ZEMLJINA PONOĆNA PJESMA

Živa je. Žubori i otkucava u njoj svaki korijenak.

Zemna se voda razbraja u podnožjima divova

i vraća drhtaj po drhtaj u odbljescima zvijezda.

Pod mladom rosom koraka topao dahnu dah,

zastruji trava, miriše kora, zaljulja grančica

gdje noćnoj zori šapće golem hrast.

Živa je. Mir joj u kosi nariše znamen cvijeta

u vrutku ponoćnog slavujeva pjeva

što plahu studen ženstva u gori cjeliva.

Vlado Karagić