao građanima, a ključanje je za način ponašanja i razvoj

inkluzivnog društva.

Unutar tog okvira, ovaj rad daje široki pregled promjenjive

prirode i konteksta profesionalne rehabilitacije u Irskoj. Prvo

će biti dan kratki povijesni pregled evolucijskog konteksta

profesionalne rehabilitacije u Irskoj. Zatim opisuje tekuće i

relevantne državne i međunarodne propise i njihov učinak

i utjecaj pri oblikovanju razvoja rehabilitacijskih usluga na

njihovo trenutno stanje. Pruža uvid u sustave i modele pro-

vedbe programa i kako proaktivne vladine politike, u kom-

binaciji s institucionalnom promjenom, dovode do značajne

integracije tih usluga. Nadalje opisuje zakonsku odgovornost

i metode financiranja i licenciranja profesionalne rehabilita-

cije, zajedno s utvrđivanjem različitih modela zapošljavanja

koji se nude osobama s invaliditetom. Na kraju daje sažetak

“Novih smjernica”, preporučenog novog pristupa uslugama

profesionalne rehabilitacije u Irskoj, te raspravlja o izazovi-

ma u nastanku i mogućnostima profesionalne rehabilitacije

u cjelini.

Ova konferencija i njezina teme, profesionalna rehabilitacija

osoba s invaliditetom, stavlja pred sve nas mnoge izazove i

mogućnosti ostvarenja takve budućnosti, bilo kao govornici/

delegati i/ili kao sektorski profesionalci/ interesne strane.

Ti izazovi i mogućnosti, koje neki opisuju kao barijere, pred-

• eligibility for a disability allowance;

• certification of a permanent incapacity for work by way

of a court decision or a decision of the appropriate fede-

ral administration;

• eligibility for a prolonged or increased disability-based

child allowance;

• eligibility for an invalidity benefit;

• certification of a disability by a medical doctor, a service

or an organisation recognized by the VDAB.

If at least one of these criteria is met, the person concerned

might belong to the target group of compensatory policy

measures (indicatie van arbeidshandicap). In most cases,

these people are referred to a special counsellor from a

Special Pathways to work and Guidance Service (Gespeciali-seerde Trajectbepaling- en Begeleiding, GTB).

In determining the appropriate pathway to work, these servi-

ces are assisted by assessment centres (Gespecialiseerde Arbeidsonderzoeksdiensten, GA) which screen and assess

job-seekers. One of the options under Pathways to Work, is

a vocational training provided by a special centre (Gespeci-aliseerde Opleidings-, Begeleidings- en Bemiddelingsdienst, GOB). At least half of the training takes place on-the-job.

People who are disabled for work are entitled to special em-

ployment measures (Bijzondere Tewerkstellingsondersteu-nendeMaatregelen,BTOM�s) on the basis of the type and/or

severity of their disability, their educational background and

work history, or the above-mentioned assessment.

These special employment measures include:

• adaptations to the working environment (e.g. special

equipment, adapted workstations);

• interpreter services for the hearing-impaired;

• reimbursement of travelling costs for people in work or

in training;

• wage subsidies for employers;

• sheltered employment.

Wage subsidies are awarded to employers in the private

sector and in education and to local authorities. The basic

scheme is a subsidy of 40 % of the labour costs during the

first year, 30 % during three consecutive years and 20 %

later on. Based on a special assessment, the subsidy may

be raised to a maximum of 60 %. There is also a separate

scheme for independent workers.

5.3. Substitution policies

This last type of policies has been developed to supplement

regulatory and compensatory policies. They are usually

aimed at the more severely disabled. Sheltered work in

workshops for the disabled is the most common form in

Belgium as a whole, but in Flanders there are also “social

workshops” providing employment opportunities for disa-

bled people. Although progression to a regular job is the

ultimate goal, most employees don’t leave.

There is as yet no official programme of supported em-

ployment in Flanders, but there are some ongoing experi-

ments.

More detailed information (in Dutch) is provided at:

www.werk.be (nota Handicap en Arbeid)

www.vdab.be/arbeidshandicap

* Special thanks are due to Lina Waterplas for her revision

of this text.


MICHAEL BARRETT • Profesionalna rehabilitacija i zapošljavanje osoba s invaliditetom u Europi

su važni za temu konferencije o profesionalnoj rehabilitaciji

navedeni su u nastavku.

Članak 26.: Osposobljavanje i rehabilitacija

1. Državne stranke će poduzeti djelotvorne i prikladne mjere

da omoguće osobama s invaliditetom stjecanje i održavanje

najveće moguće sposobnosti, samostalnosti i sudjelovanja

nudeći programe i usluge osposobljavanja i rehabilitacije.

Članak 27.: Rad i zapošljavanje

Osobe s invaliditetom imaju pravo na rad, uključujući i pravo

na rad u okruženju koje je otvoreno, uključujuće i dostupno.

Države moraju poduzeti odgovarajuće korake za promicanje

mogućnosti zapošljavanja i napredovanja u karijeri za osobe

s invaliditetom.

Članci 32. do 50.:

Objašnjavaju kako zemlje koje su vezane Konvencijom moraju

omogućiti istoj puni učinak. Također objašnjavaju odgovor-

nost država da izvještavaju Odbor Ujedinjenih naroda za pra-

va osoba s invaliditetom o tome kako primjenjuj Konvenciju.

Značaj ove konvencije i ovih članaka za unapređivanje profesi-

onalne rehabilitacije sastoji se u tome da predstavlja globalni

predložak ili alat društvenog razvoja u smjeru doista inkluziv-

nog društva, te predstavlja međunarodno dogovoreni politički

instrument koji povezuje razne vrste invaliditeta, razne sekto-

re i pravno je obvezujući. Ne trebamo ponovno otkrivati toplu

vodu u kontekstu ovog temeljnog modela društvenih prilika.

Provođenje Konvencije UN-a u djelo

Kontekst profesionalne rehabilitacije u Irskoj i dalje obli-

kuje i razvija raznovrsno zakonodavstvo koje istovremeno

poštuje i provodi Konvenciju UN-a kroz nacionalnu strate-

giju invaliditeta, koju je vlada uvela tijekom 2004. Strate-

gija se temelji na čvrstom okviru jednakosti koji se ogleda

u nekoliko zakona o jednakosti. Daje pravne temelje politi-

ci integracije javnih usluga za osobe s invaliditetom, koju

je vlada usvojila 2000. U tom kontekstu postoji nekoliko

zakona u Irskoj koji promiču ravnopravnost i štite ljude od

diskriminacije.

• Zakon o nacionalnom tijelu za pitanja invaliditeta (NDA) iz

1999.5

Zakon ovlašćuje NDA (Nacionalno tijelo za pitanja invali-

diteta), kao vodeću državnu agenciju za pitanja invalidi-

teta i univerzalne namjene, da daje nezavisne stručne

savjete Vladi o politici i praksi.

• Zakon o kvalifikacijama (obrazovanju i osposobljavanju) iz

1999.6

Ovaj zakon omogućava osiguranje kvalitete programa

profesionalne rehabilitacije.

• Zakon o minimalnoj plaći iz 2000.7

Ovaj zakon ima izravan utjecaj na restrukturiranje za-

štićenih radionica u smislu – pitanja „nalik na posao“,

prakse zapošljavanja uz potporu i „top-up“ plaćanja na-

mijenjena povratku na prijašnje stanje itd.

• Zakon o jednakom statusu iz 2000. i Zakon o ravnopravno-

sti iz 2004.8

Utječe na direktivu EU-a o rasama, zabranjuje diskrimi-

naciju na osnovi 9 točaka, promiče jednakost i osigurava

pravo na razumne prilagodbe za osobe s invaliditetom.

• Zakon o jednakosti pri zapošljavanju iz 1998. i 2007.9

Osigurava pravo na odgovarajuće mjere za osobe s in-

validitetom u odnosu na pristup, sudjelovanje i obuku na

radu, jednaku plaću u kontekstima „nalik zaposlenju“ koji

5 Zakon o nacionalnom ovlaštenom tijelu za pitanja invaliditeta (NDA): Ministarstvo pravosuđa, jednakosti i zakonodavne reforme, Irska 1999.

6 Zakon o kvalifikacijama (obrazovanju i osposobljavanju): Ministarstvo znanosti i obrazovanja, Irska 1999.

7 Zakon o minimalnoj plaći: Ministarstvo pravosuđa, jednakosti i zakonodavne reforme, Irska 2000.

8 Zakon o jednakom statusu iz 2000. i Zakon o ravnopravnosti iz 2004.: Ministarstvo pravosuđa, jednakosti i zakonodavne reforme, Irska.

9 Zakon o jednakosti pri zapošljavanju iz 1998. i 2007.: Ministarstvo pravosuđa, jednakosti i zakonodavne reforme, Irska.

stavljeni u makro i mikro formatu, na makro-razini odnose se

na šira pitanja invaliditeta kao što su prava, zakonodavstvo,

nacionalni i međunarodni koncepti i politike, a na mikro-razini

odnose se na goruća pitanja invaliditeta, kao što su sustavi

programa, modeli, ishodi i standardi itd. Oscar Wilde, pje-

snik i dramatičar, jednom je rekao „Izvedba je postigla veliki uspjeh, ali je publika bila katastrofalna“1. Izazov ove konfe-

rencije i budućnosti profesionalne rehabilitacije leži u spo-

znaji da se pravi uspjeh može postići jedino kroz povezivanje

s publikom, i da bez te poveznice ili bez publike nema pravog

uspjeha. Isto tako, u kontekstu ove konferencije, uspjeh će

biti postignut tek kada postoji prava veza između predavača

i sudionika, između izlaganja i sudionika, između izlaganja i

ishoda/rezultata konferencije i što je još značajnije, između

ishoda/rezultata konferencije i osoba s invaliditetom, stvar-

ne „publike“.

Povijesni kontekst rehabilitacije u Irskoj

Profesionalna rehabilitacija osoba s invaliditetom u Irskoj ra-

zvila se iz sustava institucionalne skrbi tijekom kasnog 19.

stoljeća, na temelju tadašnjeg „Zakona o siromašnima“, a

koji se očitovao u kulturi suzbijanja i razdvajanja „invalida“,

sve do suvremenog sustava usluga usredotočenog na čo-

vjeka, koji je vođen strategijama i politikama koje promiču i

olakšavaju mogućnosti jednakosti, integracije i uključenosti

za sve osobe s invaliditetom.

Tijekom kasnog 20. stoljeća, na razvoj takvih usluga utjecale

su i oblikovale ih u početku dobrovoljne organizacije i udruge

roditelja, pri pružanju stambenih usluga i programa dnevnog

uključivanja, a kasnije brojne vladine inicijative i zakonodav-

stvo koji su promicali i omogućili pomak prema nacionalnom

financiranju programa rehabilitacije, radu u zaštićenim radi-

onicama i uslugama zapošljavanja2.

Kako su usluge evoluirale i postale profesionalnije i u sadrža-

ju i kontekstu, implikacije nacionalnog i europskog zakonodav-

stva dodatno su utjecale na prirodu tih usluga konceptima

poput integracije, osiguranja kvalitete i akreditacije, što je

postao preduvjet za osiguravanje sredstava za sve pružatelje

usluga. Članstvo u Europskoj uniji, pomak prema zajedničkom

okviru stručnog osposobljavanja i izobrazbe, uz raznovrsne

mogućnosti financijske potpore EU-a i zakonodavstvo koje se

temelji na „pravima“, rehabilitacija i ulazak na tržište rada

postali su intrinzično povezani s programom usluga i reali-

zacije, s posljedicama koje proizlaze iz različitih modela pro-

fesionalne rehabilitacije i inicijativa “koje nalikuju na posao“.

Nedavno je završen nacionalni pregled usluga rehabilitacije

u Irskoj, čija je svrha bila dati savjete o preustroju i mo-

dernizaciji postojećih financiranih dnevnih usluga za invalide.

Izvješće nazvano „Nove smjernice” za usluge osobne podrške

odraslim osobama s invaliditetom3, koje treba biti objavlje-

no 2010., iznosi jasan opis preporučenih modela izvršenja

dnevnih usluga koji je ugrađen u najbolju praksu, koji je u

skladu sa svim relevantnim zakonima i odražava snažni pro-

ces savjetovanja sa svim relevantnim dionicima, a posebno

korisnicima usluga. U izvješću se ističe plan provedbe za

poboljšanje uvođenja novog preporučenog modela usluga

unutar niza odabranih usluga tijekom 2008., zatim postupak

ocjene iskustva i ishod novog modela usluga na odabranim

pilot-lokacijama te plan aktivnosti i preporučeni vremenski

okvir za preustroj i modernizaciju usluga profesionalne re-

habilitacije u Irskoj.

Sadašnje i mjerodavno zakonodavstvo

Prava i zakonodavstvo utemeljeno na jednakosti sadrži i

dalje će biti temeljni mehanizam s kojim se ovaj preustroj

i modernizacija usluga profesionalne rehabilitacije u Irskoj

dalje nastavlja razvijati i s kojim se u Irskoj promiče i provodi

UN-ova Konvencija o pravima osoba s invaliditetom4. UN-ovu

Konvenciju o pravima osoba s invaliditetom Irska je potpisala

30.03.2007., ali ju još nije ratificirala. Značajni dijelovi koji

1 Oscar Wilde – Pjesnik i dramtičar (1854. – 1900.)

2 Izvršno tijelo za zdravstvene usluge iz 2009., Ministarstvo zdravstva i djece. Irska

3 Nove smjernice, usluge osobne podrške za odrasle osobe s invaliditetom, Izvještaj s revizije Nacionalne radne skupine HSE-ovih financiranih dnevnih usluga za odrasle, Izvršno tijelo za zdravstvene usluge, 2009.

4 Svrha sadašnje Konvencije je promocija, zaštita i osiguranje punog i jednakog korištenja svih ljudskih prava i temeljnih sloboda svih osoba s invalidite-tom i promicanje poštovanja prema njihovom prirođenom dostojanstvu.



Financiranje profesionalne rehabilitacije

Financiranje oba modela usluga profesionalne rehabilitacije

koji su navedeni gore prikazani su kako slijedi, na temelju

podataka iz 2009.

Usluge rehabilitacije (HSE):

• rehabilitacijskoosposobljavanje(RT)-2.628dodijeljenihmjesta u 2009.

• sredstvauloženauRTu2009.=37.824.804€

• ekvivalentpunogradnogvremenaod14.393€ (po osobi)

(HSE - Izvršno tijelo za zdravstvene usluge, Ministarstvo

zdravstva i djece, Irska 2009.)

Usluge osposobljavanja i zapošljavanja (FAS):

• specijaliziranostručnoosposobljavanje-1.962dodjelje-nih mjesta godišnje

• uloženasredstva-57€godišnje

• ekvivalentpunogradnogvremenaod29.051€ (po osobi)

(FAS – Nacionalno tijelo za osposobljavanje i zapošljavanje,

Ministarstvo poduzetništva, trgovine i zapošljavanja, Irska,

2009.)

Licenciranje profesionalne rehabilitacije

Licenciranje profesionalne rehabilitacije u Irskoj imalo je kon-

tinuirani razvoj koji je općenito bio pod utjecajem i vezan

za naš ulazak na Europsko ekonomsko tržište (EEZ), koje je

danas poznato kao Europska unija, te posljedično mijenjanje

izvora financiranja, kao što su Europski socijalni fond i od ne-

davno izravno kroz Irsko ministarstvo financija. U nastavku

je opisano trenutno stanje licenciranja profesionalne rehabi-

litacije u Irskoj, iako ovaj status podliježe reviziji u skladu s

novijim strukturalnim pregledima i promjenama.

• Standard za rehabilitacijsku obuku - QA00/01 (HSE –

Ministarstvo zdravstva i djece)

• Standardzastručnoosposobljavanje - QA00/01 (FAS –

Ministarstvo poduzetništva, trgovine i zapošljavanja)

• FETAC–Vijeće zadaljnjeobrazovanje i osposobljavanje (Ministarstvo obrazovanja i znanosti)

• Nacionalniokvirkvalifikacija - NFQI (Nacionalno kvalifika-

cijsko tijelo Irske)

• Europskikvalifikacijskiokvir - EQF

Modeli zapošljavanja uz profesionalnu rehabilitaciju

Modeli zapošljavanja su slični strukturom i kontekstom veći-

ni europskih modela. Oni se uglavnom provode pod okriljem

dvaju nacionalnih agencija koje smo ranije spomenuli, a op-

ćenito ih izvode specijalizirane organizacije davatelja usluga.

Usluge profesionalne rehabilitacije koje pruža Nacionalno

tijelo za zdravstvene usluge (HSE) preko specijaliziranih pru-

žatelja uključuju:

• terapijski rad u zaštićenim radionicama (profesionalne

usluge)

• komercijalni rad u zaštićenim radionicama (zaštićene ra-

dionice)

• rad u zaštićenim radionicama/rad nalik zaposlenju (mje-

sto nalik zaposlenju)

• vanjski rad/nalik zaposlenju (zapošljavanje uz potporu)

Stručne usluge zapošljavanja koje pruža Nacionalno tijelo za

osposobljavanje i zapošljavanje

(FAS) uključuje:

• Nacionalni program zapošljavanja uz potporu14 za osobe

s invaliditetom koje se smatra „radno sposobnima“ i spo-

sobnima za rad najmanje 18 sati tjedno.

• zapošljavanje na otvorenom tržištu

Profesionalna rehabilitacija u Irskoj – provjera stvarnosti?

Ne dirajući u dani pregled evolucije i razvoja profesionalne

rehabilitacije, uključujući prava i zakonodavstvo temeljeno na

jednakosti koje je doneseno u svjetlu kontinuirane integracije

14 Nacionalni program zapošljavanja uz potporu je aktivna inicijativa za tržište rada namijenjena pomoći tražiteljima posla s invaliditetom da nađu posao na otvorenom tržištu rada.

su definirani kao isti, slični, iste vrijednosti stvarnim/nor-

malnim radnim situacijama.

• Nacionalnizakonoinvaliditetuiz2005.10

Pruža mogućnost šest vladinih odsjeka da skiciraju sek-

torske planove u kontekstu osoba s invaliditetom.

• Obrazovanjezaosobesposebnimobrazovnimpotrebamaiz 2004. (EPSEN)11

Omogućava procjenu posebnih obrazovnih potreba djece

s teškoćama u razvoju od 0-18 godina, kao i pravo na

izjavu o usluzi i pravo na žalbu.

Posljednja dva zakona (za osobe s invaliditetom i EPSEN),

zajedno čine novi okvir unutar kojega se trebaju planirati i u

budućnosti izvršavati specijalizirane usluge podrške za djecu

i odrasle s invaliditetom u Irskoj.

Modeli profesionalne rehabilitacije (Strukturne i institucionalne promjene)

Integracija usluga za osobe s invaliditetom iz travnja 2000.

najvažnija je pojedinačna aktivnost (skup aktivnosti) koja je

iz temelja promijenila kontekst profesionalne rehabilitacije

u Irskoj, u smislu normalizacije usluga za osobe s invalidite-

tom. Prije tih strukturnih i institucionalnih promjena, osobe

s invaliditetom bile su dužne prijaviti se kod i/ili ići k Nacio-

nalnom odboru za rehabilitaciju (NOR) koji se nalazi u sklopu

Ministarstva za zdravstvo i djecu, a vezano za sve vrste po-

trebne ili dodijeljene usluge za ispunjavanje njihovih potreba.

Preraspodjela odgovornosti NOR-a, ili integracija usluga za

osobe s invaliditetom, zauvijek je promijenila okruženje veza-

no za invaliditet, s novim naglaskom na kontekstu poslovanja

s „građanima“ radije nego s „pacijentima“.

Ministarstvo pravosuđa i zakonodavne reforme sada je do-

bilo odgovornost za Nacionalno tijelo za pitanja invaliditeta i

Standarde politike i istraživanja za osobe s invaliditetom, Mi-

nistarstvo zdravstva i djece zadržalo je odgovornost za re-

habilitacijski trening, zaštićene radionice itd., Ministarstvo

za socijalne zajednice i obiteljske poslove snosi odgovornost

za informiranje, savjetovanje i zagovaranje osoba s invalidi-

tetom, Ministarstvo poduzetništva, trgovine i zapošljavanja

ima odgovornost za stručno obrazovanje i zapošljavanje oso-

ba s invaliditetom, dok je Ministarstvo obrazovanja odgovor-

no za obrazovne i psihološke službe za osobe s invaliditetom.

Modeli profesionalne rehabilitacije

Prema tim novim institucionalnim raspodjelama, odgovor-

nost za modele profesionalne rehabilitacije sada je došla

pod nadležnost dvaju ministarstava, s dvije odgovarajuće

agencije koje su odgovorne za financiranje, planiranje, provo-

đenje i vrednovanje usluga za osobe s invaliditetom. Izvršno

tijelo za zdravstvene usluge (HSE )12 u Ministarstvu zdrav-

stva i djece sada je postalo odgovorno za rehabilitacijske

usluge koje uključuju:

• rehabilitacijski trening (predstručno osposobljavanje/ži-

votne i socijalne vještine)

• usluge zaštićenog zapošljavanja (zaštićeni rad/radne ak-

tivnosti)

• modeli rada „nalik zaposlenju“ (rad u zaštićenim radioni-

cama/zapošljavanje u zaštićenim radionicama/zapošlja-

vanje uz podršku).

Nacionalno tijelo za osposobljavanje i zapošljavanje (FAS)13

unutar Ministarstva poduzetništva, trgovine i zapošljavanja

sada je postalo odgovorno za obuku i usluge zapošljavanja

koje uključuju:

• stručno osposobljavanje (uključujući pružanje usluga

stručnjaka)

• nacionalni program podržanog zapošljavanja (uključuje

pružanje usluga stručnjaka / najmanje 18 sati tjedno /

minimalna plaća)

• zapošljavanje na otvorenom tržištu

10 Nacionalni zakon o invaliditetu: Ministarstvo pravosuđa, jednakosti i zakonodavne reforme, Irska.

11 Obrazovanje za osobe s posebnim obrazovnim potrebama iz 2004. (EPSEN): Ministarstvo znanosti i obrazovanja, Irska 2004.

12 Izvršno tijelo za zdravstvene usluge, Ministarstvo zdravstva i djece, www.hse.ie

13 FAS, Nacionalno tijelo za osposobljavanje i zapošljavanje, Irska, www.fas.ie



pravima za osobe s invaliditetom u praktičnom smislu, i gdje

se profesionalnu rehabilitaciju realno može promovirati kao

istinski “put prema ulasku/ponovnom ulasku na zajedničko tr-

žište rada za sve ljude, uključujući i one s invaliditetom.

Zajednički izazovi i mogućnosti (Prepreke)

Trebamo biti oprezno zadovoljni s razvojnim putem profesi-

onalne rehabilitacije kao načina ponovnog ulaska na tržište

rada za osobe s invaliditetom u Irskoj. Međutim, ta „vrata“

mogu ponekad biti zatvorena, postati uska grla i/ili se pretvo-

riti u prepreke, ako nismo dovoljno pažljivi. Neka od pitanja

koja zahtijevaju pažnju, a ja smatram paradigmatsku promje-

nu u pristupu svih nas, kao stručnjaka koji se bave pitanjima

invaliditeta, smještena su u kontekst žarišnih područja kao

što su filozofija, percepcija, praksa, terminologija i jezik.

Na primjer:

• „Inkluzivno društvo“‘ nasuprot „integracije“: Pitanje je li

netko dio i osjeća li se dijelom inkluzivnog društva na-

suprot stalnom nastojanju „izvana“ oko uključivanja i

integracije? Kontekst je takav da se sektor invaliditeta

ne smatra dijelom inkluzivnog društva i gdje se usluge

za osobe s invaliditetom koje posjećuju rezidencijalne

centre, zaštićene radionice i programe zapošljavanja

uz potporu sporadično usude ući izvana, ali se neizbjež-

no povlače natrag u svoje matične centre ili programe.

Dok kontekst inkluzivnog društva znači da je netko već u

njemu ili zavisni dio tog društva i gdje pružatelji usluga

kontinuirano nastoje učiniti ga što više inkluzivnim za sve

koji su u njemu.

• Percepcija: Pojam „posebnog“ nasuprot „normalnom“?

Opet u kontekstu percepcije i inkluzivnog društva, pita-

nje odnošenja prema nekim ljudima s invaliditetom kao

posebnima (imaju posebne potrebe) pretpostavlja da su

različiti/drugačiji od normalnog, umjesto da se smatra

ili prema njima odnosi kao da su isti ili “normalni” (ali s

posebnim potrebama).

• Usluge: Usmjeren na osobe nasuprot usmjerenom na

sustav? Pitanje za razmatranje koje se ovdje postavlja je

pojam i/ili kontradikcija obuke i razvoja osoba s invalidi-

tetom kroz sustave i prakse koji su „usmjereni na osobe“

da se integriraju i/ili napreduju do integracijskog obrazo-

vanja, obuke ili zapošljavanja, pri čemu su ove usluge i

prakse uglavnom „usmjerene na sustav“.

• Obrazovanje: Specijalno (isključeno) u odnosu na inte-

grirano (uključeno/općenito/ redovito)? Obrazovanje za

osobe s invaliditetom još je jedno područje kontinuirane

rasprave i diskusije u pogledu vrijednosti i prednosti in-

kluzivnog obrazovanja, nasuprot specijalnom obrazova-

nju. Pitanje koje se ovdje postavlja glasi: obrazovanje je

obrazovanje i kolektivna potreba da se bude oprezan u

korištenju termina kako ne bi zvučali kao previše dijeleći

i/ili isključujući. Čak i izraz „inkluzivno obrazovanje“ ima

konotaciju „dozvole nekome izvana da uđe“. „Obrazovanje

za sve“ trebao bi biti preduvjet za ovu raspravu.

• Posao/ zaposlenje: Zaštićeno/ podržano/ otvoreno nasu-

prot zaposlenom/ poslu/ radu? Opet mi se čini da jezik i

terminologija dijele sektor invaliditeta od onoga koji se

uobičajeno koristi u kontekstu integriranog. Mogao bi se

tvrditi da je termin „zapošljavanja uz potporu“ postao mo-

derni ekvivalent za „zaštićeno zapošljavanje“, po tome što

nosi konotacije posebne povezanosti s „invaliditetom“.

• Društvo i kultura: osobe s posebnim potrebama/ para-

olimpijske igre/ korisnici invalidskih kolica u odnosu na

osobe koje su marginalizirane/ zimske olimpijske igre/

osobe koje koriste invalidska kolica/ itd. U društvenom

i kulturnom smislu, opet bi se moglo tvrditi da je odre-

đena kultura nastala i razvila se oko pitanja invaliditeta

općenito, koji naginje prema snishodljivom, zaštitničkom

i izolacijskom po načinu prikazivanja, pomaganja, promo-

viranja i integriranja samih osoba s invaliditetom i pitanja

invaliditeta.

Abraham Lincoln15 jednom je rekao: “Ne možete pobjeći od-govornosti za sutra, tako da ju izbjegnete danas”. Možda su

gore navedena pitanja preveliki izazov koji se prerano pojavio

i može zahtijevati paradigmatsku promjenu kulture u smislu

da ih se stavi na dnevni red rasprava. Međutim, ona su ključ-

na za daljnju specifičnu raspravu i konferenciju, čija bi tema

15 Abraham Lincoln, američki predsjednik (1861. – 1865.)

osoba s invaliditetom u irsko društvo, stvarnost koja je opisa-

na u nastavku u pogledu invaliditeta i sudjelovanju radne sna-

ge sugerira da je putovanje tek započelo i da je, bez obzira ne

već puno toga ostvarenoga, potrebno još mnogo toga učiniti.

Invaliditet i sudjelovanje radne snage:

Ukupan broj osoba s invaliditetom: 393.785

Irci: 362.239

Neirske nacionalnosti: 24.267

Ukupno zaposlenih: 93.841

Nezaposleni, koji su izgubili ili dali ostavku na ranijem poslu:

14.343

Ukupan broj nezaposlenih: 266.688

Stopa sudjelovanja u radnoj snazi: 26,0%

(Središnji ured za statistiku, Irska - Popis stanovništva iz

2006. Invaliditet: Sudjelovanje radne snage. Skinuto u si-

ječnju 2010. sa http://www.cso.ie/releasespublications/

pr_pop.htm)

Preporučeni novi pristup profesionalnoj rehabilitaciji u Irskoj

U listopadu 2005. HSE je započeo Nacionalnu reviziju za-

štićenih usluga za osobe s invaliditetom. To je inicirao HSE

kao dio svojih obveza prema Zakonu o jednoakosti i Zakonu

o invaliditetu. Svrha te revizije bila je dobiti informacije o

svim aspektima zaštićenih usluga, uključujući i izradu popisa

usluga prema lokaciji, kapacitetu i profesionalnim usluga-

ma. Ovaj pregled je bio upoznat s radom koje je početkom

2005. započelo Ministarstvo zdravstva i djece vezano za

financiranje usluga rada u zaštićenim radionicama. Ishod

ovog početnog pregleda istaknuo je pitanje pružanja usluga

koja je trebalo riješiti u odnosu na postojeću praksu rada

u zaštićenim radionicama i dana je preporuka da bi u cilju

potpunog rješavanja svih tih pitanja trebalo hitno naložiti i

obaviti reviziju svih dnevnih usluga za odrasle koje financira

HSE. Osnovana je nacionalna radna skupina sastavljena od

predstavnika svih zainteresiranih strana u kolovozu 2007.,

sa zadatkom provedbe Nacionalne revizije u vremenskom

roku od 12 mjeseci.

Ova Nacionalna revizija nije završena i izvješće – Nove

smjernice, Usluge osobne podrške odraslim osobama s in-

validitetom, koje treba biti objavljeno 2010., opisuje vizi-

ju preustroja i modernizacije dnevnih usluga temeljenu na

izboru od 12 osobnih usluga potpore za odrasle osobe s

invaliditetom koje imaju uporište u temeljnim vrijednostima:

• usmjerenost na osobu

• uključivanje zajednice i aktivno građanstvo

• kvaliteta

12 usluga podrške uključuje podršku za;

• stvaranje mogućnosti i planova

• tranzicije i progresiju

• uključivanje u lokalnu zajednicu pojedinca

• pristup obrazovanju/formalnom učenju

• maksimaliziranje neovisnosti

• osobni i socijalni razvoj

• zdravlje i dobrobit

• pristup programima premošćivanja za stručno osposo-

bljavanje

• pristup stručnom osposobljavanju i radnim mogućnosti-

ma

• osobni izraz i kreativnost

• ostvarenje značajne društvene uloge

• utjecaj na uslužnu politiku i praksu

Dvije od značajnijih preporuka iz izvješća su preraspodjela

financiranja zaštićenog zapošljavanja i zapošljavanja uz pot-

poru i odgovornosti za isto s Ministarstva zdravstva i djece

na Ministarstvo poduzetništva, trgovine i zapošljavanja, kao i

osnivanje višesektorske skupine sastavljene od svih relevan-

tnih vladinih tijela, uključujući HSE i FAS, uključenih državnih

agencija, kako bi se odredili prioriteti i provele preporuke iz

izvještaja i planova. Ova kontinuirana i trajna preobrazba i

modernizacija profesionalne rehabilitacije u Irskoj predstavlja

daljnji dokaz najbolje prakse, ne samo u kontekstu preobrazbe

i stvaranja zajedničke budućnosti koje smo ranije spomenuli,

nego i pri promicanju i provedbi UN-ove konvencije o ljudskim


PROFESSIONAL REHABILITATION OF

PERSONS WITH DISABILITIES

Gateway for re-entering the labor market in Ireland

There are so many similarities, yet so many differences

between Ireland and our fellow European member states, in

terms of how professional rehabilitation is defined, promo-

ted, structured, delivered and experienced. The similarities

are generally related to the structure and delivery of service

provision, and more recently, with rights and equality based

national and international legislation. The differences are

generally defined by the particular stage of historical evolu-

tion of service provision in each country, by the success, or

lack of success, of past and present economies, by political

and social philosophy and principle, and by the enthusiasm

and velocity of stakeholder lobbying and advocacy activities.

However, in the context of this conference, the over-arching

common denominator linking professional rehabilitation in

Ireland with the other member states is the sharing of a

common future in a common labour market.

In Ireland for example, there is general contemporary accep-

tance among professionals working within the broader disa-

bility sector, that breaking with past practices, which are

more readily associated with Passive(contributory transfer

programmes) to Active measures (employability, inclusion,

The vocational rehabilitation and employment of people with disabilities in Europe

MICHAEL BARRETT

Cope Foundation Cork

Ireland

and the integration of persons with disabilities into the la-

bour market), combined with forging more constructive and

positive associations and networks with all relevant stake-

holders, who influence the quality of life of people with disa-

bilities, is imperative to collectively shaping this shared and

common future of Professional Rehabilitation. The professi-

onal rehabilitation of persons with disabilities is undergoing

necessary constant change and development. This on-going

change is part of an evolving international process in terms

of how we treat ourselves as citizens, and is fundamental to

how we behave and develop an inclusive society.

Within this framework, this paper sets out to provide a bro-

ad overview of the changing nature and context of professi-

onal rehabilitation in Ireland. Firstly, it will outline a brief

historical overview of the evolutionary context of professi-

onal rehabilitation in Ireland. It then outlines both current

and relevant national and international legislation and their

impact and influence in shaping the development of rehabili-

tative services to their current state. It provides an insight

into the systems and models of program delivery and how

pro-active government policies combined with institutional

change significantly brought about the mainstreaming of

those services. It further describes statutory responsibi-

lity and methods of financing and licensing professional re-

habilitation, along with identifying the different models of

employment available for people with disabilities. Finally,

it summarises “New Directions”, the recommended new

approach to professional rehabilitation services in Ireland,

trebala sadržavati sliku konteksta invaliditeta. Bez obzira

na to, ona su istinski i temeljno povezana sa slikom i pro-

vedbom suvremene profesionalne rehabilitacije, te načinom

njezinog predstavljanja, percepcije i doživljaja od strane svih

zainteresiranih, kao put prema ponovnom ulasku na tržište

rada za osobe s invaliditetom.

Zar ne postoji nešto što bismo trebali svi zajedno raditi?

U zaključku, cilj ove konferencije je početak izgradnje “Europ-

skog centra znanja”. Svojim sličnostima i razlikama koje su

ovdje danas predstavljene gradimo naše kolektivno znanje i

time pomažemo stvoriti učinkovitije europske platforme za

profesionalnu rehabilitaciju osoba s invaliditetom. Možda je

najneposredniji i najteži izazov ove konferencije i stvaranja

ovog centra znanja kako mi, kao dionici sustava profesionalne

rehabilitacije i zapošljavanja osoba s invaliditetom, djeluju-

ći kao jedno tijelo, zamišljamo svoju zajedničku budućnost i

nezaobilazne izazove koji će se pojaviti u smislu identifikacije

i usuglašavanja sustava zajedničkog/ združenog razmišlja-

nja, zajedničkih/ združenih strategija, zajedničkih/ združenih

akcija, i što je još važnije i značajnije, zajedničke/ združene

rezultate.

Reference

Središnji statistički ured, Irska - Popis stanovništva iz 2006.

Invaliditet: sudjelovanje radne snage. Skinuto u siječnju 2010.

s http://www.cso.ie/releasespublications/pr_pop.htm)

Zakon o jednakosti pri zapošljavanju iz 1998. i 2007.: Mini-

starstvo pravosuđa, ravnopravnosti i zakonodavne reforme,

Irska.

Zakon o jednakom statusu iz 2000. i Zakon o ravnopravnosti

iz 2004.: Ministarstvo pravosuđa, ravnopravnosti i zakono-

davne reforme, Irska.

FAS – Nacionalno tijelo za osposobljavanje i zapošljavanje.

Ministarstvo poduzetništva, trgovine i zapošljavanja, Irska

2009.

Nove smjernice, usluge osobne podrške za odrasle osobe s

invaliditetom, Izvještaj s nacionalne radne grupe o

reviziji usluga za odrasle koje financira HSE, Izvršno tijelo za

zdravstvene usluge, 2009.

Zakon o obrazovanju osoba s posebnim obrazovnim potre-

bama (EPSEN): Ministarstvo obrazovanja i znanosti 2004,

Irska.

Izvršno tijelo za zdravstvene usluge, Ministarstvo zdravstva

i djece, Irska 2009. www.hse.ie

Zakon o minimalnoj plaći: Ministarstvo pravosuđa, ravno-

pravnosti i zakonodavne reforme 2000., Irska.

Nacionalni zakon o invaliditetu: Ministarstvo pravosuđa, rav-

nopravnosti i zakonodavne reforme 2005., Irska.

Nacionalni zakon o invaliditetu (NDA): Ministarstvo pravo-

suđa, ravnopravnosti i zakonodavne reforme 1999., Irska.

Zakon o kvalifikacijama (obrazovanju i osposobljavanju): Mi-

nistarstvo znanosti i obrazovanja 1999., Irska.


MICHAEL BARRETT • The vocational rehabilitation and employment of people with disabilities in Europe

within a number of selected services during 2008, a pro-

cess to review the experience and outcome of the new

service model in the selected pilot sites and an action

plan and recommended timeframe for the reconfiguration

and modernisation of professional rehabilitation services

in Ireland.

Current & Relevant Legislation

Rights and equality based legislation has, and continues to

be, the fundamental mechanism through which this recon-this recon-

figuration and modernisation of professional rehabilitation

services in Ireland continues to be developed, and through

which the UN Convention on the rights of persons with

disabilities is being promoted and implemented in Ireland4.

The UN Convention on the Rights of persons with Disabi-

lities was signed by Ireland on the 30-03-2007, but has

not yet been ratified. The significant sections relevant to

the conference theme of Professional Rehabilitation are

outlined below.

Article 26: Habilitation and Rehabilitation

Countries must take effective and appropriate measures

to enable people with disabilities to develop, attain and

maintain maximum ability, independence and participation

through the provision of habilitation and rehabilitation serv-

ices and programmes.

Article27:WorkandEmployment

People with disabilities have the right to work, including the

right to work in an environment that is open, inclusive and

accessible. Countries must take appropriate steps to pro-

mote employment opportunities and career advancement

for people with disabilities.

Articles 32 – 50:

Explain how countries which are bound by the Convention

must give it full effect. They also explain the responsibility of

countries to report to the United Nations Committee on the

Rights of Persons with Disabilities on how they are putting

the Convention into effect.

The significance of the convention and these articles for

advancing the case of professional rehabilitation is that it

provides a global template or tool for social development to-

wards a truly inclusive society, and it represents an interna-

tionally agreed policy instrument, which is cross-disability,

cross-sectoral and is legally binding. We do not need to

re-invent the wheel in the context of this fundamental model

of social opportunity.

Putting the UN Convention in to Effect

The context of professional rehabilitation in Ireland contin-

ues to be shaped and developed through various legislation

which both compliments and gives effect to the UN con-

vention through the national disability strategy, which was

introduced by the government during 2004. The Strategy

builds on a strong equality framework, which is reflected

in several pieces of equality legislation. It puts the policy of

mainstreaming of public services for people with disabiliti-

es, which was adopted by Government in 2000, on a legal

footing. Against this background, several laws exist within

Ireland to promote equality and to protect people from dis-

crimination.

• The National Disability Authority Act, NDA 19995

The act gives authority to the NDA as being the lead

state agency on disability issues and universal design,

providing independent expert advice to the Government

on policy and practice.

• The Qualifications (Education & Training) Act 19996

4 The purpose of the present Convention is to promote, protect and ensure the full and equal enjoyment of all human rights and funda-mental freedoms by all persons with disabilities, and to promote respect for their inherent dignity.

5 The National Disability Authority Act (NDA): Department of Justice, Equality and Law Reform , Ireland 1999.

6 The Qualifications (Education & Training) Act: Department of Science and Education, Ireland 1999.

and discusses emerging challenges and opportunities for

professional rehabilitation in general.

This conference and its theme, the professional rehabilita-

tion of persons with disabilities, present us all with many

challenges and opportunities in realising this future, both

as presenters/delegates, and/or as sector professionals/

stakeholders. These challenges and opportunities, descri-

bed by some as barriers, present in both macro and mi-

cro format, at macro level relating to the broader disability

issues such as rights, legislation, national and international

concepts and policies, and at micro level relating to coalface

disability issues such as program systems, models, outco-

mes and standards etc. Oscar Wilde, poet and dramatist

once said “The play was a great success but the audience was a disaster”1. The challenge for this conference and for

the future of professional rehabilitation is in the realisation

that real success can only be achieved through connecting

with the audience, and that without this connection, or wit-

hout the audience, there can be no real success. Likewise,

in the context of this conference, success will only be achie-

ved when there is a real connection between the presenter

and the participants, between the presentations and the

participants, between the presentations and the conference

products/results, and more significantly, between the con-

ference products/results and people with disabilities, the

real ‘audience’.

The Historical Context of Rehabilitation in Ireland

The professional rehabilitation of people with disabilities

in Ireland has evolved from a system of institutional type

care during the late 19th century, based on the then ‘Poor

Law’, and which was manifest by a culture of containment

and separation for the ‘handicapped’, through to a modern

day person centred system of services, driven by strategi-

es and policies which promote and facilitate opportunities

for equality, integration and inclusion, for all persons with

disabilities.

During the late 20th century, the development of such ser-

vices was influenced and shaped, initially by voluntary orga-

nisations and parent associations, in the provision of resi-

dential services and day activation programmes, and later

through a number of government initiatives and legislation

which promoted and facilitated the move towards nationally

funded rehabilitation programmes, sheltered workshops

and employment development services2.

As services evolved and became more professional in both

content and context, the implications of both national and

European legislation, further influenced the nature of the-

se services with concepts such as mainstreaming, quality

assurance, and accreditation, becoming a prerequisite to

secure funding for all service providers. Membership of

the European Union, the move towards a more common

framework of vocational education and training, coupled

with a diverse range of EU funding opportunities and ‘ri-

ghts’ driven legislation, rehabilitation and entry to the la-

bour market became intrinsically linked with programme

service and delivery, with emerging consequences for dif-

ferent models of professional rehabilitation and ‘like work’

initiatives.

A national review of rehabilitation services in Ireland, co-

mmissioned to advise on the reconfiguration and moderni-

sation of existing Funded Day Services has recently been

completed. The report “New Directions” Personal Support

Services for Adults with Disabilities3, due for publication

during 2010, sets out a clear description of a recom-

mended model/s of Day Service delivery that is embedded

in best practice, that complies with all relevant legislati-

on and is reflective of a robust consultative process with

all relevant stakeholders and in particular service users.

The report outlines an implementation plan to progress

the introduction of the new recommended service model

1 Oscar Wilde – Poet and Dramatist (1854-1900).2 Health Service Executive 2009. Department of Health & Children, Ireland.

3 New Directions, Personal Support Services for Adults with Disabilities, Report from the National Working Group Review of HSE Funded Adult Day Services, Health Service Executive, Ireland. 2009.



respective departmental agencies being responsible for the

funding, planning, delivery and evaluation of services for pe-

ople with disabilities. The Health Service Executive (HSE)12

under the Department of Health & Children now had respon-

sibility for Rehabilitation Services which included;

• Rehabilitative Training (pre-vocational training/life and

social skills)

• Sheltered Occupational Services (sheltered work/occu-

pational activity)

• ‘Like Work’ Opportunities (sheltered work/sheltered em-

ployment/supported employment).

The National Training & Employment Authority (FÁS)13 under

the Department of Enterprise Trade & Employment now had

responsibility for Training and Employment Services which

Included;

• Vocational Training (incorporating specialist service pro-

vision)

• The National Supported Employment Program ( incorpo-

rating specialist service provision/minimum of 18 hours

per week/minimum wage)

• Open Employment

Financing Professional Rehabilitation

The financing of both models of professional rehabilitation

services as specified above are as outlined as follows, su-

bject to 2009 data provision.

Rehabilitation Services (HSE):

• Rehabilitative Training (RT) – 2,628 allocated places in

2009

• Funding Invested in RT 2009 = €37,824,804

• €14,393 Whole Time Equivalent (per person)

(HSE – Health Service Executive, Department of health &

Children, Ireland 2009)

Training & Employment Services (FÁS):

• Specialised Vocational Training – 1,962 allocated places

per annum

• Funding invested - €57m per annum

• €29,051 Whole Time Equivalent (per person)

(FÁS - National Training & Employment Authority, Depart-ÁS - National Training & Employment Authority, Depart-

ment of Enterprise Trade & Employment, Ireland 2009)

Licensing of Professional Rehabilitation

The licensing of professional rehabilitation in Ireland has un-

dergone continuous development generally driven and rela-

ted to our joining of the European Economic Market (EEC)

now known as the European Union and consequent changing

funding sources, such as the European Social Fund and more

recently, directly through the Irish Exchequer. The following

is the current status for the licensing of professional rehabi-

litation in Ireland, although this status is subject to review in

line with more recent structural reviews and changes.

•The Standard for Rehabilitative Training –QA00/01 (HSE

– Department of Health & Children)

• The Standard for Vocational Training – QA00/01 (FÁS, –

Department of Enterprise Trade & Employment)

• FETAC – Further Education & Training Awards Council

(Department of Education & Science)

• National Framework of Qualifications – NFQI (National

Qualifications Authority of Ireland)

• European Qualifications Framework - EQF

Professional Rehabilitation Employment Models

Models of employment are similar both in structure and

context to most European models. These are in the main

provided under the auspices of the two national agencies

12 Health Service Executive, Department of Health & Children, www.hse.ie

13 FÁS, The National Training & Employment Authority, Ireland, www.fas.ie

This act ensures Quality Assurance of Professional Re-

habilitation Programmes.

• TheMinimumWageAct20007

This act has direct implications for the restructu-

ring of sheltered workshops in terms of – ‘like work’

issues, supported employment practices, and top-up

payments, etc.

• EqualStatusAct2000&EqualityAct20048

Give effect to the EU race directive, prohibits discri-

mination across 9 grounds, promotes equality and en-promotes equality and en-

sures the right to reasonable accommodation for people

with disabilities.

• EmploymentEqualityActs1998&20079

Provide the right to appropriate measures for people

with disabilities in relation to access, participation and

training in employment, equal pay for ‘like work’ con-

texts, defined as the same, similar, of equal value to

real/normal work situations.

• The National Disability Act 200510

Makes provision for Six Government Departments to

outline Sectoral Plans in the context of people with di-

sabilities.

• The Education for Persons with Special Educational

Needs Act 2004 (EPSEN)11

This provides for assessment of special education needs for

children with disabilities from 0-18yrs, as well as the right

to a service statement and right of appeal.

The latter two Acts (Disability Act and EPSEN), together

provide the new framework within which specialist support

services to children and adults with disabilities in Ireland,

are to be planned and delivered into the future.

Models of Professional Rehabilitation (Structural & Institutional Change)

The Mainstreaming of Services for PWD in April 2000, is

the single most important action (set of actions) which fun-

damentally changed the context of professional rehabilitati-

on In Ireland, in terms of the normalisation of services for

people with disabilities. Prior to these structural and insti-

tutional changes, people with disabilities were required to

apply and/or go to the National Rehabilitation Board under

the auspices of the Department of Health & Children, for

all/any type of required or allocated service to meet their

needs. The re-allocation of the NRB responsibilities, or ma-

instreaming of services for people with disabilities, changed

the disability landscape forever, with the new emphasis as

being in the context of dealing with the ‘citizen’ rather than

with the ‘patient’.

The Department of Justice & Law Reform now charged with

having responsibility for the National Disability Authority and

Policy Standards and Research for people with disabilities,

the Department of Health & Children retaining responsibili-

ty for rehabilitative training, sheltered workshops, etc, the

Department of Social Community & Family Affairs having the

responsibility for Information, Advice and Advocacy for peo-

ple with disabilities, the Department of Enterprise Trade &

Employment having the responsibility for Vocational Training

and Employment for people with disabilities, and the Depar-

tment of Education having responsibility for Education and

Psychological Services for people with disabilities.

Models of Professional Rehabilitation

Under these new institutional arrangements, responsibili-

ty for models of professional rehabilitation were now the

responsibility of two government departments, with two

7 The Minimum Wage Act: Department of Justice, Equality and Law Reform, Ireland 2000.

8 Equal Status Act 2000 & Equality Act 2004: Department of Justice, Equality and Law Reform, Ireland.

9 Employment Equality Acts 1998 & 2007: Department of Justice, Equality and Law Reform, Ireland.

10 The National Disability Act: Department of Justice, Equality and Law Reform, Ireland 2005.

11 The Education for Persons with Special Educational Needs Act (EPSEN): Department of Education & Science, Ireland 2004.



The 12 support services include Support for;

• Making Choices and Plans

• Making Transitions and Progression

• Inclusion in One’s Local Community

• Accessing Education/Formal Learning

• Maximising Independence

• Personal & Social Development

• Health & Wellbeing

• Accessing Bridging Programmes to Vocational Training

• Accessing Vocational Training & Work Opportunities

• Personal Expression & Creativity

• Having Meaningful Social Roles

• Influencing Service policy & Practice

Two of the more significant recommendations included in

the report are the re-allocation of Sheltered Employment

and Supported Employment funding and responsibility, from

the Department of Health & Children to the Department

of Enterprise Trade and Employment and the development

of a Cross Sectoral Group comprised of all relevant gover-

nmental departments including the HSE and FÁS, the res-

pective government agencies, to prioritise and implement

the report recommendations and plans. This continuous and

on-going re-configuration and modernisation of professional

rehabilitation in Ireland, represents further evidence of best

practice, not only in the context of re-shaping and developing

a common future previously referred to, but also in promo-

ting and implementing the UN Convention of Human Rights

for People with Disabilities in a practical sense, and where

Professional Rehabilitation can realistically be promoted as

truly the “Gateway for Entering/Re-entering a common La-

bour Market for all people, including those with disabilities.

Common Challenges & Opportunities (Barriers)

We should be cautiously satisfied with the developmental

journey of professional rehabilitation as a gateway for re-

entering the labour market for people with disabilities in

Ireland. However, ‘gateways’ can sometimes be closed, be-

come bottlenecks and/or present as barriers, if we are not

diligently careful. Some issues which require attention and I

would argue a paradigm change of approach for all us all, as

professionals working within the disability sector, are in the

context of coalface areas such as philosophy, perception,

practice, terminology and language.

For example;

• ‘Inclusive Society’ versus ‘Integration’: The issue of be-

ing and feeling part of an inclusive society versus the

constant striving, from the ‘outside’, for inclusion and

integration? The context being that the disability sector

is perceived as not being part of the inclusive society

and where services for people with disabilities attending

residential centres, sheltered workshops and supported

employment programs sporadically venture in from the

outside, but inevitably withdraw back out to their res-

pective centres or programs. Whereas the context of

an inclusive society means that one is already inside or

a contingent part of this society and where service pro-

viders are continuously striving to make it more inclusive

for all inside.

• Perception: The notion of ‘special’ versus ‘normal’? Again

in the context of perception and an inclusive society, the

issue of referring to some people with disabilities as

being special (having special needs) presupposes that

they are different/outside of the normal, rather than be-

ing considered or referred too as the same or as being

‘normal’ (but having specific needs).

• Services: Person Centred versus System Centred? The

issue for consideration being raised here is the notion

and/or contradiction of training and developing people

with disabilities, by means of ‘person centred’ systems

and practices, to integrate and/or to progress to main-

stream education, training or employment, where these

services and practices are predominantly ‘system cen-

tred’.

• Education: Special (excluded) versus Mainstream (inclu-

sive/general/regular)? Education for people with disabili-

ties is another area of continuous debate and discussion

in terms of the merits and advantages of inclusive edu-

mentioned previously and are generally delivered by special-

ist provider organizations.

Professional Rehabilitation Services provided by the Health

Service Executive (HSE) through specialist providers in-

clude;

• Sheltered Work Therapeutic (occupational services)

• Sheltered Work Commercial (sheltered workshops)

• Sheltered Work/like work (like work placement)

• External Work/Like Work (Supported Employment)

Professional Employment Services provided by the National

Training & Employment Authority (FÁS) include:

• The National Supported Employment Program14 for peo-

ple with disabilities who are deemed to be ‘work ready’

and capable of working a minimum 18 hours per week.

• Open Employment

Professional Rehabilitation in Ireland - A

Reality Check?

Not withstanding the above overview of the evolution and de-

velopment of professional rehabilitation, including rights and

equality based legislation, enacted in terms of the continued

integration of people with disabilities in Irish society, the re-

ality as outlined below in relation to disability and workforce

participation, suggests that the journey has only begun, and

that while much has been achieved, much more remains to

be done.

Disability & Workforce Participation:

Total number of persons with disabilities: 393,785

Irish: 362,239

Non-Irish: 24,267

Total in Labour Force: 93,841

Unemployed, having lost or given up previous job: 14,343

Total not in labour force: 266,688

Labour Force participation rate: 26.0%

(Central Statistics Office, Ireland - Census 2006. Disabili-

ty: WorkForceParticipation. Retrieved January 2010, from

http://www.cso.ie/releasespublications/pr_pop.htm)

The Recommended New Approach to Professional Rehabilitation in Ireland

In October 2005, the HSE commenced a National Review

of Sheltered Services for People with Disabilities. This was

initiated by the HSE as part of its obligations under Equality

Legislation and the Disability Act. The purpose of that re-

view was to obtain information on all aspects of Sheltered

Services, including establishing a listing of services by lo-

cation, capacity and occupational services. This review was

informed by work initiated early in 2005 by the Department

of Health and Children regarding funding arrangements for

Sheltered Work Services. The outcome from this initial re-

view highlighted service delivery issues that needed to be

addressed in relation to existing Sheltered Work Practices

and recommended that in order to fully address all of these

issues, a review of all HSE Funded Adult Day Services sho-

uld be commissioned and delivered as a matter of urgency.

A National Working Group representative of all stakeholders

was established in August 2007 to conduct a National Re-

view within a 12 month timeframe.

This National Review has now been completed and the

report – New Directions, Personal Support Services for Adults with Disabilities, due for publication during 2010,

sets out a vision for the reconfiguration and modernisation

of day services, based on the choice of 12 Personal Sup-

port Services for Adults with Disabilities, underpinned by

the Core Values of

• Person Centeredness

• Community Inclusion and Active Citizenship

• Quality.

14 The National Supported Employment Programme is an active labour market initiative to assist jobseekers with a disability to find employment in the open labour market.



As services evolved and became more professional in both

content and context, the implications of both national and

European legislation, further influenced the nature of the-

se services with concepts such as mainstreaming, quality

assurance, and accreditation, becoming a prerequisite to

secure funding for all service providers.

Membership of the European Union, the move towards a

more common framework of vocational education and tra-

ining, coupled with a diverse range of EU funding opportu-

nities and ‘rights’ driven legislation, rehabilitation and entry

to the labour market became intrinsically linked with pro-

gramme service and delivery, with emerging consequences

for different models of professional rehabilitation and ‘like

work’ initiatives.

The challenge for this conference is how we as stakeholders

in the vocational rehabilitation and employment of people

with disabilities, as a common entity, engage the future

and these emerging challenges, in terms of identifying and

agreeing a system of common/joined up thinking, common/

joined up strategies, common/joined up action, and even

more important and significant, common/joined up results.

References

Central Statistics Office, Ireland - Census 2006. Disability:

Work Force Participation. Retrieved January 2010, from

http://www.cso.ie/releasespublications/pr_pop.htm)

Employment Equality Acts 1998 & 2007: Department of

Justice, Equality and Law Reform, Ireland.

Equal Status Act 2000 & Equality Act 2004: Department of

Justice, Equality and Law Reform, Ireland.

FÁS – The National Training & Employment Authority,

Department of Enterprise Trade & Employment, Ireland

2009.

New Directions, Personal Support Services for Adults with

Disabilities, Report from the National Working group Revi-

ew of HSE Funded Adult Day Services,Health Service Execu-

tive, Ireland. 2009.

The Education for Persons with Special Educational Needs

Act (EPSEN): Department of Education & Science 2004,

Ireland.

The Health Service Executive, Department of Health & Chil-

dren, Ireland 2009. www.hse.ie

The Minimum Wage Act: Department of Justice, Equality

and Law Reform 2000, Ireland.

The National Disability Act: Department of Justice, Equality

and Law Reform 2005, Ireland.

The National Disability Authority Act (NDA): Department of

Justice, Equality and Law Reform 1999, Ireland.

The Qualifications (Education & Training) Act: Department of

Science and Education 1999, Ireland.

cation versus special education. The issue being raised

here is that education is education and the collective

need to be careful in terms of the terminology used, as

not seeming to divisive and/or exclusive. Even the term

‘inclusive education’, has connotations of ‘allowing one in

from the outside’. ‘Education for all’ should be the pre-

requisite to this debate.

• Work/Employment: Sheltered/Supported/Open versus

Employed/Job/Work? Again, language and terminology

seems to separate the disability sector from that com-

monly used in the mainstream. The case could be made

that the term ‘supported employment’ has become the

modern day equivalent of ‘sheltered employment’, in that

it carries connotations of specifically being associated

with ‘disability’.

• Social & Cultural: Special Needs/Special Olympics/

Wheelchair users versus persons who are Marginal-

ised/Winter Olympics/Persons who use wheelchairs/

etc. In social and cultural terms, again it could be ar-

gued that a specific culture has grown and developed

around the issue of disability in general, which tends

to be condescending, patronising and isolationist in

how the issue of disability and indeed people with dis-

abilities are presented, facilitated, promoted and in-

tegrated.

Abraham Lincoln15 once said “You cannot escape the res-

ponsibility of tomorrow, by evading it to-day”. Perhaps the

above issues are a challenge too far, and too soon, and

may well require a paradigm change of culture in terms

of putting them on the discussion table. They are howe-

ver, material for a further specific debate and conference,

the theme of which should incorporate the image context

of disability. Regardless, they are intrinsically and funda-

mentally linked to the image and delivery of contemporary

Professional Rehabilitation, and how it is presented, per-

ceived, and experienced by all stakeholders, as a Gateway

to Re-entering the Labour Market for People with Disa-

bilities.

Isn’t there something we should all be doing together?

In conclusion, the aim of this conference is to begin the

construction of a “European Knowledge Centre”. It is thro-

ugh our respective similarities and differences presented

here today, that we build on our collective knowledge, thus

helping to create a more efficient European platform for

the Professional Rehabilitation of People with Disabiliti-

es. Perhaps the most immediate and difficult challenge

for this conference and for the creation of this knowled-

ge centre, is how we as stakeholders in the vocational

rehabilitation and employment of people with disabilities,

acting as a common entity, engage our common future

and the inevitable emerging challenges, in terms of identi-

fying and agreeing a system of common/joined up thinking,

common/joined up strategies, common/joined up actions,

and even more important and significant, common/joined

up results.

Paper Summary

The professional rehabilitation of people with disabilities

in Ireland has evolved from a system of institutional type

care during the late 19th century, based on the then ‘Poor

Law’, and which was manifest by a culture of containment

and separation for the ‘handicapped’, through to a modern

day person centred system of services, driven by strategi-

es and policies which promote and facilitate opportunities

for equality, integration and inclusion, for all persons with

disabilities.

During the late 20th century, the development of such ser-

vices was influenced and shaped, initially by voluntary orga-

nisations and parent associations, in the provision of resi-

dential services and day activation programmes, and later

through a number of government initiatives and legislation

which promoted and facilitated the move towards nationally

funded rehabilitation programmes, sheltered workshops

and employment development services.

15 Abraham Lincoln, American President (1861-1865)


Povijest

Tijekom 60-ih godina prošlog stoljeća sustav socijalnog osi-

guranja u Nizozemskoj započet je pa čak i dovršen. Stvorena

je socijalna država prema nacrtu Williama Henrya Beverid-

gea, koji je 1942. taj nacrt skicirao u svom izvješću “Soci-

jalno osiguranje i srodne službe” i koji je nakon toga usvojila

nizozemska Vlada (Van Rijn).

Jedna od posljedica navedene reforme bila je i završetak osi-

guranja od nezgode (koje je obuhvaćalo nezgode zaposleni-

ka na poslu) i invalidskog osiguranja (dobrovoljno pokrivanje

medicinskih posljedica uslijed nezgode) te stupanje na snagu

novog zakona “Wet op de Arbeidsongeschiktheidsverzeke-

ring” ili WAO (1967. godine). 180 000 korisnika sukladno

starom zakonu prebačeno je u novi režim. Konceptualno gle-

dajući, radilo se o prijelazu s profesionalnog rizika na soci-

jalni rizik. Tako je prihod svakog radnika (u dobi od 18 - 65

godina) osiguran, u slučaju bilo kakve nezgode ili bolesti, u

visini od 70% posljednjeg zarađenog primanja. Nakon 10

godina samozaposlene osobe i mladi uključeni su u ovu she-

mu socijalnog osiguranja.

250 medicinskih liječnika i stručnjaka za profesionalnu

(radnu) rehabilitaciju, kao zaposlenici i aktivno uključeni u

procjenu - premješteni su iz Državne osiguravajuće banke u

Središnji medicinski odjel. A.G. Mater, prvi predstojnik tog

odjela držao se mantre: “Profesionalna rehabilitacija započi-

Trendovi (re)integracije na tržište rada u Nizozemskoj

Rana intervencija kao poveznica između radne i medicinske rehabilitacije

HANS VRIND

predsjednik organizacije Workability Europe i direktor kompanije Salo Holding AG

Nizozemska

nje na nosilima”. Ovo je ostalo istinito sve do danas, ali una-

toč svojoj mudrosti, ovaj stručnjak nije mogao spriječiti ne-

predvidive posljedice koje su nastale u sljedećih 25 godina.

1974. godine Hans Vrind (već tada premlad i previše po-

kvaren!) imenovan je voditeljem financijskog i organizacij-

skog odjela (Bedrijfs-economische Afdeling) Vijeća socijalne

sigurnosti (Sociale Verzekeringsraad), nadzornog tijela In-

stitucija za socijalno osiguranje u Nizozemskoj, uključujući i

Središnji medicinski odjel.


HANS VRIND • Trendovi (re)integracije na tržište rada u Nizozemskoj

korist lokalne zajednice!! Uklanjanje svih neuspješnih struč-

njaka iz njihovih preskupih zgrada L!!

Nizozemska je jedna od najžustrijih zagovornica briselskog

načina razmišljanja: privatno tržište rješava svaki problem!

To znači da je potrebno privatno rješenje za rehabilitacijske

službe, a naručitelj će biti UWV ili osiguravatelji ili poslodav-

ci ili sami klijenti.

150 privatnih stručnjaka za profesionalnu rehabilitaciju/or-

ganizacije ujedinjene u krvnu privatnu organizaciju Boaborea

(što znači ime??).

• Službe za zaštitu na radu (ARBO-diensten)

• Savjetnici za ranu intervenciju

• Preorijentacija / konzultanti za odabir karijere

• Službe za reintegraciju

• Poslovni savjetnik

Kvaliteta aktivnosti ovih pružatelja usluga kontrolira se in-

ternim potvrdama, bez toga nema produženja ugovora od

Vlade.

Izvan Boaboreae 400 ostalih stručnjaka/malih tvrtki posluje

pružajući rehabilitaciju.

Ali što je zapravo tržište?? Tržište se može podijeliti na dvije

komponente: poduzeća u odnosu na poduzeća i poduzeća u

odnosu na Vladu

Poduzeća u odnosu na poduzeća

• prevencija i bolovanje

• intervencije

• preorijentacija

procjena prihoda od 1 milijarde eura. Ključni su poslodavci,

zaposlenici, osiguranje – tvrtke i ostali pružatelji usluga

Poduzeća u odnosu na Vladu

• reintegracija osoba s invaliditetom

• nezaposleni

• građanska integracija

• poslovno savjetovanje

• društvena aktivacija

procjena prihoda od 360 milijuna eura. Ključni su UWV (or-

ganizacija socijalne sigurnosti), lokalne vlade i klijenti koji na

raspolaganju imaju osobni budžet (Individuele Reintegratie

overeenkomst IRO) osobni budžet za radnu nesposobnost je

€ 5.000, za nezaposlenost € 4.000.

Sadašnja me situacija, temeljem 35 godina iskustva na po-

dručju rehabilitacije, uopće ne usrećuje. Mislim da je samo

zbog dva čimbenika bilo moguće smanjiti broj korisnika sa

1.000.000 na 850.000:

1. zakonsko smanjenje iznosa invalidnine

2. sprječavanje uključivanja većine osoba s invaliditetom da

budu uključeni u shemu osiguranja.

Ali što je sa svim onim osobama o kojima nema statističkih

podataka? Bojim se da je samo nekolicina sretnika dobila

profesionalne savjete za rehabilitaciju te su mogli iskoristiti

svoje sposobnosti za sudjelovanje u društvu. Ostali, radno

neaktivni, sjede kod kuće.

Iz spomenutih podataka vidljivo je i da postoji ogromno

miješanje pojma rehabilitacija. Mislim na miješanje s (bez

obzira na dobru volju oko aktivnosti za) nezaposlenošću,

građanskom integracijom, društvenom aktivacijom… Zato

sam dobio ideju za temu ove konferencije: “Profesionalna

rehabilitacija osoba s invaliditetom – put za ponovni ulazak

na tržište rada”.

Ogromni gubitci u edukaciji, usavršavanju od strane poslo-

davaca i društva te samopoštovanje nisu prikazani statisti-

kama. Naš sustav nesposoban je za pronalazak većine osoba

koje žele rehabilitaciju. Multidisciplinarna suradnja i intenziv-

no usmjeravanje ključni su za uspjeh. Trebamo ih koristiti.

Osoba s invaliditetom ima pravo na naš trud. Mnogi čekaju

na naše aktivnosti. To je izazov za stručnjake na području

rehabilitacije, poput nas. Kakva je budućnost naše profesije

i koji koncept koristimo?

Budućnost

Kao predsjednik organizacije Workability Europe prije šest

godina susreo sam se s uljezom koji je (pretpostavljam sa-

svim slučajno) upotrijebio izraz Work Ability (radna sposob-

nost). (A možda ipak i nismo bili tako originalni kada smo

U to se vrijeme već osjećalo koliko je to pitanje hitno. Dok

su svi spavali broj korisnika temeljem WAO-a narastao je na

gotovo 340 000 (1974.). Svi su ulazili, ali nitko nije izlazio!

Reintegracija na tržište rada, logična i zakonski regulirana

mjera nije funkcionirala!

Prije no što nastavim s ovim teoretskim pregledom, osvrnut

ću se na jednu definiciju koju je dao Ali Kitis, izvanredni pro-

fesor, Pamukkale, Sveučilište Denizli, Turska. Želim istaknuti

da je organizacija Workability Europe surađivala s tim Sveu-

čilištem na projektu Osobe s invaliditetom na poslu (Disabled atWork) (2008. – 2010.). Kitis je za mene istražio što je

zapravo profesionalna rehabilitacija?

Profesionalna rehabilitacija je: kombinacija medicinskih, psi-

ho-socijalnih, socijalnih i radnih aktivnosti koje se poduzimaju

s ciljem ponovnog uspostavljanja radne sposobnosti i predu-

vjeta za povratak na tržište rada, odnosno na posao ili po-

tragu za poslom, oboljelih ili ozlijeđenih osoba s prethodnim

radnim iskustvom(Gobelet & Franchignoni 2006.)

ili

među-organizacijski napor koji se poduzima kako bi se uhva-

tilo u koštac s problemima koji su previše složeni i predugo

odgađani da bi ih se moglo riješiti aktivnostima na razini

samo jedne organizacije (Gray i Wood 1991.).

Sada ću se vratiti u prošlost. 1975. godine Vijeće socijalne

sigurnosti poduzelo je u osnovi dvije aktivnosti:

1. provedbu znanstvenog istraživanja o uzroku alarmantnog

porasta na području opće (profesionalne) nesposobnosti

za rad

2. izrada alata za rehabilitaciju i strukturiranje postupaka

unutar i oko Središnjeg medicinskog odjela.

Moj odjel, zajedno s medicinskim odjelom bio je zadužen za

izradu alata za rehabilitaciju. Uz prilično neograničena sred-

stva (50 milijuna) sagrađena su dva centra za rehabilitaciju,

Hoensbroeck i Werkenrode. Veliku potporu pružilo je Mini-

starstvo socijalne skrbi. Ali kako osposobiti centar?? Gdje

naći pogodne kandidate i tko će platiti dnevne troškove? To

je bila velika borba s birokracijom u Nizozemskoj, a nadasve

postavljalo se pitanje - dok se god klijentu (zakonom) jamči

da njegovo primanje naknade (invalidnine) nije upitno, zašto

bi se on uopće vraćao na posao, čak i uz potpomognuto

zaposlenje? Tada smo mnogo naučili o profesionalnoj rehabi-

litaciji, a dva navedena centra još rade, ali rezultati, gledano

iz sadašnje perspektive, dakle 35 godina kasnije, relativno

su mali.

Znanstveno istraživanje završilo je političkim neslaganjem.

Rezultati bjesomučnog prikupljanja i istraživanja (vidi grafički

prikaz) :

Od 1988. invalidnine (za koje Nizozemska izdvaja oko 20

milijardi godišnje) nikad nisu sišle s dnevnog reda političara.

Rezultat su političke krize, pad ministarstava, pa čak i pad

vlade.

Ipak, što je s profesionalnom rehabilitacijom sada i kakva je

budućnost?

Sadašnja situacija

Rana intervencija je ključan termin, drugim riječima, nagla-

sak je na prevenciji. Danas je zakonom određeno da svaki

poslodavac mora imati sklopljen ugovor sa službom za zašti-

tu na radu (ARBO-dienst). Ukoliko se pojavi trajni invaliditet,

zakonom su prvotne ovlasti dane poslodavcu i zaposleniku

(prve dvije godine) za započinjanje rehabilitacije. Sve orga-

nizacije državnog tipa povlače se u posljednjim godinama:

što je krajnja osveta političara. Samo jedna je, kad se radi

o zaposlenju, ostala (do sada): UWV (Institucija za socijalnu

sigurnost vezanu uz radne aktivnosti), koja se bavi većinom

procjenama, invalidninama, procedurama, revizijama i fi-

nancijama. Nazire se nova reorganizacija: decentralizacija u


HANS VRIND • Trendovi (re)integracije na tržište rada u Nizozemskoj

poduzeti pravovremene aktivnosti kako bi se izbjegle smet-

nje te smanjio ili izbjegao invaliditet.

WAI prema Hasselhornu zaslužuje trajno mjesto u zdrav-

stvu, radnim uvjetima i kadrovskoj službi organizacije. Važno

je i povezivanje s ostalim politikama jer je WAI samo pomoć-

ni alat, a ne samodostatni cilj.

Godine 2005. u Washingtonu sam upoznao jednog od (tada)

novih članova organizacije Workability Europe, Rolfa Saloa.

On je vlasnik najveće privatne organizacije za rehabilitaciju

u Njemačkoj. Nakon njegovog predavanja (koje je održao u

Arlingtonu) sve je sjelo na svoje mjesto:

• profesionalna rehabilitacija započinje na nosilima

• rana intervencija

• orijentirajte se na pojedinca

• udružite medicinske, psihosocijalne, socijalne i radne ak-

tivnosti s ciljem ponovnog uspostavljanja radne sposob-

nosti i preduvjeta za povratak na tržište rada kod obolje-

lih ili ozlijeđenih osoba s prethodnim radnim iskustvom

• uključivati obitelj, društvenu mrežu i sadašnjeg poslodavca

• bez profesionalnih dostojanstvenika, već treba kreirati i

održavati proces međusobne kolegijalnosti (izbjeći domi-

nantnost liječnika!!)

• bez institucionaliziranja!

• poslovni savjetnik mora biti na ključnim pozicijama

• pronađite odgovarajuću financijsku potporu!

• pratite rezultate

A rezultati su tu, tako da 2 od 3 klijenta uspijevaju dobiti

(ponovno) profesionalni status na radnom mjestu koje im se

sviđa i koje ih veseli. U usporedbi s Nizozemskom, razlika je

šokantna!

Time dolazim do posljednje stavke, a to je mjerenje rezul-

tata. Statistike lažu! Svima u našem poslu poznat je izraz

“požnjeti uspjeh za ono što je i onako već napola obavljeno”,

a to znači: primate plaću za provedbu uspješne rehabilitaci-

je, dok je najveći napredak ka nalaženju posla obavila sama

osoba s invaliditetom (zato što joj je npr. bilo dosta birokra-

cije ili poslovnih savjetnika). Dakle, kako da mi rehabilitatori

mjerimo vlastita postignuća??

Australci imaju na raspolaganju dobru opciju:

U Australiji se učinkovitost privatnih pružatelja rehabilitacij-

skih usluga poboljšala nakon uvođenja takozvanog sustava

ocjenjivanja zvjezdicama, koji vodi Vlada.

Taj referentni sustav temelji se na neto učinkovitosti ugo-

vornih strana. Time se unajmljuju najuspješniji ugovorni dje-

latnici i daju se dodatni poticaji kako bi oni poboljšali svoje

aktivnosti u održivom odnosu s klijentom. Time se unutar

usmjeravanja i savjetovanja baziranog na cijeni za kvalitetu

otvara prostor za inovativnost (izvor TNO).

U Nizozemskoj nismo još tako daleko dogurali!!

Zaključci

1. Koristite privatne tvrtke, ne institucije.

2. Reintegracija na tržište rada počinje na nosilima.

3. Stvorite uvjete za ranu intervenciju. Nađite posao (bivši

poslodavac??), kako biste postavili cilj!

4. Koristite multidisciplinarne timove (na ravnopravnoj

osnovi, bez medicinskih careva).

5. Za vještine rehabilitacije nemojte koristiti skupine.

Usredotočite se na pojedinca, ali imajte na umu da za

svaku osobu treba vremena. Uzmite si vremena!

6. To košta, ali imate dobar argument: na kocki su buduće

invalidnine!

7. Koristiti kriterije prema modelu ‘kuća radne sposobno-

sti’ (Ilmarinen 2004).

8. Imati na umu obitelj, oni nisu samo suradnici.

9. Koristiti sposobnosti svake osobe.

10. Cilj: biti uspješan barem u dva od tri slučaja.

Sa svakom pojedinom osobom koja u potpunosti može kori-

stiti svoje radne sposobnosti, možeš osvojiti svijet!

Rijswijk, 5. svibnja, 2010. Hans Vrind

Za detaljnije informacije, vidi Hans Martin Hasselhorn, Sve-

učilište Wuppertal, Njemačka:

• Ahonen G, Bjurström LM, Hussi T. Economic Effective-

ness of the Maintenance and Promotion of Work Abili-

2001. stvorili Workability Europe J) Taj uljez bio je profe-

sor Ilmarinen. Ovdje mogu sa zadovoljstvom navesti citat

Hansa Martina Hasselhorn, Sveučilište Wuppertal, Njemač-

ka (podatke o njemu možete pronaći na internetu):

Koncept radne sposobnosti

Važnost drugog kata povećava se u današnje vrijeme kada

je neprestana promjena postala glavna odrednica radnog

vijeka. Treći kat predstavlja društvene i moralne vrijednosti

radnika. Tu glavnu ulogu imaju poštovanje,vjera u vlastite

sposobnosti i pravda, kao i posvećenost organizaciji, mo-

tivaciji i angažiranju. Te vrijednosti utječu na sposobnost i

motivaciju za učenjem i daljnjim kvalifikacijama (2. kat). 4.

kat sažetak je svih aspekta radnog sadržaja (fizičke, psiho-

loške i društvene zahtjeve), radno okruženje i organizaciju

rada. Tu vodstvo ima ključnu ulogu, al i čimbenici poput

mogućnosti daljnjeg napredovanja i utjecaja na radnom

mjestu. Blizu se nalaze i obitelj radnika, privatni, društveni

život i sama zajednica, koji isto tako utječu na radnu spo-

sobnost.”

Ilmarinen je stvorio takozvani indeks radne sposobnosti.

Time se poslodavcu i zaposleniku nudi mogućnost za točno

skiciranje dugoročne zapošljivosti neke osobe. Tako se mogu

“‘Radna sposobnost’ od velike je važnosti svakom radniku te

njegovoj/njezinoj organizaciji. Finski znanstvenici Ilmarinen i

Tuomi (2004.) navode da je radnu sposobnost moguće po-

vezati s tim ‘koliko je radnik dobar sada, u skoroj budućnosti

te koliko je on/ona sposoban/na obavljati svoj posao u odno-

su na zahtjeve posla te mentalne i zdravstvene resurse.’ Ova

se definicija temelji na takozvanom ‘konceptu radne sposob-

nosti’ (Ilmarinen, 2004.) prema kojem je radna sposobnost

rezultat interakcije radnika i njegovog/njezinog rada. Radna

sposobnost može se opisati i kao ravnoteža zaposlenikovih

resursa i zahtjeva posla.

Radnik doprinosi svojoj radnoj sposobnosti putem svojih

zdravstvenih i funkcionalnih sposobnosti, znanjem, vještina-

ma, stavovima i motivacijom. Radno mjesto utječe na radnu

sposobnost putem čimbenika organizacije rada - posebice

pitanjima vezanim uz upravu i vodstvo - zahtjevima posla i

radnim okruženjem, uključujući društvene čimbenike.

Uz povećanu potrebu sudjelovanja starijih osoba na tržištu

rada, opadanje mogućnosti prijevremenog završavanja rad-, opadanje mogućnosti prijevremenog završavanja rad-

nog vijeka te slabljenje socijalne mreže, radna sposobnost

postaje sve važniji koncept u Europi.”

Again Hasselhorn: “Prijenos ‘koncepta radne sposobnosti’ u

organizaciju može se ilustrirati modelom ‘kuće radne spo-

sobnosti’ (Ilmarinen 2004.). Tim je modelom pokazano da je

zdravlje radnika (prizemlje) temelj radne sposobnosti. Prize-

mlje, temelj, može nositi zahtjeve posla samo uz dostupnost

dostatne profesionalne i socijalne kompetencije.

WORK

VALUES

HELTH

WORK ABILITY

PROFESSIONALCOMPENTENCE


History

During the 60th of the last century the social security sy-

stem in The Netherlands was built and even completed. The

welfare state was there, following the design of William

Henry Beveridge, scetched in 1942 in his report Social In-

surance and Allied Services and after that adopted by the

Dutch Government (Van Rijn).

One of the consequences of this reform was, that the Acci-

dents Insurance (which covered employee – accidents at

work) and the Disability Insurance (voluntary coverage on

medical consequences of accidents) came to an end and a

new law, the “Wet op de Arbeidsongeschiktheidsverzeke-

ring” or WAO came into force (1967). 180.000 benefici-

aries of the old laws were transferred to the new regime.

Conceptually seen, it was a change from Professional Risk

to Social Risk. So every workers’ income was insured (from

18 - 65), may any accident or sickness occur, till a level of

70% of his last earned income. 10 years later also self-em-

ployers and youngsters were added to this social insurance

scheme.

The 250 medical doctors and vocational – rehabilitation

specialists, being the staff and active with assessment -

were also transferred from the State Insurance Bank to the

Central Medical Department. The first Director of that new

department A.G. Mater had as mantra: “Vocational re-habi-

litation starts on the stretcher”. Till today this is absolutely

Developments of (re)integration to work in The Netherlands

Early intervention as link between

Vocational and Medical Rehabilitation

BY HANS VRIND

President Workability Europe and Director International Salo Holding AG

Netherland

true, but in his wisdom this professional could not prevent

the totally unpredictable consequences that should follow in

the next 25 years.

In 1974 Hans Vrind (too young and too rotten already,

then!) was appointed as head of the financial and organi-

zational department (Bedrijfs-economische Afdeling) of

the Social Security Council (Sociale Verzekeringsraad), the

supervisory body for the Social Security Institutions in The

Netherlands, including the Central Medical Department.

At that time, there was already a sense of urgency in the

air. While everybody was sleeping, the number of benefici-

ty. In: Peltomäki P, Hussi T, Julin H, Launis K, Liira J,

Räsänen K. Maintenance of Work Ability – Research

and Assessment: Summaries. Ministry of Social Affai-

res and Health, Finnish Institute of Occupational Health.

2002, 33-44.

• Hasselhorn HM, Freude G. Der Work Ability Index – ein

Leitfaden. Schriftenreihe der Bundesanstalt für Arbeit-

sschutz und Arbeitsmedizin, NW Verlag Bremerhaven,

2007, ISBN 978-3-86509-6, 2007. [German]

• Ilmarinen J. Preface. In: Ilmarinen J & Lehtinen S. Past,

Present and Future of Work Ability. People and Work –

Research Reports 65, Finnish Institute of Occupational

Health, 2004; ISBN 951-802-581-9 [English]

• Ilmarinen J & Tuomi K. Past, Present and Future of

Work Ability. In: Ilmarinen J & Lehtinen S. Past, Present

and Future of Work Ability. People and Work – Resear-

ch Reports 65, Finnish Institute of Occupational Health,

2004; ISBN 951- 802-581-9 [English]

• Ilmarinen J. Towards a Longer Worklife! Ageing and the

quality of worklife in the European Union. National In-

stitute for Occupational Health, Helsinki, Finland, 2006

[English]

• Peltomäki P et al. Maintenance of Work Ability Research

and Assessment: Summaries. Finnish Institute of Occu-

pational Health, 2004; ISBN 951-802-502-9

• Tuomi K, Ilmarinen J, Jahkola A, Katajarinne L, Tulkki A.

Work Ability Index (2nd Edition). Helsinki: Finnish Institu-

te of Occupational Health 1998 [English]


HANS VRIND • Developments of (re)integration to work in The Netherlands

So that means a private solution for the re-habilitation acti-

vities, to be hired by the UWV or Insurers or employers or

even by the clients themselves.

150 Private vocational rehabilitation professionals/organi-

zations united in the private association Boaborea. (what’s

in a name??)

• Occupational Health and Safety Services (ARBO-dien-

sten)

• Early – intervention Advisers

• Outplacement / Carrier Consultants

• Re – integration Services

• Job – coach Organizations

Quality of this providers is controlled by self-certification,

otherwise no contracts from government.

Outside Boaborea 400 other professionals/small compani-

es active with one of another form of rehabilitation.

But what is the market?? The market can be divided into

two components: Business to Business and Business to

Government

Business-to-Business

• prevention and sick – leave

• interventions

• out – placement

estimated 1 milliard euro turnover. The principals are em-

ployers, employees, insurance – companies and other ser-

vice – providers

Business-to-Government

• re-integratieon of vocational disablied,

• unemployed,

• civil integration,

• jobcoaching and

• social activation

estimated 360 million euro turnover. The principals are the

UWV (social security organization), local governments and

clients who can use a personal budget (Individuele Reinte-

gratie overeenkomst IRO) Personal budget for vocational

disabled € 5.000, for unemployed € 4.000,-

This present situation makes me –with 35 years of experi-

ence with rehabilitation – not happy. I think there were only

two factors why it was possible to push back the number of

beneficiaries back from 1.000.000 to 850.000. That are:

1. The lowering - by law - of the level of allowances and

2. to prevent most disabled workers to enter the insuran-

ce-scheme.

But what happened to all those persons who did not end in

the statistics? I am afraid only a relatively (happy) few got

a professional guidance for rehabilitation, and were able to

use their abilities for participation in society. The rest is

sitting at home “Behind the geraniums”

Out the above mentioned figures you can also notice that

there is an enormous pollution of the concept of re – inte-

gration. I mean polluted by (nevertheless good willing acti-

ons for) unemployed, civil integration, social activation etc.

That’s why the theme of this conference struck me: “The

Vocational Rehabilitation of Persons with Disabilities – ga-

teway for re – entering the Labour Market”.

An enormous loss in education, training investments by em-

ployers and society and personal self-esteem is not seen in

the statistics. Our systems are unable to find most of the

persons, willing to rehabilitate. Multidisciplinary cooperati-

on and intense guidance is the key-factor for success. We

must use this key – factor. And the person with a disability

has the right that we try. And many are there, waiting for

our action. And it is a challenge for professionals in rehabi-

litation, like us. So what’s the future of our professionalism

and what concept do we use?

The future

As President of Workability Europe I was struck 6 years ago

by an intruder, who used (I suppose accidentally) the wording

Work Ability. (Or perhaps we were not that original some

years before that, when we created Workability Europe in

2001 J) That intruder was Professor Ilmarinen. And here

I quote, with pleasure, Hans Martin Hasselhorn, University

of Wuppertal, Germany (you can find him on the Internet):

aries of the WAO was grown to almost 340.000 (1974).

Everybody came in, nobody went out! Vocational re-integra-

tion, a logic and by law expected measure was not working!

Before I go on with this historical overview, first some defi-

nitions, thanks to Ass. Prof. Ali Kitis, Pamukkale University

Denizly Turkey. You have to know, Workability Europe wor-

ked together with the University on a project Disabled at

Work (2008 – 2010). So, Kitis searched for me, what is

vocational – rehabilitation?

Vocational – rehabilitation is: A combination of medical,

psychosocial, social and occupational activities aiming to re-

establish among sick or injured people with previous work

history their working capacity and prerequisites for retur-

ning to the labor market, i.e. to a job or availability for a job

(Gobelet & Franchignoni 2006)

or

An inter organizational effort to address problems too com-

plex and too protracted to be resolved by unilateral organi-

zational action (Gray & Wood 1991)

So let me go back to history. In 1975 the Social Security

Council took basically two actions:

1. Scientific study to the roots of the alarming grows in

(vocational) disability

2. Developing tools for rehabilitation and structuring the

procedures within and around the Central Medical De-

partment.

My department was – together with the medical depar-

tment – responsible for the development of the tools for

rehabilitation. With quite unlimited funds (50 million) two

rehabilitation centers were built. Hoensbroeck and Werken-

rode. Big support from the Ministry of Social Affairs. But

how to habilitate that centers?? Where can you find suitable

candidates and who is going to pay for the daily costs? It

was an enormous struggle against the bureaucracy in The

Netherlands, and – above all – as long as a client has the

guaranty (by law) that his allowance is not at risk, why sho-

uld he go back to employment, even assisted? We learned

at that time a lot about vocational rehabilitation and the two

institutions are still working, but the output was – seen in

the perspective of 35 years - relatively small.

The scientific study ended in political disorder. The result of

feverish gathering and study (see chart) :

Since 1988 disability allowances (which costs The Nether-

lands so about 20 billion a year) was never off the political

agenda.

Political crises, fallen ministers in despair and even fallen

cabinets were the result.

But how about voca-tional rehabilitation in the present situ-

ation and what is the future?

Present situation

Early intervention is the key - word, so emphasis on preven-

tion. By law nowadays every employer must have a contract

with a Occupational Health and Safety Service (ARBO-di-

enst) If nevertheless a long standing disability occurs, the

first responsibilities are by law given to employers and em-

ployees (first two years) to start re-habilitation. All kinds of

state like – organizations are whipped-out in the last years:

The ultimate revenge of the politicians. Only one – in relation

to work - remains (till now): The UWV: The Social Security

Institution related to Work. Activities: mainly assessment,

giving allowances, procedural, review and financing. A new

re-organization is dooming: decentralize towards the local-

communities!! Away with all the not-successful profession-

als in their too-expensive buildings L!!

The Netherlands is one of the strongest supporters of the

Brussels Thinking: The private market solves every problem!


HANS VRIND • Developments of (re)integration to work in The Netherlands

tions. Rooted in the rest of the policy is important because

the WAI only a supportive tool, not an end in itself.

In 2005 I met in Washington one of the (then) new mem-

bers of Workability Europe: Rolf Salo. He is the owner of

the biggest privately – owned German rehabilitation orga-

nizations. His lecture (then, in Arlington) made everything

fall into place:

• Vocational re-Integration starts on the stretcher

• early – intervention

• keep it purely individual

• Join medical, psychosocial, social and occupational ac-

tivities together aiming to re-establish among sick or

injured people with previous work history their working

capacity and prerequisites for returning to the labor

market

• involve the family, their social network and their present

employer

• cess of inter-collegiality (avoid the medical dominance!!

• do not institutionalize!

• put the job-coach on the focal point

• find the relevant financiers!

• steer on results!

And results are there, so about 2 of 3 clients do reach

(again) a professional status in the job they wish and in

which they are happy. Compared to The Netherlands, the

difference is shocking!

That brings me to my last point. Measuring on results. Sta-

tistics are lies! Everybody in our industry knows the term:

“picking low hanging fruit”, what means: get paid for succe-

ssful rehabilitation while the real progression to a job was

made by the disabled person himself single handed. (For

instance because he or she was sick of the bureaucracy

and/or the coach). So: how do we, re-habilitators measure

our success:??

The Australians have a good option:

In Australia the effectiveness of private providers of reha-

bilitation services improved after the introduction of a so-

called Star Rating system, operated by the Government.

This benchmark system is based on the net effectiveness

of contracting parties. Thus they shall be able to provide

the best performing contractors to hire and give additional

incentives to contractors to improve performance in a su-

stainable relationship with the client. It gives guidance on

price-quality space for innovation. (source TNO)

In The Netherlands we are not that far!!

Conclusions

1. Use Private companies, no institutions

2. Vocational re-Integration starts on the stretcher

3. Create a situation of Early intervention. Find a job (old

employer??), to set a goal!

4. Use Multi disciplinary Teams (on equal basis, no medi-

cal emperors)

5. Use no groups to offer skills for rehabilitation. Focus

on the individual, but remind every person is time –

consuming. Take your time!

6. That cost a lot of money, but you have a good argu-

ment: The saving of the future allowances is at stake!

7. Use The ‘house of work ability’ criteria (Ilmarinen 2004)

8. Be aware of the Family, they are not only cooperative

9. Use the abilities of every person

10. Target: Be successful at least with 2 out of 3

With every single person, who can use his full abilities in a

job, you win the world!

Rijswijk, 5th of May 2010, Hans Vrind

For reference and readings, see Hans Martin Hasselhorn,

University of Wuppertal, Germany:

• Ahonen G, Bjurström LM, Hussi T. Economic Effective-Ahonen G, Bjurström LM, Hussi T. Economic Effective-

ness of the Maintenance and Promotion of Work Ability.

In: Peltomäki P, Hussi T, Julin H, Launis K, Liira J, Räsänen

K. Maintenance of Work Ability – Research and Assess-

ment: Summaries. Ministry of Social Affaires and Health,

Finnish Institute of Occupational Health. 2002, 33-44.

The work ability concept

ral values of the worker. Here, respect, esteem and justice

play a role as much as commitment to the organisation,

motivation and engagement. These values influence the abi-

lity and motivation for learning and qualification (2nd floor).

The 4th floor, finally, summarises all aspects of the work

content (physical, psychological and social demands), the

work environment and work organisation. Here, leadership

has a core influential role, but also work factors such as

possibilities for development and influence at work. Close by

are the worker’s family, private social life and society, which

also have an impact on work ability.”

Ilmarinen created a so called Work Ability Index

This offers employees and employers the opportunity to

someone’s long-term employability accurate mapping. On

that basis, they can take timely action to avoid disruptions

and reduce or prevent disability.

WAI deserves – according to Hasselhorn - a permanent

place in the health, working conditions and staffing organiza-

“‘Work ability’ is of high relevance for each worker and for his

or her organisation. According to the Finnish researchers Il-

marinen & Tuomi (2004), work ability may be understood as

‘how good is the worker at present, in the near future, and

how able is he/she to do his/her work with respect to the

work demands, health and mental resources’. This definition

is based on a so called ‘concept of work ability’ (Ilmarinen,

2004) according to which, work ability is the result of the

interaction of the worker and his or her work. Work ability

may also be described as the balance of the workers’ reso-

urces and the work demands.

The worker contributes to his work ability via his health and

functional abilities, with knowledge, skills, attitudes and

motivation. The workplace influences the work ability thro-

ugh work organizational factors - especially leadership and

management issues - by work demands and by the work

environment, including social factors.

Given the increasing necessity of older people’s participati-

on in the labour market, the decreasing possibilities for pre-

mature departure from working life and also the weakening

of the social networks, work ability becomes a more and

more relevant concept in Europe.”

Again Hasselhorn: “The translation of the ‘concept of work

ability’ into an organisation may be illustrated by the ‘hou-

se of work ability’ (Ilmarinen 2004). This visualizes that the

workers’ health (1st floor) is a foundation for work ability.

The 1st (ground) floor can bear the work demands only when

enough professional and social competence is available.

The relevance of the 2nd floor is increasing in current times

when continuous change is becoming a main characteristic

of working life. The 3rd floor represents the social and mo-

WORK

VALUES

HELTH

WORK ABILITY

PROFESSIONALCOMPENTENCE


Ja dolazim iz Njemačke i ovdje predstavljam njemačke radi-

onice za osobe s invaliditetom, rehabilitacijsku ustanovu koja

ima svoje zakonsko uporište u socijalnom pravu. U svojoj

prezentaciji danas htio bih se kratko osvrnuti na povijest i

pravnu osnovu tih ponuda rehabilitacije u saveznom zako-

nodavstvu. Pri tome ću se osvrnuti i na ustavne odredbe.

Svrha je toga omogućiti usporedbu s pravilima Europske

unije. Želio bih zaključiti svoje izlaganje jednom ponudom i

molbom za Vas.

Od 1. prosinca prošle godine na snazi je Lisabonski ugovor.

On se primjenjuje u svim zemljama članicama Europske uni-

je. Ovim Reformskim ugovor okončano je 23-godišnje razdo-

blje koje je započelo Jedinstvenim europskim aktom 1986.

godine. Tada je iz Europske ekonomske zajednice nastala Eu-

ropska unija. Europska unija koja će stvaranjem zajedničkog

jedinstvenog tržišta ubuduće također sudjelovati u stvaranju

politike zapošljavanja i socijalne politike. Time kakvo će nam

postupanje u budućnosti predstojati trebalo bi završiti moje

današnje predavanje ovdje.

Dozvolite mi da kažem nešto o povijesti i pravnim temeljima

naših institucija u Saveznoj Republici Njemačkoj. Demokrat-

ska zajednica je osnovni politički preduvjet da bi sva ljud-

ska bića mogla koristiti katalog temeljnih i ljudskih prava.

No, demokracija i sloboda nisu dovoljni da zaštite najslabije

članove društva i da im zajamče kompenzacijska prava. Za

Radionice u kontekstu politike zapošljavanja i socijalne politike u Europskoj uniji

THOMAS UMSONST

BAG WfbM, Ured za europske i međunarodne veze

Njemačka

to je potrebna socijalna pravna država spremna na obranu,

koja izgrađuje političku, gospodarsku i socijalnu ravnotežu.

U njemačkom jeziku je za to izmišljena riječ “demokrat-ska država” koja mora ustrajati na standardu socijalne

pravde. Socijalno-državno načelo u Ustavu Savezne Repu-

blike Njemačke je društveno-politički temelj na kojem se

posljednjih trideset godina mogla postepeno graditi pravna

jednakost čak i teških invalida1. To je bio dugotrajan proces,

djelomično obilježen i žestokim diskusijama, koji se uvijek

morao oslanjati na druge, puno jače i utjecajnije socijalne

pokrete i na organizacije za samopomoć, bez kojih danas

postignuti uspjeh ne bi bio moguć. Taj razvoj započeo je u

Saveznoj Republici Njemačkoj 1949. proglašenjem Ustava i

određivanjem prirode te nove Republike u članku 20., stavku

1., rečenici 1l. Ustava:

“Savezna Republika Njemačka je demokratska i socijalna sa-vezna država.”

Konceptualne temelje za njemačke radionice stvorio je Par-

lament Savezne Republike Njemačke, njemački “Bundestag”,

5. prosinca 1974. U njemačkoj povijesti to je jedna poseb-

nost od povijesnog značaja jer se nikada ranije nijedan suve-

reni vladar Njemačke nije tako dosljedno, konkretno i s tako

dalekosežnim posljedicama stavio na stranu osoba s invali-

ditetom i teškim invaliditetom. U konceptu2 koji je izglasao,

Parlament je preuzeo mnoge od brojnih prijedloga udruga

1 “Savezna Republika Njemačka je demokratska i socijalna savezna država.” (čl. 20., st. 1. Ustava Republike Njemačke). I “Propisi doneseni u skladu s Ustavom u saveznim državama moraju udovoljavati načelima republikanske, demokratske i socijalne pravne države u smislu ovog Ustava.” (čl. 28., st. 1., toč. 1. Ustava)

2 Tiskanica njemačkog parlamenta 7/3999/ 05.12.1974.

• Hasselhorn HM, Freude G. Der Work Ability Index

– ein Leitfaden. Schriftenreihe der Bundesanstalt

für Arbeitsschutz und Arbeitsmedizin, NW Verlag

Bremerhaven, 2007, ISBN 978-3-86509-6, 2007.

[German]

• Ilmarinen J. Preface. In: Ilmarinen J & Lehtinen S. Past,

Present and Future of Work Ability. People and Work –

Research Reports 65, Finnish Institute of Occupational

Health, 2004; ISBN 951-802-581-9 [English]

• Ilmarinen J & Tuomi K. Past, Present and Future of

Work Ability. In: Ilmarinen J & Lehtinen S. Past, Present

and Future of Work Ability. People and Work – Research

Reports 65, Finnish Institute of Occupational Health,

2004; ISBN 951- 802-581-9 [English]

• Ilmarinen J. Towards a Longer Worklife! Ageing and the

quality of worklife in the European Union. National In-

stitute for Occupational Health, Helsinki, Finland, 2006

[English]

• Peltomäki P et al. Maintenance of Work Ability Research

and Assessment: Summaries. Finnish Institute of Oc-

cupational Health, 2004; ISBN 951-802-502-9

• Tuomi K, Ilmarinen J, Jahkola A, Katajarinne L, Tulkki A.

Work Ability Index (2nd Edition). Helsinki: Finnish Insti-

tute of Occupational Health 1998 [English]


THOMAS UMSONST • Radionice u kontekstu politike zapošljavanja i socijalne politike u Europskoj uniji

3. Sloboda pružanja usluga: to je sloboda pružanja usluga i poslovnog nastanka u zemljama članicama;

4. Sloboda kretanja kapitala: to je stvaranje otvorenog, in-

tegriranog financijskog tržišta kako bi se olakšale finan-

cijske transakcije

Te četiri temeljne slobode stupile su na snagu 1993. i od

tada se dalje razvijaju. S Lisabonskim ugovorom pojavio se u

socijalno-političkom sektoru niz novih pravila i odredaba. Osim

samog ugovora, jednaka je težina dana i Povelji o temeljnim

pravima Europske unije4. To uključuje različita specifična te-

meljna prava koja utječu na živote osoba s invaliditetom. Čak

i jasnije nego u našem njemačkom ustavu, na primjer, progla-

šava se u članku 26. Povelje o temeljnim pravima da:

“Unija priznaje i poštuje pravo osoba s invaliditetom na mjere koje osiguravaju njihovu neovisnost, socijalnu i profesionalnu integracija i njihovo sudjelovanje u životu zajednice.”

Ovo temeljno pravo mnogo je šire od ustavnog amandmana

u našem Ustavu, članak 3., stavak 2., rečenica 2.:

“Nikoga se ne smije diskriminirati zbog njegovog invalidi-teta.”

Temeljno ljudsko pravo Unije zahtjeva još jasnije uključiva-

nje osoba s invaliditetom u društvo. Promatrat ćemo ovaj

zahtjev u podzakonskih aktima. Ali dozvolite mi prvo da se

još zadržim na Povelji o temeljnim pravima EU-a. Pojam so-

cijalnih usluga također se koristi u njoj. Članak 34. (Socijalno

osiguranje i socijalna pomoć) u poglavlju IV. o solidarnosti

Unije poziva u trećem stavku:

“U cilju borbe protiv socijalne isključenosti i siromaštva, Unija priznaje i poštuje pravo na socijalnu pomoć i pomoć

vezanu uz stanovanje kako bi se osigurao dostojan život svi-

ma koji nemaju dovoljno sredstava, u skladu s pravilima koja

utvrđuju pravo Zajednice te nacionalni zakoni i praksa.”

Povelja o temeljnim pravima preuzima standarde zakono-

davstva Zajednice i Europske socijalne povelje, uključujući

i pojmove. Ona pravi razliku između socijalne sigurnosti

i podrške te zaštite zdravlja u sljedećem članku. Gore

citirani stavak 3. nadovezuje se na članak 13. Europske

socijalne povelje. U članku 34., stavku 1. Povelje o te-

meljnim pravima spominje se pravo na pristup sustavu

solidarnosti i socijalnim službama. Oni potvrđuju socijalnu

dimenziju Europske unije. Pojedinac uživa zaštitu u okviru

općeg sustava osiguranja za zaštitu od rizika, pri čemu

takvi sustavi redovito imaju obilježje solidarnosti, ovisni su

o doprinosima, a ako su neovisni, onda djeluju na teme-

lju konkretne nužde. Pravo na pristup sustavima socijalne

sigurnosti upotpunjeno je pravom na pristup socijalnim

službama. Socijalne službe prvenstveno osiguravaju za-

štitu od nepoštivanja ljudskog dostojanstva. Zaštititi je

potrebno pojedinca u njegovim individualnim slučajevima

nužde ili potrebe, koja je ugrađena u društveni život. Ciljevi

su osiguranje egzistencije dostojne čovjeka i borba protiv

socijalne isključenosti i siromaštva.5

U Njemačkoj se za usluge koje treba obavljati vrhovna vlast

uvriježio naziv usluga od općeg interesa. On danas više ne

odražava društvenu i pravnu stvarnost. Umjesto toga, u sre-

dištu pozornosti nalaze se “usluge od općeg ekonomskog

interesa”. Ovaj pojam koristi se u tekstu članka 14. (Službe)

i članka 106., stavka 2. (Usluge) općih odredbi Ugovora o

EU-u, te je uobičajen i poznat i u drugim jezičnim verzijama

relevantnih dokumenata Komisije (services of general eco-

nomic interest; services d´intérêt économique général).

Obzirom na ispunjenje socijalnih zadaća, potrebno je obja-

sniti razliku u odnosu na “usluge od općeg interesa”, dakle

ne-ekonomske usluge, čije pružanje je usmjereno na opću

dobrobit.

Dakle, postoje dvije vrste usluga od općeg interesa, koja će

trebati nadalje razlikovati. Kod usluga od općeg ekonomskog

interesa radi se o uslugama gospodarske naravi koje podlije-

žu pravilima unutarnjeg tržišta i tržišnog natjecanja.

4 Čl. 6., st. 1. Ugovora o Europskoj uniji: “Unija počiva na načelima slobode, demokracije, poštivanja ljudskih prava i temeljnih sloboda, kao i pravne države; ta su načela zajednička svim državama članicama.”

5 Riedel, u: Meyer: (izdavač) Komentar uz Povelju o temeljnim pravima, 2. izdanje 2006., čl. 34., Rndn. 21f.

roditelja i udruga za socijalnu skrb i stručnjaka koji su već

od kasnih 1960-ih razvijali novi, odgovarajući oblik rada za

radno nesposobne, teške invalide kao model.

U Saveznoj Republici Njemačkoj postoje vrlo različite skupine

ljudi koje se smatraju invalidima. Za njih je stvoren stručni

vokabular koji se teško može prevesti na druge jezike jer

su pojedini izrazi odraz specifične njemačke socijalne povi-

jesti i njenog daljnjeg razvoja. U njemačkom jeziku postoje

skupine osoba s invaliditetom, teškim invaliditetom i najte-

žim oblikom invaliditeta. Postoje zaposlenici s invaliditetom

i zaposlenici s teškim invaliditetom3. Nemaju sve osobe s

invaliditetom i teškim invaliditetom zbog svoga invaliditeta

smanjenu sposobnost rada, odnosno nisu djelomično ili u

cijelosti nesposobni za rad. Prema definiciji postoji još i sku-

pina osoba s invaliditetom koje žele raditi i u manjem obimu

to i mogu ostvariti, ali koja ipak ne spada među radnike. Tu

spadaju zaposleni u radionicama. Oni su ovako opisano u

zakonu:

To su osobe koje zbog svoje invalidnosti ne mogu, još ne

mogu, ili još ne mogu ponovno raditi na otvorenom tržištu

rada.

Za pravo na mjesto u radionici nije, dakle, bitan stupanj

invaliditeta. I stupanj radne sposobnosti također nema zna-

čaja. Isto tako su nevažni priroda i razloga invaliditeta. I

konačno, nije bitno zašto te osobe s invaliditetom ne mogu

dobiti bilo kakav posao, ako je invalidnost presudni kriterij.

Odlučujuća su dakle isključivo ova tri kriterija: ne mogu, još

ne mogu ili još ne mogu ponovno raditi na otvorenom tržištu

rada. I naravno, kod prava na mjesto u radionici podrazumi-

jeva se da invalidnost ne smije imati za posljedicu da čovjek

ugrožava sebe ili druge i da uopće ne može obavljati nikakvu

djelatnost.

1970-ih godina je u Saveznoj Republici Njemačkoj uvedena

socijalna država u kojoj se mogao izgraditi uzorni sustav uslu-

ga za osobe s invaliditetom. Ovaj sustav usluga ima potporu

u visoko razvijenom pravnom sustavu. Na tome se temelje

zahtjevi osoba s invaliditetom za usluge i u slučaju nužde

moraju se izboriti pravnim putem. Da bih Vam danas pred-

stavio pojedinačne knjige Zakonika o socijalnom osiguranju,

nije mi bilo dovoljno vrijeme koje sam imao na raspolaganju.

Ukoliko trebate dodatne informacije o tome, preporučio bih

Vam našu publikaciju:”Ujedinjeni u raznolikosti” (“United in

Diversity”) na engleskom jeziku. Ovdje možete naći skoro sve

odgovore na svoja pitanja o radionicama.

Radije bih iskoristio vrijeme koje mi je preostalo da napravim

poveznicu prema Europskoj uniji. Kao što sam spomenuo na

početku, Reformski ugovor iz Lisabona stupio je na snagu

01. prosinca 2009. Jedan od nacrta dokumenata za njega

zvao se ustav. Ali sigurno je i Vama u Hrvatskoj, koja još nije

članica, bilo jasno da su u početku stanovnici Francuske i

Nizozemske više puta odbili ovo nastojanje pod tim imenom.

Dobro je spomenuti, da bi se dobio potpuni uvid, da su i Irci

bili rezervirani prema sadašnjem Reformskom ugovoru; ali

“sve je dobro što se dobro svrši”, kako mi kažemo u Nje-

mačkoj.

Lisabonski ugovor je pravomoćan, vrijedi u cijeloj Uniji i po-

novno organizira ugovore bivših zajednica koji čine primarno

pravo, objedinjuje ih i povezuje, na primjer, s Poveljom o te-

meljnim pravima. S njegovim stupanjem na snagu povećala

se i važnost socijalnih pitanja i njihov daljnji razvoj u Europ-

skoj uniji. Čitav niz ugovornih pristupa i uredaba povećava

ulogu socijalne politike, ali ne definira ju sveobuhvatno za

Uniju. Socijalni aspekti moraju se usporediti i uskladiti s

ostalim aspektima zakonodavstva Unije. Pri tome središnju

ulogu igraju socijalne usluge. Za osiguranje skrbi za opću

dobrobit, skrbi u zdravstvenom sektoru ili u pitanjima koja

se odnose na socijalno osiguranje, koriste se usluge.

U svjetlu stupanja Lisabonskog ugovora na snagu, u sredi-

šte pažnje dolaze temeljna pitanja. Pojam usluge pokreće

primjenu zakonodavstva Unije. Sjećate se, stvaranjem jedin-

stvenog europskog zajedničkog tržišta trebale bi biti zajam-

čene četiri temeljne slobode u gospodarskom životu Unije:

1. Slobodno kretanje osoba: to je sloboda stanovnika Unije

da se neograničeno kreću unutar zajedničkog tržišta;

2. Slobodno kretanje robe: to je sloboda razmjene robe na

unutarnjem tržištu bez carine;

3 usp. § 2 i § 73 Socijalnog zakonika (SGB) IX


THOMAS UMSONST • Radionice u kontekstu politike zapošljavanja i socijalne politike u Europskoj uniji

čajnoj mjeri financira iz poreza i doprinosa osoba koje upla-

ćuju socijalno osiguranje. Radionice za osobe s invaliditetom

organiziraju na više od 2.400 lokacija u Saveznoj Republici

Njemačkoj mogućnosti rehabilitacije za više od 280.000

osoba s djelomično teškim i/ili višestrukim invaliditetom. Nji-

hova je namjera omogućiti osoba kojima je potrebna pomoć

i zaštita da žive dostojanstveno putem ponuda za ravnoprav-

no sudjelovanje u radnom životu. Jamstvo i zakonska zaštita

te zadaće, kao dio cjelokupnog sustava socijalne sigurnosti,

jest i ostaje zadatak nacionalne države, čak i pored sada

pravno važećeg Lisabonskog ugovora. Temelje toga čini ide-

ja solidarnosti. Ponude financira stanovništvo kroz poreze,

doprinose i slična davanja.

Ne želim prekoračiti granice Vaše pažnje i time sam došao

do kraja svog izlaganja, ali imam jednu molbu i jednu ponudu

za buduću zemlju članicu Hrvatsku:

1. Surađujte s nama na daljnjem razvoju rehabilitacijskih

ponuda u zaštitnim radionicama za osobe s invalidi-

tetom, koje su zakonski obvezne ispunjavati osnovnu i

najvažniju svrhu očuvanja ljudskog dostojanstva, a samo

sekundarno stvaraju gospodarske rezultate putem rada

na tržištu;

2. Iskoristimo priliku na sajmu radionica sljedeće godine

u Nürnbergu da konkretnije razgovaramo o sadržajima

takve suradnje. Osim toga, želim Vam prenijeti srdačne

pozdrave moga kolege iz pokrajinske radne zajednice iz

Berlina. Pripremite svoje nacionalno zakonodavstvo na

stvaranje ponuda koje se ne temelje na načelu reciproci-

teta, nego su namijenjene zaštiti ljudskog dostojanstva.

Nije u skladu s dostojanstvom osobe s invaliditetom da ne

bude uključena u proces rada i u društveni život samo zato

što ima teže duševne poremećaje. Osigurajte političku veći-

nu za državno financiranje takvih institucija i pri tome imaj-

te na umu trenutnu političku situaciju u Europi: ako je neka

struktura poput bankarskog sektora važna za sustav, onda

ju se štiti milijardama poreznog novca, iako ovdje govorimo

o komercijalnim tvrtkama koje potpuno djeluju na načelu uza-

jamnosti.

Ja bi svoj porezni novac radije dao slabima i izopćenicima iz

ovog društva.

Pojam usluga od općeg interesa izveden je iz apstraktnog

pojma usluga od općeg ekonomskog interesa, ali seže dalje

od toga.6 On se odnosi kako na tržišno orijentirane tako i

netržišne usluge.7 Potonje u načelu ne podliježu propisima

Europske unije, tako da se konkretno pravila jedinstvenog

tržišta i pravila tržišnog natjecanja u načelu ne primjenjuju.

Točne definicije pojma “usluga od općeg ekonomskog intere-

sa” nema u ugovorima. Prepušteno je nacionalnim vladama

da same definiraju ova područja.8 Trebaju se osloniti na širo-

ki spektar mišljenja, posebno uzimajući u obzir korisnike tih

usluga.9 U pravilu se mora raditi o gospodarskoj djelatnosti

koja je povezana s posebnim obvezama skrbi za opću dobro-

bit i koja se obavlja u interesu javnosti.10

Glavno obilježje socijalnih usluga je da se pružaju iz socijalnih

razloga koji se ogledaju u prirodi njihova izvršenja, a često i u

zahtjevima koji se postavljaju pružateljima usluga. Mnoge se

socijalne usluge nalaze pod predznakom pokrivanja troškova

ili se čak ne mogu pružiti tako da budu pokriveni troškovi.

Zbog važnosti socijalnih ciljeva dobiva se financijska ili orga-

nizacijska podrška od državnih tijela. Tim ću se financijskim

aspektom još baviti na kraju, vezano za moguće financiranje

struktura nalik radionicama u Hrvatskoj, ako bi se mogla

postići politička većina u Vašoj zemlji.

U jednom priopćenju Europske komisije iz 2006. godine,

Komisija je utvrdila osobne usluge koje služe individualnoj

podršci onima kojima je potrebna zaštita. Usluge individual-

nog praćenja i savjetovanja redovito su vrlo usko povezane s

očuvanjem ljudskog dostojanstva.

To posebno vrijedi za usluge koje su usmjerene na skrb o

osobama s invaliditetom. Ali i na usluge koje se pružaju kro-

nično oboljelima, ovisnicima o drogama ili pretjerano zadu-

ženim osobama. Svi oni predstavljaju usluge kojima je cilj

društvena integracija tih ljudi. Osim toga, radi se o izrazito

osobnim uslugama. Aktivnosti za ispunjenje takvih zadaća

redovito se nalaze u složenom međuodnosu i često se ne

mogu izolirati, a time niti učiniti ekonomski ocjenjivima. Pri

obavljanju poslova često surađuju državna tijela i slobodni

nositelji socijalne skrbi. U prilog tome da se ne radi isključi-

vo o ekonomskom pristupu govori i organizacija aktivnosti s

naglašenim dobrovoljnim sudjelovanjem pojedinaca i uključi-

vanjem donacija za financiranje. Ako se neka usluga pruža u

čisto dobrotvorne svrhe, za nju se ne dobiva naknada i stoga

se ne smatra uslugom sukladno člancima 56. i 57. Ugovora

o funkcioniranju Europske unije.11

Ti kriteriji odgovaraju načelima zakonodavstva Unije o tržiš-nom natjecanju. Prema tumačenju pojma tvrtke iz članka

101. ff Ugovora o funkcioniranju Europske unije, organiza-

cije ili udruženja nisu tržišno orijentirane tvrtke u smislu

ugovora, ako posluju na načelima solidarnosti. Ovo načelo

u proturječnosti je s tržišnim načelom “do ut des”�. To se

posebno odnosi na strukture koje djeluju unutar sustava so-

cijalne sigurnosti.

Kod svake usluge treba zasebno provjeriti čini li njezinu

osnovu međusobni odnos koji se temelji na gospodarskoj

bazi. Budući da nije bilo aktivnosti sukladno slobodi pruža-

nja usluga prema člancima 56. i 57. Ugovora o funkcioni-

ranju Europske unije od samog početka, paušalne ocjene

su neprikladne. Što je jača poveznica s očuvanjem ljudskog dostojanstva ugroženih osoba, to je vjerojatnije da se radi o ne-ekonomskih uslugama. Financiranje sredstvima od općih poreza ili dodatno financiranje iz privatnih donacija ukazuje na nepostojanje uzajamnog odnosa. Ako osobna bliskost ili in-dividualni odnos između sudionika igra značajnu ulogu, onda socijalna namjena dolazi u prvi plan.

Radionice za osobe s invaliditetom u Saveznoj Republici Nje-

mačkoj privređuju samo oko 20 posto svojih ukupnih prihoda

kroz gospodarsko djelovanje. Preostalih 80 posto se u zna-

6 KOM (2004.) 374 konač., str. 27

7 KOM (2004.) 374 konač., str. 27

8 Priopćenja Komisije “Usluge od općeg interesa u Europi” (2001/C 17/04) od 19.1.2001., Jung u: Calliess/Ruffert “EUV/EGV” čl. 86., Rn. /redak 37

9 Jung u: Calliess/Ruffert “EUV/EGV” čl. 86., Rn. 37

10 Jung u: Calliess/Ruffert “EUV/EGV” čl. 86., Rn. 38

11 Müller-Graff, u: Streinz (izdavač), EUV/EGV komentar, 1. izdanje 2003., čl. 49, Rdnr. 23


Ich komme aus Deutschland und vertrete hier die deuts-

chen Werkstätten für behinderte Menschen, eine Reha-

bilitationseinrichtung, die wir im Sozialrecht gesetzlich

verankert haben. In meinem Vortrag heute möchte ich

kurz auf die Geschichte und die bundesgesetzliche Grun-

dlage dieser Rehabilitationsangebote eingehen. Dabei

werde ich mich auch auf verfassungsrechtliche Besti-

mmungen beziehen. Dies erfolgt in der Absicht, einen

Vergleich mit europäische Regelungen der Union zu er-

möglichen. Abschließen möchte ich meinen Vortrag mit

einem Angebot und einer Bitte an Sie.

Seit 1. Dezember des vergangenen Jahres ist der Lissa-

bon-Vertrag in Kraft. Er gilt in allen Mitgliedsländern der

Europäischen Union. Mit diesem Reformvertrag findet eine

23-jährige Entwicklung ihren Abschluß, die mit der einheitli-

chen, europäischen Akte 1986 ihren Anfang nahm. Aus der

Europäischen Wirtschaftsgemeinschaft wurde in dieser Zeit

eine Europäische Union. Eine Europäische Union, die durch

die Schaffung eines gemeinsamen Binnenmarktes zukünftig

auch die Beschäftigungs- und Sozialpolitik mitgestalten will.

Welches Handeln sich zukünftig für uns hieraus ergibt

soll meinen Beitrag heute hier abschließen.

Lassen Sie mich also auf die Geschichte und gesetzlichen

Grundlagen unserer Einrichtungen in der Bundesrepublik

Werkstätten im Kontext einer Beschäftigungs – und Sozialpolitik in der Europäischen Union

THOMAS UMSONST

Bundesarbeitgemeinschaft der Werkstätten füf behinderte Menschen e. v.

Deutschland

Deutschland eingehen. Ein demokratisches Gemeinwesen

ist die politische Grundvoraussetzung dafür, daß alle Men-

schen den Grundrechts- und Menschenrechtskatalog für

sich beanspruchen können. Doch Demokratie und Freiheit

reichen nicht aus, die schwächsten Gesellschaftsmitglieder

zu schützen und ihnen ausgleichende Rechte zuzugestehen.

Es ist der verteidigungsbereite soziale Rechtsstaat, der den

politischen, wirtschaftlichen und sozialen Ausgleich schafft.

In der deutschen Sprache wurde dafür der Begriff “demo-

kratischer Sozialstaat” gefunden, der dem Maßstab

der sozialen Gerechtigkeit standhalten muß. Der sozialsta-

atliche Grundsatz in der Verfassung der Bundesrepublik

Deutschland ist das sozialpolitische Fundament, auf dem

in den letzten dreißig Jahren nach und nach die rechtliche

Gleichstellung auch schwer behinderter Menschen aufge-

baut werden konnte.1 Das war ein langer Prozeß zum Teil

heftiger Auseinandersetzungen, der sich stets auf andere,

wesentlich stärkere und einflußreichere soziale Bewegungen

und auf Selbsthilfeorganisationen stützen mußte, ohne die

der heute erreichte Erfolg nicht möglich gewesen wäre. Di-

ese Entwicklung in der Bundesrepublik Deutschland nahm

ihren Anfang 1949 mit der Verkündung des Grundgesetzes

und der Bestimmung des Charakters dieser neuen Republik

in Artikel 20, Absatz 1, Satz 1 des Grundgesetzes:

1 „Die Bundesrepublik Deutschland ist ein demokratischer und sozialer Bundesstaat.“ (Art. 20, Abs. 1 Grundgesetz der Bundesrepublik Deutschland [GG]). Und: „Die verfassungsmäßige Ordnung in den Ländern muß den Grundsätzen des republikanischen, demokratischen und sozialen Rechtsstaates im Sinne dieses Grundgesetzes entsprechen.“ (Art. 28, Abs. 1 Satz 1 GG)


THOMAS UMSONST • Werkstätten im Kontext einer Beschäftigungs - und Sozialpolitik in der Europäischen Union

Der Lissabonvertrag ist rechtskräftig, unionsweit gültig und

sortiert die primärrechtlichen Verträge der ehemaligen Ge-

meinschaften neu, fasst zusammen und bindet beispielswe-

ise die Grundrechtecharta mit ein. Mit dem Inkrafttreten

ist auch die Bedeutung sozialer Fragestellungen und deren

Weiterentwicklung in der Europäischen Union gestiegen.

Eine Reihe vertraglicher Ansätze und Regelungen steigern

die Rolle der Sozialpolitik, ohne sie für die Union umfassend

zu definieren. Soziale Aspekte müssen in Ausgleich und Ein-

klang zu anderen Aspekten des Unionrechts gebracht wer-

den. Eine zentrale Rolle spielen dabei die sozialen Dienstle-

istungen. Zur Sicherung der allgemeinen Daseinsvorsorge,

der Pflege, im Gesundheitssektor oder bei Fragen zur Sozi-

alversicherung werden Dienstleistungen erbracht.

Vor dem Hintergrund des Inkrafttretens des Lissabonver-

trages rücken grundlegende Fragen in den Mittelpunkt der

Betrachtung. Der Begriff Dienstleistung eröffnet die Anwen-

dung des Unionsrechts. Sie erinnern sich: mit der Schaffung

des einheitlichen, europäischen Binnenmarkts sollten vier

Grundfreiheiten für das Wirtschaftsleben in der Union ab-

gesichert werden:

1. Freier Personenverkehr: also die Freiheit der Bewohner

der Union, sich innerhalb des Binnenmarktes uneinges-

chränkt zu bewegen;

2. Freier Warenverkehr: also die Freiheit, Waren innerhalb

des Binnenmarktes zollfrei auszutauschen;

3. Freier Dienstleistungsverkehr: also die Freiheit, Diens-tleistungen in den Mitgliedsländern anzubieten und sich niederzulassen;

4. Freier Kapitalverkehr: also die Schaffung eines offenen,

integrierten Finanzmarktes zur Erleichterung der Finan-

ztransaktionen

Diese vier Grundfreiheiten wurden schon 1993 in Kraft ge-

setzt und seither weiterentwickelt. Mit dem Lissabonver-

trag gibt es gerade im sozialpolitischen Bereich eine Reihe

von neuen Regelungen und Bestimmungen. Neben das ei-

gentliche Vertragswerk wurde auch die Grundrechtecharta

der Europäischen Union gleichgestellt.4 Diese enthält versc-

hiedene spezifische Grundrechte, die das Leben behinderter

Menschen betreffen. Deutlicher noch als in unserer bundes-

deutschen Verfassung beispielsweise proklamiert Artikel

26 der Grundrechtecharta:

„Die Union anerkennt und achtet den Anspruch von Men-schen mit Behinderung auf Maßnahmen zur Gewährleistung ihrer Eigenständigkeit, ihrer sozialen und beruflichen Eingli-ederung und ihrer Teilnahme am Leben der Gemeinschaft.“

Dieses Grundrecht ist viel umfassender als der Verfassungs-

zusatz in unserem Grundgesetz, Artikel 3, Absatz 2, Satz 2:

„Niemand darf wegen seiner Behinderung benachteiligt wer-den.“

Das Unionsgrundrecht fordert deutlicher noch die Eingliede-

rung behinderter Menschen in die Gesellschaft. Wir folgen

diesem Anspruch in nachgeordneten Gesetzen. Aber lassen

Sie mich zunächst bei der Grundrechte-Charta verwei-

len. Der Begriff der sozialen Dienste wird durch sie auch

verwendet. Artikel 34 (Soziale Sicherheit und soziale Unter-

stützung) im Kapitel IV zur Solidarität der Union fordert im

dritten Absatz:

„Um die soziale Ausgrenzung und die Armut zu bekämpfen,

anerkennt und achtet die Union das Recht auf eine soziale Unterstützung und eine Unterstützung für die Wohnung, die

allen, die nicht über ausreichende Mittel verfügen, ein men-schenwürdiges Dasein sicherstellen sollen, nach Maßgabe

des Gemeinschaftsrechts und der einzelstaatlichen Recht-

svorschriften und Gepflogenheiten.“

Die Grundrechte-Charta nimmt die Vorgaben des Geme-

inschaftsrechts und der Europäischen Sozialcharta einsc-

hließlich der Begriffe auf. Sie trennt zwischen der sozialen

Sicherheit und Unterstützung und dem Gesundheitsschutz

im nachfolgenden Artikel. Der oben zitierte Absatz 3 knüpft

an den Artikel 13 der Europäischen Sozialcharta an. Im Ar-

tikel 34, Absatz 1 der Grundrechtecharta steht das Recht

4 Artikel 6, Absatz 1 EUV: „Die Union beruht auf den Grundsätzen der Freiheit, der Demokratie, der Achtung der Menschenrechte und Grundfreiheiten sowie der Rechtsstaatlichkeit; diese Grundsätze sind allen Mitgliedstaaten gemeinsam.“

„Die Bundesrepublik Deutschland ist ein demokratischer und sozialer Bundesstaat.“

Die konzeptionellen Grundlagen für die deutschen Wer-

kstätten legte das Parlament der Bundesrepublik Deuts-

chland, der Deutsche Bundestag am 5. Dezember 1974.

Das ist in der deutschen Geschichte eine Besonderheit

von historischem Rang, weil sich noch zu keiner Zeit der

oberste deutsche Souverän so konsequent, konkret und

mit weitreichenden Folgen an die Seite behinderter und

schwer behinderter Menschen gestellt hatte. Das Parla-

ment übernahm in seiner verabschiedeten Konzeption2 vie-

le der zahlreichen Vorschläge aus den Eltern- und Wohlfa-

hrtsverbänden und der Fachleute, die schon seit Ende der

1960er Jahre eine neue, angemessene Form der Arbeit

für erwerbsunfähige, schwer behinderte Menschen mode-

llhaft entwickelt hatten.

In der Bundesrepublik Deutschland werden ganz verschi-

edene Personengruppen unterschieden, die als behindert

gelten. Für sie hat sich ein Fachvokabular ausgebildet, das

schwierig in andere Sprachen zu übersetzen ist, weil hinter

den einzelnen Begriffen die spezifisch deutsche Sozialgeschi-

chte und ihre Fortentwicklung stehen. Im deutschen Sprach-

gebrauch existieren behinderte Menschen, schwerbehinder-

te und schwerstbehinderte Menschen. Es gibt behinderte

Arbeitnehmer und schwerbehinderte Arbeitnehmer3. Nicht

alle behinderten und schwerbehinderten Menschen sind we-

gen ihrer Behinderung erwerbsgemindert, teilweise oder

gar völlig erwerbsunfähig. Und es ist eine Personengruppe

mit Behinderungen definiert, die zwar arbeiten will und es in

einem engeren Rahmen auch kann, die aber trotzdem nicht

zu den Arbeitnehmern gehört. Zu ihnen zählen die Werksta-

ttbeschäftigten. Sie werden vom Gesetz so beschrieben:

Es sind Personen, die wegen ihrer Behinderung nicht, noch nicht oder noch nicht wieder auf dem allgemeinen Arbeit-smarkt tätig sein können.

Für das Recht auf einen Werkstattplatz ist also der Grad

der Behinderung unerheblich. Auch der Grad der Erwerbsfä-

higkeit ist bedeutungslos. Ebenso sind Art und Ursache der

Behinderungen unwichtig. Letztlich ist unwichtig, warum di-

ese behinderten Menschen keinen Arbeitsplatz bekommen

können, wenn die Behinderung das ausschlaggebende Krite-

rium ist. Entscheidend sind also einzig und allein diese drei

Kriterien: nicht, noch nicht oder noch nicht wieder auf dem allgemeinen Arbeitsmarkt tätig sein zu können. Und

selbstverständlich für das Recht auf einen Werkstattplatz

ist, daß die Behinderung nicht zur Folge haben darf, daß der

Mensch sich oder andere gefährdet und überhaupt keine

Arbeitsleistung erbringen kann.

In den 1970er Jahren wurde in der Bundesrepublik Deuts-

chland ein Sozialstaat durchgesetzt, in dem ein vorbildli-

ches Leistungssystem für behinderte Menschen aufgebaut

werden konnte. Dieses Leistungssystem ist durch ein ho-

chentwickeltes Rechtssystem abgesichert. Leistungsan-

sprüche für behinderte Menschen beruhen hierauf und

müssen notfalls auf dem Rechtsweg erstritten werden.

Die einzelnen Bücher des Sozialgesetzbuches Ihnen heute

heir vorzustellen, würde dem mir zur Verfügung stehenden

Zeitrahmen nicht gerecht werden. Sollten Sie hierzu wei-

tergehende Informationen benötigen, verweise ich gerne

auf unsere Publikation: „United in Diversity“ in englischer

Sprache. Hier finden Sie fast alle Antworten auf ihre wer-

kstattspezifischen Fragen.

Ich möchte die mir verbleibende Zeit lieber dazu nutzen,

einen Bogen zur Europäischen Union zu spannen. Wie ich

eingangs feststellte, ist der Reformvertrag von Lissabon

seit 01. Dezember 2009 in Kraft getreten. Eine der Vorla-

gen hierzu hieß einmal Verfassung. Aber auch sie als noch

Nichtmitglied Kroatien haben sicherlich mitbekommen, daß

anfangs die Bevölkerungen Frankreichs und der Niederlan-

de dieses Vorhaben unter dieser Bezeichnung mehrheitlich

ablehnten. Gut der Vollständigkeit halber sei erwähnt, dass

es auch irischen Vorbehalte zum jetzigen Reformvertrag

gab: aber „Ende gut, alles gut“, wie wir in Deutschland zu

sagen pflegen.

2 Bundestagsdrucksache 7/3999 / 05.12.1974

3 vgl. § 2 und § 73 SGB IX


THOMAS UMSONST • Werkstätten im Kontext einer Beschäftigungs - und Sozialpolitik in der Europäischen Union

In einer Mitteilung der Europäischen Kommission aus dem

Jahr 2006 identifiziert die Kommission persönliche Diens-

tleistungen, die der individuellen Unterstützung von Schutz-

bedürftigen dienen. Leistungen der individuellen Betreuung

und Beratung sind regelmäßig besonders stark mit der Wa-

hrung der Menschenwürde verknüpft.

In besonderem Maße trifft dies auf Dienstleistungen zu,

die auf die Betreuung von Menschen mit Behinderung au-

sgerichtet sind. Aber auch auf Dienstleistungen, die er-

bracht werden für chronisch erkrankte Menschen, droge-

nabhängige Menschen oder von Überschuldung betroffene

Menschen. Sie alle stellen Dienstleistungen dar, die auf die

gesellschaftliche Integration dieser Menschen abzielen. Es

handelt sich darüber hinaus um höchstpersönliche Diens-

tleistungen. Tätigkeiten zur Erfüllung solcher Aufgaben ste-

hen regelmäßig in einem komplexen Gesamtzusammenhang

und können oft nicht isoliert und damit nicht wirtschaftli-

ch bewertbar gemacht werden. Bei der Aufgabenerfüllung

wirken oftmals staatliche Stellen und freie Träger der Wo-

hlfahrtspflege zusammen. Gegen eine ausschließlich wirts-

chaftliche Betrachtungsweise spricht außerdem, wenn die

Organisation der Tätigkeit mit starkem ehrenamtlichem En-

gagement Einzelner und unter Einbeziehen von Spenden zur

Finanzierung erfolgt. Wird eine Leistung zu rein karitativen

Zwecken erbracht, ist sie nicht entgeltlich und damit keine

Dienstleistung nach den Artikeln 56 und 57 des Vertrages

über die Arbeitsweise der Europäischen Union.11

Diese Kriterien entsprechen den Grundsätzen des Wettbewerbsrechts der Union. Nach der Rechtsprechung

zum Unternehmensbegriff des Artikels 101 ff. des Ver-

trages über die Arbeitsweise der Europäischen Union sind

Organisationen oder Vereinigungen keine marktbezogenen

Wirtschaftsunternehmen im Sinne dieses Vertrages, wenn

sie auf der Grundlage solidarischer Prinzipien tätig werden.

Diesem Prinzip widerspricht das Marktprinzip des „do ut

des.“12 Dies betrifft insbesondere Strukturen, die im Ra-

hmen der Systeme sozialer Sicherheit tätig werden.

Jede Dienstleistung ist gesondert darauf zu untersuchen,

ob ihr ein Gegenseitigkeitsverhältnis auf wirtschaftlicher

Basis zu Grunde liegt. Da keine Tätigkeit der Dienstleistun-

gsfreiheit nach den Artikeln 56 und 57 des Vertrages über

die Arbeitsweise der Europäischen Union von vornherein

entzogen ist, sind pauschale Bewertungen unangebracht.

Je stärker der Bezug zur Wahrung der Menschenwürdevon Schutzbedürftigen, desto eher handelt es sich um ni-cht-wirtschaftliche Dienstleistungen. Eine Finanzierung aus allgemeinen Steuern oder zusätzlich aus privaten Spenden deutet auf das Fehlen eines Gegenseitigkeitsverhältnisses hin.WenndiepersönlicheNäheoderindividuelleBeziehungzwischen den Beteiligten eine große Rolle spielt, rückt der soziale Zweck in den Vordergrund.

Werkstätten für behinderte Menschen in der Bundesrepu-

blik Deutschland erwirtschaften nur rund 20 Prozent ihrer

Gesamteinnahmen durch ihre wirtschaftliche Betätigung.

Die restlichen 80 Prozent sind im wesentlichen steuerfi-

nanziert und durch Beiträge der Sozialversicherungsträger.

Werkstätten für behinderte Menschen organisieren an

über 2.400 Standorten in der Bundesrepublik Deutschland

Rehabilitationsangebote für mehr als 280.000 Menschen

mit einer teils schweren und/oder einer mehrfachen Behin-

derung. Ihr Zweck ist es, hilfs- und schutzbedürftigen Per-

sonen ein Leben in Würde zu ermöglichen über Angebote

zur gleichberechtigten Teilhabe am Arbeitsleben. Die Ge-

währleistung und gesetzliche Absicherung dieser Aufgabe

als Teil des Gesamtsystems sozialer Sicherung ist und ble-

ibt Aufgabe des Nationalstaates auch mit dem nun recht-

skräftig gültigen Lissabonvertrag. Ihnen liegt der Gedanke

der Solidarität zugrunde. Die Angebote werden durch die

Bevölkerung über Steuern, Beiträge und ähnliche Entgelte

finanziert.

Ich möchte Ihre Aufmerksamkeit nicht über die Maße stra-

pazieren und komme nun zum Ende meiner Ausführung mit

einer Bitte und einem Angebot an das zukünftige Mitglied-

sland Kroatien:

11 Müller-Graff, in: Streinz (Hrsg.), EUV/EGV-Kommentar, 1. Aufl. 2003, Art. 49, Rdnr. 23.

12 EuGH, Rs. C-218/00 (Cisal / INAIL), Slg. 2002, I-691, Rdnr. 31 ff.; Rs. C-159/91 und C-160/91 (Poucet und Pistre), Slg. 1993, I-637, Rdnr. 17 f.

auf Zugang zu Solidarsystemen und zu sozialen Diensten.

Sie bestätigen die soziale Dimension der Europäischen Uni-

on. Das Individuum genießt Schutz im Rahmen allgemeiner

Sicherungssysteme, um Risiken abzusichern, wobei diese

Systeme regelmäßig solidarischen Charakter tragen, bei-

tragsabhängig sind und insofern unabhängig von einer kon-

kreten Bedürftigkeit leisten. Dem Recht auf Zugang zu den

Systemen sozialer Sicherheit wird das Recht auf Zugang

zu sozialen Diensten an die Seite gestellt. Soziale Dienste

gewährleisten zuvörderst Schutz von Mißachtung der Men-

schenwürde. Schützenswert ist das Individuum in seiner in-

dividuellen Notsituation oder Bedürftigkeit, die in das soziale

Leben eingebettet ist. Ziele sind die Gewährleistung eines

menschenwürdigen Daseins und die Bekämpfung sozialer

Ausgrenzung und Armut.5

In Deutschland hat sich für Dienste, die hoheitlich erbracht

werden der Begriff der Daseinsvorsorge etabliert. Er bildet

die gesellschaftliche und rechtliche Realität heutzutage ni-

cht mehr ab. Stattdessen stehen „Dienste von allgemeinem

wirtschaftlichen Interesse“ im Mittelpunkt. Dieser Begriff

wird im Text des Artikels 14 (Dienste) und des Artikels 106

Absatz 2 (Dienstleistungen) der allgemeinen Bestimmungen

zum EU-Vertrag verwendet und ist in anderen sprachlichen

Fassungen einschlägiger Kommissionsdokumente dur-

chgängig geläufig (services of general economic interest;

services d´intérêt économique général).

Vor dem Hintergrund der Erfüllung sozialer Aufgaben ist

der Unterschied zu den „Dienstleistungen von allgemeinem

Interesse“ zu klären, also zu nicht-wirtschaftlichen Dienstle-

istungen, deren Erbringen Gemeinwohlziele verfolgt.

Es gibt also zwei Arten von Dienstleistungen im allgemeinen

Interesse, die nachfolgend zu unterscheiden sind. Bei den

Dienstleistungen im allgemeinen wirtschaftlichen Interesse

handelt es sich um solche wirtschaftlicher Natur, welche

den Binnenmarkt- und Wettbewerbsregeln unterliegen.

Der Begriff der Dienstleistungen im allgemeinen Intere-

sse leitet sich von der Begrifflichkeit der Dienstleistungen

im allgemeinen wirtschaftlichen Interesse ab, geht aber

weiter als dieser.6 Er bezieht sich sowohl auf marktbezo-

gene als auch auf nicht marktbezogene Dienstleistungen.7

Letztere unterliegen grundsätzlich keinen Vorschriften

der Europäischen Union, sodass insbesondere Binne-

nmarkts- und Wettbewerbsregeln in aller Regel nicht

anwendbar sind.

Eine exakte Definition des Begriffes „Dienstleistungen von

allgemeinem wirtschaftlichem Interesse“ fehlt in den Verträ-

gen. Es obliegt den nationalen Regierungen diese Bereiche

für sich zu definieren.8 Stützen sollen sie sich auf ein breites

Meinungsspektrum unter besonderer Berücksichtigung der

Nutzer dieser Dienstleistungen.9 Es muss sich grundsät-

zlich um eine wirtschaftliche Tätigkeit handeln, welche mit

besonderen Gemeinwohlverpflichtungen verbunden ist und

im Interesse der Allgemeinheit erbracht wird.10

Das zentrale Kennzeichen sozialer Dienstleistungen ist,

dass sie zu einem sozialen Zweck erbracht werden, der sich

in der Art der Erbringung und oftmals auch in den Anfor-

derungen an den Leistungserbringer niederschlägt. Vielfach

stehen soziale Dienstleistungen unter dem Vorzeichen der

Kostendeckung oder können nicht einmal kostendeckend er-

bracht werden. Aufgrund der Bedeutung der sozialen Ziele

erfolgt eine finanzielle oder organisatorische Unterstützung

durch staatliche Stellen. Auf diesen finanziellen Aspekt wer-

de ich abschliessend noch eingehen im Hinblick auf eine

mögliche Finanzierung werkstattähnlicher Strukturen in Kro-

atien, sollte sich hierfür eine politische Mehrheit im ihrem

Land organisieren lassen.

5 Riedel, in: Meyer: (Hrsg.) Kommentar zur Grundrechtecharta, 2. Auflage 2006, Art. 34, Rndn.21f.

6 KOM (2004) 374 endg., S. 27.

7 KOM (2004) 374 endg., S. 27.

8 Mitteilungen der Kommission „Leistungen der Daseinsvorsorge in Europa (2001/C 17/04) vom 19.1.2001, Jung in: Calliess/Ruffert „EUV/EGV“ Art. 86, Rn. 37.

9 Jung in: Calliess/Ruffert „EUV/EGV“ Art. 86, Rn. 37.

10 Jung in: Calliess/Ruffert „EUV/EGV“ Art. 86, Rn. 38.


I. Zapošljavanje osoba s invaliditetom u Sloveniji

Svijet se trenutno suočava s najvećom financijskom i gos-

podarskom krizom u posljednjih nekoliko desetljeća i kriza je

značajno utjecala na funkcioniranje socijalne države. Kriza,

kao što je istaknuo slovenski ministar za rad, obitelj i soci-

jalnu skrb, dr. Ivan Svetlik na konferenciji u srpnju ove godi-

ne predstavljajući OECD-ov „Ekonomska kontrola Slovenije

u 2009.“, također je „test čovječnosti i međugeneracijske

solidarnosti, posebno u društvima koja stare... Kriza je pri-

lika da se ponovo razmotre naše vrijednosti i nastavi već za-

početa modernizacija sustava socijalne skrbi i zapošljavanja

... kako bi dugoročno donijela pozitivne efekte, istovremeno

koristeći kratkoročne mjere za ublažavanje utjecaja gospo-

darske i financijske krize koja je najteže pogodila one koji

imaju najmanje.”

1. Predstavljanje programa u Sloveniji

Temeljne mjere kojima se promiče zapošljavanje osoba s in-

validitetom u Sloveniji su1:

Profesionalna rehabilitacija osoba s invaliditetom – primjer Slovenije

CVETO URŠIČ

generalni direktor, Uprava za osobe s invaliditetom, Ministarstvo rada, obitelji i socijalne skrbi

Slovenija

Profesionalna rehabilitacija

Zakon o rehabilitaciji zapošljavanjem i zapošljavanju osoba s

invaliditetom (u daljnjem tekstu: Zakon) uveo je pravo osoba

s invaliditetom na profesionalnu rehabilitaciju. Osobe s inva-

liditetom imaju pravo na profesionalnu rehabilitaciju prema

Zakonu samo ako sukladno s drugim propisima (npr. Zakon

o mirovinskom i invalidskom osiguranju) nemaju pravo na

iste usluge. Dužnost je i pravo osoba s invaliditetom da pr-

venstveno ostvare pravo na rehabilitaciju na osnovu propisa

prema kojem im je dodijeljen status osobe s invaliditetom.

Pravo na profesionalnu rehabilitaciju je individualno pravo

osoba s invaliditetom koje one same ostvaruju.

Najvažniji cilj profesionalne rehabilitacije je pružanje odgo-

varajuće pomoći osobama s invaliditetom kako bi mogle

prepoznati svoje sposobnosti i aktivno sudjelovati u rješava-

nju svojih problema s ciljem zadržavanja ili dobivanja posla.

Poslodavci pružaju usluge stručne rehabilitacije za osobe s

invaliditetom ne samo radi rješavanja socijalnih problema i

onih vezanih uz rad, već i radi ulaganja u ljudske resurse i

zadovoljstvo zaposlenika.

1 Iz Uršić C., Peterlin D., Tabaj A., Dular T., (2007). Uvodna pojasnila k Zakonu o zaposlitveni rehabilitaciji in zaposlovanju invalidov (Introductory expla-nations to the Vocational Rehabilitation and Employment of Disabled Persons Act; u: Destovnik K., Uršič C., Kalčič M. (ed.) Zaposlitvena rehabilitacija in zaposlovanje invalidov (Employment Rehabilitation and Employment of Persons with Disabilities). Ljubljana: Centerkontura (u daljnjem tekstu: Uršič, 2007.), str. 13-41

1. Arbeiten Sie mit uns gemeinsam an der Weiteren-

twicklung von Rehabilitationsangeboten in Wer-

kstätten für behinderte Menschen, die primär und

wesentlich dem Zweck der Wahrung der Mensche-

nwürde gesetzlich verpflichtet sind und nur nachgeor-

dnet ein wirtschaftliches Ergebnis durch Marktbetäti-

gung erbringen;

2. Lassen Sie uns die Gelegenheit der Werkstätten:Messe

im kommenden Jahr in Nürnberg nutzen, um konkreter

über die Inhalte einer solchen Zusammenarbeit zu spre-

chen. Hierzu soll ich Ihnen die herzlichen Grüsse mei-

ner Kollegen von der Landesarbeitsgemeinschaft Berlin

übermitteln. Bereiten Sie Ihre nationale Gesetzgebung

darauf vor, Angebote zu schaffen, die nicht auf dem Ge-

genseitigkeitsprinzip beruhen, sondern zum Schutze der

Menschenwürde geschaffen werden.

Es entspricht nicht der Würde eines behinderten Menschen

nur deshalb nicht in den Arbeits-prozess und das gesellsc-

haftliche Leben eingebunden zu werden, weil er schwerge-

istig behindert ist. Organisieren Sie politische Mehrheiten

zur staatlichen Finanzierung dieser Einrichtungen und denken

Sie dabei an die derzeitige politische Lage in Europa: ist eine

Struktur wie der Bankensektor systemrelevant, wird er auch

mit Steuergeldern in Milliardenhöhe gestützt, obwohl wir

hier von wirtschaftlichen Unternehmen sprechen, die ganz

eindeutig dem Gegenseitigkeitsprinzip unterworfen sind.

Ich würde mein Steuergeld lieber für die Schwachen und

Ausgestossenen dieser Gesellschaft ausgeben.


CVETO URŠIĆ • Profesionalna rehabilitacija osoba s invaliditetom – primjer Slovenije

– plaćanje troškova usluga kod poslova podrške;

– izuzeće od plaćanja doprinosa za mirovinsko i invalidsko

osiguranje za zaposlene osobe s invaliditetom;

– bonuse za prekoračenje kvota;

– godišnje nagrade poslodavcima za dobru praksu u zapo-

šljavanju osoba s invaliditetom i

– druge poticaje u zapošljavanju osoba s invaliditetom, te

očuvanje radnih mjesta za osobe s invaliditetom.

Zakon određuje financijske poticaje kao prava osoba s in-

validitetom i poslodavaca vezano uz zapošljavanje osoba s

invaliditetom. Oni omogućavaju osobama s invaliditetom da

ravnopravno sudjeluju na tržištu rada.

2. Zapošljavanja osoba s invaliditetom u Sloveniji

Podaci o zapošljavanju osoba s invaliditetom u 2009. na prvi

pogled ne idu u prilog izjavi da se položaj osoba s invalidi-

tetom u Sloveniji znatno pogoršao u vrijeme krize. Broj svih

nezaposlenih porastao je za 37% u Sloveniji u 2009., dok

je sukladno povećanje nezaposlenosti osoba s invaliditetom

iznosilo 16%.

Broj nezaposlenih osoba s invaliditetom koje se zapošljavaju

značajno je porastao od usvajanja Zakona sredinom 2005.

Na primjer, u četiri godine prije stupanja Zakona na snagu,

prosječno je 890 nezaposlenih osoba s invaliditetom naš-

lo posao svake godine. U razdoblju između 2006. i 2009.

prosječna brojka je iznosila 1765, što predstavlja porast

od 98% u odnosu na razdoblje prije donošenja Zakona. Po-

većanje se sigurno može pripisati uvođenju sustava kvota,

poticajima za zapošljavanje i povoljnoj gospodarskoj klimi

koja je također poboljšala mogućnosti zapošljavanja osoba

s invaliditetom.

Također treba napomenuti da je udio zaposlenih osoba s

invaliditetom između svih zaposlenih osoba ostao na sta-

bilnoj razini između 3,9% i 4% u razdoblju od 2006. do

2009. (ukupan broj zaposlenih osoba s invaliditetom iznosi

oko 34.000).

Tablica 1: Broj nezaposlenih osoba s invaliditetom koje se zapošljavaju po godinama

Godina 2001. 2002. 2003. 2004. 2005. 2006. 2007. 2008. 2009.

Broj 874 949 830 987 1298 1928 1746 1776 1629

Grafikon 1: Broj nezaposlenih osoba s invaliditetom koje su se nedavno zaposlile po godinama

Sudjelovanje osoba s invaliditetom dio je njihove pripreme za

zapošljavanje, koja ih čini kvalificiranima, kao što je slučaj u

programima aktivne politike zapošljavanja, na određene nov-

čane potpore u skladu sa zakonom, o čemu od slučaja do

slučaja odlučuje Slovenski zavod za zapošljavanje.

Pružatelji profesionalne rehabilitacije, koja se nudi kao jav-

na usluga, mogu biti javne ustanove ili koncesionari unutar

mreže pružatelja usluga profesionalne rehabilitacije koje

je odobrio ministar rada, obitelji i socijalne skrbi. Sljedeća

načela se prije svega primjenjuju prilikom uspostave mreže

pružatelja usluga:

– racionalnost - mreža pružatelja izgrađena je tako da

može u najvećoj mogućoj mjeri i na najbolji način zado-

voljiti potrebe pojedinih skupina osoba s invaliditetom

obzirom na njihov invaliditet. Racionalnost mreže očituje

se u tome što su njezine aktivnosti organizirane na naci-

onalnoj, regionalnoj i lokalnoj razini, ovisno o potrebama

pojedinih ciljnih skupina osoba s invaliditetom i uzimajući

u obzir čimbenike okruženja.

– gospodarstvo – ekonomsko načelo očituje se kroz mrežu

pružatelja usluga profesionalne rehabilitacije koji pružaju

one usluge koje osobe s invaliditetom najviše trebaju ob-

zirom na njihov invaliditet i prepreke pri zapošljavanju.

– ekonomičnost – načelo ekonomičnosti označava mrežu

pružatelja usluga profesionalne rehabilitacije koja daje

najbolje rezultate kod pružanja usluga profesionalne re-

habilitacije uz razumni i pažljivo razmotreni trošak.

– jednak pristup za sve osobe s invaliditetom bez obzira na

njihovo prebivalište ili vrstu invaliditeta.

– mreža pružatelja usluga temelji se na integraciji - između

pružatelja i općeg poslovnog okruženja. Davatelji se mo-

raju povezati s poslodavcima kako bi osigurati mogućno-

sti osposobljavanja i zapošljavanja osoba s invaliditetom.

– financijska održivost sustava - mreže pružatelja usluga

profesionalne rehabilitacije temelje se na stabilnom i

stalnom financiranju usluga profesionalne rehabilitacije

koje omogućava stalno i neprekidno uključivanje osoba

s invaliditetom u profesionalnu rehabilitaciju. Time se

jamče zakonska prava osoba s invaliditetom na profesio-

nalnu rehabilitaciju.

Sustav kvota za zapošljavanje osoba s invaliditetom

Mjera promicanja zapošljavanja osoba s invaliditetom obu-

hvaćena Zakonom jest obvezno zapošljavanje osoba s inva-

liditetom kod svih poslodavaca u minimalnoj brojci od 20

zaposlenika. Strana veleposlanstava i konzulati, socijalna

poduzeća i centri za zapošljavanje izuzeti su od propisanih

kvota.

Kvotu za zapošljavanje osoba s invaliditetom određuje Vlada

Republike Slovenije na prijedlog Gospodarskog i socijalnog

vijeća, uzimajući u obzir djelatnost poslodavca. Najviše i naj-

niže zakonom propisane kvote iznose 6%, odnosno 2% uku-

pnog osoblja. Sve osobe s invaliditetom koje su zaposlene na

najmanje 20 sati tjedno uključene su u kvotu. Osobe s inva-

liditetom zaposlene na mjestima za pružanje podrške raču-

naju se kao dvije zaposlene osobe s invaliditetom u sustavu

kvota. Poslodavci koji ne zapošljavaju osobe s invaliditetom

i ne ispunjavaju propisane kvote imaju mogućnost da umje-

sto ispunjenja kvote sklope sporazum o poslovnoj suradnji

s centrom za zapošljavanje ili tvrtkom socijalnog karaktera.

Poslodavci bez zaposlenih osoba s invaliditetom i koji ne is-

punjavaju propisane kvote te ne primjenjuju zamjenu za ispu-

njenje kvote moraju davati doprinos fondu. Doprinos za sva-

ku osobu s invaliditetom koju bi poslodavac trebao zaposliti

unutar kvote je 70% minimalne mjesečne plaće. Ako fond

utvrdi da poslodavac nije izvršio plaćanje, dobit će pismeni

zahtjev za plaćanje i obračunatim zateznim kamatama. Ako

poslodavac ne plati u predviđenom roku niti dokaže da je

izuzet od plaćanja, fond prosljeđuje predmet poreznoj upravi

na naplatu.

Poticaji za zapošljavanje osoba s invaliditetom

Zakonom je predviđeno nekoliko vrsta financijskih potica-

ja za smanjenje broja nezaposlenih osoba s invaliditetom i

poticanje poslodavaca da shvate da zapošljavanje osoba s

invaliditetom ne predstavlja nikakvo dodatno opterećenje za

poslodavca jer osobe s invaliditetom mogu, uz odgovaraju-

ću potporu, ravnopravno sudjelovati u procesu rada. Zakon

predviđa sljedeće financijske poticaje:

– subvencioniranje plaća osoba s invaliditetom;

– plaćanje troškova za prilagodbu radnih mjesta i opreme

osobama s invaliditetom;



broj novih radnih mjesta u socijalnim poduzećima ostao je

isti, dok je broj u centrima za zapošljavanje rastao svake go-

dine. Također je zanimljivo da se najveći porast dogodio kod

broja poslodavaca koji zapošljavaju osobe s invaliditetom a

ne podliježu kvotama. Njihov broj se učetverostručio otkada

je uveden sustav kvota prije tri godine.

Da bi se analizirala učinkovitost sustava kvota, važno je znati

da broj poslodavaca koji ne ispunjavaju kvotu i zbog toga

moraju vršiti uplate u fond ostaje više-manje konstantan,

što znači da su odlučili ili zaposliti osobu s invaliditetom ili

koristiti alternativu kvoti. Broj poslodavaca koji prekoračuju

kvotu ujednačeno raste.

Socijalno poduzetništvo

Socijalna poduzeća

Socijalna poduzeća imaju 60-godišnju tradiciju u Sloveniji.

Njihov razvoj je bio osobito dinamičan otkad se Slovenija

osamostalila 1991. Njihov broj se povećao za više od pet

puta od tada (s manje od 30 u 1990. godini na više od 150

u 2004.). Struktura osoba s invaliditetom zaposlenih u tim

tvrtkama također se počela mijenjati – osobe nesposobne

za rad „preseljene“ iz matičnih tvrtki u socijalna poduzeća

postale su dominantne. Rastući broj socijalnih poduzeća i

s time povezano povećanje broja zaposlenih osoba (s inva-

liditetom i bez invaliditeta ) s jedne strane je rezultat na-

cionalne politike koja potiče gospodarstvo da restrukturira

osoblje, a s druge proizašao je iz privatne poduzetničke inici-

jative (uključujući i inicijative osoba s invaliditetom i njihovih

organizacija). Treba napomenuti da su ključne mjere kojima

se daju potpora socijalnim poduzećima ostale iste.

Danas su socijalna poduzeća tvrtke koje obučavaju i zapo-

šljavaju osobe s invaliditetom koje se obzirom na stupanj

svog invaliditeta i preostale radne sposobnosti, kao i na svo-

je zdravstveno stanje, ne mogu osposobiti i zaposliti pod

istim uvjetima kao druge osobe s invaliditetom. Socijalno

poduzeće može biti društvo s ograničenom odgovornošću,

javno trgovačko društvo s ograničenom odgovornošću ili

partnerstvo ograničeno dionicama koje tijekom financijske

godine obučava i zapošljava najmanje 40% osoba s invalidi-

tetom kao dio svog ukupnog osoblja. Potrebna je suglasnost

Vlade Republike Slovenije za dobivanje statusa socijalnog

poduzeća.

Centri za zapošljavanje

Sukladno članku 43. dopune Zakona, centri za zapošljavanje

su pravne osobe koje su osnovane radi zapošljavanja osoba s

invaliditetom isključivo na zaštićenim radnim mjestima i ispu-

njavanju kadrovske, organizacijske, tehničke i druge uvjete koje

je propisao nadležni ministar za zaštitu osoba s invaliditetom

(uvjeti su propisani Pravilnikom o centrima za zapošljavanje)

(“Službeni list Republike Slovenije, br. 117/05) i koje su izradi-

le poslovni plan. Općine su odgovorne za promicanje osnivanja

i rada centara za zapošljavanje na njihovom teritoriju.

Centar za zapošljavanje mora imati najmanje pet osoba s in-

validitetom zaposlenih u zaštićenim radionicama i koje rade

u sjedištu centra i njegovim poslovnim jedinicama, a pone-

kad, na temelju ugovora, i kod njegovih poslovnih partnera

te kod kuće.

Centri za zapošljavanje oslobođeni su plaćanja doprinosa

za mirovinsko i invalidsko osiguranje, zdravstvenu zaštitu i

roditeljsku zaštitu. To znači da nema izdvajanja iz plaća za

te svrhe (kako za invalide, tako i osobe bez invaliditeta), što

iznosi 38% bruto plaće zaposlenika.

Plaće zaposlenih osoba s invaliditetom subvencioniraju se u

iznosu od 30-70% minimalne plaće.

Troškove rada stručnjaka i druge troškove rada centara za

zapošljavanje pokriva Ministarstvo rada, obitelji i socijalne

skrbi na temelju godišnjih financijskih ugovora.

Svi bonusi, osim subvencioniranih plaća, povezani su s cen-

trom za zapošljavanje, dok su subvencionirane plaće individu-

alno pravo osoba s invaliditetom zaposlenih u takvom centru,

ali se uplaćuju na poslovni račun centra za zapošljavanje.

Centri za zapošljavanje stekli su oko 70% svojih operativnih

prihoda od gospodarskih poticaja, dok je preostali udio zara-

đen na tržištu prodajom proizvoda i usluga.

Planirane promjene u 2010.

Ministarstvo rada, obitelji i socijalne skrbi započelo je izradu

treće dopune Zakona u 2009. godini. Promjene su prven-

stveno potrebne radi usklađivanja Zakona s Uredbom Ko-

misije o skupnom izuzeću (EZ) br. 800/2008 od 6. kolovoza

2008. kojom se određene kategorije potpora proglašavaju

usklađenima sa zajedničkim tržištem pri primjeni članaka

87. i 88. Ugovora, a kojom se propisuje državna potpora

Tablica 2: Broj primljenih, odobrenih i odbijenih zahtijeva za utvrđivanje osnove za prestanak ugovora o radu koji su pod-neseni Komisiji za utvrđivanje osnove za prestanak ugovora o radu unutar Ministarstva rada, obitelji i socijalne skrbi

PRIJAVE 1133 866 839 1156

POZITIVNE 599 723 572 913

NEGATIVNE 160 166 142 150

DRUGO 64 49 70 78

2006. 2007. 2008. 2009.

naknadom za vrijeme nezaposlenosti, da osobe s invalidi-

tetom ne ostanu nezaposlene duže vrijeme.

Profesionalna rehabilitacija

Ministar nadležno za zaštitu osoba s invaliditetom izgradio

je mrežu pružatelja usluga profesionalne rehabilitacije u

13,5 timova u 2005. Mreža se temelji na stvarnim potre-

bama u danom trenutku i na načelima jednakog pristupa za

sve osobe s invaliditetom bez obzira na njihovo prebivalište,

racionalnost i gospodarstvo, isplativost, osiguravanje struč-

nog usavršavanja i sl. U prosjeku je 1165 osoba s inva-

liditetom bilo godišnje uključeno u programe profesionalne

rehabilitacije.

Ministar je sastavio novu mrežu za razdoblje 2010.-2013.,

uz povećanje broja timova na 17. Opseg sufinanciranja ta-

kođer je povećan. Planira se uključivanje oko 1700 osoba s

invaliditetom u godišnje programe mreže za profesionalnu

rehabilitaciju.

Što se tiče procjene učinka programa profesionalne rehabi-

litacije, treba napomenuti da Zavod za zapošljavanje koristi

zapošljavanje nakon dvije godine od završetka rehabilitacije

kao jedan od kriterija. Malo više od polovice osoba s invali-

ditetom uključenih u stručnu rehabilitaciju u 2007. pronašlo

je posao u promatranom razdoblju.

Također treba napomenuti da je veliki broj nezaposlenih osoba

s invaliditetom bio uključen u različite mjere aktivne politike

zapošljavanja. Najveći porast doživio je broj osoba s invalidi-

tetom koje sudjeluju u javnim radovima, gdje je broj uključenih

osoba porastao za 90% u dvije promatrane godine.

Sustav kvota

Sustav kvota je jedan od glavnih doprinositelja uspjehu poli-

tike zapošljavanja osoba s invaliditetom u Sloveniji. Slovenija

ima sustav kvota za zapošljavanje osoba s invaliditetom već

četiri godine. Analiza njegove provedbe pokazuje pozitivne

pomake u zapošljavanju osoba s invaliditetom. Sudeći prema

odgovoru poslodavaca, većina njih prihvaća sustav kvota kao

prikladan način rješavanja pitanja zapošljavanja osoba s in-

validitetom, kako bi osobe s invaliditetom dobile bolje izglede

za pronalaženje zaposlenja.

Sustav kvota prvenstveno je utjecao na povećanje broja oso-

ba s invaliditetom koje su zaposlene na općem tržištu rada;

• Druga mjera vrijedna spomena je zaštita od otpuštanja.

Apsolutna zaštita od otpuštanja spomenuta u prethodnom

Zakonu o radu bila je prekruta i nanijela je više štete nego

koristi osobama s invaliditetom. Nove odredbe Zakona o

mirovinskom i invalidskom osiguranju i Zakona pozitivan

su primjer rješavanja tog pitanja. Kombinacija poticaja za

zapošljavanje, mjere očuvanja radnih mjesta i mogućnost

raskida ugovora o radu pod određenim uvjetima i prema

propisanoj proceduri svakako je prikladno rješenje koje ide

u korist i osobama s invaliditetom i poslodavcima. Me-

đutim, treba dodati da ako osobe s invaliditetom izgube

posao, trebalo bi im odmah ili u što kraćem roku dati

pravo da sudjeluju u stručnom osposobljavanju, koje bi im

omogućilo da nastave ravnopravno sudjelovati na tržištu

rada. To je jedini način, u kombinaciji s uravnoteženom



– postupak podnošenja zahtjeva za osobnu pomoć;

– provedbu osobne pomoći.

Nacrt zakona također regulira vođenje evidencije o korisnici-

ma i pružateljima osobne pomoći. I konačno, prijedlog zako-

na propisuje kazne za kršenje korisnika vezano za nedostav-

ljanje podataka i neovlašteno pružanje osobne pomoći.

Ostale važne novine

Izmjene i dopune Zakona o mirovinskom i invalidskom osi-

guranju – pri čemu je ključna reforma mirovinskog sustava

- usmjerene su na povećanje broja osoba s invaliditetom

uključenih u profesionalnu rehabilitaciju.

Nacrt novog Obiteljskog zakonika sadrži odjeljak ključan za

osobe s invaliditetom u kojem se utvrđuje da je stavljanje

odrasle osobe pod nečije skrbništvo i imenovanje skrbnika

nije vezano za gubitak sposobnosti djelovanja u skladu s na-

vedenim u postojećem zakonu. Pojava gubitka sposobnosti

djelovanja ukida se u nacrtu izmjena i dopuna tog zakona.

Osoba koja se ne može skrbiti za svoja prava i povlastice

zbog zapreka u razvoju ili poremećaja mentalnog zdravlja ili

iz nekog drugog razloga koji utječu na sposobnost donošenja

odluka bit će stavljena pod nadzor suda i bit će joj dodijeljen

skrbnik.

Nacrt Zakona o davanjima za socijalnu sigurnost između

ostaloga povećava socijalnu pomoć onim osobama s invali-

ditetom koje su trajno nesposobne za rad. Utvrđeno je da je

trenutni iznos ne pokriva osnovne troškove života. Novi iznos

za osobe koje žive u nezavisnim kućanstvima bio bi otprilike

450 € mjesečno.

Nacrt Zakona o dugotrajnoj skrbi i dugoročnom osiguranju

skrbi

Dugotrajna skrbi dobiva na značaju posljednjih godina u soci-

jalnim politikama razvijenih zemalja. Razlog je starenje sta-

novništva i porast udjela starijih osoba koje trebaju pomoć u

svakodnevnom životu. Činjenica je da se rizik od dugotrajne

njege povećava s dobi, tako da trećina osoba starijih od 80

godina u Europi treba više ili manje redovitu pomoć. Drugi

razlog leži u porastu broja osoba s invaliditetom kojima je

potrebna velika potpora da bi živjele samostalno izvan insti-

tucije. Na temelju obveznog osiguranja, osiguranici koji ispu-

njavaju kriterije imale bi pravo na naknadu troškova dugotraj-

ne skrbi u opsegu i prema standarde koji su sukladni zakonu,

pravo na socijalnu pomoć za dugotrajnu skrb, te kombinaciju

naknade troška dugoročne skrbi i socijalne pomoći, pravo

na isplatu za osobnog asistenta, pravo na naknadu troško-

va adaptacije stambenog prostora i za plaćanje opreme za

dugotrajnu skrb.

III. Zaključak

Financijska i ekonomska kriza pogađa i osobe s invalidite-

tom. U nekim slučajevima mnogo više nego “zdrave” ljude.

Vlada, ako govorimo o socijalnoj državi, treba usvojiti politike

i mjere za smanjenje socijalnih rizika za najranjivije skupine i

povećanje socijalne uključenosti. Vrijeme krize također može

biti prilika za analizu kratkoročnih i dugoročnih mjera - kao i

pronalaženje odgovora na izazove koje donosi. To je, narav-

no, vrijeme prilike i izazova da se oživotvore smjernice i rea-

liziraju obveze iz Konvencije o pravima osoba s invaliditetom.

poslodavcima koji zapošljavaju osobe s invaliditetom. Ured-

ba ne određuje izvore državnih potpora, ali propisuje način

njihova korištenja. Usklađivanje sa zakonodavstvom EU-a

bit će povezano s izmjenama i dopunama određenih drugih

odredbi koje je potrebno promijeniti, kao što se pokazalo pri

provedbi Zakona. Time bi se poboljšala efikasnost Zakona,

pojednostavnile procedure za korisnike i općenito olakšala

primjena Zakona. Ove promjene prije svega uključuju:

– nadzor nad korištenjem doprinosa kojih se odreklo, uvo-

đenjem obveznih revizija njihova korištenja;

– detaljniji raspored postupaka u primjeni financijskih poti-

caja;

– obvezno kontinuirano usavršavanje stručnjaka za pruža-

nje usluga profesionalne rehabilitacije i članova odbora

za rehabilitaciju u Slovenskom zavodu za zapošljavanje;

– promjene glede drugih financijskih poticaja (financiranje

prilagodbe radnih mjesta i opreme te podrške osobama

s najtežim invaliditetom);

– smanjivanje državne potpore najvećem dijelu socijalnih

poduzeća i zadržavanje sadašnjih pogodnosti samo za

socijalna poduzeća koja zapošljavaju osobe s invalidite-

tom koje najteže pronalaze posao itd.

II. Druge mjere za osiguranje jednakih mogućnosti

Ministarstvo rada, obitelji i socijalne skrbi priprema izmjene

i dopune brojnim propisa ove godine koji će imati veliki utje-

caj na živote osoba s invaliditetom.

Zakon o jednakim mogućnostima za osobe s invaliditetom

Nacrt zakona regulira jednake mogućnosti i nediskriminaciju

osoba s invaliditetom. Odlomak u kojem se zabranjuje diskri-

minacija na temelju invaliditeta određuje:

– zabranu diskriminacije pred obnašateljima javnih dužnosti;

– ravnopravno sudjelovanje osoba s invaliditetom u proce-

durama;

– pristup uslugama, te korištenje i prilagodbu javnih zgrada;

– zabranu pisanja i objavljivanja diskriminirajućih poruka i

simbola;

– pristup inkluzivnom obrazovanju, zdravlju, načinu života,

informacijama, kulturnim dobrima i javnom prijevozu.

Drugi važan dio nacrta zakona su mjere za jednake moguć-

nosti osoba s invaliditetom. Prva mjera je pravo na sufi-

nanciranje dodatnog pribora koji se koristi za prevladavanje

komunikacijskih prepreka kod osoba sa senzornim smetnja-

ma (slijepi, slabovidni, gluhi, osobe sa oštećenjem sluha,

gluhonijemi i osobe s poremećajem govora) kao potpora

za njihovo socijalno uključivanje. Oni će biti u mogućnosti

ostvariti prava koja se odnose na tu dodatnu opremu pored

opreme koja je predviđena drugim propisima. Sljedeća mje-

ra koju treba istaknuti je plaćanje troškova prilagodbe vozila.

Naknadu troškova prilagodbe vozila mogu tražiti osobe s tje-

lesnim invaliditetom koje bi mogle voziti ukoliko bi se vozilo

prilagodilo. Treća važna mjera je pozivni centar za gluhe i

osobe s oštećenjem sluha. Osobe s oštećenjem sluha mogle

bi koristiti centar za dobivanje informacija o tijelima državne

uprave, lokalnim upravama, nositeljima javne vlasti i izvođa-

čima javnih radova. Ministarstvo rada, zdravstva i socijalne

skrbi sufinancirat će iz državnog proračuna provedbu poseb-

nih socijalnih programa za poboljšanje socijalnog uključivanja

osoba s invaliditetom i nadopunu javnih službi.

Nacrt zakona također propisuje kazne za kršenje njegovih

odredbi te razdoblje u kojem mora biti osigurana pristupač-

nost javnih objekata, dostupnost javnog prijevoza, dostu-

pnost roba i usluga i odgovarajuće prilagodbe studija.

Zakon o osobnoj pomoći

Zakon o osobnoj pomoći je prvi zakon u Sloveniji koji regulira

prava koja se odnose na osobnu pomoć u vidu asistenta. Tre-

ba napomenuti da nije namjera nacrta zakona regulirati sva

područja i sva prava osoba s invaliditetom koja se odnose na

skrb. Korištenje prava osoba s invaliditetom na dugoročnu

skrb propisano je Zakonom o dugotrajnoj njezi i dugoročnom

osiguranju njege. Ta dva zakona se nadopunjuju.

Nacrt zakona obuhvaća sljedeće teme:

– definiranje osobne pomoći;

– kvalificirane osobe, usluge osobnog asistenta i poveznice

s drugim propisima;

– pružanje osobne pomoći;

– financiranje osobne pomoći;


I. Employing persons with disabilities in Slovenia

The world is currently facing the biggest financial and eco-

nomic crisis in recent decades and the crisis has had a

significant impact on the workings of welfare state. The

crisis, as Slovenian minister for Labour, Family and Social

Affairs dr. Ivan Svetlik noted at the conference in July this

year presenting the OECD’s “Economic Review of Slovenia

2009”, is also a “test of humanity and intergenerational

solidarity, in particular within the ageing societies. .. The

crisis is an opportunity to reconsider our values and conti-

nue the already initiated modernisation of the welfare and

employment systems ... to bring positive effects in the long

run while at the same using short-term measures to miti-

gate the impacts of the economic and financial crisis which

hit the hardest those who have the least.”

1. Presentation of the arrangement in Slovenia

The core measures promoting employment of persons with

disabilities in Slovenia are1:

– vocational rehabilitation;

the Employment Rehabilitation and Employment of Disabled

Vocational rehabilitation of persons with disabilities – the case of Slovenia

CVETO URŠIČ

director general, Directorate for Persons with Disabilities, Ministry of Labour, Family and Social Affairs

Slovenia

Persons Act (hereinafter: the Act) has introduced a right

of persons with disabilities to vocational rehabilitation. Per-

sons with disabilities have the right to vocational rehabilita-

tion under the Act only if under other regulations (e.g. the

Pension and Disability Insurance Act) they have no right to

the same services. It is a duty and a right of persons with

disabilities to primarily exercise the right to rehabilitation

pursuant to the regulation under which they were granted

the disabled person status. The right to vocational reha-

bilitation is an individual right of persons with disabilities

exercised by themselves.

The most important objective of vocational rehabilitation is

to offer appropriate assistance to persons with disabilities

so that they may recognise their abilities and actively parti-

cipate in resolution of their problem with the aim of keeping

or getting a job. Employers render the vocational rehabilita-

tion services to persons with disabilities not only to resolve

social and work-related problems but also to invest in hu-

man resources and employee satisfaction.

Participation of persons with disabilities is a part of their

preparation to employment making them eligible, as is the

case in active employment policy programmes, to certain

money transfers in line with the law which is decided on a

case-by-case basis by the Employment Service of Slovenia.

1 From Uršič C., Peterlin D., Tabaj A., Dular T., (2007) Uvodna pojasnila k Zakonu o zaposlitveni rehabilitaciji in zaposlovanju invalidov (Introductory explanations to the Vocational Rehabilitation and Employment of Disabled Persons Act; in: Destovnik K., Uršič C., Kalčič M. (ed.) Zaposlitvena rehabili-tacija in zaposlovanje invalidov (Employment Rehabilitation and Employment of Persons with Disabilities). Ljubljana: Centerkontura (hereinafter: Uršič, 2007), p. 13-41


CVETO URŠIĆ • Vocational rehabilitation of persons with disabilities – the case of Slovenia

and disability insurance for employed persons with disa-

bilities;

– bonuses for exceeding the quota;

– annual rewards to employers for good practice in em-

ployment of persons with disabilities; and

– other incentives in employment of persons with disabiliti-

es and preservation of jobs for persons with disabilities.

The law specifies financial incentives as the rights of per-

sons with disabilities and employers related to employment

of persons with disabilities. They enable persons with disa-

bilities to equally participate on the labour market.

2. Employing persons with disabilities in Slovenia

Data on employment of persons with disabilities in 2009

at first glance offer no support to the statement that the

position of persons with disabilities in Slovenia became si-

gnificantly worse in the crisis. The number of all unemployed

rose by 37% in Slovenia in 2009 while the respective incre-

ase for persons with disabilities was 16%.

Chart 1: Number of unemployed persons with disabilities who were newly employed by year

Table 1: Number of unemployed persons with disabilities getting employment by year

YEAR 2001 2002 2003 2004 2005 2006 2007 2008 2009

NUMBER 874 949 830 987 1298 1928 1746 1776 1629

The number of unemployed persons with disabilities getting

a job has risen significantly since the adoption of the Act in

the mid-2005. For example, in the four years before entry

into force of the Act, an average of 890 unemployed per-

sons with disabilities found a job each year. In the 2006-

2009 period, the average figure was 1765 representing a

98% increase from the period before the Act was adopted.

The increase was certainly due to introduction of the quota

system, employment incentives and a favourable economic

climate which also improved employment possibilities for

persons with disabilities.

It should also be noted that the share of employed persons

with disabilities in all employed persons remained stably

between 3.9% and 4% in the 2006-2009 period (the to-

tal number of employed persons with disabilities has been

about 34.000).

The providers of vocational rehabilitation – performed as a

public service – may be public institutions or concessionai-

res within the network of vocational rehabilitation providers

as approved by the Minister of Labour, Family and Social

Affairs. The following principles primarily apply in setting up

of the network of providers:

– rationality – the network of providers is set up so that it

may satisfy to the maximum extent and in the best po-

ssible way the needs of individual groups of persons with

disabilities with regard to their disability. The network’s

rationality is shown by basing its setting up on activities

at the national, regional and local level, depending on the

needs of individual target groups of persons with disabi-

lities and by accounting for the factors of environment.

– Economy – the economy principle is shown by the

network of vocational rehabilitation providers rendering

those services that the persons with disabilities need

the most with regard to their disability and the hindran-

ces to employment.

– Cost-effectiveness – the cost-effectiveness principle me-

ans a network of vocational rehabilitation providers giving

the best results by rendering vocational rehabilitation

services at a reasonable and carefully considered cost.

– Equal access for all persons with disabilities regardless

of their residence or disability type.

– The network of providers is based on integration –

between the providers and with the general jobs en-

vironment. The providers must link with employers to

provide for possibilities of training and employment of

persons with disabilities.

– Financial sustainability of the system – the network of

vocational rehabilitation providers is based on stable

and continuous financing of vocational rehabilitation

services enabling constant and uninterrupted inclusion

of persons with disabilities in vocational rehabilitation.

That ensures the legal right of persons with disabilities

to vocational rehabilitation.

A quota system for employing persons with disabilities

A measure of promoting employment of persons with disabili-

ties included in the Act is compulsory employment of persons

with disabilities by all employers with at least 20 employees.

Foreign embassies and consulates, social enterprises and

employment centres are exempt from the prescribed quota.

The quota for employing persons with disabilities is set by the

Government of the Republic of Slovenia upon a proposal from

the Economic and Social Council taking into account the acti-

vity of the employer. The highest and the lowest legally pres-

cribed quota is 6% and 2% of the total staff, respectively.

All persons with disabilities employed for at least 20 hours

a week are included in the quota. Persons with disabilities

employed in a support job count for two employed persons

with disabilities in the quota system. Employers not em-

ploying persons with disabilities and employers not meeting

the prescribed quota have the option of substitute fulfilment

of the quota by concluding an agreement on business coo-

peration with an employment centre or a social enterprise.

Employers with no employed persons with disabilities and

employers not meeting the prescribed quota and not im-

plementing substitute quota fulfilment must contribute to

a fund. The contribution for each person with disabilities

that the employer should employ under the quota is 70%

of the minimum wage monthly. If the fund determines that

an employer has defaulted on payment, a call to pay will be

made in writing and default interest charged. If an employer

neither pays within the set deadline nor proves that it is

exempt from payment, the fund forwards the matter to the

tax administration for collection.

Incentives for employing persons with disabilities

The law provides for several types of financial incentives to

reduce the number of unemployed persons with disabiliti-

es and to encourage employers to realise that employing

persons with disabilities puts no additional burden on the

employer as persons with disabilities may, with suitable

support, equally participate in the work process. The law

provides for the following financial incentives:

subsidising wages of persons with disabilities;

– paying the cost for adaptation of work posts and tools to

persons with disabilities;

– paying the cost of services in support jobs;

– exempting from payment of contributions for pension



The quota system has had an impact primarily on the incre-

asing number of persons with disabilities employed in the

general work environment; the number of new jobs in social

enterprises remained constant while that in employment

centres grew each year. It is also interesting that the bi-

ggest increase was in the number of employers employing

persons with disabilities not being subject to the quota.

Their number has risen fourfold since the quota system was

introduced three years ago.

In order to analyse performance of the quota system, it is

important to know that the number of employers not mee-

ting the quota and therefore subject to payment to the fund

remains more or less constant meaning that they have de-

cided to employ persons with disabilities or for substitute

quota fulfilment. The number of employers exceeding the

quota is steadily growing.

Social entrepreneurship

Social enterprises

Social enterprises have 60 years of tradition in Slovenia.

Their development has been particularly dynamic since Slo-

venia became independent in 1991. Their number has incre-

ased by more than fivefold since then (from less than 30 in

1990 to more than 150 in 2004). The structure of persons

with disabilities employed by those companies began to

change too – the occupationally disabled “transferred” from

the parent company to the social enterprise became pre-

dominant. The rising number of social enterprises and the

resulting increasing number of (disabled and non-disabled)

persons employed by them was on the one hand a result of

the national policy supporting the economy in staff restruc-

turing and on the other sprang from private entrepreneurial

initiative (including that of persons with disabilities and their

organisations). It should be noted that the key measures

giving support to social enterprises stayed the same.

Social enterprises today are companies training and em-

ploying persons with disabilities who, given the level of their

disability and the remaining working ability as well as their

health condition, cannot be trained and employed under the

same conditions as other persons with disabilities. A social

enterprise may be a limited liability company, public limited

company or a partnerships limited by shares which throug-

hout the financial year trains and employs at least 40% of

persons with disabilities of the total staff. An approval of the

Government of the Republic of Slovenia is required to obtain

the status of a social enterprise.

Employment centres

Pursuant to Article 43 of the supplement to the Act, em-

ployment centres are legal entities established for em-

ploying persons with disabilities exclusively in protected

jobs and meeting the staff, organisational, technical and

other conditions prescribed by the minister responsible for

protection of persons with disabilities (the conditions are

laid down in the Rules on employment centres (Official Ga-

zette of the Republic of Slovenia, no. 117/05 and having

devised a business plan. Municipalities are responsible for

promoting establishment and operation of employment cen-

tres in their territory.

An employment centre must have at least five persons with

disabilities employed in protected jobs who are given work

at the centre’s registered office and its business units and

occasionally, based on contracts, at its business partners

and as home work.

Employment centres are exempt from payment of contri-

butions for pension and disability insurance, health care

and parental protection. Meaning that no contribution from

wages for those purposes is made (of both disabled and

non-disabled persons) which equals 38% of gross salary of

an employee.

Wages of employed persons with disabilities are subsidised

in the amount of 30-70% of the minimum wage.

Labour costs for experts and other labour costs of em-

ployment centres are covered by the Ministry of Labour, Fa-

mily and Social Affairs based on annual financing contracts.

All bonuses except wage subsidies are linked to the em-

ployment centre while wage subsidies are an individual right

of persons with disabilities employed by such centre but are

remitted to the business account of the employment centre.

Employment centres acquired roughly 70% of their opera-

ting revenue from economic incentives while the remaining

share was earned on the market by selling products and

services.

Table 2: The number of received, approved and rejected applications for determining the basis for termination of em-ployment contract submitted to the Commission establishing grounds for termination of employment contract of the Mini-stry of Labour, Family and Social Affairs

APPLICATIONS 1133 866 839 1156

POSITIVE 599 723 572 913

NEGATIVE 160 166 142 150

OTHER 64 49 70 78

2006. 2007. 2008. 2009.

of unemployment, to expect that persons with disabilities

would not remain jobless for an extended period.

Vocational rehabilitation

The minister responsible for protection of persons with

disabilities adopted a network of vocational rehabilitation

providers of 13.5 teams in 2005. The network was based

on the actual needs at the time and on principles such as

equal access for all persons with disabilities regardless of

their residence, rationality and economy, cost-effectivene-

ss, providing for professional development etc. An average

of 1165 persons with disabilities was included annually in

vocational rehabilitation programmes.

The minister adopted a new network for 2010-2013 incre-

asing the number of teams to 17. The scope of co-financing

was also increased. Roughly 1700 persons with disabilities

are planned to be included annually in vocational rehabilitati-

on programmes of the network.

As regards performance assessments of vocational re-

habilitation programmes, it should be noted that the Em-

ployment Service uses employment after two years from

the rehabilitation as one of the criteria. Slightly over half of

the persons with disabilities included in vocational rehabili-

tation in 2007 found a job in the observed period.

It should also be noted that a large number of unemployed

persons with disabilities were included in various active em-

ployment policy measures. The biggest increase was in the

number of persons with disabilities participating in public

works where the number of inclusions rose by 90% in the

two years in question.

Quota system

The quota system is a major contributor to the success of

the policy concerning employment of persons with disabili-

ties in Slovenia. Slovenia has had the quota system for em-

ploying persons with disabilities for four years. The analyses

of its implementation show positive effects in employment

of persons with disabilities. Judging by the response of em-

ployers, the majority of them accepts the quota system as

a suitable way to resolve the matter of employing persons

with disabilities in order to give persons with disabilities

better chances in finding a job.

Another measure worthy of special attention is protection

from firing. The absolute protection from firing stipulated

in the previous labour law was too rigid and did more harm

than good to persons with disabilities. The new provisions

of the Pension and Disability Insurance Act and the Act are

a positive example of resolving of the matter. A combinati-

on of hiring incentives, job preservation measures and the

possibility for termination of employment contract subject

to certain conditions and under the prescribed procedure is

certainly an appropriate solution benefiting persons with di-

sabilities and employers alike. It should be added, however,

that if persons with disabilities lose their job, they should be

immediately or as soon as possible given the right to parti-

cipate in vocational training enabling them to continue their

equal participation on the labour market. It is the only way,

coupled with a balanced welfare payment during the period



Personal Assistance Act

The Personal Assistance Act is the first law in Slovenia to

regulate the rights concerning personal assistance. It sho-

uld be noted that the draft law is not intended to regulate

all areas and all rights of persons with disabilities related

to care. Exercising of the rights of persons with disabilities

to long-term care is laid down by the Act on long-term care

and long-term care insurance. The two acts supplement

each other.

The draft law covers the following topics:

– definition of personal assistance;

– eligible persons, personal assistance services and rela-

tions to other regulations;

– provision of personal assistance;

– financing of personal assistance;

– procedure of applying for personal assistance;

– implementation of personal assistance.

The draft law also regulates keeping of records on the users

and providers of personal assistance. And, finally, the draft

law lays down misdemeanours and fines for violations by the

users concerning non-submitting of data and for unauthori-

sed rendering of personal assistance.

Other important novelties

Amendments to the Pension and Disability Insurance Act –

the pension system reform being the key among them – are

aimed at increasing the number of persons with disabilities

included in vocational rehabilitation.

The draft new Family Code has a section crucial to persons

with disabilities which sets out that placement of an adult

under custody and appointment of a guardian is not linked to the loss of capacity to act as stipulated under the cu-rrent law. The institute of loss of capacity to act would be abolished under the draft amendments to the law. A person who cannot provide for his or her rights and benefits due to a hindrance in development or a mental health handicaps or for another reason affecting the

ability to make judgments will be placed under custody by the court and a guardian will be appointed.

The draft Social Security Income Act among other things in-

creases welfare payment to those persons with disabilities

who are permanently unable to work. It was found that the

current amount does not cover the basic cost of living. The

new amount for persons living in independent households

would be roughly € 450 per month.

The draft Act on long-term care and long-term care insu-

rance Long-term care is gaining importance in recent years

in social policies of developed countries. The reason is the

ageing population and the rising share of the elderly who

need assistance in daily tasks. It is a fact that the risk for

long-term care rises with age so that a third of people over

80 in Europe need more or less regular assistance. The

second reason lies in an increasing number of persons with

disabilities who need much support to live independently

outside an institution. Based on a compulsory insuran-ce, the insured persons meeting the criteria would be eligible to payment of the cost of long-term care wi-thin the scope and standards in line with the law, to welfare payment for long-term care, to a combination of payment of the cost of long-term care and welfare payment, to payment of the rights of a personal assi-stant, to payment of the cost of adaptation of housing and to payment of accessories for long-term care.

Conclusion

The financial and economic crisis hurt persons with disabi-

lities as well. In some cases much more than their “heal-

thy” counterparts. The government, if we speak of a welfare

state, should adopt policies and measures to reduce social

risks to the most vulnerable groups and to increase soci-

al inclusion. A time of crisis can also be an opportunity to

analyse the short- and long-term measures – as well as to

provide answers to the challenges it poses. It is of course a

time of opportunity and challenge to bring to life the guideli-

nes and commitments from the Convention on the Rights of

Persons with Disabilities.

Planned changes in 2010

The Ministry of Labour, Family and Social Affairs began

drafting the third supplement to the Act in 2009. Chan-

ges are needed primarily for harmonisation of the Act with

the Commission Regulation on the general block exemption

(EC) no. 800/2008 of 6 August 2008 declaring certain

categories of aid compatible with the common market in

application of Articles 87 and 88 of the Treaty prescribing

state aid to employers employing disabled persons. The

Regulation does not prescribe the sources of state aid but

does prescribe the method of their use. Harmonisation

with the EU law will be coupled with amendments and su-

pplements to certain other provisions which need change

as the implementation of the Act has revealed. That would

improve efficiency of the Act, simplify procedures for the

users and generally facilitate the Act’s application. These

changes foremost include:

– supervision over the use of forgone contributions by in-

troducing compulsory audits of their use;

– a more detailed arrangement of procedures in applying

for financial incentives;

– compulsory ongoing additional training for experts ren-

dering vocational rehabilitation services and for mem-

bers of rehabilitation committees at the Employment

Service of Slovenia;

– changes concerning other financial incentives (financing

adaptation of the work posts and tools and support jobs

for the persons with the gravest disabilities);

– reducing state aid to the major part of social enterpri-

ses and maintaining the current benefits only for social

enterprises employing persons with disabilities who are

the hardest to employ; etc.

II. Other measures to ensure equal opportunities

The Ministry of Labour, Family and Social Affairs is pre-

paring amendments to a number of regulations this year

that will have a great impact on the lives of persons with

disabilities.

Equal Opportunities of Disabled Persons Act

The draft law regulates equal opportunities and non-discri-

mination of persons with disabilities. The section prohibiting

discrimination on grounds of disability sets out:

– prohibition of discrimination before holders of public office;

– equal participation of persons with disabilities in proce-

dures;

– access to services and use and adaptation of public bu-

ildings;

– prohibition of writing and posting discriminatory messa-

ges and symbols;

– access to inclusive education, health, way of life, infor-

mation, cultural goods and public transport.

The second important section of the draft law is measures

for equal opportunities of persons with disabilities. The first

measure is the right to co-financing of accessories used

to overcome communications obstacles needed by persons

with sensory disabilities (blind, partially sighted, deaf, he-

aring impaired, deaf & blind and persons with speech di-

sabilities) as a support to their social inclusion. They will

be able to exercise the rights related to those accessories

in addition to those accessories provided for under other

regulations. The next measure to be highlighted is payment

of the cost of vehicle adaptation. Payment of the cost of

vehicle adaptation could be claimed by persons with physi-

cal disabilities who would be able to drive if the vehicle was

adapted. The third important measure is a call centre for

the deaf and hearing impaired. The persons with impaired

hearing would be able to use the centre to obtain informa-

tion concerning government authorities, local authorities,

public powers holders and public service contractors. The

Ministry of Labour, Health and Social Affairs will co-finance

from the national budget implementation of special welfare

programmes improving social inclusion of persons with di-

sabilities and supplementing public services.

The draft law also lays down misdemeanours for violations

of its provisions and the period in which accessibility of pu-

blic buildings, accessibility of public transport, accessibility

of goods and services and suitable adjustment of study co-

urses must be provided.


Uvod

Na samom početku, dužnost nam je upozoriti čitatelje da

ovaj rad nikako nije rezultat sustavne analize stanja i po-

treba profesionalne rehabilitacije u Republici Hrvatskoj (što

je uostalom jedna od mjera Nacionalne strategije izjedna-

čavanja mogućnosti za osobe s invaliditetom od 2007. do

2015. godine (NN, 63/07) – Provesti evaluaciju primjene postojeće zakonske regulative i aktualne politike u području rehabilitacije i zapošljavanja osoba s invaliditetom od strane neovisnog tijela; za čiju je provedbu već odavno prošao rok,

no nije izvršena) već ostvrt na aktualno stanje koji proizlazi

iz profesionalnih i osobnih iskustava i timskog rada autorica,

stečenih kroz višegodišnji rad u provođenju profesionalne

rehabilitacije i analizi i interpretaciji znanstvenih rezultata

i pokušaja njihove implementacije u praksu te intenzivne

suradnje. Dakle, rad koji je pred vama najvjerovatnije nije

objektivna datost, već subjektivni prikaz aktualnog trenutka

profesionalne rehabilitacije u Republici Hrvatskoj, percipiran

od strane samih sudionika procesa.

Profesionalna rehabilitacija proces je koji bi osobama s inva-

liditetom trebao osigurati aktivnu participaciju u socijalnom

životu i realizaciju temeljnih ljudskih prava, prije svega do-

stojanstvo i jednakost. Ovo potonje svakako uključuje moguć-

Profesionalna rehabilitacija osoba s invaliditetom – vrata za ponovni ulazak u svijet rada u Republici Hrvatskoj

LELIA KIŠ-GLAVAŠSveučilište u Zagrebu, Edukacijsko-rehabilitacijski fakultet

VIŠNJA MAJSEC SOBOTAURIHO

JASENKA SUČECFond za profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom

MIRJANA ZEĆIREVIĆHrvatski zavod za zapošljavanje

Hrvatska

nost vršenja izbora, sudjelovanje na ravnopravnoj osnovi s

drugima i preuzimanje obveza (Council of Europe, 2003). Iz

perspektive ljudskih prava osobe s invaliditetom su subjekti,

a ne objekti, na njih se ne gleda kao na problem, već kao na

nositelje prava (Quinn, Degener, 2002; prema Rioux, Car-

bert, 2006). Tako bi im se trebalo pristupati i u postupku

profesionalne rehabilitacije.

Profesionalna rehabilitacija sastoji se od tri nedjeljive cje-

line: profesionalno usmjeravanje (uključujući profesionalno

prosvjećivanje, informiranje, savjetovanje i radnu dijagnosti-

ku), osposobljavanje za produktivni rad (uključuje profesio-

nalno i radno osposobljavanje, dokvalifikaciju, prekvalifikaciju

i stručno usavršavanje) i zapošljavanje (uključuje i progra-

me radno-socijalne integracije, kao i tranzicijske programe)

(Rački, 1997). Bez obzira radi li se o djeci s teškoćama u

razvoju koja stječu svoje prvo zanimanje ili radne i radno-so-

cijalne vještine i sposobnosti ili se radi o odraslim osobama

s invaliditetom koje zbog naknadnog stjecanja invaliditeta ili

pogoršanja stanja potrebuju postupak profesionalne reha-

bilitacije, ona uvijek mora sadržavati sve tri navedene kom-

ponente.

Osim toga, jedno od osnovnih načela profesionalne rehabili-

tacije je tzv. ekološki pristup, kojim se ističe značaj uključe-


L. KIŠ-GLAVAŠ ; V. MAJSEC SOBOTA; J. SUČEC; M. ZEĆIREVIĆ • Profesionalna rehabilitacija osoba s invaliditetom – vrata za ponovni ulazak u svijet rada u Republici Hrvatskoj

• razvoj motivacije i osposobljavanje osobe s invaliditetom

u korištenju odabrane tehnologije,

• tehničku pomoć, podršku, praćenje i procjenu rezultata,

• informiranje i podršku u izvorima financiranja.

Ovdje je potrebno napomenuti da se samo dio navedenih ak-

tivnosti provodi u praksi i to vrlo često nedostatno i ne uvijek

prema postavljenim načelima profesionalne rehabilitacije.

Temeljni cilj ovog Zakona je, između ostalog, stvaranje mo-

gućnosti intenzivnijeg uključivanja osoba s invaliditetom na

otvoreno tržište rada, mada je također činjenica da će za

dio osoba s invaliditetom uvijek biti potrebne i zaštitne ra-

dionice, koje su kao i radni centri, također predviđene spo-

menutim zakonom. Uvedena je i obveza zapošljavanja osoba

s invaliditetom, ali samo za poslodavce u javnom sektoru.

Predviđena novčana kazna za nepoštivanje ovog dijela Zakona

vrlo je mala, tako reći simbolična, čime je zapravo umanjena

mogućnost da se uvođenjem „kvotnog sustava“ značajnije

poveća broj zaposlenih osoba s invaliditetom, a što je bila

namjera zakonodavca. Naime, u situaciji kada vrlo mali broj

poslodavaca ima iskustva s osobama s invaliditetom kao

radnicima (samo 25,9% poslodavaca u Republici Hrvatskoj;

prema Kiš-Glavaš, Sokač, 2005), ovakva „prisilna“ mjera,

više je nego dobrodošla. Uz pomoć ove mjere ipak se može

povećati upoznavanje poslodavaca s mogućnostima osoba s

invaliditetom, a osobama s invaliditetom pružiti šansa. Ako

je iskoriste na pravi način i dokažu se kao kvalitetna radna

snaga, na taj način bi kroz pozitivna iskustva poslodavaca

trebali otvoriti put zapošljavanju sve većeg broja osoba s

invaliditetom (Kiš-Glavaš, Majsec Sobota, Sokač, Gavrilović,

Sobota, 2008).

Temeljno opredjeljenje Zakona je uvažavanje, a ne zanemari-

vanje zakonitosti tržišta rada, iskazano u osiguranju olakši-

ca kao sredstvu većeg zapošljavanja osoba s invaliditetom.

Ostvarivanje tih ciljeva Zakona nije moguće bez postojanja

i redovitog djelovanja Fonda za profesionalnu rehabilitaciju

i zapošljavanje osoba s invaliditetom. Formiranje Fonda za

profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invalidi-

tetom (www.fond.hr) kojem je osnivač Vlada Republike Hr-

vatske, jedna je od najvećih novosti koju je taj Zakon donio.

Osnivanjem ovog Fonda (NN, 116/03, 48/04) počinje su-

stavna i trajna skrb države za bolju profesionalnu rehabilita-

ciju i veće zapošljavanje osoba s invaliditetom, što dugoroč-

no znači prenamjenu dijela sredstava namijenjenih za njihovu

pasivnu zaštitu u sredstva aktivne zaštite, s višestrukim

učincima te prenamjene. Ipak, u realizaciji svojih aktivnosti,

Fond ima velike probleme i to primarno zbog nepostojanja

funkcionalne procjene osoba s invaliditetom.

Općenito, ovdje je važno istaknuti da je Zakon o profesional-

noj rehabilitaciji i zapošljavanju osoba s invaliditetom (NN,

143/02,33/05) temeljni i najvažniji zakon u ovom području

i da promišljeno i proaktivno postavlja zakonska rješenja, no

postavlja se pitanje koliko se i kako ovaj zakon provodi u

praksi i što se od mjera i aktivnosti doista i realizira. Osim

toga, ubrzo nakon donošenja Zakona krenulo se u proceduru

njegovih izmjena i dopuna i mnoga su nova rješenja pozi-

tivna, no uočava se i primjerice da je iz Zakona u potpuno-

sti izbačen nekadašnji Članak 8 koji je govorio o pridonosu

osoba s invaliditetom svojoj profesionalnoj rehabilitaciji. Ovo

ističemo jer su rezultati znanstvenih istraživanja pokazali da

su nezaposlene osobe s invaliditetom rijetko samoiniciajtiv-

ne i aktivne u traženju posla (Kiš-Glavaš, Majsec Sobota,

Sokač, Gavrilović, Sobota, 2008), što zapravo i ne čudi,

kada ih država i dalje, a vidljivo je i izbacivanjem spomenutog

članka Zakona, ne smatra odgovornima za došenje odluka o

njihovu vlastitom životu, što je jedan od dokaza da ih doista

percipira samo kao objekte, odnosno korisnike skrbi, mjera,

postupaka, rehabilitacija…

Zakon o mirovinskom osiguranju (NN, 102/98, 127/00,

59/01, 109/01, 147/02, 117/03, 30/04, 177/04, 92/05,

79/07, 35/08), Člankom 4, invalidima rada tj. osigurani-

cima koji su na osnovi invalidnosti ostvarili pravo na inva-

lidsku mirovinu ili pravo na profesionalnu rehabilitaciju, re-

gulira pravo na profesionalnu rehabilitaciju. Istaknuto je da

invalidnost postoji kada je kod osiguranika, zbog promjena

u zdravstvenom stanju koje se ne mogu okloniti liječenjem,

radna sposobnost trajno smanjena za više od polovice pre-

ma tjelesno i psihički zdravome osiguraniku, što se naziva

profesionalnom nesposobnošću za rad. Kada je kod osigura-

nika utvrđena profesionalna nesposobnost za rad, utvrđuje

se preostala radna sposobnost (ocjenjivanje invalidnosti i

preostale radne sposobnosti vrše ovalašteni vještaci) ako

se, s obzirom na njegovo zdravstveno stanje, životnu dob,

naobrazbu i sposobnost može profesionalnom rehabilitaci-

nosti svih ekoloških sustava (na mikro, mezo i makro razini)

u provođenje profesionalne rehabilitacije: obitelji osobe s in-

validitetom, lokalne zajednice i države (Rački, 1997). Obitelj

prije svega ima ulogu pružanja psihološke potpore osobi s

invaliditetom, ali i razvoja i prihvaćanja realnih stavova pre-

ma osobi i njezinim potencijalima, lokalna zajednica treba

kreirati mogućnosti sudjelovanja osobe s invaliditetom u

svim aktivnostima od edukativnih do kulturnih i sportskih, a

država donošenjem kvalitetne zakonske regulative koja osi-

gurava jednakost pristupa, primjenom donesenih propisa u

praksi i evaluacijom njene učinkovitosti radi daljnjeg unapre-

đenja i prilagođavanja suvremenim promjenama, treba dati

okvir za djelovanje.

I naša je država to učinila donošenjem čitavog niza propisa.

Ovdje ćemo samo istaknuti Nacionalnu strategiju izjedna-

čavanja mogućnosti za osobe s invaliditetom od 2007. do

2015. godine (NN, 63/07), koja u uvodu ističe da „Temljno

određenje Republike Hrvatske za provođenjem aktivne politi-

ke ljudskih prava proizlazi iz usvajanja ključnih međunarodnih

dokumenata...“ te „...da je posebice potrebno skrbiti o za-

štiti ranjivih društvenih skupina, kao što su osobe s invali-

ditetom i djeca s teškoćama u razvoju.“. Dakle, čini se da

se naša država opredjelila za zaštitu ljudskih prava osoba

s invaliditetom ne stoga što se podrazumijeva da su osobe

s invaliditetom doista građani ravnopravni s ostalima već

time pokušava slijediti međunarodne dokumente te „skrbeći

o zaštiti“, osobe s invaliditetom, čini se, i dalje percipira kao

problem i kao objekte navedene skrbi. Ipak, mjere Nacional-

ne strategije, posebice u području Profesionalna rehabilita-

cija, zapošljavanje i rad, što predstavlja nacionalnu politiku

u ovom području, vrlo su kvalitetno postavljene, a na njihovu

primjenu u praksi, osvrnut ćemo se nešto kasnije.

Aktualna zakonska regulativa

U Priručniku zakonskih prava osoba s invaliditetom (Sindi-

kat invalida Hrvatske, 2006), ističe se da je „...nevjerovatno

puno različitih zakona i provedbenih propisa koji reguliraju

prava osoba s invaliditetom i još k tome mnogi od njih nisu

službeno pročišćeni tekstovi.“ Također se ističe i da se u

njima teško snalaze i pravni stručnjaci, a kamoli ne oni koji

to nisu.

Najutjecajniji zakonski propisi s područja profesionalne re-

habilitaciju u RH jesu: Zakon o profesionalnoj rehabilitaciji

i zapošljavanju osoba s invaliditetom (NN, 143/02,33/05),

Zakon o mirovinskom osiguranju (NN, 102/98, 127/00,

59/01, 109/01, 147/02, 117/03, 30/04, 177/04, 92/05,

79/07, 35/08), Zakon o pravima hrvatskih branitelja iz

Domovinskog rata i članova njihovih obitelji (NN, 174/04,

92/05, 107/07, 65/09, 137/09) i Zakon o posredovanju pri

zapošljavanju i pravima za vrijeme nezaposlenosti (32/02,

86/02, 114/03, 151/03, 94/09) kao i niz drugih zakona i

provedbenih propisa.

Zakonom o profesionalnoj rehabilitaciji i zapošljavanju osoba

s invaliditetom (NN, 143/02, 33/05) u cilju zaštite osoba s invaliditetom propisuju se prava osoba s invaliditetom na

profesionalnu rehabilitaciju, zapošljavanje i rad te uređuju

pojmovi osobe s invaliditetom i smanjene radne sposobno-

sti, zapošlja vanje i rad osoba s invaliditetom pod općim i pod

posebnim uvjetima, osnivanje, djelatnost te upravna i struč-

na tijela u ustanovi za profesionalnu rehabilitaciju, zaštitnoj

radionici i radnom centru, mjere za poticanje zapošljavanja i

rada osoba s invaliditetom, osnivanje Fonda za profesionalnu

rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom te odgo-

vornost za provedbe odredaba ovoga Zakona. Profesionalna

rehabilitacija obuhvaća sljedeće mjere i aktivnosti:

• utvrđivanje preostalih radnih i općih sposobnosti,

• profesionalno informiranje, savjetovanje i procjenu profe-si onalnih mogućnosti,

• analizu tržišta rada, mogućnost zapošljavanja i uključe-nja u rad,

• procjenu mogućnosti izvođenja, razvoja i usavršavanja pro grama profesionalnog osposobljavanja,

• radno osposobljavanje, dokvalifikaciju, prekvalifikaciju i programe za održavanje i usavršavanje radnih i radno-socijalnih vještina i sposobnosti u razdoblju do zapošlja-vanja,

• informiranje i savjetovanje o pomoćnoj tehnologiji u uče-nju i radu,

• pojedinačne i skupne programe za unaprjeđenje radno-so ci jalne uključenosti u zajednicu,

• savjetodavne prijedloge o primjeni različitih tehnologija i tehnika u učenju i radu uz procjenu mogućnosti primjene,

• pretprofesionalno učenje, planiranje i primjenu odabrane tehnologije,



je sukladno svojim ovlastima. Ovdje je potrebno dodati da je

Hrvatski zavod za zapošljavanje doista odgovorno i savjesno

pristupio svojim obvezama te da ih, unatoč velikom broju

korisnika i malom broju zaposlenika, izuzetno profesionalno

i kompetentno izvršava. U Zavodu su izvršene brojne struk-

turne i organizacijske promjene, educirani su stručnjaci za

rad iz područja profesionalne rehabilitacije te se sustavno

educiraju i dalje (uglavnom sredstvima koje je temeljem

natječaja sam Zavod osigurao iz međunarodnih izvora), ra-

zvijaju potrebne radne materijale, transparentno i sustavno

informiraju korisnike i javnost, sudjeluju u provođenju brojnih

stručnih i znanstvenih projekata, u radu brojnih resornih i

međuresornih radnih skupina itd.

Potrebnu psihosocijalnu podršku uz unapređenje kompeten-

cija osobama s invaliditetom Zavod omogućava provedbom

i potrebnom prilagodbom različitih tipova radionica usmje-

renih aktivnom traženju posla - npr. za osobe s oštećenjem

sluha radionice se u svim područnim službama Zavoda pro-

vode uz prevoditelje za znakovni jezik (suradnja sa Savezom

gluhih i nagluhih Grada Zagreba), nabavkom računala za sli-

jepe i slabovidne osobe i drugo.

Kako je već rečeno, Hrvatski zavod za zapošljavanje inicira

provedbu projekata predpristupnih fondova koji za cilj imaju

omogućavanje lakšeg pristupa tržištu rada skupinama ne-

zaposlenih osoba kojima prijeti socijalna isključenost, među

kojima su i osobe s invaliditetom. Tako je u siječnju 2010.

godine započela provedba projekta iz programa IPA (Instru-

ment predpristupne pomoći) 2007-2009 „Poticanje inten-

zivnijeg uključivanja osoba s invaliditetom na tržište rada“

u kojemu je, osim programa tehničke pomoći, predviđena

i dodjela bespovratnih sredstava kroz tzv. darovnicu i time

omogućeno predlaganje i provedba projekata civilnog sekto-

ra i drugih organizacija koje skrbe o pravima osoba s invali-

ditetom. U sklopu projekta planira se istraživanje o potreba-

ma osoba s invaliditetom, izrada akcijskih planova za njihovo

zapošljavanje u osam odabranih regija Republike Hrvatske,

stručno usavršavanje djelatnika institucija (Zavoda za za-

pošljavanje i partnerskih institucija) te izrada web portala

s informacijama značajnim za rehabilitaciju i zapošljavanje

osoba s invaliditetom. U pripremi su također drugi projekti

iz programa IPA 2010-2011 i programa ESF (Europskog

socijalnog fonda).

U travnju 2009. godine URIHO je otvorio prvi Radni cen-

tar za nezaposlene osobe s invaliditetom u Republici Hrvat-

skoj. Zajednički je to projekt URIHO – a, Hrvatskog zavoda

za zapošljavanje, Fonda za profesionalnu rehabilitaciju i za-

pošljavanje osoba s invaliditetom te Grada Zagreba. Ideja,

iskustva i rezultati rada URIHO – vog Radnog centra prilog

su realizaciji novog pristupa i izgradnje modela i standarda

budućih radnih centara za osobe s invaliditetom, kao dijela

procesa profesionalne rehabilitacije.

Prva skupina od 20 dugotrajno nezaposlenih osoba s inva-

liditetom tijekom 2009. godine završila je šestomjesečni

postupak profesionalne rehabilitacije: obnavljanja stručnih

znanja i vještina, te radno - socijalnih aktivnosti i unapređe-

nja generičkih vještina. Temeljem praćenja procesa rehabi-

litacije izvršena je ponovna procjena zapošljivosti korisnika

Radnog centra za koje se nakon završetka programa profe-

sionalne rehabilitacije posredovalo pri njihovom zapošljava-

nju. Iz skupine korisnika Radnog centra, koji su procijenjeni

zapošljivima, 47% se zaposlilo neposredno po završetku ak-

tivnosti. Ovaj projekt se nastavlja i u 2010. godini s novom

skupinom korisnika.

Osim prikaza osnovnih zakonskih rješenja u području profe-

sionalne rehabilitacije, namjera autorica ovoga rada bila je

izvršiti usporedbu spomenutih dokumenata. No, pokazalo se

da je to gotovo nemoguć posao jer poveznica, izuzev između

Zakona o profesionalnoj rehabilitaciji i zapošljavanju osoba

s invaliditetom (NN, 143/02,33/05) i Zakona o posredo-

vanju pri zapošljavanju i pravima za vrijeme nezaposlenosti

(32/02, 86/02, 114/03, 151/03, 94/09), među navedenim

dokumentima gotovo da i nema. Spomenuti propisi različi-

to definiraju profesionalnu rehabilitaciju, različito definiraju

korisnike ovog postupka (iako se ovdje radi o različitim su-

stavima koji bi trebali biti usmjereni na specifične mjere i

aktivnosti i u skladu s time jasno definirane korisnike, pola-

zeći od vrlo specifičnih kriterija definiranja) i uopće kreću od

različitih polazišta te ih kao takve nije moguće usporediti.

Neusklađenost sustava zasigurno je jedan od aktualnih (iako

dugovječnih) problema s kojima se susrećemo na mnogim

područjima djelovanja u Republici Hrvatskoj, pa tako i u po-

dručju profesionalne rehabilitacije. Ovo potonje vidljivo je i

u pristupu financiranju profesionalne rehabilitacije, koje se

u Republici Hrvatskoj vrši iz više izvora: sredstava držav-

jom osposobiti za rad s punim radnim vremenom na drugom

poslu (osposobljava se za rad na poslu za koji se traži isti ili

iznimno, neposredno niži stupanj stručne spreme). Profesi-

onalnu rehabilitaciju osiguraniku je dužan osigurati posloda-

vac kod kojeg je osiguranik bio zaposlen u vrijeme nastanka

invalidnosti, ili u nekim specifičnim slučajevima Zavod za

mirovinsko osiguranje (ugovorom s ustanovom za profesi-

onalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom).

Profesionalna rehabilitacija provodi se za osobe kod kojih je

invalidnost nastupila prije 50. godine života. Profesionalna

rehabilitacija podrazumijeva pravo na naknadu plaće, osigu-

ran poseban prijevoz, kao i troškove smještaja i prehrane,

ako se odvija u drugom mjestu.

Donošenjem ovog zakona, profesionalna rehabilitacija goto-

vo je isključena iz sustava mirovinskog osiguranja, čime se

dovode u pitanje brojna socijalna i radna prava osoba s inva-

liditetom, korisnika sustava (Žunić, 2001). Ovome u prilog

ide i činjenica da je u 1999. godini registrirano 187 000

umirovljenih invalida rada radne dobi, u odnosu na 1 400

000 aktivnih osiguranika.

Osim toga, potrebno je napomenuti da se profesionalna re-

habilitacija u sustavu mirovinskog osiguranja ne provodi u

cijelosti, jer ne uključuje zapošljavanje, već se rehabilitirani

osiguranik upućuje da svoje mjesto na tržištu rada nađe te-

meljem Zakona o profesionalnoj rehabilitaciji i zapošljavanju

osoba s invaliditetom (NN, 143/02, 33/05) ili Zakona o po-

sredovanju pri zapošljavanju i pravima za vrijeme nezaposle-

nosti (32/02, 86/02, 114/03, 151/03, 94/09).

Zakon o pravima hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata

i članova njihovih obitelji (NN, 174/04, 92/05, 107/07,

65/09, 137/09) profesionalnu rehabilitaciju, prema Zakonu

o mirovinskom osiguranju (NN, 102/98, 127/00, 59/01,

109/01, 147/02, 117/03, 30/04, 177/04, 92/05, 79/07,

35/08) osigurava Hrvatskim ratnim vojnim invalidima iz Do-

movinskog rata, a Zakon obuhvaća njihovu jasnu definiciju.

Važno je istaknuti da se ovdje radi o pojedincima, hrvatskim

braniteljima kojima je organizam oštećen najmanje 20%

zbog rane ili ozljede. Pravo na profesionalnu rehabilitaciju

podrazumijeva osposobljavanje za obavljanje poslova za koje

se traži stručna sprema viša od njegove bez obzira je li mu

nakon profesionalne rehabilitacije osigurano zaposlenje, ako

je invalidnost nastala prije navršene 40. godine za žene i

45. godine za muškarce. Postupak oko realizacije prava na

profesionalnu rehabilitaciju vodi Hrvatski zavod za mirovin-

sko osiguranje, a stručnu i pravnu pomoć u provođenju pro-

grama profesionalne rehabilitacije Hrvatskim ratnim vojnim

invalidima iz Domovinskog rata osigurava Ministarstvo obi-

telji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti.

Ovaj zakon, hrvatske ratne vojne invalide stavlja u mnogo

povoljniji položaj u smislu pristupa i realizacije prava na pro-

fesionalnu rehabilitaciju, nego osobe čiji je invaliditet ste-

čen na drugi način. Hrvatski branitelji iz Domovinskog rata,

posebice hrvatski ratni vojni invalidi iz Domovinskog rata,

nedvojbeno zaslužuju brojne povlastice zbog svojih iznimnih

zasluga u obrani naše države, no tu bi se trebalo raditi o

posebnim povlasticama, dok bi sustav profesionalne rehabi-

litacije za sve korisnike - osobe s invaliditetom, trebao biti

jedinstven, bez obzira na uzrok nastanka invaliditeta.

Zakon o posredovanju pri zapošljavanju i pravima za vrijeme

nezaposlenosti (32/02, 86/02, 114/03, 151/03, 94/09)

uređuje područja posredovanja pri zapošljavanju, profesi-

onalnog usmjeravanja, obrazovanja u cilju povećanja zapo-

šljavanja radne snage i osiguranja za slučaj nezaposleno-

sti. Zakon navodi da profesionalna rehabilitacija omogućuje

nezaposlenim osobama s invaliditetom stjecanje znanja i

vještina potrebnih za zapošljavanje, odnosno zadržavanje

zaposlenja i u svrhu pripreme za zapošljavanje i sukladno

Zakonu o profesionalnoj rehabilitaciji i zapošljavanju osoba

s invaliditetom (NN, 143/02,33/05), navodi postupke pro-

fesionalne rehabilitacije (utvrđivanje preostalih radnih i op-

ćih sposobnosti, profesionalno informiranje, savjetovanje i

procjenu profesionalnih mogućnosti, radno osposobljavanje,

prekvalifikaciju, dokvalifikaciju i programe održavanja i usa-

vršavanja radno-socijalnih vještina i sposobnosti u razdoblju

do zapošljavanja te pojedinačne i skupne programe unapre-

đenja radno-socijalne uključenosti u zajednicu).

Odgovornost osoba s invaliditetom za aktivni doprinos pro-

fesionalnoj rehabilitaciji i zapošljavanju, Hrvatski zavod za

zapošljavanje temelji upravo na ovom zakonu, koji definira

aktivno traženje posla kroz obveze koje nezaposlena osoba,

uključujući i osobe s invaliditetom, treba ispunjavati da bi

zadržala navedeni status.

Ovim zakonom, Hrvatski zavod za zapošljavanje potpuno je

preuzeo svoj dio obveza provedbe profesionalne rehabilitaci-



socijalnom isključivanju (Albert, Hurst, 2006). No, jesmo li

doista preuzeli socijalni model?

Bez namjere da eksplicitno odgovorimo na postavljeno pita-

nje, ipak ćemo utvrditi da oštećenje (fizičko, senzoričko ili

mentalno) još uvijek i u hrvatskom društvu nosi stigmu, da

je još uvijek prisutan niz predrasuda i neutemeljenih stavova

prema osobama s invaliditetom u našem društvu (Kiš-Gla-

vaš, Ljubić, 2009), prostorne prepreke svuda su oko nas,

deklarirana resorna politika i zakoni u potpunosti isključuju

diskriminaciju, dok je ona na žalost, ipak naša svakodnevnica.

S namjerom povratka na zacrtanu temu, osvrnut ćemo se

kratko i na osnovna načela profesionalne rehabilitacije:

Načelo timskog pristupa ili transdisciplinarnost – treba osi-

gurati da osoba s invaliditetom bude praćena zajedničkim

radom kompetentnih stručnjaka različitog profila (liječnik

medicine rada, psiholog, socijalni radnik, edukacijsko-re-

habilitacijski stručnjak, pedagog/andragog, radni terapeut,

tehnolog, instruktor, prema potrebi stručnjaci drugih profila)

čime se osobu tretira sveobuhvatno i uvažava se u najvećoj

mjeri njezina individualnost. U našoj se zemlji samo dijelu ak-

tivnosti profesionalne rehabilitacije pristupa timski, a timovi

su najčešće nepotpuni.

Načelo kontinuiranosti - pojedina osoba s invaliditetom treba

pripremljeno i bez ikakvih zastoja prelaziti iz jedne u drugu

etapu cjelovitog procesa rehabilitacije, a da pritom stručnja-

ci koji sudjeluju u njenom ostvarivanju raspolažu sa što više

cjelovitih informacija o sekvencama koje su prethodile, od-

nosno osiguravaju dovoljnu količinu upotrebljivih informacija

za etapu koja se nadovezuje na onu u kojoj su oni djelovali.

Svjedoci smo da kod nas različiti sustavi različito definiraju

primjerice invaliditet i profesionalnu rehabilitaciju, da vrlo

ograničeno surađuju i da najčešće nismo u mogućnosti osi-

gurati realizaciju profesionalne rehabilitacije bez zastoja, pri

čemu se tranzicijski programi gotovo i ne provode.

Komunalno načelo – profesionalnu rehabilitaciju trebalo bi

provoditi na razini lokalne zajednice. Većina lokalnih zajed-

nica u Hrvatskoj nema ispunjenih preduvijeta za realizaciju

ovog načela, a i ne postoji dostatna društvena i politička

volja za takvim pristupom. Sve uglavnom još uvijek ostaje

na individualnom pristupu, odnosno nastojanjima pojedinaca

ili skupina entuzijasta, što nikako ne bi trebao biti slučaj.

Pozitivne primjere zadnjih godina svakako predstavljaju poje-

dinačne inicijative različitih udruga koje skrbe o osobama s

invaliditetom i pokreću na lokalnoj i/ili regionalnim razinama

programe usmjerene najčešće informiranju i savjetovanju

određene ciljne skupine osoba s invaliditetom odnosno in-

formiranju javnosti o mogućnostima osoba s invaliditetom

(primjerice, u suradnji s Hrvatskim zavodom za zapošljava-

nje). Možemo zaključivati o postupnom jačanju utjecaja civil-

noga sektora čiji su programi još uvijek najčešće lokalnoga

značaja s ograničenim obuhvatom broja korisnika, a rjeđe

se povode na razini (nekoliko) regija ili na nacionalnoj razini.

Osim provedbe navedenih načela vrlo je bitno u Hrvatskoj

stvarati preduvjete za uvođenje sustava lincenciranja kako

stručnjaka tako i institucija koje se bave (ili se žele bavi-

ti) profesionalnom rehabilitacijom. Na taj način ujednačili

bi se standardi izvođenja profesionalne rehabilitacije kako

u pogledu stručnjaka, tako i u pogledu metodologije rada,

te prostora i opreme, a s ciljem jačanja kvalitete izvođenja

profesionalne rehabilitacije i profiliranja regionalnih centara

za profesionalnu rehabilitaciju.

Za uspješnu realizaciju procesa profesionalne rehabilitacije

osoba s invaliditetom u Republici Hrvatskoj trebalo bi uložiti

dodatne napore kojima bi se omogućili uvjeti za provedbu

spomenutih načela i aktivnosti.

Brojčani pokazatelji

Na dan 30. travnja 2010. godine u evidenciji Hrvatskoga

zavoda za zapošljavanje bilo je registrirano ukupno 308.675

nezaposlenih osoba, od čega 6.424 osoba s invaliditetom,

što iznosi 2,1% populacije osoba prijavljenih u evidenciju Za-

voda. Najveći broj nezaposlenih osoba s invaliditetom ima

između 20 i 29 godina; veći je broj muških nezaposlenih

osoba s invaliditetom, njih 3.708 ili 57,72%.

Nezaposlene osobe s invaliditetom najčešće imaju završe-

no srednjoškolsko obrazovanje (5.036 ili 78,4%) od čega je

4.118 osoba sa završenom trogodišnjom srednjom školom

i 918 osoba sa završenom četverogodišnjom srednjom ško-

lom. Relativno dobra obrazovna struktura (formalno obra-

zovanje) nema željenog učinka za zapošljavanje jer stečena

znanja i vještine najčešće nisu tražena na tržištu rada, ili su

neusklađena s razvojem tehnologije.

nog proračuna putem Fonda za profesionalnu rehabilitaciju

i zapošljavanje osoba s invalditetom, Hrvatskog zavoda za

mirovinsko osiguranje i Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, a

u posljednjih nekoliko godina i korištenjem sredstava Europ-

ske unije iz predpristupnih fondova za zemlje kandidate kroz

programe CARDS, Phare, IPA.. .

Izuzev ranije spomenutih propisa, Vlada Republike Hrvatske,

na sjednici održanoj 21. svibnja 2009. godine, donijela je

Odluku o prihvaćanju Nacionalnog plana za poticanje zapo-

šljavanje za 2009. i 2010. godinu (www.hzz.hr) s proved-

benim mjerama koje slijede prioritete politike zapošljavanja

utvrđene u revidiranoj Lisabonskoj agendi o rastu i radnim

mjestima. Nacionalnim planom utvrđuju se osnovna načela

državne politike zapošljavanja. Također se utvrđuju odgovor-

nosti i definiraju zadaće za nadležna tijela državne uprave i

javne ustanove u provedbi plana, te potiče njihovo zajedničko

djelovanje kao i međusobna suradnja.

Provedbom mjera Nacionalnoga plana koje uključuju držav-

ne poticaje za (su)financiranje zapošljavanja i obrazovanja,

omogućeni su dodatni poticaji poslodavcima – prvo zapošlja-

vanje mladih i stjecanje radnog iskustva, obrazovanje zapo-

slenih zbog promjene tehnologije ili proizvodnog programa,

zadržavanja radnoga mjesta i drugo. No, mjere su nami-

jenjene i nezaposlenim osobama, pri čemu, kada je riječ o

osobama s invaliditetom treba posebno spomenuti Mjeru 4

kojom je prvi puta osobama u najtežem položaju na tržištu

rada, među kojima su i osobe s invaliditetom, omogućeno da

ista osoba može koristiti novčane poticaje i za obrazovanje i

za zapošljavanje, kako bi se povećala mogućnost njihove što

ranije integracije na tržište rada.

Politika i provedba profesionalne rehabilitacije

Ustav Republike Hrvatske (NN, 56/90, 135/97, 8/98,

113/99, 124/00, 28/01) našu državu deklarira kao soci-

jalnu državu u kojoj su sloboda, jednakost, socijalna pravda,

poštivanje prava čovjeka i vladavina prava najviše vrijednosti.

Svakom državljaninu Republike Hrvatske jamči se pravo na

rad i slobodu rada, slobodu izbora poziva i zaposlenja te da

mu je pod jednakim uvjetima dostupno svako radno mjesto i

dužnost, a posebno se naglašava skrb države za uključenje

osoba s invaliditetom u društveni život. Ovim se jasno pro-

klamiraju načela jednakosti, ljudskih, političkih, socijalnih i

radnih prava.

Temeljem Ustavnih opredjeljenja, a i uvidom u zakonsku re-

gulativu, čini se da naša država politiku profesionalne rehabi-

litacije vidi kao politiku integracije i politiku jednakih moguć-

nosti. Pitanje je samo uspijeva li ju kao takvu i realizirati? Na

žalost, brojni pojedinačni primjeri ukazuju na činjenicu da se

integracija u Republici Hrvatskoj vrlo često svodi samo na

fizičku integraciju (Ljubić, Kiš-Glavaš, 2002) te da, uz brojne

mjere pozitivne diskriminacije kojima se pokušavaju izjedna-

čiti mogućnosti osoba s invaliditetom, one nemaju jednak

pristup svim resursima. Možda je problem u tome što se,

odlučujući se posegnuti za mjerama pozitivne integracije

većinom opredjeljujemo za tzv. povlašten način postupanja

(npr. kvotni sustav zapošljavanja, direktan upis u instituci-

je srednjeg i visokog obrazovanja, stipendije i naknade za

prijevoz temeljene samo na kriteriju postojanja invaliditeta i

slično) koji samo privremeno rješava problem, a može sma-

njiti motivaciju osoba s invaliditetom, a ne kompenzacijske

mjere (u ovom slučaju to bi bili besplatni dodatni programi

za unapređenje profesionalnih i socijalnih kompetencija oso-

ba s invaliditetom s povlasticama za poslodavce koji zapo-

šljavanju osobe s invaliditetom /što se samo dijelom provodi

temeljem Nacionalnoga programa za poticanje zapošljavanja

2009-2010/, kvalitetne besplatne dodatne pripreme za ula-

zak u sustav visokog obrazovanja, stipendije temeljene na

izvrsnosti, naknada za prijevoz usklađena s potrebama koje

proizlaze iz prirode oštećenja i slično) koje trajno rješavaju

problem i potiču izvrsnost.

Također, u području općeg pristupa osobama s invalidite-

tom, napominje se da smo napustili tzv. medicinski i preuzeli

socijalni model pristupa osobama s invaliditetom (Majsec

Sobota, Bakula-Anđelić, Šostar, 2006). Socijalni model

shvaćanja invaliditeta nudi poimanje koje je suštinski različi-

to od tradicionalnog viđenja da je invaliditet u svojoj osnovi fi-

zički ili mentalni deficit ili abnormalnosti (medicinski model).

U sklopu socijalnog modela, obrazac oštećenja je percipiran

normalnim za bilo koju populaciju. Ono što ljude koji imaju

oštećenja čini nesposobnima je kompleksna mreža diskrimi-

nacije sačinjena od negativnih socijalnih stavova i kulturalnih,

kao i prostornih prepreka, uključujući politiku, zakone, pro-

grame i usluge, što rezultira u ekonomskoj marginalizaciji i



validitet i smanjenu radnu sposobnost na temelju nalaza i

mišljenja Prvostupanjskog tijela vještačenja utvrđuje ured

državne uprave nadležan za socijalnu skrb. Takva tijela nisu

ustrojena u svim županijama, pa osobe koje žive u tim žu-

panijama, ne mogu ostvarivati prava koja su im Zakonom o

profesionalnoj rehabilitaciji i zapošljavanju osoba s invalidi-

tetom (NN, 143/02, 33/05) zajamčena. Međutim, u onim

županijama gdje su tijela osnovana, ustrojena su na način

da je u takvo tijelo, imenovan jedan liječnik (najčešće liječnik

medicine rada) koji daje nalaz i mišljenje, temeljem kojeg

ured državne uprave nadležan za socijalnu skrb donosi rje-

šenje o utvrđivanju invaliditeta i smanjene radne sposobno-

sti. U navedenom rješenju nije naznačeno u kojoj je mjeri

smanjena radna sposobnosti, odnosno kolika je preostala

radna sposobnost i u kojoj mjeri je potrebna podrška u za-

pošljavanju, odnosno održavanju zaposlenja, te je li osoba s

invaliditetom uopće zapošljiva. Takva rješenja su manjkava

upravo iz razloga što nema multidisciplinarnog pristupa u

izradi nalaza i mišljenja. Također, nisu propisani niti krite-

riji i mjerila za donošenje nalaza i mišljenja, što dodatno

otežava adekvatnu procjenu invaliditeta i smanjene radne

sposobnosti.

U ovom času još nije odlučeno da li će vještačenje invalid-

nosti i smanjene radne sposobnosti vršiti jedinstveno tijelo

vještačenja ili će biti formirano novo tijelo vještačenja za

prava koja proističu iz Zakona o profesionalnoj rehabilitaciji

i zapošljavanju osoba s invaliditetom (143/02, 33/05), ali

preduvjet za rad bilo kojeg tijela vještačenja je izrada jedin-

stvene liste oštećenja.

Osim toga, nema sustava vještačenja osoba s psihičkim po-

remećajima, izuzev u sustavu mirovinskog osiguranja, ako

su zaposleni, što zapravo nije vidljivo iz njihovih rješenja.

Iako je povlašten način postupanja, kvotni sustav, kao mje-

ra pozitivne diskriminacije mogao bi brojnim poslodavcima

omogućiti neophodno iskustvo upoznavanja osoba s invalidi-

tetom kao odgovornih i vrijednih radnika i suradnika, što se

pokazalo značajnim prediktorom njihovih pozitivnih stavova

prema osobama s invaliditetom. Skoro 40% poslodavaca

navode dosadašnja iskustva sa zaposlenim osobama s in-

validitetom razlogom zapošljavanja osoba s invaliditetom

(Uršič, 2003). No, da bi kvotom bio obuhvaćen značajniji

broj osoba s invaliditetom nužno ju je proširiti i na privatne

poslodavce, a ne samo korisnike državnog proračuna. Ovo je

svakako vezano i uz mogućnost kontrole uplate „kaznenenog“

doprinosa za poslodavce koji su obveznici, ali ne ispunjava-

ju kvotu, ali i posebnog doprinosa za zapošljavanje osoba s

invaliditetom, što trenutno nije slučaj. Kvote bi možda mo-

gli biti oslobođeni poslodavci koji na neki drugi način potiču

profesionalnu rehabilitaciju osoba s invaliditetom, primjeri-

ce, surađuju ili koriste proizvode i usluge zaštitnih radioni-

ca, organiziraju praksu za učenike s teškoćama u razvoju ili

povremeno zapošljavanju radno osposobljene osobe s većim

teškoćama kroz model zapošljavanja uz podršku i slično.

Kvotni sustav uspješan je ako ga prate poticajne mjere po-

slodavcima, što je i kod nas slučaj. Međutim, sredstva koja

država odvaja za ovu namjenu te sredstva koja bi trebala

puniti blagajnu Fonda za profesionalnu rehabilitaciju i zapo-

šljavanje osoba s invaliditetom nedostatna su za realizaciju

poticaja svim poslodavcima koji zapošljavaju osobe s invali-

ditetom. Stoga bi, barem do nekih boljih vremena, sredstva

možda trebalo usmjeriti isključivo na novo zapošljavanje oso-

ba s invaliditetom.

Prema Zakonu o izmjenama i dopunama Zakona o socijal-

noj skrbi (NN, 79/07) Fond za profesionalnu rehabilitaciju i

zapošljavanje osoba s invaliditetom vrši isplatu naknade do

zaposlenja nezaposlenim osobama s invaliditetom (temeljem

rješenja Centara za socijalnu skrb) bez obzira jesu li ili nisu

prijavljeni u evidenciju Hrvatskog zavoda za zapošljavanje.

Ovo je međutim mjera koja je potencijalno kontraproduktivna

jer može negativno utjecati na motivaciju osoba s invalidite-

tom za zapošljavanje, ali i ne postoji zapravo uvid u njihovu

radnu sposobnost i postupke koje eventualno poduzimaju s

ciljem svoga zapošljavanja. No, kada se radi i o osobama

s invaliditetom prijavljenim u evidenciju nezaposlenih Hrvat-

skog zavoda za zapošljavanje, a posebice onima koji tamo

borave duže vrijeme, upitna je i njihova radna sposobnost,

što bi također bilo potrebno utvrditi od strane tijela vješta-

čenja.

Ovi, ali i mnogi drugi nespomenuti problemi, uočavaju se već

godinama, ali se i poduzimaju određeni postupci za njihovo

uklanjanje.

Tako je primjerice 2005. godine međuresorna Radna sku-

pina za „izjednačavanje prava istog naziva u nadležnosti ra-

U evidenciji Zavoda nalazi se 2.328 (36%) osoba s inva-

liditetom bez ikakvog radnog iskustva. Upravo nedostatak

radnog iskustva predstavlja jednu od najvećih poteškoća pri-

likom njihovog zapošljavanja na otvorenom tržištu rada. Naj-

veći broj osoba s invaliditetom iz evidencije Hrvatskoga zavo-

da za zapošljavanje je nezaposlen kroz razdoblje od 3 godine

i više, točnije njih 2.830 ili 44%. Dugotrajna nezaposlenost

upravo je jedan od dodatnih čimbenika otežane integracije

osoba s invaliditetom na otvoreno tržište rada, s negativnim

posljedicama po psihičko i tjelesno zdravlje (Galić, Seršić,

Šverko 2005; Galić 2007.). S obzirom na vrstu teškoća,

najviše je nezaposlenih osoba s intelektualnim teškoćama

(2.057, odnosno 32%), slijede osobe s tjelesnom invalid-

nošću (1.384), osobe s višestrukim oštećenjima (1.338), a

zatim osobe sa psihičkim i organskim smetnjama i ošteće-

njem sluha. Najbrojniju skupinu nezaposlenih osoba s inva-

liditetom čini kategorizirana omladina, 61,56% od ukupnog

broja nezaposlenih osoba s invaliditetom.

Prateći podatke o zapošljavanju osoba s invaliditetom iz evi-

dencije Hrvatskoga zavoda za zapošljavanje u razdoblju od

2002. do kraja 2009. godine, može se zaključivati o pozi-

tivnoj tendenciji zapošljavanja do 2007. godine, kada su za-

poslene 1.423 osobe, dok je tijekom 2008. i 2009. godine

došlo do stanovitog pada (u 2008. godini ih je zaposleno

1.267, a u 2009. - 1.028 osoba). Smanjenje zapošljavanja

ove skupine nezaposlenih sukladno je općem smanjenju za-

pošljavanja u protekle dvije godine.

GodinaBroj novozaposlenih osoba s invaliditetom iz

evidencije HZZ-a

2002. 1239

2003. 954

2004. 1065

2005. 1034

2006. 1211

2007. 1423

2008. 1267

2009. 1028

Prema neslužbenim podacima dobivenim od Hrvatskog

zavoda za mirovinsko osiguranje, godišnje se u Republici

Hrvatskoj prosječno izda oko 60 Rješenja o upućivanju na

profesionalnu rehabilitaciju u ovom sustavu, a realizira ih se

tek desetak.

Aktualni problemi

Kako je vidljivo iz prethodnog teksta, u Republici Hrvatskoj

nema jedinstvenog shvaćanja i provedbe profesionalne reha-

bilitacije za sve potencijalne korisnike. Bilo bi mnogo učinko-

vitije da je profesionalna rehabiltacija osoba s invaliditetom

uređena jednim propisom, uz poštivanje osobitosti i prava

svake od obuhvaćenih skupina, ali i njihovo izjednačavanje u

pristupu pravima gdje je to moguće.

Nema preciznih podataka o zaposlenim osobama s invalidite-

tom u Republici Hrvatskoj. Hrvatski zavod za mirovinsko osi-

guranje (www.hzmo.hr) registrira samo neke skupine osoba

s invaliditetom (osobe koje su profesionalno nesposobne za

rad, osobe sa stažem osiguranja s povećanim trajanjem,

ratne vojne invalide), pa bi bilo korisno dopuniti obrazac za

prijavu na mirovinsko osiguranje, kako bi bile obuhvaćene sve

osobe s invaliditetom i time se došlo do pouzdanih brojčanih

pokazatelja.

Nema jedinstvene definicije pojma osobe s invaliditetom.

Nekoliko različitih sustava (uključujući one u kojima se re-

alizira pravo na profesionalnu rehabilitaciju), svaki u svojoj

nadležnosti, sudjeluje u realizaciji specifičnih prava osoba s

invaliditetom. Svaki od tih sustava, za svoje potrebe, definira

pojam osobe s invaliditetom. Takva neujednačenost dovodi

do značajnih praktičnih problema, jer osobi kojoj je unutar

jednog sustava utvrđen status osobe s invaliditetom, taj se

status ne mora priznati unutar drugog sustava.

Zakon o profesionalnoj rehabilitaciji i zapošljavanju osoba s

invaliditetom (NN, 143/02, 33/05) definira pojam osobe s

invaliditetom smanjenih radnih sposobnosti, ali ne definira

jasne kriterije kojima bi se utvrdila smanjena radna sposob-

nost.

Invaliditet i smanjenu radnu sposobnost utvrđuju tijela koja

su uređena propisima iz socijalne skrbi, mirovinskog osigu-

ranja, zaštite vojnih i civilnih žrtava rata, hrvatskih branitelja

iz Domovinskog rata i članova njihovih obitelji i propisa o

srednjem školstvu vezano za učenike s teškoćama u ra-

zvoju. Svaki od ovih sustava utvrđuje invaliditet i smanje-

nu radnu sposobnost za potrebe svog sustava i prava koja

proizlaze iz tog sustava. Za osobe s invaliditetom starije

od 21 godine koje pravo na profesionalnu rehabilitaciju ne

mogu ostvariti u spomenum sustavima utvrđeno je da, in-



model zapošljavanja uz podršku. I tako dalje, i tako dalje...

Teškoća je mnogo. No je li to razlog da odustanemo od toga

da ipak „pometemo ispred svojih vrata“? Možda će upravo

tako ta ista vrata doista postati vrata za ponovni ulazak u

svijet rada.

Literatura

Albert, B., Hurst, R., 2006.: Disability and human rights

approach to development, www.disabilitykar.net

Council of Europe, 2003.: Access to social rights for people

with disabilities in Europe, Council of Europe Publishing,

Strasbourg

Galić, Z., 2007.: Psychological consequences of unemploy-, Z., 2007.: Psychological consequences of unemploy-

ment: the moderating role of education, Review of Psy-

chology, 2007, 14, 1, 25-34

Galić, Z., Maslić Seršić D., Šverko, B., 2006.: Financijske

prilike i zdravlje nezaposlenih u Hrvatskoj: Vodi li finan-

cijska deprivacija do lošijeg zdravlja? Revija za socijalnu

politiku, 13, 3-4, 257-269

Interni materijal, 2005.: Pregled prava osoba s invalidite-

tom u sustavima mirovinskog osiguranja, socijalne skrbi

te zaštite žrtava i sudionika rata

Kiš-Glavaš, L., 2008.: Ured za studente s invaliditetom Sve-

učilišta u Zagrebu: ciljevi, rezultati i izazovi za osiguranje

jednakih mogućnosti studenata s invaliditetom, Seminar

Pravo na obrazovanje: povećanje jednakog pristupa viso-

kom obrazovanju u Hrvatskoj, Institut za razvoj obrazo-

vanja, Zagreb, 26. studenog

Kiš-Glavaš, L., Ljubić, M., 2009.: Educational Integration/

Inclusion in the Republic of Croatia, U: Bunch, G., Valeo,

A., (ed.): Inclusive Education: Emergent Solutions – En-

gland, Germany, Croatia, Canada, India, Spain, Malta,

Inclusion Press, Toronto, Ontario, Canada, 74 - 99

Kiš-Glavaš, L., Sokač, K., 2005.: Some Preliminary results

of the project “Employers motivation to employ persons

with disabilities”, Poster presentation, 7th EUSE Confe-

rence “Supported Employment: Naturaly the right choi-

ce”, Barcelona, 15-17 June

Kiš-Glavaš, L., Majsec Sobota, V., Sokač, K., Gavrilović, A.,

Sobota, I., 2008.: Zapošljivost nezaposlenih osoba s in-

validitetom, Progam ujedinjenih naroda za razvoj (UNDP)

u Hrvatskoj, Zagreb

Ljubić, M., Kiš-Glavaš, L., 2002.: Razlike u stavovima na-

stavnika osnovnih i srednjih škola prema edukacijskoj

integraciji, Revija za rehabilitacijska istraživanja, 39,

2,129-136

Majsec Sobota, V., Bakula-Anđelić, M., Šostar, Z., 2006.:

Položaj osoba s invaliditetom u Gradu Zagrebu, Revija za

socijalnu politiku, 13, 1, 53-65

Nacionalna strategija izjednačavanja mogućnosti za osobe s

invaliditetom od 2007. do 2015. godine, Narodne novi-

ne, 63/2007

Nacionalna strategija jedinstvene politike za osobe s inva-

liditetom od 2003. do 2006. godine, Narodne novine,

13/2003

Odluka o osnivanju Fonda za profesionalnu rehabilitaciju

i zapošljavanje osoba s invaliditetom, Narodne novine,

116/2003, 48/2004

Rački, J., 1997.: Teorija profesionalne rehabilitacije osoba

s invaliditetom, Fakultet za defektologiju Sveučilišta u

Zagrebu, Zagreb

Rioux, M., Carbert, A., 2006.: Human rights and disability:

The international context, Journal on developmental di-

sability, 10, 2, 1-13

Sindikat invalida Hrvatske, 2006.: Priručnik zakonskih prava

osoba s invaliditetom, Sindikat invalida Hrvatske, Zagreb

Uršič, C., 2003.: Zapošljavanje invalida u Sloveniji – između

politike, propisa i prakse, Zbornik radova međunarodnog

stručnog skupa o profesionalnoj rehabilitaciji i zapošlja-

vanju osoba s invaliditetom, Zagreb, 17. i 18. studenog

Ustav Republike Hrvatske, Narodne novine, 56/1990,

135/1997, 8/1998, 113/1999, 124/2000, 28/2001

www.fond.hr

www.hzmo.hr

www.hzz.hr

www.mobms.hr

zličitih sustava“ (osnovana temeljem Nacionalne strategije

jedinstvene politike za osobe s invaliditetom od 2003. do

2006. godine, NN, 13/03) sačinjena od predstavnika Mi-

nistarstva zadravstva i socijalne skrbi, Ministarstva obite-

lji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti, Hrvatskog

zavoda za zapošljavanje i Hrvatskog zavoda za mirovinsko

osiguranje izradila Pregled prava osoba s invaliditetom u

sustavima mirovinskog osiguranja, socijalne skrbi te zaštite

žrtava i sudionika rata te su radi ujednačenosti postupanja

predložili uspostavu jedinstvenog tijela vještačenja koje bi

temeljem jedinstvene liste utvrđivalo tjelesna ili mentalna

oštećenja ili psihičke bolesti izraženo u postotku, o čemu bi

se izdavao nalaz i mišljenje o vrsti, stupnju i težini oštećenja

(interni materijal, 2005). Temeljem takvog dokumeta osobe

s invaliditetom mogle bi ostvariti određena prava propisana

u različitim sustavima. Na žalost, do sada se još ništa kon-

kretno nije realiziralo po tome pitanju.

Ipak, krajem 2008. godine, s ciljem realizacije mjera Na-

cionalne strategije izjednačavanja mogućnosti za osobe s

invaliditetom od 2007. do 2015. godine (NN, 63/07) u po-

dručju djelovanja Profesionalna rehabilitacija, zapošljavanje i

rad, Ministarstvo gospodarstva, rada i poduzetništva, koje

je glavni nositelj svih 8 mjera, osnovalo je Radnu skupinu u

kojoj je okupilo predstavnike svih sunositelja. Zbog komplek-

snosti zadataka, Radna je skupina podijeljena u 3 podskupi-

ne, koje realiziraju sljedeće zadatke:

• utvrđivanje jedinstvene liste oštećenja;

• uspostavljanje jedinstvenog tijela vještaćenja za ocjenu

radne sposobnosti i oštećenja i

• unapređenje provođenja profesionalne rehabilitacije.

U tijeku je izrada jedinstvene liste oštećenja koja će, sudeći

po dosadašnjim aktivnostima radne skupine, biti sačinjena

temeljem svih dodašnjih listi oštećenja (temeljenih na po-

stotku oštećenja) koje koriste tijela vještačenja pojedinih

sustava (uz određene revizije pojedinih entiteta), a sadrža-

vat će i dio koji se odnosi na mogućnost procjene preostale

radne sposobnosti temeljem ICF-a.

Želimo vjerovati da će ova radna skupina uspješno realizirati

zacrtane ciljeve te da će rezultati njihovog rada, osim na

papiru, zaživjeti i u praksi.

Zaključak

Svjedoci smo činjenice da se u posljednjih nekoliko godina

u Republici Hrvatskoj mnogo učinilo po pitanju realizacije

prava osoba s invaliditetom. Mnogo je učinjeno i u području

njihove profesionalne rehabilitacije. Zašto su onda rezultati

nesrazmjerni uloženom naporu?

Ima li zapravo doista inrtinzične motivacije i stvarne odluke

da se uhvatimo u koštac s problemima i zauvijek ih riješimo?

Ili ipak samo pokušavamo zadovoljiti formu i bez dovoljno

promišljanja donosimo odluke ili pak zbog mogućih prepreka

lako odustajemo od njihove provedbe?

Koliko smo učinkoviti vidljivo je i iz Izvješća o provedbi mjera

Nacionalne strategije izjednačavanja mogućnosti za osobe s

invaliditetom od 2007. do 2015. godine, za 2007. i 2008.

godinu (www.mobms.hr), gdje uz nositelja mjera i čitav niz

sunositelja, izvješća podnose samo Hrvatski zavod za zapo-

šljavanje i Fond za profesionalnu rehabilitaciju i zapošljava-

nje osoba s invaliditetom. Mnoge mjere već su trebale biti

realizirane, no kako se čini, nije niti započeto s njihovom

realizacijom.

S druge pak strane, naravno da nije moguće zadržati vodu u

situ krpajući samo neke rupe. Sasvim je jasno da se profesi-

onalna rehabilitacija u Republici Hrvatskoj provodi u našem

aktualnom trenutku i da niti ovdje nije moguće ne spomenuti

riječ recesija. Činjenica je da još uvijek u našem društvu

postoje predrasude prema osobama s invaliditetom, a da

smo za dobar dio njih odgovorni upravo mi stručnjaci, svojim

zaštitničkim stavom, ali i same osobe s invaliditetom koje

takav odnos prihvaćaju. Također, moramo istaknuti da smo

ovim radom u potpunosti propustili spomenuti centralni dio

profesionalne rehabilitacije, a to je osposobljavanje sa svo-

jim zastarjelim i rigidnim programima koji niti dovoljno kva-

litetno pripremaju osobe s invaliditetom za tržište rada niti

ih osposobljavaju za nastavak obrazovanja. Povećanje obra-

zovne razine osoba s invaliditetom, posebice njihovo masov-

nije sudjelovanje u sustavu visokog obrazovanja, vjerovatno

bi najviše povećalo njihove šanse za uspješno zapošljavanje

i zadržavanje posla i kvalitetniju socijalnu integraciju (Kiš-

Glavaš, 2008). Također, nismo spomenuli probleme osposo-

bljavanja za rad i zapošljavanja osoba s većim intelektualnim

teškoćama i činjenicu da naše zakonodavstvo ne poznaje


Prema podacima specijaliziranih agencija (Svjetska zdrav-

stvena organizacija, UNESCO, UNICEF…) oko 10% svih

osoba (djeca, mladež, odrasli) čini populaciju koja ima veća

ili manja odstupanja, teškoća u psihofizičkom razvoju i kojoj

je, sukladno individualnim sposobnostima i mogućnostima

nužno osigurati specifičnu pomoć u vidu angažiranja poseb-

nih stručnjaka, prilagodbe udžbenika, prostora, posebnih

pomagala, stjecanje primjerenog zanimanja.

Osnovno školovanje obvezno je za svu djecu, pa tako i za

djecu s posebnim potrebama.

Srednjoškolsko obrazovanje je iznimno važno upravo za tu

kategoriju djece i mladeži. Srednjoškolsko obrazovanje važ-

no je zbog činjenice da bez stjecanja primjerenog zanimanja

mnoge od ovih osoba ne bi mogle sudjelovati u aktivnom

uključivanju u društvo i tržište rada.

Sadašnje stanje sustava odgoja i obrazovanja koje se u cije-

losti ili djelomično provodi u tri sustava – obrazovanju, soci-

jalnoj skrbi i zdravstvu, još uvijek ne osigurava dovoljna prava

za tu djecu.

Pojedine kategorije djece s posebnim potrebama, posebno

one koje ostali sustavi nazivaju osobama s invaliditetom (s

oštećenjima vida, sluha, s motoričkim oštećenjima) mogu

se, uz primjenu specifičnih nastavnih metoda obrazovati u

redovitim odgojno – obrazovnim ustanovama, iako se danas

većinom obrazuju u posebnim ustanovama.

Pravo na obrazovanje osoba s invaliditetom uz poticajne mjere Ministarstva znanosti, obrazovanja i športa

VERA ŠUTALO

Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa Republike Hrvatske

Načelnica Odjela za opće programe, gimnazije, umjetničke škole i učeničke domove

Hrvatska

Broj djece s posebnim potrebama u porastu je. Sve je više

novih oblika teškoća osobito s neurorazvojnim i psihopato-

loškim uzrocima.

U osnovnoj školi potpuno je integrirano oko 10.000 učenika,

oko 650 učenika je djelomično integrirano, a oko 3000 uče-

nika svoje posebne odgojne i obrazovne potrebe ostvaruju

pomoću posebnih programa.

U srednjoj školi je potpuno integrirano oko 600 učenika, dje-

lomično oko 720 učenika, a posebne programe polazi oko

2.500 učenika.

Obrazovanje i zapošljavanje snažno su povezani tj. bez pri-

stupa obrazovanju osobe s teškoćama ne mogu si osigurati

prikladno zapošljavanje.

Iako djeca s posebnim potrebama imaju Ustavom zajamčena

prava na obrazovanje, još uvijek se djeca s većim intelektu-

alnim teškoćama školuju u posebnim ustanovama tzv. speci-

jalnim školama odnosno ustanovama (socijalne skrbi).

Uočeni su neki nedostaci u hrvatskom obrazovnom sustavu,

posebno u ovom dijelu obrazovanja te je naglašeno da je „po-

trebno što prije ubrzati proces reforme obrazovanja ističući

upravo povezanost nedostatka obrazovanja kao proporcio-

nalnog pojavi nezaposlenosti“ (Europska komisija u Strateš-

kom dokumentu za razdoblje od 2002. – 2006.)

Stoga je Hrvatska pokrenula mnoge reforme koje su usmjerene

i na sustav obrazovanja, odnosno na obrazovanje takve djece.

Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o socijalnoj skrbi

Narodne novine, 79/2007

Zakon o mirovinskom osiguranju, Narodne novine, 102/1998,

127/2000, 59/2001, 109/2001, 147/2002,

117/2003, 30/2004, 177/2004, 92/2005, 79/2007,

35/2008

Zakon o posredovanju pri zapošljavanju i pravima za vrijeme

nezaposlenosti, Narodne novine, 32/2002, 86/2002,

114/2003, 151/2003, 94/2009)

Zakon o pravima hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata

i članova njihovih obitelji, Narodne novine, 174/2004,

92/2005, 107/2007, 65/2009, 137/2009)

Zakon o profesionalnoj rehabilitaciji i zapošljavanju osoba s

invaliditetom, Narodne novine, 143/2002,33/2005)

Žunić, Z., 2001.: Profesionalnom rehabilitacijom u 21.

stoljeće, Državni zavod za zaštitu obitelji, metrin-

stva i mladeži, Ministarstvo rada i socijalne skrbi,

Zagreb


VERA ŠUTALO • Pravo na obrazovanje osoba s invaliditetom uz poticajne mjere Ministarstva znanosti, obrazovanja i športa

– provodi reformu sustava strukovnog obrazovanja

i osposobljavanja, kako bi osobama s umjerenim i

težim intelektualnim teškoćama pružilo mogućnost

pristupa profesionalnom osposobljavanju što bi sva-

kako povećalo izglede za zapošljavanje (Zakon o stru-

kovnom obrazovanju, Narodne novine br. 30/09.)

– donijelo nastavne planove i programe za djecu s inte-

lektualnim teškoćama koji se temelje na procijenje-

noj razini djetetova oštećenja;

– osiguralo dovoljan broj specijaliziranih stručnjaka,

odgojitelja i stručnih suradnika, nova zapošljavanja

u sustavu (od 2004. do 2008./2009. godine oko

1050 djelatnika srednjih i osnovnih škola)

– osiguralo svim djelatnicima da steknu primjerenu

edukaciju, izobrazbu o individualiziranom pristupu

učeniku, kako bi znali prepoznati specifične potrebe

djece s intelektualnim teškoćama (seminari Agencije

za odgoj i obrazovanje i Agencije za strukovno obra-

zovanje te Agencije za obrazovanje odraslih.)

– osiguralo suradnju s Ministarstvom zdravstva i so-

cijalne skrbi u uvođenju kvalitetnog sustava nadzora

obrazovnih aktivnosti u ustanovama socijalne skrbi

stacionarnog tipa;

– osiguralo provođenje projekta „Pristupačne škole“ za

učenike s tjelesnim invaliditetom.

– osiguralo organiziranje „nastave u kući učenika“ za

učenike koji zbog zdravstvenog stanja ne mogu pra-

titi nastavu u školi (nastava u kući je organizirana za

65 učenika osnovnih i 3 učenika srednjih škola)

– izradilo nove i osuvremenilo postojeće posebne i pri-

lagođene programe za učenike s posebnim potreba-

ma (49 novih programa niže stručne spreme)

– osiguralo besplatan prijevoz za učenike s teškoćama

u razvoju, ako javni prijevoz nije prilagođen učenici-

ma, a koji može biti individualni prijevoz roditelja,

prijevoz vlastitim školskim vozilom za prijevoz učeni-

ka

– osiguralo besplatan smještaj u učenički dom

– osiguralo besplatne udžbenike

Zbog prostorne neprilagođenosti i nedostatne opremljeno-

sti škola, učenici s trajnim tjelesnim oštećenjima često ne

mogu ostvariti svoje pravo i obvezu na osnovno školovanje

u blizini svojega mjesta stanovanja, a time i odrastanje u

vlastitoj obitelji.

Ministarstvo je u suradnji s Hrvatskim savezom udruga tje-

lesnih invalida pokrenulo projekt Mreža škola bez arhitek-

tonskih barijera kako bi se utvrdilo stanje i potrebe glede

prilagodbe školskih prostora učenicima s većim motoričkim

oštećenjima. Time su, po prvi puta, u Republici Hrvatskoj

osigurani uvjeti za donošenje plana mreže škola po kriteriju

pristupačnosti (rampa, sanitarni čvor, dizalo, pokretna tra-

ka) zasnovana na stvarnim podatcima i potrebama.

Krajnji je cilj projekta arhitektonska prilagodba škola kako bi

se djeci s većim motoričkim oštećenjima omogućilo školova-

nje u lokalnoj sredini. U Republici Hrvatskoj trenutačno je 27

u cijelosti prostorno prilagođenih škola koje pohađa 21 uče-

nik s motoričkim oštećenjima. Ministarstvo je u 2006. godini

uložilo 915.000 kuna u prostornu prilagodbu osam osnovnih

i devet srednjih škola iz različitih dijelova Republike Hrvatske.

U tijeku je izradba modela cjelovita rješavanja ovog pitanja,

koje Ministarstvo vidi u zajedničkom financijskom ulaganju s

lokalnom zajednicom i regionalnim (lokalnim) upravnim tijeli-

ma, radi stvaranja mreže prilagođenih škola u svakoj županiji.

U 2007. godini Ministarstvo je dodijelilo milijun kuna za pro-

stornu prilagodbu 19 osnovnih i dviju srednjih škola koje po-

hađaju učenici s većim motoričkim oštećenjima. Pored toga,

projektom škologradnje sredstvima državnoga proračuna,

kreditom Svjetske banke, programima EIB II, CEB V, sredstvi-

ma proračuna županija i gradova te javno – privatnim partner-

stvom poštovat će se standardi koji osiguravaju arhitektonsku

prilagodbu škola učenicima s motoričkim oštećenjima.

Sve ove aktivnosti koje provodi Ministarstvo znanosti, obra-

zovanja i športa nisu dovoljne ukoliko izostane podrška i ko-

ordinacija i politike i struke, posebice Ministarstva zdravstva

i socijalne skrbi, Ministarstva gospodarstva, rada i poduzet-

ništva, Hrvatskog zavoda za zapošljavanje.

Samo obrazovanje i stjecanje znanja i zanimanja neće biti do-

statno ukoliko se ne prošire poticajni programi za zapošlja-

vanje osoba s invaliditetom te osigura niz drugih mogućnosti

za primjereno zapošljavanje.

Vlada Republike Hrvatske donijela je dokument Nacionalnu

strategiju izjednačavanja mogućnosti za osobe s invalidite-

tom od 2007. do 2015. godine (Vlada RH 5. lipnja 2007.

godine), s ciljem napretka te daljnjeg snaženja zaštite prava

osoba s invaliditetom i djece s posebnim potrebama.

Da bi se politika prema osobama s invaliditetom zasnivala

na suvremenim međunarodnim standardima bilo je potrebno

učiniti sljedeće:

– potrebno je više zakona i provedbenih propisa koji ure-

đuju prava u odgoju, obrazovanju, rehabilitaciji, zaštiti i

skrbi djece s posebnim potrebama;

– postoji potreba financiranja ove djelatnosti iz više izvora;

– potreban je pedagoški standard koji određuje i osigurava

specifične potrebe u odgoju i školovanju djece s poseb-

nim potrebama;

– potreban je veći broj defektologa u sustavu (dječjim vrti-

ćima, osnovnim i srednjim školama);

– potreban je veći broj stručnih skupova za dodatno struč-

no usavršavanje odgojitelja i učitelja za rad u programi-

ma odgojno – obrazovne integracije;

– potrebno je osigurati više programa za stjecanje zanima-

nja sukladno vrsti i stupnju teškoća u razvoju;

– potrebno je predvidjeti prioritet upisa u srednje škole za

stjecanje zanimanja, jer je broj zanimanja za pojedine ka-

tegorije djece s posebnim potrebama ograničen njihovim

mogućnostima;

– potrebno je omogućiti i stjecanje znanja i drugim načini-

ma osim pohađanja škole, uz polaganje razrednih ispita;

– potrebno je trajno osposobljavati učitelje za rad s učeni-

cima s posebnim potrebama;

– potrebno je ustrojiti mrežu stručnih suradnika kako bi sva

djeca s posebnim potrebama imala primjerenu pomoć.

Hrvatski sabor je u travnju 2005. godine usvojio Deklaraci-

ju o pravima osoba s invaliditetom (NN, br. 64/05). Vlada

Republike Hrvatske donijela je u ožujku 2006. godine i Naci-

onalni plan aktivnosti za prava i interese djece od 2006. do

2012. godine kojim se u poglavlju IX. predviđa cijeli niz mjera

i aktivnosti s istaknutim ciljevima za unaprjeđivanje položaja

djece s teškoćama u razvoju, a što je još detaljnije uređeno

kroz Nacionalnu strategiju jedinstvene politike za osobe s in-

validitetom od 2003. do 2006. godine (NN, br. 13/03).

Stoga je posebno važna uloga obrazovanja i pristupa obrazo-

vanju te mu svi moramo dati prioritet, a tu je uloga Ministar-

stva znanosti, obrazovanja i športa nezaobilazna.

Ministarstvo je odgovorilo gotovo na sve prethodno navede-

ne potrebe kako bi unatoč svim teškoćama koje se javljaju

u provođenju ovih mjera, osiguralo osobama svaki oblik po-

drške te omogućilo radnu kvalifikaciju odnosno profesional-

no osposobljavanje, strukovnom naobrazbom u određenom

zanimanju.

Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa učinilo je slje-

deće:

– izradilo zakonske okvire kojima će se osigurati inkluzivni

pristup obrazovanju te dati prioritet obrazovanju u re-

dovnim uvjetima za djecu s različitim razinama teškoća u

razvoju, pa i onim najtežim (Zakon o odgoju i obrazovanju

u osnovnoj i srednjoj školi, Narodne novine, br. 87/08. i

86/09.)

– propisalo prikladne standarde kojima se treba osigura-

ti nužni materijalni uvjeti kako bi školovanje za djecu s

posebnim potrebama predstavljalo istinsku obrazovnu

mogućnost tj. s punim pravom nosilo naziv obrazova-

nje. (Državni pedagoški standard predškolskog odgoja,

osnovnoškolskog odgoja i obrazovanja i srednjoškolskog

odgoja, NN, br. 63/08.)

– propisalo elemente i kriterije za upis učenika u prvi razred

srednje škole glede ostvarivanja prava na izravan upis za

učenike s posebnim potrebama (Odluka o elementima i

kriterijima za izbor kandidata za upis u srednje škole)

– propisalo kolektivnim ugovorom:

a) uvećanu osnovnu plaću od 7 – 10% : kriterije za rad

nastavnika koji rade s posebnim ustanovama za dje-

cu s poteškoćama u razvoju;

b) za nastavnike koji rade u razrednim odjelima s učeni-

cima s posebnim potrebama

c) za nastavnike koji rade s učenicima s posebnim potre-

bama integriranima u razredne odjele redovne nastave



uključeno je 2.821 dijete i to u 7 predškolskih ustanova

374 djece, u 18 osnovnih škola 1.827 djece, a u 5 srednjih

škola 620 djece. Važno je napomenuti podatak, iznesen od

predstavnika UNESCO-a na godišnjem skupu udruge osoba

s invaliditetom Hrvatske, u proljeće 2008. godine, da je Re-

publika Hrvatska po broju djece s teškoćama, integrirane u

redoviti osnovnoškolski obrazovni sustav, daleko ispred pro-

sjeka ostalih zemalja u svijetu (u Hrvatskoj je integrirano

75% djece, a svjetski prosjek je 54%).

U Hrvatskome registru o osobama s invaliditetom evidenti-

ran je 2.681 učenik s većim teškoćama u razvoju. Suklad-

no podatcima Ministarstva znanosti, obrazovanja i športa

u redovni sustav odgoja i obrazovanja u srednjim školama

integrirano je 1.227 učenica i učenika. U sastavu odgoja

i obrazovanja u posebnim odgojno-obrazovnim skupinama i

razrednim odjeljenjima u 32 škole integrirano je 781 uče-

nica i učenika. U posebnim ustanovama u nadležnosti Mi-

nistarstva znanosti, obrazovanja i športa u sustav odgoja

i obrazovanja kroz pet srednjih škola uključeno je 620 uče-

nica i učenika. Sukladno podatcima Ministarstva zdravstva

i socijalne skrbi za učenike s većim teškoćama u razvoju u

posebne i prilagođene programe 9 srednjih škola uključeno

je 497 učenika.

Projekt uključivanje učenika s teškoćama u obrazovanje za

zapošljavanje jedan je od projekata u kojem je Ministarstvo

znanosti, obrazovanja i športa korisnik u sklopu IV. kompo-

nente Instrumenta pretpristupne pomoći (IPA). Cilj projekta

je razviti temelje za inovativne mehanizme na nacionalnoj i

regionalnoj razini koji će učenicima s teškoćama omogućiti

lakši i kvalitetniji pristup obrazovanju i nastavno tržištu rada.

To će se ostvariti ojačavanjem kapaciteta srednjih škola i

drugih odgojno-obrazovnih ustanova za strukovno obrazova-

nje i osposobljavanje učenika s teškoćama osuvremenjenim

i prilagođenim kurikulumima, edukacijom nastavnika i struč-

nih suradnika te opremom.

Školama se daje stupanj autonomije za provedbu školskoga

kurikuluma kako bi im se omogućilo bolje prilagođavanje indi-

vidualnim potrebama i načinima učenja svakoga učenika. Od-

gojno-obrazovna postignuća definiraju očekivanja koja svako

dijete i učenik može i treba postići tijekom osnovne i srednje

škole u sklopu određenih odgojno-obrazovnih područja.

Agencija za strukovno obrazovanje zadužena je za osuvreme-

njivanje nastavnih planova i programa u strukovnim školama.

Izrađuje se nova metodologija programiranja nastavnih pla-

nova i programa koja uključuje izradbu standarda zanimanja

i kvalifikacija. Oni će služiti kao temelj za izradbu strukovnog

kurikuluma usmjerenog na kompetencije koje će učenicima

dati prednost na tržištu rada.

U 2008. godini Agencija za strukovno obrazovanje izradila je

14 novih nastavnih planova i programa niže stručne spreme,

prema preporuci sektorskih vijeća osuvremenila 11 nastavnih

planova i programa te izradila jedan novi program za djecu s

teškoćama. Nadalje za strukovno obrazovanje provedena je ana-

liza i napravljen prijedlog izmjena jedinstvenih nastavnih planova

i programa za zanimanja za vezane obrte (ukupno 61 program).

Kao integrativni dio sustava odgoja i obrazovanja, uređeni

sustav obrazovanja odraslih omogućava uvjete za cjeloživot-

no učenje, prilagodljivost radne snage promjenama tržišta

rada, uvjeta života uopće te smanjuje rizike od socijalnoga

isključivanja ljudi s posebnim potrebama.

U tom kontekstu sustav obrazovanja odraslih značajan je

sastavni dio ukupnih pretpostavki koje podržavaju ispunjenje

ciljeva. Obrazovanje odraslih podrazumijeva stjecanje znanja

i razvijanje kompetencija prema suvremenim životnim i pro-

fesionalnim potrebama odraslih osoba s posebnim potre-

bama, a u kontekstu cjeloživotnoga učenja, davanje jednake

vrijednosti svim građanima i svim oblicima učenja – formal-

nom, neformalnom i informalnom.

Kako bi se onim učenicima koji su izloženi posebnome riziku

od napuštanja srednje škole omogućilo obrazovanje, uloženi

su dodatni napori za provedbu obrazovanja učenika s teško-

ćama. Bez obzira na negativan demografski trend u srednje

škole se upiše više učenika nego što ih završi osnovnu školu.

Ipak, unatoč uloženim naporima, najveća stopa napuštanja

formalnoga sustava srednjoškolskoga obrazovanja zabilježe-

na je u trogodišnjim programima strukovnih škola, za koje

se pretpostavlja da ih skupine izložene posebnome riziku od

napuštanja srednje škole i pohađaju.

Sve nabrojene aktivnosti, pridonijele su tome da možemo biti

zadovoljni do sada učinjenim te svakako preporučamo daljnje

provođenje svih mjera kao i daljnjega oblikovanja okruženja

koji će omogućiti razvoj kvalitete obrazovnoga sustava.

Važno je stoga razraditi programe senzibilizacije javnog mi-

šljenja kako bi se smanjila negativna stajališta poslodavaca

prema osobama s intelektualnim teškoćama, a razvila svi-

jest o radnim potencijalima tih osoba.

Poželjno je osigurati praćenje takvih učenika s posebnim po-

trebama i po pitanju zapošljavanja, budući da postoji jasan

izostanak veze između obrazovanja za zanimanje i potreba

tržišta rada, što onda rezultira time da postoji vrlo visok

postotak nezaposlenih osoba s teškoćama u razvoju.

Svi strateški dokumenti koje je izradilo Ministarstvo zna-

nosti, obrazovanja i športa, a donijela Vlada Republike

Hrvatske usmjereni su prema ostvarivanju glavnih ciljeva

poboljšanja kvalitete i učinkovitosti obrazovnog sustava,

osiguravanje pristupa i napredovanja u obrazovanju te kre-

iranje otvorenog obrazovnog sustava uspostavom različitih

oblika partnerstva na lokalnoj, nacionalnoj i međunarodnoj

razini.

U skladu sa strategijom razvitka Republike Hrvatske kao

društva temeljena na znanju, Ministarstvo je izradilo, a Sa-

bor Republike Hrvatske donio Nacionalni program mjera za

uvođenje obveznog srednjoškolskog obrazovanja, čime će

pridonijeti profesionalnom i osobnom razvoju osoba s inva-

liditetom.

Nacionalnim programom osigurava se dodatna formalna i

neformalna edukacija osoba s invaliditetom s ciljem osnaži-

vanja na uključivanje u javni i politički život.

Osigurava se cjeloživotno učenje osobama s invaliditetom

s ciljem učinkovite prohodnosti između faza obrazovanja te

između obrazovanja i zapošljavanja te mjere za poticanje sa-

mozapošljavanja na svim razinama.

U sklopu provedbe IPA - projekta u rujnu 2007. godine

donijet je Operativni program „Za razvoj ljudskih poten-

cijala 2007.-2009. Poseban cilj Prioriteta 2. navedenog

Operativnog programa Jačanje socijalnog uključivanja i integracije osoba kojima je otežan pristup tržištu rada

jest povećati zapošljivost osoba u nepovoljnom položa-

ju i olakšati im pristup tržištu rada. Ministarstvo zna-

nosti, obrazovanja i športa je kao korisnik u sklopu IV

komponente Instrumenta pretpristupne pomoći (IPA)

trenutno u pripremi projektne dokumentacije za projekt

IPA4.2.2.MSES.01.001. Uključivanje učenika s teškoća-

ma u obrazovanje za zapošljavanje („Access to education

by students with disabilities“). Svrha projekta je povećati

udio uključenosti učenika s teškoćama u redovni sustav

strukovnog obrazovanja te ojačati kapacitete srednjih

škola i drugih odgojno-obrazovnih ustanova za strukovno

obrazovanje i osposobljavanje učenika s teškoćama osu-

vremenjenim i prilagođenim kurikulumima, edukacijom na-

stavnika i stručnih suradnika te opremom.

Državnu maturu polažu učenici s posebnim potrebama koji

imaju sačuvane intelektualne sposobnosti, ali za koje su po-

trebni posebni uvjeti u kojima mogu pokazati svoja znanja.

Učenicima se omogućava posebna prilagodba njegovim

mogućnostima, što se odnosi na pristupačnost prostora,

posebna pomagala, prilagođena oprema i ispitni materijal,

korištenje posebne opreme, prisutnost osobnog pomagača,

produljeno vrijeme za polaganje ispita, provođenje ispita

izvan škole (u kući, bolnici itd.)

Sudjelovanjem osobnog pomagača u dijelu ispita državne

mature učenicima s posebnim potrebama omogućena je

pristupačnost svim pravima za njihovo ostvarivanje bez dis-

kriminacije.

Temeljna uloga Ministarstva znanosti, obrazovanja i športa

je omogućiti osobama s invaliditetom obrazovanje s ciljem

lakše integracije i socijalizacije u sve društvene sfere te po-

ticati zapošljavanje.

Od 116.345 djece predškolske dobi u redovitim programi-

ma u 2008. godini u programe javnih programa je bilo uklju-

čeno: 4.266 ili 3,67% djece s teškoćama u razvoju, 3.587

u integraciji, a samo 679 u posebnim skupinama u sklopu

dječjih vrtića, darovite djece 1.378 ili 1,18%, 1.888 ili 1,62%

djece pripadnika nacionalnih manjina i u programu predškole

16.124 ili 13,86% djece. Godine 2006. pokrenut je ustroj

programa za djecu predškolske dobi koja imaju zdravstvenih

problema u partnerstvu Dječjega vrtića „Bukovac“ i Kliničke

bolnice „Rebro“ u Zagrebu, kao primjer kako skrbiti o dje-

ci predškolske dobi sa zdravstvenim problemima. U 2007.

godini pokrenut je još jedan program za djecu predškolske

dobi u partnerstvu Dječjega vrtića „Izvor“ i Klinike za dječje

bolesti Zagreb u Zagrebu.

U posebnim ustanovama u nadležnosti Ministarstva zna-

nosti, obrazovanja i športa u sastav odgoja i obrazovanja



Svjetska banka, Statistički podaci o obrazovanju, citirano u

55 preporuka za povećanje konkurentnosti Hrvatske –

Obrazovanje za rast i razvoj, Nacionalno vijeće za konku-

rentnost, 2004.,

Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa Plan razvoja

sustava odgoja i obrazovanja 2005. – 2010., MZOŠ, Za-

greb, 2005., str. 6

Državni zavod za statistiku, Statističke informacije 2008.,

2008.

Državni zavod za statistiku, Statistički ljetopis 2008.,

2008., http://www.dsz.hr/, 2008. – baza podataka,

matica podataka

Zaključak

Jednak pristup obrazovanju temeljni je preduvjet za druš-

tvenu uključenost i neovisnost osoba s invaliditetom.

Obrazovanje treba obuhvaćati sva razdoblja života, od

predškolskog do profesionalnog obrazovanja, kao i cjelo-

životno učenje. Redovno obrazovanje i posebne programe

treba osmisliti tako da na najprikladniji način zajednički

djeluju na pružanju podrške osobama s invaliditetom u

lokalnim zajednicama. Pristup putem redovnog obrazova-

nja može pridonijeti osviještenosti osoba bez invaliditeta

te njihovu razumijevanju ljudske raznolikosti.

Projekt „Uključivanje učenika s teškoćama u obrazovanje

za zapošljavanje“ je jedan od projekata u kojem je Mini-

starstvo znanosti, obrazovanja i športa korisnik u sklopu

IV komponente Instrumenta pretpristupne pomoći (IPA)

Operativnog programa Razvoj ljudskih potencijala pod

prioritetom 2, mjera 2.2. Jedan od partnera u projektu

je URIHO (Ustanova za rehabilitaciju hendikepiranih oso-

ba profesionalnom rehabilitacijom i zapošljavanjem).

Projekt će se provoditi kroz dva tipa ugovora: Ugovor o

pružanju usluga i ugovor o dodjeli bespovratnih sredsta-

va. Krajnji cilj ovog projekta je razvijati svijest okoline o

radnim i drugim kapacitetima učenika s teškoćama, osi-

gurati uvjete za prilagođavanje sustava strukovnog obra-

zovanja u skladu s potrebama prema vrstama oštećenja

– opremom, metodama, stručnom osposobljenošću na-

stavnika, te jačanje samosvijesti učenika s teškoćama o

vlastitim snagama za samostalan život i rad.

Sažetak

Kako bi mladi ljudi iskoristili mogućnosti koje im svijet

pruža i doprinijeli njegovu razvoju, trebaju raspolagati po-

trebnim znanjem, biti u stanju brzo i fleksibilno reagirati

na promjene, aktivno sudjelovati u društvenome razvoju i

kontinuirano se obrazovati tijekom cijeloga radnog vijeka.

U svrhu poticanja razvoja prilagodljivoga i raznovrsnoga

radno sposobnog stanovništva koje kontinuirano unaprje-

đuje svoja znanja i vještine, razvojni je cilj Hrvatske osu-

vremeniti obrazovni sustav, orijentirajući se na stvaranje

društva i gospodarstva temeljenih na ljudskom kapitalu.

Izgradnja takvoga društva počiva na omogućavanju pri-

stupa obrazovanju svima, na kvaliteti i usredotočenju na

neprestan razvoj talenata i potreba pojedinaca.

Iz tog razloga je naglasak obrazovne strategije Ministar-

stva znanosti, obrazovanja i športa postavljen na širenje

pristupa, unaprjeđenje kvalitete te razvoj jedinstvenih

sposobnosti prema individualnim potrebama svakoga

učenika kako bi se postigao cilj stvaranja najkonkuren-

tnijega znanstveno-obrazovnoga društva u ovom dijelu

Europe.

Pretpostavka je da najbolje što možemo napraviti za

društvo, a anticipirajući neprestane tehnološke inovacije i

sve dinamičnije tržište rada, jest pomoći mladim ljudima

da se razviju u sposobne pouzdane i samosvjesne ljude,

koji se mijenjaju i uče te razvijajući svoje jedinstvene ta-

lente i sposobnosti doprinose razvoju društva.

Literatura: Izvori

Milas, G.; Bajo A.; Šakić V.; Kaliterna – Lipovčan LJ.; Ferić

I.; Brkljačić T.; Franc R.; Maričić J.; Rihtar S.; Krnić R.;

Čižmešija M.; Slipčević M.; Bejaković P.; Jakir – Bajo

I. Modeli obveznog srednjoškolskog obrazovanja, Institut

društvenih znanosti „Ivo Pilar“ i Institut za javne financije,

Zagreb, 2007., str. 19

Sabor RH, Vlada RH, Ministarstvo znanosti, obrazovanja i

športa Nacionalni program mjera za uvođenje obvezno-

ga srednjoškolskog obrazovanja, MZOŠ, Zagreb, 2007.,

str. 6

Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa Plan razvoja

sustava odgoja i obrazovanja 2005. – 2010., MZOŠ, Za-

greb, 2005., str. 29

Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa Pregled posti-

gnuća 2004. – 2007., MZOŠ, Zagreb, 2007., str. 29

Milas, G.; Bajo A.; Šakić V.; Kaliterna – Lipovčan LJ.; Ferić

I.; Brkljačić T.; Franc R.; Maričić J.; Rihtar S.; Krnić R.;

Čižmešija M.; Slipčević M.; Bejaković P.; Jakir – Bajo

I. Modeli obveznog srednjoškolskog obrazovanja, Institut

društvenih znanosti „Ivo Pilar“ i Institut za javne financije,

Zagreb, 2007., str. 48 – 49


Popis autora

Stjepan Adanić, Hrvatska,

državni tajnik u Ministarstvu obitelji i međugeneracijske solidarnosti,

e-mail: [email protected]

1. Michael Barrett, Irska,

Zaklada COPE CORK,


2. Lelia Kiš Glavaš, Hrvatska,

Edukacijsko-rehabilitacijski fakultet,


3. Johan Ten Geuzendam, Nizozemska,

voditelj Odjela za integraciju osoba s invaliditetom pri Genaralnoj direkciji

za zapošljavanje, socijalnu skrb i jednake mogućnosti Europske komisiji

4. Konrad Mager, Austrija,

BBRZ, Linz, Odjel za profesionalnu rehabilitaciju,


5. Višnja Majsec Sobota, Hrvatska,

URIHO,


6. Anton Sabo, Austrija,

BBRZ,Linz,Ured za međunarodne projekte i kooperacije,


7. Jasenka Sučec, Hrvatska,

Fond za profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom,


8. Thomas Umsonst, Njemačka,

BAG WfbM, Ured za europske i međunarodne veze,


9. Cveto Uršič, Slovenija,

generalni direktor Uprave za osobe s invaliditetom u Ministarstvu rada, obitelji i socijalne skrbi,


10. Hans Vrind, Nizozemska,

predsjednik organizacije Workability Europe i direktor kompanije Salo Holding AG,


11. Vera Šutalo, Hrvatska,

Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa,


12. Mirjana Zećirević, Hrvatska,

Hrvatski zavod za zapošljavanje,


13. Luk Zelderloo, Belgija,

generalni tajnik, EASPD, Brüssel,


Hvala svima koji su pripomogli održavanju ovogodišnjeg stručnog skupa a osobitu zahvalnost upućujemo na:

Ured Grada Zagreba za socijalnu zaštitu i osobe s invaliditetom

Zagrebački holding – AGM

PRINT GRUPA d.d.

Ured izaslanika za socijalne poslove Republike Austrije

zbornik radova - osvit · 2012-02-24 · tacija, zapošljavanje i rad u kojem je zadano 8 mjera...

Documents