zelene doline
DESCRIPTION
Edicija KatapultTRANSCRIPT
Dijana Merdanović
Zelene doline ludosti
Zigo Rijeka, 2007.
Jednom Zecu koji me naučio kako od šume vidjeti stablo
BEZ NAVODA Radio drama
7
1. scena ORDINACIJA
Atmosfera bolničkoga hodnika. Ženski koraci. Prestane zvuk ko-račanja pa se ubrzo nastavi dalje. Kucanje. Otvaranje tapeciranih vrata uz laganu škripu.
Muški glas (doktor): O, već ste stigli?
Ženski koraci se približavaju. Škripanje stolca na koji ona sjedne.
Ženski glas (Hana): Rekli smo četvrtak u dva. Ne volim kasniti.
Tišina.
Hana: Mogu ovdje zapaliti? Doktor: Mislio sam da ste prestali pušiti. Hana: Prestajem. Svaki dan po malo. Doktor: U utorak ste popušili devet cigareta u 45 minuta. Hana: I? Doktor: To je cigareta svakih pet minuta. Za jednu Vam
treba pet minuta. Palili ste novu dok vam je još gorila stara.
Hana: Treba nečim zabaviti ruke. Doktor: Heklajte, to ne ubija. Hana: Zvučite ko bivši okorjeli pušač. Ne uvjeravajte sebe
pokušavajući uvjeriti mene. Doktor: Ne pušim već dvadeset godina.
Stolac škripi dok se Hana naginje prema doktoru.
Hana: Zapalite jednu. Nije strašno. (šapćući) Neću ja niko-me reći.
Doktor se nasmije. Zavrti se u stolcu.
Doktor: Pušenje je loša navika. (pauza) Pokušajte izbrojati koliko smo puta spomenuli riječ pušenje?
8
Doktor, mrmlja pokušavajući izbrojati.
Doktor: Pušiti, popušiti, pušač, pušenje... Brojim li i sino-nime?
Hana: Dosadni ste ko moj stari. Doktor: Da sam ti ja bio otac, možda sad ne bi morala slu-
šati opet mene. Hana: To nikad nećemo znati.
Tišina. Hana cupka nogama.
Doktor: Danas ste nešto nervozni? Hana: I za to ste Vi studirali deset godina? Doktor (smiješeći se): Nisam baš bio pametan. Hana (uzdahne): Nazvao me bivši. Doktor: Oprostite, morate biti malo određeniji. Kod Vas se
sve vrti oko bivših. Hana: Muž. Jedini zakoniti. (pauza) Reko da će me tužiti.
Doktor ustane sa stolca, odgurne ga malo nogom. Vrati ga opet dok razgovara s Lucijom. Povremeno ponovi tu kretnju. Hana stane plakati.
Hana: Reko je da će me poslati u zatvor!
Hana jeca. Doktor joj priđe sasvim blizu. Sagne se prema njoj.
Doktor: Hajde, lijepo se naslonite i duboko udahnite.
Vađenje papirnatih maramica iz kartonske kutije.
Doktor: Obrišite suze.
Hana prestaje jecati. Šmrca.
Hana (šmrcajući): Hvala.
Hana ispuhuje nos.
Hana (uozbiljivši se): Jel mi se razmazala maskara? Doktor: Nije, ali ako želite provjeriti, dat ću vam ogledalo.
Doktor otvara škripavu ladicu i vadi ogledalo. Hana brizne u plač.
9
Doktor: Što sad ne valja? Hana (jecajući): Vi ste tako dobri prema meni. Doktor: Hajde, uredite se malo pa ćemo nastaviti razgovor.
Hana ustaje i odlazi do umivaonika. Njeni koraci po laminatnom podu.
Hana (okrenuta leđima): Koliko još imamo vremena? Doktor: Pet minuta.
Hana otvara vodu. Umiva se. Doktor se igra s upaljačem, gasi ga i pali. Hana zatvara vodu.
Hana (okrećući se prema doktoru): Znači da u zadnjih 15 mi-nuta nisam zapalila nijednu.
Doktor: Svejedno smo potrošili dragocjeno vrijeme. Hana: Nije istina. Smanjila sam pušenje. Doktor: Možda.
Hana ustaje. Šuškanje odjeće dok ju namješta.
Hana (vedro): E pa, idem ja. Vidimo se idući tjedan u isto vrijeme.
Doktor vadi adresar iz ladice. Šuškanje listova adresara.
Doktor: Jedino utorak u 18. Uvalili su mi konferenciju. Hana: Što ću ja radit od 9 do 5? Doktor: Ne morate ići kod psihijatra jer Vam je dosadno.
Zabavite se nečim drugim. Hana: Volim s vama razgovarati. Znam da Vas plaćam, al
pošteno radite svoj posao. Doktor: Hvala.
Hana prekapa po torbici. U torbici zveckaju ključevi i gomila glu-posti.
Hana (nasmije se): Skoro sam Vam popalila ogledalo. Klep-tomanija, a baš sam mislila da sam je se riješila.
Doktor: Niste kleptomanka. Hana: To Vi samo mislite.
10
Lucijini koraci prema vratima. Zastane.
Hana: Doktore, bok! Doktor: Doviđenja, Hana.
Hana glasno zalupi vratima za sobom. Ogledalo padne sa stola i razbije se.
11
2. scena FLASHBACK-KUPAONICA
Hana je u kupoanici. Iz otvorene slavine teče voda. Hana šmrca. Netko lupa po vratima kupaonice.
Muški glas (Vibor): Izlazi iz te proklete kupaone! Kaj uopće radiš tam sat vremena?
Hana i dalje šmrca. Jače otvori slavinu. Voda snažno poteče.
Vibor (vičući): Nemoj brijat noge mojim žiletom! Istupiš mi ih pa se izmesarim po faci!
Hana (vičući): Neću. Vibor (mirnije): Dobro, kaj onda tam radiš? Halo, jesi
gluha? Hana! Kaj mi šutiš!?
Vibor udara šakama po vratima i dva-tri puta nogom. Hana opet zaplače. Sad glasnije i jače. Vibor prestaje lupati po vratima.
Vibor (nježnije): Jel ti to plačeš? Ajde, daj mi otvori. Hana: Neću. Vibor (iznervirano): Ak ne izađeš za pet minuta, razvalit ću
vrata!
Hana prestaje plakati. Zatvara slavinu. Otvara vrata.
Hana: Ne moraš uvijek bit divljak. Vibor: Koji je tebi bog? Kaj cmizdriš? Hana (opet plače): Trudna sam.
Vibor duboko uzdahne. Kraj scene.
12
3. scena ORDINACIJA
Hana već sjedi kod doktora.
Doktor: I, što Vam je Vibor rekao? Hana: Da ću završit na murji. Doktor: Ne. Što Vam je tada rekao? Hana: Pito me jel sam sigurna da je njegovo. Doktor: A čije je još moglo biti? Hana: Ničije. Bila sam samo s njim al on je bio paranoičan
i ljubomoran. Doktor: I što ste napravili? Hana: Ostavila sam ga. Doktor: Samo tako? Hana: A što sam drugo trebala kad mi neko postavi to
debilno pitanje nakon tri godine? Žao mi je što je dijete bilo njegovo.
Doktor: Odlučili ste zadržati dijete? Hana: Bila sam premlada. Doktor: Imali ste dvadeset godina. Hana: To danas ne znači da ste se sposobni brinut za sebe.
Ljudi žive sa starcima do tridesete. Doktor: Socijalne prilike su takve. Hana: A ja sam mislila da su ili lijeni ili nesposobni ili
narkomani. Doktor: Ne možete tako generalizirati. Hana: Ja opet živim sa starcima u tridesetoj. Tužno, jelda? Doktor: Ispričavam se, nastavite s pričom o Viboru. Hana: Tristan je imo tri mjeseca. Doktor: Tristan? Hana: Moj i Viborov sin. Doktor: Ipak ste rodili?
13
Hana: U vikendici. Sama. Doktor: A Vibor? Hana: Nisam mu se više javila. Ni starcima. Nisu ni znali
da sam trudna. Sve sam odjebala i otišla kod frenda na viksu.
Doktor: Zašto niste rodili u bolnici? Hana: Jer nisam imala jebeno zdravstveno. Više nisam stu-
dent. Odavno. Prestanite me prekidat s debilnim pita-njima!
Hana ušuti. Neko je vrijeme tišina u ordinaciji.
Hana: Umro je s tri mjeseca. Doktor: Umro je prirodnom smrću?
Hana silovito ustaje sa stolca koji tresne na zemlju.
Hana: Mislite da sam ubila vlastito dijete? Doktor: Oprostite, moje je da pitam. Imam raznih pa-
cijenata.
Hana podigne stolac, a onda ubrzano krene prema vratima.
Doktor (ustajući sa stolca koji tresne na pod): Hana, kamo ćete?
Hana (promumlja s rukom preko usta): Riga mi se.
Hana se izriga na putu prema vratima. Kraj scene.
14
4. scena FLASHBACK-VIKENDICA
Hana hoda po drvenom podu u klompama. Pod škripi pod nje-zinim užurbanim koracima. Dijete plače iz druge sobe.
Hana (histerično): Prestani!
Njezini koraci su sve brži.
Hana: Baš me briga, deri se kolko hoćeš!
Dijete plače glasnije.
Hana: Mogu li ja imati pet minuta odmora? Ne spavam tri prokleta mjeseca! Prestani!!!
Dijete ne prestaje plakati. Hana vrišti i udara klompama u pod. Dijete i dalje plače. Hana skine klompu i baca je prema vratima. Dijete prestaje plakati. Hana na trenutak stoji bez riječi. Užurba-no odlazi prema sobi, hodajući s jednom klompom. Uzima dijete.
Hana: Oprosti, ljubavi. Nije mama htjela.
Hana njiše dijete.
Hana (tepajući): Mami su malo slabi živci. Znaš da si ti ne-kad zločest dečko, al ti ćeš pomoći svojoj mami, jelda?
Dijete nešto guguče. Hana ga ljubi.
Hana: Ti si samo moj. Mama te puno voli.
Hana nešto pjevuši sebi u bradu. Njiše dijete. Beba zadovoljno mumlja. Hana izuva klompu. Njiše se lagano uz škripu poda. Kraj scene.
15
5. scena ORDINACIJA
Doktor: Je li Vam bolje? Hana: Imam čir na želucu. Reagira na nervozu. Doktor: Ako Vam je slabo, možemo nastaviti drugi put.
Naplatit ću vam samo pola termina. Hana (cinično): Lijepo do Vas. Doktor: I ja moram od nečega živjeti. Pauza. Neću Vam
ipak ništa danas naplatiti. Hana (oprezno): Jedno jutro se nije probudio. Doktor: Nastavite. Hana: Oči su mu bile otvorene. Doktor: Jeste li odnijeli dijete u bolnicu? Hana: Zakopala sam ga u vrtu. Pauza. Iskopala sam možda
pol metra. Bila sam umorna. Od svega. I stavila ga unutra. I prekrila zemljom. Pažljivo.
Doktor: Zašto niste nikome prijavili? Hana: Vi biste mi vjerovali da ga nisam ubila?
Hana se histerično nasmije.
Hana: Nikad ne bih ozlijedila svoju bebu. Doktor: U redu, vjerujem Vam. Hana: Mičem gliste s ceste da ih ne zgazim. U budizmu
poštuju sva živa bića. Doktor: Vi ste budist? Hana, svakim danom me sve više
iznenađujete! Hana: Više kao hobi. Prenervozna sam ja. Ali volim istok.
Na istoku izlazi sunce.
Doktor ustaje odgurnuvši stolac.
Doktor: Onda imam pravu stvar za vas.
Doktor pušta snimku neke budističke mantre.
16
6. scena FLASHBACK- KLARIN STAN
Zvuk neke slične budističke mantre. Čuju se pokreti na parketu, šuškanje odjeće. Zatim duboki izdisaj koji je vrlo polagan. Izne-nada naglo otvaranje vrata koja udaraju o zid i brzi muški ko-raci.
Muški glas (Marko): Jel ti misliš cijeli dan slušat to new age sranje?
Marko gasi CD. Hana šuti. Nastavlja s vježbama opuštanja.
Hana: Nije new age. To je wing cun zagrijavanje. Marko: Jebeš te kung fu spike. Kaj briješ, di si ti? Živiš u
garsonijeri u Novom Zagrebu koju ja plaćam!
Hana polagano ustaje.
Hana: Ti ionako vidiš samo ono što ti platiš. Kad ja pla-ćam, ništa nije problem.
Marko: Ponašaj se ko ostali. Nemreš meditirat po cijeli dan. S nikim se ne družiš. Di su ti prijeteljice?
Hana: Neću se družit da bih se družila. Nisam očajna. A i ne treba mi sad niko.
Marko: Niti ja, izgleda. Nisi me pogledala mjesecima. Ponašaš se ko da sam komad namještaja.
Hana: Nisam se rodila da bih bila komoda ili tabure. Marko: Gdje je nestalo ono drago, umiljato stvorenje? Kaj
ti se dogodilo? Hana: Mi. „Mi“ su mi se dogodili. Marko: Najbolje je da se više ne mučimo. Hana: Takav je i bio dogovor. Kad prestane biti zabavno... Marko: ...svatko na svoju stranu.
Tišina.
17
Marko: Jel ti sad trebam pružit ruku? Hana: Radije me odvedi u krevet. Da se rastanemo ko
ljudi. Marko: Ovaj put ne. Gotovo je. Hana: Zašto ne kažeš da si zaljubljen u drugu ženu? Iona-
ko su te vidjeli.
Marko šuti. Onda odjednom baci liniju na pod. Zgrabi ključeve i baci ih u zid.
Marko (urlajući): Tko me vidio? Reci, tko? Sve ću vas po-bit!
Hana: Nije bitno. Marko: Tko ti je to reko? Vrat ću ti polomit!
Hana se krene histerično smijati. Marko joj opali šamar. Tišina.
Hana: Ti si najobičnija kukavica. Marko (na rubu suza): Nikad nisam udario ženu. Hana: Nikad nisi ni tako volio ženu. Marko: Što ti je sve ovo trebalo? Hana: Da ti dokažem da sam jača. Marko: Jesi sad sretna? Pogazio sam zadnji princip u
životu. Hana: Sad mogu mirno nastaviti dalje. Bez tebe. Marko: Zašto me maltretiraš? Hana: Jer mogu. Jer te ne volim. Jer si kukavica. Marko: Trebala si me ostaviti. Hana: Nisam mogla. I ja sam kukavica.
Kraj scene.
18
7. scena ORDINACIJA
Hana je u ordinaciji i nešto pjevuši. Lupka ritam po stolu.
Doktor: Ispričavam se što ste čekali. Obično ne kasnim. Hana: Svejedno, doktore. Što je deset minuta u mom
beskorisnom životu? Doktor: Danas ste raspoloženi, cinični ste. Hana: Ne bih rekla. Nesretna sam. Doktor: Zašto ste nesretni? Hana: Vi to recite meni. Doktor: Imate gdje biti. Zarađujete. Imate auto. Mladi ste,
pametni i lijepi. Hana: I duhoviti. Doktor: Specifičan je taj Vaš humor. Hana: Al sam luda ko kupus. To su mi svi rekli. Doktor: Ostavite se tih laičkih dijagnoza. Dođite sami do
toga. Hana: A zašto Vas plaćam dvjesto kuna po satu? Doktor: Da Vas slušam. Jer očito drugi ili ne žele ili ne-
maju vremena. Hana: Ja sam uvijek slušala druge. Iz čistog altruizma. Hana: Bila sam tuđe rame za plakanje. Od vlage sam dobi-
la reumu. Doktor: Koliko ste vremena posvetili sebi u zadnjih 7 go-
dina? Hana: Oko 4 sata dnevno. Tada sam spavala.
Doktor nešto piše.
Doktor: Nemojte mi propisivati nikakve lijekove. Skinula sam se s kave, cigareta, svih opijata, televizije, lažnih prijatelja, lošeg seksa,...
19
Doktor: Sa svega kao s cigareta? Hana: Povremeno si dopustim loš seks s nepoznatim
mladićem. Doktor: Bitno da se rekreirate. Tjelovježba godi vašem
umu. Hana (veselo): Mom bezumnom umu. Njemu ni skijaški
skokovi ne mogu više pomoći. Doktor: Uvijek možete probati alpsko skijanje. Hana (zbunjeno): Ne razumijem. Doktor: Sad sam ja bio ciničan. Oprostite.
20
8. scena FLASHBACK-PARK S JEZEROM
Hana vrišti od uzbuđenja. Atmosfera parka zimi. Trčanje kroz duboki snijeg.
Hana (smijući se): Ne! Pusti me! Muški glas (Karlo): Ajde, možeš ti to! Primi se jače!
Karlo nastavlja trčati po snijegu vukući Luciju za sobom. Umara se. Zastane. Hana se koprca po snijegu.
Karlo: Dugo te nisam čuo da se tako smiješ. Hana: Dugo nisam bila sretna. Karlo: Želim slušati tvoj smijeh.
Hana se počne na silu smijati što postaje prirodan smijeh. Smjeh odjekuje kao jeka. Hana naglo prestaje. Tišina. Koraci po snijegu.
Hana: Lako se smijati. Karlo: Što ćemo s Markom? Hana: Riješit ću ja to. Iako je on tvoj najbolji prijatelj. Karlo: Bio. Hana: Misliš da radimo nešto krivo? Karlo: Ne. Zaljubili smo se. Hana: Znamo da je Marko pizda. Karlo: Ti to znaš već godinu dana pa si još s njim. Hana: Ti ga znaš već pet godina pa si mu još prijatelj. Karlo: Licemjerni trokut. Ti si hipotenuza. Hana: C je korijen iz a na kvadrat plus be na kvadrat. Karlo: Samo kod pravokutnog trokuta.
Tišina.
Karlo: Voliš me jer me stvarno voliš ili samo jer me tre-baš?
Hana: Trebam te jer te volim.
21
9. scena ORDINACIJA
Hana cupka nogom, doktor udara olovkom po fasciklu na stolu.
Hana: Nešto ste nervozni? Doktor: I ja sam čovjek. Hana: Ja Vas nerviram? Kažu da znam iznervirat čovjeka. Doktor: Nije baš neki kompliment. Hana: Igram se. Ispitujem granice. Doktor: Otkud Vam pravo da se poigravate ljudima? Hana: Valjda sam zapela u nekoj infantilnoj fazi. Doktor: Razmaženi ste i bezobrazni, uglavnom. Ostatak
vremena ste dragi i nježni, ako Vam nešto treba. Vi jeste dijete.
Hana (cinično): Zato me valjda žele tući po guzi. Doktor: Tukli su vas? Hana: Pao je pokoji udarac. Imam polomljen nos, rebro,
potres mozga, spaljenu ruku... Doktor: Zašto ih niste prijavili? Hana: Ne trpim birokraciju. Spora je i slijepa. Oni su svi,
ionako, bili mamini i tatini sinovi. Doktor: Bili ste s njima iz interesa? Hana: Zvučali su perspektivno, al nekako u doba kad sam
ih ja upoznala, svi su u bili švorc. Doktor: Vi ste ih uzdržavali, a oni su Vas maltretirali?
Hana, gdje Vam je samopoštovanje? Hana: Onog dana, s njim, je ostalo zakopano u jedva pe-
deset centimetara dubokoj rupi. Loše pokrivenoj. Doktor: Imate li vezu s njegovim ocem? Hana: Nazove tu i tamo. Kad treba posudit pare il se riješit
neke naporne cure. Doktor: Zašto mu pomažete? Volite ga?
22
Hana: Ne. I znam da on meni ne bi pomogao. Doktor: Želite da Vam ljudi budu zahvalni? Da misle da
ste svetica? Hana: Želim da me ostave na miru. Doktor: Pa tko vas gnjavi? Hana: Vibor. Nanjušio je da se viđam s nekim. Sad nema
koku pa muči mene. Doktor: Ne može Vam ništa. Nema dokaza. To je ionako
bilo davno. Hana: Zna on to, ali uživa biti zao. Ja mu malo puštam pa
ugrizem. Igramo se. Sad se osjeća jačim. Doktor: Prekinite taj odnos. Nije zdrav. Hana: Ali me zabavlja!
Doktor ustane i napravi par koraka po sobi.
Hana: Svi su se oni igrali. Htjeli su uvijek biti gore jer su jači. Kao, tako je i u prirodi. Zato testiram granice. Osim s Karlom.
Doktor: Što je njemu falilo? Hana: Ništa. Bio je idealan. Zato je nestao. Doktor: Kako nestao? Hana: Ustao ujutro, rekao da ide u šumu jer mu treba
sloboda i otišao. Doktor: Nije Vam se nikad javio? Hana: Nekad kad šetam sa psom, negdje po prirodi, imam
osjećaj da me netko gleda. Sigurna sam da je Karlo. Doktor: Mislite da Vas uhodi? Hana: Otišao je kad sam naučila što sam trebala naučiti.
Više mi nije bio potreban pa je otišao. Doktor: U nekom trenutku Vam je moralo biti žao što ste
izgubili možda jedinu osobu koju ste voljeli. Hana: Nisam ga prestala voljeti. Niti on mene nije. Ništa
se nije promijenilo, ali me počela mučiti prošlost. Doktor: I zato ste ovdje?
23
Hana: Shvatila sam da mi je od ovih razgovora samo gore. Prošlost me sustigla i čvrsto stisnula za grkljan.
Doktor: Nikad mi pacijent nije sam zaključio terapiju. Vi ionako niste bili pravi pacijent.
Hana: To znači da ću dobiti lovu natrag? Doktor: Nažalost, ne. Hana: Nisam ni mislila. Još uvijek ne razumijete moj hu-
mor.
Hana ustaje uz škripu stolca. I doktor ustaje uz još veću škripu.
Doktor: Hana, pazite se slabih muškaraca. Hana: Pokušat ću sa ženama.
Hana se nasmije.
Doktor: Shvatio sam šalu. Hana: Mislila sam ozbiljno. Pauza.
Rukuju se.
Hana. Hvala Vam doktore, drag ste Vi čovjek.
Hana krene prema izlazu uz škripu parketa pod njezinim nogama.
Doktor: Hana?
Hana se užurbano vrati natrag.
Hana: Strašno mi je neugodno, evo Vam natrag olovku. Nisam namjerno. Otkad ne pušim, ruke same vrludaju.
Doktor: Zadržite je. Pauza. Nego, jeste li za prijateljsku večeru? Ja častim.
Hana: Već ste se zaljubili u mene?
Hana se posprdno nasmije i požuri prema vratima. Njene pot-petice zveckaju po laminatu. Zalupi vrata za sobom. Doktor uz škripu otvara ladicu. Pali cigaretu. Uvuče dim.
Doktor (ironično): Gdje bih ja stigao kad bi se u svaku koja mi dođe zaljubio... (ozbiljno) A da imaš dobre noge, imaš. Samo da ti nije te glave na ramenima.
24
Doktor se udobno smjesti na stolicu. Dugo ispušta dim iz usta.
Doktor: Hm... zaljubio?! Pa nisam valjda lud! Svašta.
Kraj
BILJEŠKA O AUTORICI
Dijana Merdanović je rođena u Zagrebu prije 26 godina,
gdje živi i radi do dana današnjeg. Nakon završene IV. je-zične gimnazije upisuje dramaturgiju na Akademiji dram-ske umjetnosti. Diplomirala je 2005. godine s dugometraž-nim scenarijem kod mentora Gorana Tribusona. Tijekom studija je pisala filmske scenarije, TV drame, radio drame, teorijske i dramske tekstove. Radila je u marketingu kao copywriter, pisala scenarije za jednu sapunicu, humoristi-čnu seriju i dokumentarni serijal. Trenutno je na godiš-njem odmoru u potrazi za izgubljenim mirom koji će joj omogućiti nastavak stvaranja ili promjenu karijere i bavlje-nje ekoturizmom. Na platformi života svim elementarnim česticama vjeruje u mogućnost otoka.
POPIS IZDANIH KNJIGA U EDICIJI KATAPULT
Smeće – A. Kapidžić, E. Krivac i M. Novković
Snuff film – Goran Dević
Kvadratni alfabet – Marko Tokić
Zlatna Pirana – Nikola Tutek
Hermesov poučak – Yves-Alexandre Tripković
Cyber joint (+Sex & nasilje) – Marin Tomić
O UDRUZI KATAPULT
Udruga Katapult je osnovana u Rijeci početkom 2006. godine s ciljem poticanja stvaralaštva i kulture mladih, promoviranja mladih autorica i autora te suradnje u izda-vaštvu. Udruga svoje ciljeve provodi kroz promocije mla-dih autorica i autora, kreativne radionice i seminare, pru-žanje logističke i edukacijske potpore članovima u kreativ-nom pisanju, lekturi, grafičkom dizajnu, web dizajnu, uredništvu, grafičkoj pripremi, crtanju stripova, marketin-gu itd. Drugim riječima, udruga Katapult educira mlade u svim segmentima izdavačkog procesa, potiče njihovu kre-ativnost, međusobno i zajedničko djelovanje i suradnju te volonterstvo kao temeljnu vrijednost modernog, aktivnog i snažnog civilnog društva. Također kreira kulturni prostor u kojem mladi mogu ostvariti svoju kreativnost, osigurava im potporu i daje povratnu informaciju o njihovom radu. Jednako tako želi razviti odgovornost autora prema knjizi kao proizvodu svojeg i tuđeg kreativnog rada.
kontakt e-mail [email protected]
C O M M O N S D E E D
Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada 2.5
Slobodno smijete:
• umnožavati, distribuirati i javnosti priopćavati djelo
Pod sljedećim uvjetima:
Imenovanje. Morate priznati i označiti izvornog autora ili davatelja licence. Nekomercijalno. Ovo djelo ne smijete koristiti u komer-cijalne svrhe. Bez prerada. Ne smijete mijenjati, preoblikovati ili prera-đivati ovo djelo.
• U slučaju daljnjeg korištenja ili distribuiranja morate drugima jasno dati do znanja licencne uvjete ovog djela.
• Od svakog od tih uvjeta moguće je odstupiti, ako dobijete do-puštenje nositelja autorskog prava.
Prethodno ni na koji način ne utječe na zakonska ograničenja autorskog prava.
Ovo je svima čitljiv sažetak Pravnog teksta (pune licence).
Dijana Merdanović • Zelene doline ludosti
creative commons
Izdavač Zigo Rijeka
Za izdavača Zlatko Ožanić
Urednik Nikola Tutek
Jezična savjetnica Lea Perinić
Oblikovanje naslovnice Ivan Krile
ISBN 978-953-7142-27-8 www.katapult.com.hr