1školskenovine

TJEDNIK ZA ODGOJ, OBRAZOVANJE, ZNANOsT I KulTuRu IssN 0037 - 6531 • uDK 37 (05)’’530.1’’Cijena 12 kn

Broj 14-15 (3183-3184) • Godište lXXI. Zagreb, 21. travnja 2020.

ISSN

003

7 - 6

531

školske

Medicinska škola Pula

EDuKAcIJAZDRAVsTVENIh DJElATNIKA VAžNIJA NEGO IKAD

Posljedice Potresa u Zagrebu

DuGOTRAJNA I sTRučNA

OBNOVA

nastava na daljinu

ZAKlJučIVANJE OcJENA NIJE upITNO

S djecom treba razgovarati, ali ih ne dodatno zaStrašivati

KaKo očuvati mentalno zdravlje

Matilda Bulić, izvršna direktorica školske knjige

šKOlsKA KNJIGA uVIJEK JE uZ učITElJE

2 broj 14-15 • Zagreb 21. travnja 2020.školskenovine

Utorak je, dva su dana prošla od najvećega katoličkog blagdana. U

nekim bi sretnijim vremenima svi učenici danas uživali na svje-žem zraku, bezbrižno se veselili proljetnim praznicima i vremenu koje je još pred njima do povrat-ka u školu. Danas je „slika” posve drukčija – vani pada snijeg po rascvjetanim voćkama, (pre)dugi štrajk uzrokovao je da se u ovom tjednu moraju nadoknađivati izgubljeni sati, a đaci su prikova-ni uz računala jer traje nastava na daljinu.

Najžalosnije od svega, nitko ne zna koliko će ovakva situacija još potrajati, a već je prošlo više od mjesec dana od onoga zlokob-noga ožujskog petka 13. – dana nakon kojeg se đaci više nisu vraćali u školske klupe. Kad je sve počelo, rekao sam da je ova nastavna godina praktički goto-va. Ostajem pri tom stavu i dalje, no iskreno se nadam da griješim i da ćemo se vratiti u učionice prije ljeta.

UpUteA dok se svi ne vratimo u školu, viđamo se i čujemo online – mobiteli zvone neprestano, organiziraju se virtualne sjednice i roditeljski sastanci na daljinu, sat razrednika odvija se putem videokonferencije te barem na trenutak svi imamo dojam da je sve kao i prije.

Početkom travnja ravnate-ljima je pristigao naputak o organizaciji Tjedna ponavljanja i planiranja (i dalje smatram da se time popustilo pod pritiscima pojedinih roditeljskih „struja” koje su smatrale da su učeni-ci preopterećeni), a stigao je i

elaborat na tridesetak strani-ca – Upute za vrednovanje i ocjenjivanje tijekom nastave na daljinu koji je posebno razljutio pojedine učitelje jer se ostavilo otvoreno pitanje o (ne)zaključi-vanju ocjena iz nekih predmeta. Tjelesnjaci se primjerice, s pra-vom, pitaju – kako će u danima koji slijede motivirati učenike na iznimnu potrebu za fizič-kim aktivnostima kad se nudi mogućnost da učenici na kraju ne dobiju ocjenu iz Tjelesne i zdravstvene kulture.

Meni osobno, u obilju nave-denog teksta u kojem zaista ima podosta (pre)općenitih rečenica, posebno se sviđa jedna – nastava na daljinu odvija se u izvanred-nim okolnostima i treba isko-ristiti sve njezine prednosti, a pokušati umanjiti većinu nedo-stataka!

Još uvijek je neizvjestan poče-tak testiranja i upisa u 1. razrede osnovnih škola. Svi se slažu – to se sigurno stigne baš kao i pret-hodnih godina…

Još uvijek je neizvjestan poče-tak upisa u 1. razrede srednjih škola. Većina vjeruje da će se i to stići baš kao i prethodnih godina…

Još uvijek je neizvjestan status državne mature i upisa na fakul-tete. Mnogi se pitaju – hoće li se i to stići baš kao i prethodnih godina…

MatUrantiMislim da bi svi maturanti (baš kao i njihovi roditelji) već „jučer” htjeli čuti jasnu poruku o svom statusu. Imam podosta prijatelja koji imaju djecu koja završavaju srednje škole i jedna jedina riječ kojom bi se najbolje sumirale sve

njihove misli koje mi upućuju jest – očaj! Ne zbog potrošenog novca na prekrasnu haljinu koju je njihova kći trebala nositi na maturalnoj zabavi ili na dodatne instrukcije kojima će njihov sin bolje razumjeti matematiku, već zbog činjenice da svakodnevno žive u beskrajnoj neizvjesno-sti. Pribrojite tome stres zbog sveukupne situacije vezane za koronavirus ili potres u Zagrebu, pribrojite tome i činjenicu da su neki od tih roditelja u međuvre-menu dobili otkaz ili ostali bez stalnih prihoda i sve će vam biti jasno.

A baš takve i slične frustracije izazivaju i dodatne (ne)očeki-vane reakcije – roditelji kritizi-raju učitelje jer sad oni moraju „preuzeti njihov posao”, učitelji kritiziraju vladajuće jer se baš uvijek zagrabi „iz njihove vreće” kad je riječ o bilo kakvim ušteda-ma, ministrica proziva kritičare „u udobnim foteljama”, dežurni populisti kritiziraju sve redom (no uopće ne nude rješenja za nešto bolje), a pritom gotovo da se zaboravljaju oni koji bi trebali biti u fokusu baš svih – učenici, naravno!

Upravo zbog svega toga – dodatni osmijeh u ovim teš-kim danima uvijek mi iznova izmame fotografije koje šalju učenici. Nasmijani uz računala ili iz dnevnih boravaka gdje prate televizijsku nastavu i rješavaju domaće zadaće, čitaju knjige, zbrajaju i oduzimaju te poručuju svojim likovnim ra-dovima tako jednostavnu i tako ohrabrujuću poruku za mnoge zabrinute odrasle osobe koje ih okružuju:

Ma, sve će biti u redu!

Sve Će biti u redu

Nastava Na daljiNu

Nastava putem interneta sve je napornija. Velik je pritisak na đacima, a možda još veći na profesorima i nastavnicima. Pregledati svaki dan desetke i stotine zadaća putem svjetlucavog ekrana, pri čemu mnogi đaci šalju mutne kopije svojih radova iz bilježnica, slabe internetske veze, očajno riješena sučelja većine platformi za rad – lako je odustati. Mnogi su profesori i nastavnici već u šezdesetim godinama, otprije nesvikli na računala, slabog su vida, slabog predznanja o bilo čemu računalnom – kako je tek njima, samo oni znaju.

Velika, možda i najveća odgovornost u ovim da-nima jest na roditeljima, koji bi u ovoj situaciji đake

trebali pomagati, voditi, hrabriti, a možda dobar dio njih nema za to ni vremena, ni znanja, ni volje. Vrlo će se vjerojatno dogoditi da se razlike između učeni-ka znatno povećaju. Učenici koji rade u povoljnom okruženju, kojima roditelji pomažu rješavati zadaće, oni koji su izloženi primjerenoj kućnoj disciplini, pa i oni koji imaju bolja računala i bolje stambene uvjete – više će postići.

Mnogi učenici žive u tijesnim i neuvjetnim domo-vima, neki čak i nemaju računala, neki nemaju ni in-ternetsku vezu, a neki ni roditelje; neki ih imaju, ali problematične – takva će djeca mnogo teže podnijeti ovu nastavu na daljinu i u stvarnosti će se udaljiti od škole mnogo više negoli će se njihovi vršnjaci u povoljnijoj socijalnoj i ekonomskoj situaciji.

Škola je, u nas i u gotovo svim europskim državama, zamišljena tako da ništi klasne razlike, da svima daje jednaku priliku za napredak i razvoj. Ova situacija, kad vlada pandemija, ništi takvu ravno-pravnost.

Pitanje je hoće li se đaci vratiti u školske klupe do kraja školske godine. Neke europske države usko-ro počinju s nastavom za osnovnoškolce, a neki je nisu, poput Švedske, niti prekidali. Bilo kako bilo, na skandinavske se države nikako ne bismo trebali ugledati. Ondje je posve bizarno, primjerice, da bake i djedovi žive u istom kućanstvu s unučicama i unu-cima. U nas je to normalno. Bolest koju izaziva virus Covid-19 prije svega je smrtonosna za starije ljude.

Djeca kao kliconoše u nas lako mogu dakle postati ubojice svojih najbližih. Znam da zvuči drastično – ali tako je. Pisali smo dosta o higijenskim standar-dima u našim školama, koji su daleko ispod higi-jenskih standarda u švedskim zatvorima, pa nema načina da se spriječi prijenos virusa u njima.

Znači, prije negoli vratimo djecu u škole morali bismo biti sigurni da virus više ne cirkulira do u simboličnom obujmu. Kakva je priroda virusa još zapravo ne znamo, ali eto znamo da je smrtonosniji negoli smo ispočetka mislili. Toga su svjesna i djeca.

Ukratko, jesam za to da đaci završe ovu školsku godinu u školskim klupama, ali nisam za to da to čine u ratnim uvjetima. A za mojeg sinka, primjeri-ce, ratni su uvjeti svaka mogućnost zaraze. Njemu je u glavi, a i meni bi bilo, da ne smije zaraziti djeda, da ne smije zaraziti baku, a njih ipak ne možemo skloniti nikamo.

Ukratko, mnoga su djeca, uza sve, prisiljena da, kao u ratu, preko noći odrastu.

dnevnik jednog tate

djeca Prisiljena odrasti preko noći

napisao

tomislav Čadež

jesam za to da đaci završe ovu godinu u školskim klupama,

ali nisam da to čine u ratnim uvjetima. a za mojeg sinka,

primjerice, ratni su uvjeti mogućnost zaraze. njemu je u

glavi, a i meni bi bilo, da ne smije zaraziti djeda, baku, a njih ipak

ne možemo skloniti nikamo

NAKLADNIK Školske novine d.o.o., Hebrangova 40, 10000 ZagrebDIREKTOR Ivan Vavra (ivan.vavra@skolskenovine.hr)GLAVNA UREDNICA Irena Kustura (irena.kustura@skolskenovine.hr)UREDNIŠTVO (redakcija@skolskenovine.hr), Marijan Šimeg (marijan.simeg@skolskenovine.hr), Ivan Rodić (ivan.rodic@skolskenovine.hr), Branko Nađ (branko.nadj@skolskenovine.hr), Ivica Buljan (ivica.buljan@skolskenovine.hr)

LEKTORICA Ivana ČavlovićGRAFIČKI UREDNIK Nenad PejuškovićTAjNIŠTVO (info@skolskenovine.hr) Tel. 01/4855-709, 01/4855-720; Telefaks 01/4855-712RAČUNovoDstvo, PREtPLAtA (pretplata@skolskenovine.hr) OGLAŠAVANjE (oglasi@skolskenovine.hr) Tel. 01/4855-720; Telefaks 01/4855-712

ŽIRo RAČUN 2360000-1101381687 / Zagrebačka banka 2340009-1110168174 / Privredna banka

IBAN: HR6723600001101381687 / Zagrebačka banka HR2523400091110168174 / Privredna banka

DEvIZNI RAČUN IBAN HR6723600001101381687 (2100055635)tIsAK Tiskara Zagreb d.o.o., Radnička cesta 210, Zagreb

CIjENA Pojedinačni broj: 12 KN / Polugodišnja pretplata za Hrvatsku: Ustanove - 375 KN / Pojedinci - 195 KNCijena godišnje pretplate za inozemstvo Slovenija, BiH, Srbija, Crna Gora, Mađarska, Italija, Austrija i Makedonija - 90 € / Ostale europske zemlje - 100 € / Izvaneuropske zemlje - 110 €CIjENA OGLAŠAVANjA (bez PDV-a): 1/1 str. 7000 KN (zadnja i treća 8000 KN), 1/2 str. 4000 KN (zadnja i treća 4500 KN), 1/3 str. 3000 KN, 1/4 str. 2000 KN, 1/8 str. 1500 KN

Školske novine izlaze uz financijsku potporu Zaklade Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti

/Redakcija Školskih novina ne dijeli sva objavljena mišljenja svojih suradnika./

napisao

igor matijašić, oš milana langa, Bregana

dok se svi ne vratimo u školu, viđamo se i čujemo online – mobiteli zvone neprestano, organiziraju se virtualne sjednice i roditeljski

sastanci na daljinu, sat razrednika odvija se putem videokonferencije te barem na trenutak svi imamo dojam

da je sve kao i prije

3školskenovine

napisao Branko nađ Stoga je najvažnije pitanje kako očuvati mentalno zdravlje nacije, djece, učenika, ali i njihovih roditelja, pa onda i učitelja koji na svojim leđima nose temelje nastave na daljinu. Djeca s razvijenijim emocio-nalnim sposobnostima bolje upravljaju svojim postupcima, mislima i osjećajima na prilagođen i fleksibilan način u raznim situacijama. Također iskazuju samoučinko-vitost, samopouzdanje i osjećaj povezanosti s drugima.

proMjene U ponašanjUDo tih je spoznaja tijekom svoje karijere došao zadarski psiholog Dario Vučenović, koji je magistrirao i doktorirao na temama emocionalne inteligencije, pod mentorstvom Vladimira Takšića. Vučenović je danas prodekan za nastavu i studente na Fakultetu hrvatskih studija i kaže da krizne situacije

uvijek pojačavaju naše naučene reakcije na stres:

– Od velike je pomoći da svatko za sebe pokuša prepoznati što ga čini tjeskobnim i tužnim te pokuša to mijenjati. Jednako tako, sad je možda pravo vrijeme da otkrije-mo što nas veseli, opušta, a čega

se svakodnevno odričemo zbog drugih obveza. Najviše poteškoća

mogu imati oni koji su skloni ignorira-

nju problema jer se zapravo negdje duboko u sebi osjećaju nemoćni, što krizne okolnosti dodatno pojačavaju. Danas smo još uvijek u onoj fazi kad smo usmjereni na djelovanje i preživljavanje, a tek kad glavna kriza prođe moći ćemo dobiti prave opsege kliničkih simptoma u populaciji – rekao nam je Vuče-nović.

Jasno je da će situacija u kojoj se Hrvatska, kao i ostatak svijeta, nalazi, uzrokovati pro-mjene djetetova ponašanja, što i stručnjacima i roditeljima treba biti znak da se s djetetom nešto događa. Promjene su uglavnom znak da dijete pokušava procesirati određene emocije, kaže naš sugovornik, za što možda razvojno još nije spremno i u tome mu treba pomoć, vodstvo odrasle osobe.

– Primjerice, povučeno dijete može se još više povući u sebe, manje jesti ili imati problema sa spavanjem. Dijete koje je inače sklono tjeskobi može razviti nove strahove i panične napade. Važno je da dijete zbog tih simptoma ne osuđujemo i ne posramljujemo te da uvažimo teškoće koje doživljava.

Promjena načina poučavanja najviše poga-đa djecu slabijega imovinskoga statusa, upo-zorava Vučenović, jer će se dodatno istaknuti razlike među vršnjacima, zatim djecu slaboga samopouzdanja, jer će sumnjati u sebe i svoje sposobnosti da se novim uvjetima prilagode i, konačno, djecu koja su sklona perfekcioniz-

S djecom treba razgovarati, ali ih ne dodatno zaStrašivati

KaKo očuvati

mentalno zdravlje u vrijeme Korone,

potreSa i online naStave

Odgojna komponenta škole i sve one emocionalne, socijalne i društvene vještine koje su nam učitelji usađivali (kad to rodi-

telji nisu stizali) sad su poput slamke spasa. Ne trčanje za ocjenama, kojem smo svi tako skloni, ne štrebanje nepotrebnih lekcija za što više petica niti natjecanja iz što više predmeta, kako bi nam na kraju godine svjedodžba bila što ispunjenija. Nego upravo odgoj, ta ključna uloga naših vrtića i škola, a koju sustav često puta previđa i zanemaruje. U ova nesigurna vremena epidemije koronavirusa, zatvorenih škola i socijalne izolacije (pa onda i potresa koji je do zadnje sinapse preplašio Zagrepča-ne i stanovnike okolnih mjesta), znati živjeti najveća je vještina koju su naša djeca dobila od svojih odgojitelja, učitelja, nastavnika, da ne podlegnu panici, strahu, da nauče iskori-stiti pozitivne sitnice u svakome danu kako bi idući također dočekali nasmijani i motivirani. Prijatelje viđaju samo putem ekrana, učitelje također, većina ih je izolirana u svoja četiri zida, pogotovo u kriznim žarištima gdje se virus baš razmahao. A kako odmiče nastava na daljinu, kako sve više i češće klinci trebaju pomoć pri svladavanju gradiva, i sami rodi-telji počinju shvaćati koliku ulogu u njihovim životima zapravo imaju učitelji, škole, svi oni stručnjaci zaposleni u odgojno-obrazovnim ustanovama diljem zemlje.

DjeCa Uče oD oDraslih, više

proMatrajUći nas kako se ponašaMo nego iz onoga što

govoriMo

4 broj 14-15 • Zagreb 21. travnja 2020.školskenovine

– Nismo potpuno bespomoćni, iako je to jedan od osjećaja koji prati traumatsko isku-stvo. Tako su recimo upute Kriznog stožera i stručnjaka epidemiologa jasne i pokazuju nam kako se možemo brinuti za sebe i druge oko sebe. Uz iskustvo da se potres može dogoditi i u gradu u kojem živim mogu pri-premiti stvari koje ću ponijeti ako se ponovi, odlučiti gdje ću se skloniti, podsjetiti se na pravila sigurnosti u slučaju potresa.

noćne More i Mokrenje Koliko će se djeca dobro prilagođavati u stresnim situacijama, objašnjava Ćosić Pregrad, ovisi o nizu čimbenika, poput dobi, karakteristika djece, posebnih obilježja i dosadašnjih stresnih iskustava, a svakako i o podršci odraslih i socijalnoj mreži koju imaju. Naročito je teško tinejdžerima, kojima su vršnjaci važan izvor podrške, koji su usmje-reni na socijalni život i status, pa im situacija

mu i žele imati kontrolu nad svojim školskim uspjehom i općenito životom.

Nekim je učenicima pomoglo to što su u školi imali podržavajuće odnose s nastav-nicima i vršnjacima, mogli su se opustiti u pozitivnom razrednom ozračju. Sad toga me-đuljudskoga kontakta nema, ostale su samo obveze odnosno – stres:

– Postoje djeca koja će vam i te kako jasno dati do znanja što ih muči, čak će to ponav-ljati gotovo do iznemoglosti. Problem je u tome što se često njihovi problemi umanjuju, odrasli nepravedno zaključuju kako dijete samo želi pažnju i problem se nikad ne počne rješavati. Zar bi dijete kojemu je istinski dobro imalo potrebu skrenuti pažnju na sebe? Druga se opasnost odnosi na to da mirnu djecu proglasimo blagoslovom po onoj logici – dok je mirno, dobro je. Često su upravo po-vučena djeca najviše zanemarena u vlastitim domovima, ali i u školi.

Primarno se svi bavimo tekućim pro-blemima – zaključuje Vučenović, pa time zapravo odašiljemo djeci i mladima lošu poruku – bavit ćemo se vama ako postanete problematični. Ili još gore, tjeramo povuče-nu djecu da se osjećaju ugodno u središtu pažnje, guramo ih u grupne aktivnosti ili natjecateljske sportove, što je posve suprotno njihovu temperamentu.

i DječaCi sMijU zaplakati Profesor Vladimir Takšić s Filozofskog fakul-teta u Rijeci u struci je poznat kao prvi čovjek u Hrvata koji se počeo baviti emocionalnom inteligencijom. Govori kako je otvorenost izražavanja različitih emocija potrebno njego-vati od najranije dobi.

– Najčešća pogreška starijih, pogotovo prema dječacima, jest ne dopustiti im da izražavaju neugodne, negativne emocije. Nasuprot tome, djecu treba ohrabriti svojim primjerom, priznati da nam je neugodno, da nas je strah, te potaknuti da otvoreno govore o svojim emocijama i raspoloženjima bez naše cenzure.

Zadržati pozitivan duh ključno je u ova-kvim vremenima, pa i Takšić ističe kako bi ovu krizu trebalo shvatiti kao izazov, a ne tragediju. Iz svega možemo naučiti kako se ponašati i djelovati u eventualnim budućim sličnim situacijama. Pa i on savjetuje roditelji-ma, ali i učiteljima više strpljenja, da posluša-mo što nam to djeca imaju za reći. Djeci treba objasniti ozbiljnost situacije, ali ih ne treba ni prestraviti time i držati ih cijelo vrijeme u strahu.

– Kako je izgledno, kriza će ostaviti i ekonomske posljedice, pa ćemo djeci morati objasniti da ćemo se morati odricati nekih stvari koje su nam prije bile dostupne. Zato bih volio vjerovati da su nas ove nedaće učinile boljim ljudima: manje gramzljivi-ma, manje sebičnima, a više empatičnima pogotovo u onom smislu uživljavanja u perspektivu i stanje drugih osoba. Svaka čast tehnološkom i ekonomskom razvoju, ali već se odavno uvidjela potreba njegova-nja i razvijanja humanističkih vrijednosti naročito kod mladih osoba. Već danas, a u budućnosti još više za uspjeh u poslu i svakodnevnom životu bit će važne socijal-ne i emocionalne kompetencije – jasan je profesor Takšić.

Klinička psihologinja Ivana Ćosić Pregrad, aktivna članica Zagrebačkoga psihološkog društva i psihologinja u Psihološkom centru za djecu i obitelji Brigojedac, upozorava da su Zagrepčani, osim korone, doživjeli i drugi vrlo neugodan događaj – potres – i oprav-dano osjećaju posljedice te traume, doživljaj da im je izmaknuto tlo pod nogama. Oba iskustva zahtijevaju od nas drukčije načine emocionalne prilagodbe. No iako nas nitko ne može potpuno pripremiti na teške događa-je i krize, u svim tim situacijama ipak postoje stvari koje možemo činiti:

Kinezi imaju dvije riječi za izraz Kriza: wei = riziK, opaSnoSt i ji = priliKa, moguĆnoSt.

upravo to možda najSliKovitije objašnjava zašto Ćete od pSihologa čeSto čuti rečenicu: ‘Kriza je Stanje neugode, ali i priliKa, šanSa.’

šanSa da iz nje izađemo bolji i oSnaženiji nego što Smo bili

pSihologinja ivana ĆoSiĆ pregrad

promjena načina poučavanja najviše pogađa djecu Slabijega imovinSKoga

StatuSa, jer Će Se dodatno iStaKnuti razliKe među vršnjacima, zatim djecu Slaboga

Samopouzdanja, jer Će Sumnjati u Sebe i Svoje SpoSobnoSti da Se prilagode novim uvjetima i, Konačno, djecu Koja Su SKlona perfeKcionizmu i žele imati Kontrolu nad

Svojim šKolSKim uSpjehom i opĆenito životomdario vučenoviĆ, faKultet hrvatSKih Studija

volio bih vjerovati da Su naS ove nedaĆe učinile boljim ljudima: manje gramzljivima,

manje Sebičnima, a više empatičnima pogotovo u onom SmiSlu uživljavanja u

perSpeKtivu i Stanje drugih oSoba. SvaKa čaSt tehnološKom i eKonomSKom razvoju, ali veĆ Se odavno uvidjela potreba njegovanja

i razvijanja humaniStičKih vrijednoSti, naročito Kod mladih oSoba

vladimir taKšiĆ, filozofSKi faKultet u rijeci

humorom protiv StreSa

Dugogodišnja odgojiteljica Martina Cindrić iz velikogoričkog DV Žirek iz

osobnog iskustva i prakse poručuje odraslima, ponajprije roditeljima, da budu model djeci. Djeca su osjetljiva na roditeljsku uznemirenost, čak i kad mame i tate taj stres ne pokazuju otvoreno. I ona se slaže sa stručnjacima psiholozima da valja priznati djetetu njegove osjećaje, ne umanjivati ih ni odbijati niti se pak šaliti na račun njegovih reakcija.

– U razgovoru s djetetom usmjeravajte se na činjenice i znanja. Budite proaktivni i sami objasnite djetetu što znate o virusu, na način prikladan djetetovoj dobi. Ohrabrite dijete da govori o osjećajima, ali izbjegavajte stalno propitivanje. U svrhu opuštanja, primjenjujte tehnike disanja, posebne aktivnosti koje je dijete naučilo u grupnim aktivnostima u školi, ali i druge aktivnosti koje dijete opuštaju, poput slušanja glazbe, čitanja, igre... Ograničite izloženost medijima i stalnim informacijama o virusu. Što je dijete mlađe to je ovakva uputa važnija. Međutim, i adolescentima je važno roditeljsko vođenje koje će pomoći da se suoči s eventualnim zbunjujućim i zastrašujućim informacijama.

U ovoj situaciji rad i nastava od kuće mogu pojačati doživljaj socijalne izolacije i gubitak dnevne rutine, dodaje Cindrić, što nepovoljno djeluje na psihičko zdravlje, a time i na radnu motivaciju i produktivnost. Zato poručuje: humor je vrlo bitna komponenta mentalnog zdravlja, pomaže nam u suočavanju sa stre-som i štiti nas od pesimizma i zabrinutosti.

5školskenovine

fizičke distance može zaista biti tjeskobna. Većina nas ima osjećaj da nam se naš život, život kakav poznajemo i na koji smo navikli, zaustavio i promijenio gotovo preko noći. Zato je važno prisjetiti se kako su svi osjećaji normalni i očekivani u situaciji koja nije uo-bičajena i važno je dopustiti si osjetiti ih, kaže ova psihologinja:

– Potaknula bih djecu i mlade da pitaju svoje roditelje i druge odrasle koji se brinu o njima sve ono što ih zanima, osobito da podijele brige koje imaju. Komunikacija s učiteljima i profesorima za neku djecu može biti važan izvor podrške i poželjno bi bilo da i u ovoj situaciji djeca imaju tu mogućnost. Razgovor o našim osjećajima i stvarima koje ih potiču zaista može pomoći da se osjećamo bolje, a i povećamo izglede da dobijemo savjet ili neku rečenicu koja će nam pomoći da riješimo problem ili si olakšamo situaciju. Važno je iskoristiti sve načine i mogućnosti koje nam nudi su-vremena tehnologija. Fizička distanca ne znači i da moramo biti usamljeni i izolirani od ljudi koje volimo i trebamo, osobito u ovim teškim trenutcima. Mlađoj djeci, koja možda nemaju iskustvo i naviku uporabe mobitela i videopoziva svakako treba po-moć i poticaj odraslih.

I Ćosić Pregrad navodi da se kod djece, ali i odraslih, sad može pojaviti povećana zabri-nutost i nervoza, separacijske teškoće, tužno raspoloženje, razdražljivost i povećana ljutnja. katkad djeca imaju noćne more, teže se uspavljuju ili se noću često bude, žele spavati s roditeljima u krevetu iako to već dugo ne čine. A katkad sjećanja na događaj, recimo potres, mogu biti toliko jaka i živa tako da nam se čini kao da se to upravo događa:

– Možemo postati jako osjetljivi na zvu-kove ili druge podražaje osobito ako nas oni podsjećaju na traumatski događaj. Neka djeca počinju pokazivati regresivnija ponašanja poput tepanja, noćnog mokrenja ili nezrelijih oblika reagiranja poput udaranja, griženja i slično. Sve ove reakcije smatramo normal-nima i uobičajenima na događaje koji nisu normalni i treba nam neko vrijeme da se opo-ravimo. Znamo i da djeca uče od odraslih, više promatrajući nas kako se ponašamo nego iz onoga što govorimo. Tako je način na koji se djeca nose s emocijama ujedno pokazatelj kako mi odrasli pristupamo emocijama, koli-ko ih prepoznajemo, koje emocije potičemo, a koje izbjegavamo i umanjujemo.

prilika Da postaneMo Bolji Potrebno je svakako razgovarati s djecom, bez obzira na dob. Pogrješno je misliti da su djeca

Ema, osmi razred, SalinovecČesto sam čula starije da govore: „Nikad ne ćeš znati cijeniti ono što imaš dok to ne izgubiš!” Sad se potpuno slažem s time. U redovitoj školi učitelji su uvijek bili tu, uz nas, da nam u svemu pomognu. Bilo nam je teško učiti za testove i ispi-tivanja koja su uvijek najavljena i za koja su nas svi učitelji pripremali. A sad, tijekom ove nastave na daljinu, sve radimo sami i, vjerujte, nije lako. Samostalno moramo obraditi gradiva, pregledati prezentacije i napisati zadaće, a ima je podosta. Najgore je što nikad ne ćemo znati što će biti sutra. Hoće li nastava ostati takva? Hoćemo li ponavljati godinu? Koliko god to ne želim priznati – škola mi nedostaje. Uopće ne viđam svoje prijatelje iz razreda, komuniciramo samo porukama i to sve vezano za nove programe. Ipak je teško izvršiti sve zadatke samostalno. Zato mislim da nas je ova situacija naučila mnogo toga o životu i školovanju. Naučila nas je sigurno da trebamo cijeniti učitelje i njihov rad, da cijenimo kad učitelj objašnjava gradivo i ljuti se na nas jer ga nismo slušali, i kad nam učitelji oproste naš nerad i trude se i dalje, kad nam nude dodatne mogućnosti i aktivnosti u svoje slobodno vrijeme, kada dobijemo ocjene koje smo zaslužili ili kad nam daju savjete. Svi moramo učiti, truditi se i izvući najbolje moguće iz nastave na daljinu, jer ujesen upisujemo srednje škole. Sada, kad sam uhvatila ritam ove nove škole, nadam se da će i ova katastrofa brzo proći, da ne će biti više žrtava i da ljudi ne će živjeti u strahu i zatvorenim kućama. Sad je vrije-me kad se moramo ujediniti, paziti jedni na druge i, ako ne zbog sebe, onda zbog svojih najmilijih ostati kod kuće. Jedni drugima možemo biti junaci i zajedno možemo pobijediti.

Adrian, prvi razred srednje škole, Čakovec Život u karanteni je dosadan. Nedostaje mi ekipa iz razreda i njihova zezancija pod odmorima. Sad se možemo čuti samo putem društvenih mreža. Uz ekipu iz škole nedostaju mi i vatrogasci, moj DVD čiji sam dugogodišnji član. Sad ne može-mo ni trenirati ni sastajati se, a to nam je sad najpotrebnije, jer nas čeka vrlo važan nastup na državnom natjecanju u rujnu.Dane provodim doma dosađujući se i čekajući da se karan-tena ukine. Nisam zabrinut za svoje zdravlje i ne paničarim, jer znam da će sve proći, a panikom samo sve pogoršavam. Ali najviše od svega nedostaje mi praktična nastava kod

obrtnika automehaničara i kolege iz radioni-ce. Jedva čekam da sve ovo završi da opet mogu živjeti svoj život punim plućima.

Luka, osmi razred, ZagrebNije da mi škola nešto posebno nedostaje,

jer volim ujutro duže odspavati. No, nedostaju mi prijatelji. Čujemo se svaki dan putem raznih

društvenih mreža, dopisujemo se, zaigramo neku igrici online, ali to nije to. Vidim i da se oko mene svi

panično boje toga koronavirusa, iako ja mislim da pretjeruju. Nekako mi se ne čini zdravim rješenjem da se baš svi zabije-mo i zatvorimo u svoje stanove.

Zato ja jednom dnevnom odem van, prošećem s prijateljem. Pokušavamo se držati one propisane mjere od dva metra, iako katkad to nije moguće.Nisam od onih koji će očajavati nad sudbinom, jer mislim da će i ova kriza i ovaj virus nestati. Jedino me zabrinjava što će biti s našim ocjenama na kraju školske godine. Čeka me upis u srednju škole, mnogo je toga nepoznato zbog ove situacije. Hoćemo li i te upise odraditi na daljinu, hoće li jesen biti ista kao i proljeće? Mislim da je nižim razre-dima i mlađoj djeci mnogo lakše, jednostavnije nego nama osmašima. Baš zato što nas čeka taj veliki prijelaz u srednju školu.Ali, ponavljam, ne smijemo očajavati, bojati se panično te ko-rone. Više smo se u mojoj obitelji uplašili nedavnog potresa, to nas je baš šokiralo, pogotovo jer znam da na to ne mo-žemo utjecati. Može se Zagreb zatresti ponovo svaki tren, nitko to ne može predvidjeti. Zato bih rekao da me potresa strah više od korone, upisa u srednju školu, ocjena.

poučiti SrednjošKolce o (dez)informacijama

U doba koronavirusa te sveprisutnog straha važno je znati gdje se i kako točno informirati. Učenike valja osposobiti za kri-tičko vrjednovanje izvora informacija, ali i za prepoznavanje različitih tehnika promidžbe. Zato su Agencija za elektroničke

medije i UNICEF, u partnerstvu s Veleposlanstvom Kraljevine Švedske, objavili prevedene i prilagođene edukativne materijale Fake ≠ fact: Uvođenje kritičkog vrednovanja izvora u učionice, namijenjene nastavnicima za rad s učenicima srednjih škola.

Materijale su razvili Švedska zaklada za internet, Viralgranskaren („Viralni nadzornik”) – inicijativa za provjeru činjenica pri šved-skom listu Metro i Švedsko vijeće za medije, a sastoje se od tri zasebna, ali međusobno povezana dijela.

Materijale je moguće besplatno preuzeti na portalu medijskapismenost.hr. Sadrže priručnik za nastavnike, plakat za učionicu, uvodni video te dvije prezentacije o promidžbi, koje prate i bilješke za nastavnike, te naposljetku – diplomu za učenike.

Dok se nastava zbog mjera zaštite od koronavirusa održava na daljinu, učitelji uz pomoć ovih materijala mogu održati online sat medijske pismenosti za svoje učenike.

UčeniCi složni:

Jedva Čekamo da sve ovo završi!

naUčili sMoCijeniti Učitelje i

njihov raD

6 broj 14-15 • Zagreb 21. travnja 2020.školskenovine

nu. U svakodnevnoj komunikaciji roditelj, pa onda i učitelj s kojim djeca komuniciraju online, treba biti iskren, razgovarati s djecom o brigama, ali i o onome što se trenutačno može učiniti:

– Kod djece školske dobi važno je da su objašnjenja konkretna i jednostavna uz otvo-

predškolske dobi premala da s njima razgo-varamo „jer ionako ništa ne razumiju”, a da su tinejdžeri „veliki te ionako sve znaju”, ističe psihologinja Ćosić Pregrad.

Razgovor o teškim temama vrlo će rijetko djeca početi sama, osobito ako su odrasli oko njih uznemireni. Važno je razgovarati o osjećajima umjesto prikrivati ih. A u ovakvim je situacijama širenje dezinformacija također jako izraženo i sve te dezinformacije nađu svoj put do djece: – Prilikom davanja informacija važno je voditi računa o djetetovoj dobi, emocionalnoj i kognitivnoj zrelosti, ali i djetetovim osobi-tostima i dosadašnjim iskustvima. Najbolje je dati odgovor koji je činjeničan i kratak, a djetetu pružiti priliku da pita dalje. Predugač-ki odgovori zbunjuju, pogotovo malu djecu, i preplavljuju ih informacijama koje oni ne mogu odmah usvojiti i proraditi.

Zaista je teško, dodaje, predviđati moguće posljedice ovakve krize na djecu i obitelji. Sad valja činiti sve ono što nam pomaže kad nam je teško. Zadnjih se tjedana nude različiti sa-vjeti i ideje kako podržati sebe u ovoj situaciji – u moru tih savjeta, savjetuje ova psihologi-nja, odaberite one koji vama pomažu, a ostale otpustite i zanemarite. Prisjetite se ranijih teških trenutaka, kriza i situacija koje su vas snašle, prisjetite se što ste tad činili da se podržite. Na taj način poučavate svoju djecu vlastitim primjerom o tome na koji način biti podrška samome sebi i kako tražiti podršku od drugih. To je vrijedna lekcija i inače u životu, a korisna je upravo sada:

– Kinezi imaju dvije riječi za izraz kriza: wei = rizik, opasnost i ji = prilika, mogućnost. Upravo to možda najslikovitije objašnjava zašto ćete od psihologa često čuti rečenicu: ‘Kriza je stanje neugode, ali i prilika, šansa.’ Šansa da iz nje izađemo bolji i osnaženiji nego što smo bili – kao ljudi solidarniji, kao obitelj povezaniji, kao djeca sigurniji u sebe i s nekim novim vještinama za nošenje s nedaćama i teškim trenutcima u životu. U ovom trenutku nitko ne zna kako će svijet izgledati nakon što sve prođe, na koji će način ova kriza promijeniti nas osobno, a onda i u širem kontekstu društvo i svijet u kojem živi-mo i kojem pripadamo, osobna je i društvena odgovornost svakoga od nas.

pisanje zaDaće U piDžaMiDa je očuvanje mentalnog zdravlja i kakve-takve rutine ključno za zdravlje cijele nacije svjesni su svi školski psiholozi, pedagozi, so-cijalni pedagozi, defektolozi. Među njima je i Iva Plejić, psihologinja u zagrebačkoj OŠ Iva-na Cankara. Cijela se naša domovina u vrlo

kratkom vremenu našla u situaciji koja pred nas stavlja izazove s kojima se dosad nismo trebali suočavati, barem ne u istom razdoblju. Skupina koja je posebno osjetljiva u ovoj situaciji, kaže Plejić, jesu djeca koja su se vrlo brzo uza sve morala prilagoditi i na potpuno novi sustav obrazovanja – nastavu na dalji-

psihologinja hana hrpka, hraBri telefon

svakodnevni rituali uBlažavaJu stresNeka će djeca imati gomilu pitanja, a neka ne će znati izreći što ih točno muči. U tom slučaju roditelji mogu sami pokušati odgovoriti na dječje brige. Katkad će nas zabrinuti i dijete koje se ponaša kao da se ništa nije dogodilo i koje uopće ne pokazuje emocionalne reakcije. I to je očekivano. Svako dijete ima svoj tem-po, svoj način. To ne znači da nije zabrinuto i ustrašeno

H rabri telefon, poznata savjetodavna linija istoimene udruge, ovih dana ima pune ruke posla. Jasno je sva-

kome kako je od trenutka zatvaranja škola i vrtića, a naročito nakon zagrebačkog potresa, porastao broj poziva u pomoć. A pomoć na Hrabrom telefonu i djeci i roditeljima svakodnevno daju volonterke, uglavnom psihologinje, putem telefonske linije, ali i e-maila odnosno chata, sve ne bi li bili na raspolaganju svakome kome pomoć treba u ovo stresno doba. S obzirom na izolaciju djece i mladih od svojih vršnjaka i škole, teme koje ih najviše muče jesu osjećaji usamljenosti i tjeskobe te teškoće u odnosima s roditeljima, saznajemo od psihologinje Hane Hrpke, predsjednice udruge Hrabri telefon. Roditelji koji pak zovu ovu liniju, kaže, zabrinuti su za neke reakcije djece te se i sami suočavaju s visokim stupnjem stresa uslijed usklađivanja radne i obiteljske, ali i učiteljske uloge. Zagrebački je potres pak pobudio jak osjećaj straha i nesigurnosti za vlastiti život i živote članova svoje obitelji:

– Ako smo radili s djecom na njihovu osnaživanju ranije te ako roditelji imaju dobar odnos s djecom, ne će biti većih problema i djeca će se moći obratiti roditeljima za podršku koja im je sad potrebna. Problem može biti u tome što se neki odrasli teže nose s ovom situacijom, a djeca to upijaju kao spužve te su onda i sama pojačano zabrinuta, potištena, uplašena. U tom je slučaju važno da roditelji razgovaraju s djecom o svojim osjećajima, ali da im istodobno budu oslo-nac i utjeha.

Naša je sugovornica svjesna ozbiljnosti situacije, jer se na jedan tako veliki stres uslijed pandemije koronavirusa dogodio još i jak potres, čime su posljedice za mentalno zdravlje mnogo veće. I odrasli i djeca danima su nakon zagrebačkog potresa imali problema s odlaskom na spavanje, a neki imaju i dalje. Osjećaj napetosti i skakanje (doslovno) na svaki zvuk, o kojima Hrabrom telefonu pričaju nazivatelji, govore o visokom stupnju napetosti i straha.

– Kad smo pod stresom, kad vidimo da ne vladamo situaci-jom, kad nas preplave panika i strah, od zaraze, potresa, dobro je nekoliko puta duboko udahnuti, osjetiti sebe, svoje tijelo na

stolcu ili u krevetu, čuti zvukove ptica izvana, susjede s kata iznad... i samo disati. Svoje misli treba usmjeriti na noge, ruke, trup, glavu, disanje. Time ćemo se umiriti i usredotočiti – poru-čuje ova psihologinja.

Prema svježim iskustvima volonterki koje primaju pozive na Hrabrome telefonu, roditelje zabrinjava što njihova djeca učesta-lo imaju noćne more i teško zaspu, imaju teškoće s hranjenjem jer nemaju apetita, teško se odvajaju od roditelja i na nekoliko minuta. Na svaki se zvuk trzaju, plaču, imaju trbuhobolje ili gla-vobolje, stalno se vraćaju na pitanja o virusu ili potresu...

Ta nam djeca svojim ponašanjem govore da su pod visokim stupnjem stresa. Zato je savjet roditeljima – budite tu za dijete, razgovarajte s njim i pokušajte odgovoriti na sva pitanja koja ga muče:

– Neka će djeca imati gomilu pitanja, a neka ne će znati izre-ći što ih točno muči. U tom slučaju roditelji mogu sami poku-šati odgovoriti na dječje brige. Danas je roditeljima ponuđeno mnogo sadržaja. Na stranicama Hrabrog telefona i Poliklinike za zaštitu djece i mladih grada Zagreba postoje slikovnice i radni listovi te igre koje mogu pomoći roditeljima u tome. Kat-kad će nas zabrinuti dijete koje se ponaša kao da se ništa nije dogodilo i koje uopće ne pokazuje emocionalne reakcije. I to je očekivano. Svako dijete ima svoj tempo, svoj način, to ne znači da nije zabrinuto i ustrašeno. Razgovor koji ne mora biti jedan i jedini, nego će se možda protezati na više djetetovih pitanja kad im se jave tijekom dana i tjedana sasvim su u redu.

A kad jednog dana sve prođe, potrebno će biti krenuti u sa-naciju mentalnog zdravlja, i djece i nas odraslih. Hrpka nam navodi primjere svoje kolegice psihologinje koja je napravila plakat i zalijepila ga na frižider na koji ona i njezina obitelj upisuju što će raditi „Kad sve ovo završi”... I to je odlična ideja!

Stvarajmo sad male mentalne slike, savjetuje naša sugovor-nica, svega onoga čemu se veselimo, s kime ćemo se družiti, kamo ćemo ići. To će nam pomoći da prebrodimo ovo razdo-blje. A onda, kad sve ovo završi, krenimo po popisu, guštajući u malim radostima i nagradimo se što smo #ostalidoma.

prilagodba je važnija od ocjena

S vi se boje kako će se dovršiti nastavna godina, kako će se zaključiti ocjene. No

možda je prikladnija „briga” ona o tome koliko smo na osobnoj razini, ali i na razini sustava, sposobni i spremni prilagoditi se, poručuje psiholog Dario Vučenović:

– To je možda najvažnija sposobnost koju ljudi posjeduju i uvelike određuje i naše men-talno zdravlje. Možemo to slikovito dočarati na način da zamislimo savitljivu granu, koja se pod jakim naletima vjetra savija i vraća u prvobitno stanje bez oštećenja. Trebamo steći tu fleksibilnost, ponovno oživjeti volju za učenjem kako bismo stalno napredovali i razvijali se. Ova kriza može biti dobra studija slučaja svakome od nas da provjerimo gdje se trenutačno nalazimo i gdje smo najslabiji. Kad su prioriteti u pitanju također možemo razviti jasniju sliku o tome bez čega u životu zbilja ne možemo i ne želimo, a što nam je možda nametnuto ili to činimo onako – po navici. Neizvjesnost je dio života i ne trebamo se pitati što nas čeka.

7školskenovine

renost prema djetetovim pitanjima. Primjeri-ce, pri edukaciji djece o važnosti održavanja higijene i načinu širenja bolesti pomoći može i pjevanje drage pjesmice tijekom 30-sekun-dnog pranja ruku, pričanje priče o virusu uz dječje crteže, predstavljanje djeci ideje da su oni junaci koji svojim ponašanjem štite svoje djedove i bake... Također, roditelj može potaknuti dijete da napiše ili nacrta nešto o tome kako se osjeća, a zajedno mogu napravi-ti i popis svega što im u tim trenutcima može pomoći.

U kriznim situacijama uvriježeno je pravi-lo, dodaje Plejić, da se djeca nose onoliko do-bro s kriznom situacijom koliko se njom nose njima bliski odrasli. Iz tog je razloga važno da i roditelji čuvaju svoje mentalno zdravlje, kako bi mogli odgovarajuće odgovoriti na po-trebe djece. Važno je i da roditelj bude fizički prisutan, da djetetu pruži bliskost, nježnost i osjećaj sigurnosti.

A potrebno je, dakako, djeci pomoći i u snalaženju i prilagodbi na nastavu na daljinu. Prema anketama koje su proveli u OŠ Ivana Cankara, učenici su većim dijelom zadovolj-ni. Kao glavne prednosti ističu veću mo-gućnost samostalne organizacije vremena i komoditet koji osjećaju doma – u pidžamama mogu rješavati školske zadatke onda kad im najviše odgovara:

– S druge strane, kao glavnu manu spo-minju nedostatak socijalizacije – druženja s prijateljima i izravne komunikacije s učite-ljima. Jedna je od najvažnijih komponenti očuvanja mentalnog zdravlja jasna struktura vremena u danu odnosno rutina. Stoga je potrebno pomoći djeci u planiranju svojih dnevnih obveza u obliku učenja i rješava-nja zadataka, ali i ostalih dnevnih rituala koji će djetetu omogućiti osjećaj sigurnosti. Također, s obzirom na nedostatak druže-nja, važno je djeci omogućiti da održavaju socijalne odnose s prijateljima i rodbinom putem tehnologija. No i u tome je potreb-no naći ravnotežu. S obzirom na to da će zbog nastave i komuniciranja s prijateljima mnogo vremena provoditi na mobitelima i tabletima, važno je to vrijeme ograničiti i usmjeriti ih i na druge aktivnosti, posebice na tjelovježbu – navodi Plejić.

Zaključuje da je ova situacija teška za svakog od nas. Svijet se naglo zaustavio, većina sustava preko noći je promijenila svoj klasičan način rada, no jesmo li i mi uisti-nu zastali, pita se naša sugovornica. Jesmo li stvarno nakratko pogledali oko sebe, promotrili sve stvari koje uzimamo zdravo za gotovo?

– Možda je ovo upravo razdoblje da se posvetimo aktivnostima koje smo dosad za-nemarivali. Možda je ovo razdoblje u kojem ćemo produbiti odnose sa svojim ukućanima i bližnjima. I konačno, možda je ovo razdo-blje u kojem naučimo biti zahvalni za sve što imamo – zaključuje naša sugovornica.

A mi se ne možemo ne složiti s njom. Ču-vajte se i #ostanitedoma.

psihologinja ana kUriC, oš kralja toMislava, našiCe

i oPtiMiZaM je Potrebno

vJežBati!Način na koji će odrasli djeci objasniti što se događa uvelike određu-

je način na koji će se oni nositi sa situacijom. Djeca su osjetljiva na našu uznemirenost i osjećaju da se nešto događa. Ako nemaju dovoljno informacija, njihova bogata mašta domislit će informacije koje ih mogu dodatno traumatizirati, poručuje psihologinja Ana Kuric, stručna suradnica u OŠ kralja Tomislava iz Našica. Zato je važno, kaže, s djecom razgovarati iskreno, ali primjereno dobi. Neka će djeca imati mnogo pitanja, dok neka ne će htjeti razgovarati.

– Najveći je problem sa svim prirodnim nepogodama što su iznenadne i neočekivane. Ne ostavljaju nam prostora da se odgovarajuće pripremimo, da zadržimo osjećaj kontrole. No baš zato što svi mnogo radimo s djecom na osnaživanju, samopouzdanju, prevenciji neželjenih ponašanja. Pomaže-mo im da se razviju u zdrave i snažne osobe, koje onda imaju kapacitet nositi se i s ovakvim izazovima. Uostalom, ovo nije prva katastrofa s kojom se svijet suočava. Preživjeli smo već nekoliko pandemija, ratova i prirodnih katastrofa. Od svake smo nešto naučili i postali društvo kakvo smo danas – govori Kuric.

Svjesna je da je u ovakvim vremenima važno biti informiran. Ali ima dojam da smo preplavljeni informacijama. Zbog situacije te su informacije uglavnom negativne. Zato bi bilo dobro ograničiti informacije na one iz pouzdanih izvora i ne naru-šavati svoj mir raznim neprovjerenim i iskrivljenim informacijama:

– Nema potrebe cijeli dan pratiti vijesti, situacija se ipak ne mijenja iz sata u sat. Strah možemo umanjiti i realnim razmišljanjem o bolesti, na osno-vu znanstvenih činjenica. Istodobno, strah pove-ćava našu spremnost da se prilagodimo situaciji. Zbog straha sad češće peremo ruke, pratimo upute nadležnih tijela i slično. Ipak, ako vaš strah prerasta u paniku, postaje štetan za vaš mentalno zdravlje. Ne ustručavajte se u tim situacijama potražiti i pomoć stručnih osoba. Sva županijska društva

psihologa organizirala su telefonsku stručnu pomoć u vašoj županiji koja vam je dostupna.

Potrebno je, dodaje naša sugovornica, vježbati optimizam. Optimizam je pozitivno povezan s mentalnim zdravljem. Dakako, treba širiti optimizam utemeljen na činjenicama. Jer, nerealan optimizam ne pomaže.

Istraživanja pokazuju da je stres povezan s imunološkim sustavom, izravno tako što remeti proizvodnju leukocita ili neizravno promjenama ponašanja uslijed stresa kao što su pušenje, povećani unos alkohola, nekvalitetna prehrana, smanjena tjelesna aktivnost. Stoga briga za zdravlje i jačanje imuniteta uključuje i aktivnu brigu za vlastito mental-no zdravlje.

Bit će zanimljivo gledati, zaključuje Kuric, u kojem ćemo smjeru nakon ovoga krenuti kao društvo. Hoćemo li živjeti u strahu od iduće katastrofe ili ćemo početi više cijeniti zajedništvo, nematerijalne vrijednosti? Voli vje-rovati da ćemo, kao i dosad, nešto naučiti. Mehanizmi i vještine koje smo stekli da prebrodimo ove događaje svakako će nam koristiti u nošenju s budućim traumatskim događajima.

– Djeci posebno nedostaju prijatelji i druženje. Ništa se ne može mjeriti s interakcijom uživo. Nedostaje im i prijašnji život. Ovaj je novi pun nepoznanica, koje ne daju osjećaj kontrole. Zato smatram da je dobro što je organizirana nastava na daljinu. Jedan velik dio njihova života i dalje u nekom obliku funkcionira. Neka ovo shvate kao priliku za uspjeh u školi. Imaju mnogo više vremena za ispunjavanje zadataka, mogu potražiti pomoć i samostalno si organizirati dan. Neka se druže i ostanu u kontaktu s prijateljima koliko god je to moguće. Često se žalimo da nemamo vremena za svoje članove obitelji, rijetko se vidimo, sad je vrijeme da to nadoknadimo. Vježbajte, pogledajte nove filmove, crtajte, pišite, radite nešto za što inače nemate vremena. Uskoro ga opet ne ćemo imati!

apliKacija za pomoĆ Kod depreSije

S tella je edukativna i interaktivna mobilna aplikacija usmjerena zaštiti

mentalnog zdravlja te prevenciji anksioznosti i depresije kod mladih. Aplikacija je nastala u suradnji s vrhunskim timom stručnjaka psihi-jatara i koncipirana je na temelju edukativnog dijela gdje mladi mogu naučiti mnogo korisnih informacija i tehnika za samopomoć.

Drugi su dio aplikacije vježbe kojima se usvajaju tehnike samokontrole i razumijevanje vlastitih emocija u svrhu zaštite mentalnog zdravlja. Primjerice, za svaku od četiri glavne teme (Mentalno zdravlje, Samopoštovanje, Anksioznost i Depresija) postoje vježbe koje učenik može raditi i ispunjavati svaki dan. Za svaku ispunjenu vježbu osvaja zvjezdice putem kojih ga prate njegovi roditelji, a onda u dogo-voru s njima može dobiti i neke nagrade na osnovu osvojenih zvjezdica. Također, u sklopu aplikacije Stella mogu se pronaći i konkretni alati za pomoć u krizi.

Mobilna aplikacija Stella dobila je pozitivno stručno mišljenje od Katedre za zdravstvenu i kliničku psihologiju Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, zatim Vlatke Boričević Maršanić, predsjednice Hrvatske udruge za dojenačku, dječju i adolescentnu psihijatriju, Ministarstva zdravstva RH, Ministarstva znano-sti i obrazovanja te Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo.

Više o aplikaciji, koja se besplatno može pre-uzeti sa servisa GooglePlay, moguće je pronaći na stranici projekt-stella.com.hr

djeci nedoStaju prijatelji i druženje. ništa Se ne

može mjeriti S interaKcijom

uživo. nedoStaje

im i prijašnji život

8 broj 14-15 • Zagreb 21. travnja 2020.školskenovine

inteRvjU

koja nam je svima potrebna, a osobito djeci. No razvoj sa-mopouzdanja, emocionalne stabilnosti, samoregulacije, bliskih i sigurnih odnosa – djeci sigurno ne šteti ni u ovoj situaciji; dapače, pomaže, jer to su djeca koja imaju otpornost, koja će se lakše prilagoditi te izaći snažnija iz teških uvjeta.

Zagreb je pogodio i razoran potres. Jeste li i vi pomislili, poput mnogih Zagrepča-na: „Ima li ovome kraja? Što je sljedeće?”

– Ni mi koji smo stručnjaci mentalnog zdravlja nemamo imunitet na traumatske događaje. Naravno da nas je pogodilo i da smo se i mi pitali slična pitanja kakva se pitaju naši sugrađani. Znanje nam pomaže, ali nije presudno kad se radi o nama osobno u ovako ekstremnim okolnostima. Ipak, ono što pomaže jest znanje o tome koliko nam je potrebna podrška, socijalni kontakt, zajed-

ništvo te smo se mi kao kolege, osim sa svojim obiteljima, međusobno jako povezali. Uz pružanje podrške našim pacijentima, i međusobno si

pružamo svakodnevnu podršku.Nije tajna da se u ovakvim

vremenima lako odati crnim misli-ma. Kako to izbjeći? I kome se od vaših

stručnjaka roditelji, djeca mogu obratiti ako im zatreba savjet, topla riječ, konkret-na psihološka pomoć? Kako zapravo da ostanemo zdrave glave u ovim vremeni-ma?

– U ovakvim trenutcima najvažnije je prihvatiti svoje emocije i reakcije baš takvima kakve jesu, bez prosuđivanja što je normalno i što bismo trebali ili ne bismo trebali. Ovo će proći, a dotad je većina reakcija normalna na nenormalne okolnosti. Savjetujemo osmisliti strukturu dana, raditi, kuhati, odmarati, igrati društvene igre, čitati, vježbati kod kuće, održavati socijal-ne kontakte. Također, dobro je izbjegavati pretjerano informiranje, osobito iz nepro-vjerenih izvora. Dovoljno je pogledati vijesti jednom ili dvaput dnevno, kao i izbjegavati pojačanu konzumaciju alkohola, cigareta i drugih sredstava ovisnosti, što se u situaci-jama visokog stresa zna javiti kao potreba, a zapravo ne pomaže. Nije sramota potražiti ni stručnu podršku – kod nas, to je moguće putem maila, ali postoje telefoni 0-24 koji su dostupni u svim županijama i besplatni su. Treba iskoristiti sve resurse da bismo si pomogli koliko možemo. I naravno, slušati

Epidemija koronavirusa dovela je do zatvaranja hrvatskih vrtića, škola, fakulteta, djeca su se tek počela privikavati na izolaciju po kuća-

ma i nastavu na daljinu, a potom je Zagreb prodrmao najveći potres u posljednjih 140 godina. Strah, zebnja, panika, nesigurnost i depresija uvukli su se u naše domove, jasno i glavice naših najmlađih, djece i mladih na kojima, kako se kaže, svijet ostaje. Međutim, oni u ovim vremenima trebaju najviše naše pomoći, ljubavi, ohrabrujućih riječi. Stoga je i naša najpoznatija ustanova za takvu dje-latnost – Poliklinika za zaštitu djece grada Zagreba – osigurala koliko-toliko neometan rad. Organizirana su dežurstva, a dio djelat-nika, psihologa radi od kuće te komunikaci-ju s roditeljima (svojih malih pacijenata, ali i mnogih drugih koji traže podršku) obavljaju putem e-mailova. Ravnateljica Poliklini-ke prof. dr. sc. Gordana Buljan Flander, psihologinja i psihoterapeutkinja po struci, otkriva nam da su se u ovim kriznim vre-menima posebno posvetili psihoedukaciji djece, roditelja, stručnjaka, ali i šire javnosti. Svakodnevno objavljuju tekstove, postavlja-ju videoprikaze, izdaju infografike:

– Inicirali smo javnu kampanju Jedni za druge, provodimo istraživanje kako bismo procijenili stanje i potrebe obitelji za daljnji rad. Tako ostajemo povezani s roditeljima i djecom svim dostupnim načinima, nudeći im savjete i smjernice kako se nositi s aktu-alnim okolnostima koje su teške za svaku obitelj.

Je li, od trenutka zatvaranja škola i vrtića, porastao broj poziva Poliklinici za savjete, za pomoć? Kakvu pomoć i savjete traže djeca i njihovi roditelji?

– Mnogo nam se ljudi javlja, uglavnom zato što su i sami u brizi, strahu, krizi, na-ročito obitelji iz Zagreba koje su pogođene i potresom, a uz brigu o sebi trebaju preuzeti i brigu o djeci. Zanima ih kako razgovarati s djecom, kako postaviti pravila, kako uskladiti rad od kuće s obiteljskim životom. Pitaju se jesu li neke njihove reakcije i emocije normalne, kao i one njihove djece. Također imamo informacije o nasilju u obitelji, o pro-blemima konflikta rastavljenih roditelja koji se ne mogu dogovoriti o susretu i druženju s djecom u ovom razdoblju. Za većinu naše djece ovo razdoblje, osim problema poveza-nih s koronavirusom i potresom, obilježeno je dodatnim problemima u obitelji i time su oni u posebnom riziku u ovoj situaciji.

Mnogo svi radimo s djecom na osnaživa-nju, samopouzdanju, prevenciji neželjenih ponašanja, ali nas na ovakvu situaciju u zemlji i svijetu nitko nije pripremio, zar ne?

– Obilježje krizne situacije upravo je nenadanost, nepredvidivost u kombinaciji s gubitcima ili prijetnjom gubitcima onoga što nam je važno. Krizne su situacije poseb-no teške, jer se na njih ne možemo pripre-miti. Ruše nam vjerovanja u pravedan svijet, u sigurnost, stabilnost i predvidivost života,

Prof. dr. sc. Gordana Buljan flander, ravNateljica PolikliNike za zaštitu djece grada zagreba

srušila nam se svak odnevica, ali i ovo će proći

RazgovaRao Branko nađ

imamo informacije o nasilju u obitelji, o problemima konflikta rastavljenih roditelja koji se ne mogu dogovoriti oko susreta i druženja s djecom u ovom razdoblju. za većinu naše djece ovo razdoblje, osim problema povezanih s koronavirusom i potresom, obilježeno je dodatnim problemima u obitelji i time su oni u posebnom riziku u ovoj situaciji

zaDatak je DjeCe Da

iskUšavajU i nas-toje poMaknUti graniCe, no naš je zaDatak Da ih

oDržavaMo

9školskenovine

Prof. dr. sc. Gordana Buljan flander, ravNateljica PolikliNike za zaštitu djece grada zagreba

srušila nam se svak odnevica, ali i ovo će proći

gu. Zadatak je djece da iskušavaju i nastoje pomaknuti granice, no naš je zadatak da ih održavamo – tako ispunjavamo djetetove potrebe, a ne želje, što je puno važnije. U ovoj situaciji također je važnije s djecom razgovarati o svim pitanjima vezanima za zdravstvenu krizu kako bismo im pomogli da se nose s neizvjesnošću, nesigurnošću nego tražiti od njih da budu perfekcionisti u svladavanju školskoga gradiva.

Ova je situacija promijenila naše živote, promijenit će i nas. Kako da ne izgubimo moral, elan, dostojanstvo – ako izolacija potraje mjesecima?

– Možemo prihvatiti da na neke stvari ne možemo utjecati, ali na one koje možemo – utječimo. Osigurajmo si strukturu dana, male zadatke i ciljeve, održavajmo odno-se i ne dopustimo da po cijele dane samo mislimo i čitamo o koroni. Mi smo mnogo više od toga, naš je identitet mnogo širi od koronavirusa i samoizolacije, držimo ga živim i kad nam se ne da – dugoročno si činimo dobro.

Mnogi se roditelji, a i učitelji boje – što ako ova situacija potraje; kako će proći ocjenjivanje, kako zaključivanje ocjena? Je li već vrijeme da se brinemo o takvim stva-rima ili bismo radi mentalnog zdravlja morali razmišljati o pozitivnim svakod-nevnim stvarima?

– Normalno je da nam se javljaju ta-kva pitanja te bih svima savjetovala da ih upućuju na adrese onih od kojih možemo dobiti konkretan odgovor. Jedno je postaviti pitanje i osjetiti brigu, drugo je biti time preplavljen po cijele dane. Stoga, ova se dva dijela pitanja ne isključuju – možemo se brinuti i pitati te u isto vrijeme njegovati optimizam koji je jako ljekovit. Bit će nam kao i drugima, snaći ćemo se i preživjeti. I ovo će proći.

upute nadležnih institucija, na taj način u si-tuaciji bespomoćnosti preuzimamo kontrolu nad onime što možemo te pridonosimo vlastitom zdravlju, ali i drugih oko nas.

Postoje li kakve vježbe, svakodnevni rituali koji nam svima mogu pomoći u očuvanju mentalnog zdravlja? Joga, medi-tacija?

– Sve što nam pomaže, a nikome ne čini štetu, dobro je i preporučljivo. Svatko će za sebe najbolje procijeniti što mu pomaže odr-žati mir. Nekome je to meditacija, nekome pečenje kolača, nekome dobar film, nekome maženje s djetetom prije spavanja. Nema univerzalnog odgovora.

Kako prepoznati dijete koje je previše opterećeno događajima oko njega, previše pod stresom, koje zahtijeva konkretniju i bržu pomoć od njegovih vršnjaka?

– Dijete treba pitati kako je i biti spreman čuti odgovor, često i dosljedno. Ako je dijete toliko preplavljeno da ne može funkcionirati i umiriti se barem neki dio dana, da ga ne vesele stvari koje su ga veselile ranije, ako govori o samoozljeđivanju i suicidu ili čak pokuša tako nešto učiniti, ako ima trajnije teškoće sa spavanjem odnosno hranjenjem, psihosomatske smetnje kao što su glavobolje ili trbuhobolje... tad je dobar trenutak za potražiti stručnu pomoć. U ovim uvjetima, osim ako je djetetu akutno ugrožen život i zdravlje, savjetujemo prvo da roditelji nazovu neku od službi pa procijene potrebu za odlaskom u bolnicu uz stručnu podršku s druge strane telefona.

Kako početi razgovor s djetetom o ne-davnome traumatskome događaju kao što su smrt, korona, potres i treba li na tom razgovoru inzistirati i kada dijete ne želi razgovarati?

– Djetetu je dobro ponuditi razgovor više puta. To ne mora biti jedan takozvani veli-ki razgovor, nego se može razgovarati kao obitelj kad ta tema dođe na stol, spontano… A sigurno će doći. Važno je više slušati nego govoriti. Prije svega možemo dijete pitati što zna o određenoj temi, npr. koroni, ima li neka pitanja te djetetu ponuditi kratka i jasna objašnjenja važnih informacija njemu primje-renim rječnikom. Također je bitno normali-zirati emocije djeteta te mu ponuditi zagrljaj, podršku, blizinu i razumijevanje. Sa starijom djecom možemo zajedno istraživati iz provje-renih izvora. Budite sigurni da su adolescenti itekako informirani, no iako izgledaju veliki, i oni su naša djeca te im treba vodstvo odraslih u šumi informacija koje ih mogu preplaviti. Iako na prvi pogled može izgledati da nas adolescenti ne trebaju, jako je bitna naša po-drška i normalizacija njihovih emocija.

Djeca, učenici, možda su se i najbrže prilagodili ovim novim uvjetima funkci-oniranja. Konkretno, nastavi na daljinu.

Ipak, priznaju da im nedostaju prijatelji, druženje pod odmorima... Koje biste im savjete dali?

– Za djecu je važno da nastave održavati odnose s prijateljima. Mogu planirati što će zajedno raditi kad sve ovo prođe, međusob-no dijeliti koje pjesme slušaju, koje igre igra-ju, koje sadržaje gledaju, koje nove vještine razvijaju… Postoje i brojne aplikacije za online igranje društvenih igara, videopozivi i slično. Sad je vrijeme da dobro iskoristimo blagodati suvremenih tehnologija, kad mo-raju izbjegavati tjelesnu blizinu, ali održavati socijalne kontakte, u onom dijelu dana kad roditelji dopuste uporabu mobitela odnosno računala.

Koji biste savjet dali njihovim rodite-ljima? Kako da pomognu svojoj djeci, a istodobno ne rade sve umjesto njih? Jer je to dugoročno zapravo medvjeđa usluga...

– Roditeljima bih savjetovala da se pod-sjete da su ljudi od krvi i mesa, da je nor-malno kako je i njima ovo teško i zahtjevno vrijeme. Iako okolnosti nisu iste kao ranije, možemo učiniti sve u našoj moći da onaj dio na koji možemo utjecati zaista svedemo na uobičajenu rutinu. Primjerice, koliko bi

inače pomagali djetetu sa školom, da toliko

pomažu i sad, jer upravo, kako ste

rekli, u protiv-nom im rade medvjeđu uslu-

zaštitimo dJecu!Kad jednog dana sve zaista i prođe, kako krenuti u sanaciju – našeg

mentalnog zdravlja prije svega?– Bojim se da je to pitanje na koje još uvijek nemamo jasan odgovor. Mi

stručnjaci sad istražujemo, dodatno se educiramo, učimo iz primjera drugih zemalja te ćemo s korisnicima naših usluga sigurno i nadalje učiti zajedno. Mnogi naši stručnjaci imaju iskustva u radu s traumatiziranom djecom u vrijeme Domovinskog rata i ta će nam znanja i iskustva sigurno pomoći.

Bojite li se, kao stručnjakinja specijalizirana za rad s najmlađima, da bi na djeci ova situacija mogla ostaviti dubljeg traga? Kako te posljedice umanjiti što je više moguće?

– Naravno da će na mnogu djecu ova situacija ostaviti traga. Najvažniju ulogu sad imaju roditelji, prema svim gore nabrojanim smjernicama. Uvijek je bolje prevenirati nego intervenirati kad se problem već razvije. Djeca čiji roditelji u ovom razdoblju budu dosljedni, emocionalno otvoreni i dostupni, imat će znatno manje rizike za razvoj ozbiljnih posljedica. Nažalost, bojim se da za neku djecu to ne će biti tako. No zato smo svi mi tu, i u ovom razdo-blju – rade Centri, radi policija, rade službe mentalnog zdravlja. Pozivam sve vaše čitatelje da u ovim vremenima posebnu pažnju obrate na djecu u svojoj okolini kojoj treba pomoć: ne samo od korone, nego i onih koji bi ih trebali najviše štititi, a umjesto toga nanose im tjelesnu i/ili emocionalnu bol.

Budite sigurni da su adolescenti itekako

informirani, no iako izgledaju

veliki, i oni su naša djeca te im treba

vodstvo odraslih u šumi informacija koje

ih mogu preplaviti. iako na prvi pogled

može izgledati da nas adolescenti

ne trebaju, jako je bitna naša podrška i

normalizacija njihovih emocija

za djecu je važno da nastave održavati odnose s prijateljima. mogu planirati što će zajedno raditi kad sve ovo prođe, međusobno dijeliti koje pjesme slušaju, koje igre igraju, koje sadržaje gledaju, koje nove vještine razvijaju…

10 broj 14-15 • Zagreb 21. travnja 2020.školskenovine10 školskenovine

U posljednjih mjesec i pol život u Hrvatskoj, kao i diljem svijeta, u potpunosti se promijenio pa tako i uvjeti u kojima radimo i funkcioniramo. Škole su zatvo-

rene, mnoge aktivnosti iz područja obra-zovanja su zaustavljene, a između ostalih i organizacija skupova na kojima su se trebali predstaviti novi udžbenici. Naša sugovorni-ca prof. Matilda Bulić, izvršna direktorica Školske knjige, kaže da su već pri prvoj najavi zabrane okupljanja prekinuli stručne skupo-ve uživo, potpuno se reorganizirali i u svim segmentima poslovanja prilagodili situaciji.

Vi ste u vrijeme kad su se počele donositi mjere zabrane okupljanja bili u velikom poslu promocije svojih novih udžbenika. Jeste li taj posao uspjeli završiti i na koji način?Za sljedeću nastavnu godinu birat će se udž-benici u gotovo svim razredima osnovne škole i mnogi udžbenici u srednjim školama.

Najveći izazov ovog trenutka za nas je kako doći do učitelja i nastavnika i prenijeti im in-formacije o našim novim izdanjima i svim nji-hovim prednostima. U posljednjih smo mjesec dana pripremili mnoštvo digitalnih predstavlja-nja, održavamo edukacije na daljinu, naši pro-motori su na usluzi učiteljima… Svi smo aktivni na društvenim mrežama, komuniciramo s uči-teljima e-poštom, WhatsAppom, Viberom…

Ponosni smo što su tijekom učenja na da-ljinu i mnogi učitelji koji se ne služe našim udžbenicima, prepoznali njihovu kvalitetu i što ih zanimaju naša nova izdanja.

Kako bi novi udžbenici došli do što više učitelja, ponudili smo beskontaktnu dostavu na kućne adrese učitelja. Svakodnevno nas obraduju svojim fotogra� jama i komentari-ma. Lijepo je vidjeti kako se učitelji raduju novim udžbenicima!

Već neko vrijeme poslujemo pod sloganom Školska knjiga, uvijek uz vas, a ova situacija pokazuje da to nije samo slogan, nego uistinu naš način rada.

Kakve udžbenike ove godine stavljate na tržište, što od njih učenici i učitelji mogu očekivati? Koje su im predno-sti u odnosu na prethodne generacije udžbenika, ali i na konkurenciju?Udžbenike Školske knjige napisali su vrhun-ski stručnjaci, znanstvenici i praktičari, na temelju dugogodišnjeg iskustva u nastavi te u skladu s novim mogućnostima i tehnolo-gijama. Budući da iskustva najuspješnijih ze-malja pokazuju da znanje još uvijek najbolje usvajamo koristeći se tiskanim materijalima, a istovremeno da je učenike lakše motivirati digitalnim sadržajima, mi u Školskoj knjizi, kreirali smo jedinstven udžbenički model – najbolji spoj tiskanog i digitalnog.

Naime, svi novi udžbenici Školske knjige u svom tiskanom izdanju imaju kod e-sfera čijim očitavanjem – pametnim telefonom ili tabletom – učenici pristupaju dodatnim di-gitalnim sadržajima dizajniranima točno za određenu lekciju.

Takav model učenicima omogućava uspješno

BROJ 14/15 • ZAGREB • 21. TRAVNJA 2020.

Matilda Bulićprof., izvršna direktorica Školske knjige

INTERVJU

Ponosni smo što su tijekom učenja na daljinu i mnogi učitelji koji se ne služe našim

udžbenicima, prepoznali njihovu kvalitetu i što ih zanimaju naša nova izdanja.

Kako bi novi udžbenici došli do što više učitelja, ponudili smo beskontaktnu

dostavu na kućne adrese učitelja. Svakodnevno nas obraduju svojim

fotografi jama i komentarima. Lijepo je vidjeti kako se učitelji

raduju novim udžbenicimaRAZGOVARALA Irena Kustura

OVO JE RAZDOBLJE U KOJEM, ZAJEDNO S UČITELJIMA, KREIRAMO UČENJE ZA BUDUĆNOST. I UVJERENI SMO DA SMO U SINERGIJI TISKANOG I DIGITALNOG UDŽBENIKA PRONAŠLI FORMULU USPJEŠNOG UČENJA I LAKŠEG POUČAVANJA.

Školska knjiga

uvijek je uz učitelje

11školskenovine 11školskenovine 11školskenovine 11

učenje iz tiskanog udžbenika, a jednim kli-kom (bez logiranja i ostavljanja svojih podata-ka) dolaze do digitalnih sadržaja za interaktiv-no uvježbavanje, provjeravanje i proširivanje sadržaja.

E-sfera Školske knjige izvorni je hrvatski pro-izvod, rad naših programera i gotovo tisuću uči-telja koji su svoju stručnost utkali u platformu i sadržaje koji znanje pretvaraju u doživljaj.

Digitalni sustav Školske knjige smi-šljen je kako bi obogatio nastavu i učiteljima olakšao pripremu te je pritom potpuno prilagođen po-trebama hrvatskih učitelja i uče-nika, a dodatni digitalni sadržaji pomno su didaktički oblikova-ni, usklađeni s načelima učenja i poučavanja te usmjereni prema ostvarivanju odgojno-obrazov-nih ishoda učenja.

Jedino udžbenici Školske knjige nude mogućnost usluga na dvjema platformama – u našem sustavu e-sfera i mađarskoj uspješnici mozaBook.

U suradnji s partnerima iz Mađarske, svim smo učiteljima do završetka ove na-stavne godine darovali i besplatan pristup platformi mozaBook na kojoj učitelji i samo-stalno mogu izrađivati obrazovne sadržaje.

Sredinom ožujka zatvorene su škole i počela je virtualna nastava. Kako ste se vi uklopili?Bilo je jako malo vremena da se učitelji pri-preme i da daju sve potrebne upute svojim učenicima, stoga smo angažirali naše ured-nike, autore i suradnike da pripreme materi-jale kako bi učitelji mogli razmišljati o svemu onome što učitelj jest, kako se posvetiti svo-jim učenicima, kako i na daljinu ostati učitelj, ostati im podrška, stup i oslonac. Prepoznali smo potrebu da pomognemo u pripremi ma-terijala za nastavu, a u skladu s preporukama i rasporedom koje objavljuje Ministarstvo.

Sav trud koji smo prethodnih godina ula-gali u razvoj i izradu digitalnih obrazovnih sadržaja sada dolazi do izražaja.

Na Školskom portalu smo otvorili novu rubriku Nastava na daljinu u kojoj naši ured-nici, autori i stručni suradnici svakodnevno objavljuju materijale usmjerene na podršku učiteljima u nastavi na daljinu, za sve razre-de i predmete osnovnoškolskog i veliki dio srednjoškolskog obrazovanja.

Naglasila bih da svakodnevno održavamo webinare sa stručnim temama za učitelje i nastavnike, a po iznimnom interesu vidi-mo da dobro detektiramo i procjenjujemo interese i potrebe. Jedan od najposjećenijih webinara bila je edukacija o Teamsu, ključ-nom alatu za učitelje i nastavnike koju smo održali nekoliko dana prije početka nastave na daljinu.

Organizirali smo i webinar na temu kri-znog komuniciranja za ravnatelje koji su bi-tan segment sustava i kojima također u ovom periodu treba podrška.

U stalnoj smo komunikaciji s učiteljima i trudimo se izrađivati materijale koji su im u ovoj situaciji potrebni.

Tako su naši suradnici pripremili i mate-rijale za sve vrste vrednovanja koji su im

sada potrebni. Školski portal je postao uistinu centar školskog svijeta i sva-

kodnevno objavljujemo mnoštvo korisnih članaka i videouputa. Trudimo se biti dobra i pouzda-na podrška našim učiteljima i nastavnicima, kao i učenicima i roditeljima.

Je li na početku bilo dvoj-bi, strahova, jeste li u sva-

kom trenutku znali što želi-te i na koji način to postići?

Mi smo tim kreativnih, odgovornih ljudi i znamo se prilagoditi. Promjene u

načinu poslovanja, za sad, kreiramo i stva-ramo sami. Godinama smo u izravnoj komu-nikaciji s učiteljima pa za nas nema nepozna-nica kad su u pitanju njihove potrebe. Mnogi su učitelji prepoznali da smo od prvog dana nastave na daljinu bili spremni i na usluzi. Kažu nam – drugi su spavali, a vi ste odmah bili tu za nas. Ne bih rekla da je itko spavao, ali ovo je situacija koja pokazuje stručnost i snagu tima Školske knjige koji je imao i spo-sobnost, i znanje, i volju da se brzo prilagodi novoj situaciji.

Kako ste i čime pomagali učiteljima da se lakše nose s nastavom na daljinu?Nastava na daljinu posve je novo iskustvo za sve nas. Krizne situacije su krizne jer dolaze izne-

nada i zateknu vas nespremne. Tako se i sad dogodilo,

da su škole preko noći ostale prazne, a nastava krenula posredstvom tehnologije. Proaktivni sustavi iz kriza izlaze brže jer poslovanje usmje-ravaju na razvoj i budućnost pa su i spremniji za mnoge „iznenadne“ situacije.

Školska knjiga već desetak godine inten-zivno radi na digitalizaciji svojih izdanja, još 2008. ponudili smo digitalne materijale na CD-ima uz sve udžbenike.

odabir

Ove se gOdine u OŠ biraju udžbenici za:

1. razred — svi predmeti osim stranog jezika2. razred — svi predmeti 3. razred — svi predmeti 4. razred — nema odabira (bira se samo

informatika kao izborni)5. razred — nema odabira6. razred — biraju se svi predmeti7. razred — biraju se svi predmeti osim fizike,

kemije, biologije i geografije 8. razred — bira se samo fizika, biologija i kemija

NOVO! Informatika kao izborni predmet bira se od 1. do 4. razreda

VeliKi Je izazOV dOStaViti udžbeNiKe Na KućNe adreSe

SVih učitelJa i NaStaVNiKa. ali Sam iStOVremeNO pONOSNa Na SVe SuradNiKe ŠKOlSKe KNJige KOJi SVaKOdNeVNO KreiraJu

NOVe NačiNe pOdrŠKe i pOmOći učitelJima i učeNicima. Nadam

Se da će učitelJi i OVaKO Na dalJiNu prepOzNati rad i trud

NaŠih autOra, uredNiKa i prOmOtOra te da će i tO

biti bitNO pri Odabiru udžbeNiKa.

godinama smo u izravnoj komunikaciji s učiteljima pa za nas

nema nepoznanica kad su u pitanju njihove

potrebe. Mnogi su učitelji prepoznali da

smo od prvog dana nastave na daljinu bili

spremni i na usluzi. Kažu nam – drugi su

spavali, a vi ste odmah bili tu za nas. ne bih

rekla da je itko spavao, ali ovo je situacija koja

pokazuje stručnost i snagu tima Školske knjige koji je imao i

znanje, i sposobnost, i volju da se brzo

prilagodi novoj situaciji

Nastava na daljinu

pOdrŠKa ŠKOlSKe KNJige učitelJima, učeNicima

i rOditelJima

12 broj 14-15 • Zagreb 21. travnja 2020.školskenovine12 školskenovine

Ekspanzija tog dijela poslovanja dogodila se 2014. kada smo uz sve udžbenike objavili i digitalne inačice s brojnim multimedijskim dodatcima. Bio je to dar Školske knjige hrvat-skom obrazovnom sustavu jer su svi materijali potpuno besplatni učenicima i učiteljima.

Iste smo godine pokrenuli i Školski portal, multimedijsku platformu za učitelje, za koju volimo reći da je centar školskog svijeta jer svakodnevno okuplja desetke tisuća učitelja i nastavnika koji svakodnevno prate portal i njegovu stranicu na Facebooku. U proteklim je godinama stvoreno veliko spremište vide-ozapisa, auditivnih zapisa, digitalnih lekcija i igara, koje se sada u određenoj mjeri presla-guju i redigiraju te u novim, aktualiziranim inačicama stavljaju pred sve sudio-nike uključene u nastavni pro-ces na daljinu, kako bi nasta-va u novim okolnostima bila što funkcionalnija i uspješnija. Svakodnevno se izrađuju i potpuno novi sadržaji.

Školska knjiga nepre-stano proučava najbolje svjetske prakse kako bi-smo hrvatskim učiteljima i učenicima ponudili najbolje.

Pratimo i najbolje hrvatske učitelje, entuzijaste koji, intrizično motivirani, kolegama nesebično dijele svoje znanje. Izrazito smo ponosni kad takvi poje-dinci prepoznaju Školsku knjigu i pridruže se našem timu. Snaga Školske knjige očituje se u sinergiji članova našeg tima koji su sve svoje resurse u ovom periodu stavili na raspolaga-nje učiteljima.

Ova je situacija bila i test za naše digitalne materijale koji su sad doživjeli svoju potpu-nu primjenu. Raduje nas i što se u Školi na trećem, i ostalim oblicima nastave na daljinu koju organizira MZO u suradnji s TV-kuća-ma, upotrebljavaju materijali koje su napra-vili urednici, autori i suradnici Školske knji-ge i koji su dostupni učenicima na e-sferi i Školskome portalu.

Da razjasnimo za sve one koji pjeva-ju hvalospjeve virtulnoj školi – je li živi kontakt i riječ učitelja u razredu zamjenjiva?Ne mislim da sam prava osoba za razješnja-vanje te dvojbe, ali mišljenja sam da ništa ne može zamijeniti živu riječ učitelja i nji-hov neposredni rad u razredu. Ali isto tako

BROJ 14/15 • ZAGREB • 21. TRAVNJA 2020.

ZADIVLJUJUĆA JE ODLUČNOST HRVATSKIH UČITELJA DA SE I DALJE

S ISTOM VOLJOM I PREDANOŠĆU POSVEĆUJU

SVOJIM UČENICIMA U NASTAVI NA DALJINU NA

NAČIN KAKO SU TO ČINILI U NEPOSREDNOJ NASTAVI U

UČIONICAMA.

DIGITALNI SADRŽAJI Svi novi udžbenici Školske knjige u svom tiskanom izdanju imaju kod e-sfera čijim očitavanjem (pametnim telefonom ili tabletom) učenici pristupaju dodatnim digitalnim sadržajima dizajniranima točno za tu lekciju. Jedino udžbenici Školske knjige nude moguć-nost usluga na dvjema platformama – u našem sustavu e-sfera i mađarskoj uspješnici mozaBook. Takav model učenicima omogu-ćava da uče iz tiskanog udžbenika, a jednim klikom (bez logiranja i ostavljanja svojih podataka) dolaze do 3d prikaza, videomaterijala, zvučnih zapisi, edukativnih igrara odnosno i drugih digitalnih sadrža-ja za interaktivno uvježbavanje, provjeravanje i proširivanje sadržaja.

NA SVOJ PAMETNI TELEFON ILI TABLET PREUZMITE APLIKACIJU E-SFERA U TRGOVINI PLAY ILI SERVISU APP STORE. SKENIRAJTE KOD I PRISTUPITE DODATNIM DIGITALNIM SADRŽAJIMA.

mislim da i ovako, na daljinu, odrađuju la-vovski posao trudeći se da njihovi učenici dobiju što kvalitetnije obrazovanje. Zadiv-ljujuća je odlučnost hrvatskih učitelja da se i dalje s istom voljom i predanošću posvećuju svojim učenicima u nastavi na daljinu na na-čin kako su to činili u neposrednoj nastavi u učionicama.

Pojedinci su Školskoj knjizi proteklih godina znali predbacivati da je pro-tiv digitalizacije nastave. Što sada nakon nastave na daljinu mogu reći?Znate onu priču o lopovu na tržnici koji upre prstom u prvog do sebe i počne vikati – lo-pov!, lopov! I svi počnu progoniti nedužnog

čovjeka? E, tako i na nas često upiru prstom oni koji skrivaju neku

svoju namjeru. Ukupno dje-lovanje Školske knjige po-

kazuje da je Školska knjiga bila i ostala lider u obra-zovnom izdavaštvu. Ove godine proslavljamo 70. rođendan. Nadamo se da ćemo uskoro imati priliku

javnosti pokazati dio naše bogate arhive koja svjedoči

da smo uvijek tehnološke do-sege stavljali u službu obrazova-

nja. To je i danas naš stav. Tehnologija u obrazovnom procesu treba biti svrsishod-na, treba biti alat i pomoć učitelju, potpora učenju. I ova situacija zorno pokazuje da je za učenikov uspjeh ključan dobar učitelj. A dobar učitelj se koristi svime što mu može pomoći da bude još bolji. Seamdeset godina iskustva omogućilo nam je da prepoznajemo potrebe učitelja i učenika, da pomičemo gra-nice i stvaramo udžbenike za najkvalitetnije i najbolje iskustvo učenja i poučavanja.

Ovo je razdoblje u kojem, zajedno s učite-ljima, kreiramo učenje za budućnost. I uvje-reni smo da smo u sinergiji tiskanog i digital-nog udžbenika pronašli formulu uspješnog učenja i lakšeg poučavanja.

Što vam je u proteklih mjesec i pol bilo najteže, što je otežavalo poslovanje?Malo smo žalosni što ne možemo odraditi sve naše nove ideje za predstavljanja udžbe-nika uživo i što suradnja s nekim vrhunskim predavačima čeka neka bolja vremena. Veliki je izazov dostaviti udžbenike na kućne adrese svih učitelja i nastavnika. Ali sam istovreme-no ponosna na sve suradnike Školske knjige

MALO SMO ŽALOSNI ŠTO NE MOŽEMO

ODRADITI SVE NAŠE NOVE IDEJE ZA PREDSTAVLJANJA

UDŽBENIKA UŽIVO I ŠTO SURADNJA S NEKIM

VRHUNSKIM PREDAVAČIMA ČEKA NEKA BOLJA

VREMENA.

ŠKOLSKA KNJIGA NEPRESTANO PROUČAVA NAJBOLJE SVJETSKE PRAKSE KAKO BISMO HRVATSKIM UČITELJIMA I UČENICIMA PONUDILI NAJBOLJE.

BESPLATNA MOZABOOK CLASSROOM LICENCA!

DODATNA PODRŠKA NASTAVI NA DALJINU

koji svakodnevno kreiraju nove načine podrš-ke i pomoći učiteljima i učenicima. Nadam se da će učitelji i ovako na daljinu prepoznati rad i trud naših autora, urednika i promotora te da će i to biti bitno pri odabiru udžbenika.

Jeste li iz cijele situacije izvukli i određene benefi te, možda iskustva koja će koristiti u budućnosti?Ovo je situacija koja nije ni laka, ni ugodna, ali sve su lekcije iz kojih nešto naučimo ko-risne. Ono što je izazov za nas u Kući, a i za učitelje u njihovim domovima, jest kako naći adekvatne platforme i alate koji će učenicima biti jednostavni za uporabu i učinkoviti za učenje. To je zadatak i za budućnost.

Svima zajedno nije lako nositi se s koronavirusom, socijalnom distan-ciranošću, odvojenošću od obitelji i prijatelja. Zagrepčane je još uz sve to pogodio i potres donijevši mno-gima strah i neizvjesnost. Kako se vi osobno i profesionalno nosite s tim?

Kad smo se oporavili od prvog šoka izazva-nog potresom, svi smo se pitali kako nam je prošla zgrada u Masarykovoj koju mi djelat-nici zovemo „naša Kuća“. Jedan je kolega na vijest da je zgrada sigurna za uporabu napi-sao: Firma je jaka koliko i njezini radnici!!

A naši djelatnici sad uistinu pokazuju sna-gu i rade. Svi rade.

Nemamo osobito vremena za letargiju i de-presiju jer svakodnevno stvaramo nove na-čine da učiteljima, nastavnicima i učenicima olakšamo ovu situaciju.

OG

LA

S

13školskenovine

provjera da bi provjerila usvojenost ishoda učenja.

– U ovoj situaciji primarna svrha škole nisu ishodi učenja u predmetima nego da učenici imaju organiziran radni dan i kontinuitet u učenju i izvršavanju školskih obveza. I pri zadavanju zadataka ne treba pretjerivati, jer iluzorno je očekivati da učenici sve mogu svladati sami. Treba im dati nešto nakon čega će se osjećati dobro, imati osjećaj da nešto rade. U virtualnoj učionici dajem im testove i unaprijed kažem da to nije za ocjenu pa razgovara-mo o tome što su radili i učimo zajedno i ispravljamo pogrješke. I to bi svima trebao biti cilj. Učiti, a ne ocjenjivati – zaključuje Sanja Antoliš.

Danijel Vrbanc, nastavnik stručnih predmeta u Željezničkoj tehničkoj školi u Moravicama, kaže da se stvorio dojam u javnosti da je ocjenjivanje velik problem.

– A svi mi dobro poznajemo svoje učeni-ke, znamo njihove dosege, karakter i koliko hoće raditi. Moram priznati da je nastava na daljinu kod mnogo mojih učenika po-budila interes te su se angažirali više nego u takoreći pravoj školi. Ocjenjivanje u nastavi na daljinu je potrebno, ali u manjem broju i opsegu i vjerujem da ne će biti nikakvih problema sa zaključivanjem ocjena – uvje-ren je Danijel Vrbanc.

važno je ispUniti zaDatakZa Valentinu Lugomer, učiteljicu hrvatskog jezika u OŠ Izidora Kršnjavoga u Zagrebu, nema dvojbe kad je u pitanju zaključivanje ocjena.

– Učenicima koji su redovito polazili nastavu imaju dovoljno elemenata suma-tivnoga vrjednovanja do polovice ožujka vrjednovala bih još i aktivnost u nastavi na daljinu. Ako redovito izvršavaju svoje zadatke, javljaju se bilo kojim kanalom, onda ih prema tome treba ocijeniti. U prethod-nim tjednima zadala sam učenicima osam zadataka i mogu ih ocijeniti u odnosu na to koliko su zadataka izvršili, i to bez obzira na kvalitetu izvršenosti, jer ne možemo procije-niti je li dijete radilo samo ili prepisivalo. A i zbog toga što su učenici u Zagrebu radili u otežanim okolnostima: domovi su im razru-šeni i morali su ih napustiti, stoga je svaka aktivnost, pa i možda ne sasvim potpuna, vrijedna pohvale.

Videopoziv ću primijeniti za usmenu provjeru učenika koji bi želio odgovarati za veću ocjenu, a pismene provjere nemaju smisla jer ih može pisati bilo tko. Sve zadaće pregledam i dam učenicima povratnu infor-maciju, jer inače nema smisla da nešto pišu, a da ne znaju što su i kako napravili. I tražim da sami procijene koliko su bili uspješni, kako im se svidio koji zadatak, što misle koliko još trebaju raditi.

sažetije UpUteMislim da su upute morale ići, jer ima kole-ga koji ne znaju ni što bi ni odakle bi, onih koji su naumili provesti sve pisane i usmene provjere. No trebale su biti sažetije, jasnije i učiteljima i roditeljima i djeci – zaključuje Valentina Lugomer.

U Uputama se ne preporučuje usmeno i pismeno ispitivanje učenika u razrednoj nastavi, a otvorena je i mogućnost da se zbog specifičnih okolnosti ukine njihovo brojčano ocjenjivanje i opći uspjeh. Kako se navodi u Uputama, „ako epidemiološka situacija i provođenje nastave na daljinu to budu zahtijevali, Ministarstvo će predložiti izmjenu Zakona o odgoju i obrazovanju te omogućiti da se ne izvodi zaključna ocjena u razrednoj nastavi i odgojnim predmetima u predmetnoj nastavi u osnovnoj školi kao što su tjelesna i zdravstvena kultura, glazbena te likovna kultura”.

Marijan Šimeg

U nastavi na daljinu koja se pro-vodi od polovice ožujka došlo je vrijeme za vrjednovanje i ocjenjivanje učenika, s čime se

trebalo početi u tjednu nakon Uskrsa. Da bi se olakšao rad učiteljima i nastavnicima, Mi-nistarstvo obrazovanja pripremilo je upute u kojima među ostalim stoji da težište s pro-vjere činjeničnog znanja valja prebaciti na razvoj kompetencija, kritičko razmišljanje, rješavanje problema, a usmene i pismene provjere svesti na najmanju moguću mjeru. Odmah se nameće pitanje hoće li učitelji imati dovoljno elemenata za ocjenjivanje i zaključivanje ocjena ako se nastava na dalji-nu zbog pandemije koronavirusa produži do kraja nastavne godine.

Sanja Antoliš, profesorica matematike u zagrebačkoj XV. gimnaziji, tvrdi da ne će imati problema sa zaključivanjem, jer je i prije prelaska na online nastavu imala mnogo ocjena za svakog učenika i svakome može zaključiti ocjenu i bez vrjednovanja nastave na daljinu.

pisana provjera– Jako je važno da radimo s djecom, da imaju rutinu, da imaju nešto što će raditi. Ishodi učenja ne će biti ostvareni na način na koji bi bili da su djeca u školi i iluzorno je to očekivati, jer time dio učenika stavlja-mo u izrazito nepovoljan položaj. Nastojim postići maksimum u odnosu na uvjete i očekujem da se učenici trude, da rade. U kontaktu smo i stalno im dajem povratnu informaciju o tome što su i kako napravili i što bi trebalo popraviti. U takvoj je situaciji inzistirati na ocjenjivanju potpuni proma-šaj. Mogu im dati peticu jer su radili, ali ne treba izmišljati neke načine ocjenjivanja u kojima je jedina ideja da učenici ne varaju i ne prepisuju – kaže profesorica Antoliš te naglašava kako joj više odgovara pisana

nastava na daljinu

zaklJuČivanJe ocJena nije uPitno

u ovoj situaciji primarna svrha škole nisu ishodi učenja u predmetima nego da učenici imaju organiziran radni dan i kontinuitet u učenju i izvršavanju školskih obveza. i pri zadavanju zadataka ne treba pretjerivati, jer iluzorno je

očekivati da učenici sve mogu svladati sami. treba im dati nešto nakon čega će se osjećati dobro i imati osjećaj da nešto rade. a ja imam sasvim dovoljno elemenata da mogu već sada svojim učenicima zaključiti ocjene –

kaže profesorica sanja antoliš

uPisi u srednje škole kao i dosad?Iako je do početka srpnja i upisa u srednje škole ostalo više od dva

mjeseca, zbog pandemije koronavirusa i ovo je pitanje postalo aktualno za oko 39 tisuća učenika osmih razreda. Zabrinuti su zbog ocjena, ali i zbog dodatnih bodova na koje mnogi pri upisu ne mogu računati, jer su sva državna i međunarodna natjecanja i smotre otkazani.

Na temelju odgovora koje smo dobili iz Ministarstva obrazovanja očito je, barem zasad, da ne će biti bitnijih promjena u upisnoj politici.

– Upis učenika u prvi razred srednje škole odvijat će se u skladu s odred-bama Pravilnika te Odluke o upisu učenika u prvi razred srednje škole, koju za svaku školsku godinu donosi ministar. Sukladno postupku, Odluka će prije donošenja biti na javnom savjetovanju – poručuju iz Ministarstva, ali ne odgovaraju na pitanje hoće li Ministarstvo donijeti neke nove kriterije za upis s obzirom na bitno promijenjene okolnosti.

Iz Ministarstva obrazovanja poručuju da će se upisi u prvi razred osnov-ne škole, koji su obustavljeni u ožujku, nastaviti kad se za to stvore uvjeti, u skladu s preporukama Stožera civilne zaštite.

sve zadaće pregledam i dam učenicima povratnu informaciju, jer inače nema smisla da nešto pišu, a da ne znaju što su i kako napravili. i tražim da sami procijene koliko su bili uspješni, kako im se svidio koji zadatak, što misle koliko još trebaju raditi –

objašnjava prof. valentina lugomer

14 broj 14-15 • Zagreb 21. travnja 2020.školskenovine

Ravnateljici mandat ističe 1. lipnja 2020. godine. Škola ne može pravodobno objaviti natječaj niti završiti postupak imenovanja ravnatelja/ice zbog situacije s koronavirusom. Zakonom o ustanovama propisani su slučajevi kad se imenuje v.d. ravnatelja/ice, a na naš slučaj to nije primjenjivo. Kako trebamo postupiti?

Prema članku 43. stavcima 1. i 2. Zakona o ustanova-ma („Narodne novine” broj 76/93, 29/97, 47/99, 35/08 i 127/19), ako se na raspisani natječaj nitko ne prijavi ili nitko od prijavljenih kandidata ne bude izabran, natječaj će se ponoviti, ako posebnim zakonom nije drukčije određeno (st. 1.). Do imenovanja ravnatelja ustanove na temelju ponovljenog natječaja imenovat će se vršitelj dužnosti ravnatelja ustanove, ali najduže do godinu dana (st. 2.). Člankom 44. stavcima 1. do 3. Zakona o ustanovama propisano je razrješenje ravnate-lja te imenovanje vršitelja dužnosti ravnatelja u slučaju razrješenja ravnatelja prema kojemu ravnatelj ustanove

može biti razriješen prije isteka vremena na koje je ime-novan (st. 1.). Upravno vijeće odnosno tijelo iz članka 38. stavku 2. ovoga zakona (drugo tijelo koje je ovlašte-no imenovati ravnatelja prema zakonu odnosno aktu o osnivanju) dužno je razriješiti ravnatelja: 1. ako ravnatelj sam zatraži razrješenje u skladu s ugovorom o radu; 2. ako nastanu takvi razlozi koji po posebnim propisima ili općim propisima o radu dovode do prestanka radnog odnosa; 3. ako ravnatelj ne postupa sukladno propisima ili općim aktima ustanove, ili neosnovano ne izvršava odluke tijela ustanove ili postupa protivno njima; 4. ako ravnatelj svojim nesavjesnim ili nepravilnim radom prouzroči ustanovi veću štetu ili ako zanemaruje ili nesavjesno obavlja svoje dužnosti tako da su nastale ili mogu nastati veće smetnje u obavljanju djelatnosti usta-nove (st. 2.). U slučaju razrješenja ravnatelja imenovat će se vršitelj dužnosti ravnatelja, a ustanova je dužna raspisati natječaj za imenovanje ravnatelja u roku od 30 dana od dana imenovanja vršitelja dužnosti (st. 3.).

Kao što je navedeno u upitu u konkretnom slučaju isteka mandata ravnateljice, Zakonom o ustanova-ma nije propisana mogućnost imenovanja vršitelja/ice dužnosti ravnatelja/ice. No imenovanje vršitelja/ice dužnosti ravnatelja/ice u ovom je slučaju moguće prema odredbi članka 131. stavka 1. Zakona o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi („Narodne novine” broj 87/08, 86/09, 92/10, 105/10, 90/11, 5/12, 16/12, 86/12, 94/13, 136/14 – RUSRH, 152/14, 7/17, 68/18 i 98/19) prema kojemu se vršitelj dužnosti rav-natelja imenuje u slučajevima propisanim Zakonom o ustanovama te u drugim slučajevima kad ustanova nema ravnatelja. Ovo je slučaj kad školska ustanova ne će moći pravodobno provesti postupak imenovanja ravnatelja/ice i ne će imati ravnatelja/icu, nego će biti imenovan/a vršitelj/ica dužnosti ravnatelja/ice.

Koliki je rok za usklađivanje statuta prema izmje-nama ZOOOSŠ-a iz 2019. godine?

Zakonom o izmjenama Zakona o odgoju i obrazo-vanju u osnovnoj i srednjoj školi koji je objavljen u „Narodnim novinama” broj 98/19, a stupio na snagu 1. siječnja 2020., nije propisan rok usklađivanja statuta ni drugih općih akata školske ustanove. Stoga školske ustanove mogu samostalno ili u dogovoru s osniva-čem, a najbolje što prije uskladiti statute.

/ pravo /

napisala olivera marinković, dipl. jur.

ostanite doma!

Ovih smo dana svi svjedoci niza nepovoljnih zbivanja kod nas, u svakoj obitelji, u svakoj ulici, u svakom gradu i na globalnoj razini. Iako zbog pandemije koronavirusa osjećamo gubitak kontrole, ostaje nam mnogo toga što možemo učiniti, za sebe, svoje najbliže, ali i neznane ljude. U siječnju je Svjetska zdravstvena organizacija izbijanje nove koronavirusne infekcije proglasila javnozdravstvenom prijetnjom, a u ožujku je zaraza virusom COVID-19 procijenjena pandemijom, koja je dovela do strjelovite promjene svijeta kakvog znamo. Odjednom smo primorani vrijeme provoditi doma, sa svih strana dolaze poruke o potrebi i dobrobiti ostanka kod kuće. A kad je sve krenulo po zlu u obliku virusa korone, dogodio se i razoran potres u Zagrebu i njegovoj okolici.

Kako i gdje da čovjek nađe energiju kad ga isto-dobno okruži toliko problema? Samo zato što život trenutačno nije lak, ne znači da se ne možete smijati. Budite pozitivni kad vas negativnost okružuje, ali i isplačite se, jer je i tuga dio naše emocije. Budući da je koronavirus novost te mnogi detalji nisu poznati, što pojačava osobni doživljaj opasnosti, strah je nor-malna reakcija. To je slučaj i s doživljajem prijetnje od zaraze koronavirusom. Koliko su zapravo ljudi u strahu i kolika je razina panike u populaciji zaklju-čujemo na temelju onoga što vidimo u bliskom okruženju ili putem medija. Ono što sa sigurnošću ipak možemo reći jest da je koronavirus u sredi-štu pozornosti javnosti i jedna od vodećih tema u posljednje vrijeme.

Psihički stres uzrokuje negativne osjećaje i vjero-vanja koja se javljaju uvijek kad ljudi procijene da se ne mogu suočiti sa zahtjevima svoje okoline (Lazarus i Folkman, 1984.). Važno je istaknuti da nije svaki stres negativan, jer čovjek ne može živjeti bez stresa i određena je razina stresa nužna za čovjekov osobni rast i razvoj. Brojnim je istraživanjima dokazano da stres ima negativan utjecaj na čovjeka te da intenzivan i dugotrajan stres dovodi do bolesti (Lindemann, 1982.). U stanju stresa kod čovjeka se javljaju različite fiziološke reakcije koje uzrokuju promjene u fizičkom i psihičkom funkcioniranju. Reakcije organizma ogle-daju se u aktivaciji simpatičkog dijela autonomnoga živčanog sustava i izlučivanju kateholamina te aktiv-nosti nadbubrežne žlijezde i izlučivanju glukokorti-koida iz njezine kore (Beckner, 2004.). Ove reakcije dovode tijelo čovjeka u stanje povećane pobuđenosti koja se ogleda u povećanju krvnog tlaka, povećanju broja otkucaja srca, usporavanju probave, slabljenju imunološkog sustava, pojačanom znojenju. Brojna istraživanja pokazuju da stres ima i negativan utjecaj na kognitivne funkcije čovjeka, na pamćenje, učenje i općenito na intelektualno funkcioniranje.

Psiholozi kažu da se ne računa ono što nam je život oduzeo, već što ćemo učiniti s onime što nam je ostalo. Bez obzira na to koliko stvari bile dobre ili loše, svako bismo se jutro trebali probuditi i biti za-hvalni na svome životu. Za dobre je stvari potrebno vrijeme i zato valja biti strpljiv te svojim ponašanjem pomoći da zajedno prebrodimo ovu krizu.

Oko 60 posto slučajeva srčanog udara, koji rezulti-raju srčanim zastojem, dogodi se u prisutnosti neke osobe, koja je, da je znala pružiti srčano-plućno oživljavanje, metodu pružanja prve pomoći, mogla spasiti žrtvu. A oko dvije trećine smrtnih slučajeva, uzrokovanih srčanim zastojem, događa se prije nego žrtva stigne u bolnicu.

Nekad je poučavanje tehnike pružanja prve pomoći bilo presloženo. U međuvremenu je trening srčano-plućnog oživljavanja pojednostavljen. Treba imati na umu tri stvari: dišni put (podignite donju vilicu kako biste otvorili dišni put); disanje (kad je dišni put otvo-ren, s dvama prstima druge ruke stisnite nosnice žrtve i polako dva puta upuhnite zrak u usta žrtve, dok se grudi ne počnu nadimati); krvna cirkulacija (pritisni-te 15 puta na sredinu grudiju kako biste potisnuli krv na cirkulaciju po čitavom tijelu).

Prvo utvrdite da je osoba bez svijesti, zatim da ne diše i da nema pulsa (pipanjem karotidne arterije na bilo kojoj strani vrata). Odmah pozovite hitnu po-moć. Žrtvu položite na leđa i počnite pružanje prve pomoći redom kako je gore navedeno. Nakon četiri ciklusa upuhivanja zraka i pritisaka, ponovo provje-rite puls i, ako je prisutan, provjerite disanje. Ako puls postoji, ali nema spontanog disanja, nastavite s pokušajima uspostavljanja disanja, uz stalnu kon-trolu pulsa. Ako je oboje prisutno, srčano-plućno oživljavanje može biti obustavljeno, ali puls i disanje treba kontrolirati, jer srce žrtve može ponovno stati.

Srčano-plućno oživljavanje „kupuje” vrijeme, jer

ono ipak pruža mozgu kisik neophodan za održava-nje života, kao i drugim vitalnim organima, sve dok srce ponovno ne pokrene zdravstveno osoblje hitne pomoći, uz pomoć defribilatora.

U većini slučajeva, kolima hitne pomoći treba od 10 do 20 minuta pa bez srčano-plućnog oživljavanja nema nade za preživljavanje. Mozak počinje umirati unutar četiri minute nakon što se cirkulacija zausta-vi, a nakon deset minuta, čak ako osoba može biti oživljena, oštećenje mozga bit će znatno.

Ne treba se brinuti o tome provodi li se oživljavanje sasvim propisno. Svako je oživljavanje bolje nego nika-kvo. Vrijedno je čak i samo otvoriti dišni put zabaciva-njem glave unatrag kako bi se podigla vilica dok žrtva leži na leđima. Pa čak i sami pritisci na grudi također pomažu. Kad odrasla osoba kolabira sa srčanim zasto-jem, kisik prisutan u krvi stoji na raspolaganju samo tri-četiri minute i ako taj kisik cirkulira po organizmu uz pomoć kompresije grudi – dok pomoć ne stigne – to bi moglo biti dovoljno da se spasi žrtva.

Osim što se brinu o tome da oživljavanje možda obavljaju na „pogrješan” način, mnogi potencijalni spasitelji strahuju i od izlaganja ozbiljnim oboljenjima, kao što su AIDS, hepatitis ili tuberkuloza, dok pružaju prvu pomoć u disanju metodom „usta na usta”. Zasad nisu poznati slučajevi prijenosa takvih infekcija tijekom srčano-plućnog oživljavanja. Međutim, ako onaj tko pruža pomoć ima otvorenu ranicu u ustima ili oko njih pa se teško odlučuje na osobni kontakt, barem se dišni put žrtve može otvoriti i početi s pritiscima na grudi.

/ Psihologija ////////////////////////////////////////////////////////////

iako zbog pandemije koronavirusa osjećamo gubitak kontrole, ostaje nam mnogo toga što

možemo učiniti za sebe, svoje najbliže, ali i neznane ljude

/ zdrav život /////////////////////////////////////////////////////////////

oko 60 posto slučajeva srčanog udara dogodi se u prisutnosti

neke osobe, koja je, da je znala pružiti srčano-plućno

oživljavanje, mogla spasiti žrtvu

napisala sanja režek, profesor psiholog

napisao dr. ivo Belan

zakonom o ustanovama nije moguće imenovati vršitelja

dužnosti ravnatelja, ali ga je moguće imenovati na temelju

zakona o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi

srČano-plućno oživlJavanJe

PostuPak imenovanJa ravnatelJa

15školskenovine

eduKacija zdravStvenih djelatniKa danaS je

važnija nego iKad

Medicinska škola u Puli osnova-na je 1956. godine kao Škola za medicinske sestre. Trenutačno je upisano 269 učenika koji se

u jutarnjoj smjeni i međusmjeni školuju za medicinske sestre odnosno medicinske teh-ničare opće njege, fizioterapeutske tehničar-ke/tehničare te primalje asistentice/asistente.

Školu pohađa mnogo učenika koji svakod-nevno putuju ili su smješteni u Učeničkom domu u Puli. Tako se ovdje obrazuju mladići i djevojke iz cijele zemlje, od Vukovara, Ko-mletinaca, Slavonskog Broda preko Zagreba, Ogulina do Čakovca. Stoga se djelatnici ponose time što njihovu školu pohađa, kako kažu, mladost i pamet iz cijele Lijepe Naše. Nastavna je baza struke, kako nekad tako i danas, Opća bolnica Pula. Godine 2010. zbog trošnosti je srušena stara zgrada škole, pa su se preselili u krug bolnice, točnije u zgradu bivše kirurgije. Zbog prelaska u jednu smjenu 2014. godine škola je postala mala za sve učenike te je unajmljen prostor Pučkog otvorenog učilišta Pula, a škola djeluje i u Sportskom centru Mirna. Tamo se održa-va nastava tjelesnog odgoja, što bi značilo da škola trenutačno funkcionira na trima lokacijama.

U organizacijskom je smislu škola prvi put iskoračila 2012. godine, kad je osim smjera medicinskih sestara opće njege trajno uspo-

stavljen i program fizioterapeutski tehničar, dok od 2017. godine školuju i dvije generaci-je programa primalja asistentica.

graDi se nova školaKao što su Školske novine već pisale, nedav-no je počela izgradnja nove školske zgrade, koja će biti opremljena po najnovijim stan-dardima, otkriva nam ravnatelj škole Ivan Žagar. Svaka će učionica imati interaktivne ekrane, a osim praktikuma postojećih smje-rova imat će i zubotehnički te biokemijski laboratorij, za upisivanje smjerova dentalni tehničar i zdravstveno-laboratorijski tehničar u idućem razdoblju.

Savjesnost i privrženost pomaganju drugi-ma usađena je u svakog od ovih učenika, pa tijekom školovanja u Puli lokalnoj zajednici rado nude svoje usluge: – Jednom mjesečno učenici na gradskoj tržnici građanstvu mjere krvni tlak, razinu šećera u krvi te pružaju savjete osobama ko-jima je potrebna fizikalna terapija, sudjeluju u školskim projektima, a mnogi su od njih i uspješni sportaši – otkriva Žagar.

Sami nastavnici, osim što rade u redovitoj nastavi, ističu se po samostalnom pisanju i realiziranju EU projekata. Naime, od 2016. godine škola je provela četiri velika projekta te povukla nekoliko milijuna kuna, a sudje-luju i u nizu manjih, regionalnih, na razini

napisao Branko nađ

medicinSKa šKola pula

naša je šKola od StratešKog intereSa za regiju Kojoj

pripadamo, grad, za cijelu hrvatSKu, pa i šire. medicinSKe

Su SeStre, uz liječniKe, veĆ neKoliKo godina deficitarno

zanimanje, a natječaji u opĆoj bolnici pula, ali i drugim

zdravStvenim uStanovama u iStri i hrvatSKoj, gotovo Su

Stalno otvoreni u potrazi za radnom Snagom

ravnatelj ivan žagar

16 broj 14-15 • Zagreb 21. travnja 2020.školskenovine

mogli u školskim uvjetima u kojima učenici vide i naše neverbalne poruke.

Stoga, dodaje Rotar, učenike svakodnevno upućuju na to da budu dobri i pristojni jedni prema drugima, da se međusobno podrža-vaju. Podsjeća ih na poželjnu i prihvatljivu komunikaciju u virtualnom okruženju, da budu pažljivi prema starijim osobama:

– Ovo su vremena koja pretpostavljaju višu razinu individualne i zajedničke odgovor-nosti. U jedno smo sigurni – naši su učenici mlade i pametne osobe koje se novim okol-nostima prilagođavaju brže i lakše od nas sta-rijih. No, iako u virtualnom svijetu takoreći plivaju kao ribe u vodi, nemojmo zaboraviti da im i dalje treba naša podrška i razumijeva-nje, možda i više nego ikad. Poželimo im da u svojim izborima budu odgovorni i da se ne zaborave zabavljati, a svima nama želim puno zdravlja.

Tijekom odgoja i obrazovanja u Medicin-skoj školi Pula sve se učenike potiče na razvoj individualnih sposobnosti, kako bi izrasli u društveno obzirne i odgovorne osobe, da na novu razinu podignu svoje razumijeva-nje kulture života, brigu za tjelesni razvoj i zdravlje, poznavanje društvenih i gospodar-skih prilika i stvaranje potrebne mogućnosti komuniciranja. Dakako, i da stječu temelj-no obrazovanje iz prirodno-znanstvenog i društvenog područja usvajanjem potrebnih sadržaja za razumijevanje i svladavanje stru-kovnih sadržaja.

praksa visoke kvalitete– Svjesni smo činjenice da samo kvalitetan nastavnik može realizirati kvalitetnu nasta-vu temeljenu na suvremenim spoznajama. Tako visoko postavljen cilj podrazumijeva visoko motivirane i stručno osposobljene nastavnike, jer nije dovoljno doći na nasta-vu i predstaviti sadržaje otprije pet ili deset godina. Suvremenu nastavu usklađujemo s promjenama u društvenim, stručnim i komunikacijskim područjima, čime učenici-ma stvaramo okružje u kojem mogu usvojiti potrebna znanja i vještine za samostalan ili timski rad – ističe ravnatelj.

Zbog takvog promišljanja školovanja budućih medicinara nastavnici ove škole

Istarske županije. Redovito, dakako u surad-nji s učenicima, organiziraju i humanitarne akcije: darivanje potrebitih odjećom, obućom, hranom itd.

– Što se tiče krajnjeg rezultata škole, velik broj bivših učenica i učenika radi u sustavu primarnog pružanja zdravstvene skrbi. Većina njih danas radi u Općoj bolnici Pula, neki i na upravljačkim pozicijama, bilo kao glavne sestre na odjelima ili kao liječnici voditelji odjela – govori prvi čovjek Medicinske škole Pula.

Budući da ciljevi odgoja i obrazovanja učenika proizlaze iz specifičnosti njihovih budućih zanimanja, a to je rad s ljudima u potrebi, posebno značenje u ovoj školi pridaje se odgoju i obrazovanju učenika, i to putem usvajanja i razvijanja humanog odnosa prema bolesnom čovjeku, razvoja smisla za deonto-logiju, estetiku, kulturno-higijenskih navika, savjesnosti i urednosti, čuvanja profesionalne tajne i vještine komuniciranja s oboljelim ljudima, kao i u komuniciranju u sklopu stručnog tima.

MeđUsoBna poDrškaPedagoginja škole Ljiljana Rotar svjesna je da svjedočimo društvenim promjenama koje imaju bitan utjecaj na naša sadašnja i buduća ponašanja. U okolnostima u kojima zbog pre-vencije zaraze učenici radno i slobodno vrije-me provode u svojim domovima, a socijalni

su im kontakti svedeni na minimum – uloga odgojno-obrazovnih radnika sve je složenija:

– Sadržaje koje bi djeca i mladi u svom osobnom i profesionalnom razvoju usvajali i razvijali putem neposrednih socijalnih konta-kata, fizičkim i emocionalnim interakcijama, trenutačno nije u potpunosti moguće ostva-riti. Nastavnici, razrednici i stručni suradnici u virtualnim učionicama komuniciraju i rade u uvjetima u kojima učeniku ne mogu dati podršku, razumijevanje ili savjet kao što su to

Broj učenika: 269Broj odgojno-obrazovnih djelatnika: 49najstariji nastavnik: Jasmina Kuzmanović (Politika i gospodarstvo, Građanski odgoj)najmlađi nastavnik: Petra Prenz (Biologija)

Broj mentora: 5

Broj savjetnika: 2

ima li škola sportsku dvoranu: nema

koliko smjena: jutarnja i međusmjena

oSobna Karta šKole

zajednička slika nastavnika, stručnih suradnika i ravnatelja nakon polaganja kamena temeljca

učenici Su mlade i

pametne oSobe Koje Se novim oKolnoStima

prilagođavaju brže i laKše od

naS Starijih. no, iaKo u

virtualnom Svijetu plivaju

Kao ribe u vodi, nemojmo zaboraviti da

im i dalje treba naša podršKa i razumijevanje,

možda i više nego prije

pedagoginja ljiljana rotar

praktična nastava

ovako se slavi dan žena u ovoj školi

17školskenovine

redovito odlaze na stručna usavršavanja i napreduju u struci, a sve to u suradnji s partnerima kao što su Zavod za javno zdravstvo Istarske županije, Obiteljskim centrom, Centrom za socijalnu skrb, Općom bolnicom Pula i brojnim udrugama. Sjajnu suradnju škola ostvaruje sa Sigurnom kućom, Udrugom za djecu i mlade s cerebralnom paralizom…

Prošle je godine škola prvi put organizirala i Konferenciju o strukovnim vještinama na kojoj su eminentni stručnjaci, zdravstveni i pedagoški djelatnici predstavili primjere dobre prakse i odnosno svoje profesionalne vještine.

Vratimo se strukovnom kurikulumu, čiji je sastavni dio strukovna nastava – klinič-ka nastava, zdravstvene vježbe, vježbe i strukovna praksa, sa zadatkom postupnog uvođenja učenika u profesionalni rad, izvodi se pod vodstvom učitelja i nastavni-ka strukovno-teorijske i praktične nastave u školskim praktikumima i kabinetima, pulskim zdravstvenim, odgojno-obrazov-

nim ustanovama, ustanovama socijalne skrbi.

Dio obrazovnog programa jesu i izborni predmeti, dodatna

i dopunska nastava, kao i izvanna-stavni sadržaji. Tijekom obrazovanja

u ovoj školi učenike upozoravaju na veliku odgovornost u budućem profesional-nom radu, na suvremene i važeće preporuke i ciljeve Hrvatske komore medicinskih sestara, Hrvatske komore fizioterapeuta i Hrvatske komore primalja.

A veliku pozornost treba obratiti i na činje-nicu da se djelatnost zdravstvene skrbi u svijetu razvija tako da se u središte njezinih aktivnosti postavlja čovjek i zdravlje umjesto bolesti, naglašava ravnatelj Ivan Žagar i zaključuje:

– Važnost naše škole od strateškog je interesa za regiju kojoj pripadamo, grad, ali i za Republiku Hrvatsku, pa i šire. Medicinske su sestre uz liječnike već nekoliko godina deficitarno zanimanje, pa su natječaji u Općoj bolnici Pula, ali i drugim zdravstvenim ustanovama u Istri i Hrvatskoj, gotovo stalno otvoreni u potrazi za radnom snagom. Na nama je da te kadrove osiguramo!

sanja Benazić kliba s učenicama

kako MisijU škole proMišljajU nastavniCi

motivirati uČenike zanimlJivim sadržaJimaA ko volite što radite, tad vam ništa nije problem. Što se tiče motivacije

učenika, trebamo samo primijeniti načine i metode rada koje će na-šim učenicima biti zanimljive i motivirajuće. Imala sam se prilike uvjeriti u to da učenje izvan klasične učionice, projektna nastava uvelike pruža iskustve-no učenje, učenje timskog rada u realnim situacijama. Tad našim učenicima nije ništa teško i ne savladivo, već naprotiv – mogu slobodno reći da je naših stotinjak učenika tijekom četiri godine imalo prilike biti vrjednovano od men-tora tijekom mobilnosti, i to s najvišim ocjenama.

Kad ste razrednik tad imate dublju komunikaciju s učenicima tijekom četiri godine tako da imate itekako priliku uspostaviti i izgraditi kvalitetne odnose. Naravno da se neki učenici bolje zapamte, kad vam trud koji ste uložili u nekog učenika urodi plodom, e to je to.

Kod ocjenjivanja i vrjednovanja bitno mi je da učenici povežu nastavni sadržaj s praktičnom primjenom, da uspiju povezati i primijeniti naučeno tijekom svoga rada.

S obzirom na to da smo mi strukovna škola, kurikularna nas reforma još čeka, ali mislim da će nama nastavnicima itekako dobro doći, i to u smislu dobivanja kreativnijeg rada, bolje motivacije te veće autonomiju u našem radu. A učenicima će takav oblik učenja uvelike pridonijeti osposobljavanju za svijet rada i nastavak obrazovanja.

Mirhada Šehić, voditeljica Erasmusova projekata

Iako se u današnje vrijeme misli da je rad u školi takoreći nemoguća misija, još uvijek je rad s djecom nešto što nam donosi osmijeh i

zadovoljstvo. Biti dobar i kreativan nastavnik iziskuje mnogo truda, vremena i ideja. Ali ako se u tome uspije, djeca to znaju prepoznati. Tajna je uspjeha i dobro uspostavljen odnos i komunikacija s učenicima koja se može postići međusobnim poštovanjem i profesionalnošću. Dakle, ono što očekujemo od učenika moramo im i sami pružiti.

U međunarodne suradnje učenici se rado uključuju zbog dobrobiti koje projekti donose. Moraju pokazati zrelost, odgovornost, samostalnost, sna-lažljivost, stručnost, što je veliki izazov za njih, ali i za nas nastavnike. Tad u najboljem svjetlu moraju predtstaviti sebe, školu te zemlju iz koje dolaze. Po-sebnu motiviranost daje im rad i usvajanje novih vještina u socijalno-zdrav-stvenim ustanovama nove zemlje u kojima obavljaju praktični dio nastave, prakticiranje engleskog jezika kao i novi segment, ne tako zanemariv – život u novoj obitelji i upoznavanje kulturoloških navika u novoj sredini.

Snježana Svitlić-Budisavljević, voditeljica stručnog vijeća nastavnika opće i zdravstvene njege te medicinske grupe predmeta

– Ljubav i entuzijazam u radu s učenicima pokušavam implementirati u svoj rad te se nadam da to utječe na njihovu motivaciju. Tijekom dugogo-dišnjeg rada s djecom motivacija nije nikad bila upitna; naprotiv, učenici koji dolaze u našu školu, a usmjerenja su fizioterapeutski tehničari, zaista su motivirani i raspoloženi za rad.

Svaka je generacija posebna na svoj način i ostavlja trag u srcu. Izdvojila bih drugu generaciju naših terapeuta, jer su podigli na noge naš projekt pod nazivom „Pokretom do zdravlja” te bili srčani i kreativni u radu.

Unutar predmeta koje predajem, a to su strukovni predmeti, prava reforma još nije nastupila pa tako i neka bitnija promjena. Usudila bih se reći da sam davno istupila iz okvira redovite nastave uključujući u rad projektnu i terensku nastavu. Upravo se to pokazalo izrazito pozitivno te je omogućilo učenicima, a i nama nastavnicima da se koristimo novim nastavnim meto-dama. Za to je potrebna hrabrost, a upravo ovo turbulentno životno razdoblje koje nas je zadesilo daje nam vjetar u leđa.

Danijela Panić, programerka vježbi i ljetne prakse

Motivacija učenika veliki mi je izazov. Učenike usmjeravam i motiviram ih da samostalno rade te pridonose rješenju problema koji im je

definiran. Aktivno sudjelovanje potiče ih na kreativnost i kritičko mišljenje. Smatram da je odnos s učenicima više nego korektan, mogu nam se obratiti za pomoć u bilo kojem trenutku, uvažavaju hijerarhijski stup i poštuju obra-zac ponašanja koji im je na početku nastavne godine izložen. Uvidjela sam da ih jako zanimaju konkretna iskustva koja potječu iz prethodnih radilišta na kojima sam radila kao medicinska sestra (operacijska dvorana na kirurgiji i iskustva stečena radom u Službi za psihijatriju). Ono čemu dajem veliku važnost jest povezivanje prethodno stečenoga znanja s novim usvojenim znanjem uz radna iskustva koja su stekli tijekom obavljanja kliničke nastave i zdravstvenih vježbi. Vrjednujem način povezivanja gradiva i konkretnog djelovanja, odnosno intervencije na zadani problem kontinuiranim praćenjem učenika.

Sanja Benazić Kliba, programerka kliničke nastave i vježbi

akCijoM „ne BaCajMo

Brašno!” MatUranti sU U 20 goDina CrvenoM

križU Donirali tri i pol tone

Brašna

školski ProjektiPonose se u Medicinskoj školi Pula županijskim, državnim i europskim projektima kojima učenici

u općeobrazovnom i strukovnom području uče, usvajaju i razvijaju svoje kompetencije. Neki su od tih projekata SEMEP, Zavičajna nastava, Pokretom do zdravlja, Volontiranje u palijativnoj skrbi, projekti Erasmus+, KA1: „Zdravstvena njega i rehabilitacija u gerontologiji i palijativnoj skrbi”, Erasmus+ KA2: „Zdravstvena pismenost” i „Starost nije bauk”, „Zajedno do zdravlja”... Učenici su imali prilike svoje ljetne prakse i zdravstvene vježbe realizirati u zdravstvenim i socijalnim ustanovama Republike Irske i Portugala. Naročito ističu dvadeset godina dugu humanitarnu akciju maturanata „Ne bacajmo brašno!”, kojom su u posljednjih dvadeset godina gradskom društvu Crvenoga križa donirali tri i pol tone brašna.

sMotre i natjecanjaNa međužupanijskom natjecanju WorldSkills u Karlovcu učenik Ilija Eldić sudjelovao je iz područja

zdravstvene njege. U području sportskih natjecanja srednjih škola, na županijskim natjecanjima postignuti su vrijedni rezultati; ženske ekipe osvojile su 1. mjesto u kategoriji badminton i treće mjesto u kategoriji odbojka na pijesku. A i natjecanja iz prve pomoći u organizaciji Crvenoga križa Pule uvijek su zanimljiva za učenike koje mentorira Gordana Rocek Čerina, strukovna nastavnica.

Učenici usmjerenja medicinska sestra odnosno medicinski tehničar opće njege i učenici usmjerenja fizioterapeutski tehničar/tehničarka već niz godina aktivno sudjeluju i u projektu E-medica. Godišnje u njemu sudjeluje oko 300 učenika i nastavnika iz 35 srednjih škola iz Hrvatske i inozemstva. 

infodan za učenike osmih razreda i njihove roditelje

na jednoj od brojnih javnih akcija mjerenja tlaka građanima

18 broj 14-15 • Zagreb 21. travnja 2020.školskenovine

napisala marija drobnjak posavec

Bio je Svjetski dan zdrav-lja, a naša je javnost zaokupljena bolešću koja

je poprimila svjetske razmjere i promije-nila mnogo toga, pa nam je realni život u mnogočemu postao virtualan. Jednostavno nije više moguće živjeti i raditi na isti način kao što je bilo prije i čovjek se mora prilagoditi novim prilikama i potrebama.

Osnovna je potreba svakoga tjelesno i duhovno zdravlje. Kad smo zdravi onda na to i ne mislimo, ali kad zaprijeti ovakva globalna opasnost onda nam je svima, zaista, zdravlje najvažnija briga. Istodobno, ne mogu se zapustiti ni sve one druge djelatnosti i ljudske potrebe, a mislim da je opet najvažnije ostati čovjek, koji ne može biti čovjeku vuk.

U svijetu koji smo skrojili po nekoj logici činilo nam se da možemo kako hoćemo živjeti po svome i ne

obazirati se na one kraj sebe, ni na one prije sebe, a ni misliti na one koji će doći poslije nas. Ali to nije baš išlo sve kako nam se činilo. Surova stvarnost pokaza-la se da smo bespomoćni kad smo sami zaokupljeni samo svojim viđenjima svijeta, samo svojim zadovolj-stvima, samo svojim osobnim potrebama. Imati samo sebe i vidjeti pred sobom samo sebe, kreirati život kao svoje slike i prostrti ga sebi pod noge. Ne može kad se prilike promijene onako kako nama ne odgovara. Zbog svega toga sad nam treba novih znanja i spoznaja. To posebno moramo naučiti naše mlade i pomoći im kako bi se mogli snaći i živjeti dalje. Svi smo se našli pred novim izazovima. Učitelji se sad mogu osjećati kao da su im iz ruku izbijeni gotovo svi alati i sredstva kojima se činilo da raspolažu. Treba sada doprijeti do srca i uma svojim učenicima kroz virtualne svjetove i tehno-logije koje treba svladati. To nije nimalo lako, tehnolo-gija je otišla, kako se čini, mnogo dalje od čovjekovih sposobnosti.

Virtualna se škola pokazala dosta dobrom za-mjenom za ove teške prilike, jer je omogućila da se obrazovanje i odgoj nastave u novom obliku. Mno-go učenika brzo prihvaća nova lica s ekrana i nove metode i sredstva koje im pruža takav virtualni svijet. Nove su generacije i dosad rado bježale od stvarnosti u svjetove gdje su mogli biti gospodari mnogih svojih želja i često su mnogo vještije od svojih učitelja, to je za njih dobro.

Htjeli ili ne, roditelji, pa i bake, djedovi i poneki dobro-namjerni dragovoljci mogu u ovakvoj školi koja je kod kuće, a i na ekranu, odigrati ulogu voditelja dopunske i dodatne nastave, slobodnih aktivnosti i drugih izvanš-kolskih oblika odgoja i obrazovanja.

No osim svega mislim da je osobito važno, osim svih ovih aktivnosti u ovim novim prilikama, podsjećati djecu, svoju i tuđu, da je čovjek i njegovo zdravlje ovi-sno o njemu, ali i o drugim ljudima kao i o svijetu koji ga okružuje, i to onaj stvarni kao i onaj virtualni. Ako se štuje, cijeni i njeguje i voli drugi čovjek, priroda oko njega, ako se stvara svijet koji dolikuje onim ljudskim zakonima i pravilima koja su neupitna, onda se samo možemo nadati da će se preboljeti bolesti tjelesne i one koje su u duši.

Sklad mora biti između onoga što čovjek želi i sanja s onime što smije i može učiniti za sebe i za drugoga, ona se možemo nadati da će biti uvijek lakše prebo-ljeti sve.

Sad, u ovim surovim vremenima, najpotrebnija nam je ljubav i vjera, ne samo na riječima, nego i u djelima. Ono dobro što učinimo drugima uvijek će se, a posebno u nevolji, pamtiti i u stvarnom i virtualnom svijetu.

Naša svakidašNjica

sve Je virtualno

dobro je što su u ovakvu školu ušli na velika vrata i mnogi poznati i

priznati ljudi iz svijeta umjetnosti, kulture, znanosti, sporta, pa i zabave

koji na svoj način imaju ulogu atraktivnog i zanimljivog učitelja

Iako u izvanrednim okolnostima, i ove smo godine s učiteljicom hrvatskog jezika Tamarom Mikšom prigodno obilježili Svjetski dan osoba s Downovim sindromom. Učenici petog i sedmog razreda obukli su 21. ožujka rasparene, šarene čarapice i objavili svoje fotografije u Padletu. Poslali smo na taj, virtualni način poruku tolerancije i prihvaćanja svake

vrste različitosti, koja prelazi sve granice i za koju ne postoje nepremostive prepreke.Učenici OŠ Mate Lovraka

kUtina • oš Mate lovraka

raSparene čarape u znaK podršKe

povodom svjetskog dan osoba s downovim sindromom poslana je poruka tolerancije i prihvaćanja svake vrste različitosti

Ljubičasti dan – dan kad se širom svijeta ljubičastom bojom iskazuje solidarnost s osobama koje imaju epilepsiju. Obilježava se 26. ožujka na svim kontinentima i u više od stotinu zemalja svijeta te je progla-šen najutjecajnijim međunarodnim danom u svrhu podizanja razine osviještenosti o epilepsiji. Djelatnici OŠ Milana Langa iz Bregane, kao i obično, priključili su se pozivu i podu-prli i ovu akciju. S obzirom na to da trenutačno ne mogu biti u školskim prostorima, poslali su fotografije iz svojih domova odakle provode nastavu na daljinu.

Inače, Ljubičasti dan ili Purple Day akcija je pokrenuta 2008. godine u Kanadi na inicijativu tada devetogo-dišnje djevojčice Cassidy Megan, njezinih roditelja i Udruge za epilepsi-ju u Novoj Škotskoj. Javnim progo-varanjem o svojoj bolesti, Cassidy je željela smanjiti osjećaj usamljenosti i izolacije koji je učestalo prisutan kod osoba s epilepsijom. A javlja se kao posljedica društvene stigmatizacije i nerazumijevanja bolesti. Inače, Ljubi-časti se dan u Hrvatskoj obilježava od 2010. godine.

Igor Matijašić

Bregana • oš Milana langa

online ljubičaSti dan s obzirom na to da trenutačno ne mogu biti u školskim prostorima, djelatnici škole poslali su fotografije iz svojih domova odakle provode nastavu na daljinu

19školskenovine

U znak solidarnosti s liječnicima koji su iska-zali svoju požrtvovnost u nedaći koja nas je zadesila, naša Škola za dizajn, grafiku i održivu

gradnju iz Splita pridružila se akciji izrade plastičnih vizira za naše liječnike. Profesorica Nikolina Smilović uposlila je raspoloživu opremu naših 3D printera koji danonoćno rade već nekoliko dana. Proizvodnja je pri-lično spora i za izradu jednog vizira potreba su puna

tri sata. Također bismo zahvalili tvrtki Dual koja je velikodušno donirala prozirni materijal koji se postav-lja kao zaštita na viziru. Do sada proizvedeni viziri već su proslijeđeni našim liječnicima na hitnim odjelima. Ovisno o dostupnosti materijala na tržištu nastavit ćemo s proizvodnjom. Hvala svim profesorima koji su se javili s voljom i željom da daju svoj obol u borbi s koronavirusom.

Škola za dizajn, grafiku i održivu gradnju iz Splita, do jučer Graditeljska obrtnička i grafička škola u Splitu, nasljednica je jedne od najstarijih škola u Splitu, Stru-kovne risarske odnosno Scuole di disegno industriale, kasnije znane kao Splitska škola za dizajn. Osnovao ju je 1907. godine inženjer, arhitekt, reformator obrazova-nja i osnivač Etnografskog muzeja i Galerije umjetnina Kamilo Tončić.

Nikolina Smilović

Vrijedni učenici Osnovne škole Čazma, u suradnji s Komunalijama Čazma, posadili su drvored bagrema. Aktivnost je provedena u sklopu projekta „Ne reži

granu na kojoj sjediš!” odnosno Učeničke akcije protiv klimatskih promjena. Hvala komunalnom društvu na str-pljenju i mogućnosti koja je pružena našim učenicima.

Ivana Moguš

čazMa • osnovna škola

Sadnja bagremaakcija je provedena u sklopu projekta „ne reži granu na kojoj sjediš!”

split • škola za Dizajn, grafikU i oDrživU graDnjU

protiv Korone – 3d printerom

pridružili smo se akciji izrade plastičnih vizira za naše liječnike. naši 3d

printeri danonoćno rade, budući da je proizvodnja prilično spora, jer su za

izradu jednog vizira potreba puna tri sata

Izvanredna vremena zahtijevaju izvanredne mjere i aktivnosti. Raduje nas što je jedna takva

osmišljena upravo u našem gradu već u prvom tjednu učeničkog ostanka u svojim kućama, i to za naše najmlađe učenike.

Riječ je o hvalevrijednom projektu GKL Rijeka pod nazivom „U lutkar-sko s kauča”, koji je to predstavio na svojim službenim stranicama na sljedeći način: „... Program se sastoji od nekoliko dijelova, a prvi dio koji je počeo sredinom ožujka odnosi se na tjedno prikazivanje predstava online. Točnije, svakog petka u podne za javnost se otvara po jedna predstava s repertoara Gradskoga kazališta lutaka

Rijeka. Program je uspješno počeo predstavom Wanda LaVanda... Na nrežnoj stranici te profilima Gradskoga kazališta lutaka Rijeka na Facebooku i Instagramu svakoga petka u 12 sati bit će postavljena poveznica putem koje će sva zainteresirana publika besplatno moći pogledati po jednu predstavu iz njihova repertoara. Nakon Wande LaVande, kojom je 20. ožujka obilježen Svjetski dan kazališta za djecu i mlade, uslijedila je predstava Mačak u čizmama, kojom je 27. ožujka obilježen Svjetski dan kazališta.”

Obilježavanju spomenutih dana u velikom broju priključili su se i učenici naše škole, praćenjem ponuđenih sadr-žaja na koje ih se redovito podsjeti pu-tem virtualne zbornice. Da ih predstave itekako vesele vidljivo je i iz fotografija koje roditelji šalju svojim učiteljima. Svaka je predstava dostupna za gledanje do idućeg petka u 12 sati, kad će biti zamijenjena novim naslovom. Raspored predstava u predstojećim tjednima, kao i više o samome projek-tu, možete pronaći na poveznici http://www.gkl-rijeka.hr/index.php/novosti-programa-u-lutkarsko-s-kauca/.

Nensi Čargonja Košuta

rijeka • oš „srDoči”

SvjetSKi dan Kazališta na SaSvim druKčiji načinGradsko kazalište lutaka rijeka svakoga petka u 12 sati postavlja

poveznicu putem koje sva zainteresirana publika besplatno može pogledati po jednu predstavu iz njihova repertoara

20 broj 14-15 • Zagreb 21. travnja 2020.školskenovine

Učenici 2. f razreda (matematičari) među najboljima su u vrlo uglednoj Gimnaziji Josipa Slavenskog iz Čakovca. Iako su prirodoslovci po vokaciji, sudjeluju u kulturnom životu škole i grada (Lidrano, glazbeni nastupi, promocije, izložbe, slikarski projekti). Svakom je profe-

soru pravo zadovoljstvo naći se među ovim znatiželjnim, dinamičnim mladim ljudima koji „voze sto na sat”, ali uvijek korektno, usporavajući kad treba i s punim poštovanjem prema starijima. Svome vremešnom profesoru hrvatskoga jezika često pomažu na području informatike pa je tako bilo i ovaj put. Još dok je trajala nastava, među prvima u Hrvatskoj, uspostavili su putem Teamsa videovezu s profesorom i malo čavrljali, pokazavši kako bi to moglo izgledati. Zapamtimo ova lica, među njima su sigurno neki koji će ostaviti traga u hrvatskoj znanosti i kulturi.

Ivan Pranjić

kad matematiČari selfiJe okidaJuKUTA

K ZA

VAŠ TRENUTAK

doroteja Hunjaditea Horvat

emanuel vinkoena kosec

luka Mikulić

Filip jengićHelena lesar

ivan premuš

Mislav Štrukelj

jelena kovačić

karla Čmrlec

Urbanpokrivač

noa oreški

karla zagorec

leon vuk

vito jambrošić

lovro Žganec

paula Horvat

tin plaftak

adam ŠinjoriMaksimilijan Hižman

vilim srnec vida korpar

21školskenovine

U Medicinskoj školi Osijek virtualna je nastava već uhodana i provodi se prema planu i programu. Međutim, veliki su izazovi u izvođenju praktičnoga dijela nastave koji podrazumijeva rad u labo-ratoriju ili kabinetima, kao i izvođenje vježbi u zdravstvenim ustanovama, što je u ovakvim uvje-

tima nemoguće simulirati. Učenici 3. razreda smjera dentalni tehničar / dentalna tehničarka svoj praktični rad obavljaju u virtualnim učionicama. Učenici su prilagodljivi i većinom pozitivno gledaju na iznenadnu promjenu u nastavnome procesu. Učenice 3. dt razreda Mia Štefanić i Klara Marojević ističu kako im jako nedostaje rad u školskom laboratoriju jer tamo inače provode najviše školskih sati. Anto Jekić vidi veliku prednost u radu od kuće zbog virtualne dostupnosti profesora u svako doba dana, a s njim se slaže i Anđeli-na Mijakovac. Sara Dora kaže kako joj, uza sve prednosti virtualne nastave koja omogućuje rad u udobnosti vlastitoga doma, nedostaje razred jer ga smatra svojom drugom obitelji. Upravo je zajedništvo, smijeh, dru-ženje i vreva školskoga života nešto što svi prepoznaju kao veliki nedostatak ovakvog načina rada – u tome se slažu i učenici i profesori.

Marina Pilj Tomić

dentalni tehniČari u online okruženJu

U ovim izvanrednim i neugodnim uvjetima što su nas snaš-li, potreba za igrom i učenjem kod djece je, na naše veliko zadovoljstvo, sveprisutna. Vodeći se potrebama djece i

roditelja pokrenuli smo WhatsApp grupu za roditelje mlađe vrtić-ke skupine Dječjeg vrtića Žirek u Velikoj Gorici. Svakodnevno s roditeljima izmjenjujemo informacije, ideje, prijedloge aktivnosti, fotografiramo se, obavještavamo ih o važnim datumima, dijelimo prigodne pjesmice koje mogu otpjevati, slikovnice i priče koje mogu pročitati svojoj djeci. Na taj način želimo našoj djeci i rodi-teljima olakšati boravak kod kuće, kad već ne možemo realizirati odgojno-obrazovni rad. Iako smo kod kuće, ovim putem jedni drugima dajemo podršku, dijelimo osjećaje, kreativnost i nadu. Svakako se nadamo skorijem susretu, a dotad ćemo nesebično di-jeliti svoje znanje, vještine i iskustvo s našom djecom i roditeljima.

Tanja Njegovec

vrtić kod kuće

anto jekić

anđelina Mijakovackarla Mililoža

Mia stefanić

vedrana zelić

petra kneževićsara dora stjepan ivčić Fran Čolićklara Marojević

Magdalenakarla ena

lukateo

ivana zdunić i tanja njegovec

ema

lucija

oliver

22 broj 14-15 • Zagreb 21. travnja 2020.školskenovine

Veliki dio kulturno-povijesne cjeline i brojni zaštićeni spomenici kulture, zgrade, muzeji, eksponati, arhivi... oštećeni su u potresu i

čeka se brza reakcija nadležnih te početak obnove. Prema procjenama, oštećeno je čak 26 tisuća objekata, a od toga mnoga kulturna dobra. Kako ističu stručnjaci, obnovu treba početi odmah, a trajat će jako dugo. Zakon o obnovi oštećenih zgrada na području Zagre-ba i okolice već se priprema, ali premda se o njegovu sadržaju još ništa konkretno ne zna u javnosti je izazivao brojne polemike.

Ministrica kulture Nina Obuljen Koržinek kazala je kako će Mini-starstvo kulture sigurno biti uključeno u obnovu ošteće-ne kulturne baštine, a vidjet će se u kojem će smjeru ići izrada Za-kona. Naglasila je kako Hrvatska ima iskustvo poslijeratne obnove, a sličan je primjer i zako-na o obnovi Dubrovnika iz 1980. godine, nakon potresa koji se dogodio 1979. godine.

MetoDologija oBnove – Raspolažemo metodologijom i znamo kako se to radi. Naravno, treba pristupiti sustavnoj obnovi koja će uključiti građevin-ske radnike, urbaniste i stručnjake za zaštitu kulturne baštine. Statičari su odradili ili još odrađuju svoj posao i taj je proces u tijeku, bez obzira na to radi li se o pojedinačnoj zgradi unutar cjeline ili kulturno-povije-snoj cjelini – navodi Obuljen Koržinek, a Ministarstvo je sa zagrebačkim Gradskim zavodom za zaštitu spomenika počelo preli-minarnu evidenciju šteta.

– Posebna je metodologija za kulturnu baštinu za zgrade, a posebna za kulturna dobra – rekla je ministrica, dodavši kako već znaju da će se nešto muzejske građe morati evakuirati te da će se onda s metodologijama raditi cijela ekspertiza.

Središnje je mjesto za prikupljanje podata-ka o nastaloj šteti na kulturnim dobrima za područje Zagreba Gradski zavod za zaštitu spomenika kulture i prirode Grada Zagreba.

Ministarstvo kulture i Gradski zavod za zaštitu spomenika kulture i prirode Grada Zagreba formira operativne timove struč-njaka svih konzervatorskih odjela unutar Ministarstva za obilazak terena, pregled stanja i stupnja oštećenja te popisivanja štete na kul-turnom dobru, kao i propisivanja konzerva-torskih mjera zaštite. Jednako će se provoditi na području Grada Zagreba i na području ostalih županija koje su pretrpjele oštećenja uzrokovana nizom potresa. Utvrdit će se plan rada prema prioritetima u koja spadaju poje-dinačno zaštićena kulturna dobra upisana u Registar kulturnih dobara Republike Hrvat-ske te područje zone A kulturno-povijesne cjeline Grada Zagreba.

Iz Ministarstva kulture također upućuju građane Zagreba koji su vlasnici, korisnici, predstavnici stanara oštećenih zgrada na području zaštićene kulturno-povijesne cjeline

u gradu da se radi procjene štete od potresa na svojoj nekretnini prijave preko poveznice – prijava za pregled građevina nakon potresa. Štete na kulturnim dobrima u Zagrebačkoj i Krapinsko-zagorskoj županiji građani pri-javljuju nadležnim županijskim službama za hitne situacije te nadležnim konzervatorskim odjelima.

Muzejski dokumentacijski centar ocijenio je da je, premda je još prerano davati procje-nu šteta na zagrebačkim muzejima i u njima, već iz prvog pregleda sastavljenog na temelju podataka i fotodokumentacije iz muzeja jasno da će sustavno uklanjanje posljedica biti dugoročan projekt.

– Vrijeme za hitne stručne izvide, doku-mentiranje šteta i evakuaciju građe, gdje će to biti potrebno, tek je pred nama, no i ovaj su-marni pregled prijavljenih oštećenja potvrđu-je koliko su zagrebački muzeji ranjivi u dijelu upravljanja rizicima – navode iz MDC-a.

teške posljeDiCe Profesorica Irena Kraševac s Instituta za po-vijest umjetnosti ističe kako je potres ostavio teške posljedice na arhitektonskoj baštini.

– Ponajprije smo dobili uvid u iznimno loše stanje stambenih zgrada izgrađenih krajem 19. i početkom 20. stoljeća i probleme ljudi koji su ostali doslovno bez krova nad glavom u zgradama koje su postale nesigurne, da bi ubrzo počele kružiti informacije i o štetama na kulturnim dobrima. U jeku rasprava o kontroverznom GUP-u, grad je suočen s novim problemima koji su dijelom rezultat dugogodišnje nebrige i nedjelotvornosti nad-ležnih službi i pojedinih stanara. Statika mno-gih zgrada bila je ozbiljno narušena otprije, a potres je to samo ubrzao – navodi Kraše-vac, koja dodaje kako je povijesni ambijent Donjega grada 1962. godine postao zaštićena urbanistička cjelina upisana u nacionalni Registar spomenika kulture (danas Registar kulturnih dobara RH), a do toga vremena već je bio ozbiljno ugrožen.

– Većina građevina na tom je području nastala upravo nakon razornog potresa 9. studenoga 1880. godine, zahvaljujući pro-mišljenom urbanističkom planiranju i viziji gradskih čelnika. Uslijedila su dva rata, koja su pogodovala radikalnim društvenim pro-mjenama. Poslijeratna su razdoblja potaknula

Posljedice Potresa u ZaGreBu

obnova će biti dugotrajna i zahtjevna

RazgovaRao ivica Buljan

prema procjenama, oštećeno je čak 26 tisuća objekata, a od toga mnoga

kulturna dobra. kako ističu stručnjaci, obnovu treba početi odmah, a trajat će jako dugo. nužna će pritom biti velika

financijska sredstva, a obnova će u nekim segmentima biti dugotrajna i zahtjevna

te je propuštanje prilike da joj se pristupi sveobuhvatno, stručno, racionalno i inovativno jednostavno nedopustivo

23školskenovine

oBnova ne smiJe poČeti rušenjeM P redsjednik Društva povjesničara umjetnosti Zvonko Maković isti-

če kako je potrebno osnivanje višedisciplinarnog tima, odnosno autonomne stručne komisije, koja bi pripremala obnovu – usporedno s uklanjanjem najfatalnijih šteta i osposobljavanjem stambenih i drugih kapaciteta, što je preuzeo Grad Zagreb.

– Kao struka kojoj su težišta istraživanje i valorizacija spomenika i kulturnih dobara te njihovo čuvanje i zaštita, spremni smo i obvezatni uključiti se u planove obnove svim svojim znanjem, iskustvom i etičkim zasadama. S određenom zabrinutošću pratimo razgovore o obnovi u medijima – u koje zasad nismo pozvani, a u kojima se već nagađa o restrikciji službene zaštite, potrebi selekcije onoga što treba, ali i ne treba obnavljati, odnosno ukloniti kao manje važno. Te ideje o reviziji odavno ozakonjenih dokumenata o zaštiti spomeničkih urbanističko-arhitekton-skih cjelina Gornjega grada, Kaptola i Donjega grada smatramo neprimje-renima u danima kad se štete identificiraju i dokumentiraju. Poručujemo: obnova ne može i ne smije početi idejama o rušenju, nego pomnom analizom gubitaka i mogućnosti rehabilitacije spomenika i ambijenata. Primjer je stradanje i obnova Dubrovnika poslije potresa 1979. – navodi Maković te dodaje kako obnovu povijesnog središta treba proglasiti i oza-koniti kao prioritetni gradski projekt, što znači zajedničku misiju javnog i privatnog sektora.

– Hrvatski povjesničari umjetnosti uključit će se u njega individualnim inicijativama, ali i sustavnim angažmanom svoje krovne stručne orga-nizacije, Društva povjesničara umjetnosti Hrvatske – navode iz Društva povjesničara umjetnosti.

migracije stanovništva iz ruralnih krajeva, koje u gradu traži posao i stambeno zbrinja-vanje. Veliki stanovi u donjogradskim stam-benim palačama pregrađuju se i nadograđuju, najčešće proizvoljno i prema potrebama trenutačne situacije. Socijalistički sustav u fokus uzima kritiku buržoaskoga, građanskog društva prethodnog razdoblja, pa se na svoj način obračunava i s materijalnim nasljeđem puštajući da simboli toga vremena propadnu. Stanovi i čitave zgrade se nacionaliziraju i nerijetko pretvaraju u takozvane slamove – navodi među ostalim profesorica Kraševac te zaključuje:

– Unatoč činjenici da nije izrađena umjetnička topografija glavnoga hrvatskoga grada, struka je takoreći naoružana brojnim novijim knjigama, znanstvenim člancima i izložbenim prezentacijama posvećenima zagrebačkoj umjetničkoj baštini. Svijet je prepoznao specifičnosti i kvalitetu grada, o čemu je svjedočio velik turistički priljev po-sljednjih godina, a koji smo tako loše tretira-li, ne ulažući dovoljno u njegovu moderniza-ciju u skladu sa standardima novog vremena i mogućoj simbiozi staroga i novoga. Pritom je kulturna baština postala kolateralna žrtva, koju je sadašnji potres još teže pogodio.

Iz HAZU-a su uputili poziv na osniva-nje zaklada za financiranje obnove brojnih sakralnih, kulturnih, povijesnih i drugih objekata naše kulturne baštine, bolnica, škola, fakulteta, sveučilišta, muzeja, vrtića i drugih objekata javne namjene stradalih u potresu.

– Za popravljanje golemih šteta potrebna su iznimno velika sredstva koja se barem dijelom mogu prikupiti iz većeg broja manjih izvora. Brojni su važni objekti javne namjene u našoj povijesti bili sagrađeni na taj način. I zgrada Hrvatske akademije znanosti i umjet-nosti, sad nažalost potresom teško oštećena, svjedoči što se može sagraditi dobrovoljnim prilozima prikupljenima u zakladama – na-vode iz HAZU-a te dodaju kako se pozivaju pravne osobe i građani da osnivaju zaklade za obnovu pojedinih porušenih i oštećenih objekata s točno određenom svrhom osni-vanja i urede način upravljanja zakladom, pri-kupljanja i upotrebe zakladnih sredstava radi ostvarenja svrhe u koju se zaklada osniva.

– S tom svrhom na Akademijinim mrežnim stranicama objavljujemo ogledne primjerke akta o osnivanju i statuta zaklade kako bismo osnivačima olakšali postupak osnivanja. Hrvatska akademija u sklopu svog poslanja da štiti najviše društvene vrjednote smatra svojom dužnošću obratiti se javnosti ovim pozivom i objavljivanjem spomenutih akata – naveli su iz HAZU-a.

strUka UpozoravaHrvatska komora arhitekata, Arhitektonski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Društvo arhitekata Zagreba, Udruženje hrvatskih arhitekata, Udruga hrvatskih urbanista, Hrvatski savez građevinskih inženjera,

Društvo povjesničara umjetnosti Hrvatske, Institut za povijest umjetnosti i Hrvat-sko društvo krajobraznih arhitekata, kao stručne udruge i institucije, pozvale su na sveobuhvatne aktivnosti radi što kvalitet-nijeg prevladavanja situacije prouzročene snažnim potresima u Zagrebu. Spomenute institucije u pismu upućenom javnosti i

predsjedniku Vlade navode kako pokušaji kreiranja nedovoljno strateški promišlje-nog Zakona o obnovi zgrada oštećenih potresom na području Zagreba i okolice od Ministarstva graditeljstva i prostornoga uređenja pokazuju da se nakon snažnih potresa koji su pogodili Zagreb i niz naselja u Krapinsko-zagorskoj i Zagrebačkoj žu-paniji još uvijek nije pristupilo ozbiljnom i koordiniranom rješavanju ovog iznimno složenog problema.

– U namjeri da prebrodimo ovu tešku situaciju, kao što smo dosad nekoliko puta naglasili, zalažemo se za uspostavu Koordi-nacijskog tijela koje bi trebalo definirati sve strateške postupke, financijske modele i zako-nodavne okvire kako bi se ova kriza izgrađe-nog prostora Zagreba i njemu gravitirajućih naselja prevladala na kvalitetan način. Koor-dinacija bi obuhvaćala dvije razine: strateško planiranje i upravljanje krizom te operativne radne stručne skupine, uz kvalitetno učestalo informiranje javnosti o učinjenom – navodi se u pismu te dodaje kako je nužno aktivirati sve mehanizme kako bi se što prije i kvali-tetnije završilo s preliminarnim pregledima objekata za koje su vlasnici ili korisnici prija-vili oštećenja.

– Na temelju tih pregleda potrebno je dovršiti hitne sanacije i riješiti problem zbri-njavanja iseljenih građana. Druge potrebne aktivnosti podrazumijevaju analizu, kreiranje strategije, plana obnove, a kao rezultat toga i izmjenu zakonodavnog okvira koja će se prilagoditi stručno utemeljenom pristupu ob-nove i sanacije nakon ovog potresa te provesti široku protupotresnu sanaciju građevinskog fonda kao višegodišnji fokus države. Po-trebno je preispitati hitno donošenje zakona o obnovi zgrada oštećenih potresom na području Zagreba i okolice kao operativnog okvira. Brojne primjedbe koje je dostavilo niz institucija i pojedinaca govore o tome da prijedlog Zakona nije pisan dovoljno stručno i sveobuhvatno te da njime nisu na odgova-rajući način obuhvaćeni svi procesi koji će neminovno uslijediti želimo li obnoviti sve stradale sredine, a da u isto vrijeme unaprije-dimo stanje koje je u njima bilo prije potresa. Strateško sagledavanje potreba mora pret-hoditi ovom postupku – navodi se u pismu i dodaje kako će obnova uključivati velika financijska sredstva, bit će u nekim segmen-tima dugotrajna i zahtjevna te je propušta-nje prilike da joj se pristupi sveobuhvatno, stručno, racionalno i inovativno jednostavno nedopustivo.

poziv icom-a da PoMognu hrvatskim muzeJimaMeđunarodno vijeće muzeja ICOM pozvalo je vlade i institucije da

pomognu zagrebačkim muzejima stradalima u najjačem potresu koji je pogodio Zagreb u posljednjih 140 godina. Izrazivši suosjećanje sa svim hrvatskim građanima pogođenima tim potresom, ta je krovna muzejska or-ganizacija s tisućama članova na svojoj mrežnoj stranici objavila fotografije iz teško oštećenih muzeja, ističući kako cjelokupnu situaciju dodatno ote-žava aktualna situacija s epidemijom koronavirusa. Prenose kako je većina muzeja u središtu grada pretrpjela veliku štetu, neki od njih više nisu statički sigurni, a osim zgrada oštećena je i sama građa, u izložbenom prostoru i čuvaonicama. ICOM se također mobilizirao i radi sa svojom hrvatskom po-družnicom i Regionalnim savezom jugoistočne Europe kako bi se procijenila šteta i pronašao najbolji način da im pomognu u njihovim naporima obnove i sanacije. Uzimajući u obzir sanitarnu situaciju na nacionalnoj i međunarod-noj razini, ICOM poziva vlasti i međunarodne organizacije da, prikupljajući ljudske, financijske i tehničke resurse, pomognu hrvatskom stanovništvu i muzejskim stručnjacima.

24 broj 14-15 • Zagreb 21. travnja 2020.školskenovine

budljivu književnom životu i prilici da upoznaš toliko drugih ljudi. Slaganje i preslagivanje riječi, zvukova i glasova, prolaznih uspomena i prizora, pisanje poezije – na izniman način oblikuje i upravlja mojim vremenom. Zar to već nije velika životna nagrada, što ni na koji način ne umanjuje važnost Goranova vijen-ca? Naprotiv, inzistiranje na sretnoj razlici, na jeziku koji je katkad jedina moguća takozvana granica moga svijeta, čini me dijelom pjesničke zajednice, koja je, kako kaže Maleš, bolji dio našeg života.

U obrazloženju nagrade stoji, među ostalim, da je vaše pjesništvo iznim-no društveno i politično. Kako inače doživljavate politiku i društveni angažman?

– Obrazloženje je pisano sa zagrijanošću za moju poeziju, za ono što traje, postoji i nestaje, od Gunje, od zavičaja do grada, ispunjen glaso-vima, prizorima djetinjstva, hodanja, kretanja. Ispunjena je traženjem drukčijeg jezika, koji je blizu uporabnom, kojem dodajem disanje, ustreptalost, zanos i jednostavnost. Začudnost i kratkoročni nesporazumi vidljivoga i nevidlji-voga kao da toj poeziji katkad daje nestvarnu, snovitu crtu… Ona je tematski uvučena u pustolovinu ljubavi, traženja posla, ali i pisanja o pisanju, privučena pitanjem što je poezija, što je moj posao, ono za što već spomenuti Sloter-dijk kaže doći na svijet, dospjeti u jezik. Brinem o govornikovu mjestu, subjektu, o njegovoj prisutnosti u jeziku. Odsutno je moja stalna i stvarna tema, ulazim u prošlost da bih u njezinu mraku našao trag, znak, svjetlo za ono što mi se događa, što jesam. A što jesam? Tekst ide ispred nas, on je naša takozvana prošla bu-dućnost i otuda toliko radosti u pisanju, užitka u čitanju, njegova se nepredvidivost pokazuje logičnijom i razumnijom od naših odluka i želja. Pjesme, na primjer u knjizi Zid i fotogra-fije kraja i sada žive od žestine i naglosti njezina jezika, od blizine pjesničkih praksi koje su mi bile nepoznate, strane – semantički konkreti-zam. Sada u njima vidim nastojanje da nađem posao, da se smjestim u različitim slikama i figurama studentskog života, ali i tad aktualnih modusa izražavanja. Angažman je u poeziji učinkovit kad odustaje od izravnog interveni-ranja i sudjelovanja stvarima društva i politike, kad se čuva od zahtjeva i naloga izvan vlastite teme, izvan vlastitog jezika. Zadrhtim kad me uvjeravaju u društvenu i političku važnost onih koji u pjesmi, romanu ili drami upućuju na manjkavosti društva, upozoravaju na potrebu za sapunom, automobilom, potrošnjom, ovim ili onim ekonomskim gubitkom. Ali književ-nost, s druge strane, jest dio ekonomije, rada, mjerljiva je i učinkovita, da se poslužim sinta-

gmom Nuccia Ordinea, njezina korisnost be-skorisnoga. Pitam se nerijetko nevoljko što sam pridonio tom društvenom rastu pišući o vlaku koji ide, o nestalim kredencima, o ženama sa-moubojicama i pijanim zaspalim muškarcima na putu do Bihaća. Fikcija stvarnosti nadilazi maštu, imaginaciju pjesme zatvorene u sebi, u svojoj logici, jeziku.

Pjesnici se znaju nositi s teškim situaci-jama. Kako poezija i pjesnici reagiraju na ovu situaciju?

– Posao je pjesnika pisanje pjesama, ako to znači čitanje teksta svijeta, bavljenje riječima, idejama i nužnostima, što se pokazuju dugo-ročnije, pouzdanije u stalnoj promjenjivosti i nesigurnosti. Istina, to ih ne oslobađa zabluda i briga koje dijeli s drugima, što je i za njih kori-sno i dobro. Govorim o jedinom poslu pisanja u kojem tražim mjesto za ono što me napušta, što bih, inače, zaboravio i što bi nestalo. Tražim zadivljenost mrtvih i živih, jer sam ih poveo preko ceste, rekao ponešto o njima, opjevao ono što im je bilo nevažno, obično i rubno… Carver na pitanje o čemu govorimo kad go-vorimo o ljubavi odgovara da o njoj mislimo i pišemo kad je nema, kad mislimo da je nema. Pjesnici u neočekivanom vremenu nadomje-štaju gubitak komunikacije, veza s onime što nam je do jučer bila svakodnevica, običnost, ritual, rutina.

Poezija je, kako navode upućeniji, u odnosu na razdoblje prije desetak godina u povoljnijoj situaciji i više se čita. Kakav je vaš dojam?

– Mislim da se uvijek više čita nego što se to misli, nego što se to vidi. Poezija u dobroj mjeri živi od vlastite izmještenosti, rubnosti, ali to ne znači da joj nije nužna kritičarska i medijska, knjižarska i izdavačka pažnja. Rekao bih da pjesnici preživljavaju u svojoj pojedinačnosti i nelagodi osame, ili sumnji čemu i za koga pišu, ali nije to sve lišeno zadovoljstva, užitka. Koliko je uzbune i poremećaja u podatku da pčele napuštaju šume i dolaze u gradove? Nije riječ o začudnosti poezije nego o gubitku ravnoteže, kojoj smo upravo svjedoci. Otkad smo u izo-laciji svim dosadašnjim polaznicima radionica poezije i kratke priče, koje vodim dvadesetak godina, svaki dan šaljem pjesmu ili priču. Čitanju i prisutnosti poezije pridonijele su itakozvane društvene mreže, portali, internet-ske stranice i blogovi pjesnika, što im osigurava dostupnost, ali i uvjetuje način čitanja, na klik, na brzinu. Uvijek je dobrodošla ravnoteža, elektronička i tiskana knjiga idu zajedno, oba su formata važna u svojoj virtualnosti, ali i predmetnosti, opipljivosti. Knjiga u ruci stvara drukčiji doživljaj od poveznice na ekranu.

Koronavirus je promijenio naš način života, a kulturu je stjerao u virtualni svijet. Kad su ma-nifestacije u pitanju, jedna je od prvih „žrtava” bilo i Goranovo proljeće, koje je odgođeno do daljnjega, kao i dodjela Goranova vijenca. S ovogodišnjim dobitnikom Vijenca, pjesnikom Miroslavom Mićanovićem razgovarali smo o trenutačnoj nelagodnoj situaciji u kojoj se našao skoro cijeli svijet, o poeziji i kulturi.

Kako ste sve to doživjeli, od ushita zbog nagrade do naglog dolaska opomene i svjes-nosti o krhkosti našega svijeta?

– Suočeni smo na vrlo očit način s onime što nas je okupiralo, što je svijet učinilo global-nim zatvorenikom i preselilo ga u košmarnu virtualnost. Pojavom koronavirusa postalo je vidljivo ono što mijenja i ništi vrijednosti svijeta u kojem živimo: narušavanje ravnoteže i uništavanje prirode, gubitak ljudskosti, ratovi koji su raselili milijune ljudi, stradanja osiro-mašenih, beskućnika, koji su preko noći ostali bez posla, prepušteni svakodnevnoj borbi za opstanak... Živimo u svijetu koji, vođen novcem, logikom profita, nestaje pred našim očima. Kultura je stjerana u virtualni svijet, ali ona jest ta virtualnost koja traži jezik i načine na koje se može misliti o novom poretku, o očuvanju onoga što bismo trebali biti. Točno je da virus koji uvjetuje odustajanje od socijalno-ga konteksta pokazuje ranjivost i nepouzdanih naših vrijednosti. S osjećanjem da ponavlja-njem općih mjesta o statusu svijeta sudjelujem u njegovu nerazumijevanju, nestanku, ponovio bih Sloterdijkov apsolutni imperativ da je ‘je-dina činjenica od univerzalne etičke važnosti u aktualnom svijetu difuzno sveprisutan rastući uvid da dalje tako ne može’. Ipak, kao što vidi-mo, može. Ali kao da ne čitamo, ne slušamo ili ne vjerujemo. Nagrada koju sam dobio dio je slijeda o kojem ne mogu odlučivati, dio onoga što se događa, mijenja očekivanja i radosti. Skoro da bih rekao da nagrada dobiva prido-danu vrijednost, drukčiju važnost, ozbiljnost i važnost, naravno mimo onoga kako i što pi-šem. Neočekivanost je u naravi poezije, njezina čitanja i pisanja.

Goranov vijenac kod nas je vrhunac priznanja jednom pjesniku. Imate li vi takav osjećaj da ste sada dobili potpuno kulturnu i društvenu satisfakciju za svoj rad?

– Odgovor je daleko jednostavniji od osjeća-nja dobivene kulturne i društvene satisfakcije: već sam nagrađen samim pisanjem, koje uvijek znači i čitanje. Krhka struktura pjesme, ruban položaj poezije odveo me na toliko dalekih i lijepih mjesta, omogućio više dobitaka nego da sam ekonomist, nakupac oružja ili prodavač magle. Ali nije riječ samo o putovanju, o uz-

neočekivanost je u naravi

poezijeRazgovaRao ivica Buljan

iNtervju Miroslav MiĆanoviĆ – doBitniK Goranova vijenca

NAGRAdA KoJU sAm doBio dio JE sliJEdA o KoJEm NE moGU odlUčiVATi, dio oNoGA ŠTo sE doGAđA, miJENJA očEKiVANJA i RAdosTi. sKoRo dA Bih REKAo dA NAGRAdA doBiVA PRidodANU VRiJEdNosT, dRUKčiJU VAžNosT, oZBilJNosT i VAžNosT, NARAVNo mimo oNoGA KAKo i ŠTo PiŠEm

K

25školskenovine

njihovim tekstovima ono što im daje važnost, po čemu su drukčiji, jedinstveni. Katkad mislim da ništa drugo ne radim nego da samo radim. Razlika u čitanju i pisanju poezije, proze ili kri-tike jest u strategijama, namjerama ili ciljevima, obraćanjima čitatelju, ali uvijek jedno upućuje na drugo, čini ga novom referencom, fusnotom, intertekstualnom diverzijom… Rilke je u pravu kad kaže da živimo u krugovima koji se šire.

Svatko tko piše ima želju jednog dana napisati roman. Je li kod vas to izraženo?

– Zašto mislite da svi koji pišu žele napisati roman? Da, roman jest privlačan izazov, ali traži dogovor sa sobom: što i kako? Složio bih se s Damirom Milošem da roman nije autobiografska križaljka nego problem jezika i njegove strukture. Tko pročita posljednji Kunderin roman Praznik beznačajnosti uvjerit će se iznova na kakvu bi se zahtjevnom terenu pisanjem romana zatekao. Kundera u jednom razgovoru kaže: ‘Ja izmišljam priče, suprotstavljam ih međusobno i na taj način postavljam pitanja. Ljudska glupost dolazi iz potrebe da postoje odgovori na sve. Kad je Don Quijote krenuo u svijet, taj se svijet pred njegovim očima pretvorio u tajnu.’

Smatrate li da bi država trebala više ulagati u knjigu i izdavaštvo? Postoje tu određena sredstva, ali ona se čine nedostatnima.

– Odgovor se čini jednostavan, naravno da bi trebalo više odvajati za kulturu, više ulagati. Trebalo bi znati po kojim kriterijima, što čini našu suvremenost živom, izazovnom, drukči-jom i otvorenom. Ali kultura, knjige i izdavaš-tvo nisu izdvojene biljke, one traže kontekst u kojem su dostupne, čitane i vrjednovane, one su dio ekonomije. Broj knjiga, festivala, progra-ma, nerijetko nadilazi mogućnosti publike da ih prati, sudjeluje u njima, što znači da imamo razvijenu kreativnu industriju koja živi u zraku i treba svoju stvarnu infrastrukturu.

Radite u Agenciji za odgoj i obrazovanje. Je li se bilo lakše obrazovati nekad, bez ovih silnih tehnoloških pomagala, ili je to lakše danas? Kakva je razlika, koje su prednosti i mane?

– Možda je primjereno da od mnogih webi-nara koje provodi Agencija izdvojim Pisce na mreži. U programu, koji vodim s Mirelom Bar-baroša-Šikić, do sada je sudjelovalo više od 90 hrvatskih pisaca koji su svojim knjigama zado-bili pažnju književne kritike i čitateljske publike, a njihovi su tekstovi poticajni za čitanje u školi i izvan nje. Na redovitom mjesečnom susretu pisci komuniciraju s fizički prisutnim učenici-ma i nastavnicima, ali i s mnogo većim brojem sudionika iz različitih dijelova Hrvatske i izvan nje. Upravo smo danas, u posebnom, emocio-nalnom zanosu i brizi, razgovarali smo profeso-rom Predragom Paleom o značenju tehnoloških pomagala, njihovu značenju i ulozi učitelja kao središtu obrazovnog procesa. Više od 200 učitelja i nastavnika bili su priključeni, postavljali pitanja. Susret je održan online, virtualno, ali s osjećanjem da je to u ovim uvjetima dobrodošao oblik komuniciranja, ali koji ne može i ne će zamijeniti ono što čini ljudsku komunikaciju, što podrazumijeva neposrednost i blizinu drugih.

Tomislav Augustinčić dobitnik je nagrade za mlade pjesnike. Koliko među mladima ima interesa za poeziju i koga biste vi os-obno istaknuli kao perspektivnoga mladog pjesnika?

– Upućen sam i pratim suvremenu pjesnič-ku scenu, knjige mladih pjesnika dio su moga čitateljskog interesa i očekivanja, jer ono govori kako se sada piše, ali što i kako se čita, što se generira kao drukčije u njihovu pismu. Na-stojim čitanjem i kritikama, predstavljanjima, dati potporu njihovoj naglašenoj samosvijesti i odlučnosti da budu drukčiji, prepoznatljivi. Tko su mladi pjesnici? Miroslav Kirin koji je u poeziji napravio toliko vrtoglavih obrata – do jezika do zena. Na putu do čitatelja svoje dionice imaju Ana Brnardić, Aida Bagić, Olja Savičević Ivančević, Evelina Rudan, Dor-ta Jagić, Darija Žilić, Tomica Bajsić, Drago Glamuzina, Slađan Lipovec, Branislav Oblučar, Marija Andrijašević, Marko Pogačar... Otvara se nova linija pjesnika naglašene metaforično-sti koju iskušavaju u novim kontekstima, kao na primjer Davor Ivankovac, Martina Vidaić, Marijo Glavaš, Marija Dejanović, Monika Her-

ceg, Goran Čolakhodžić, Alen Brlek, Tomislav Augustinčić…

Tko su bili vaši pjesnički uzori?– Nemam jedinstvenoga pjesničkog uzora,

jer se očekivanja mijenjaju i uvijek sam pred izazovom nepročitanoga i neuhvatljivoga, ali i stanovitog otpora prema onome što mi je do jučer bilo poticajno. Veliki i važni pjesnici, uzo-ri, katkad potpuno ispune poetički prostor i ni-šta osim divljenja ne ostaje radoznalu čitatelju. Možda to odgovara načinu na koji sam dolazio do knjiga i započinjao čitati, htio sam, sjećam se, početi od početka koji se pokazao nestalan, od Hektorovićeva O kako dani prolaze poput nepovratna vala, kako piše na ulazu u njegov ljetnikovac, Zoranićevih Planina i došao do Arsenova Broda u boci, čije sam prvo izdanje dobio od nastavnika Josipa Krunića u Šibeniku. Zvuči nesuvislo, ali tako je s čitanjem, istraživa-njem novoga i novog. Gdje je tomu kraj?

Uz to što ste pjesnik, bavite se i pisanjem književnih kritika, sastavljanjem pjesničkih antologija... Kako sve to spajate u sebi?

– Spajam i razdvajam, pokušavajući u svemu tome biti sklon drugim autorima, tražiti u

danas Je teže stvoriti generacijski Prostor P ripadnik ste generacije kvorumaša i bili ste urednik časopisa

Quorum. Jesu li danas mogući takvi širi pokreti koji uključuju veću skupinu istomišljenika koji stvaraju poeziju?

– Na predstavljanju tematskog broja časopisa Dubrovnik, posvećenog Quorumu, prije dvadesetak godina, iznenadio sam se, s Brankom Čegecom, koliko je slučajnosti, namjera, razlika vezanih odjednom postalo predmet istraživanja i interesa onih koji su bili izvan njegova kruga. Riječ je o ge-neraciji čiju je različitost spretno formulirao Tvrtko Vuković, tvrdeći da svi kvorumaši znaju da nisu kvorumaši. Hoću reći da naknadno stječemo uvide o namjerama i mogućim naraštajnim sličnostima, jer smo, dok je stvar trajala, bili uvjereni da nas okuplja različitost, individualnost. Čini mi se da je sad mnogo teže stvoriti časopisni, generacijski prostor i da su mladi autori osuđeni na sebe i svoj tekst, što oni nadoknađuju, s pravom, objavama na internetu, pojedinačnim akcijama, izborima i pregledima.

žiVimo U sViJETU KoJi, VođEN NoVcEm, loGiKom PRofiTA, NEsTAJE PREd NAŠim očimA. KUlTURA JE sTJERANA U ViRTUAlNi sViJET, Ali oNA JEsT TA ViRTUAlNosT KoJA TRAži JEZiK i NAčiNE NA KoJE sE možE misliTi o NoVom PoRETKU, o očUVANJU oNoGA ŠTo Bismo TREBAli BiTi

26 broj 14-15 • Zagreb 21. travnja 2020.školskenovine

napisala milijana kovačević školska psihologinja, savjetnica

split

razbježali kao žohari kad se upali svjetlo i kao da se njih to ne tiče.

Treća je priča svježija. Mjesto radnje: kinodvorana u City centru one. Pošla sam pogledati jako hvaljeni film Male žene. Dvo-rana je bila više prazna nego puna. O filmu ne bih, ali o skupini dječaka i djevojčica koji su nagrnuli u dvoranu kad su svjetla već bila pogašena ne mogu šutjeti. Film samo što nije počeo. Oni upadaju bučno, stvaraju metež tražeći svoja mjesta, glasno se dovikuju, kao da nisu u kinodvorani i kao da nikoga u njoj nema. Ruke su im zauzete golemim papir-natim posudama punima kokica i čašama sa (valjda) sokovima, iz kojih vire vrlo duge slamčice. Potrajalo je dok su se smjestili. Za to vrijeme dobro su izudarali nas koji smo već sjedili, zasuli nas kokicama, poprskali sokovima. Bilo je i vulgarnih riječi. Šušurili su, manje ili više, tijekom cijelog filma. Onaj

što je sjedio iza mene dobro mi je koljenima nabio leđa. Nekoliko sam se puta okrenula, nadajući se da će shvatiti to kao upozorenje da prestane, ali ništa od toga.

pošast konzUMerizMaPrava strahota ukazala se tek kad je film završio i svjetla se upalila. Sjedala presvučena luksu-znim crvenim plišom bila su zasuta (masnim) kokicama, kao i pod ispod sjedala. Bilo je i prolivenoga soka, zgužvane i bačene ambalaže, papirnatih ubrusa, papirnatih čaša. Želudac mi se okrenuo. Tako, dakle, izgleda suvremena proslava rođendana u današnjih pubertetlija. U-ž-a-s!!! Očiju prikovanih za iznakaženi red sjedala načas smo svi zanijemili, šokirani silinom nasilja bez granica. A oni ništa. Muvaju se i dovikuju dalje, neki ostavljaju svoje napola prazne kartone na sjedalicama, drugi ispod njih, treći ne znaju kako ih se riješiti.

Događaji koji me sve više uzne-miravaju, oni što su tipični za turbulentnu i naopako izvrnutu današnjicu, a tiču se djece i mla-

dih, imaju sve veću težinu, pa ih u pravilu ni u svojim pričama ne mogu zaobići.

Počet ću s jednom kasnovečernjom vo-žnjom autobusom. Vraćala sam se iz kaza-lišta. Predstava je potrajala i bilo je prilično kasno. Vani je bila prohladna, burna ljetna noć, ja lagano odjevena i gladna. U autobus je ušlo malo putnika. Sjela sam na mjesto koje volim, uza srednja vrata desno, i pripremila se za užitak. Volim vožnju autobusom. No moje uživanje završilo je i prije nego što je počelo. U zadnji čas, u vozilo koje je kretalo, utrčao je momčić od trinaestak godina. Bučno. Bacio se na dvostruko sjedalo frkćući i pušući i onako u poluležećem položaju ispruži svoje ne baš čiste noge u šlapama na sjedalo preko puta. Namjestio se tako kao da želi testirati reakcije odraslih oko sebe. Izraz mu je lica bio prkosan, a ponašanje bahato, kao da je želio poručiti: „Tko mi što može!? Samo probajte!ˮ

priča iz aUtoBUsaSvi smo zabezeknuto gledali u malca. No ni od koga ni glasa. Ni ja, koja inače uvijek imam poriv da reagiram, šutjela sam iako sam bila svjesna da šutnjom ne pomažemo momčiću. Pretpostavljala sam da će se oglasi-ti vozač. Ali nije. Onda mi se nada premjesti-la na malobrojne muškarce u autobusu. Znaju i žene reagirati, ali nisu ni one. Ne mogavši izdržati, izvadila sam fotoaparat i fotografira-la maloga drznika. Ponadala sam se da će ga to trgnuti. I jest. Nije me ni pogledao, nego se udobnije namjestio i protegnuo po sjedalima. Da mu stražnjica što manje visi. I tako, u iščekivanju da netko krene, a ja se pridru-žim (noć je, a u Splitu povremeno napadaju vozače i putnike u autobusu, pa se nisam baš kočoperila) te da drzniku pokažemo zube i pozovemo ga na red, stigoh na odredište. Bijesna na sebe i gonjena neugodom što ništa nisam učinila za maloga, koji će vjerojatno zaglaviti nastavi li se ovako ponašati, obećah sebi da ću u sljedećoj sličnoj situaciji reagirati.

Brzo mi se pružila ta prilika. Opet u autobusu. Izlazila sam kroz srednja vrata kadli se pred vratima nađe grupa mladih. Nahrupiše kao da nas, koji izlazimo, nisu ni vidjeli. Jedna od njih, djevojka, srljala je u mom smjeru, samo što ne prođe kroza me. Sad je trenutak, pomislim, da učinim što sam si obećala. Zastadoh u vratima. Ispružih ruke prema djevojci i rekoh: „Htjela bi ući? Samo sačekaj da mi izađemo, pa onda uđi.ˮ Ona se zbunjeno vrati na nogostup. Ali zbu-njenost je potrajala kratko. Brzo se sabere i ponovi invaziju na srednja vrata (ulazna su samo prednja, ali to u Splitu nitko ne poštuje), bahato gurajući izlazeće vremešne starčiće. Bila je silovita. Ostali su se putnici

iZ dnevniKa šKolsKoGa PsiholoGa Mladi Naši svagdašNji

sve su lončiće polupali. i, naravno, ako to rade odrasli, zašto ne bi i djeca. tim više što danas, zahvaljujući općem neredu u društvu i prevladavajućem svjetonazoru čije je obilježje komzumerizam, mnogi mladi više i ne znaju što je dobro, a što loše. svakodnevni prizori neprimjerenoga ponašanja zvone na uzbunu. postupci djece i mladih, koji u sebi nose poveću dozu jedne od raznih vrsta agresije, zapravo su poruka nama odraslima. za početak, počnimo se baviti situacijama kao

što su ove opisane u priči

bahatoSt bez granica

PosEBNU PoZoRNosT U odGoJU VAlJAlo Bi PosVETiTi RAZVoJU EmocioNAlNE iNTEliGENciJE, NAPosE EmPATiJi. PRiJEKo JE PoTREBNo i REdEfiNiRANJE moRAlNih VRJEdNoTA TE NJihoVo UKlJUčiVANJE U odGoJNo--oBRAZoVNE PRoGRAmE, KAKo U RodiTElJsKom domU, JEZGRi odGoJA, TAKo i U ŠKoli

kokica je u kinodvorani bilo posvuda!

tobogan u predvorju trgovačkog centra – bez nadzora, zabava je vrlo brzo prerasla u divljanje

27školskenovine

Djecu valja aktivno pripremati za život, a to traži promišljanje, prikupljanje konkretnih informacija, njihovu analizu i odabir najboljih oblika djelovanja. Naravno da se to ne odnosi samo na roditelje. Dobro znamo da je, sukladno dramatičnim društvenim promjenama, pota-knutih i potpomognutih munjevitim tehno-loškim razvojem i bujanjem te dominacijom kapitala, kao vrhunske vrijednosti, a uruša-vanjem i gotovo potpunom minimalizacijom moralnih vrjednota, obitelj izgubila svoj primat u odgoju djece. Naša djeca nisu (više) naša djeca, ali ne zdravo, po Halilu Džubranu, već prijeteće i bolesno, po principima i ciljevima, okrutnoga suvremenoga kapitalizma koji otima, melje i sebi podčinjava sve. Tim bi više, roditelji i odgojno-obrazovne ustanove trebali djelovati kao zajed-nica u središtu čijeg je interesa dijete, njegov odgoj i obrazovanje po humanističkim načelima (naravno, bez dizanja djeteta na pijedestal na kojemu će imati sva prava, bez ikakvih obveza i odgovornosti za učinjeno). Posebnu pozornost u odgoju valjalo bi posvetiti razvoju emocionalne inteligencije, napose empatiji. Prijeko je potreb-no i redefiniranje moralnih vrjednota te njihovo uključivanje u odgojno-obrazovne programe. Kako kod kuće, tj. u roditeljskom domu, jezgri odgoja, tako i u odgojno-obrazovnim institucija-ma, posebno u školi.

oDgoj za čovjekoljUBljeZa početak valjalo bi se posebno potruditi i upoznati obilježja djece, zatim vrste i obilježja dječjih potreba, promišljajući kako im pomoći da ih zadovolje na zdrav način i afirmiraju se, sukladno svojim najjačim sposobnostima, čime grade temelje, svoje samopoštovanje i sa-mopouzdanje, bez kojih nema sreće i uspjeha u životu. Uz to, nezaobilazno, valja sustavno raditi na razvoju čovjekoljublja. To znači da bi primat trebao preuzeti odgoj, a ne obrazova-nje, pogotovo ne takvo obrazovanje koje pre-ferira tehnološka dostignuća, kao obrazovnih pomagala, koja uz nesumnjive prednosti nose i brojne nedostatke, finale kojih je digitalna demencija, pokazuju znanstvena istraživanja.

Danas, kad su informacije masovno dostu-pne, a odgoj se urušava, treba se prilagoditi stvarnosti i odgoj staviti u prvi plan. Drukčiji pristup opasno prijeti budućnosti ljudskoga roda, kažu ta ista znanstvena istraživanja.

Sve je to na dugom štapu, ali, za početak, počnimo se baviti situacijama kao što su ove opisane u priči. Ne prelazimo preko njih i ne puštajmo djecu da tonu sve dublje. Djeca tre-baju granice, jasne smjernice i konkretne cilje-ve. Ali i razumijevanje, uz to. Ružna događanja s djecom treba proraditi, sukladno njihovoj dobi i mogućnostima, ne samo osudom, nego analizom uzroka koji su do toga doveli. Me-takognitivni procesi koji se tom prilikom od-vijaju u glavama onih s kojima radimo mogu im pomoći u valorizaciji i odabiru osobnih postupaka u (složenim) životnim situacijama, kad su njihove potrebe na kušnji.

Odabrana priča ima i svoju fiziološku osno-vu. Budući da je sustav vrijednosti u dubokoj krizi, ni djeca ni odrasli ne koriste se dovolj-no dijelovima mozga koji reguliraju razvoj empatije, moralnih vrjednota i uljudnog po-našanja. Što se manje njima koristimo, to će se oni više smanjivati i obratno. To povećanje dijelova mozga kojima se intenzivno kori-stimo i odumiranje onih dijelova koje smo zapostavili znanstveno je dokazano. Dobar prikaz navedene tematike, to jest kako mi i naša djeca silazimo s uma, može se (iako u kontekstu digitalizacije) naći u knjizi Manfre-da Spitzera Digitalna demencija.

Pokrenimo se. Samo što nije zadnji čas!P. S.: U preporučeni paketić stručne

literature stavila bih i knjigu Jespera Juula Agresivnost! – Nov i opasan tabu; Vodič za bolje razumijevanje agresivne djece i mladih. Pristup tematici inovativan je i intrigantan, ali, čini mi se, jedini pravi.

A da se još i bonton uvede u škole!?

Ja se prva pribrah. Izvadih spasonosni fotoaparat i napravih nekoliko fotografija. To je bio okidač. Djeca su trenutak bila zbunje-na, a onda se na lica nekih navukao osmijeh. Valjda su pomislili da su junaci. No odvažnoj gospođi koja je sjedila pokraj mene to nije bilo junaštvo. Dobro ih je izružila. Bilo ih je puno, i bili su veliki, ali su isto ustuknuli, zbunili se, pokunjili i ostali bez riječi. Neki su pokušali podići ambalažu koju su bacili. Prevelik je to nered bio da se može počistiti. Ali, pokazali su inicijativu. Riječi te gospođe dotakle su im ono malo savjesti što su u ovom rasulu današnjice uspjeli sačuvati.

I sad, kad hladne glave razmišljam o svemu tome, prisjećam se i dviju gospođa iz moga reda koje su također ušle u kinodvoranu s hranom i pićem. Jedna, ona bliže meni, s golemim smeđim pladnjem na kojem je bila golema hrpa čipsa i posudica s nekakvim umakom u koji je ona cijelo vrijeme umakala goleme masne trokute i žvakala ih, obilato ih zalijevajući Coca-Colom iz goleme čaše. Zgrožena onime što su učinila djeca, nisam obratila pozornost na golemi prazni smeđi pladanj, koji je kraj filma dočekao na pra-znom sjedalu između nas. Doduše, po podu nije bilo grickalica, ali ipak se radi o odrasloj osobi – to žderanje tijekom filma, ma to je doista gadljivo! Druga je gospođa slistila golemu količinu kokica. I ona je u intermezzu pila Coca-Colu iz džambo papirnate čaše s golemom slamkom. Ružno.

Konzumerizam melje sve pred sobom. Ljudi sve brže gube kriterije i mjeru. Te dvije potrebe – sekundarna, za kulturnim uzdi-zanjem i primarna, za hranom – nikako ne idu skupa, barem ne u ovoj kombinaciji i na ovome mjestu. Sekundarna je potreba uvijek na gubitku. Primarna je jača. Ovakvom na-silnom simbiozom kvari se užitak i u jednoj i u drugoj. Jede se u restoranu ili zalogajnici, a u filmu se uživa u kinodvorani, u miru, uz laganu glazbu (ovdje je i glazba probijala uši, sigurno ne slučajno). Sve su lončiće polupali. I, naravno, ako to rade odrasli, zašto ne bi i djeca. Tim više što danas, zahvaljujući općem neredu, više i ne znaju što je dobro, a što loše.

roDitelji, gDje ste!?Ni za djecu, a niti za nas odrasle nije dobro prešućivati ovakve pojave. Postupci djece i mladih, koji u sebi nose poveću dozu jedne od raznih vrsta agresije, zapravo su poruka nama odraslima da oni koji ih šalju upozo-ravaju na neke svoje nezadovoljene potrebe (Jesper Juul kaže da su to pozivi u pomoć). Odrasli bi to trebali prepoznati i pomoći im da ih zadovolje. Kao prvo, djeca definitiv-

no trebaju više kvalitetne pažnje odraslih. I kvalitetno bavljenje njima. Nije dovoljno samo se izvikati na počinitelje i izgovoriti im bujicu ružnih riječi, dapače. To je gore nego prešutjeti. Ima onih kojima će agresivni od-govor odraslih biti satisfakcija i potkrjepljenje nepoželjne reakcije.

Sustavno se treba baviti tim pojavama, kod kuće i u institucijama. Nisam sigurna da bi se roditelji ove djece ponosili onime što su njihovi najdraži učinili u dvorani i kako i koliko su ometali nas koji smo platili, kao i njihova djeca, i stekli pravo da u miru pogle-damo film što smo si ga odabrali za užitak, a ne za noćnu moru. Ovo govorim misleći na one malobrojne roditelje koji bi možda rekli: „Platili su, imaju pravo raditi što ih je volja.ˮ Što mislite, vole li oni stvarno svoju djecu? Odgovornost je, itekako, i na vlasnicima i djelatnicima kina. Od njih bi, zapravo, trebalo tražiti odštetu, jer gledateljima ne pružaju kvalitetnu uslugu, dopuštajući da se ovakve stvari događaju u dvoranama.

danaS, Kad Su informacije

maSovno doStupne, a odgoj Se

urušava, treba Se prilagoditi StvarnoSti i

odgoj Staviti u prvi plan.

druKčiji priStup opaSno prijeti

buduĆnoSti ljudSKoga

roda

sve neprirodno - i prostor, i hrana, i ozračje, i dječji osmjesi, i jezik u pozadini - ništa od pripadajućeg identiteta i odlična

podloga za razvoj bahatosti

Mali se baš razbahatio, ni tri sjedala nisu mu dosta

28 broj 14-15 • Zagreb 21. travnja 2020.školskenovine

napisale mirela rimac ešegović, prof. učiteljica engleskog i njemačkog jezika i književnosti i

Gabrijela Bićanić, prof. učiteljica biologije i kemije

oš ivana Gorana kovačića, vinkovci

U psihologiji i društvenoj znanosti holizam je načelo prema kojem biće predstavlja cjelinu koja je nesvodljiva

na dijelove. Pojam holizam dolazi od grčke riječi holos, a znači sav, potpun, cio. Korelaci-ja i timska nastava osnovna su pretpostavka dosezanja holizma u učenju i poučavanju, obuhvaćajući njime i odgoj. Kroz odgoj i obrazovanje pojedinac se razvija i gradi druš-tvene suodnose. Holistička paradigma odgoj i obrazovanje vidi kao neodvojive procese koji su međusobno isprepleteni i uvjetovani te ih je nemoguće razdvajati. Bitno je da odgoj i obrazovanje ne izgube vezu sa stvarnošću, što se može dogoditi ako ih promatramo samo-stalno i razdvajamo u različite discipline.

MeđUljUDski oDnosiHolistički gledano obrazovanje je interakcij-sko komunikacijski proces koji se odvija u polju međusobnih odnosa. Odnosi uspostav-ljeni između nastavnika i učenika od primar-ne su važnosti za kvalitetu interakcijskih i ko-munikacijskih procesa u nastavi. Međuljudski odnos plodno je tlo za rast i razvoj njihovih ličnosti, a ne samo za usvajanje znanja i inte-lektualnih postignuća. Ta nas spoznaja vodi sve većoj potrebi za osmišljenim programima razvijanja socijalnih i emocionalnih vještina.

Ako holističku paradigmu primijenimo u nastavnom procesu, jasno je da u tom obliku ona označava korelaciju sadržaja unutar i među predmetima. Holističkim pristupom analiziraju se značenje, vrste, doprinosi te zahtjevi i osnovne pretpostavke kvalitet-nog provođenja korelacije i timskog rada u nastavi. Iako su nastavnici svjesni njihovih višestrukih pozitivnih doprinosa kvaliteti nastave, rezultati su pokazali nedovoljnu zastupljenost takvih načina rada u nastavnoj praksi, kao i moguće uzroke takvog stanja: nedostatna i neadekvatna osposobljenost

nastavnika, nepoticajna okolina, nedovoljna suradnja između nastavnika, neadekvatnost postojećih nastavnih planova i programa te školskih kurikuluma, kao i školske arhitektu-re i rasporeda sati.

Relacija je odnos između određenih pred-meta te označava svojevrsnu vezu, doticaj, kontakt. Korelacija, tj. suodnos međusoban je odnos dviju strana koje djeluju jedna na drugu i na taj način između sebe obostrano usmjeravaju svoje djelovanje, naposljetku povezujući sve u harmoničnu cjelinu, što je glavna odlika holističke paradigme. U nastavnom je procesu korelacija dovođenje u međusobnu vezu predmeta/sadržaja koji imaju dodirne točke.

korelaCija U nastaviU našoj smo korelaciji povezali engleski i pri-rodu odnosno biologiju. Sudjelovali su učenici petih i sedmih razreda. Oba razreda uče en-gleski kao prvi strani jezik. Kao glavna se tema prožimao Dan zaljubljenih. Učenici su bili podijeljeni u sedam mješovitih skupina. Svaka je skupina dobila dio kolaža koji je trebalo obojiti te imenovati pojmove s kolaža, prevesti ih na engleski jezik i razvrstati na živu i neživu prirodu. Prije aktivnosti bojenja održano je kratko izlaganje u kojem je pojašnjena povijest Valentinova, izneseni zanimljivi podatci o tom danu te istaknut međimurski običaj u obilježa-vanju Valentinova „ženidbe ftičekaˮ. Naime, u Međimurju su na Valentinovo stariji uvjeravali djecu da se na taj dan „ptičice ženeˮ te bi ih slali po crvene čizmice koje će im ftičeki ostavi-ti na poklon. Djeca bi bosa odlazila po snijegu promatrati ptice na granama drveća te bi se vraćala razočarana što nisu pronašla čizmice. Odrasli bi se tada nasmijali te im objasnili da samo trebaju pogledati noge. Naravno, dječje nožice bile bi crvene od hladnoće zbog hoda-nja po snijegu te bi ona morala priznati da su doista dobila crvene čizmice…

Učenici su u skupinama, različitim teh-nikama oslikavali dijelove kolaža i stvarali pojmovnik dodajući svoje pojmove na zajed-ničku listu. Prateći i nadzirući rad učenika zamijetile smo kako je vladalo zajedništvo i tolerancija. Stariji su učenici pomagali mlađi-

ma, dijelili su se materijali, učenici s poteško-ćama bili su integrirani.

U drugoj etapi uslijedilo je slaganje kolaža. Bio je to izazovan zadatak jer je kolaž bio omjera 1,5 x 1,5 metara. Suradnjom i među-sobnim uvažavanjem, uporabom fine moto-rike koja je zaslužna za izvođenje preciznih pokreta, a usko je vezana uz koordinaciju oko – ruka, učenici su rezali, lijepili, spajali i naš je rad zasjao u punom svjetlu.

voDa nas spajaProfesorica Gabrijela Bićanić nakon toga je ispričala učenicima zanimljivost o Masaruu Emotu, japanskom pseudoznanstveniku koji tvrdi da voda ima osjećaje. Emoto je napra-vio niz eksperimenta u kojima je promatrao fizikalna svojstva vode, odnosno kristalnu strukturu vode pod utjecajem riječi, molitve, glazbe i okoliša. Unajmio je profesionalne fotografe koji su slikali kristale vode nakon izlaganja različitim varijablama pa su po-tom zamrznuti kako bi se stvorile kristalne strukture. Rezultati su bili zapanjujući i nevjerojatni. Pod utjecajem riječi „gadiš mi se” ili „ubit ću te” ti su kristali bili nevjerojat-no ružni i deformirani. Međutim, kod izraza „hvala” ili „volim te” stvoreni su prekrasni i skladni kristali. Prelijepe kristale također ima blagoslovljena voda iz Lourdesa, a zagađena voda ima nepravilne.

Voda je u prirodi/biologiji poveznica petim i sedmim razredima. U sedmom je razredu voda tema sustava organa za probavu, dok se u petim razredima obrađuje kao poveznica između žive i nežive prirode.

Imenovanje pojmova s kolaža i prijevod na engleski zaintrigirao je i one napredne. Pojmovi kao „newlyweds” i „bouquet” bili su nešto što je većina skupina morala dodatno istražiti na internetu. Kao veseli vrhunac na-šega korelacijskog sata istaknut ćemo pitanje: „Spada li jednorog u živu ili neživu prirodu?”

U razgovoru koji je uslijedio nakon zavr-šetka aktivnosti učenici su dali vrlo pozitivne povratne informacije. Suradničko učenje pridonijelo je razvijanju njihova samopouzda-nja i motivacije. Svaki je član skupine odgo-vorno obavio svoju zadaću, stariji su pomagali mlađima, osjetila se tolerancija, dogovor i opuštenost. Učenici su se međusobno družili i na kraju bili oduševljeni obavljenim zadatkom.

suvreMena nastava Holistička ParadigMa u NastavNoM Procesu

enGleski i priroda se volekorelacija i timska nastava osnovna su pretpostavka dosezanja

holizma u učenju i poučavanju, obuhvaćajući njime i odgoj. kroz odgoj i obrazovanje pojedinac se razvija i gradi društvene

suodnose. holistička paradigma odgoj i obrazovanje vidi kao neodvojive procese koji su međusobno isprepleteni i uvjetovani te

ih je nemoguće razdvajati

odnoSi uSpoStavljeni

između naStavniKa i učeniKa od primarne Su važnoSti za

Kvalitetu interaKcijSKih i KomuniKacijSKih

proceSa u naStavi.

međuljudSKi odnoS plodno je tlo za raSt i

razvoj njihovih ličnoSti

29školskenovine

napisala vesna mozetič Černe, prof. učiteljica matematike

srednja zdravstvena škola nova Gorica

Život nas često postavlja u neočekivane okolnosti koje zahtijevaju žurno

snalaženje i učinkovito rješenje nove situacije. Takve trenutke upravo svi proživljavamo, dok se virus COVID-19, koji je bu-knuo kao požar, širi i obuhvaća sve veća područja po čitavom svijetu, pa tako i u nas.

Predajem matematiku u Sred-njoj zdravstvenoj školi. Nepred-vidljiva događanja u kojima se nađem doživljavam kao priliku da izađem iz ustaljenih svakod-nevnih okvira djelovanja i tako se suočim s novim izazovima. Svaka prigoda, koliko god bila neugodna, sa sobom donosi i nešto dobroga. Imajući tu misao na umu, svoje učenice i učenike odgajam i usmjeravam u duhu pozitivnoga razmišljanja i aktiv-noga rješavanja teškoća, na koje će sigurno naići u životu.

U ovom prilogu želim opisati kako sam se uhvatila u ko-štac s problemom internetske nastave.

pripreMa nastave Prvi korak koji sam smatrala važnim napraviti bio je nami-jenjen smanjenju nesigurnosti i zbunjenosti među učenicima. Predstavila sam im osnovne informacije i dala početne upute tako da su mogli stvoriti predodžbu kako će se odvijati nastava matematike.

U drugoj nam je fazi preosta-lo da se dogovorimo o načinu komunikacije. Izabrali smo be-splatnu aplikaciju za mobilno sporazumijevanje Messenger. Ona nam omogućava sve što trebamo za realizaciju internet-ske nastave: izvedbu skupnih razgovora, slanje tekstualnih poruka, datoteka, slika i video-poruka te zvučne i videopozive. Dobno ograničenje za kori-štenje aplikacije je 13 godina, što znači da je primjerena za upotrebu u srednjoj školi.

Predstavnik svakog razreda na Messengeru je oformio grupu u koju su dodali i mene. Učenici imaju telefon nepre-stano kraj sebe, što nam u ovim okolnostima ide u prilog. Komunikacija na Messengeru ima tri vrlo važne prednosti.

Na pitanja koje postavljaju u većini primjera odgovaraju sami sudionici u grupi. Čim netko vidi pitanje, a poznaje rješenje, predstavlja ga cijeloj grupi. Tako nestaju teško-će koje se često pojavljuju pri rješavanju zadataka. Taj postupak teče brzo i nejasnoće se razjašnjavaju usput. Isto-dobno, u nastajanju je zbirka pitanja i odgovora koje će kasnije svima biti dobrodošla za provjeru osobnoga rada i odgovore na moguća ista pitanja u nastavku.

Zapisano ostaje na raspo-laganju za kasniju uporabu i omogućava onima koji nisu sudjelovali da unatoč kašnjenju sve pogledaju.

Potiče inicijativu i odgovor-nu komunikaciju svakog po-jedinca u grupi. Svi sudionici

zajedno sudjeluju u nastavnom procesu i dijele odgovornost za njegovu kvalitetu.

nastava „s oDgoDoM”Prilikom izvedbe pojedinog internetskog sata u pravilu postupam na dva načina.

Prvi način. Razredu poša-ljem do potankosti izrađenu pripremu. Postupak objašnja-vam korak po korak i pomoću

riješenih primjera učenici počinju razumijevati novo gradivo. Pri tome važnu ulogu igra iskustvo učitelja i njegova sposobnost da predvidi gdje bi se mogle pojaviti nejasnoće i pitanja, pa u skladu s time i svoju pripremu unaprijed dopuni dodatnim objašnjenji-ma (slika 1). Uz tako zapisanu pripremu bitno se smanjuju poteškoće pri razumijevanju novoga gradiva.

Podjednaku važnost prida-jem i takozvanim „uputama za uporabu” pri obradi težih za-dataka, čije rješavanje zahtijeva dosljedno izvođenje pojedinih koraka (slika 2). Za učenike strukovnih programa važno je da svakoj pripremi doda-mo zbirku riješenih tipičnih primjera na kojima je postupak rješavanja očito prikazan.

Takav način internetske nastave omogućuje učenici-ma da se sami odluče kad će ispuniti obveze za tekući dan. Ipak smatram da je smisleno postaviti vremenski okvir (na primjer do večeri), u kojem se mora obaviti zadatak i učiteljici poslati povratnu informaciju ili, u protivnom, da obavijesti učiteljicu i najavi dokad će ispuniti zadatak. Time se učeniku omogućuje

plansko korištenje vremena uz istodobno preuzimanje odgo-vornosti za izvršenje vlastite odluke. Tako se uspostavlja i razvija međusobno povjere-nje i iskren odnos učenika s profesorom.

nastava „Uživo”Drugi način. Internetska nastava „uživo” dobrodošao je oblik kojim se koristimo pri vježbanju i utvrđivanju gradiva. Nužna je „nazočnost” učenika, jer jedino tako mogu aktivno sudjelovati i uspored-no provjeravati svoje znanje. Učiteljica predstavi zadatak i dodijeli nazočnima vrijeme za razmišljanje o tome kako bi krenuli s rješavanjem. Nakon isteka vremena pošalje im odgovor. Na isti način, korak po korak, slijedi rješavanje cijeloga zadatka (slika 3). Kad prvih nekoliko učenika javi da su završili zadatak, učiteljica im pošalje rješenje. Nakon primitka svi provjere svoj rad, dopune ga ili poprave moguće pogrješke. Tko je naišao na problem može postaviti pita-nje: „Ne znam kako krenuti…” ili: „Do ovog mjesta znam, dalje mi ne ide…”. Dok ostali učenici samostalno rješavaju, učiteljica ih potpitanjima i dijalogom usmjerava da sami dođu do pravilnih odgovora.

Ovaj nam oblik nastave na daljinu omogućuje postupno objašnjavanje i rješavanje poteškoća, što vodi prema diferencijaciji nastave. U tu svrhu učiteljica može na početku sata poslati radni list sa zadatcima različite zahtjev-nosti. Također na taj način razvijamo zdrav natjecateljski duh unutar skupine.

U zaključku bih naglasila važnost svijesti učenika o tome što ih pri internetskoj nastavi očekuje. Potrebno je da imaju dovoljno vremena, odnosno unaprijed određen termin kad će se izvoditi nastava pojedinog predmeta. Sporazumijevanje mora neometano teći u oba smjera. Učenici redovito oba-vještavaju o izvršenim obve-zama, a učiteljica o tome vodi evidenciju. Prijeko je potrebno da o svom radu dobiju povrat-nu informaciju.

Krug između učiteljice i učenika zatvara se pohvalom za učenikov trud i odgovoran, samostalan rad kao i pohvalom te poticajem slabijim učenici-ma da nadgrade dosadašnja nastojanja.

nastava u doBa Koronavirusa

nepredvidljiva događanja u kojima se katkad nađemo možemo iskoristiti kao prigodu da iziđemo iz ustaljenih svakodnevnih okvira djelovanja i tako se suočimo s novim izazovima. svaka prigoda, koliko god bila neugodna, sa sobom

donosi i nešto dobroga. imajući tu misao na umu, svoje učenice i učenike odgajam i usmjeravam u duhu pozitivnoga razmišljanja i aktivnoga rješavanja teškoća, na koje će sigurno naići u životu

matematiKa u Karanteni

30 broj 14-15 • Zagreb 21. travnja 2020.školskenovine

napisala romana rožman peša učiteljica u produženom boravku

oš ivana cankara, ljutomerslovenija

U vremenu u kojem živimo volonterski rad mladih za mlade dvostruko je koristan za socijalizaciju i za razvija-

nje solidarne zajednice u budućnosti: djeluje na pružatelja i primatelja pomoći. To je dopunski izvor ljudskih potencijala za pomoć skupinama s posebnim potrebama. U sloven-skim osnovnim školama, u prvom redu zbog entuzijazma zaposlenika, polako se počinju primjenjivati različiti oblici volonterskoga rada u pružanju vršnjačke pomoći, u kojoj prednjače stariji učenici. Ti oblici zahtijevaju prilagodbu programa, usavršavanje različitih dobnih skupina djece, prilagođeno njihovu psihofizičkom i socijalnom razvoju.

potpora i razUMijevanjeUčenici naše škole međusobno si pomažu pri učenju (unutar svoga razreda ili mlađim učenicima), često se postave u ulogu mla-đih, djece izbjeglica, romske djece ili djece iz siromašnih obitelji. Osnovnoškolci koji su spremni pružati vršnjačku pomoć mogu djelovati na svojoj ili na drugoj osnovni školi kao „instruktoriˮ vršnjačke pomoći. Takav oblik organizirane vršnjačke pomoći pretežno obavljaju učenici viših razreda.

Unatoč osnovnoj namjeni – pomoć pri učenju – važno je i socio-emocionalno područje na kojem volonter može ublažiti probleme učenika (učeniku nudi prijateljstvo, mogućnost komunikacije, potporu i razu-mijevanje, podupire njegovu samostalnost i aktivnost i pridonosi njegovu pozitivnom samovrjednovanju). Poseban primjer u pružanju vršnjačke pomoći jesu djeca sa specifičnim poteškoćama u učenju. Takva djeca pri razvoju nekih vještina i pri stjecanju temeljnih znanja trebaju drukčiji pristup, više vremena, vježbe i strpljenja nego njihovi vršnjaci. A zbog njihovih specifičnosti često ih je teško motivirati. Vrijeme provedeno samo s roditeljima i učiteljima izaziva u njima osjećaj zasićenosti i monotonije.

Mladost, spontanost, bezbrižnost, empatija i nesputanost životnim iskustvom pomaže mla-dom volonteru da pronađe način kako pružiti

potporu učeniku u izvođenju potrebnih vježbi (dijete se opusti i uživi u druženju s osobom koja s njim radi drukčije nego što je naučen). Učenici koji su se odlučili za volontersku vršnjačku pomoć odlučili su se na to zbog želje da steknu nova znanja i iskustva. Volonteri se katkad nađu u situaciji za koju nisu bili sprem-ni i imaju u tome premalo iskustva.

razvoj soCijalnih vještina Pokazalo se da bi u procesu usavršavanja volontera trebalo više pozornosti posvetiti razvoju socijalnih vještina, upoznavanju osobnosti djeteta s poteškoćama, pristup do njih i motivacijske tehnike. Volonteri su dola-zili četiri puta na tjedan u produženi boravak u trajanju od 50 minuta u vrijeme samostal-noga učenja.

Djeca, primatelji vršnjačke pomoći, bila su zadovoljna svojim uspjesima, sami su pri-mijetili svoj napredak pri učenju i izrazili su želju da bi i nadalje učili uz pomoć volontera. Vršnjačka pomoć starijih učenika pripomo-gla je da mlađa djeca, primatelji vršnjačke

pomoći, svladaju neka negativna iskustva i osjećaj isključenosti u situacijama kad su u procesu učenja bila segregirana.

Očite pozitivne promjene kod učenika trećih razreda utjecale su na početne neutral-ne stavove nekih učiteljica prema vršnjačkom volonterskom radu. Učiteljice su kod učenika primjećivale psihosocijalne promjene koje su dovele u vezu s njihovom uključenosti u školski program vršnjačke učeničke pomoći. Vršnjačka pomoć također je utjecala na usp-ješnost i znanje pri samostalnom rješavanju matematičkih zadataka koje nije više učenike dovodilo u stresnu situaciju kao prije, u tab-lici množenja napravili su manje pogrješaka, neke su čak i sami primjećivali i općenito pri rješavanju zadataka manje su se oslanjali na pomoć učiteljice. Osim dobrih učinaka vrš-njačke pomoći, važno je napomenuti da je ta vrsta dodatne pomoći u školskom programu uvelike rasteretila učiteljice. Istu strategiju vršnjačke pomoći počele su upotrebljavati na satovima matematike u sklopu dopunskih satova za učenike s teškoćama u učenju.

volontiranje – životni poziv!?Vršnjačka učenička pomoć također je pripomogla i socijalnom sazrijevanju samih volontera. Pri obavljanju volonterskoga rada i sami su, priznaju, stjecali neke nove socijalne vještine, naučili su cijeniti učenike s poteškoćama u učenju i preuzimati odgo-vornost za ispunjavanje svojih obveza. Svaki susret s učenicima pružio je nešto novo i zanimljivo, s time da su u radu s djecom do-ista uživali. Svi su volonteri ustrajali do kraja programa, a neki su toliko bili oduševljeni da su počeli razmišljati da bi to mogao biti njihov životni put.

Ovo je iskustvo na pragu adolescencije i te kako važno za razvoj njihovih sposobnosti suočavanja s različitim životnim izazovi-ma. Uspješnost vršnjačke pomoći u velikoj je mjeri ovisna o stalnoj stručnoj potpori i motiviranja volontera. Iluzorno je očekivati da volonter može sam promijeniti dijete s poteškoćama u samostalna, uspješna i samo-svjesna učenika, stoga moramo biti svjesni stvarnih mogućnosti i granica mladih kolega volontera.

Činjenica je da im djeca, primatelji usluga, iskazuju iznimnu naklonjenost te su prijem-čivi na njihov utjecaj. Djelatnosti, interesi, komunikacija, fizičke sposobnosti, neka konfliktna područja, doživljajni i stvarni svijet mladoga čovjeka bili su našim učenici-ma mnogo bliži nego svijet odraslih. Drukčiji oblik rada, u što spada i vršnjačka pomoć učenicima, moraju postati školski standard koji vrijedi za svakog učenika.

Najbolji trenutak je sad.

suvreMena nastava u osnovnoj šKoli učeNici s PoteškoćaMa

vršnJaČka pomoć – na korist svima

u slovenskim osnovnim školama, u prvom redu zbog

entuzijazma zaposlenika, polako se počinju primjenjivati

različiti oblici volonterskoga rada u pružanju vršnjačke

pomoći, u kojoj prednjače stariji učenici. ti oblici zahtijevaju

prilagodbu programa, usavršavanje različitih dobnih

skupina djece, prilagođeno njihovu psihofizičkom i

socijalnom razvoju

unatoč oSnovnoj namjeni – pomoĆ pri

učenju – važno je i Socio-

emocionalno područje na Kojem volonter

može ublažiti probleme učeniKa

31školskenovine

ellie coverdale, autorica na portalima uk Writings i essayroo, dijeli svoja

mišljenja o obrazovanju i pisanju, pa je tako napisala i članak o savjetima

za poticanje vještine pisanja kod djece. inače njeguje želju za čitanjem

i pisanjem posebno kod mladih te naglašava važnost vještine pisanja za

sve ljude, bez obzira na godine

Mnoga djeca nisu ljubi-telji pisanja

niti bilo kakvih aktiv-nosti koja uključuju pisanje. Stoga vam predlažemo igre kao

uzbudljive načine za poticanje ljuba-vi prema pisanju

kod djece. 1. Pokvareni telefon crtanja Ova zanimljiva igra stimulira kreativnost kod djece

i potiče ih da pišu. Zabavnije je kad ima više igrača, a potrebni su samo papir i olovke.

Svaki igrač napiše rečenicu na papir i proslijedi ga dalje. Sljedeći igrač nacrta ono što je opisano rečeni-com, onda presavije papir tako da se vidi samo crtež pa opet proslijedi papir. Treći igrač po redu napiše rečenicu koja opisuje crtež i presavije papir tako da se samo vidi rečenica. Papir potom kruži dok ga se ne ispuni. Na kraju svi igrači uspoređuju zadnji crtež s pr-vobitnom rečenicom, da vide jesu li putem pogriješili, što će ih sigurno nasmijati.

2. Pričanje priča Za ovu su igru također potrebni samo papir i olovke,

a sva će djeca priču napisati zajedno. Na ploči možete napisati prvu rečenicu. U iduće dvije minute djeca će napisati sljedeći korak priče. Nakon dvije minute njihov papir ide nekom drugom tko treba nastaviti priču. Papiri će kružiti dok se priča ne završi. Na kraju možete uživati u dijeljenju različitih i zabavnih priča koje su nastale.

3. Popuni praznine Za ovu je igru potrebna ispisana priča s označenim

prazninama koje će dijete, koristeći se maštom, ispu-njavati vlastitim riječima. Na kraju možete zajedno pročitati priču.

4. Rođendanske čestitkePrigodom rođendana člana vaše obitelji ili prijatelja

odnosno bilo kojega posebnog događaja dajte djetetu neka napiše čestitku. Ovo će potaknuti djecu da iskažu svoje mišljenje o tim osobama, a u isto će ih vrijeme ohrabriti da pišu.

5. Izazov za izraze iz rječnikaOva je igra prigodnija za djecu koja su već krenu-

la u školu. Zadajte djetetu novu riječ i objasnite mu njezino značenje. Potom mu postavite izazov da napiše cijelu priču o toj riječi, a tekst na kraju može ukrasiti i crtežom.

6. Zabava sa stripomOva je aktivnost također bolja za stariju djecu koja

već znaju čitati i pisati, pogotovo ako vole pričanje priča. Možete uzeti neke stripove za djecu i kopirati ih, ali tako da pritom obrišete tekst u balončićima. Potom ih dajte djeci da ih popune. Želite li im dati dodatni izazov, reci-te im da oboje strip pastelama, pa će postati još živopi-sniji. Navesti djecu da vježbaju pisanje katkad može biti teško, ali ove će igre taj postupak učiniti uzbudljivijim. Provedete li pritom i vi to vrijeme s djecom, ona će brže napredovati te naučiti uživati u pisanju. (ič)

Prema Book by women

zabavne igre Koje Će

potaKnuti djecu da pišuU mnogim zemljama žene

i dalje nisu dovoljno zastupljene na tržištu

rada. Iako poduzetništvo može biti učinkovit način pomoći ženama da pronađu posao i ste-knu financijsku neovisnost, ne-dostatak pristupa obrazovanju, osposobljavanju, financiranju, mjerama podrške za poslovanje i mentorima poduzetništvo čini izazovom za njih.

U sklopu rada na razumijeva-nju situacije ženskog poduzet-ništva u graničnim zemljama Europe, Europska zaklada za osposobljavanje (ETF) prepo-znaje primjere dobre prakse u području ženskog poduzetniš-tva kako bi ih dijelili s dono-siteljima mjera te onima koji omogućuju programe osposo-bljavanja. Jedan je od primjera program unaprjeđenja rodne ravnopravnosti i prava preživje-lih nakon obiteljskog nasilja u Armeniji. Ovaj inovativni pro-gram nudi stručno osposoblja-vanje ženama koje su preživjele obiteljsko nasilje, omogućujući im da planiraju, organiziraju, financiraju i upravljaju vlastitim malim tvrtkama.

Iako su mnoge žene u Arme-niji visokoobrazovane, postoja-nje tradicionalnih muško-žen-skih uloga, uz nedostatak brige o djeci i prilagodljivih radnih uvjeta, ograničava ženama gos-podarske mogućnosti. Obitelj-sko nasilje nad ženama također

je široko rasprostranjeno. Pro-gramom koji financira nevla-dina organizacija Bliskoistočna zaklada i isporučuje u suradnji s Privrednom komorom Geg-harkunik pomaže se ženama koje su preživjele nasilje te ih se osnažuje nudeći im priliku za samozapošljavanje.

Hasmik Khachatryan jedna je od žena koje su imale koristi od tog programa. Nakon dugogo-dišnjeg nasilja i psihološkog zlostavljanja bivšega muža, Ha-smik je pobjegla s dvoje djece u glavni armenski grad Erevan. U sklopu rehabilitacije izabrana je da sudjeluje u programu, u kojem je naučila vještine koje su joj bile potrebne kako bi uspjela pokrenuti svoju malu

pekarnicu, specijaliziranu za tradicionalne baklave iz regije Gava. Hasmik vjeruje da joj vještine koje je stekla u ovome programu nisu pomogle samo u poslu, nego i u drugim aspekti-ma života:

– Postala sam dovoljno samo-uvjerena da pokrenem posao i steknem financijsku neovisnost. Moj je san i dalje razvijati pekar-nicu. Zamišljam veliki prostor i mnogo zadovoljnih kupaca!

Više od 160 žena koje su pre-živjele obiteljsko nasilje, poput Hasmik, sudjelovale su u ovome programu, a njih 130 razvilo je svoje poslovne planove. Još ih je 50 dobilo sredstva za podršku poslovanja. (ič)

Prema British Council

Prema podatcima GMB-a, jednog od vodećih sindikata obrazovanja u

Ujedinjenom Kraljevstvu, barem jedna od deset osoba u nastav-ničkoj struci bila je žrtvom spolnog uznemiravanja koje su počinili učenici. Podatci dru-gog sindikata navode pak kako je najmanje svaka peta osoba u ovoj profesiji žrtva spolnog uznemiravanja, bilo od učeni-ka, kolegice ili kolege odnosno ravnateljice ili ravnatelja. Kad je u pitanju vršnjačko zlostavljanje, nastavnici prijavljuju verbalno uznemiravanje, insinuacije, do-dirivanje ili fotografiranje.

– Članovi i članice našeg sindikata s većinom učenika imaju pozitivan i profesionalan odnos te su maksimalno posve-ćeni pružanju podrške đacima. Međutim, moramo prijaviti slučajeve koji upućuju na to da je uporaba neprikladnih riječi u učionici – među učenicima, ali i prema nastavničkom oso-blju – postala sve učestalija, i to ne možemo dopustiti. Nitko ne bi trebao tolerirati spolno uznemiravanje na poslu, pa ni naši učitelji i učiteljice – kaže

Kate Leonard, članica sindikata GMB.

Iz ovog sindikata navode da je mnogo slučajeva uznemiravanja potaknuto upotrebom tehnolo-gije, posebice mobilnih telefona, kojima se mladi često koriste kako bi fotografirali nastavnice u neprimjerenim situacijama.

– Ne treba nas čuditi kad na-stavnice kažu da su pod stresom, uplašene ili da ovakvi slučajevi

ostavljaju negativne posljedice na njihovo mentalno zdravlje. Škole moraju usvojiti prikladne propise, smjernice i principe kad se dogode ovakvi incidenti – dodala je Kate Leonard.

Prva je mjera koja se, primje-rice, predlaže u Škotskoj slijediti primjer Francuske i zabraniti upotrebu mobitela u školama. (ič)

Prema The Guardian

oSnaživanje žena u poduzetništvu

Spolno uznemiravanje – iz učiteljSKoga gledišta

32 broj 14-15 • Zagreb 21. travnja 2020.školskenovine

Ispunjeni listić pošaljite na adresu: Školske novine d.o.o., Hebrangova 40, 10000 Zagreb, na faks 01/4855-712 ili na pretplata@skolskenovine.hr

NARUDŽBENICA br. _____ /_______

......................................................................................................... kom ...............

......................................................................................................... kom ...............

......................................................................................................... kom ...............

.........................................................................................................................................

.........................................................................................................................................

.............................................. .......................................... (mjesto i datum) M. P. (potpis)

(ime i prezime / naziv ustanove, MB i OIB)

(adresa)

120 kn

69 kn80 kn

120 kn

39 kn

100 kn

120 kn

85 kn

117 kn

300 kn

priru

čnici

&

mono

grafije

140 kn

99 kn200 kn

95 kn

300 kn

VAŽNO20 posto popusta

za pretplatnikeŠkolskih novina

MOLIMO PRETPLATNIKE DA POŠALJU NARUDŽBENICE ZA PRETPLATU NA ŠKOLSKE NOVINE

NARUDŽBENICA br. ____ /____Školske novine 1. 1. – 30. 6. 2020.

Broj primjeraka: ______________________

........................................................................

........................................................................

........................................................................

........................................................................

.......................... ............................ M. P. (potpis)

(ime i prezime / naziv ustanove)

(MB i OIB)

(pošt. broj, grad)

(ulica, broj)

(datum)

✁

Poštovani odgajatelji, učitelji, profesori, stručni suradnici, studenti, umirovljenici...

Školske novine jedini su hrvatski tjednik za odgoj, obrazovanje, znanost i kulturu a donose aktualne informacije o odgoju i obrazovanju, podupiru stručno usavršavanje prosvjetnih djelatnika i afirmiraju dobru odgojno--obrazovnu praksu; uvijek na strani struke i svojih čitatelja.

Imajte i Vi svoj primjerak!

Za ustanove i druge pravne osobe

Pretplata na više primjeraka: veći popust,niža cijena

Školske novine dostupne su i u knjižarama

Školske knjige

✁

120 kn

110 kn