zbornik saŽetaka · 2018-06-11 · organizator m e Đ u n a r o d n a k o nfe r e n c i j a z a Š...

ORGANIZATOR

MEĐUNARODNA KONFERENCIJA O ZAŠTITI OKO

LIŠA

6.- 8. LIPNJA 2018. POREČ Hotel Laguna Parentium

ZBORNIK SAŽETAKA

ENERGIJA, EKOLOGIJA I EKONOMIJA KRUŽNOG GOSPODARENJA OTPADOM

2

ENERGIJA, EKOLOGIJA I EKONOMIJA KRUŽNOG GOSPODARENJA OTPADOM 6.- 8. lipnja 2018., POREČ

ZAHVALJUJEMOpokroviteljima i sponzorima koji su podržali organizaciju Međunarodne konferencije o zaštiti

okoliša “Energija, ekologija i ekonomija kružnog gospodarenja otpadom”

POKROVITELJI

SPONZORI

PRIJATELJI KONFERENCIJE

3

ENERGIJA, EKOLOGIJA I EKONOMIJA KRUŽNOG GOSPODARENJA OTPADOM6.- 8. lipnja 2018., POREČ

STRUČNI ODBOR

Dr. sc. Zlatko Milanović

Janko Kramžar, univ. dipl. ekon.

Dr. sc. Dinko Sinčić

Sonja Polonijo, dipl. oec.

Tomislav Ćurko, dipl. ing.

Nenad Žunec, dipl. ing.

Izv.prof.dr.sc. Sanja Kalambura

ORGANIZACIJSKI ODBOR

Nenad Žunec, dipl.ing.stroj., predsjednik

Dr.sc. Zlatko Milanović

Tomislav Ćurko, dipl.ing.

Cvjetka Špralja Šakić, dipl.oec.

ORGANIZATOR KONFERENCIJE

Business Media Croatia d.o.o.

Časopis Tehnoeko

Savska cesta 182, 10000 Zagreb

tel.: +385 1 6311 800, fax: +385 1 6311 810

[email protected], www.bmcroatia.hr

Copyright © Business Media Croatia d.o.o.

Autori su odgovorni za sadržaj svojih tekstova.

Lipanj 2018.

1. DAN SRIJEDA, 6. LIPNJA14.00 - 16.00 Dolazak i registracija sudionika

16.00 - 16.15 OTVARANJE KONFERENCIJE I POZDRAVNI GOVORI

16.15 - 18.00 PANEL: CENTRI ZA GOSPODARENJE OTPADOM, DILEME I KO-DILEME

UVODNA IZLAGANJA

STANJE KOMUNALNIH DRUŠTAVA U SFERI GOSPODARENJA OTPADOMTomislav Ćurko, predsjednik Udruženja komunalnog gospodarstva, HGK

CENTRI ZA GOSPODARENJE OTPADOM U RH – DANAS, SUTRA?Josip Grgić, predsjednik grupacije CGO-a pri HGK, i direktor CGO-a Šagulja

MODERATOR: Tomislav ĆurkoPANELISTI: Ministarstvo zaštite okoliša i energetike (predstavnik); Dubravko Ponoš, direktor FZOEU; dr.sc. Dinko Sinčić; mag. Tanja Bolte, Ministrstvo za okolje in prostor R. Slovenije; dr. sc. Slaven Dobrović, izv. profesor Fakulteta strojarstva i brodogradnje, Zagreb; Josip Grgić, predsjednik grupacije CGO-a pri HGK i direktor CGO-a Šagulja, Grad Zagreb (predstavnik, Igor Zgomba, ZCGO)

18.00 - 19.00 Koktel dobrodošlice

2. DAN ČETVRTAK, 7. LIPNJA9.00 - 10.30 I SEKCIJA: CENTRI ZA GOSPODARENJE OTPADOM I

MEHANIČKO-BIOLOŠKA OBRADA OTPADA EMISIJE ONEČIŠĆUJUĆIH TVARI IZ RAZLIČITIH OPERACIJA I PROCESA POSTUPANJA S OTPADOM

Dr. sc. Dinko Sinčić UTJECAJ CGO NA TROŠKOVE JAVNE USLUGE

Sonja Polonijo, Udruga gradova RH EKONOMIKA CGO-A NA PRIMJERU RCERO LJUBLJANA

Mitja Praznik, Snaga d.o.o., Ljubljana GRAD ZAGREB (predstavnik) KONCEPT MBO + BIOREAKTORSKO ODLAGALIŠTE – GDJE SMO POGRIJEŠILI?

Saša Avirović, GKP Čakom d.o.o. NADZOR GOSPODARENJA OTPADOM

Sandra Bućan, načelnica Sektora - glavna inspektorica zaštite okoliša, Ministarstvo zaštite okoliša i energetike

10.30 - 11.00 Pauza

PROG

RAM

RAD

A

11.00 - 12.45 II SEKCIJA: ENERGIJSKA OPORABA OTPADA

ENERGETSKA OPORABA U CJELOVITOM I ODRŽIVOM SUSTAVU GOSPODARENJA KOMUNALNIM OTPADOMdr. sc. Renato Šarc, prof. dr. sc. Roland Pomberger, Montanuniversität Leoben, Austrija

ENERGIJSKA OPORABA OTPADA U RHMinistarstvo zaštite okoliša i energetike

ENERGIJSKA OPORABA OTPADA – PLANOVI ZA BUDUĆNOST U R. SLOVENIJIMag. Tanja Bolte/ Matej Kovačič, Ministrstvo za okolje in prostor R. Slovenije

NEOTKRIVENE VRIJEDNOSTI KRUŽNOG GOSPODARENJA OTPADOMdr. sc. Slaven Dobrović, izv. profesor, Fakultet strojarstva i brodogradnje Zagreb

ULOGA ENERGIJE IZ OTPADA U KRUŽNOM GOSPODARSTVUprof. dr. sc. Daniel R. Schneider, Fakultet strojarstva i brodogradnje Zagreb

ENERGETSKI POTENCIJAL GORIVA IZ OTPADA U REPUBLICI HRVATSKOJdr. sc. Niko Malbaša, EKONERG - institut za energetiku i zaštitu okoliša

12.45 - 14.00 ručak

14.00 - 15.30 PANEL: ENERGIJSKA OPORABA OTPADA

MODERATOR: dr. sc. Zlatko Milanović

UVODNO IZLAGANJE: ENERGETSKA OPORABA U SLUŽBI CIRKULARNE EKONOMIJEIzv. prof. dr. sc. Aleksandra Anić Vučinić, Geotehnički fakultet Sveučilišta u Zagrebu

PANELISTI: Ministarstvo zaštite okoliša i energetike (predstavnik), mag. Tanja Bolte, Ministrstvo za okolje in prostor R. Slovenije, dr. sc. Renato Šarc, Montanuniversität Leoben, dr. sc. Slaven Dobrović, izv. profesor, FSB Zagreb, prof. dr. sc. Daniel R. Schneider, FSB Zagreb, dr. sc. Mirjana Matešić, HRPSOR, Grad Zagreb (predstavnik, Igor Zgomba, ZCGO)

15.30 - 16.00 pauza

raspred a4.indd 1 31.5.2018. 11:36:18

16.00 – 18.00 III SEKCIJA: KOMUNALNE DOBRE PRAKSE I EDUKACIJA NACIONALNA KAMPANJA ZA GOSPODARENJE OTPADOM

Fond za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost TEORIJA I PRAKSA GOSPODARENJA OTPADOM NA PRIMJERU 10 JLS ŽUPANIJE MEĐIMURSKE

Siniša Radiković, GKP Pre-Kom d.o.o. EDUKACIJA ZAPOSLENIKA – TROŠAK ILI INVESTICIJA?

Martina Krajnc, Snaga, Maribor SURADNJA SVEUČILIŠTA I GOSPODARSTVA – PRIMJER DOBRE PRAKSE: TVRTKA TEHNIX D.O.O.

Đuro Horvat, predsjednik kompanije TEHNIX SUSTAV NAPLATE JAVNE USLUGE PRIKUPLJANJA MIJEŠANOG I BIORAZGRADIVOG KOMUNALNOG OTPADA ZA KUĆANSTVA,

PRAVNE OSOBE I OBRTNIKE NA PODRUČJU GRADA ZADRADragan Maračić, Čistoća d.o.o. Zadar

USPOSTAVA SUSTAVA GOSPODARENJA OTPADOM - PROBLEM ILI IZAZOV?Davor Vić, Unikom d.o.o., Osijek

GOSPODARENJE OTPADOM NA PODRUČJU GRADA RIJEKE I RIJEČKOG PRSTENAJasna Kukuljan, KD Čistoća d.o.o. Rijeka

ZAŠTO JE ZONA KOMFORA NAJOPASNIJE MESTO U KOJEM ŽIVITE? Nina Sankovič, Snaga d.o.o., Ljubljana

OTOK KRK – DIO INTEGRALNOG SUSTAVA GOSPODARENJA OTPADOM PRIMORSKO-GORANSKE ŽUPANIJEIvan Jurešić, Ponikve eko otok Krk d.o.o.

EDUKATIVNI PROJEKT ”MOJ OTPAD-MOJA ODGOVORNOST!“ Dijana Mijač Dretar, Komunalno poduzeće d.o.o, Križevci

ŠTO DONOSI NOVA STRATEGIJA ZA PLASTIKU U KONTEKSTU KRUŽNOG GOSPODARSTVA EUROPSKE UNIJE?dr. sc. Mirjana Matešić, HRPSOR - Hrvatski poslovni savjet za održivi razvoj

18.00 - 20.00 slobodno vrijeme

20.00 Večera, restoran hotela Laguna Parentium

21.00 Zabava i druženje

3. DAN PETAK, 8. LIPNJA9.00 - 10.30 IV SEKCIJA: OTPADNA AMBALAŽA I PLASTIKA

GOSPODARSTVO U ZAMRŠENOJ PETLJI ZAKONODAVNOG OKVIRA U GOSPODARENJU AMBALAŽOM I OTPADNOM AMBALAŽOMDijana Varlec, Hrvatska gospodarska komora

SUSTAV POVRATNE NAKNADE U REPUBLICI HRVATSKOJ 2006-2018. Dragica Bagarić, Eko-Ozra

STRATEGIC VIEW OF THE PLASTIC INDUSTRY ON THE CIRCULAR ECONOMYGiuseppe Riva, PlasticsEurope

GOSPODARENJE AMBALAŽNIM OTPADOM UNUTAR SUSTAVA PKOZvonimir Majić, Fond za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost

AKTUALNOSTI U INFORMACIJSKOM SUSTAVU GOSPODARENJA OTPADOM – PREGLED AKTIVNOSTI HRVATSKE AGENCIJE ZA OKOLIŠ I PRIRODUĐurđica Požgaj, Hrvatska agencija za okoliš i prirodu

EDUKACIJA I PLAN GOSPODARENJA OTPADOM dr. sc. Zlatko Milanović

PANEL: ENERGIJSKA OPORABA OTPADA

MODERATOR: Gordana Pehnec Pavlović, Hrvatska gospodarska komora

10.30 - 11.00 Pauza

11.00 - 12.00 V SEKCIJA: FINANCIRANJE PROJEKATA IZAZOVI I PREPREKE USPOSTAVLJANJU USPJEŠNOG SUSTAVA GOSPODARENJA OTPADOM U RH

Nataša Vetma, Svjetska banka FINANCIRANJE SPREMNIKA ZA ODVOJENO PRIKUPLJANJE OTPADA

Fond za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost PITANJA I ODGOVORI

12.00 Zaključak konferencije

12.30 - 15.00 Organizirani stručni obilazak komunalnog poduzeća ”6. maj“, Umag – pretovarne stanice i projekta sortirnice otpada

STRUČNI ODBOR:Dr. sc. Zlatko MilanovićJanko Kramžar, univ. dipl. ekon.Dr. sc. Dinko Sinčić

Sonja Polonijo, dipl. oec.Tomislav Ćurko, dipl. ing.Nenad Žunec, dipl. ing.izv. prof. dr. sc. Sanja Kalambura

MEĐUNARODNA KONFERENCIJA O ZAŠTITI OKOLIŠA 6.- 8. lipnja 2018. / Poreč / Hotel Laguna Parentium

raspred a4.indd 2 31.5.2018. 11:36:20

6


UVOD U KONFERENCIJUdr.sc. Zlatko Milanović, predsjednik Stručnog odbora

8

EMISIJE ONEČIŠĆUJUĆIH TVARI IZ RAZLIČITIH OPERACIJA I PROCESA POSTUPANJA S OTPADOMdr.sc. Dinko Sinčić

10

UTJECAJ CGO NA TROŠKOVE JAVNE USLUGE Sonja Polonijo, dipl.oec.

12

KONCEPT MBO + BIOREAKTORSKO ODLAGALIŠTE – GDJE SMO POGRIJEŠILI? Saša Avirović, dipl.ing.

14

ENERGETSKA OPORABA U CJELOVITOM I ODRŽIVOM SUSTAVU GOSPODARENJA KOMUNALNIM OTPADOM dr.sc. Renato Šarc, prof.dr.sc. Roland Pomberger

16

NEOTKRIVENE VRIJEDNOSTI KRUŽNOG GOSPODARENJA OTPADOM izv. prof.dr.sc. Slaven Dobrović

17

ULOGA ENERGIJE IZ OTPADA U KRUŽNOM GOSPODARSTVU prof.dr.sc. Daniel Rolph Schneider

19

ENERGETSKI POTENCIJAL GORIVA IZ OTPADA U REPUBLICI HRVATSKOJ dr.sc. Niko Malbaša

20

ENERGETSKA OPORABA U SLUŽBI CIRKULARNE EKONOMIJEizv.prof. dr. sc. Aleksandra Anić Vučinić

22

SADRŽAJ

7


EDUKACIJA ZAPOSLENIKA – TROŠAK ILI INVESTICIJA? Martina Krajnc, univ.dipl.prav.

25

SUSTAV NAPLATE JAVNE USLUGE PRIKUPLJANJA MIJEŠANOG I BIORAZGRADIVOG KOMUNALNOG OTPADA ZA KUĆANSTVA, PRAVNE OSOBE I OBRTNIKE NA PODRUČJU GRADA ZADRA Dragan Maračić, dipl.ing. 27

USPOSTAVA SUSTAVA GOSPODARENJA OTPADOM - PROBLEM ILI IZAZOV? Davor Vić, dipl.ing.građ., Tihana Škugor, univ.spec.oecol.

29

GOSPODARENJE OTPADOM NA PODRUČJU GRADA RIJEKE I RIJEČKOG PRSTENA Jasna Kukuljan, dipl.ing., univ.spec.oecoing.

30

OTOK KRK – DIO INTEGRALNOG SUSTAVA GOSPODARENJA OTPADOM PRIMORSKO-GORANSKE ŽUPANIJE Ivan Jurešić, univ.spec.oec.

31

EDUKATIVNI PROJEKT „MOJ OTPAD-MOJA ODGOVORNOST!“ Dijana Mijač Dretar, dipl.ing.biol.

32

ŠTO DONOSI NOVA STRATEGIJA ZA PLASTIKU U KONTEKSTU KRUŽNOG GOSPODARSTVA EUROPSKE UNIJE? dr.sc. Mirjana Matešić

33

GOSPODARSTVO U ZAMRŠENOJ PETLJI ZAKONODAVNOG OKVIRA U GOSPODARENJU AMBALAŽOM I OTPADNOM AMBALAŽOMDijana Varlec, dipl.oec. 34

SUSTAV POVRATNE NAKNADE U REPUBLICI HRVATSKOJ 2006-2018. Dragica Bagarić, dipl.ing.

35

AKTUALNOSTI U INFORMACIJSKOM SUSTAVU GOSPODARENJA OTPADOM – PREGLED AKTIVNOSTI HRVATSKE AGENCIJE ZA OKOLIŠ I PRIRODUĐurđica Požgaj, Laila Gumhalter Malić, Eda Puntarić, Branimir Pavlinec, Ivana Gudelj 36

EDUKACIJA I PLAN GOSPODARENJA OTPADOMdr.sc. Zlatko Milanović

37

IZAZOVI I PREPREKE USPOSTAVLJANJU USPJEŠNOG SUSTAVA GOSPODARENJA OTPADOM U REPUBLICI HRVATSKOJ Nataša Vetma

38

TEORIJA I PRAKSA GOSPODARENJA OTPADOM NA PRIMJERU 10 JLS ŽUPANIJE MEĐIMURSKE Siniša Radiković, dipl.ing.

23

8


U Hrvatskoj, a isto tako i u Sloveniji, projekti energijske oporabe spaljivanjem i suspaljivanjem otpada vrlo teško se mogu realizirati. S druge strane, u susjednoj

Austriji takvi se projekti uspješno realiziraju već desetljećima. Prema izvješću Europske komisije, u Austriji se reciklira (uklju-čujući i kompostiranje) 58%, a spaljuje se, odnosno, energijski se oporabljuje 38% količine komunalnog otpada. Odlaže se samo 4%. S druge strane, u Sloveniji i Hrvatskoj, prema istom izvješću Europske komisije 2014. se odlagao deset, odnosno dvadeset puta veći postotak otpada!

Činjenica je da najmanje komunalnog otpada odlažu najra-zvijenije EU zemlje, koje apsolutno uključuju energijsku opora-bu. Slovenija postiže stupanj recikliranja od 61% i po tome se nalazi među zemaljama EU s najboljim rezultatima. Međutim, takva evidencija "skriva" činjenicu da Slovenija izvozi GIO (RDF) i digestat u Austriju.

Anaerobna biološka obrada je jedna mogućnost energijske oporabe lagano biorazgradljivog komunalnog otpada. Prva ur-bana bioplinska postrojenja su izgrađena u Sloveniji i Hrvat-skoj. Međutim, digestat kao ostatak bioplinskih postrojenja, u slučaju velikog postrojenja u Ljubljani (RCERO) za sada se odvozi na energijsku oporabu u Austriju. Na nedavno održanoj konferenciji u Zagrebu stručnjaci iz Švedske su naglasili da se lagano biorazgradive frakcije energetski oporabljuju u bioplin-skim postrojenjima. Energetski vrijedne frakcije iz smeća, od-nosno iz miješanog komunalnog otpada, energetski se opora-bljuju spaljivanjem uz trigeneraciju.

EU nije zabranila energijsku oporabu, ali je ograničila grad-nju novih energana na otpad. Otvara se pitanje potiče li na taj način nerazvijene zemlje da u razvijenim zemljama "napune" već izgrađene energane na otpad (koje su razvitkom prevencije i recikliranja ostale napola iskorištene)?

Televoting anketa s naše konferencije iz 2017. pokaza-la je mišljenje sudionika da je odgoda projekata energijske oporabe:• učinkovita mjera zaštite okoliša (25 %),

• bježanje od problema (75 %).Na ovogodišnjoj Konferenciji u Poreču upravo je ener-

gijska oporaba jedna od glavnih tema panel diskusija.

Centri za gospodarenje otpadom (CGO) Izgradnjom CGO-a, a poglavito sortirnica, treba izbjeći

odlaganje neobrađenog otpada.Hijerarhija cjelovitog sustava gospodarenja otpadom je

dobro poznata, a to nije samo odvojeno sakupljanje. Po-litičari vješto koriste projekte gradnje CGO-a, i to osobito kada zbog "nečijeg" dugogodišnjeg zanemarivanja proble-ma otpada dođe do kritičnih situacija. Upravo za problem neugodnih mirisa iz smetlišta Karepovac tako je lagano rje-šenje pronaći u gradnji budućeg CGO Lečevica.

Prioritetne mjere cjelovitog sustava gospodarenja ot-padom nisu odvojeno sakupljanje ni gradnja CGO. To su samo neke mjere, koje trebaju biti smišljeno uključene u cjeloviti sustav. Primjerice, odvojeno sakupljena otpad-na plastika ili krupni otpad koji se zatim odlažu na odla-galištu nisu cjeloviti sustav. Također, gradnja CGO-a koji proizvodi gorivo iz otpada bez osiguranog plasmana nije cjeloviti sustav.

Najvažnije je graditi cjeloviti sustav gospodarenja otpa-dom prvenstveno na opremi koju proizvode hrvatske tvrt-ke i koja odgovara specifičnostima korištenja u hrvatskim sredinama. To su u svakom slučaju sortirnice (male, velike, ručne, automatske) koje mogu odvajati upravo one frakcije otpadnih sirovina za koje je osiguran tržišni plasman.

Ova konferencija je pravo mjesto za otvorenu diskusiju o aktualnim projektima gospodarenja otpadom te razmje-nu iskustava među stručnjacima. Omogućit će se razmje-na mišljenja o prednostima i poteškoćama provedbe no-vog nacionalnog Plana i naročito Uredbe o gospodarenju komunalnim otpadom. Plan i Uredba su usvojeni nakon godina čekanja, a sada ih treba prije svega provesti. Struč-njaci ukazuju da treba dopuniti propise glede nusproizvo-da i ukidanja statusa otpada.

Dr.sc. Zlatko Milanović, dipl.ing.

UVOD U KONFERENCIJU ENERGIJA, EKOLOGIJA I EKONOMIJA KRUŽNOG GOSPODARENJA OTPADOM

10


dr.sc. Dinko Sinčić1

EMISIJE ONEČIŠĆUJUĆIH TVARI IZ RAZLIČITIH OPERACIJA I PROCESA POSTUPANJA S OTPADOM

Onečišćujuće tvari u atmosferi koje imaju podrijetlo u postupanju ili obradi otpada, različitog su mjesta nastanka i inten-ziteta. Uz to, pojedine komponente koje su posebno na meti aktivista za zaštitu okoliša, nastaju i u drugim procesima koji se odvijaju u prirodi. Ta se činjenice redovito ignorira u javnim raspravama vezanim za otpad odnosno zaštitu okoliša pa je i donošenje odgovarajućih odluka često pod utjecajem apriornih stavova. Analiza koja slijedi nudi brojčane pokazatelje koji bi uvijek trebali biti osnova za donošenje inženjerski utemeljenih stavova i potom odluka što do sada u pitanjima projekata iz područja otpada nije redovita praksa.

Emisije onečišćujućih tvari nastaju već pri sakupljanju otpada. Karakteristike i količine ispušnih plinova iz odgovarajućih vozila u RH, detaljno su analizirali Grbeš i dr. u nedavno objavljenom radu1. Na temelju prikupljenih podataka od komunalnih društava, procijenili su da vozila koje se koriste za sakupljanje otpada u RH ukupno troše 10, 6 mil.l dizel goriva. Ukupne emisije za grad Zagreb i RH prikazane su u Tablici 1.

Kao posebno opasan produkt termičke obrade otpada s pravom se ističu dioksini i furani. Za njihovo nastajanje najčešće se optužuju „spalionice otpada“. Postoje li drugi izvori?

Wevers i sur. 2 spaljivali su otpad iz domaćinstva (gorive frakcija – smjesa plastike, papira, kartona, kutija od pića) i zeleni otpad (granje i lišće) u pocinčanom čeličnom bubnju, bačvi od nafte i u otvorenim hrpama. Wevers et al. (2004) izvijestili su o sljedećim faktorima emisije u zrak: • 4,7 - 20 ng TEQ / kg za vrtni otpad u

pocinčanim bubnjevima;• 4,4 ng TEQ / kg za vrtni otpad u otvo-

renoj hrpi; i• 35 ng TEQ / kg za kućanski otpad u ba-

čvi od nafte.Veći faktor emisije zraka, 20 ng TEQ /

kg, za vrtni otpad spaljen u pocinčanom stanju bubnju pripisuje se slabijem izga-ranju zbog ograničenog protoka zraka u bubanj. Sadržaj dioksina u pepelu nije određivan.

Za peći za grijanje kućanstva, Wevers i sur.3 izvijestili su o srednjem faktoru emisije od 24,4 ng TEQ / kg i 350 ng TEQ / kg pri spaljivanju gorivog dijela kućnog otpada s netretiranim i obrađenim dr-vom.

TABLICA 1. EMISIJE ISPUŠNIH PLINOVA VOZILA ZA PRIJEVOZ MIJEŠANOG KOMUNALNOG OTPADA

PODRUČJE CO2 NOX CO CO2-LUB. NMVOC PM F-BC N2O

mg mg mg kg kg kg kg kg

GRAD ZAGREB 5.711,4 59,9 13,6 4.561,9 3.448,4 1.688,3 894,8 91,6

HRVATSKA 27.968,7 293,5 66,7 22.339,8 16.886,8 8.267,5 4.381,8 448,6

NMVOC – Non-methane volatile organic compounds, ne metanski isparljivi organski spojevi

TABLICA 2. EMISIJSKI FAKTORI ZA DIOKSIN UTEMELJENI U ZNANSTVENO POTVRĐENIM MJERENJIMA

EMISIJSKI FAKTOR – ZRAK

EMISIJSKI FAKTOR – TLO

EMISIJSKI FAKTOR – PEPEO

ng TEQ/kg

Šumski požari, travnjaci 0,125 – 0,5 0,02 – 0,05 66,7

Poljoprivredni ostaci, spaljivanje na otvorenom 0,5 – 0,8 0,02 – 0,05

Otpad iz domaćinstva, spaljivanje na otvorenomSadržaj PVC: 0% 4,4 –14 0,3

Umjeren sadržaj PVC: 0,2% ili manje 17– 79 0,3 – 343

Visok sadržaj PVC: 1,0 – 7,5% 200–5.000 343 – 892

Odlagalište/ požari u otvorenom odlagalištu 23 – 46 120 – 170

11


Za RH je posebno važan podatak o emi-sijama koje nastaju pri požarima koje zahva-ćaju šume i travnjake. Takvi se podaci mogu naći kod Costnera4 a prikazuje ih Tablica 2.

Na udaru “zelenih” najčešće su energa-ne na otpad odnosno “spalionice”. Razvoj tehnika obrade dimnih plinova smanjio je koncentracije opasnih tvari na vrlo niske vri-jednosti kako to pokazuje slika 1. za nekoliko ENO-a.

Koristeći navedene podatke mogu se izvesti zanimljive relacije.

200.000 t otpada spaljenog u Stapelfel-du proizvede 200.000 * 5.500 * 47,7 mg NOX = 52.470.000.000 mg = 52,470 mg (≈52,5 t) dušikovih oksida. Vozila koja prevoze MKO u Zagrebu., emitiraju godišnje 59,9 t NOX .

Jednaka količina otpada u Hannove-ru proizvede 200.000 * 5.500 * 0,002 = 2.200.000 ng PCDD/F ili 0,002 g. Spaljiva-njem 1 kg vrtnog otpada nastaje 4,4 g dioksina.

ZAKLJUČAK Pri analizi ekoloških učinaka energijske oporabe otpada mora se uzimati u obzir njihov udio u ukupnom onečišćenju atmos-

fere. Istinska briga za okoliš očito bi trebala preusmjeriti svoj predmet u skladu sa stvarnim, a ne preuveličanim izvorima onečišćenja.

KLJUČNE RIJEČI: EMISIJE PRI POSTUPANJU S OTPADOM, KUĆNO SPALJIVANJE OTPADA, DIOKSINI PRI POŽARIMA, EMISIJE DIOKSINA

Literatura:[1] Grbeš A., Ljubić I., Veinović Ž., Fuel-related Emissions from the Croatian Municipal Solid Waste Collection System in 2013: Mixed Municipal Waste, Kem.Ind. 67 (2018) 49–66

[2] Wevers, M., De Fre, R., Desmedt, M., 2004. Effect of backyard burning on dioxin depositionand air concentrations Chemosphere 54: 1351-1356

[3] Wevers, M., De Fre, R., Vanermen, G., 2003. PCDD/F and PAH emissions from domesticheating appliances with solid fuel, Organohalogen Cpds. 63: 21-24

[4] Costner, P., 2005. Estimating Releases and Prioritizing Sources in the Context of theStockholm Convention: Dioxin Emission Factors for Forest Fires, Grassland and Moor Fire-s,Open Burning of Agricultural Residues, Open Burning of Domestic Waste, Landfills and Dump Fires, International POPs Elimination Network, Mexico, December 2005.

Slika 1. Emisije onečišćujućih tvari iz nekih spalionica otpada , kon-centracije su izražene u mg/m3 dimnih plinova osim za PCDD/F čija je mjerna jedinica ng/m3

1 [email protected]

12


Sonja Polonijo1, dipl. oec.

UTJECAJ CGO NA TROŠKOVE JAVNE USLUGE

Sustav Centara za gospodarenje otpadom i pretovarnih stanica služi ispunjenju europskog uvjeta o zabrani deponiranja ne-obrađenog otpada. Odgovornost za postizanje ciljeva održivog lokalnog sustava odvojenog skupljanja korisnih frakcija otpada prebačena je na jedinice lokalne samouprave.

U 2017. godini je u Primorsko-goranskoj županiji proradio CGO Marišćina, a u 2018. u Istarskoj županiji CGO Kaštijun. Po načelu blizine gradovi i općine svoj miješani komunalni otpad odvoze direktno u CGO ili na pretovarne stanice.

Centrom Marišćina upravlja tvrtka Eko-plus u čijoj nadležnosti je i prijevoz od pretovarne stanice do centra koji solidarno snose svi korisnici usluge centra. Pretovarnim stanicama upravljaju komunalna društva na čijem su području izgrađene. Izdva-janjem pretovarnih stanica iz sustava Eko-plusa otvorila se mogućnost dodatne naplate troškova pretovara. U ovom trenutku "Gate-fee" Marišćine iznosi 470 kn/t miješanog komunalnog otpada, a u nekoliko je navrata najavljivana i njegova korekcija na 100-120 EUR/t u periodu od početka 2019. godine nadalje, što bi odgovaralo cijenama usluge usporedivih postrojenja. U ovom trenutku (kraj ožujka 2018.) službena cijena CGO Kaštijun još nije poznata.

Miješani komunalni otpad na Marišćini se usitnjava. Temperatura sušenja postiže se zahvaljujući u otpadu prisutnoj bio-komponenti, što dovodi do kontroverze: biootpad prema Uredbi treba skupljati odvojeno i više se ne smije miješati s drugim frakcijama, a Marišćina bez njega ne može funkcionirati. S Kaštijunom je situacija identična.

Na sitima se odvaja nešto metala, a rezultat obrade je RDF, odnosno uz dodatne napore kaloričniji SRF (gorivo iz otpada). Istovremeno nastaje i (privremeno) stabilizirani biootpad koji se odlaže.

Proizvedeno gorivo iz otpada namijenjeno je suspaljivanju u cementari (Holcim, Koromačno). Ekonomika projekata MBO centara zasnivala se na prodaji goriva iz otpada cementari, a situacija na tržištu je takva da MBO centar mora plaćati da cemen-tara gorivo uopće uzme. Eko-plus je Holcimu po ugovoru iz 2017. plaćao 30 EUR/t goriva iz otpada, a gorivo je preuzimao samo kada je bilo za njih zadovoljavajuće kvalitete. Na natječaj Kaštijuna Holcim se nije niti javio.

Plaćanje cementari da bi uopće preuzela rezultat obrade otpada svakako će rezultirati povećanjem troškova za komunalna društva i njihove korisnike. Ovi problemi još će se povećati kada u rad krenu planirani novi centri za gospodarenje otpadom. Rješenje za već postojeće centre pokušava se pronaći na nivou Ministarstva u inicijativi da se izgrade toplane ili energane na gorivo iz otpada.

Kako na cijenu usluge za krajnjeg korisnika utječe cijena usluge centra za gospodarenje otpadom?Zakon o održivom gospodarenju otpadom (NN 94/2013.) i Uredba o gospodarenju komunalnim otpadom (NN 50/2017.)

propisali su potpuno novu strukturu cijene uz primjenu principa „onečišćivač plaća“ i principa punog pokrića troškova. Krajnjim korisnicima davatelj javne usluge smije naplaćivati samo odvoz i zbrinjavanje miješanog komunalnog otpada.Troškovi odvoza i zbrinjavanja biootpada, te korisnih frakcija otpada (reciklabilni otpad) pokrivaju se iz fiksnog dijela računa,

odnosno obvezne minimalne javne usluge. Ova stavka računa sadrži praktički sve troškove poslovanja (rad, materijal, amorti-zacija opreme, pripadajući dio općih troškova trgovačkog društva) osim troškova zbrinjavanja miješanog komunalnog otpada.

Trošak zbrinjavanja (deponiranje ili obrada) miješanog komunalnog otpada pokriva se iz druge stavke računa, cijene javne usluge za količinu miješanog komunalnog otpada. Davatelj javne usluge mora odrediti jediničan trošak za količinu (litru ili kilo-gram) predanog otpada, kao i količinu otpada preuzetu od svakog pojedinog korisnika javne usluge (RFID, barkod spremnika pojedinog korisnika). Kori-snik javne usluge motivira se da većim odvajanjem otpada kod kuće smanji ovaj dio ukupnog računa.

Ukoliko uslugu deponiranja ne vrši davatelj javne usluge, on će od svoga dobavljača dobiti račun za deponiranje u određenom razdoblju, pa će iz njega morati izračunati jedinični trošak. Uslugu obrade otpada u centru za gospo-darenje otpadom centar zaračunava po toni primljenog materijala. Davatelji javne usluge koji raspolažu vlastitim deponijima morat će knjigovodstveno izdvojiti troškove deponije s pripadajućim dijelom općih troškova i izračunati jedinični trošak koji će prevaliti na korisnike sukladno preuzetoj količini.

Iz tablice je očito da trošak obrade u centru višestruko premašuje trošak

TABLICA 1: USPOREDBA JEDINIČNOG TROŠKA ZBRINJAVANJA OTPADA I NETO TROŠKA ODVOJENOG SKUPLJANJANAZIV TROŠKA kn/t

Trošak deponiranja 50-100

Neto trošak odvojenog skupljanja 250

Obrada u CGO Marišćina 470

Odlagalište/ požari u otvorenom odlagalištu 23 – 46

13


deponiranja, što znači i veći račun za krajnjeg korisnika. Uz očekivani rast cijene obrade u centru razlika će biti još drastičnija.Neto trošak odvojenog skupljanja predstavlja jediničnu razliku troškova odvojenog skupljanja i prihoda kojeg davatelj javne

usluge ostvari prodajom ovako skupljenih sekundarnih sirovina. Ovaj trošak korisnicima je po principu solidarnosti sadržan u obveznoj minimalnoj javnoj usluzi. Po iznosu se nalazi između jediničnog troška deponiranja i troška obrade, što ukazuje na mogućnost davatelja javne usluge da intenziviranjem odvojenog skupljanja smanji svoje troškove poslovanja.

Jedna od obveza koje je Hrvatska preuzela ulaskom u EU je i smanjenje količine otpada koji se odlaže kako bi se smanjio negativan utjecaj na okoliš. Hrvatska je propisala uvođenje poticajne naknade koju će jedinice lokalne samouprave plaćati za prekomjerno deponiranje. Ovaj trošak ne bi se smio prenijeti na korisnike javne usluge, a trebao bi gradove i općine potaknuti na aktivniji odnos prema gospodarenju otpadom.

Što grad ili općina mogu učiniti da unaprijede gospodarenje otpadom na svome području?Iz svega navedenog može se zaključiti da je i za davatelje usluge i za njihove korisnike najracionalniji sustav koji što više

otpada skupi odvojeno, dodatno ga sortira i pripremi za prodaju što čišće sekundarne sirovine, te lokalno obrađuje što je više moguće da bi se smanjili troškovi transporta. Biootpad se, na primjer, može lokalno kompostirati. Centar za gospodarenje ot-padom nužno je zlo na koje treba odvoziti ostatni otpad u što je moguće manjim količinama.

Korisnicima javne usluge treba osigurati spremnike za odvojeno skupljanje otpada, nedostaje i sortirnica i kompostana, građane treba educirati za drugačije postupanje s otpadom, davateljima javne usluge trebat će i druga oprema. Za financiranje tih potreba otvaraju se EU natječaji (Konkurentnost i kohezija). Gradovi i općine su jedini prihvatljivi prijavitelji, a za najveći dio prijava moraju ispuniti određene pretpostavke od kojih je temeljna donošenje novog Plana gospodarenja otpadom grada ili općine usklađenog s planom kojeg je Hrvatska usvojila prošle godine. Za manje jedinice lokalne samouprave značajno je da ih se više može udružiti kako bi neke funkcije obavljali zajednički i na taj način omogućili građanima kvalitetnu i cjenovno priuštivu uslugu.

Gradovi i općine moraju donijeti i Odluke o sprječavanju nepropisnog odlaganja otpada i uklanjanju tako odloženog otpada, trebaju i prilagoditi Odluke o komunalnom redu u domeni otpada, ali trebaju osigurati i održavanje komunalnog reda, odnosno kvalitetnije funkcioniranje komunalnog redarstva.

KLJUČNE RIJEČI: CGO, MBO, MIJEŠANI KOMUNALNI OTPAD, MARIŠĆINA, CIJENA JAVNE USLUGE

1 Udruga gradova u Republici Hrvatskoj, [email protected]

14


Saša Avirović, dipl. ing.

KONCEPT MBO + BIOREAKTORSKO ODLAGALIŠTE – GDJE SMO POGRIJEŠILI?

Na odabir ove teme me ponukalo uporno guranje glave u pijesak pri problemima regionalnih centara za gospodarenje ot-padom i nastavak planiranja i gradnje budućih centara koji se temelje na istom konceptu koji nas više nego očito vodi u slijepu ulicu. I premda vidimo da je ulica slijepa, mi ne odustajemo od koncepta, ništa ne mijenjamo, idemo do kraja… Zbog toga će povratak iz slijepe ulice dulje trajati i više će nas koštati. Koncept MBO miješanog komunalnog otpada kako smo ga postavili u Republici Hrvatskoj neodoljivo me podsjeća na "Jadral“, tvornicu glinice u Obrovcu - simbol i sinonim za promašenu investiciju iz vremena socijalizma. A budite sigurni da je i za tu i takvu (promašenu) investiciju netko napravio studiju isplativosti (sigurno ne pod tim naslovom, možda se zvala „Ekonomsko-tehnička analiza proizvodnje glinice u Obrovcu“, to moram malo istražiti). Tako su bjelosvjetski ekonomski stručnjaci izradili studije isplativosti (feasibility study) za naše centre za gospodarenje otpadom koje su izdašno plaćene našim novcem kroz EU fondove (da, našim novcem - mi platimo članarinu, a zatim nam EU komisija dozvoljava ili ne dozvoljava da taj novac ili njegov dio potrošimo za određenu namjenu). U gotovo svim studijama isplativosti regionalnih centara barata se s prodajom RDF-a (GIO-a) i to po cijeni od oko 30,00 €/t. Da ne bude zabune, prihod regionalnih centara planira se od prodaje RDF-a. Nažalost gruba stvarnost je bitno drugačija pa tako Holcim-ova cementara u Koromačnom traži da se njoj plati 30,00 €/t da bi preuzela nečiji RDF. Ali ne bilo kakav RDF! Traži se određena minimalna kalorična vrijed-nost, a drugi kamen spoticanja je maksimalni sadržaj klorida. U javnosti je neugodno odjeknula vijest da se Holcim i njegova cementara neće javiti na natječaj koji je raspisao RCGO Kaštijun. Razlozi? Preniska kalorična vrijednost RDF-a, previsok sadržaj klorida, a pretpostavljam i preniska planirana cijena za suspaljivanje u cementari. Raskorak („gap“) između „fesibility study“ i stvarnosti tako više nije samo 60,00 €/t izlaznog materijala (RDF-a), jer smo u studiji računali na 30,00 €/t prihoda, a u Koro-mačnom bismo imali 30,00 €/t rashoda, već tu treba dodati i transportne troškove do neke druge, udaljene lokacije. Ispravite me ako griješim, ali ja osim cementare u Koromačnom ne znam niti za jedan drugi pogon koji bi mogao termički obraditi RDF proizveden u RCGO Kaštijun. Prema meni dostupnim informacijama kolege iz Slovenije plasiraju svoj RDF u Austriju, pa tako Ljubljana plaća oko 45-50 €/t za termičku obradu svog RDF-a, dok Krško i Puconci plaćaju više, oko 80,00 €/t. Kad RCGO Ka-štijun raspiše novi natječaj, mora planirati s planskom vrijednosti nabave koja će biti umnožak količine RDF-a u tonama i cijene koja je sigurno veća od one koju plaća Ljubljana (u najboljem slučaju jednaka). Ali ne zaboravimo da smo napustili socijalizam i plansku ekonomiju, da smo se odlučili za kapitalizam i tržišnu ekonomiju, a tržište funkcionira na principu ponude i potražnje. Prema procjenama kada svi regionalni centri prorade u RH ćemo proizvoditi nešto više od 200.000,00 t/g RDF-a. Trenutno samo dvije cementare mogu primiti i suspaliti proizvedeni RDF (Koromačno i Našice), dok ona treća u Splitu zbog problema s NIMBI i NIMET efektom trenutno niti ne razmišlja o suspaljivanju RDF-a. No pretpostavimo hipotetsku situaciju da sve tri cementare imaju mogućnost suspaljivanja RDF-a i da sve tri cijele godine rade punim kapacitetom – u tom slučaju bi mogle „progutati“ najviše 70.000,00 t/g. A mi ćemo proizvoditi 220.000,00 t/g RDF-a! Ako je danas, kad se na tržištu RH nudi manje RDF-a od kapaciteta suspaljivanja u cemetarama, cijena koju treba platiti 30,00 €/t, kolika će biti ta cijena kada ponuda bude tri puta veća od potražnje? Biti će barem tri puta veća! Ali tada „gap“ između studije isplativosti i okrutne stvarnosti više neće biti 60,00 €/t, „gap“ će tada biti oko 120,00 €/t (30,00 €/t koje smo planirali naplatiti – gubitak prihoda, kojemu moramo dodati oko 90,00 €/t koje ćemo morati platiti – neplanirani rashod). Kako će regionalni centri održati poslovanje u pozitivnoj zoni? Jedini način je da povećaju „gate fee“, ulaznu naknadu za obradu otpada, a taj trošak će se preko tvrtki koje prikupljaju otpad preliti na korisnike. Koji je izlaz iz ove, očito slijepe, ulice? Za početak predlažem da se HEP-ova Termoelektrana toplana (TE-TO) u Zagrebu prilagodi tako da može raditi dijelom ili u cijelosti na RDF. Sljedeći korak je promjena koncepta onih centara koji su još u fazi projektiranja i odabir takvih tehnologija koje će dati izlazne materijale pogodne za materijalnu oporabu. Zatim promjena Strategije i PGO RH na način da i mi možemo uvoziti otpad radi termičke obrade (spaljivanja), planiranje i gradnja kogeneracijskih (trigeneracijskih) postrojenja u blizini mjesta na kojima postoji relativno uravnotežena cjelogodišnja potreba za toplinskom energijom (npr. prehrambena industrija, bazenski kompleksi…). Ugledajmo se na Austriju, oni su od termičke obrade otpada napravili dobar posao, a mi bismo im našim RDF-om u budućnosti taj dobar posao trebali učiniti još boljim. A zbog čega? Zbog nerealnog straha od termičke obrade otpada u energanama na otpad, pa ako baš hoćete mogu upotrijebiti

15


i izraz spalionicama. Taj naš strah od spalionica, šutnja struke, neodlučnost političara koji samo gledaju kratkoročne ciljeve (kako osvojiti sljedeći mandat) i njihovo podilaženje biračima bi nas u skoroj budućnosti mogli skupo koštati kroz previsoku cijenu zbrinjavanja otpada.

Mislim da sam oko MBO-a otišao malo previše u širinu, zato još kratko o biorektorskim odlagalištima. Bioreaktorsko odla-galište je još jedan „sporni“ moment u našem konceptu regionalnih centara. Centri će primljeni otpad prvo usitniti, zatim ga sušiti (potrebna energija), pa sortirati tako da izdvoje metale i staklo, pa da izdvoje gorivu frakciju, a stabilat će odlagati na bioreaktorsko odlagalište. Pojedino polje/ploha će se puniti godinu dana, možda i dulje, a zatim će se postaviti sustav cijevi za dobavu vode, izvest će se gornji brtveni sloj. Ali Hrvatska nije u Sahari pa da kiša pada jednom godišnje, a za bioreaktorsko odlagalište je i ta jedna kiša okidač koji će pokrenuti bakterije u tijelu odlagališta. Pokretač je i vlaga u zraku, i magla, a kako ne bi bila kiša. Iz razgovora s pogonskim inženjerima u bioplinskim postrojenjima saznajem da kukuruzna silaža kad je svježa ima jedan bioplinski potencijal, međutim čim stoji na skladištu dva tjedna bioplinski potencijal pada (10-ak posto). Jednako je tako i sa stabilatom koji čeka da bude prekriven, bioplinski potencijal mu je iz dana u dan sve manji, metan odlazi u atmosfe-ru. A i kad bude prekriven, sama procjedna voda nije dovoljna za upumpavanje u tijelo bioreaktorskog odlagališta, trebati će još svježe vode. Pitanje je i kolika će biti „proizvodnja“ bioplina po pojedinim slojevima po visini bioreaktorskog odlagališta? Pretpostavljam da će u višim slojevima u koje se izvana direktno dodaje voda proizvodnja biti veća, a kako se spuštamo prema dnu sve manja i manja. Nadalje, zbog različitog vremena zatvaranja pojedinih polja/ploha, vrlo je nezahvalno projektirati broj i snagu plinskih motora. U početku će trebati tek jedan i to tek nakon što zatvorimo prvo polje/plohu, a kako se budu zatvarala sljedeća polja/plohe trebat će ih sve više i više. U nekom trenutku će proizvodnja bioplina dosegnuti svoj maksimum koji će trajati neko vrijeme, trebati će puno plinskih motora velike snage, a zatim će dio tih motora postati višak. Smatram da bi bilo daleko ekološki i ekonomski prihvatljivije da se u okviru regionalnih centara projektiraju bioplinska postrojenja koje će kontinu-irano zaprimati biorazgradivi otpad i kontinuirano proizvoditi bioplin.

1 GKP Čakom d.o.o., [email protected]

16


dr. sc. Renato Šarc1, prof. dr. sc. Roland Pomberger2

ENERGETSKA OPORABA U CJELOVITOM I ODRŽIVOM SUSTAVU GOSPODARENJA KOMUNALNIM OTPADOM

Europska direktiva o otpadu (2008/98/EC) postavlja definicije i osnovni koncept za razvoj održivog gospodarenja otpadom u EU. Da bi došlo do održivosti u upravljanju otpadom (tj. obrade otpada na propisan način i proizvodnje sekundarnih sirovina i energenata), nužna je primjena hijerarhije gospodarenja otpadom. Kod primjene hijerarhije gospodarenja otpadom države članice poduzimaju mjere poticanja opcija koje postižu najbolje ukupne okolišne rezultate, uzimajući u obzir načela zaštite okoliša (ljudi, prirode, itd.), kao i tehničke izvedivosti i ekonomske održivosti.

U EU 28 komunalni otpad čini oko 10% ukupnog otpada. Taj otpad je od izuzetne važnosti zbog svojih kompleksnih karak-teristika, zbog njegovog sastava i biološko-kemijske aktivnosti. Uspješno gospodarenje komunalnim otpadom prvenstveno ovisi o tri kategorije obrade: recikliranju i kompostiranju, spaljivanju odnosno energetskoj oporabi i odlaganju i ono značajno varira u pojedinim zemljama članicama.

Predloženi daljnji smjer gospodarenja komunalnim otpadom u EU 28 prema "Kružnoj ekonomiji", koja sadrži veće ciljeve recikliranja za 2025. (60%) i 2030. godinu (65%), može se opisati kao "motor za razvoj", ali potrebno je spomenuti da je tako-đer snažno povezan s novim tehničkim, ekonomskim i ekološkim izazovima te društvenom prihvaćanju dokazanih ali i novih, inovativnih rješenja.

Republika Hrvatska također mora pokrenuti provedbu europskih mjera za gospodarenje komunalnim otpadom. Mjere su aktivno proširenje odvojenog prikupljanja reciklabilnih vrsta otpada, gradnja objekata za sortiranje i recikliranje otpada, postro-jenja za mehaničko-biološku obradu otpada i postrojenja za energetsku oporabu (tj. „energana na otpad“), energetska oporaba goriva iz otpada u cementnoj industriji itd.

U ovom predavanju biti će prikazan tehničko-tehnološki razvoj energetske oporabe komunalnog otpada u energanama na otpad te goriva iz otpada u cementnoj industriji.

Stopa termičke supstitucije primarnih goriva energetskom oporabom goriva iz otpada u austrijskoj cementnoj industriji iznosila je 78% (2016), u EU 28 41% (2014), dok je u RH ispod 10%, a što predstavlja potencijal za razvoj sektora te ujedno i kritičnu stavku za održivi razvoj cjelovitog sustava na državnom nivou. Iz tog razloga biti će pojašnjena odnosno uspoređena i kvaliteta goriva iz otpada u hrvatskim i austrijskim postrojenjima te obrazložen značaj goriva iz otpada u razvoju gospodarenja komunalnim otpadom.

KLJUČNE RIJEČI: ENERGETSKA OPRABA, RECIKLIRANJE, ODLAGANJE, KOMUNALNI OTPAD, GORIVO IZ OTPADA, SUSPALIONICA, ENERGANA NA OTPAD, STOPA SUPSTITUCIJE, KRUŽNA EKONOMIJA

1,2 Montanuniversität Leoben, Austrija, [email protected]

17


izv. prof. dr. sc. Slaven Dobrović1

NEOTKRIVENE VRIJEDNOSTI KRUŽNOG GOSPODARENJA OTPADOM

UVODDanas, sredinom 2018. godine trebalo bi biti posve jasno da je jedino gospodarenje otpadom koje si kao društvo smijemo

priuštiti upravo kružno gospodarenje otpadom ili ono koje nastoji do krajnjih praktičnih granica vratiti otpadne tvari i predmete u neki oblik uporabe. Ako nekome nedostaje saznanja da bi dijelio takav zaključak, dovoljno je upoznati se s brojnim globalnim i lokalnim problemima okoliša od kojih gotovo svi imaju izravne ili neizravne veze s otpadom, odnosno nedopustivim postupci-ma s otpadom koji se kontrolirano ili nekontrolirano posvuda godinama provode. Nezaustavljivi rast koncentracije stakleničkih plinova u atmosferi, sveprisutnost otpada na tlu, u rijekama, jezerima, morima i oceanima, emisije zagađivala u atmosferu, bilo izravno ili kao posljedica spaljivanja, iscrpljivanje resursa, sve su to brojna pitanja čije se rješavanje više ne može odgađati.

Stoga je jedini dozvoljeni odgovor opća mobilizacija na polju izgradnje održivog ili ekološki zasnovanog sustava gospodare-nja otpadom koji to ne može biti ako dosljedno ne koristi mjere od samog vrha hijerarhije postupanja s otpadom.

U tom smislu i EU Parlament je donio novi paket kružne ekonomije s pojačanim ciljevima za odvojeno prikupljanje i recikli-ranje pojedinih kategorija otpada. Minimalni udio recikliranja komunalnog otpada treba biti 55% do 2025., odnosno 65% do 2035. dok odlaganje otpada treba biti ispod 10% do 2035. godine. Isto tako, posebno se apostrofira otpadna hrana, tekstil i opasni komunalni otpad.

LINEARNA EKONOMIJADruštva koriste resurse, proizvode robu za tržište i potiču potrošnju koja kroz naplatu poreza financira državni aparat. Pri-

tom nije čak ni važno proizvoditi jer mnoge uvozne zemlje kao Hrvatska najveći dio prihoda ostvaruju kroz porez na dodanu vrijednost kojim se tereti i uvoz. Velika količina jeftine uvozne robe dodatno pojačava linearni model ekonomije gdje robe zbog slabije kvalitete i manje trajnosti brzo završavaju u otpadu. Briga o okolišu se najčešće zaustavlja na zaštitnim mjerama odla-ganja ili ograničenjima emisija iz spalionica, a u posljednje vrijeme se kao spasonosna rješenja navode različite tehnologije koje umanjuju nastalu štetu i nude neku korist, najčešće u vidu goriva iz otpada.

No, značajka ovog pristupa je miješanje, koje kao nepovratan proces značajan dio reciklabilnih tvari degradira u kvaliteti i nepovratno propušta priliku za povrat i predmeta i tvari u gospodarski sustav. Uvijek, ali baš uvijek, nastala smjesa – smeće prelazi u područje negativnih vrijednosti ili troška. Drugim riječima, kada otpad završi u formi smeća, njegova obrada i zbrinja-vanje uvijek se naplaćuje, za razliku od većine otpadnih tvari kada su odvojeno prikupljene.

KRUŽNA EKONOMIJATek promjenom koncepta, koji sada traži od svih sudionika neki angažman, dolazi se do ogromnog potencijala koje pruža

drugačiji pristup postupanja s otpadnim predmetima i tvarima. Novi pristup se odnosi i na samo mjesto nastanka, način kori-štenja i strogo odvojenog prikupljanja, odnosno onog prikupljanja koje ne utječe štetno na materijalna, a onda i tržišna svojstva otpadnih tvari i predmeta.

Takav sustav zadržava najveći dio otpada u zoni pozitivnih vrijednosti s kojima se može financirati novonastali trošak od-vojenog prikupljanja i pripreme za reciklažu.

OTPAD – PROBLEM ILI SIROVINEDanas najvrjedniji reciklabilni otpad je papir i karton, kojega se u Hrvatskoj još uvijek baca na odlagališta preko 250 tisuća

tona godišnje. Odvojenim prikupljanjem ovaj materijal može na tržištu osigurati preko sto milijuna kuna godišnjeg prihoda, što je više nego dovoljno za podmirenje nastalog troška prikupljanja i pogona potrebne infrastrukture. Sve što je potrebno je sortirnica s prešom i balirkom te manje privremeno suho skladište čime nadležni komunalni operater osim stvorenog prihoda izbjegava i trošak. Naime, unatoč potencijalnoj vrijednosti, u smeću izmiješani papir i karton nosi troškove obrade ili odlaganja. Na primjer, da kojim slučajem sve ide u novosagrađeni centar Marišćina, trošak bi s PDV-om za papir i karton iznosio preko 146

18


milijuna kuna godišnje.Različiti otpad od plastike ili polimera je najveći bazen neotkrivenih vrijednosti pravilnog postupanja s otpadom. Procjena je

da se u Hrvatskoj odbacuje preko tri stotine tisuća tona različitog plastičnog komunalnog otpada godišnje. Međutim, plastika se zbog iznimne raznolikosti i vrsta i oblika ne može u jednom koraku pripremiti za recikliranje. Na komunalnoj razini dovoljno je odvojeno prikupiti i sortirati plastiku u nekoliko glavnih kategorija te postići okvirnu tržišnu vrijednost od nekoliko stotina kuna po toni. Nastavak posla kojim se ovaj plastični otpad dovodi do proizvođača raznolikih plastičnih predmeta treba se odviti u novoj gospodarskoj djelatnosti reciklaže koja obuhvaća dalje odvajanje po boji i polimerima, usitnjavanje, pranje i sušenje, odnosno pripremu granula definirane kvalitete, spremne za primjenu u pogonu za proizvodnju nekog novog plastičnog pred-meta. Ovisno o kvaliteti dorade, ovaj granulirani, pročišćeni reciklat vrijedi nekoliko tisuća kuna po toni i izravni je konkurent uvezenom originalnom granulatu.

Slično je i s metalima, tekstilom i staklom, uz velike varijacije u cijeni, sve su to materijali koji se mogu uspješno vratiti u gospodarski sustav, stvarajući kružnu ekonomiju. Procjena je da se u Hrvatskoj na komunalnoj razini na ovaj način treba otvo-riti preko pet tisuća radnih mjesta, dok je potencijal zapošljavanja u djelatnosti reciklaže i preko dvadeset tisuća radnih mje-sta. I sve se to može financirati iz pravilnim pristupom sačuvanih vrijednosti otpadnih sirovina, zasada u Hrvatskoj uglavnom neotkrivenim.

1 Fakultet strojarstva i brodogradnje, Sveučilište u Zagrebu, [email protected]

19


prof. dr. sc. Daniel Rolph Schneider1

ULOGA ENERGIJE IZ OTPADA U KRUŽNOM GOSPODARSTVU

Svijet se suočava sa sve većim količinama otpada, što ima negativan učinak na zdravlje ljudi i okoliš. Više od polovice svjet-ske populacije nema pristup redovitom sakupljanju otpada, dok su neke od praksi gospodarenja otpadom neadekvatne. Svake se godine u svijetu proizvede 1,3 milijarde tona otpada, a očekuje se porast na 4 milijarde tona do 2100. godine. Među najvećim proizvođačima otpada (u apsolutnom iznosu) su Sjedinjene Američke Države, Kina, Brazil, Japan i Njemačka.

Program Ujedinjenih naroda za okoliš predviđa da će se količina otpada vjerojatno udvostručiti u afričkim i azijskim grado-vima s nižim prihodima zbog porasta stanovništva, veće urbanizacije i rasta potrošnje. Tome u prilog govori i činjenica da se predviđa da će broj megalopolisa-gradova s 10 i više milijuna stanovnika porasti na 40 do 2030. godine (s 28 koliko ih je bilo u 2014.), od kojih će čak 32 biti na južnoj polutki. Neprestani porast količine krutog otpada, posebice ambalažnog otpada u kojem plastični otpad čini većinu, izravna je posljedica gospodarskog rasta u kojem je izostala briga o zbrinjavanju proizvoda nakon uporabe. To je posebno izraženo u "poplavi" jeftinih, ali ne i trajnih proizvoda na tržištu. Posljedice su značajne te je problem krutog otpada prepoznat kao prioritetni problem zaštite okoliša širom svijeta. Europska unija snažno promiče agendu kružnog gospodarstva u kojoj postavlja recikliranje i oporabu otpada kao imperativ u gospodarenju otpadom. Osim što pogoduje okolišu ta nova paradigma posljedica je potrebe izdvajanja većih količina korisnih sirovina iz tokova otpada (još uvijek jedna trećina plastičnog otpada završava na odlagalištima u Europskoj uniji). Cilj je kružnog gospodarstva zadržati vrijednost proizvoda, materijala i resursa što je duže moguće u gospodarstvu kako bi se smanjilo neodrživo iskorištavanje resursa. Međutim, unatoč visokim ciljevima recikliranja u bliskoj budućnosti u EU, sav se otpad neće moći povoljno reciklirati zbog tehničkih, ekonom-skih ili okolišnih razloga. Nedavni početak primjene zabrane uvoza u Kinu 24 kategorije krutog otpada, što uključuje i mnoge vrste reciklabilne plastike, papira i tekstila, postavlja nove probleme pred države članice EU (kao i SAD i drugih zemalja) koje su velikim dijelom svoje recikliranje otpada rješavale izvozom u Kinu (npr. EU je do sada izvozila 50% svog sakupljenog i sorti-ranog plastičnog otpada, od toga 80% u Kinu), a koje trenutačno nemaju dovoljno lokalnih kapaciteta ili ekonomskog rezona za recikliranjem svih tih količina reciklabilnog otpada. Jedan od načina rješavanja problema ostatnog otpada je spaljivanje, koje se, ako se radi ispravno, može iskoristiti za oporavak energije sadržene u otpadu uz minimalan utjecaj na okoliš. Samo energetski procesi koji iskorištavaju energiju s visokim stupnjem iskoristivosti smatraju se energetskom oporabom, inače se u hijerarhiji postupanja s otpadom stavljaju u posljednju kategoriju u razinu s odlaganjem. Također, termičkom obradom otpada, potencijalno štetne i/ili otrovne tvari se uklanjaju iz tokova materijala čime se izbjegava uključivanje tih opasnih sastojaka u sekundarnim materijalima koji se koriste u novim proizvodima (npr. namijenjene upotrebi u prehrambenim lancima ili dječjim igračkama). Osim energije, različite vrste energetskih vektora i kemikalija se mogu proizvesti iz raznih vrsta otpada i otpadnih materijala koji koriste različite tehnologije, kao što su goriva dobivena iz otpada koja se kasnije mogu koristiti u industriji i energetici, transportna goriva, sintetički plin, biometan, monomeri, itd.

Konačno, u predavanju će se pokušati dati doprinos raspravi oko središnjeg pitanja: Postoji li mjesto za energetsku oporabu otpada (EOO) u paradigmi kružnog gospodarstva?, odnosno Može li recikliranje i spaljivanje koegzistirati? U prilog toj tezi može se navesti više momenata: od toga da treba spaljivati samo otpad koji danas nije moguće reciklirati; da EOO nije konkurencija recikliranju, nego prije odlaganju (kao što otpad koji se može reciklirati ne smije završavati na odlagalištima tako se niti otpad koji još uvijek ima određenu kalorijsku vrijednost ne bi smio odlagati); da je EOO neophodna da bi se opasni materijali držali van kružnog gospodarstva; da EOO može proizvesti energiju (koja je oko 50% obnovljiva i 50% klimatski neutralna) s visokom učin-kovitošću (uz istovremenu proizvodnju električne i toplinske energije za daljinsko grijanje i hlađenje); da se veliki dio anorgan-skih tvari sadržanih u pepelu s dna može reciklirati (oko 20% otpada u spalionicama završava kao pepeo s dna ili leteći pepeo, pri čemu takav pepeo sadrži različite metale, potencijalne građevne materijale i druge korisne tvari kao što su cink i fosfor); do toga da kružno gospodarstvo zahtijeva puno energije, koja se (djelomično) može dobiti iz EOO.

Nadalje, na pojedinim nedavnim primjerima iz prakse pokazat će se uloga EOO u kružnom gospodarstvu.

KLJUČNE RIJEČI: ENERGIJA IZ OTPADA, ENERGETSKA OPORABA OTPADA, SPALJIVANJE, RECIKLIRANJE, KRUŽNO GOSPODARSTVO

1 Fakultet strojarstva i brodogradnje, Zavod za energetska postrojenja, energetiku i ekologiju, Sveučilište u Zagrebu, [email protected]

20


dr. sc. Niko Malbaša1, dipl. ing. stroj.

ENERGETSKI POTENCIJAL GORIVA IZ OTPADA U REPUBLICI HRVATSKOJ

U Planu gospodarenja otpadom Republike Hrvatske za razdoblje 2017.-2022. (NN 3/2017.) za ostvarenje postavljenog cilja u vezi s odlaganjem komunalnog otpada („Odložiti manje od 25% komunalnog otpada“) predviđena je posebna mjera pod naslovom: Planiranje energetske oporabe otpada. Mjera uključuje analizu i ocjenu potrebe za energetskom oporabom otpada u sljedećem planskom razdoblju (nakon 2022.).

U radu se daju glavni rezultati provedene analize koja može predstavljati prilog za realizaciju predviđene mjere odnosno za dostizanje postavljenog cilja.

Gorivo iz otpada (GIO) se u mnogim europskim zemljama, osobito najrazvijenijim, tradicionalno koristi u proizvodnji elek-trične energije i topline.

Ukupno 23 od 30 zemalja Europe (EU plus Švicarska i Norveška), imaju kao značajan element u gospodarenju otpadom spa-ljivanje otpada što sve više uključuje i iskorištenje tako stvorene topline. U tim zemljama živi oko 93% ukupnog stanovništva.

Najveći postotak spaljivanja otpada je u pravilu u najnaprednijim zemljama koje se ponose svojim kvalitetnim pristupom u području gospodarenja otpadom. S druge strane, 7 zemalja EU u kojima ne postoje spalionice otpada odnosno energane na otpad su uglavnom manje razvijene zemlje u kojima se najveći dio otpada još uvijek odlaže bez ikakve prethodne obrade. U tu grupu (Bugarska, Cipar, Grčka, Rumunjska, Latvija, Malta) spada i Republika Hrvatska.

U hijerarhiji gospodarenja otpadom izgaranje otpada je inferiorno ponovnoj uporabi otpada i recikliranju, ali je superiorno odlaganju. Prema tome, energetska oporaba se primjenjuje na onaj dio otpada koji nije prihvatljiv za ponovnu uporabu ili za recikliranje. Na taj način se pripremom i korištenjem goriva iz otpada pomaže optimalnoj realizaciji sustava za gospodarenje otpadom pri čemu se postižu i sekundarni efekti - smanjenje potrošnje konvencionalnog goriva i smanjenje emisije u atmos-feru stakleničkih plinova.

Prvenstveno se analiziraju mogućnosti korištenja GIO proizvedenog iz komunalnog otpada, međutim spaljivanje dijela or-ganskog, neopasnog proizvodnog otpada također dolazi u obzir.

Provedena analiza se u svim elementima temeljila na važećoj regulativi i uputama EU koje su skoro u cijelosti prenesene u hrvatsko zakonodavstvo.

Posebno je bitna direktiva 2008/98/EC koja jasno definira pojam otpada, uvodi pojam nusproizvoda te kriterij kada neka tvar prestaje biti otpad. Također, gospodarenje otpadom mora se provoditi uvažavajući redoslijed prioriteta - hijerarhiju u gos-podarenju otpadom.

Hijerarhijske razine definirane su na sljedeći način: 1. sprječavanje i smanjivanje nastajanja otpada i smanjivanje opasnih svojstava otpada, 2. priprema za ponovnu uporabu, 3. recikliranje, 4. drugi postupci oporabe, npr. energetska oporaba, 5. zbrinjavanje otpada na propisan način.

Prema tome, da bi se procijenio stvarni potencijal za energetsku oporabu otpada ili nekog njegova dijela nužno je prethodno razmotriti potencijal aktivnosti koje se nalaze na višoj hijerarhijskoj razini.

S tim u vezi je pretpostavljeno je da proizvodnja komunalnog otpada (KO) u RH u budućem razdoblju iznosi 1.571.222 t/g što je za 5% manje (Cilj 1.1 iz Plana GO RH) od količine proizvedene u 2015. godini (1.653.918 t/g).

Sastav KO pretpostavljen je prema Planu GO RH, a podaci su dobiveni prema metodologiji HAOP-a. U ukupno proizvedenom KO u RH dominira s 31% kuhinjski otpad, zatim slijede papir i karton te plastika s po oko 23%, vrtni otpad (oko 6%), te s po oko 4% tekstil (odjeća), staklo i pelene. Preostalih oko 5% čine metali (oko 2%) i ostalo.

Sastav KO ima velik utjecaj na sve elemente sustava gospodarenja otpadom i očekuje se da će se u tom smislu unaprijediti postojeća praksa jer je u mnogim analizama ne samo fizikalni nego i kemijski sastav otpada vrlo važan parametar. Ako se raz-matra mogućnost energetske oporabe otpada izuzetno važan pokazatelj je ogrjevna vrijednost otpada ili njegovih dijelova koji

21


su namijenjeni energetskoj oporabi.Kako u nas ne postoje odgovarajući podaci, nužne informacije o kemijskom sastavu pojedine sastavnice KO preuzete su iz

raspoložive literature. Na temelju tih podataka određena je ogrjevna vrijednost miješanog komunalnog otpada (MKO) prema podacima za 2015. godinu u iznosu od 12,3 MJ/kg.

Posebnu važnost u sustavu gospodarenja otpadom ima odvojeno skupljanje i recikliranje otpada. Proizvodnjom novih ele-menata iz recikliranog dijela otpada u pravilu se znatno smanjuje potrošnja sirovina i energije.

Analizirane su četiri varijante s obzirom na intenzitet odvojenog skupljanja otpada. U Varijanti 1 je pretpostavljeno, prema ciljevima 1.2 i 1.3 iz Plana GO RH, odvojeno skupljanje 40% mase proizvedenog biootpada (kuhinjski i vrtni otpad) te 60 posto mase ostalog KO (papir, plastika, staklo, metal i sl.). U varijantama br. 2, 3 i 4 pretpostavljen je još veći postotak odvojenog skupljanja otpada.

Postotak odvojenog prikupljanja nije jednak za sve sastavnice otpada. Ovisno o analiziranoj varijanti pretpostavljeno je odvojeno skupljanje papira i kartona u iznosu od 80-90 posto, plastike 40-70 posto, kuhinjskog otpada 30-45 posto, metala 30-60 posto, tekstila i odjeće 70-90 posto itd.

Nakon tako pretpostavljenog intenziteta odvojenog skupljanja pretpostavljen je sustav dodatne obrade s ciljem dodatnog izdvajanja materijala za reciklažu, za biološku obradu i za energetsku oporabu.

I pored vrlo visokog pretpostavljenog stupnja odvojenog skupljanja i recikliranja otpada u svim obrađenim varijantama, analiza je pokazala da bi u Hrvatskoj preostao znatan dio komunalnog otpada koji se mora termički obraditi – između 337.000 t/g u Varijanti 4 i 462.000 t/g u Varijanti 1. Prosječna ogrjevna vrijednost GIO iznosi u svim varijantama oko 17,6 MJ/kg. To pred-stavlja značajan energetski potencijal. Osim toga, proizvedeno gorivo iz otpada sadrži razmjerno veliku količinu biorazgradivog otpada (41-47 posto ovisno o varijanti), pa bi se izgaranjem dodatno smanjila emisija stakleničkih plinova u atmosferu.

KLJUČNE RIJEČI: GORIVO IZ OTPADA, ENERGETSKA OPORABA OTPADA, SPALJIVANJE OTPADA, KOMUNALNI OTPAD

1 EKONERG - institut za energetiku i zaštitu okoliša, [email protected]

22


izv. prof. dr. sc. Aleksandra Anić Vučinić1

ENERGETSKA OPORABA U SLUŽBI CIRKULARNE EKONOMIJE

U hijerarhiji gospodarenja otpadom danas je naglasak na metodama sprječavanje nastanka otpada, ponovnu uporabu i recikliranje. Energetska oporaba smještena je na kraju hijerarhije prije konačnog odlaganja. Iako Strategija gospodarenja otpa-dom RH koja je donesena 2005. godine za 25 godišnje razdoblje sadrži energetsku oporabu kao jedan od načina gospodarenja otpadom. U 2017. godini donesen je Plan gospodarenja otpadom RH 2017-2022. godine. Osnova izrade PGO RH bio je Akcijski plan EU za kružno gospodarstvo (paket mjera). Iako ovaj dokument energetsku oporabu uvažava kao metodu obrade otpada, u novom Planu gospodarenja otpadom RH 2017-2022. ovaj način oporabe je izostavljen, te je navedeno da će se tek 2020. godine napraviti analiza i ocjene potrebe za energetskom oporabom otpada u sljedećem planskom razdoblju.

Republika Hrvatska temeljem trenutnog PGO RH provodi značajne aktivnosti za poboljšavanje sustava primarnog odvaja-nja, izgradnje centara za gospodarenje otpadom radi postizanja ciljeva definiranih u PGO RH.

Međutim, u praksi se pokazuje da uspostava cjelovitog sustava gospodarenja otpadom nije moguća bez energetske opo-rabe. Stoga jedan dio otpada koji nije moguće na adekvatan način zbrinuti u RH odlazi u Europu na energetsku oporabu, što predstavlja veliko financijsko opterećenje za gospodarske subjekte, a indirektno i gubitak energije koju je moguće iskoristiti na području RH. Stoga je u ovom radu dan pregled stanja energetske oporabe u EU.

Tehnologija termičke obrade otpada na području Europske unije može se promatrati kao postupak zbrinjavanja (D10) ili po-stupak oporabe otpada (R1). Prvotno se termička obrada otpada koristila kao postupak zbrinjavanja otpada budući da se na taj način smanjivao volumen otpada i štedjelo na troškovima odlaganja. Budući da se termička obrada otpada odvija pri visokim temperaturama, u novije vrijeme, otpad se promatra kao gorivo za cementare ili energetska postrojenja gdje se oporabljuje to-plinska i/ili električna energija (R1). Utjecaj na okoliš reguliran je Direktivom o industrijskim emisijama (integrirano sprečavanje i kontrola onečišćenja) (2010/75/EU).

Najveći broj postrojenja za termičku obradu otpada, spalionica, koncentriran je u Njemačkoj, Francuskoj, Nizozemskoj, Italiji, Ujedinjenom Kraljevstvu i Švedskoj. Navedene zemlje čine 59 % EU populacije te generiraju 72 % BDP-a te od ukupno dozvoljenih količina otpada koje spalionice smiju obraditi na europskoj razini, na tih 6 zemalja otpada 75 % količina otpada (Eu-rope's incineration capacity - total permitted capacities of waste throughput expressed in tonnes per year). Navedeno upućuje na neujednačenu raspodjelu postrojenja i mogući problem prekapacitiranosti postrojenja.

U EU je tijekom 2014. godine identificirano 464 spalionica miješanog komunalnog otpada s godišnjim kapacitetom od 81,3 milijuna tona, što je u odnosu na kapacitet za 2010. godinu, porast od 6 %.

1 Geotehnički fakultet Sveučilišta u Zagrebu, [email protected]

23


Siniša Radiković1, dipl. ing.

TEORIJA I PRAKSA GOSPODARENJA OTPADOM NA PRIMJERU 10 JLS ŽUPANIJE MEĐIMURSKE

UVODUlaskom Republike Hrvatske u EU donijeli smo Zakon o održivom gospodarenju otpadom, neke nove Uredbe i Pravilnike,

dok je dio tih akata ostao nažalost nepromijenjen. Ukratko pobrojimo glavne propise gospodarenja otpadom u RH:• Zakon o održivom gospodarenju otpadom • Uredba o gospodarenju komunalnim otpadom• Pravilnik o gospodarenju otpadom• Pravilnik o nusproizvodima i ukidanju statusa otpada• Pravilnik o načinima i uvjetima odlaganja, kategorijama i uvjetima rada za odlagališta otpada• Pravilnik o mjerilima, postupku i načinu određivanja iznosa naknade vlasnicima nekretnina i jedinicama lokalne samouprave.

Praksu gospodarenja otpadom prikazati ćemo kroz cjeloviti sustav gospodarenja otpadom koji tvrtka PRE-KOM provodi na području 10 JLS Županije Međimurske (37,5% Županije Međimurske). Svi pobrojani propisi moraju se u manjem djelu promi-jeniti i dopuniti, no osnovni problem je slaba komunikacija komunalnih društva i resornog Ministarstva, a također primjedbe i prijedlozi komunalnih društva resorno Ministarstvo ne uvažava dovoljno. Trebamo spomenuti da dio JLS nedovoljno ulaže u unaprjeđenje sustava gospodarenja otpadom kako samostalno, tako i preko svojih komunalnih društva.

POTREBNE PROMJENE PROPISA KAKO BI SE UNAPRIJEDIO SUSTAV GOSPODARENJA OTPADOM U REPUBLICI HRVATSKOJ Danas je najaktualnija Uredba o gospodarenju komunalnim otpadom, koju također treba mijenjati u dvije stvari:

• članak 24. vezan uz poticajnu naknadu koji kažnjava i najbolje JLS u odvojeno sakupljenom otpadu, • članak 14. vezan uz minimalni broj odvoza biorazgradivog komunalnog otpada za koji smatram da je za manja mjesta dovo-

ljan odvoz svakih 14 dana, a tko želi češće odvoziti BKO može to definirati u Odluci JLS-a. Zanimljivost samih Odluka JLS koje su se donosile temeljem Uredbe Vlade su članci kojima se izbjegava sakupljanje bio-

razgradivog komunalnog otpada, bez roka kada će se to početi raditi („Dok se ne osiguraju tehničko-tehnološke mogućnosti odvojenog sakupljanja... „). Ova vrsta otpada zauzima velike količine i predstavlja veliki problem iz razloga što ga odlažemo dvostruko više od ciljeva koje smo preuzeli pristupanjem EU.

U Zakonu o održivom gospodarenju otpadom stoji da JSL s više od 1500 stanovnika moraju izgraditi fiksno reciklažno dvori-šte. Sada se reciklažna dvorišta grade po cijeni koja se u pravilu kreće od 1 do 4 milijuna kuna uz značajnu bespovratnu potporu EU sredstvima i do 85%. Tako izgrađena reciklažna dvorišta zbog velikih tekućih troškova rada od minimalno 100 tisuća kuna godišnje rade samo npr. 2 puta tjedno po dva sata, ili jedan dan tjedno. Smatram da taj članak treba promijeniti da fiksna reci-klažna dvorišta trebaju graditi JLS s više od 5000 stanovnika.

Korisni te glomazni otpad treba dodatno obraditi, a ostaci iz te obrade trebali bi se danas odložiti te sutra predati centrima za gospodarenje otpadom pod ključnim brojem 19 12 12, ostaci iz mehaničke obrade. Međutim, taj ključni broj ne može zado-voljiti karakterizaciju otpada, smatram da za to treba iznaći rješenje. Danas se snalazimo (kroz elaborat) na način da u obradu ide glomazni otpad i iz obrade izlazi glomazni otpad.

U kompostani obrađujemo 2500 tona biorazgradivog otpada i proizveli smo oko 1,5 milijuna litara komposta (oko 1000 tona). Budući da smo ukinuli status otpada za naš kompost, moramo raditi dva ispitivanja komposta, jedno ispitivanje po Ministarstvu zaštite okoliša i energetike i jedno ispitivanje po Ministarstvu poljoprivrede. Ministarstvo poljoprivrede je nad-ležno za distribuciju komposta na području Republike Hrvatske, a ima puno blaže kriterije u ispitivanju komposta. Navedena Ministarstva trebala bi dogovoriti jedinstveni sustav nadzora kvalitete komposta jer su sama ispitivanja komposta vrlo slična.

Izgradili smo prvi Centar za ponovnu uporabu u Republici Hrvatskoj i ishodili smo nakon 6 mjeseci potrebne dozvole za ponovnu uporabu (uporabna dozvola, elaborat, minimalno tehnički uvjeti i dozvola za gospodarenje otpadom za ponovnu uporabu).

Prošle godine došlo je do sloma tržišta sekundarnih sirovina zbog zabrane uvoza istog u Kinu i poduzeća koja su prihodovala

24


značajna sredstva od prodaje sekundarnih sirovina pretrpjela su značajan pad prihoda. Smatram da Fond za zaštitu okoliša mora iznaći način da riješi prodaju korisnog otpada putem burze ili ovlaštenih poduzeća na području Republike Hrvatske jer mi sada većinu korisnog otpada moramo izvoziti da dobijemo korektne cijene.

Zbog navedenih neslaganja između teorije i prakse mnoga komunalna poduzeća imaju problema u svojem poslovanju. Posljedice toga su da komunalna poduzeća imaju problema s inspekcijskim nadzorima koji se redovito provode u svim komu-nalnim poduzećima, pa smo tako i mi imali 3 nadzora inspektora zaštite okoliša u 2017. godini i za dokazivanje da smo u pravu potrošili cca. 10 tisuća kuna.

ZAKLJUČAKU svim navedenim propisima potrebna je manja promjena kako komunalna poduzeća u svom radu ne bi imala probleme.

Također, komunalna poduzeća bi manjim promjenama propisa riješila svoje probleme i s inspekcijskim nadzorima koji se u komunalnim društvima redovito provode (mi smo u 2017. imali 3 inspekcijska nadzora).

Iz samog rada vidljivo je da, ukoliko se bavi samo sakupljanjem otpada i to samo miješanog komunalnog otpada, komu-nalno društvo nema problema u svom poslovanju, no kada krene u odvojeno sakupljanje, obradu i ponovnu uporabu otpada ti problemi postaju veći iz razloga što u većini propisa treba izvršiti manje promjene da se ti problemi izbjegnu.

Resorno Ministarstvo najavilo je promjene nekih propisa što je svakako za pozdraviti, a posebno treba pozdraviti konačno raspisivanje javnih EU poziva za sufinanciranje projekata u području gospodarenja otpadom.

1 GKP Pre-Kom d.o.o., [email protected]

25


Martina Krajnc1, univ. dipl. prav.

EDUKACIJA ZAPOSLENIKA – TROŠAK ILI INVESTICIJA?

„Centri kompetencija za razvoj kadrova (KOC)” predstavljaju sklopljena partnerstva između poduzeća i drugih organizacija u okviru pojedinog gospodarskog sektora. Glavni je cilj povezivanje poduzeća u partnerstva za razvoj kadrova koje omogućava ulaganje u kadrove i pozitivne poslovne rezultate. Projekt Centara kompetencija provodi se uz potporu Ministarstva rada, obi-telji, socijalne skrbi i jednake mogućnosti te u okviru Europskog socijalnog fonda.

U okviru uspješne prijave projekta Centar kompetencija KOC KROG / (kružno upravljanje) uspjeli smo zajedno sa 17 partnera dobiti iz sredstava EU-a 398.848,20 EUR za osposobljavanja zaposlenika. Naš je cilj da u vrijeme trajanja projekta, to jest od 01.03.2017. do 31.12.2018., aktivno uključimo u osposobljavanje 65 % zaposlenika iz partnerstva, a iz poduzeća Snaga čak 80 % zaposlenika. Naime, želimo i više – u osposobljavanje želimo uključiti sve zaposlenike. Uloga poduzeća Snaga unutar partner-stva nije isključivo suradnja u okviru osposobljavanja, već djelujemo i kao partner u projektnom uredu za kadrovski sadržajni dio djelovanja projekta.

Komunalna poduzeća, kao uslužna poduzeća, ne prodaju proizvode, već usluge. Naše usluge predstavljaju naše ime, naše reference i know-how, kako bi nas prepoznali kao pouzdanog partnera svih korisnika naših usluga i lokalnih zajednica koje su nam povjerile izvođenje javne službe. Živimo u vremenu brzih promjena, što obuhvaća i demografske promjene, te pomanjka-nja prirodnih izvora, a poduzeća, a prvenstveno zaposlenici, moraju se prilagođavati tome. Stoga je sve važniji održivi rad sa zaposlenicima, ulaganje u njihov osobni razvoj i karijeru. Prilikom uspostavljanja i izvođenja strategije razvoja kadra težimo višim ciljevima, to jest da svaki zaposlenik svoj rad doživljava kao misiju, a ne kao 8 sati radne obveze.

Kao izvođači javne službe upravljanja otpadom, jedna od temeljnih kompetencija koju u okviru projekta želimo jačati jest kompetencija kružnog gospodarstva. Kada je riječ o usluzi upravljanja otpadom, zbog potrebe očuvanja prirode (zagađenje, uništeni ekosustavi) trudimo se podizati svijest o tome, a izmjenom hijerarhije upravljanja otpadom pristupamo kružnom upravljanju i time utječemo na vrijednost odnosa prema prirodi. Ako na tržištu ne žele samo preživjeti, već biti bolja i konku-rentnija, »zdrava poduzeća« moraju također težiti održivom razvoju zaposlenika. To možemo postići osposobljavanjima koja predstavljaju ključno i strateško sredstvo uspješnih poduzeća.

Učenje je potreban i neophodan proces za kontinuirano prilagođavanje promjenama. To znači da se rezultati ne pojavljuju preko noći, a projekt Centara kompetencija jedan je od temelja kojim, pomoću pridobivenih financijskih sredstava, gradimo strategiju održivog osposobljavanja zaposlenika. Naime, uspjeh iziskuje puno više. Svijest o važnosti vlastite osposobljenosti i kompetencija suradnika preduvjet je za oblikovanje odgovarajućih programa unutarnjih i vanjskih osposobljavanja koji će predstavljati dodanu vrijednost konkurentnosti poduzeća te poboljšati kompetencije zaposlenika.

Na putu oblikovanja strategije održivog razvoja zaposlenika važne su razne spoznaje kojih moramo biti svjesni. Između ostalog, da je vrlo jednostavno uputiti zaposlenike na unaprijed objavljena osposobljavanja u poplavi ponude u kojoj je teško razlikovati zrna od korova, a znatno je veći izazov pripremiti programe unutarnjih i vanjskih osposobljavanja u skladu s potre-bama poduzeća i zaposlenika, uvažavajući prethodnu osposobljenost zaposlenika i kulturu koju poduzeće njeguje. Još važnija jest spoznaja da je kod svih profila zaposlenika (bez obzira na hijerarhiju, radno mjesto, starost ili obrazovanje) neophodno postići da su suradnici uključeni u program obrazovanja svjesni da predstavljaju dio budućnosti poduzeća te da ih poduzeće i dalje želi u svojim redovima, pri čemu bi se trebali zabrinuti oni koji nisu uključeni u obrazovanje, odnosno ona poduzeća koja ne namjenjuju sredstva za obrazovanje.

Osposobljavanje zaposlenika jedan je od ključeva uspjeha poduzeća. Ne zato što smatramo da zaposlenici nemaju »pamet-nijeg« posla, već zato što vjerujemo da su osposobljavanje i razvoj vlastitih sposobnosti, znanja i vještina od izuzetne važnosti. Za nas, kao pojedince, važno je napredovati i biti svaki dan bolji kako bismo svakodnevno osvajali nove pobjede. Isto vrijedi i za poduzeće – kako bismo bili konkurentniji i uspješniji od konkurencije te imali sve bolji tim suradnika.

Ponosni smo što smo u provedbi projekta uspješniji od svih partnera unutar centra KOC KROG. Do danas smo za cijelo partnerstvo u okviru projekta izveli 188 osposobljavanja (zaposlenici poduzeća Snaga bili su uključeni u 40 osposobljavanja), od toga 4 unutarnja (od toga u organizaciji i izvedbi poduzeća Snaga 3 unutarnja osposobljavanja). Na razini partnerstva u os-posobljavanja smo uputili 716 zaposlenika (od planiranih 1138), pri čemu smo ostvarili već 1473 uključenja (od planiranih 2316). Poduzeće Snaga do danas je uputilo na osposobljavanje 105 suradnika (od planiranih najmanje 145 osoba), pri čemu smo pre-

26


koračili cilj uključivanja u osposobljavanja, jer smo ostvarili već 269 uključenja u osposobljavanja (od planiranih 250). Premda smo postigli gotovo sve postavljene ciljeve, aktivnosti projekta još nisu završene, a vršit ćemo ih sve do kraja 2018. godine.

Društvo polako, ali sigurno prelazi u društvo pod pokroviteljstvom kružnog gospodarstva koje donosi nove izazove za život i rad te razumijevanje interaktivnosti između čovjeka i okoliša. Povećavanjem osposobljenosti i kompetencija zaposlenika želi-mo postići daljnje izvođenje usluga zbrinjavanja komunalnog otpada na najvišoj stručnoj razini i uz najviše poštivanje okoliša, na zadovoljstvo i ponos lokalnih zajednica koje su nam povjerile izvođenje javne službe te kako bismo zadovoljili javne potrebe naših građana. Samo uz osposobljene zaposlenike postat ćemo i ostati VELIKI izvođači javnih službi. Koliko je bitna predanost radu, bilo koje vrste, lijepo je opisao već dr. Martin Luther King ml.:

Ako je čovjek pozvan biti čistač ulica,trebao bi to učiniti jednako kao što je Michelangeloslikao, Beethoven skladao ili Shakespeare pisao stihove.Morao bi čistiti ulice tako dobro da svižitelji neba i zemlje zastanu i kažu:»Ovdje je živio veliki čistač ulicakoji je dobro obavljao svoj posao.«Budimo ponosni da smo dio procesa osposobljavanja. Znanje nije samo uvjet za obavljanje posla, već i preduvjet vlastitog

razvoja. Znanje nam daje moć da ostvarimo promjene. Jedino su dovoljno osposobljeni zaposlenici sposobni biti dio zajednič-kog ostvarivanja priče o uspjehu poduzeća, umjesto da u njemu samo »statiraju«.

KLJUČNE RIJEČI: CENTAR KOMPETENCIJA, KOMPETENCIJE, OSPOSOBLJAVANJE, ZAPOSLENICI, OTPAD

1 Snaga, d.o.o., Maribor, [email protected]

27


Dragan Maračić1, dipl. ing.

SUSTAV NAPLATE JAVNE USLUGE PRIKUPLJANJA MIJEŠANOG I BIORAZGRADIVOG KOMUNALNOG OTPADA ZA KUĆANSTVA, PRAVNE OSOBE I OBRTNIKE NA PODRUČJU GRADA ZADRA

UVODStupanjem na snagu Uredbe o gospodarenju komunalnim otpadom (NN 50/17), (u daljnjem tekstu Uredbe) propisan

je čitav niz promjena u sferi gospodarenja komunalnim otpadom, kako za obveznike usluge (JLS-e), tako i za davatelje usluge (komunalna društva).

Donošenje Uredbe je propisano člankom 29. stavak 10. ZOGO-a. Uredbom se propisuje sadržaj Odluke JLS-a o načinu pružanja javne usluge prikupljanja miješanog komunalnog ot-

pada i biorazgradivog komunalnog otpada, način gospodarenja komunalnim otpadom u vezi s javnom uslugom te od-vojenog prikupljanja reciklabilnog (iskoristivog) otpada (papir, plastika, metal, staklo, tekstil…), glomaznog otpada, reciklažnim dvorištima i dr. Također se određuje način obračuna cijene javne usluge, način izračuna granične količine mi-ješanog komunalnog otpada te način obračuna poticajne naknade za smanjenje količine miješanog komunalnog otpada.

Uredba u članku 4. detaljno propisuje sadržaj Odluke o načinu pružanja javne usluge prikupljanja miješanog komu-nalnog otpada i biorazgradivog otpada koja je propisana člankom 30. stavka 7. ZOGO-a (odluke predstavničkog tijela jedinice lokalne samouprave o načinu pružanja predmetne javne usluge koja sadrži kriterij obračuna količine otpada, standardne veličine i druga bitna svojstva spremnika za sakupljanje otpada, najmanju učestalost odvoza otpada prema područjima, obračunska razdoblja kroz kalendarsku godinu, područje pružanja predmetne javne usluge, odredbe propi-sane gore spomenutom uredbom, te opće uvjete ugovora s korisnicima usluga, u daljnjem tekstu „Odluka“).

DEFINIRANJE CIJENE JAVNE USLUGEŠto se tiče cijene javne usluge prikupljanja miješanog i biorazgradivog komunalnog otpada za kućanstva, te pravne

osobe i obrtnike prema kriteriju količine otpada, nju čini cijena javne usluge za količinu predanog miješanog komunal-nog otpada, cijena obvezne minimalne javne usluge i cijena ugovorne kazne.

Obvezna minimalna javna usluga je dio javne usluge koju je potrebno osigurati kako bi sustav sakupljanja komu-nalnog otpada mogao ispuniti svoju svrhu poštujući pri tome obvezu o osiguranju primjene načela „onečišćivač plaća“, ekonomski održivo poslovanje te sigurnost, redovitost i kvalitetu pružanja usluga, a visinu te cijene određuje JLS Od-lukom.

Cijena javne usluge za količinu predanog miješanog komunalnog otpada se određuje ovisno o kriteriju količine (Či-stoća d.o.o. je izabrala volumen spremnika i broj odvoza kao jeftiniju varijantu) i taj dio cijene je varijabilan, odnosno podložan je promjenama, ovisno o ponašanju korisnika usluge (što korisnik više odvaja otpad, ima manju količinu miješanog komunalnog otpada te će korisnik usluge u tom dijelu plaćati manje).

Cjenik za kućanstva u dijelu koji se odnosi na obveznu minimalnu javnu uslugu primjenjuje se odnosi na količinu predanog miješanog komunalnog otpada. Dio cijene koji se odnosi na količinu predanog miješanog komunalnog otpa-da primijenit će se kad se za to steknu uvjeti, a to je prije svega označavanjem spremnika za komunalni otpad RFID transponderima-čipovima i pripadajućim identifikacijskim naljepnicama, te podjelom spremnika za reciklabilni otpad te biorazgradivi otpad.

Za pravne osobe i obrtnike cjenik se u dijelu koji se odnosi na obveznu minimalnu javnu uslugu primjenjuje nakon objave suglasnosti u Službenom glasniku Grada Zadra, odnosno 30 dana nakon obavijesti korisnika usluge o cjeniku. Dio cijene koji se odnosi na količinu predanog miješanog komunalnog otpada primijenit će se kad se za to steknu uvjeti, osim u dijelu velikih korisnika koji koriste zasebne spremnike zapremine 1.100 i veće gdje evidencija preuzimanja otpa-da i broj pražnjenja pojedinog spremnika već egzistira.

28


PROCJENA IZNOSA RAČUNA ZA PROSJEČNU OBITELJ OD 3-4 ČLANA KOJA ŽIVE U PRIVATNOJ KUĆI ZA OBRAČUNSKO RAZDOBLJE OD 1 MJESECA

CJU = COMJU + CCJU – Cijena javne usluge plaća se radi pokrića troškova iz čl.18. st.1 UredbeCOMJU - Cijena obvezne minimalne javne usluge plaća se radi pokrića troškova nabave i održavanja opreme za prikupljanje otpada, troškove prijevoza otpada, troškove obrade otpada.C - Cijena javne usluge za količinu predanog miješanog komunalnog otpada određuje se prema izrazu:C = JCV × BP × Upri čemu je:C - cijena javne usluge za količinu predanog miješanog komunalnog otpada izražena u kunamaJCV – jedinična cijena za pražnjenje volumena spremnika miješanog komunalnog otpada izražena u kunama sukladno cjenikuBP – broj pražnjenja spremnika miješanog komunalnog otpada u obračunskom razdoblju sukladno podacima u EvidencijiU – udio korisnika usluge u korištenju spremnika.Primjenom cjenika slijedi:CJU = 42,50 + 3,60 • 4 •1 = 42,50 + 14,40 = 56,90 kn bez PDV-aCJU = 56,90 kn + 13% PDV = 64,29 kn

ZAKLJUČAKCjenik je plod dugogodišnjeg iskustva i formiran je empirijski kroz niz godina, počevši od stupanja na snagu Zakona o iz-

mjenama i dopunama Zakona o otpadu (NN 60/08) 01. siječnja 2010. godine, kroz donošenje i primjenu ZOGO-a te konačno, Uredbe o komunalnom otpadu.

Primjenom ovog cjenika u trenutku kad se za to steknu uvjeti, označavanjem spremnika za komunalni otpad RFID transpo-nderima-čipovima i pripadajućim identifikacijskim naljepnicama, te podjelom spremnika za reciklabilni otpad te biorazgradivi otpad, pod uvjetom da se spremnik praznio 4 puta mjesečno cijena javne usluge za prosječnu četveročlanu obitelj koja živi u obiteljskoj kući iznosila bi 56,90 kn bez PDV-a, odnosno 64,29 kn sa PDV-om.

Primjenom ovog cjenika prije stjecanja uvjeta, odnosno označavanja spremnika za komunalni otpad RFID transponderi-ma-čipovima i pripadajućim identifikacijskim naljepnicama, te podjelom spremnika za reciklabilni otpad te biorazgradivi ot-pad, prosječna četveročlana obitelj koja živi u obiteljskoj kući plaćala bi iznos obvezne minimalne javne usluge u visini od 42,50 kn bez PDV-a, odnosno 48,02 kn sa PDV-om.

1 Čistoća d.o.o. Zadar, [email protected]

29


Davor Vić1, dipl. ing. građ., Tihana Škugor2, univ. spec. oecol.

USPOSTAVA SUSTAVA GOSPODARENJA OTPADOM - PROBLEM ILI IZAZOV?

Grad Osijek je 2010. godine započeo s primjenom novog sustava sakupljanja komunalnog otpada, i to odvajanjem ot-pada na mjestu njegovog nastanka. Značajan čimbenik za uspješno provođenje svih direktiva EU je prvenstveno daljnje razvijanje sustava odvojenog sakupljanja otpada, tako da je sljedeći važan korak u razvoju istoga sustava bilo rješavanje pitanja sakupljanja i zbrinjavanja biootpada. Jedinice lokalne samouprave dužne su temeljem Zakona o održivom gospo-darenju otpadom (NN 94/13) osigurati odvojeno sakupljanje biootpada s ciljem kompostiranja, digestije ili njegove ener-getske oporabe, pri čemu se obrada biootpada mora obavljati na način kojim se zadovoljava visoka razina zaštite okoliša. Kompostiranje i recikliranje izrazito su važni postupci u gospodarenju otpadom, koje obuhvaća mjere prevencije nastanka i smanjivanja količine otpada, a uspostava ovog sustava za mnoge gradove i općine još uvijek predstavlja problem.

Osječka javna komunalna tvrtka Unikom d.o.o. je u suradnji s Gradom Osijekom pripremio i provodi jedinstveni pilot projekt kojim je organizirano sakupljanje biootpada u jedinicama kolektivnog stanovanja na način da je svaki stan dobio posudu za sakupljanje biootpada na mjestu njegova nastanka. Prikupljeni biootpad obrađuje se na kompostani, te se od njega dobiva kvalitetan kompost koji se koristi za održavanje javnih zelenih površina u gradu Osijek. Jedinice kolektivnog stanovanja uključene u ovaj projekt dobile su ''Ekološki certifikat - 6'' kojim se dokazuje da se u toj zgradi, tj. na mjestu nastanka odvaja šest vrsta otpada (papir, plastika, staklo, metal, biootpad i miješani komunalni otpad), čime je zasigurno dostignuta najviša europska razina primarne selekcije.

KLJUČNE RIJEČI: GOSPODARENJE OTPADOM, ODVOJENO SAKUPLJANJE OTPADA, BIOOTPAD, KOMPOSTIRANJE

The City of Osijek started to implement the new system of municipal waste collection and separation of the waste at the site of its origin, in the year 2010. An important factor for the successful implementation of all Directives would prima-rily be further development of the system of the separate waste collection. In that sense, the next important step in the development of the system would be resolving the problems of the collection and disposal of the biowaste.

Local government units are obliged (in accordance with the above mentioned Law) to ensure separate collection of the biowaste with the aim to compost, digest or to have its energy recovery, where the treatment of the biowaste must be performed in a way that meets the high standards of the environmental protection.Since the composting and recycling are extremely important procedures in the waste management (which includes measures to prevent the generation and to reduce the amount of the waste), the establishment of this system is still a problem in many cities and municipalities.

Public utility company Unikom Osijek, Ltd., in cooperation with the City of Osijek, prepared and implemented a unique pilot project which organized the collection of biowaste in the collective housing units in such a way that every apartment was provided with a bin for collecting biowaste at its place of origin. The collected biowaste is processed into compost, and is obtained from a high-quality compost used for maintenance of public green areas in the city of Osijek. Collective housing units included in this project received the "Ecological Certification 6", which proves that six types of waste (paper, plastic, glass, metal, biowaste and mixed communal waste) are separated in this building, at the place of origin, which is the highest European level of primary selection.

KEYWORDS: WASTE MANAGEMENT, SEPARATE WASTE COLLECTION, BIOWASTE, COMPOSTING

1,2 Unikom d.o.o., Osijek, [email protected]

30


Jasna Kukuljan1, dipl. ing., univ. spec. oecoing.

GOSPODARENJE OTPADOM NA PODRUČJU GRADA RIJEKE I RIJEČKOG PRSTENA

Komunalno društvo Čistoća d.o.o. Rijeka obavlja djelatnost održavanja čistoće i gospodarenja otpadom na području grada Rijeke i tzv. riječkog prstena. Osnovne djelatnosti Društva su skupljanje i zbrinjavanje otpada, čišćenje javno prometnih površi-na, održavanje javnih WC-a, kupatila i plaža te održavanje zelenih površina Grada Rijeke. Područje pružanja usluge KD Čistoća naseljeno je s ukupno 185.217 stanovnika, a pokriva ukupno 84.125 domaćinstava te 5.865 poslovnih korisnika.

S ciljem kontinuiranog podizanja kvalitete usluge te prilagođavanja novim zakonskim i ekološkim načelima, 2015. godine je u potpunosti uspostavljen integrirani sustav odvojenog prikupljanja vrijednih vrsta otpada na kućnom pragu postavljanjem ukupno 8.775 vizualno brendiranih spremnika – Otpadnika. Na taj način svim je krajnjim korisnicima omogućeno adekvatno zbrinjavanje papira, stakla te metalne, plastične i višeslojne ambalaže na mjestu nastanka. Također, uz navedene spremnike, postavljeni su spremnici za odvojeno prikupljanje tekstila te su zainteresiranim korisnicima dodijeljeni i vrtni komposteri za kućnu uporabu. Implementacijom sustava odvojenog prikupljanja otpada, intenzivno se započelo i s provođenjem niza eduka-tivno-informativnih aktivnosti s ciljem što uspješnijeg informiranja građana, adekvatnog pružanja svih relevantnih informacija za krajnje korisnike o pravilnom postupanju s otpadom te intenzivnog poticanja razvoja ekološke svijesti. Ovdje bi svakako istakli izradu besplatne aplikacije za pametne telefone naziva E-otpadnici.

Također, KD Čistoća upravlja s dva fiksna reciklažna dvorišta te tri mobilna reciklažna dvorišta, a u planu je i izgradnja novih reciklažnih dvorišta kao i centra ponovne uporabe. Osim toga, u tijeku je i uspostava prvog Repair cafea u Hrvatskoj, franšiznog koncepta, a koji predstavlja mjesto na kojem će građani moći besplatno popraviti pokvarene sitne kućanske uređaje, razbijen i oštećen namještaj, odjeću, igračke i slično, čijom uspostavom se doprinosi smanjenju količina otpada te promiče kružna ekono-mija. U tijeku je i projekt izgradnje sortirnice – postrojenja za sortiranje odvojeno prikupljenog otpada, a sve s ciljem postizanja maksimalnog udjela izdvojenog otpada, smanjenja količine otpada te unapređenja sustava gospodarenja otpadom.

KD Čistoća je od 1964. godine upravljalo s, danas zatvorenim i saniranim, odlagalištem neopasnog otpada Viševac. Na sa-niranom odlagalištu izgrađeno je Postrojenje za proizvodnju električne energije iz odlagališnog plina koje je u pogon pušteno 2017. godine. Ovakvim korištenjem odlagališnog plina, koji bi inače bio spaljivan, evidentna je ekološka korist na globalnoj i lokalnoj razini s aspekta smanjenja emisije odlagališnih plinova te energetska učinkovitost smanjenjem korištenja fosilnih go-riva kao ekvivalenta korištenog odlagališnog plina u proizvodnji električne energije. S ciljem učinkovitog gospodarenja energi-jom, postizanja ciljeva smanjenja negativnog utjecaja prometa na okoliš, KD Čistoća je za obavljanje djelatnosti gospodarenja otpadom u vozni park uvela i električna vozila, električne bicikle te vozila na stlačeni prirodni plin.

Konačno, otvorenjem Županijskog centra za gospodarenje otpadom (ŽCGO) Marišćina početkom 2017. godine, KD Čistoća d.o.o. sav prikupljeni preostali komunalni otpad predaje na postupak mehaničko-biološke obrade čime se više niti jedna tona komunalnog otpada ne odlaže na odlagališta bez prethodne obrade.

KLJUČNE RIJEČI: GOSPODARENJE OTPADOM, ODVOJENO PRIKUPLJANJE OTPADA, EDUKATIVNO-INFORMATIVNE AKTIVNOSTI, POSTROJENJE ZA SORTIRANJE ODVOJENO PRIKUPLJENOG OTPADA, SANIRANO ODLAGALIŠTE, POSTROJENJE ZA PROIZVODNJU ELEKTRIČNE ENERGIJE IZ ODLAGALIŠNOG PLINA, ŽUPANIJSKI CENTAR ZA GOSPODARENJE OTPADOM

1 KD Čistoća d.o.o. Rijeka, [email protected]

31


Ivan Jurešić1, univ. spec. oec.

OTOK KRK – DIO INTEGRALNOG SUSTAVA GOSPODARENJA OTPADOM PRIMORSKO GORANSKE ŽUPANIJE

Ponikve eko otok Krk d.o.o. komunalno je društvo u vlasništvu svih jedinica lokalne samouprave na otoku Krku, formirano radi provođenja jedinstvene i efikasne usluge gospodarenja otpadom na području čitavog otoka Krka. Iako se otpad organizira-no prikuplja od sedamdesetih godina prošlog stoljeća, ozbiljniji pristup ovom problemu dolazi tek 2000. godine, kada se otok suočava s problemom nedostatka odlagališnog otpada, što predstavlja prijetnju turizmu, privrednoj grani o kojoj financijski ovisi većina stanovnika otoka. Nakon pripreme programa i projekte dokumentacije, Ponikve započinje s provedbom programa „Ekološki zasnovan sustav zbrinjavanja komunalnog otpada na otoku Krku“ od polovice 2005. godine. U sklopu tog programa vrijednog preko 60 mil.kn na lokaciji Treskavac sanirano je staro odlagalište, izgrađeno centralno reciklažno dvorište sa sor-tirnicom i kompostanom, te izgrađena dodatna ploha za odlaganje s ciljem da zadovolji potrebe odlaganja do uključivanja u županijski sustav gospodarenja otpadom. Na terenu je postavljeno cca 1500 zelenih otoka za odvojeno prikupljanje otpada. Na svakom zelenom otoku postavljene su kante za: biootpad, papir, plastiku i metala, staklo, te jedna za miješani komunalni otpad. Istovremeno je na 7 lokacija (u svakoj lokalnoj samoupravi po jedno) formirano posebno sabirno mjesto-reciklažno dvo-rište za prihvat glomaznog i opasnog otpada od građana.

Nakon početnih 15-ak% odvojeno prikupljenog otpada, danas, nakon 12 godina provođenja sustava skuplja se odvojeno preko 50% komunalnog otpada. Odvojeno prikupljeni otpad dodatno se obrađuje na sortirnici i kompostani, a ostatni miješani komunalni otpad odlaže se na prethodno uređenom odlagalištu. Od 2005. godine do 2014. godine komunalni otpad prikupljao se je putem zelenih otoka. Od 2014. godine Ponikve postupno uvodi sustav od vrata do vrata s ciljem postizanja što boljeg stupanja odvojeno prikupljenog otpada i smanjenja troškova poslovanja. Sustavom od vrata do vrata omogućit će se i indivi-dualizacija sustava, te stvoriti preduvjeti za naplatu usluge gospodarenja otpadom prema stvarno proizvedenim količina, što je ujedno i zakonska obaveza. Istovremeno, svake godine Ponikve ulažu značajna sredstva u edukaciju, ponajviše predškolske i školske djece ali i odraslih. Poseban naglasak daje se i na turiste za koje se posebno tiskaju letci na stranim jezicima.

Sukladno strategiji gospodarenja otpadom Primorsko-goranske županije, otok Krk je sastavni dio integralnog sustava gos-podarenja otpadom Primorsko-goranske županije. U tom smislu na lokaciji Marišćina iznad Rijeke izgrađen je regionalni centar za gospodarenje otpadom, čija je svrha da zbrine sav miješani komunalni otpad s područja županije. Sakupljači iz Rijeke i riječ-kog prstena prevozit će miješani komunalni otpad samostalno do regionalnog centra, dok je za udaljenija područja predviđen prijevoz putem pretovarnih stanica i specijaliziranih poluprikolica. Izgradnja pretovarne stanice na lokaciji Treskavac na Krku započela je krajem 2017. godine. Do kraja 2018. godine otok Krk će se uključiti u županijski sustav gospodarenja otpadom Pri-morsko-goranske županije pa će se tako sav miješani komunalni otpad zbrinjavati u regionalnom centru Marišćina, a postojeće odlagalište će se zatvoriti. Ovakvo dugoročno rješavanje probema komunalnog otpada dodatno će utjecati na kvalitetu života na otoku Krku i životni standard, povećati konkurentnost turističke ponude i dati još jaču snagu otočnom dugogodišnjem slo-ganu: Eko otok Krk-najčistiji dio Hrvatske.

1 Ponikve eko otok Krk d.o.o., [email protected]

32


Dijana Mijač Dretar1, dipl.ing.biol.

EDUKATIVNI PROJEKT „MOJ OTPAD-MOJA ODGOVORNOST!“

U nastojanju što većeg iskorištenja korisnog otpada i smanjenja količine otpada na odlagalištu, Komunalno poduzeće d.o.o. Križevci 2010. godine započinje s projektom odvojenog sakupljanja otpada na mjestu nastanka. Svim korisnicima usluge u Kri-ževcima (6500 korisnika) uz postojeći spremnik za miješani komunalni otpad, dodijeljen je i dodatni spremnik s narančastim poklopcem u koji se odlaže koristan otpad (papir, karton, plastika, višeslojna ambalaža (tetrapak) i metalna ambalaža). Korisni otpad odvozi se u pogon za sortiranje otpada Komunalnog poduzeća gdje se sortira po vrstama, balira i predaje na daljnju obradu.

Prepoznavši edukaciju kao jednu od važnih karika u sustavu gospodarenja otpadom bez koje dobri rezultati u odvajanju otpada izostaju, Komunalno poduzeće d.o.o. započinje s edukativnim projektom „Moj otpad-moja odgovornost!“.

Projekt je nastavak provedenog istraživanja (ankete) kojim se željela uvidjeti razina dosadašnje informiranosti građana o odvajanju otpada putem spremnika s narančastim poklopcem te njihove navike i eventualne probleme s kojima se susreću na samom mjestu nastanka otpada.

Kroz rezultate istraživanja škola je prepoznata kao jedan od najvažnijih izvora informiranja o pravilnom odvajanju otpada te se kroz ovaj projekt edukacije djece školskog uzrasta željelo intenzivnije i pravovremeno utjecati na usvajanje pravilnih navika odvajanja otpada.

Tijekom trajanja edukativnog projekta "Moj otpad, moja odgovornost!" (2016/2017) koji je realiziran u suradnji s Fondom za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost održano je 54 predavanja i terenskih obilazaka odlagališta otpada i reciklažnog dvo-rišta za 1070 učenika osnovnih i 830 učenika srednjih škola grada Križevaca. Jedna od aktivnosti projekta bila je i izrada radnih listova pod nazivom "Moj otpad, moja odgovornost!" koja je rezultat uočenih nepodudarnosti školskog gradiva u području koje se odnosi na odvajanje otpada s postojećim sustavom gospodarenja otpadom u Gradu Križevcima. Radni listovi su namijenjeni učenicima nižih razreda osnovnih škola, a prikazuju sustav odvajanja otpada specifičan za grad Križevce kroz razne zadatke pri-lagođene dječjem uzrastu (labirint, bojanka, premetaljka, križaljka, spajalica, društvena igra). Ministarstvo znanosti, obrazo-vanja i sporta dalo je suglasnost za provedbu projekta "Moj otpad, moja odgovornost!" te su navedeni radni listovi uvedeni kao sastavni dio školskog programa nižih razreda osnovnih škola na području grada Križevaca radi sustavne edukacije učenika. Kao završna faza edukacije, provodi se terenska nastava koja obuhvaća posjet učenika odlagalištu otpada, reciklažnom dvorištu i pogonu za sortiranje otpada Komunalnog poduzeća. Na taj način se znanje stečeno na predavanjima dodatno potkrjepljuje praktičnim obilaskom objekata za gospodarenje otpadom te se prikazuje zaokružena slika pravilnog postupanja s otpadom.

KLJUČNE RIJEČI: ODVOJENO SAKUPLJANJE OTPADA, EDUKACIJA, UČENICI, RADNI LISTOVI, RECIKLAŽNO DVORIŠTE, ODLAGALIŠTE OTPADA, POGON ZA SORTIRANJE OTPADA

1 Komunalno poduzeće d.o.o.,Križevci, [email protected]

33


dr.sc. Mirjana Matešić1

ŠTO DONOSI NOVA STRATEGIJA ZA PLASTIKU U KONTEKSTU KRUŽNOG GOSPODARSTVA EUROPSKE UNIJE?

Proizvodnja plastike se u posljednjih 50 godina s 15 milijuna tona u 1964. povećala na 311 milijuna tona u 2014. godini te se očekuje njeno udvostručenje u narednih 20 godina. Plastika je materijal mnogostruke primjene te je svojim značajkama izni-mno doprinio trajnosti i dostupnosti hrane. No kao posljedica toga, danas je u ukupnom plastičnom otpadu koji nastaje u EU, otpad od ambalaže zastupljen s visokih 59%.

Ovaj pregledni rad bavi se nedavno objavljenom Strategijom za plastiku u kontekstu strategije za kružno gospodarstvo Europske unije. EU je prepoznala važnost upravljanja plastičnim otpadom kao jednim od ključnih problema modernog doba. Istraživanja pokazuju da velika većina morskog otpada potiče od ambalažnog plastičnog otpada od hrane, a nedostatak kruž-nog toka za plastiku očituje se u iznimno niskim razinama oporabe i reciklaže plastičnih materijala. Zbog toga je protekle godine EU donijela u svom Radnom programu odluku da će se fokusirati na procese proizvodnje i korištenja plastike s ciljem da do 2030. godine svu plastiku koja se na tržište stavlja kao ambalaža bude moguće reciklirati. Ove promjene potencijalno mogu donijeti mnogo izazova za gospodarstvo, posebice za prehrambenu industriju. Bilo kakve promjene u rasponu materijala koji se smiju i mogu koristiti u ambalažne svrhe mogu izazvati značajne promjene u tehnologiji proizvodnje te posljedično i ozbiljne investicijske troškove za postizanje novih standarda.

Europska komisija predlaže mjere koje će poslovnom sektoru recikliranje plastike učiniti isplativim, a aktivnosti se koncen-triraju na dizajn i proizvodnju recikliranih plastičnih proizvoda kako bi se povećale stope recikliranja i osigurao siguran i dosta-tan ciklus materijala. Kroz razvoj kriterija za Zelenu javnu nabavu, namjerava se povećati udjele recikliranih materijala. Kako bi postigla ciljeve, EK je pozvala industriju da da svoj doprinos i kroz procese dubinske provjere utvrdi na koji način može utjecati na povećanje udjela reciklirane plastike. Očekuje se doprinos u području praćenja materijala te razvoja standarda kvalitete za razvrstavanje plastičnog otpada i recikliranje plastike.

Poduzeća u Europi su pozvana da daju svoje samo-obvezujuće izjave o vrsti i načinu doprinosa povećanju udjela reciklirane plastike. Ove obveze se mogu prijaviti Europi do 30. lipnja ove godine. Ukoliko se dobrovoljni doprinosi ne približe ciljanom iznosu od 10 milijuna tona reciklirane plastike u novim proizvodima na EU tržištu do 2025. godine, EK će posegnuti za uvođe-njem obvezujućih mjera kako bi se ovi ciljevi ostvarili.

Kao dio napora za prevencijom plastičnog otpada u okolišu, priprema se regulatorni okvir za jednokratnu plastiku i plastiku s biorazgradivim osobinama. Kako bi ograničila morski otpad, EK predlaže novu Direktivu o infrastrukturi u morskim lukama s ciljem izgradnje postrojenja za prihvat otpada koji nastaje na brodovima. Pomoću REACH direktive i zakonodavstva u sek-toru automobilskih guma, pokušava se riješiti problem mikroplastike u okolišu. Europska industrija pozvana je da promovira i razvija alternativne opcije jednokratnim plastičnim ambalažama (kao što su pakiranja za dostavu hrane i slično). Potiču se kros-industrijska rješenja i sporazumi o suradnji kako bi se smanjile količine plastike u okolišu. Dodatna sredstva planiraju se za istraživanje i razvoj novih inovativnih rješenja za povećanje recikliranja kroz EFSI, strukturne fondove i Obzor 2020. Plat-forma za financijsku pomoć kružnom gospodarstvu daje preporuke koji će ojačati financijske instrumente projektima kružnog gospodarstva te jačanju podrške investitora. Potiče se povećanja ulaganja u razvoj novih rješenja u gospodarstvu, a ističe i na-čelo proširene odgovornosti proizvođača. Jasan je smjer razvoja industrije kojem EU teži. Poruka je to i hrvatskom gospodarstvu posebno prehrambenoj industriji i uslužnim djelatnostima u području hrane, da se nova rješenja potiču i da mogu predstavljati konkurentsku prednost već u srednjoročnom razdoblju.

1 HRPSOR - Hrvatski poslovni savjet za održivi razvoj, [email protected]

34


Dijana Varlec1, dipl.oec.

GOSPODARSTVO U ZAMRŠENOJ PETLJI ZAKONODAVNOG OKVIRA U GOSPODARENJU AMBALAŽOM I OTPADNOM AMBALAŽOM

U Republici Hrvatskoj sustav gospodarenja otpadnom ambalažom postoji gotovo 12 godina. Gospodarski subjekti, obveznici plaćanja naknada za potrebe financiranja sustava, susreli su se sa značajnim izazovom učestalih izmjena zakonodavnog okvira koji nerijetko generira nepredviđene troškove vezane uz usklađivanje prvenstveno oznaka na samim proizvodima. Dodatno, proizvođači proizvoda koji su obvezni plaćati naknadu za sustav gospodarenja otpadom ambalažom, susreli su se i sa značajnim poteškoćama vezanim uz razumijevanje značenja zakonom propisanih obvezi.

Uvođenje novog zakonodavnog okvira u gospodarenje otpadnom ambalažom uveo je i trgovačke lance u sustav gospodarenja, kao mjesta u koja se primarna ambalaža od pića i napitaka može vratiti uz osiguravanje isplate iznosa povratne naknade za jedini-cu ambalaže. Danas se još uvijek susrećemo sa značajnim nedoumicama onih trgovina koje su se suočile sa značajnim izazovima vezanim uz zadovoljavanje sanitarnih uvjeta u prostoru trgovine kako bi omogućile krajnjim korisnicima povrat ambalaže od pića i napitaka.

Ministarstvo nadležno za pitanja okoliša sustav dodatno uređuje na način da donosi koncesije za sakupljanje otpadne ambala-že. U prvim godinama primjene navedenih koncesijskih ugovora bilo je samo šest. Ovime su dodatno bili pogođeni svi gospodarski subjekti koji su očekivali razvoj djelatnosti u sustavu sakupljanja iskoristivih sirovina iz otpada.

Početna neučinkovitost sustava rezultirala je velikim brojem izmjena i dopuna zakonodavnog okvira, pa tako samo u prvih pet godina primjene Pravilnika o ambalaži i ambalažnom otpadu imali šest izmjena i dopuna, a do donošenja novog Zakona o održivom gospodarenju otpadom ukupno je bilo 11 izmjena i dopuna.

Neosporno je da sustav gospodarenja otpadnom ambalažom unosi red u način postupanja s ambalažom od pića i napitaka, no i dalje se susrećemo sa čestim nerazumijevanjem odredbi vezanih uz sekundarnu i tercijarnu ambalažu. Navedena problematika do danas nije razriješena bez da izaziva različita tumačenja.

U posljednjih pet godina gospodarenje otpadnom ambalažom pod okriljem je novog Zakona o održivom gospodarenju otpadom. Bez obzira na spomenuto, i dalje svjedočimo učestalim izmjenama propisa koji traže s jedne strane dodatne prilagodbe označavanja proizvoda za proizvođače, a s druge strane nesigurnosti sustava doprinosi i činjenica kako protekle tri godine natječaj za koncesije za sakupljanje otpadne ambalaže nije raspisan.

Potrebno je otvoriti raspravu u sustavu gospodarenja otpadnom ambalažom kako bi se postigao konsenzus vezan uz optimizi-ranje sustava na ekonomski za Republiku Hrvatsku najprihvatljiviji način.

1 Hrvatska gospodarska komora, [email protected]

35


Dragica Bagarić1, dipl.ing.

SUSTAV POVRATNE NAKNADE U REPUBLICI HRVATSKOJ 2006-2018.

U Republici Hrvatskoj je 2006. uveden depozitni sustav koji postoji u nekim europskim zemljama (Estonija, Finska, Norveška, Njemačka, Švedska, Danska, Litva , Nizozemska ). U tim državama sustavom upravljaju privatne organizacije osnovane od i u vla-sništvu industrije, najčešće proizvođača i uvoznika pića te trgovaca.

Pravilnik o ambalaži i ambalažnom otpadu NN 97/2005 objavljen je u kolovozu 2005. godine s 1. siječnja 2006. obuhvatio je sva pića, napitke te mlijeko i mliječne proizvode u PET, staklenoj i limenoj ambalaži volumena većeg od 0,2 L sustavom povratne na-knade ( 0,50 kn/kom) što je posljedično utjecalo na porast maloprodajnih cijena tih proizvoda kao i samu proizvodnju gospodarskih subjekata. Tijekom 2005. godine Hrvatska gospodarska komora HGK, Hrvatska udruga poslodavaca HUP, Hrvatski poslovni savjet za održivi razvoj HRPSOR navodile su činjenicu da sustavi koji se baziraju na depozitu trebaju ostaviti, a vodeći se iskustvima onih nekoliko država koje imaju takav sustav, puno dulji prijelazni period za prilagodbu gospodarstva i ostalih elemenata sustava da bi isti postao transparentan (bar kodovi, kupnja strojeva, zalihe robe kod proizvođača, prodavatelja, veleprodaje te samih potrošača) te dužinu perioda dogovoriti sa svim čimbenicima sustava, što nije učinjeno. Depozitni sustav je uvijek skuplji sustav jer zahtijeva velika ulaganja trgovine i proizvođača da bi mogao biti jasan i pravedan.

Da se nije vodilo računa o tome da sustav depozita bude transparentan pokazuje i Odluka Fonda za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost (FZOEU) o označavanju ambalaže NN 155/2005 koja je u sustavu povratne naknade (oznaka) koja se objavljuje 30. prosinca 2005. i stupa na snagu istim danom objave. Ista uputa se zbog nomotehničke pogreške mijenjala do 23. veljače 2006. Od samog početka primjene Pravilnika u sustav su se uključile i komunalne tvrtke i ovlašteni skupljači (do 16. ožujka 2006.), iako je Pravilnikom bilo propisano da građani ambalažu vraćaju u trgovine. Ovakvom odlukom, Ministarstvo je kanilo prikupiti svu staru ambalažu i smanjiti pritisak na trgovine. Postojeći sustav u Republici Hrvatskoj poseban je po tome što je država i regulator i tijelo zaduženo za provedbu sustava i to se pokazalo kao nespretno rješenje. Naime, Pravilnikom su oni koji uplaćuju naknade u FZOEU izuzeti od vlasništva, upravljanja i odlučivanja o potrošnji sakupljenih sredstava. Pravilnik se ne temelji na tržišnim principima nego o svemu odlučuje državno tijelo. Pravilnik ne rješava sljedeća temeljna pitanja; tko je nadležan za kontrolu uvedenog državnog sustava gospodarenja ambalažnim otpadom i na koji način, tko je odgovoran za postizanje ciljeva i koliki su oni, kolike su i kakve sankcije za nepostizanje zadanih ciljeva i tko ih i kome propisuje? Ministarstvo zaštite okoliša i energetike (MZOE), po četvrti put u zadnjih 13 godina najavljuje dogradnju sustava bez kompletne analize sadašnjeg stanja u području gospodarenja ambalažnim otpadom. Prema posljednjim javno dostupnim podacima Hrvatske agencije za okoliš i prirodu HAOP u 2016. na tržište Republike Hrvatske je stavljeno ukupno 230.000 tona ambalaže (uključene sve vrste ambalažnih materijala; staklo, drvo, papir, karton, tekstil, višeslojna, PET, polimeri, AL i Fe ambalaža). Ambalaža od pića i napitaka u sustavu povratne naknade uključuje staklenu, limenu i PET ambalažu volumena većeg od 0.2 L i godišnje količine stavljene te ambalaže na tržište Hrvatske su oko 57.000 t, od toga najveća količina težinski otpada na staklenu ambalažu cca - 35.000 tona. Ambalaža od pića i napitaka čini svega 25 % od ukupne količine ambalaže stavljene na tržište Republike Hrvatske. Republika Hrvatska ima dualni sustav: jedan za sav komunalni otpad, a drugi za ambalažu od pića i napitaka, što sustav čini vrlo skupim i neodrživim. FZOEU je svih ovih godina subvencionirao kupnju komunalne opreme, vozila, izgradnju zelenih otoka i reciklažnih dvorišta s ciljem unapređenja primarne selekcije. Primarna selekcija otpada nema alternative. Međutim, kako bi ona bila uspješna, potrebna je dobra informiranost i edukacija građana te razvijanje stvarne ekološke svjesnosti građana o potrebi razvrstavanja otpada na mjestu njegova nastanka.

Ukoliko država ostane pri sustavu depozita za pića i napitke volumena većeg od 0,2 L bez prethodne detaljne analize, kombinaci-ja dvaju sustava imat će za posljedicu više troškove, jer ostala ambalaža predstavlja premale količine koje ne mogu apsorbirati fiksne troškove selektivnog prikupljanja i ne mogu motivirati sudionike na selektivne programe sakupljanja.

KLJUČNE RIJEČI: AMBALAŽA, POVRATNA NAKNADA, PIĆA I NAPITCI

1 Eko-Ozra d.o.o., [email protected]

36


Đurđica Požgaj1, Laila Gumhalter Malić2, Eda Puntarić3, Branimir Pavlinec4, Ivana Gudelj5

AKTUALNOSTI U INFORMACIJSKOM SUSTAVU GOSPODARENJA OTPADOM – PREGLED AKTIVNOSTI HRVATSKE AGENCIJE ZA OKOLIŠ I PRIRODU

Informacijski sustav gospodarenja otpadom služi u nadzoru provedbe i upravljanja sustava gospodarenja otpadom Republike Hrvatske i sastavni je dio Informacijskog sustava zaštite okoliša, prema Zakonu o zaštiti okoliša (NN 80/13, NN 78/15, NN 12/18). Hrvatska agencija za okoliš i prirodu (HAOP) kao ustanova nadležna za uspostavu Informacijskog sustava gospodarenja otpadom kontinuirano provodi aktivnosti usmjerene na razvoj, vođenje i koordinaciju baza podataka koje su važan dio tog sustava.

Tijekom 2017. godine HAOP je uspostavio mrežnu aplikaciju Elektronički očevidnik o nastanku i tijeku otpada „e-ONTO“ i web Portal sprječavanja nastanka otpada. Obveza vođenja Očevidnika o nastanku i tijeku otpada putem mrežne aplikacije propisana je Zakonom o održivom gospodarenju otpadom (NN 94/13, 73/17), za sve pravne i fizičke osobe koje su ishodile dozvolu za gospodare-nje otpadom, trgovce otpadom, pravne i fizičke osobe upisane u očevidnik reciklažnih dvorišta, davatelje javne usluge prikupljanja miješanog komunalnog otpada i davatelje javne usluge prikupljanja biorazgradivog komunalnog otpada. Riječ je o web baziranom sustavu za objedinjavanje podataka iz ONTO i ONTO-P obrazaca i pratećih listova na jednom mjestu, uvidu u stanje i tijek otpada u realnom vremenu te dostupnosti sustava za svakodnevno unošenje podataka putem web aplikacije. Proizvođači i prijevoznici otpa-da nisu obveznici ovog sustava, ali mogu se uključiti na vlastiti zahtjev.

Zakonska obveza vođenja e-ONTO aplikacije započela je u siječnju 2018. godine. Broj obveznika vođenja dokumentacije putem e-ONTO aplikacije procjenjuje se na 664 poslovnih subjekata. U svibnju 2018. godine u sustavu su bila prijavljena 492 poslovna su-bjekta, odnosno 75% predviđenih obveznika sustava. Navedeni broj obuhvaća i poslovne subjekte koji nisu obveznici sustava, ali su se uključili na vlastiti zahtjev. Veliki izazov prilikom implementacije sustava predstavljala je raznolikost procesa korisnika na terenu koje je bilo potrebno uklopiti u zakonodavne i logičke okvire aplikacije. Trenutno se provodi proces opsežnije nadogradnje sustava kojim će se neki poslovni procesi pojednostaviti, a već implementirani procesi nadograditi prema smjernicama Ministarstva zaštite okoliša i energetike i samih korisnika.

Pokretanjem web Portala sprječavanja nastanka otpada nastoji se ojačati podrška i svijest o sprječavanju nastanka otpada kao najpoželjnijoj opciji u redu prvenstva gospodarenja otpadom. Sprječavanje nastanka otpada nije jednostavno mjeriti, te se praćenje stanja u ovom području najučinkovitije provodi putem prikupljanja informacija o provedenim projektima i aktivnostima vezanim za mjere poduzete prije nego li je neka tvar, materijal ili proizvod postao otpad. HAOP je izradio portal u okviru projekta "Plan ra-zvoja sustava za sprječavanje nastanka otpada te informiranja i razmjene dobre prakse" koji je dio programa "Dogradnja i razvoj Informacijskog sustava zaštite okoliša i unapređenje sustava praćenja i izvješćivanja o stanju okoliša u Republici Hrvatskoj", zbog informiranja, razmjene podataka i primjera dobre prakse između nadležnih tijela, poslovnih subjekata i građana. Tako se na Portalu mogu pronaći opće informacije o temi sprječavanja nastanka otpada, mjerama koje su propisane nacionalnim i europskim propi-sima, primjeri dobre prakse, te relevantne novosti vezane za ovu temu. Prikupljanje podatka o aktivnostima/projektima jedinica lokalne samouprave (JLS), poslovnog sektora i udruga provodi se na dobrovoljnoj bazi, a na Portalu je dostupna i aplikacija putem koje JLS mogu prijaviti svoje aktivnosti usmjerene na sprječavanje nastanka komunalnog otpada i pretražiti aktivnosti koje provode druge JLS. Trenutno HAOP provodi usklađivanje navedene aplikacije s potrebama praćenja projekata i aktivnosti vezanih za Program izobrazno-informativnih aktivnosti o održivom gospodarenju otpadom i ciljeva iz Plana gospodarenja otpadom Republike Hrvatske za razdoblje 2017. do 2022.

Informacijski sustav gospodarenja otpadom čini temelj za praćenje stanja u području gospodarenja otpadom, a time i za izradu planskih i strateških dokumenata u navedenom području. U tom smislu HAOP prepoznaje važnost pravovremenih i točnih informa-cija koje osigurava i kroz prethodno opisane aplikacije.

KLJUČNE RIJEČI: INFORMACIJSKI SUSTAV GOSPODARENJA OTPADOM, E-ONTO, PORTAL SPRJEČAVANJA NASTANKA OTPADA

1,2,3,4,5 Hrvatska agencija za okoliš i prirodu, [email protected]

37


dr.sc. Zlatko Milanović

EDUKACIJA I PLAN GOSPODARENJA OTPADOM

Neznanje, a možda još i više površno znanje, sasvim sigurno su središnji problem gospodarenja otpadom u Hrvatskoj. Pro-blemi otpada svakim su danom sve više prisutni u javnosti. Sve više novinari „općeg profila“ kreiraju emisije i vijesti vezane uz postupanje s ostacima iz proizvodnje i potrošnje. Primjerice, vezano uz problem onečišćenja pitke vode u Slavonskom Brodu, tek je u svakoj desetoj emisiji sudjelovao neki eminentni znanstvenik, a gotovo nikada ekspert iz područja gospodarenja otpa-dom. S druge strane, političari su sudjelovali u svakoj vijesti. Sličan je i aktualni primjer s emisijama neugodnih mirisa iz split-skog komunalnog odlagališta Karepovac. Dobro je znano da prema propisima EU i Hrvatske otpad je središnji problem zaštite okoliša. Kada otpad (proizvodni opasni) ugrozi pitke vode ili kad otpad (komunalni neopasni) onečisti zrak, nastaje panika. Tako se stvara idealan prostor za promociju „kvazi stručnjaka“ i produkciju vijesti „koje se dobro prodaju“. Nije demokracija o problemu otpada objaviti mišljenje odgovornog stručnjaka i „kao suprotno“ mišljenje osobe bez referenci. To može svaki novi-nar, ali tek obrazovan novinar zna pravilno prikazati problem.

Važno je naglasiti da ne treba kriviti ni novinare ni političare. Temeljni problem je necjeloviti sustav obrazovanja. Edukacija o otpadu treba biti stalna i prilagođena svakoj posebnoj ciljnoj grupi. Edukacija djece u vrtiću nije ista kao edukacija školaraca. Mnogim građanima je simpatično da uče od djece o odgovornom postupanju s otpadom. Da li je ispravan sustav obrazovanja ako odrasli uče od djece?

Problemi otpada nikako više nisu novost. Krajem prošlog stoljeća u Hrvatskoj je bilo više od tri tisuće smetlišta, tj. neure-đenih odlagališta. U to vrijeme javnost je prihvaćala samo odvoz otpada čim dalje od mjesta boravka. Bez ikakve pozornosti u Hrvatskoj je prvi put promoviran CSGO (Cjeloviti sustav gospodarenja otpadom). Odmah zatim, 1995. godine je počelo uređenje prvog hrvatskog odlagališta. Vijesti o problemu otpadu bile su vrlo rijetke, tema otpada se u vijestima javljala tek svaka tri i više mjeseci. To je donekle i bilo razumljivo, jer se Hrvatska borila za neovisnost. Predavanja o otpadu bila su rijetkost.

Međutim, već devedesetih godina prošlog stoljeća u Hrvatskoj su započeli, u okvirima CSGO, projekti odvojenog sakuplja-nje reciklabilnog i problematičnog komunalnog otpada, reciklažnog dvorišta, kompostiranja, burze otpada itd. Dirljivo je kad nedavno jedan građanin konstatira da je upravo “od Bandića“ dobio vrtni komposter, kakav je on već dobio od grada prije dva-deset godina i koji uspješno koristi. Naglasio je samo da je taj novi komposter slabije kakvoće. Već 2003./2004. godine bilo je u Hrvatskoj zakonom zabranjeno neuređeno odlaganje, a danas je problem bacanja otpada na smetlišta i dalje vrlo aktualan. Već tada je u Hrvatskoj objavljena knjiga „Otpad nije smeće“, te proizlazi da kružno gospodarenje nije novost. Otkrivajući već otkriveno stvara se dojam lakog i brzog rješenja. Sve su to pokazatelji da je u Hrvatskoj nedovoljan sustav stalnog obrazovanja i to svih razina, uključujući komunalce i lokalne političare.

Naročito je važna edukacija svih koji proizvode otpad, kako je zakonom propisano. Sasvim nerazumljivo jedan ministar ukida ustrojeni sustav vrlo korisne edukacije i provjere znanja. „Namjera je bila da se sustav obrazovanja unaprijedi, ali …“. Sustavno se u Hrvatskoj obrazovanje o otpadu zanemaruje. Spirala znanja temelji se na sveučilištima. Uvidom u stanje gospo-darenja na zagrebačkim fakultetima pokazalo se da odvojeno prikupljanje, prevencija i gospodarenje otpadom nije primjerno.

KLJUČNE RIJEČI: OTPAD, OBRAZOVANJE, PREVENCIJA, SMETLIŠTE

1 [email protected]

38


Nataša Vetma1

IZAZOVI I PREPREKE USPOSTAVLJANJU USPJEŠNOG SUSTAVA GOSPODARENJA OTPADOM U REPUBLICI HRVATSKOJ

Plan gospodarenja otpadom Republike Hrvatske za razdoblje 2017. - 2022. u skladu s pravnom stečevinom Europske unije, definira dva financijski, organizacijski i tehnički najzahtjevnija cilja:1. Usklađivanje s Direktivom 1999/31/EZ o odlagalištima otpada - U skladu s prijelaznim razdobljem definiranim Ugovorom o

pristupanju Republike Hrvatske Europskoj uniji nakon 31. prosinca 2018. godine otpad se ne smije odlagati na neusklađena odlagališta.

2. Ponovne uporabe i recikliranja komunalnog otpada – postizanje ciljeva za ponovnu uporabu i recikliranje komunalnog otpada u minimalnom udjelu od 50 % mase otpada do 1. siječnja 2020. (trenutni udio recikliranog i otpada u ponovnoj uporabi iznosi 18 %, prema prikupljenim podacima za 2015. godinu).

Ukupni trošak implementacije PGO-a procjenjuje se na 5,1 milijardi kuna (685 milijuna eura), od čega je 3,4 milijardi kuna (475 milijuna eura) izdvojeno iz Europskih strukturnih i investicijskih (ESI) fondova za razdoblje 2014.-2020. Iznos dodijelje-nih i, do sada, iskorištenih EU sredstava za ovo programsko razdoblje je nedovoljno (manje od 10%) te su potrebni značajni dodatni napori kako bi se EU sredstva u potpunosti iskoristila do kraja 2023. godine, što je krajnji rok za korištenje sredstava dodijeljenih ovom programskom razdoblju. Tri revizije plana, kao i promjene u vladi (MZOE) i upravi FZOEU-a, doprinijele su kašnjenju u apsorpciji. Posljednji PGO usvojen je u siječnju 2017. godine, nakon čega slijedi usvojenje Odluke o provedbi PGO-a u svibnju 2017. godine. Ovakav tijek događaja dodatno je pridonio sporijoj apsorpciji EU sredstava budući da ova dva dokumenta u mnogim dijelovima nisu u potpunosti usklađena, posebice u pogledu provedbenih koraka i rokova za provedbu mjera. Ana-liza Svjetske banke upućuje da se ciljevi PGO-a neće ostvariti čak i u slučaju potpune apsorpcije sredstava EU fondova. Takav neodgovarajući napredak mogao bi dovesti do pokretanja postupaka protiv Republike Hrvatske, čiji se dovršetak ne očekuje prije 2023. godine. Moguć iznos kazne, procijenjen temeljem postupanja Europske komisije prema Grčkoj i Italiji, dijeli se na paušalni iznos od 10.234.080 eura te iznos od 42.024 eura dnevno.

U skladu s nalazima analize, Svjetska banka ocijenila je da su troškovi provedbe PGO-a podcijenjeni. Samo za provedbu financijski najizazovnijih mjera koje proizlaze iz PGO-a, planirani troškovi podcijenjeni su za najmanje milijardu kuna, a kako slijedi:i) Izgradnja centara za gospodarenje otpadom - prema projektnoj dokumentaciji, do kraja 2022. godine, ukupno je planirano

investicija u iznosu od 1,6 milijardi kuna, dok procijenjeni troškovi izgradnje za razdoblje do 2022. godine (5 CGO-a) iznose 2,5 milijardi kuna, što upućuje na financijski jaz od 930 milijuna kuna za ostvarivanje planiranih investicija.

ii) Zatvaranje neusklađenih odlagališta neopasnog otpada – predviđena sredstva od 975 milijuna kuna ne uključuju trošak privremenih mjera potrebnih za funkcioniranje sustava do završetka i puštanja u rad planiranih CGO-a. Takve privremene mjere uključuju izgradnju novih površina odnosno proširenje postojećih odlagališta i prijevoz otpada kako bi ga preusmjerili s odlagališta koja će biti zatvorena do onih koji će nastaviti raditi sve dok se ne otvore CGO-i. Ti dodatni troškovi procjenjuju se na 54 do 94 milijuna kuna. Budući da ove privremene, ali neophodne mjere znače nepoštivanje Ugovora o Sporazumu (koji propisuje da se otpad ne smije odlagati na neusklađena odlagališta nakon 31. prosinca 2018.) ti troškovi se najvjerojatnije neće moći financirati iz EU sredstava.

Nedostatno i nekoordinirano upravljanje na razini središnje i lokalne uprave prepoznato je kao ključna prepreka u postizanju ciljeva EU-a vezanih za gospodarenje otpadom. Osim nedostatka spremnosti na promjene, također postoje i regulatorne, insti-tucionalne te, posebno, financijske prepreke za sufinanciranje EU sredstava na lokalnoj razini koje sprječavaju pravovremenu provedbu PGO-a. Tim Svjetske banke trenutno je u izradi dokumenta usredotočenog na identifikaciju upravljačkih i financijskih uskih grla u smislu postizanja EU ciljeva iz područja gospodarenja otpadom.

KLJUČNE RIJEČI: PLAN GOSPODARENJA OTPADOM, SVJETSKA BANKA, OTPAD, EU FONDOVI

1 Svjetska banka, [email protected]

39


BILJEŠKE

40


BILJEŠKE

41


BILJEŠKE

42


BILJEŠKE

JEDINA ADRESA KADA SU

U PITANJU GOSPODARSKA

VOZILA

www.kamion-bus.hr

kontakt

9 771332 303008

00418

M A G A Z I N Z A G O S P O D A R S K A V O Z I L A I P R O M E T

GODINA XVIII | BROJ 109 | travanj/svibanj 2018.

CIJE

NA

20 k

n

2

,70

€

/ 20182

VOZNI PARK GOSPODARSKIH VOZILA POVEĆAN JE BROJ VOZILA, A SMANJENA PROSJEČNA STAROST

VOZILI SMO IVECO STRALIS X-WAY 6x4

SETRA S 531 DTVOZILI SMO VOZNI PARK

GOSPODARSKIHVOZILA UHRVATSKOJ

VOLKSWAGEN AMAROK V6 U OMANSKOJ PUSTINJI

PREDSTAVLJAMO CITROËN BERLINGO / PEUGEOT RIFTER / OPEL COMBO

VOLVO FH460 vs. SCANIA R450 vs. MERCEDES-BENZ ACTROS 1845

USPOREDNI TEST TEGLJAČA U KLASI 450 KS

VOZILI SMO MAN LION'S CITY

VOZILI SMO DAF CF 450 FT

01_NASLOVNA.indd 1

11.04.2018. 8:44:07

Business Media Croatia | tel. +385 (0)1 6311 800e-mail. [email protected] | [email protected]

PRETPLATITE SEGODIŠNJA PRETPLATA (6 BROJEVA): 120 KN POŠTARINA UKLJUČENA

1-1_KB_M_0617.indd 1 4.6.2018. 10:38:47

www.tehnoeko.com.hr

STRUCNE INFORMACIJE OD SADA PRATITE I NA NOVOJ WEB

STRANICI

Business Media Croatia d.o.o. Savska cesta 182, 10000 ZagrebE: [email protected]

2018

Newsletter

Web

1-1_TEHNOEKO_WEN_TE_0218.indd 2 30.5.2018. 12:33:35

zbornik saŽetaka · 2018-06-11 · organizator m e Đ u n a r o d n a k o nfe r e n c i j a z a Š...

Documents