zivko andrijasevic

7/28/2019 zivko andrijasevic

1/56

215MATICA, jesen/zima 2012.www. maticacrnogorska.me

Mitropolit Danilo Petrovi Njego

U istoriji Crne Gore mitropolit Danilo je znaajan zbog togato je bio utemeljiva politike ideje o njenoj nezavisnosti od

Osmanskog carstva, pa samim tim i zaetnik ideje obnavljanjacrnogorske drave. Odbijanju Crnogoraca da plaaju porezosmanskoj dravi, on je dao politiki smisao i svrhu, uinivipobunjene seljake stoare, pripadnicima nacionalnog idravotvornog pokreta. Njegova je politika ideja bila i da CrnaGora bude samostalna u odnosu na Mletaku republiku, tako da

poetkom XVIII vijeka, ona osmansku vlast nije zamijenila

mletakim pokroviteljstvom. Bio je to otklon od politikihstavova njegovih prethodnika, koji su osloboenje od osmanskevlasti uvijek smatrali poetkom autonomnog statusa Crne Gore

SEDAM PETROVIA

ivko M. Andrijaevi

The Petrovi-Njego Dynasty ruled Montenegro for 221years: from 1697 to 1918. During that period, at the head of the

Montenegrin state there were seven rulers from this family:

Archbishop Danilo (1697-1735), Archbishop Sava (1735-1744;

1766-1781), Archbishop Vasilije (1744-1766), Archbishop

Petar I (1784-1830), Archbishop Petar II (1830-1851), Prince

Danilo (1851-1860), Prince and later King Nikola (1860-1918).


2/56

216 MATICA, jesen/zima 2012. www. maticacrnogorska.me

u sastavu Mletake republike. Mitropolit Danilo je odbacio ovuideju, pa je Crna Gora od kraja XVII vijeka ivjela, ilipokuavala da ivi, kao samostalna oblast, nad kojom ni osman-ska ni mletaka drava nemaju vlast. Od tada se za ovaj prostor

moe upotrebljavati naziv slobodna Crna Gora.Mitropolit Danilo je bio i pobornik ideje o politikom jedin-

stvu Crne Gore s okolnim oblastima, utemeljujui to jedinstvona njenoj dravnoj tradiciji i istorijskom pravu. Prostor CrneGore od Skadarskog jezera do Lovena, smatrao je dijelomCrne Gore nad kojim nema osmanske vlasti, dok je oblasti koje

taj slobodni dio okruuju, ubrajao u njene okupirane teritorije.Ova koncepcija o dvije Crne Gore - slobodnoj i okupiranoj,najprije je mogla nai uporite u sineliji koju je dobio prilikomhirotonije, i u kojoj se navode oblasti njegove duhovne jurisdik-cije. Oblasti njegove duhovne jurisdikcije smatrao je istorijskimoblastima nekadanje drave Crnojevia. Istorijskim teritorija-ma Crne Gore, odnosno, teritorijama koje su njena batina, a

nalaze se pod tuinskom vlau, mitropolit Danilo je smatraosjevernu Albaniju, Zetu, Nikiki kraj, Primorje, Podgorikikraj. Istorijsko pravo mu je bilo i ideoloko uporite za tenju daove oblasti vrati pod svoje okrilje i ponovo ih pripoji Crnoj Gori.

U komunikaciji s plemenima u crnogorskom okruenju, mit-ropolit Danilo ne nastupa samo kao njihov duhovni, ve ipolitiki predvodnik. Njegov je cilj da i oni budu dio nacional-no-oslobodilakog i dravotvornog pokreta kojem je na eluCetinjska mitropolija, smatrajui da se sloboda koju Crna Goraima, moe sauvati i proiriti na okolne oblasti samozajednikom borbom. Od 1711. do 1718. godine on je uspio dau crnogorski antiosmanski pokret ukljui i mnoga plemena izokruenja. Takvim djelovanjem razvijao je svijest o njihovoj

pripadnosti Crnoj Gori, o istovjetnosti njihovih politikih cilje-va sa ciljevima Crne Gore, kao i o Crnoj Gori kao njihovompolitikom sreditu. Na takvom politikom konceptu bie

ivko M. Andrijaevi


3/56


stvarana i teritorijalno proirivana crnogorska drava tokomitavog XIX vijeka.

Princip da je napad na slobodna crnogorska plemena, istovre-meno ugroavanje i onih plemena u okruenju, ali i da je napad

na susjedna plemena napad na Crnu Goru, mitropolit Daniloe zagovarati tokom vladavine. U jednom pozivu Mainjanima,Poborima i Brajiima, s kraja dvadesetih godina XVIII vijeka,on e navesti: Braa ve zovu na pomo da ste sutra prede zoreu Rijeku Nahiju svaki brnik laki da se pomoete branit otnapasti, a tu zareve zapovijedi ne kauju, nego se pare itu

silom. Mainjane, Pobore i Brajie, koji su od 1718. godine usastavu Mletake republike, on na ovaj nain poziva dapomognu plemenima u Rijekoj nahiji, koje napada osmanskavojska, jer hoe da im naplati vie poreza nego to je to utvrenocarskom naredbom.

Za epohu mitropolita Danila vezana je i jedna mitska kon-strukcija, koja je nastala u crnogorskoj istoriografiji XIX vijeka.

Bez ikakvog utemeljenja u izvorima, tvrdilo se da je Crna Gorau vrijeme mitropolita Danila stekla slobodu i politiku nezavis-nost zahvaljujui ustanku koji je on, zajedno sa svojim pristali-cama, podigao protiv islamiziranih Crnogoraca. U istoriografijise taj ustanak naziva Istraga poturica ili crnogorsko Badnjevee. Tada su pravoslavni Crnogorci napali svoje sunarodnikekoji su poslije pada Crne Gore pod osmansku vlast primiliislam. Veinu islamiziranih sunarodnika su toboe pobili, amanji dio primorali da se vrati u pravoslavnu vjeru. Navodno jetada Crna Gora oiena od Turaka, koji su ugroavali njenuslobodu i politiku nezavisnost, a mitropolit Danilo je bio orga-nizator i predvodnik tog velikog nacionalnog poduhvata. Alinita od ovoga nije istina. injenica je da su u Crnoj Gori ivjeli

i islamizirani Crnogorci, kojih je prema jednom izvoru, sredi-nom XVII vijeka bilo oko osam stotina, ali nije istina da su oniubijeni ili protjerani iz Crne Gore ustankom na Badnje vee.

Sedam Petrovia


4/56


Najprije zato to ustanka na Badnje vee, ili crnogorskeBartolomejske noi, uopte nije bilo. Nema nijedne injenice,izvora ili indicije da se takav pokolj desio ili mogao desiti uCrnoj Gori poetkom XVIII vijeka. Ali je injenica da su

islamizirani Crnogorci nestali iz Crne Gore do tridesetih godinaXVIII vijeka, jer od 1727. godine vie nema pomena o njima.Islamizirani Crnogorci nestajali su iz Crne Gore tokom duegperioda od poetka Morejskog rata, do prvih decenija XVIIIvijeka, a esta ratovanja i sukobi pravoslavnih Crnogoraca saosmanskom vlau, oskudica i glad, unutranja nestabilnost i

anarhija nesumnjivo predstavljaju faktore koji su podsticajnodjelovali na njihovo iseljavanje. Privilegiju da ive na nekomuslovnijem podruju oni su stekli primanjem nove vjere, pa jelogino da tu privilegiju iskoriste u posebno tekim okolnosti-ma. Napokon, za jedan od najvanijih dokaza da je Istragepoturica bilo, smatra se tobonje pismo mitropolita Danila iz1707. godine, koje je, kako se nepobitno moe utvrditi, nastalo

u XIX vijeku.Ako je u neemu zasluga mitropolita Danila to su islamizira-

ni Crnogorci napustili Crnu Goru, onda je ona u tome to jesvojim politikim djelovanjem stvorio ambijent u kome su onipostali strano i nepoeljno tkivo. esto sukobljavanje s Turcima,i prerastanje crnogorskog pokreta za odbranu privilegija u po-kret za nacionalno osloboenje i politiku nezavisnost, moraloje staviti na neprijateljske strane pravoslavne i islamiziraneCrnogorce. to je pokret za nacionalno osloboenje i politikunezavisnost Crne Gore bivao snaniji, to je Crna Gora sve manjebila prostor na kome mogu ivjeti islamizirani Crnogorci. TakvuCrnu Goru islamizirani Crnogorci su masovno poeli naputatikrajem XVII i poetkom XVIII vijeka.

U vrijeme mitropolita Danila Crna Gora je napravila otklonod svoje tradicionalne politike prema susjednim dravama.Prema Osmanskom carstvu pokazivala je vie ratobornosti i

ivko M. Andrijaevi


5/56


neprijateljstva, uglavnom u vrijeme dok je za takav stav imalapodrku barem jedne hrianske sile. A kada je poslije 1718.godine ostala bez te podrke, mitropolit Danilo je zauzeodrugaiji stav. Pokazivao je vie spremnosti za poputanje i

ustupke, ali uvijek s jednim ciljem da odri onu slobodu inezavisnost koja je steena nakon Morejskog rata. Naravno, netreba imati iluziju da je mitropolitova umjenost i politikamudrost uinila da se takvim ustupcima odri crnogorska neza-visnost. Da su Turci htjeli bilo to drugo od Crne Gore, osimplaanja zaostalih poreskih obaveza, ili da im je bilo vano da

zauvijek unite politiku ideju koja je na Cetinju stvorena,crnogorska sloboda bi nestala kao da je nikada nije bilo. Ako jeita sauvalo crnogorsku slobodu, onda je to bila procjenaosmanske drave da je neisplativo i preskupo da se protiv njebori. Crnogorcima se mora odati priznanje to su svojom bor-bom visoko podigli cijenu svakom vojnikom poduhvatu protivCrne Gore, ali da je osmanska drava bila spremna podnijeti taj

troak, vojska Numan-pae uprilia podigla bi kasarnu natemeljima Cetinjskog manastira.

I u odnosima s Mletakom republikom mitropolit Danilo jeimao razliite faze. Do 1717. godine bio je borac protiv njenihinteresa i uticaja u Crnoj Gori, a nakon toga korektan susjed isaradnik. I u prvom i u drugom sluaju, vodio ga je jedan inte-res: ouvati sopstveni presti u Crnoj Gori. Dok su se za CrnuGoru interesovale Rusija i Austrija, i dok je postojala nada da eone crtati nove granice na Balkanu, mitropolit Danilo je radio nasuzbijanju mletakog uticaja u Crnoj Gori. Ali, kada je od 1714.godine poeo da postaje sve neizvjesniji ruski dolazak u crno-gorsko susjedstvo, njegovi stavovi prema Republici se poste-peno mijenjaju. Da ne bi doao u opasnost da ga plemenski

glavari, koji su mletaki plaenici, eliminiu ili marginalizuju,on odluuje da ih promjenom stava prema Republici, stavi udrugi plan. Od tada, iako nikada nije bio servilan, postajao je

Sedam Petrovia


6/56


predusretljiviji i popustljiviji, ali opet autoritativniji nego ijedannjegov prethodnik. Mletake vlasti ga ni tada nijesu smatraleprijateljem, ali im je bio potreban za politiku koju su vodili uCrnoj Gori. I 1730. godine u izvjetaju mletakog providura

navodi se za mitropolita da on nije previe privren naojdravi. Mleani su mu priznavali da posjeduje politikoumijee i da ima veliki uticaj u Crnoj Gori i njenom susjedstvu.Moe se rei da je Mletaka republika u njemu imala dostojnogsuparnika, jer je trgovake principe u njenoj politici, uzeo zasvoje. U jednom mletakom izvjetaju iz 1717. godine, za mit-

ropolita Danila se kae: Vian dvorskom ponaanju, nastupavjeto u svakoj prilici i svojom priroenom pronicljivou, uzobazrivost i duhovnost, izgleda da je na taj nain stekao za sebeoptu poslunost i potovanje itavog stanovnitva. Umjean usvojim igrama, sa prefinjenom vjetinom upravlja voljamamasa, koje su po prirodi naklonjene novinama. Izgleda da sepovremeno koleba zbog nepostojanosti u dravnim poslovima.

U vrijeme mitropolita Danila uspostavljene su crnogorsko-ruske politike veze. Odnose s Rusijom mitropolit Danilo jesmatrao ivotno vanim za Crnu Goru, ali i najvanijimuporitem za sopstvenu politiku koncepciju. Otuda njegovopreveliko oduevljenje i bezrezervno prihvatanje ruskog pozivada izvri napad na osmanske gradove. Iz tog zanosa proisteklasu njegova nerealna oekivanja, neracionalni potezi, greke iavanturizam, koji je i mitropolita i Crnu Goru skupo kotao.Ipak, dobro je prepoznao dalekoseni znaaj ruskog saveznitvai vanost koju za Crnu Goru moe imati sticanje ruskogpokroviteljstva u meunarodnim odnosima.

Mitropolit Danilo je mnogo vie uradio na meunarodnoj afir-maciji Crne Gore i odnosima sa susjednim zemljama, nego na

popravljanju unutranjih prilika. Formiranje nadplemenskogsuda bio je prvi korak ka izgradnji dravne vlasti, ali bez novcaza njegovo izdravanje i za formiranje represivnog aparata, nije

ivko M. Andrijaevi


7/56


bilo mogue da ova institucija ostvari vei uticaj. Uviajui dani na koji drugi nain, osim represivnim aparatom, nije mogueuvesti red u zemlji, mitropolit je bio nemoan predneposlunou i plemenskom anarhijom. Jedino mu je preosta-

jalo da na neposlune djeluje snagom svog duhovnog autoriteta,koristei se strahom koji neki Crnogorci osjeaju kada imcrkveni poglavar prijeti prokletstvom. On sam nije bio zadovo-ljan efektom svojih molbi i prijetnji, a jo manje moralnimnazorima naroda kojim upravlja.

Za mitropolita Danila se ne bi moglo rei da je, u pravom

smislu vladao Crnom Gorom ili da je imao podanike udananjem znaenju te rijei, jer je za vladavinu potrebnazemaljska sila. Iako u tom smislu mitropolit Danilo nije vladaoCrnom Gorom, on je, bez sumnje, vodio njenu politiku i imaoneprikosnovenu poziciju politikog voe crnogorskih plemena.Ako se politiki voa jedne slobodne zemlje moe smatratinjenim vladarom, onda je mitropolit Danilo bio vladar Crne

Gore. Nije sporno da je ve u njegovo doba, Cetinjskamitropolija vie politika nego vjerska institucija, tako da je i onvie bio politiar i zemaljski upravitelj, nego pastir i duhovnik.Ulogu politikog voe Crne Gore, priznavalo mu je crnogorskodrutvo, ali i velike sile s kojima je komunicirao. Na tomlegitimitetu poivala je njegova vlast i vladarska pozicija.

Mitropolit Sava Petrovi Njego

I kao crkveni poglavar, i kao politiko lice, mitropolit Sava jeosobena pojava u novovjekovnoj istoriji Crne Gore. Kaocrkveni poglavar Crne Gore bio je prisutniji i uticajniji na pros-toru duhovne jurisdikcije koji je pripadao drugoj dravi, nego u

samoj Crnoj Gori, a sve to je kao politiko lice preduzimao,vie se ticalo njegovih interesa kao duhovnog poglavara ilinjegovih linih interesa. Rijetko se deavalo da nasljednik

Sedam Petrovia


8/56


napravi takav otklon od svog prethodnika, kao to je bio otklonkoji je mitropolit Sava napravio od Danila. Jednaka je rijetkostda se jedan dinast, svojim politikim stanovitima tako konfron-tira, ne samo sa nekim lanovima dinastije, ve i sa dinastijom

u cjelini. Nema ni jedne politike koncepcije mitropolita Danilakoju je Sava prihvatio, niti je nastavio bilo to od onoga to je upolitici Danilo zapoeo. Nijedna politika ideja mitropolitaDanila nije u njemu dobila nastavljaa, i to ne zbog toga to jeon imao neke druge ideje, ve to politici, onako kako je on poli-tiku shvatao, nije uopte ni bila potrebna neka ideja. Sva

njegova politika ideja moe da stane u jednu reenicu: odra-vati dobre odnose sa Mletakom republikom inei joj usluge iizbjegavati sukobljavanje s Osmanskim carstvom, inei muneophodne ustupke. Upravo kako i navodi u jednom pismu:Nisam rati ljubio s Turcima ni s Latinima no ivova u ljubavi iu milosti. Ako je to bila osnovna politika ideja mitropolitaSave, onda je on bio izuzetno uspjean u njenom sprovoenju.

Ne moe se rei da nije bilo mudro graditi dobre odnose saMletakom republikom ili se kloniti sukobljavanja saOsmanskim carstvom, ali ako se sva politika svodi na to, ondaCrna Gora nikada ne moe promijeniti poloaj u kome se nalazi.I dravni subjektivitet, i politiku nezavisnost, i teritorijalnoproirenje, i meunarodnu afirmaciju, i stabilan unutranjiporedak, Crna Gora je dobila upravo zbog toga to nijeiskljuivo vodila takvu politiku. S politikom koju je vodio mit-ropolit Sava, ma koliko u pojedinim situacijama ona bila iracionalna i korisna, Crna Gora se kao drava i drutvo nijemogla kretati na bolje, ve je ostajala ista kao to je bila kada jemitropolit Sava doao na njeno elo. Bez nacionalno-oslobodilake politike, bez odravanja veza s Rusijom, bez rada

na uvrivanju unutranjeg jedinstva, Crna Gora je ostajala sti-jenjena na prostoru na kome ne moe samostalno ivjeti, doksu njeni unutranji sukobi pravili od nje plemensku zajednicu

ivko M. Andrijaevi


9/56


koja ide ka anarhiji, a moda i ka postepenom gubljenju subjek-tiviteta. Spas od te propasti bila je politika ideja o nezavisnoj iureenoj dravi. Slabost mitropolita Save bila je u tome to nijeimao dovoljno politikog dara da ovu ideju prepozna i prihvati.

Tanije, on ni za ovu ideju, niti za bilo koju drugu politikuideju, nije posjedovao senzibilitet. U njegovom karakteru i svje-tonazoru, nije uopte bilo ni trunke sklonosti prema politici, ilipreciznije - prema dravnoj politici. Ali to je ve krivica onogakoji ga je birao.

Nesklonost politici koju je pokazivao mitropolit Sava, podsti-

cana je kod njega stalnim uvjerenjem da je nemoan da utie naljude kojima je poglavar. U pismu knezu i Senatu dubrovakomali se da nema tamnica, niti regularne vojske, tako da su nezna-tne njegove moi da Crnogorce, za koje kae da su svakome zluskloni, natjera na poslunost. Za Crnogorce e jednom rei da sunarod prost i bijedan i da se ne boje ni od Boga ni od pravde.

Iako nesklon politikom djelovanju, mitropolit Sava je prih-

vatao stanovite da su cetinjski mitropoliti legitimni nasljednicidinastije Crnojevi, odnosno, da sjede na tronu koji im je ustu-pio Ivan Crnojevi. Za njega nije sporno da su cetinjski mitro-politi vladari Crne Gore, jer su to pravo dobili od najznameniti-jeg Crnojevia, iako su njegove vladarske pretenzije bile vienego skromne. On je samo u rijetkim situacijama nastupao kaovladar Crne Gore. Tako se na memoaru koji je uputio ruskojcarici Jelisaveti, potpisuje kao mitropolit skenderijski i pri-morski i Crne Gore povelitelj. Dakle, on nije samo mitropolitCrne Gore, ve i njen povelitelj, to e rei gospodar ili zapov-

jednik. Kao crkveni poglavar, koristio je nekoliko titula: biskupskandarinski i primorski, biskup cetinjski, skandarinski i pri-morski, mitropolit crnogorski, skenderijski i primorski.

Svojim politikim djelovanjem i nainom na koji je obavljaosvoju dunost duhovnog poglavara Crne Gore, mitropolit Sava seu potpunosti razlikuje od svih vladara iz dinastije Petrovi-Njego.

Sedam Petrovia


10/56


Svi vladari ove dinastije, osim mitropolita Save, linosti su saprepoznatljivom politikom idejom i sa snanom vladarskomambicijom. Uz to, oni su, za razliku od mitropolita Save, bilipotpuno posveeni crnogorskim prilikama, uvijek ulaui izuze-

tan napor da ponajprije u Crnoj Gori ostvare svoj politiki uticaji svoje politike ideje. Neki od njih su, poput mitropolita Save,takoe due vrijeme prebivali na teritoriji Mletake republike, umanastirima Maine i Stanjevii, ali su najveu panju ipakposveivali deavanjima u Crnoj Gori. Nasuprot njima, mitro-polit Sava je itav svoj vijek proveo borei se za svoje male

interese i ouvanje sopstvenog komoditeta na teritoriji Mletakerepublike. Uklanjao se od svega to je makar i liilo na velikuideju, od svega to je moglo da izazove promjene, i posebno odsvega to je zahtijevalo veliki napor u javnom i politikomdjelovanju. Svom i najmanjem linom interesu, podreivao jeinterese institucije kojoj je bio na elu i interese politikezahvaljujui kojoj mu je pripalo da bude mitropolit. Ali, od svih

svojih trgovina imao je malu korist, jer on ni u emu, pa ni utrgovini, nije bio sposoban za velike poslove.

Mitropolit Vasilije Petrovi Njego

Za neto vie od dvadeset godina vladavine, mitropolit Vasilijeje uspio da programski uoblii pravce i ciljeve crnogorske poli-tike, i to one koje je mitropolit Danilo samo naznaio ili zapoeoda ostvaruje, a mitropolit Sava potpuno zapostavio. U njemu jerodonaelnik dinastije dobio pravog nastavljaa, a ostali vladariiz porodice Petrovi-Njego neprikosnoveni uzor u politikommiljenju i djelovanju. Petrovii-Njegoi koji su doli na eloCrne Gore nakon njega, imali su kao dravnici mnogo vie usp-

jeha od mitropolita Vasilija, ali politike koncepcije na osnovukojih su ovi uspjesi ostvareni, uglavnom su njegovo djelo. On jeglavni kreator politike ideje dinastije Petrovi-Njego, a samim

ivko M. Andrijaevi


11/56


tim i programa crnogorske dravne politike, iji je nacrt napraviomitropolit Danilo.

Mitropolit Vasilije programski je uobliio nekoliko premisacrnogorske dravne politike: 1. Crna Gora treba da bude nezav-

isna drava, ali pod politikim protektoratom Rusije; 2. CrnaGora mora postati politiki inilac od regionalnog znaaja, kakobi postala vana za velike sile koje su zainteresovane za Balkan;3. Nezavisnoj dravi Crnoj Gori pripadaju i okolne oblasti kojesu pod tuinskom vlau; 4. Legitimitet za sve svoje politiketenje i zahtjeve, Crna Gora treba da temelji na principu istori-

jskog prava.Stav mitropolita Vasilija o Crnoj Gori kao nezavisnoj dravi,koja treba da bude pod zatitom Rusije, poiva na dobroj proc-jeni da Crna Gora sama, kao siromana i nevelika zemlja, nemoe odrati svoju politiku nezavisnost, niti se dravno razvi-jati bez podrke ove velike sile. Rusiju je trebalo zainteresovatida na Porti sprjeava bilo kakvo osmansko injenje protiv

crnogorske nezavisnosti, a kasnije je primorati da prihvatipolitiku nezavisnost Crne Gore kao svako drugo faktino stan-je. Rusija je trebalo da svojim politikim uticajem djeluje i namletaku vladu, ne bi li prema Crnoj Gori pokazivala vienaklonosti. Takav je, prema miljenju mitropolita Vasilija, tre-balo da bude karakter politikog pokroviteljstva Rusije premaCrnoj Gori. Rusija je trebalo da prua i potpunu finansijskupodrku crnogorskoj dravi u njenoj nacionalno-oslobodilakojakciji, izgradnji institucija i ratovanju.

Mitropolit Vasilije je dobro procijenio da e Rusija obratitiposebnu panju na Crnu Goru jedino ako ona bude imala znat-niju ulogu u ruskoj balkanskoj politici. On nije elio da ruskapomo ili zatita ima karakter hrianske solidarnosti ili

milostinje, koju bogata pravoslavna zemlja daje siromanoj, veda njena pomo bude pravedna naknada za usluge i znaaj kojiCrna Gora ima u ruskoj politici na Balkanu. Da bi Crna Gora

Sedam Petrovia


12/56


mogla imati takav znaaj, mitropolit Vasilije joj u svojimpolitikim koncepcijama namjenjuje ulogu sredita nacionalno-oslobodilakog pokreta balkanskih naroda, a Cetinjskojmitropoliji, pored uloge predvodnice tog politikog pokreta, i

ulogu zatitnice pravoslavlja u okruenju. Zbog toga on u mem-orandumima za ruske zvaninike navodi da na Crnu Goru okolnihriani gledaju kao na zemlju koja e ih izbaviti iz osmanskogropstva, ali i na zemlju bez koje je njihovo osloboenje neizv-jesno. Tei dio posla za njega je bio da uvjeri ruske zvaninikeda je Crna Gora sposobna za takvu ulogu i da ima snagu da taj

veliki zadatak ostvari. Mitropolitovo preuveliavanje teritorijeCrne Gore i nabrajanje oblasti koje je toboe ine, njegove tvrd-nje o vjekovnoj i nikad prekinutoj nezavisnosti, upravo je treba-lo da pribave uvjerljivost zamislima o predvodnikojnacionalno-politikoj ulozi Crne Gore u regionu. Osnovanostitakvog vjerovanja, najubjedljiviju argumentaciju pruala jepria o velikim crnogorskim pobjedama nad viestruko brojni-

jom osmanskom vojskom. Zato u pismu jednom ruskomzvaniniku tvrdi da je turske vojske protiv Crne Gore stvarnobilo osamdeset hiljada, od koje je u dvije velike bitke odCrnogoraca polovina pobijeno bilo, a ostali, iskoristivi nonovrijeme, pobjegoe. Ali ne samo da Crnogorci, kako tvrdi mit-ropolit Vasilije, stalno pobjeuju Turke od 1711. godine do nje-gova doba, ve oni to ine jo od Kosovske bitke. Otuda njego-va opaska da malo gdje Srblji bitku dobie bez Crnogoraca iBrana. Takvom ratnikom narodu, koji je uspio, jedini naBalkanu, ne samo da odri svoju politiku nezavisnost, ve i dastalno nanosi Turcima vojnike poraze, s punim pravom pripadapredvodnika uloga u nacionalno-oslobodilakom pokretu pro-tiv osmanske vlasti na Balkanu. A to znai i da je Crna Gora jed-

ina zemlja na Balkanu koja za Rusiju moe imati politikiznaaj. Zbog toga joj i pripada predvodnika uloga uoslobodilakom pokretu balkanskih hriana. Sve je to dodatno

ivko M. Andrijaevi


13/56


potvreno odgovorom koji je Crna Gora dala caru PetruVelikom 1711. godine, kada je pozvao Crnogorce na ustanak.Mitropolit e stalno ponavljati da su od svih balkanskih hrianakojima je poziv bio upuen, jedino Crnogorci odgovorili i

zapoeli rat s Turcima. Uprkos surovoj kazni koju su zbog togaiskusili, Crnogorci su od tada potpuno odani Rusiji. To je biomitropolitov dodatni argument kojim je trebalo osnaiti tvrdnjuda se Rusija na Balkanu jedino moe osloniti na Crnu Goru. Akodobije predvodniku ulogu u nacionalnom pokretu balkanskihhriana, ona e, kao ruska ekspozitura na Balkanu, lako rijeiti

sve svoje probleme s Osmanskim carstvom i uspjeti da se izgra-di kao drava. To je bila koncepcija mitropolita Vasilija ili idejakako da se, kada je u pitanju nezavisnost i dravnost Crne Gore,Osmansko carstvo dovede pred svren in.

Mitropolit Vasilije je bio utemeljiva politike kartografije,koja je trebalo da bude osnova za planove crnogorskih teritori-jalnih aspiracija. Ideju koja se prepoznaje u politikim spisima

mitropolita Danila da pored teritorije slobodne Crne Gore pos-toji i teritorija Crne Gore koja je u tuinskim rukama, on jedoveo do precizne geografske prepoznatljivosti. Kod mitropoli-ta Vasilija se konkretno navodi koje su to teritorije nekada pri-padale crnogorskoj dravi, a nalaze se pod tuinskom vlau. Usvojoj Istoriji Crne Gore i politikim spisima, on navodi da seCrna Gora prostire izmeu Jadranskog mora i Lima, Trebinjicei Prokletija, odnosno izmeu Primorja, Bosne i Albanije. On,takoe, nabraja crnogorske oblasti: Katunska, Rijeka,Ljeanska, estanska, Pjeivaka, Bjelopavlika, Piperska,Rovaka i Crmnika nahija, zatim srezovi i plemena: Spi,uanj, Zeta, Grahovo i Vilusi, Patrovska nahija, Grbalj, Kui,Bratonoii, Vasojevii, Klimenti, Tuzi, Grude, Hoti, Kastrati,

Nikii, Banjani, Pivljani, Drobnjaci, Gaani, Trebinjani, Zupcii Popovo. Imajui u vidu da sredinom XVIII vijeka Crnu Goruuistinu ini samo prostor izmeu Lovena i Skadarskog jezera,

Sedam Petrovia


14/56


Gara i Patrovake gore, ovakve ideje mitropolita Vasilijapredstavljale su osnovu za oznaavanje granica crnogorskih ter-itorijalnih aspiracija. Izvan tih granica uglavnom nije izlazila nipolitika crnogorskih dravnih aspiracija u XIX vijeku.

Uz pomo istorije, mitropolit Vasilije je obezbijedio legit-imitet crnogorskih dravnih aspiracija i legitimitet ciljevacrnogorske dravne politike uopte. Legitimitet crnogorskedravne politike pronaen je u istorijskom pravu Crne Gore dase kao zemlja koja je svoju dravnost izgradila u srednjemvijeku, pod vlau dinastije Crnojevi, bori za vraanje oblasti

koje su dravi Crnojevia nekada pripadale, a koje se sadanalaze pod tuinskom vlau. U jednom istorijskom spisu, mit-ropolit Vasilije je naveo da su Crnojevii najprije vladali Zetom,Krajinom, estanima, Brdima, Crnom Gorom i Primorjem, osimPatroviima, kao i Trebinjem, Popovim poljem i Konavlima.Budui da se, osim Crne Gore, sve ove oblasti nalaze podtuinskom vlau, Crna Gora ima pravo da se bori za njihovo

vraanje pod svoje dravno okrilje. To znai da se ona bori davrati u svoj dravni okvir one oblasti koje su joj nekada pri-padale, odnosno, one oblasti za koje se istorijskim injenicamamoe dokazati da su joj ranije pripadale. Zbog takvog istori-jskog utemeljenja, njene teritorijalne pretenzije imaju legitimitetkoji se ne moe osporiti. Na istorijskom pravu on je utemeljio icrnogorsku ideju o dravnoj nezavisnosti, i legitimitet politikevlasti cetinjskih mitropolita. Prema njegovom objanjenju,posljednji vladar iz dinastije Crnojevi, prije neto to je napus-tio zemlju, ostavio je vladarski prijesto mitropolitu, dajui mu

pravo da pored duhovne, obavlja i svjetovnu vlasti.Politike koncepcije mitropolita Vasilija trebalo je da uzdignu

crnogorsku politiku iznad plemenskih okvira i pograninih

sukoba, i uine Crnu Goru vanim iniocem balkanske politike.Bila bi to Crna Gora koja svoju borbu protiv Turaka, treba dapreobrati u pokret za osloboenje okolnih hriana. Tako bi ona,

ivko M. Andrijaevi


15/56


kao slobodna zemlja, postala zemlja s politikom misijom naBalkanu. Istina je da u XVIII vijeku ona nije imala mogunostida obavlja bilo kakvu politiku misiju u odnosu na druge balka-nske narode, ali je mogla da tu misiju ostvaruje u svom

neposrednom okruenju. Vie od jednog vijeka ona je to svelikim uspjehom i inila.

Mitropolitu Vasiliju nije bilo nepoznato to Crna Gora realno upolitici moe, ali je trebalo pronai nain da se za nju zaintere-suje ruska vlada. U tome je on imao uspjeha: 1759. i 1766. ruskavlada je u Crnu Goru poslala svoje izaslanike, koji su je vidjeli

na razliite naine, ali koji su otvorili put za kasnije stalno ruskointeresovanje za crnogorske prilike. Kada su u Petrogradu imalive dosta provjerenih znanja o Crnoj Gori, oni su krajem XVIIIvijeka usvojili ideju koju im je uporno nametao mitropolitVasilije. Od tada, pa tokom itavog XIX vijeka, Crna Gora je po-stala jedno od najvanijih i najpouzdanijih uporita ruske balka-nske politike. Uz pomo Crne Gore Rusija, istina, nije radila na

oslobaanju balkanskih hriana, ali jeste na ugroavanju stabil-nosti Osmanskog carstva. Mitropolit Vasilije je dobro pretpo-stavljao da Crna Gora u tome moe biti od koristi Rusiji. U XIXvijeku Crna Gora je uivala i neformalno rusko pokroviteljstvo,tako da je poslije 1796. godine potpuno nestala mogunost daOsmansko carstvo ozbiljnije ugrozi nezavisnost Crne Gore. aki kada je osmanska vojska u ratu 1853. i 1862. godine potpunovojniki porazila Crnu Goru, njenoj politikoj nezavisnosti nijemogla ni najmanje nauditi, niti joj makar i simbolinoograniavati dravni suverenitet. Sve je to rezultat ruskogpokroviteljstva, za koje se uporno zalagao mitropolit Vasilije.

Samo tri decenije poslije smrti mitropolita Vasilija, poele suda se ostvaruju i njegove ideje o istorijskom pravu Crne Gore na

okolne oblasti. Od 1796. godine, crnogorske teritorijalne aspira-cije kretae se prema granicama koje je oznaio mitropolit Va-silije. Dravni prostor Crne Gore, koji je krajem XVIII vijeka

Sedam Petrovia


16/56


imao oko 1.500 km2, zahvatae 1914. godine vie od 14.000km2. Crna Gora mitropolita Vasilija, pripojie sebi za neto vieod jednog vijeka, jo devet takvih Crnih Gora.

Uprkos svim ovim injenicama, pojedini istoriari su koncep-cije i ideje mitropolita Vasilija smatrali nesuvislim matarijama.Oni u njima nijesu prepoznavali vizije, niti u Vasiliju vizionara.Oni ak nijesu primijetili da Vasilijeve vizije nijesu utopija,odnosno ideje koje se nikada nijesu ostvarile, ve vizije koje suuglavnom postale realnost. Ono to su neki istoriari vidjeli kaoVasilijeve politike izmiljotine, postalo je u XIX vijeku osnova

za strategiju koja je Crnu Goru dovela do zvaninogmeunarodnog priznanja i statusa ureene drave. On je svojimkoncepcijama mislio za Crnu Goru XIX vijeka, a istoriari kojisu se njime bavili, nijesu umjeli da izau iz vijeka u kome jeivio. Nema sumnje da koncepcije mitropolita Vasilija inejednu, u mnogo emu, vizionarsku politiku doktrinu. NaBalkanu u XVIII vijeka, u sferi politikog miljenja, njemu pri-

pada jedno od vodeih mjesta. Upravo je on svojom politikomi istoriografskom ostavtinom napravio dobru osnovu za etiriglavna crnogorska politika mita: mit o dravi, mit o naciji, mito vlasti i mit o misiji Crne Gore. On je dao materijal za istori-ografsku konstrukciju o slavnoj prolosti drave Crne Gore injenoj vjekovnoj nezavisnosti, kao i o Crnogorcima kao jedi-

nom slobodnom narodu na Balkanu, kome zbog zasluga i uspje-ha u borbi protiv Osmanlija, pripada vodea politika ulogameu balkanskim narodima. Mitropolit Vasilije je dao utemel-

jenje i za legitimitet dinastike vlasti porodice Petrovi-Njego,tvrdei da u prolosti Crne Gore, pored kontinuiteta dravnenezavisnosti, postoji i kontinuitet politike vlasti. Prema nje-govom stanovitu, od porodice Nemanji potiu zetski i

crnogorski hercozi, koji zvanino predaju vlast u rukecetinjskom mitropolitu. Izmiljanjem ovog mita, on je CrnuGoru i Crnogorce uzdigao iznad svih drugih balkanskih drava

ivko M. Andrijaevi


17/56


i naroda, jer je to tradicija koju niko od njih nema. Napokon, onje utemeljenjem mita o misiji Crne Gore na Balkanu, pokuaoda uzdigne njen politiki znaaj iznad stvarne moi i znaenja,kao i da ukae u emu je njena posebna vanost za velike hri-

anske sile. Ova etiri crnogorska politika mita on je umjenokoristio u svom politikom djelovanju, stavljajui ih u poredakkojim se uzajamno potvruju. Evo jednog primjera. U pismugrofu Alekseju Bestuevu-Rjuminu, ruskom dravnom kance-laru, mitropolit Vasilije navodi: Prema datom mi od Vae viso-kogrofovske Svijetlosti nalogu, o naem narodu crnogorskom

pokorno Vas izvjetavam sljedee: ovaj na narod crnogorskiranije je bio pod upravom uroenih svojih prineva (kneevaura Kastriota i Ivana Crnojevia). Poslije ovih prineva osta-la je republika, pod upravom svojih mitropolita, koja je za vri-jeme blaenog i vjeno dostojnog pamenja gospodara carasveruskog Petra Velikog pokazala protiv Turaka veliku hrabrost.Upravo, kada je Njegovo Velianstvo 1711. godine poslalo svoje

visoke gramote u Crnu Goru da bi svi jednovjernici u cijelojistonoj crkvi, za Njegovo Velianstvo kao i za pobonost,okrenuli svoje oruje protiv Porte otomanske. Tada je mojroeni stric mitropolit Danilo, kao stvarni predvodnik pokazaoonome narodu i za svog pobonog cara okrenuo svoje orujeprotiv Turaka, kao neprijatelja krsta svetoga. Zbog toga turskisultan 1712. godine posla na Crnu Goru mnogo vojske podkomandom seraskera Ahmet-pae, ija vojska od Crnogoraca bido nogu potuena... Ukoliko Vaa Svetost, prema Vaem pre-mudrom shvatanju bude smatrala za povoljno izvijestiti NjenoImperatorsko Velianstvo da izvoli dodijeliti ovomecrnogorskom narodu za vojne potrebe neku sumu novca to bibilo osvjedoeno i potvreno gramotom Njenog Imperatorskog

Velianstva, da ovaj crnogorski principat nije nikome podreenosim Njenom Imperatorskom Velianstvu carici i samodricisveruskoj. Iz tog previsokog doputenja slijedi da crnogorski

Sedam Petrovia


18/56


principat (kneevina) bude ukljuen u titulu NjenogImperatorskog Velianstva. U carskoj gramoti (ukoliko se izda)bili bi pomenuti pored Crnogoraca, Primorci i Brani, da bi se snaim narodom u vrijeme rata s Turcima, sjedinili svi okolni

slavenosrpski narodi i da tako uu pod zatitu sverusku. Dakle,on najprije ukazuje na kontinuitet politike vlasti u Crnoj Gori,ime se potvruje i kontinuitet njene politike nezavisnosti. Zatimpodsjea na beskompromisno antiosmansko opredjeljenje CrneGore, koje se jasno manifestovalo 1711. godine. Iz ova dva stavajasno je da Crna Gora nije samo posebna, ve je i superiorna u

odnosu na druge balkanske zemlje ona je uspjela da ouva neza-visnost pred Osmanlijama, ali i da vjekovima bude postojana usvom antiosmanskom opredjeljenju. Ova dva stava potvruje itrei da je Crna Gora 1712. godine bila napadnuta od Osmanlija(a da nije nezavisna ne bi je napadali), i da je kao i tokom prethod-nih vjekova uspjela da se odbrani. Sve su to za ruske zvaninikebili dokazi da Rusija ne moe imati boljeg i prirodnijeg savezni-

ka na Balkanu, od Crne Gore i Crnogoraca. Kada je to ve tako,onda je opravdano da Rusija novano pomogne Crnu Goru i tra-jno je zatiti ukljuivanjem u carsku titulu. to Rusija dobija akoproglasi protektorat nad Crnom Gorom? Dobija pouzdanogsaveznika, koji moe biti od koristi njenim politikim planovimana Balkanu, ali i mogunost da zahvaljujui Crnoj Gori dobije jonovih podanika. Svi balkanski narodi koje Crnogorci oslobode,odmah e postati isto to i oni ruski tienici i vojnici. ime mit-ropolit Vasilije dokazuje da je Crna Gora sposobna da izvriovakvu misiju? Naravno, mitom o vjekovnoj nezavisnosti.

Mitropolit Vasilije je osobena pojava i po shvatanju politike,politikog morala i naina na koji se u politici dolazi do cilja. Onje teio svim silama da ostvari svoje politike ciljeve, ali mu nije

bilo mnogo vano koliko e to da kota one koji mu u tomepomau, a jo manje to e s njima biti kada on svoj posaozavri. Ljudi s kojima se u politici zbliavao, za njega su

ivko M. Andrijaevi


19/56


uglavnom imali samo upotrebnu vrijednost, i o njima je vodiorauna samo dok su mu koristili. Kao politiar on je bio sklonprevarama i obmanjivanju, smatrajui ih jednom vrstom dozvo-ljene kreacije, koja politiku pretvara u superiornu vjetinu, a

politiara pribliava cilju za koji se bori. Varanje, podmetanje iizmiljanje, nije optereivalo njegov moralni sistem, niti ga jehvatanje u lai posebno demotivisalo. On je dosljedno iao kasvome cilju, ne obazirui se mnogo na one koji ga demantuju ilirazobliavaju, a naalost, ni na one koji mu vjeruju. Ali, iakobez mnogo skrupula u politikom djelovanju, on nije bio skon

rasprodaji svojih politikih ideja, niti odricanju od njih zbognovca ili prijetnji. Da nije bio iskreno posveen borbi za svojepolitike ideje, on se ne bi konfrontirao s dvije velike sile Mletakom republikom i Osmanskim carstvom, niti s brojnimprotivnicima u samoj Crnoj Gori. I on je mogao, kao mitropolitSava, mirno stolovati u nekom od primorskih manastira iugaati svima koji su jai od njega. Ali on nije izabrao taj put,

ve se borio i rtvovao za svoje politike ideje, znajui da gapolitika koju vodi moe kotati ivota. Poslije njegovog prvogpovratka iz Rusije, to je postalo jasno i mnogim njegovim savre-menicima. Uostalom, da je htio da trguje svojim politikim ide-jama, ne bi ga mletake vlasti osudile na smrt trovanjem, ve biga potkupile kao mnoge svoje protivnike.

Mitropolit Vasilije je znaajan kao politika linost i zbog togato je u javni ivot Crne Gore uveo propagandu kao oblik poli-tikog djelovanja. Obdaren teatarskim sposobnostima kada je upitanju javni nastup, uz to lukav i sugestivan, on je svoje politikeideje predstavljao kao jedinu spasonosnu formulu za odbranuCrne Gore i jedino rjeenjem za njenu najsjajniju budunost. Alinjegovom uticaju na mase nijesu doprinijele samo velike rijei i

velika obeanja, jer bi u tom sluaju svaki obrazovaniji prevarantmogao lako postati politiki voa. On je uistinu bio pobornik ovihideja, i za njih je bio spreman podnijeti i najveu rtvu.

Sedam Petrovia


20/56


Mitropolit Petar I Petrovi Njego

Mitropolit Petar je vladao dugo, i to u periodu koji je po

politikim deavanjima, preokretima i iskuenjima biodramatiniji nego doba njegovih prethodnika ili nasljednika. Od1785. do 1796. godine vodio je borbu sa skadarskim Mahmut-paom Buatlijom, a od 1797. do 1815. godine uestvovao je usueljavanju velikih sila na Jadranu. Kada se nakon gotovodvadeset godina zavrilo doba ratovanja i nestabilnosti, mitro-

polit Petar se suoio s unutranjom anarhijom koju je to vrijemeproizvelo.U vrijeme dolaska mitropolita Petra na vlast, u susjednom

Skadarskom paaluku vodi se rat izmeu skadarskog vezira icentralne vlasti, a od 1797. godine zapoinje dugotrajni rat naJadranu, na ijem e poetku nestati Mletaka republika. Tokomitavog viedecenijskog perioda nemira, okonanog tek 1815.

godine, mitropolit Petar je angaovaniji u spoljnim poslovima,nego u unutranjim. U takvim okolnostima osnaie samovoljacrnogorskih plemena, pa e mitropolit Petar, kada se iz Bokekonano vrati u Crnu Goru, imati velikih problema da tu samo-volju dovede na mjeru koja se moe smatrati podnoljivom.

Borba mitropolita Petra za suzbijanje plemenske samovolje,iskazivala se u naporima za uspostavljanje organa dravne vlastii donoenje zakonika. Funkcionisanje organa nadplemenske ilidravne vlasti, i kakvog-takvog pravnog sistema, nije samosmatrano vanim zbog uvoenja poretka u zemlji, ve i zboguloge Crne Gore u nacionalno-oslobodilakoj djelatnosti uokruenju, kao i uloge u meunarodnim odnosima. Naalost,mitropolit Petar nije imao snage i umijea da taj sistem dravne

vlasti uini djelotvornim. Njegova namjera i zamisao bila jedobra, razlozi za ustanovljenje dravne vlasti utemeljeni, ali onaipak nije mogla da funkcionie na eljeni nain. On je pogreno

ivko M. Andrijaevi


21/56


vjerovao da se u dravnom aparatu moe volontirati, i da seprestupnik moe natjerati na potovanje zakona bez sile i straha.im nije bio spreman da strijelja prestupnika ili da drakonskimkaznama utjeruje strah u kosti podanicima, instituciji koju je

osnivao, unaprijed je odreivao kratak ivot. Organi vlasti kojeje uspostavljao, mogli su na pravi nain da funkcioniu jedinokao umirni sudovi u imovinskim ili branim sporovima.Naravno da se mitropolitov rad i napor na stvaranju dravnevlasti u Crnoj Gori, ne moe osporiti, ali su mu rezultati bili nez-natni. Nesumnjivo da je stvarao dravne institucije s dobrom

namjerom i dravnikom vizijom, ali poteze koje je trebalo pre-duzeti da one zaive, on nije imao snage da preduzme. U prvomredu, nije ustanovio efikasan represivni aparat, bez koga jefunkcionisanje suda i sprovoenje zakona bilo nemogue. Tekkada je njegov nasljednik poeo da strijelja prestupnike ineposlunike po Crnoj Gori, iz bujice plemenske anarhije poeeda se pomaljaju vrsti temelji drave, koji e je tada zauvijek

zaustaviti. Najvie svjedoanstava o slabim uspjesima u stvaran-ju drave, ostavio je sam mitropolit Petar u poslanicama. Iz tihposlanica vidljivo je da nema mnogo podanika koji su spremnida ga sluaju, i da on nema nikakve moi da ih na poslunostprimora. Jedino to moe je da im prijeti ili da ih kune, to je uto vrijeme moglo biti oruje bilo kojeg kaluera u Crnoj Gori.

Iako je pokazivao nedovoljno odlunosti kada je trebalo namet-nuti i sprovoditi dravnu vlast, mitropolit Petar je i te kako bioodluan i vjet kada je trebalo sauvati sopstvenu vladarsku pozi-ciju. Da bi osvojio vodeu politiku poziciju u Crnoj Gori,osamdesetih godina XVIII vijeka, i da bi je odrao uprkos brojn-im udarcima, trebalo je dosta lukavstva i taktinosti. Prvi uspjehna putu ka politikom vostvu u Crnoj Gori, ostvario je nakon

iznenadne smrti svog zatitnika, mitropolita Vasilija. Tada je uspioda se mitropolitu Savi nametne kao nezamjenjljiv saradnik iovjek od povjerenja, to ga je poslije Savine smrti uinilo prvom

Sedam Petrovia


22/56


linou Cetinjske mitropolije. Ne moe se rei i da nije imaosreu to je Savu naslijedio Arsenije Plamenac, kome je bilo tekopronai duhovnike ili politike vrline. Takoe, mitropolit Petar jedosta vjeto marginalizovao guvernadura Jovana Radonjia,

kojeg je uvaavao kao prvog meu crnogorskim glavarima, ali tekonda kada je postao siguran da veina glavara nije naklonjenaguvernaduru. Guvernadur je bio prvi u asti poslije mitropolita, aesto i prvi u borbenim redovima, ali nikada ispred mitropolita umoi i uticaju. Dobrim odabirom glavarskog okruenja, mitropol-it je guvernadura uinio usamljenikom meu ovim slojem, tako

da je guvernadur imao dovoljno asti, ali premalo uticaja danekoga u tom okruenju nadglasa ili ubijedi.Kao politiko lice, mitropolit je bio sklon nepotizmu, s tim to

je svoje roako-privreniko okruenje stvarao bez uobiaje-nog crnogorskog uivanja u iskazivanju nadmoi. Postoji aneg-dota da je jedan Crnogorac prigovorio mitropolitu Petru da suHristovi apostoli bili od raznijeh mjesta, a njegovi svi s Nje-

gua. U Mitropoliji i oko mitropolita, kao i u sudovima i gla-varskim institucijama, bila su njegova braa, sinovci, roaci pomajinoj strani i predstavnici mnogih tazbina koje su Petrovii-Njegoi imali. U takvim okolnostima, guvernadur je sa svojomtitulom i malim brojem privrenika, mogao da ima samo znaajkoji mu mitropolit dozvoli. Kada mu vie ne bude trebalo da imaguvernadura u vlasti, mitropolit e organizovati njegovuklasinu politiku eliminaciju, a isto tako e ga vratiti u politikiivot, kada bude smatrao da mu njegovo ime moe biti od nekekoristi. Naravno, mo koju je mitropolit imao, ne bi ni priblinodosegla taj nivo da institucija kojoj je pripadao nije bila podtradicionalnom naklonou i protekcionizmom Rusije. Uprkossporovima izmeu mitropolita i njegovih ruskih saveznika, aura

ruske naklonosti nikada nije napustila instituciju kojoj je na elubio mitropolit. Rusija bi ponekad i zamijenila mitropolita nekimdrugim mitropolitom, ali nikada mitropolita guvernadurom.

ivko M. Andrijaevi


23/56


Za razliku od unutranjih politikih nadmetanja, mitropolitPetar je u voenju spoljne politike bio manje uspjean. Kaoovjek koji je teko osvajao vlast u Crnoj Gori, on je u spoljno-politikom djelovanju esto nastojao da nekim velikim uspje-

hom trajno osigura svoj politiki presti u zemlji. Prevelika eljaza takvim uspjehom, inila ga je ponekad nerealnim i brzople-tim u procjenjivanju. Tako je, im je nestala Mletaka republika,pourio da zauzme Budvu, iako nije imao ni jednog nagovjeta-ja da bi od toga Crna Gora mogla imati neku trajniju korist.Naprotiv, brzo se pokazalo da je imala samo tetu. udna je i

njegova opsesija da prisajedini Boku Kotorsku ili da stekneNapoleona za saveznika. I ovjeku prosjenog znanja o politici,moglo je biti jasno da Bjelopavlii i Boka Kotorska u geostra-tekom znaaju, nijesu isto. Prostor koji je od 1797. bio pred-metom dogovora velikih sila, ne moe se pripajati kao da se radio plemenskoj oblasti u Brdima. Prosto je nevjerovatno da mit-ropolit Petar nije uviao ovu razliku. Naalost, to nijesu bile nje-

gove jedine pogrene spoljnopolitike procjene. Kada bi dolodo obrta u ruskoj politici prema Crnoj Gori ili kada bi se Rusijanala u gubitnikoj poziciji, on se ponaao kao da je time zauvi-jek stavljena taka na njenu politiku ulogu na Balkanu. A onda,u jednom trenu, stvari bi se promijenile, a mitropolit se naao napogrenoj strani. On, recimo, stupa u politike veze s fran-cuskom vladom, kao da je Rusija zauvijek nestala s politikekarte i kao da e Napoleon uvijek biti to to je bio 1804. godine.Takoe, on nekoliko puta ignorie Austriju, a zatim, kada onadoe u Boku Kotorsku, mora da pretjerivanjem u servilnostinadoknauje svoju preanju nadmenost. Isto je radio i kada jeu pitanju Rusija, s tim to se za svoju neposlunost morao isku-pljivati odlaskom na front i rtvovanjem Crnogoraca za besmis-

lene bitke koje su vodili ruski oficiri. I za njega i Crnu Gorutragino je bilo vjerovanje da se od Rusije nekanjeno moe uzi-mati novac i dobijati politika zatita, a da se istovremeno tajno

Sedam Petrovia


24/56


trguje s njenim politikim protivnicima. Jo je traginije to jemitropolit Petar nastradao od petrogradske vlade zbog potpunobesmislenih politikih kombinacija. Njegovo potcjenjivanjeRusije i neuvianje njene trajne vanosti za Crnu Goru, jedino

se moe objasniti nedostatkom sposobnosti za racionalno sagle-davanje spoljnopolitikih prilika. Istina je da Rusija od 1797. do1815. godine nekoliko puta mijenja svoju politiku prema CrnojGori, ali je ona to inila bez ikakvih posljedica po svoje interesei svoju balkansku politiku. S druge strane, promjena crnogorskepolitike prema Rusiji, nikada se nije izvodila bez velikih

posljedica za Crnu Goru.Iako je u izboru stratekog pravca u spoljnoj politici ponekadpravio pogrene izbore, mitropolit Petar bio je izuzetno vjet uoperativnoj diplomatskoj aktivnosti. Tu je dolazio do izraaja nje-gov dar da ubijedi, obrazloi, izbjegne, pa i prevari. U njegovojdiplomatskoj prepisci oita je uvjerljivost i nepretencioznost uzastupanju stavova, pravomjerna upotreba argumenata, dobar

izbor izgovora. On je, nesumnjivo, umjetnik diplomatske minija-ture. Da li je u toj umjetnosti samouk ili mu je uitelj bio FranjoDoli, teko je utvrditi. Najvee uspjehe u toj vrsti diplomatskevjetine ostvario je u spoljnoj politici prema Osmanskom carstvu.Mudrom nacionalno-oslobodilakom politikom u okruenju, kojuje pred osmanskim paama predstavljao kao duhovniku brigu zasiromani pravoslavni narod u njegovom susjedstvu, uspio je daod Osmanskog carstva prisvoji etiri plemenske oblasti. I ne samoto, mitropolit Petar je uspijevao da sa osmanskim upraviteljimapostigne dogovor o naseljavanju crnogorskih porodica na carskojzemlji. Dobiti takvu dozvolu nije bilo lako, ali je mitropolitnalazio naina da od osmanskih vlasti u Hercegovini dobijeodobrenje. Kao to je i razumljivo, ove porodice su postajale

oslonac crnogorskog politikog uticaja u Hercegovini.Iako je u crnogorsko-osmanskim pograninim odnosima bilo

dosta problema, mitropolit Petar je uspio da s okolnim osmanskim

ivko M. Andrijaevi


25/56


upraviteljima izgradi dobre odnose. On je iskreno pokazivaospremnost da se svi pogranini sporovi rjeavaju pregovorima ipravednim nadoknadama, jer mu je brzo rjeavanje tih sporovaolakavalo borbu sa unutranjim problemima. U mnogim posla-

nicama priznaje da Crna Gora nema dovoljno snage da ratuje sTurcima, zbog ega smatra da je najbolje odravati pograninimir i izbjegavati sukobe. Samo kada te sukobe nije mogao daizbjegne, kao 1796. i 1820. godine, pozivao je na rat. Osmanskiupravitelji cijenili su njegovu pragmatinost i praktinost urjeavanju pograninih sporova, jer ni njima nije bilo do rata.

Oni mu se ak esto obraaju sa: naem starinskom prijatelju,neki mu priznaju vladarsku titulu (Gospodaru Vladikicrnogorskome), a ponekad mu alju i vrijedne darove. Iz mit-ropolitove prepiske s okolnim paama uoava se mudar stav mi rjeavamo pogranine sporove, a nai carevi neka rjeavajuodnose izmeu naih drava. Crnogorski car je, naravno, ruskicar, jer je mitropolit sve naokolo uvjeravao da on stoji pod nje-

govom visokom zatitom. U jednom pismu hercegovakomSulejman-pai, mitropolit Petar navodi: Razumio sam, da senahodi s vojskom nedaleko naijeh granicah, no kako su naiestiti cari prestali ratit, te rade mir i prijateljstvo meu sobomutvrdit, to mislim da su dosad i uinili, tako se i ja ne nadam odvae strane nikakvomu neprijateljstvu... Dakle, mitropolit muna lijep nain poruuje da ne napada na Crnu Goru, ve dapotuje ono to je njegov car odluio. A kada mu je Sulejman-paa u jednom od narednih pisama prigovorio da aljeCrnogorce u Grahovo da bi Grahovljane podsticali naneposlunost, mitropolit mu je odgovorio da Crnogorci odsvoje volje u Grahovo idu jedino po blizosti i po susjedstvu, adrugo po prijateljstvu, budui crnogorske keri i sestre u

Grahovo i njihove u Crnu Goru udate. Mitropolit jo dodaje daon nema nikakve vlasti da ih primora da ne idu u Grahovo, timvie to bi bilo besmisleno da zabranjuje bilo kome da posjeuje

Sedam Petrovia


26/56


svoje roake i prijatelje. Mitropolit je, dakle, tvrdio da izmeuCrnogoraca i Grahovljana postoje samo komijske i prijateljskeveze, a Sulejman-paa da postoje politike. Svoju tvrdnju mitro-polit je lako mogao dokazati, a Sulejman-paa svoju sumnju

nije. Ovakvim i slinim objanjenjima, mitropolit Petar se trudioda otkloni mogunost da mu neko pokvari nacionalno-oslobo-dilaku politiku u okruenju, odnosno da se neki od lokalnihosmanskih upravitelja suprotstavi crnogorskom uticaju u okol-nim oblastima. Predstavljajui ovu nacionalno-oslobodilakuakciju kao uobiajenu arhijerejsku brigu za istovjerni narod, on

je uvao domete koje je ta akcija ostvarila i stvarao uslove danjegovi nasljednici te domete u to veoj mjeri iskoriste.

Mitropolit Petar II Petrovi Njego

Iako nije ivio dugo, tek 38 godina, period vladavine mitro-polita Petra II, koji je trajao 21 godinu, ne moe se smatrati

kratkim razdobljem. Kao vladar, mitropolit Petar II je imaoneobinu putanju. Prvih nekoliko godina vladavine bio je, silomprilika, nesamostalan i popustljiv, posebno prema ruskomkonzulu u Dubrovniku i ruskim izaslanicima koji su upravljaliSenatom. Njihove savjete i sugestije primao je s najveimuvaavanjem, a svoje odluke predoavao im je u formi kojasadri traenje saglasnosti ili odobrenja. Njegovo dranje mogloih je navesti na zakljuak da je novi crnogorski vladar oprezniduhovnik, koji je slabi u politici. A onda, januara 1834. godine,nakon mitropolitovog povratka iz Rusije, dolazi do preokreta:oprezni duhovnik postaje autokrata. Najprije je eliminisao izvlasti Vukotia i Vuievia, a zatim se poeo obraunavati sasvojim politikim oponentima i prestupnicima zemaljskih

zakona. Za razliku od eliminacije guvernadura, koju su izvriliglavari, Vukotia i Vuievia uklonio je sopstvenim vladarskimautoritetom, uprkos protivljenju ruskog konzula. Istovremeno,

ivko M. Andrijaevi


27/56


preuzima vlast nad Senatom, koji postaje orue u njegovimrukama. Ve tada u kanjavanju politikih protivnika (od kojihneki to nijesu bili, ali je bilo dovoljno da ih mitropolit takvimasmatra), pokazuje surovost i podmuklost, uprkos tome to bi kao

duhovnik i hrianin ponekad trebalo da bude spreman i daoprosti. Kod njega nema mnogo duhovnike samilosti, ve samostrogosti koja je tipina za autokratu koji uva vlast i vladarskiautoritet. Pored toga, u njegovim obraunima ima i sasvimnepotrebne podmuklosti. Jedan od njegovih saradnika, popTomo Davidovi, pronaen je objeen, ali kada su postavili na

noge izvrnutu klupicu sa koje je stavio konopac na grlo,utvreno je da ni prsti od nogu popovih nijesu mogli dodirnutitu klupicu. Mitropolit Petar II je naredio da ubiju iz zasjede ijednog politikog zanesenjaka, Nikolu Vasojevia. Najprije jeVasojevia pozvao u goste na Cetinje, a zatim je naredio dvoji-ci perjanika da ga saekaju na putu i ubiju. Jedno strijeljanjesvojih politikih protivnika je, navodno, gledao s prozora.

Najneasnija je svakako njegova uloga u ubistvu turskih iza-slanika na Bainoj vodi, jer na skali nemorala, likvidacijapregovaraa zauzima visoko mjesto. Vojvoda Marko Miljanov,iako nepouzdan i pristrasan kao svjedok, navodi detalje o pod-muklim ubistvima koje je navodno naredio mitropolit Petar II,dokazujui mitropolitovu umijeanost time to su ubice nalazileutoite kod njega. Vojvoda ak kae da se u narod broji da jemitropolit pobio 83 biranije ljui, iako je teko dokazati ko jevodio tu evidenciju. Ali, i mnogo pouzdaniji svjedok od vojvodeMarka Miljanova, serdar Rade Plamenac, navodi dostauvjerljivih svjedoenja o beskrupuloznim obraunima mitro-polita Petra II. U sluajevima koje Plamenac biljei, nije se radi-lo o ubistvima na osnovu sudske presude, ve o klasinim

smaknuima politikih protivnika, i to na najmonstruoznijinain. Za mitropolita zato kae: On je uiva s krvoproliem idra je da se s tijem nainom zemlja stee.

Sedam Petrovia


28/56


Pored ubistava koja su rezultat tenje za uvrivanjem linevlasti, bilo je i smrtnih kazni koje su imale svoju svrhu i oprav-danje. Rije je o smrtnim kaznama koje su izvravane naddeklarisanim protivnicima dravnog poretka, i koje su, imajui

u vidu tadanje crnogorske okolnosti, jedino i mogle biti takvogkaraktera. Slamanje otpora uspostavljanju crnogorske dravnevlasti, a time i suavanje prostora za politiko nejedinstvo iturskofiliju, mogu se mitropolitu Petru II prije upisati u zaslugunego u krivicu. On je surovo lomio otpore stvaranju crnogorskedrave, uspjevi da dravu postavi iznad plemena. Bez obzira

to je za lomljenje tih otpora bio moda motivisan i tenjom dasauva linu autokratsku vlast, njegovom vladarskomodlunou branjene su velike dravotvorne tekovine. Da nijestvorio snane represivne organe vlasti, i da nije pokazivaoodlunost u obraunu sa protivnicima crnogorske vlasti i izda-jnicima Crne Gore, crnogorska drava bi se teko odrala prediskuenjima koja su nastupila posljednjih godina njegove vla-

davine. U jednom austrijskom dokumentu se o njegovoj borbi zaouvanje drave, tano kae: On se pokazao isto tako veliki uborbi sa neprijateljima u svojoj zemlji kao i u borbi sa Turcima.Divljinu je suzbijao divljinom, a izdajnicima svoje otadbinestavljao je odmah no pod grlo. Svi su oni toga svjesni bili. Zatosu se od njega bojali kao od zmije ljute.

Uprkos slabostima i manama koje je kao vladar pokazivao,mitropolit Petar II je znaajan crnogorski dravnik. U njegovodoba Crna Gora je u pravom smislu rijei dobila administrativniaparat i dravnu vlast, koja je, istina, imala i svojih velikihpogreaka, ali je bila djelotvorna i prijeko potrebnacrnogorskom drutvu. Pored ustanovljenja sudsko-represivnogaparata, veliki znaaj za izgradnju crnogorske drave imalo je

uspostavljanje dravnih finansija, zatim ustanovljenje lokalnihorgana vlasti, osnivanje prve svjetovne kole i tamparije,oblikovanje dravnih simbola i znamenja... U tome su velike

ivko M. Andrijaevi


29/56


mitropolitove line zasluge, jer bi efikasno funkcionisanjedravne vlasti teko bilo mogue bez njegove posveenosti iodlunosti. I onda kada kanjava prekrioce zakona, i onda kadapreduzima kaznene ekspedicije protiv plemena koja odbijaju da

plaaju porez, mitropolit Petar II to ini s uvjerenjem da to jedininain da se u Crnoj Gori izgradi drava. Iako je svjestan da seoruanim obraunima trajno konfrontira sa uticajnim porodica-ma i plemenima, on ipak hrabro i odluno preduzima te nepop-ularne mjere. To je prvi put u Crnoj Gori da se dravna silaupotrebljava protiv pobunjenih podanika. U veini sluajeva

sasvim opravdano.Iako je po svom poloaju, zvanju i tradiciji bio poglavardrave i crkve, mitropolit Petar II je ponajvie bio svjetovnivladar. Za vie od dvije decenije, koliko je bio na elu Cetinjskemitropolije, on nije donio nijednu crkvenu uredbu, niti se staraoo poloaja crkve i svetenstva. Ruski izaslanici su primijetili dasu crkve u njegovo doba bile zaputene, a svetenstvo neobra-

zovano i nehajno za svoje dunosti. Od svetenikog zanimanjaje napravljena gotovo laika sluba, koja treba da bude izvor pri-hoda za njegove pristalice. Tako su sveeniki in dobijali pot-puno neuki, ali njemu naklonjeni ljudi. Mitropolitu je najvani-je bilo da oni dobiju parohiju od koje mogu ubirati kakav-takavprihod, a kako e obavljati slubu, nije ga posebno optereivalo.Jedan pouzdani svjedok tog vremena, ostavio je zapis o nainuna koji je mitropolit ureivao instituciju crkve: Vladika Radezapopio je izmeu ostaloga u dva puta a u dva jutra na leturijeu Manastir: jedno jutro 62 popa zapopio je, a drugo jutro 75popova zapopi, ne obazirui se za inorije pojedinih popova,koliko ni znadu li itat i pisat, a kamoli znadu li pravila crkovnai slubu leturije. Slino tvrdi i mitropolitov sekretar

Medakovi, koji kae da je na jednoj liturgiji zaakonio 72 kan-didata, a na drugoj zapopio 70 kandidata. Kada su ruske diplo-mate pravile analizu stanja pravoslavne crkve u Crnoj Gori, oni

Sedam Petrovia


30/56


su doli do uvjerenja da je stanje crkve oajno, a da je mitropo-lit Petar II neodgovarajua linost za njenog poglavara.Mitropolit Petar II je zaista bio neobian crkveni poglavar i potome to iza njega nije ostala ni jedna crkvena poslanica ili

uputstvo, a sauvano je vie od 1.700 njegovih pisama. Od ovihpisama, samo se dvadesetak odnosi na crkvene poslove,uglavnom na rukopoloenja i imenovanja. U jednomsvjedoenju savremenika, koji se istina ne moe sasvim smatratipouzdanim, navodi se da mitropolit rijetko ide u crkvu, najviedva puta godinje, i da ne dri mnogo do crkvenih ceremonija.

Mitropolitov sekretar Medakovi, u iju se naklonost premacrnogorskom vladaru ne moe sumnjati, tvrdi da je mitropolitgovorio da za njega nijesu inodjejstvovanja, tako da je za etirigodine dok je Medakovi bio u Crnoj Gori, samo jednom sluioliturgiju. Nadasve, publicista M. Popovi dobro primijeuje daje mitropolit Petar II bio jedan od rijetkih arhijereja koji jetokom obavljanja svoje vladarske dunosti prekrio mnoge

Boije zapovijesti, a meu njima pogotovo Prvu Ne ubij.Najradikalniji simboliki otklon od sopstvenog crkvenog inamitropolit Petar II je napravio 1838. godine, kada se izManastira preselio u rezidenciju svjetovnog vladara - u Biljardu.On je zasigurno bio jedini pravoslavni mitropolit ije sjeditenije manastir, ve dravna rezidencija, isto kao to je bio jedinimitropolit koji je dravni poglavar.

Oko 1845. godine, mitropolit Petar II ulazi u zavrnu fazusvog vladarskog djelovanja. Nakon znatne posveenosti drav-nim poslovima, tada poinje period njegove sve vee nezain-teresovanosti za vladarske dunosti. Vie je razloga za takavpreobraaj. Jedan od razloga je razoaranje u rezultate sop-stvenog djelovanja. Uprkos naporima koje je ulagao, pa i

najodlunijoj upotrebi represivnog aparata, problemi protivkojih se borio javljali su se iznova. Ponekad su oni bivali jo ivei nego to su bili prije preduzimanja represivnih mjera, poput

ivko M. Andrijaevi


31/56


pobuna u Piperima i Crmnici 1846. i 1847. godine. Na ove prob-leme nadodavale su se komplikacije na granici sa Skadarskimpaalukom, nepovjerenje ruske vlade, glad... Upravo razdobljeod 1844. do 1847. godine donijelo je mitropolitu Petru II najtee

dane u njegovoj vladavini i najvea politika razoaranja. Zavladara koji je desetak godina vrstom rukom vodio institucijedravne vlasti i koji je mnogo puta nareivao ubistva da biouvao najvanije tekovine svoje vladavine, masovna izdajstvai izbijanje pobuna velikih razmjera, uprkos svim tim naporima,predstavljaju njegov dravniki i lini neuspjeh. U jednom

pismu iz 1850. godine on ak izraava aljenje to mu se nijedalo da stvori jaku osnovu za funkcionisanje unutranjeg poret-ka i dravne vlasti, strahujui da e se poslije njegove smrtivratiti problemi koje je nastojao da iskorijeni (da na neki nainosnovu utvrdim vnutrenemu upravleniju crnogorskomu, te sebojim e bi se posle mene sve one nesree povratile u Crnoj Gorikoje su prijed mene bile). Drugi razlog za slabljenje mitropoli-

tovog interesovanja za dravne poslove, svakako je njegova svevea posveenost knjievnom radu. Do 1840. godine njegovaknjievna ostvarenja su uglavnom klasine junake pjesme ilispjevovi, za koje je trebalo dosta dara, ali ne i klasinog obra-zovanja, velikih priprema i istraivanja. Ali Luu mikrokoz-ma ne moe napisati pjesnik koji nije stekao dobar uvid umnoga filozofska i teoloka znanja, a da bi se taj uvid stekaopotrebna je posveenost i vrijeme, koje imaju samo ljudi koji seiskljuivo bave knjievnou. Pripremati se za pisanje Luemikrokozma i istovremeno se sa potpunom posveenou bav-iti dravnikim poslovima, nije bilo lako izvodljivo. Privlanoststvaralakog ina, pogotovo za stvaraoca koji prepozna da je natragu da saopti neto novo i znaajno, jaa je od strasti koju

izazivaju uobiajene vladarske obaveze. Upravo od sredineetrdesetih godina XIX vijeka, nastaju njegova najznaajnijaknjievna djela: Lua mikrokozma (1845), Gorski vijenac

Sedam Petrovia


32/56


(1846-1847), Lani car epan Mali (1847). Sva ova djelarezultat su velikih stvaralakih priprema, knjievno-istorijskih ifilozofsko-teolokih izuavanja, dugog traganja za najboljimautorskim iskazom. Na mitropolitovo opredjeljenje da se u

veoj mjeri posveti knjievnom stvaralatvu, podsticajno jedjelovala okolnost da je upravljanje zemaljskim poslovimamogao s potpunim povjerenjem predati roenom bratu, pred-sjedniku Senata. Trei razlog za mitropolitovo udaljavanje odvladalakih poslova treba najmanje objanjavati. Rije je o nje-govoj neizljeivoj bolesti, koja ga je vie od dvije godine uinila

samo formalnim vladarem. Od sredine 1849. godine njegovadravnika djelatnost svedena je na najmanju mjeru.Mitropolit Petar II je neobian kao politika linost. Na

osnovu njegovih spisa, ne moe se prepoznati da je imao nekuosmiljenu politiku koncepciju, pa ak ni politiku ideju kojabi se kao konstanta mogla provlaiti kroz njegovu vladavinu.Njegovi najvaniji dravniki potezi uglavnom su rezultat ruske

sugestije ili pravovremenog uvianja da su oni neophodni, alinikada nijesu sljedovali kao dio osmiljene politike koncepci-je. On nije vladar s politikim programom, niti vladar koji imastrast prema politici kao programskoj djelatnosti. Ali, on jevladar koji dobro uvia smislenost i svrhu politikih sugestijakoje dobija, i iz tih spoznaja slijedi odlunost i djelotvornost unjihovom sprovoenju. Za njega bi se moglo rei da je revnosnii strogi uvar dravotvornih tekovina, ali bez mnogo dara dadravotvornu djelatnost kreira. On ima strast da dravotvornonasljee uva, i to je jednako vano, ubijeen je da to trebaraditi svim sredstvima. Njegova vladavina zbog toga je prepoz-natljivija kao zbir obrauna i prijetnji, nego kao zbir politikihideja i tenji. ak ni u njegovim naporima da ouva apsolutnu

vlast nema prevelike politike kombinatorike, ve se sve uglav-nom svodilo na represiju. On se nije mnogo posveivao ni ne-kim uobiajenim aktivnostima politiara, kao to su: razgovori s

ivko M. Andrijaevi


33/56


glavarima, obilazak plemena, uestvovanje na narodnim svetko-vinama, razgovori s obinim ljudima... Prikladnije njegovojpolitikoj naravi bilo je da prijeti i nareuje. Autor jedne odnajboljih knjiga o Njegou, Stanko Cerovi, smatra da je Njego

bio slab politiar jer je asocijalna linost - prejake individual-nosti i prevelike oholosti. Jedna strana dravnike i vladarskelinosti mitropolita Petra II dobro se prepoznaje u njegovom tes-tamentu. Iako je dvije decenije upravljao Crnom Gorom, u tes-tamentu ima samo jedna reenica koja je njegov politiki zavjet.Ta se reenica odnosi na izbor nasljednika, a sve ostalo je u

domenu filozofije i finansija. Na poetku, u prva dva pasusa,Njego pokazuje svoj nauzvieniji um. On zahvaljuje Bogu toga je nad milionima duom i tijelom ukrasio, i obavjetava ga damirno oekuje smrt: Hvala ti Gospodi jer si me na brijegujednoga tvojega svijta udostojio izvesti iz zrakah jednoga tvoje-ga divnoga sunca blagovolio napojiti. Hvala ti Gospodi, jer sime na zemlji nad milionima i duom i tijelom ukrasio koliko

me od moga etinstva tvoje nepostiimo veliestvo topilo ugimne boestvene radosti udivlenija i veleljepote tvoje, tolikosam bijednu sudbinu ljudsku sa uasom rasmatrao i oplakivao tvoje je slovo sve iz nita sotvorilo, tvome je zakonu svepokorno, ovjek je smrtan i mora umrijeti. Ja sa nadedom stu-pam k tvojemu svetilitu Boestvenome, kojega sam svijetlusjenku nazrio, jot sa brijega kojega su moji smrtni koraci mjer-ili ja na tvoj poziv smireno idem ili pod tvojim lonom davjeni san boravim, ili u horove bezsmrtne da te vjeno slavim.S pravom kae Milovan ilas: Da ni slova nije zabiljeio,Njego bi ostao znamenit testamentom, tanije ovim dijelomtestamenta. Kada je zavrio razgovor s Bogom, on prelazi nazemaljske stvari, i u pet taaka iznosi svoju vladarsku oporuku.

U prvoj taki, bez mnogo objanjavanja, izjavljuje da zanasljednika odreuje Danila Stankova. Nakon toga, slijede etiripreporuke sa detaljnijim objanjenjima i uputstvima o raspodjeli

Sedam Petrovia


34/56


novca. U tim takama se navodi gdje se novac nalazi, koliko gaima, da li je pod kamatom, kako da se dijeli i na to se moeupotrijebiti. I to saznajemo iz ove etiri take? Najprije, da secrnogorski gospodar obogatio za dvadeset godina vladavine, jer

je uspio da utedi sumu ne manju od tri godinja dravna bude-ta Crne Gore. Da italac ne zna ko je pisao testament, i da testa-ment ne sadri ono velianstveno obraanje Bogu, pretpostaviobi da je njegov tvorac neki bankar ili trgovac. Testament otkrivane samo ko je on kao mislilac, ve i ko je on kao linost. Kadabi Njegoev testament uporedili s testamentima mitropolita

Vasilija i Petra I, najbolje bi se ukazale razlike u njihovim linimi politikim profilima.Iako se kao vladar ne prepoznaje po sopstvenom politikom

programu, mitropolit Petar II tvorac je prepoznatljive nacional-no-ideoloke koncepcije, koju je najpotpunije iskazao krozsvoje knjievno djelo. Nekoliko je istorijskih i politikih teza utim njegovim koncepcijama. Najprije, Crna Gora je jedini dio

Srpskog carstva, koji je uspio da nakon njegovog pada sauvaslobodu i politiku nezavisnost, i da zahvaljujui tome budenastavlja i uvar njegovog dravnog i politikog kontinuiteta.Zatim, Crna Gora je zemlja u kojoj ivi slobodni dio srpskognaroda, koji vievjekovnom borbom protiv Turaka brani svojuslobodu, ali koji se istovremeno rtvuje za ponovno dravnoujedinjenje srpskog naroda i obnovu Srpskog carstva. AkoCrnogorci imaju neku politiku i nacionalnu misiju, onda bi tamisija upravo bila borba za svesrpsko osloboenje i dravnoujedinjenje. Crnogorci se zbog ovakvog poloaja u odnosu naostale djelove srpskog naroda, ali i zbog misije kojoj suposveeni, mogu smatrati njegovim elitnim dijelom. Taj eliti-zam Crnogoraca, kako objanjava mitropolit Petar II, ne poiva

samo na posveenosti nacionalnim i politikim dunostima, vei na njihovom porijeklu. Naime, Crna Gora je poslije Kosovskogporaza postala utoite za srpsko plemstvo i znamenitije

ivko M. Andrijaevi


35/56


porodice koje nijesu htjele da ive pod osmanskom vlau. Onesu dole u Crnu Goru i da bi nastavile borbu protiv Turaka. Iakoza njegove tvrdnje nema nikakvog utemeljenja u injenicama,one su bez ikakvog preispitivanja prihvatane, jer su sluile glo-

rifikaciji i uzdizanju Crne Gore i Crnogoraca. Ali, pogreno bibilo misliti da je on svjesno izmislio itavu ovu konstrukciju. Unajveem dijelu, on je u nju vjerovao, smatrajui je istorijskiutemeljenom. Istoriografija koja mu je mogla biti dostupna, ali iiva predanja o nekim dogaajima iz prolosti Crne Gore, pred-stavljaju osnovu za takva vjerovanja.

Knjaz Danilo Petrovi Njego

Iako je od njegove smrti prolo neto vie od 150 godina,knjaz Danilo jo eka susret sa nepristrasnim istoriarima, asjenka jednostranog, tendencioznog i, nadasve, neutemeljenogprikazivanja nekih dogaaja iz njegove vladavine, stoji nad nje-

govom dravnikom linou i uspjesima. Izmiljeni incidentiili stvarni zloini, najee se nameu kao najvanije mjerilo zaprosuivanje o knjazu Danilu, iako za njega i njegovu vladavinupostoje i drugi znaci prepoznavanja: proglaenje knjaevine,izgradnja institucija i snaenje dravne vlasti, donoenjeZakonika, Grahovaka pobjeda, zvanino razgranienje sOsmanskim carstvom, teritorijalno proirenje, meunarodnaafirmacija Crne Gore. Ako uprkos svemu, jedan nesreni iliizmiljeni dogaaj, dominantno odreuje stav prema knjazuDanilu, onda je, najblae reeno, rije o problemu objektivnostiu istoriografiji.

Ako bismo pokuali da u najkraem iznesemo sud o rezultati-ma vladavine knjaza Danila, onda je najbolje da navedemo

ocjenu koju je o njegovom vladarskom uinku dao pop LazoPopovi, linost iz neposrednog knjaevog okruenja: Pod nje-govom vladom oivje sirotinja i narod kojega su davili i zatucali

Sedam Petrovia


36/56


zli ljudi, svako nae kod njega pravicu i veliku obranu kad jezaslueva. On promijeni sud cio, a stavi da sude one ljude kojisu najdostojniji to ih je naa za to, ne bojei se nikoga do Boga.Stavi senatore, kapetane, barjaktare, stotinae, perjanike,

deseare, popisa vojsku, izgna mito da mu nema traga, izgnalupee iz sve zemlje, usjee danak, uredi Crnu Goru, nagna inejunake da su junaci, nepotene da moraju bit poteni, ograniiCrnu Goru i uini da je sve drave priznaju za nezavisimu.Upravo u ove tri reenice navedeni su najvaniji vladarski usp-jesi knjaza Danila. Iako bi se Popovievom zapaanju mogle

pridodati jo mnoge vrline i mane knjaeve dravnike linosti,sve to je u ove tri reenice navedeno - potpuno je istinito.Knjaz Danilo je bio pobornik razdvajanja svjetovne od duho-

vne vlasti, to je za Crnu Goru znailo prekid sa ne-odgovarajuim nainom vladavine. Polovinom XIX vijeka dvo-jstvo vlasti bilo je ne samo evropski anahronizam, ve i nespo-jivo s potrebama crnogorske drave i drutva. Opredjeljujui se

za razdvajanje vlasti, knjaz Danilo je napravio korak koji je bioneophodan za izgradnju Crne Gore kao ureene i meunarodnopriznate nezavisne drave. Tada ni u irem crnogorskomokruenju nije bilo ni jedne nezavisne zemlje na ijem su elubili mitropoliti, ve su one imale svjetovne vladare.Proglaenjem za knjaevinu, Crna Gora se izjednaila s njima.Ovaj in imao je jo dva vana spoljnopolitika efekta. Ruskimpriznanjem Crne Gore za nezavisnu knjaevinu, a njenogvladara za nasljednog knjaza, Crna Gora je faktiki dobilanezvanino priznanje nezavisnosti. Drugi spoljnopolitiki efekatproglaenja Crne Gore za knjaevinu, bio je u tome to je onakao politika zajednica, izjednaena sa Srbijom. Time je propaoGaraaninov koncept pripajanja Crne Gore Srbiji, i ideja da u

buduoj velikoj srpskoj dravi crnogorski vladar dobije vrhovnuduhovnu vlast (patrijarijski prijesto u Pei). Proglaenjem CrneGore za knjaevinu, nacionalna politika srpske vlade morala je

ivko M. Andrijaevi


37/56


da trai drugaiji model ujedinjenja dvije kneevine. Drugimrijeima, dok je na Cetinju vladar bio mitropolit, njega je lakobilo nagraditi patrijarijskim prijestolom u Pei, ali od kada naCetinju stoluje knjaz, njegovo uklanjanje iz dinastikog

takmienja postaje mnogo komplikovanije.Knjaz Danilo je kao vladar imao uspjeha u izgradnji instituci-

ja, kao i u sprovoenju odluka koje omoguavaju funkcionisan-je dravne vlasti. Pored napora na ureenju Pravoslavne crkve,sprovoenja obaveznog plaanja poreza, striktnog potovanjazakona i efikasnosti sudske procedure, knjaz Danilo je popisom

vojnih obveznika 1854. godine, i njihovim formacijskimustrojstvom, uinio da se dotadanji plemenski odredi preobrateu organizovanu dravnu vojnu silu, odnosno crnogorsku vojsku.Ubojitosti ove vojne sile doprinijelo je i formiranje elitnejedinice crnogorske Garde, kao i ustanovljenje novog rodavojske crnogorske artiljerije. Bez ovakve vojne sile, koja je uvladaru imala svog vrhovnog komandanta, nezamisliva je bila

nacionalna politika Crne Gore i njeni brojni uspjesi.Crnogorska vojnika pobjeda u bici na Grahovcu, maja 1858.

godine, jedan je od najznaajnijih rezultata Danilove vladavine.Isto tako, ona je vana i kao dokaz da je njegova dravna politi-ka imala dobar smjer. Bez takvog smjera dravne politike, CrnaGora zasigurno ne bi mogla spremno izai na Grahovac, niti biimala uslove da ostvari tako superiornu pobjedu. Grahovac nijestvar pregnua ili poleta jednog trenutka; Grahovac je rezultatviegodinjih priprema i plana koji je nastao mnogo prije negose javio spor koji je izazvao bitku. Za veinu savremenika, pob-

jeda na Grahovcu bila je nevieni vojniki trijumf male zemljeu sukoba s jednom globalnom silom, ali i bljesak silovitenacionalne ideje iza koje stoji Crna Gora. Za same Crnogorce,

Grahovac je bio prvi veliki vojniki uspjeh nakon ezdesetdvijegodine, koji im je vratio samopouzdanje i pokazao to sve moguuiniti ako djeluju kao organizovana sila. Zasluge to je takva

Sedam Petrovia


38/56


Crna Gora izala na Grahovac, i izvojevala prvu veliku pobjedunakon Krusa, pripadaju i knjazu Danilu. U optem crnogorskomoduevljenju zbog ove pobjede, jedan inovnik je nakon bitkena Grahovcu rekao knjazu da je mudra glava koja moe

carovati.Ako zasluge za vojniki ishod Grahovake pobjede knjaz di-

jeli s mnogima, zasluge za politike rezultate ove bitke, uglav-nom pripadaju njemu. Po prvi put, jedan crnogorsko-osmanskisukob postao je predmetom meunarodne konferencije velikihsila. Na meunarodnoj konferenciji u Carigradu, krajem 1858.

godine, Crna Gora je dobila znatno teritorijalno proirenje, ilipolovinu svoje dotadanje teritorije sa oko 3.000 km na 4.400km. Jo vaniji dobitak bilo je zvanino meunarodno priznan-je dravne granice Crne Gore prema Osmanskom carstvu, odstrane svih velikih sila. S politiko-pravnog stanovnita, ova od-luka znaila je meunarodnu garancija nepovredivosti dravneteritorije Crne Gore, i negaciju stava o iskljuivoj nadlenosti

osmanske vlade za rjeavanje crnogorskog pitanja. Ovimodlukama Crna Gora je bila blia zvaninom meunarodnompriznanju nego ijedna druga nepriznata balkanska drava.Dijelom zahvaljujui tome, posebnost meunarodnog poloajaCrne Gore konstatovana je i na Berlinskom kongresu.

Odluka meunarodne konferencije u Carigradu o proirenjuCrne Gore na okolne teritorije, imala je poseban znaaj za njenubuduu nacionalno-politiku djelatnost. Svi crnogorski teritori-jalni zahtjevi bili su utemeljeni na istorijskom pravu, tj. pravukoje poiva na nekadanjem pripadanju, a odluka meunarodnekonferencije da joj ustupi okolne oblasti, faktiki je znailauvaavanje ovog principa. Time je u sluaju Crne Gore, principistorijskog prava dobio meunarodni legitimitet. Kada imamo

u vidu sve ove politike i teritorijalne dobitke Crne Gore, ondanam se ini da jednu vojniku pobjedu, zaista nije bilo mogueu veoj mjeri iskoristiti.

ivko M. Andrijaevi


39/56


I u vrijeme knjaza Danila Crnu Goru je optereivalo unutran-je nejedinstvo i suprotstavljanje djelova pojedinih plemenadravnoj ideji koju je sprovodilo Cetinje. Manje ili vee ple-menske grupacije odbijale su da se povinuju centralnoj vlasti,

smatrajui da ispunjavanje bilo kakvih obaveza prema dravnojcjelini kojoj pripadaju, znai ugroavanje njihove slobode. toje drava bila jaa, to je plemenski otpor podreivanju central-noj vlasti bio sve snaniji. Otpor dravi iz plemena, ponekad jebio podstaknut nezadovoljstvom zbog obaveze plaanja poreza,ali je bilo i drugih razloga - od bahatog odnosa centralne vlasti,

do nezadovoljstva zbog zaobilaenja u raspodjeli mjesta u novojglavarskoj strukturi. Bez obzira na razloge nezadovoljstva, kojiponekad i nijesu bili bez utemeljenja, suprotstavljanje dravi uprocesu njenog stvaranja, moralo je dobiti obiljeje politikogstava. Jo kada se od tridesetih godina XIX vijeka u ove sporoveukljuuje i osmanska vlast, plemenski nezadovoljnici postali su,htjeli to oni ili ne, njeni saveznici u borbi protiv Crne Gore. Tako

etrdesetih godina XIX vijeka, Skadar postaje jedan od centaracrnogorske opozicije, a Osman-paa Skopljak jedan od njenihpokrovitelja. Od poetka vladavine, knjaz Danilo se surovoobraunavao s ovim oponentima, svjestan da se njihovo protivl-jenje dravnoj vlasti, preobratilo u protivljenje sopstvenojdravi. Zbog toga se moe rei da crnogorska vojska 1854. i1856. godine nije ratovala ni protiv Bjelopavlia, niti protivKua, ve protiv protivnika drave u ovim plemenima.Crnogorska drava je u borbi protiv ovih turskih saveznika,sprovodila primjerenu represiju, ali se desilo i da je u istompohodu poinila zloin protiv neborbenog stanovnitva. Ako jeknjaz zasluan to je mnoge plemenske starjeine oduio odizdaje, on je i krivac to su poinjeni strani zloini nad nedun-

im ljudima. Bez obzira da li je naredio ove zloine, i nezavisnood toga da li je imao moi da ih sprijei, njegova je odgovornosti sramota za ubijanje nedunih ljudi u Kuima.

Sedam Petrovia


40/56


Otpor crnogorskoj dravi pruali su i oni koji su se suprot-stavljali poretku bez politikog motiva ili razloga. Knjaz je iprema takvim protivnicima pokazivao primjerenu strogou.Najprije, strogo se obraunavao sa prekriocima zakona.

Strijeljani su ili fiziki kanjavani lopovi i ubice, a novanomkaznom ili javnom porugom kanjavani su moralni prestupnici.Zatim, knjaz je snagom dravnog aparata primoravao Crnogorcena uobiajene podanike obaveze, a posebno na redovnoplaanje poreza.

Knjaz je, kako pie jedan njegov savremenik, osobito ljubio

pravicu. On je esto uestvovao u senatskim suenjima, isprav-ljao nepravedne presude, progonio sudije koje su bile sklonemitu i protekcionizmu. Njemu je bilo vano da narod ima prav-du i da ga smatraju pravednim vladarem. Velika je knjaeva za-sluga to je na kraju njegove vladavine drava bila jaa od svihsvojih protivnika i prestupnika. Pored politikih uspjeha i izgra-dnje institucija vlasti, Danilovo uvoenje reda, pravde i poretka

u zemlji moe se smatrati velikom tekovinom njegove vladavine.Isto kao to politiki protivnici knjaza Danila najee nijesu

uspjevali da se suzdre da otpor prema vladarevoj autoritarnojlinosti ne preraste u otpor nacionalnim i dravnim ciljevima zakoje se on zalagao, tako ni drava u obraunu s njima esto nijemogla da zaustavi svoje sjeivo tamo gdje je trebalo. Metodrazraunavanja s protivnicima, gdje se, ponekad, sa deklarisan-im protivnicima izjednaavaju oni za koje se samo sumnja daisto misle, i oni za koje se ne zna to misle, iskljuivo pripadaknjazu. Nesumnjivo da su neki obrauni s politikim protivnici-ma stvorili netrpeljivost prema knjazu, a kasnije i prema iitavoj dinastiji Petrovi-Njego, ali su, ipak, zauvijek iskorije-nili pleme kao nosioca politike pobune. Od tada je otpor

vladaru, politici i dravi, iskazivan iskljuivo kao personalnistav. Za rezultate dravne i nacionalne politike Crne Gore od1860. do 1878. godine, takve okolnosti imale su veliki znaaj.

ivko M. Andrijaevi


41/56


Iako je knjaz Danilo prema politikih protivnicima esto biosurov, a prema prekriocima zakona strog, njegova vladavina seipak ne bi mogla smatrati strahovladom. I surovost i strogoupokazivao je samo onda kada je bila ugroena njegova vlast ili

poredak od ijeg je odranja uveliko zavisio napredak drave idrutva. Mora se imati u vidu i da nasiljem nad politikim pro-tivnicima, on nije samo branio svoju vlast, ve je esto branio isvoj ivot. Model politikih obrauna u Crnoj Gori XIX vijekabio je takav da su planovi o njegovom uklanjanju s vlasti,obavezno podrazumijevali i likvidaciju vladara. To potvruje i

injenica da sve crnogorske zavjere protiv knjaza Danila, a biloih je nekoliko, nikada nijesu imale za cilj da knjaza samo uklones vlasti, ve i da ga uklone iz ivih. Kada su te zavjere propada-le, crnogorske zavjerenike je stizala kazna koju su bili namije-nili knjazu. Ponekad je ta eliminacija imala opominjuu suro-vost, kao kada je gluhodoljski kapetan naredio ocu da puca usina, a bratu da ubije brata. to je vlast imala kao objanjenje za

ovakve egzekucije? Jednostavno: Da vie nikad nikome ne doena pamet da die oruje na zakonitog vladara! Ako ubistvomjednog nevinog ovjeka, sprijeite istinskog zavjerenika i pro-tivnika da u nekoj narednoj prilici digne oruje protiv vlasti,onda se smatralo da to ubistvo nije neopravdano. Naalost, estosu se obrauni sa politikim protivnicima koristili kao prilika dase ljudi iz neposrednog knjaevog okruenja obraunaju sasvojim moguim konkurentima ili s onima kojima su zavidjelina ugledu i znaaju. Glavni inicijator ovakvih obrauna bio jeknjaev brat Mirko. Postoji nekoliko svjedoenja koja potvrujuda je Mirkovim intrigama knjaz bio naveden da naredi ubistvo.Serdar Rade Turov Plamenac kae da je knjaz, kada bi utvrdioda su optube bile lane, uzimao u slubu brata ili sina ubijenog,

ne bi li se koliko-toliko iskupio za uinjeno zlo. S druge strane,knjaz je pokazivao velikodunost prema svojim protivnicima,samo ako su iskazali kajanje i zauvijek se odrekli politikog

Sedam Petrovia


42/56


djelovanja. Politiki emigranti koji su to uinili, mogli su sevratiti u Crnu Goru. Istina, knjaz je u ovim sluajevima odusta-jao od namjere da svoje nekadanje protivnike kazni, ali ne uvi-jek od elje da ih ponizi. Tako je nekima zabranio da nakon

povratka u Crnu Goru nose oruje, nekima da se slue dotada-njim prezimenom, a nekima je nareivao da jedno vrijememoraju nositi suknju. Oprosta nikada nije bilo za one koji su e-ljeli da budu vladari umjesto njega, poput ora PetroviaNjegoa ili Stefana Perovia Cuce.

Knjaz Danilo se kao linost odlikovao vanrednom hrabrou,

upornou i odlunou u borbi za svoje politike ciljeve.Hrabro i odluno on je na poetku vladavine krenuo u obrauns neprijateljima svoje vlasti, protivnicima stvaranja drave i sOsmanskim carstvom. Na kraju je iz sve tri bitke izaao kaopobjednik. Sa vrstom voljom on sjedinjava linu hrabrost,kae za njega Aleksandar Gorakov, ruski ministar inostranihdjela. U politici se njegova hrabrost iskazivala kao spoj

energinosti, odlunosti i samopouzdanja, i to u mjeri koju nijedostigao nijedan vladar iz dinastije Petrovi-Njego. Drae danije od njega niko bolji, jai ili smjeliji, kae za knjaza njegovsavremenik, serdar Rade Turov Plamenac. Plamenac je zabil-jeio i jedan knjaev neobian gest hrabrosti, kada je vozei sebarkom pored turske tvrave na ostrvu Lesendru, naredio da gaprovedu blizu turskih topova. Na barci je stajao nepomino ikada se ulo da turska posada priprema top za paljbu.

Knjazu Danilu, kao vladaru i dravniku, najveu snagu davalaje ideja kojoj je fanatino bio posveen. On je imao ideju noveCrne Gore (Crne Gore koju je trebalo stvoriti), i ostvarivanju teideje bio je posveen do posljednjeg dana vladavine. Iako su gazbog te posveenosti i euforinosti mnoge diplomate smatrale

pretjerano ambicioznim i nerealnim, pa ak i politikom nezna-licom, on je ostvario sve to je naumio. U elji da realizuje svojupolitiku ideju, on je bio spreman da pravi kompromise koji su

ivko M. Andrijaevi


43/56


neophodni da bi ona bila ostvarena, ali nije bio spreman da pris-tane na kompromise kada je u pitanju sama ideja. Uprkos estimupozorenjima diplomata da za neki potez jo nije vrijeme ilida je preopasno ulaziti u takav poduhvat, knjaz je radio ono

to je naumio. Predstavnicima velikih sila nije otvoreno govorioda se ne slae s njihovim preporukama i procjenama, ve ih jeuvjeravao da e uiniti sve to je u njegovoj moi da izbjegnerizike. Ali s druge strane, inio je sve da Osmansko carstvo ivelike sile dovede do Grahovca. I tek kada se crnogorska vojs-ka pobjedonosno vratila sa Grahovca, diplomate koje su se zani-

male Crnom Gorom, uviaju da su potcijenile politiko umijeeknjaza Danila, a jo vie snagu njegove volje i ideje. Kao vladarfanatino posveen ideji nove Crne Gore, on je za samo devetgodina vladavine uspio da uvrsti dravnu vlast i izgradi vaneinstitucije, porazi protivnike dravne politike, formuliespoljnopolitiki i nacionalni program, napie i donese Zakonik,uredi finansijski sistem zemlje, regulie poloaj Pravoslavne

crkve, internacionalizuje crnogorsko pitanje, uspostavipovjereniku mreu u okruenju, organizuje tri velika ustanka uHercegovini, suzbije nered i neposlunost u zemlji... Za rela-tivno kratko vrijeme, nijedan crnogorski vladar nije uspio dauini vie od njega.

Knjaeva ideja o stvaranju nove Crne Gore bila je, spoljagledano, dominantno politika (meunarodno priznanje nezav-isnosti i proirenje dravne teritorije), ali sutinski bila je toideja stabilne, ureene i razvijene crnogorske drave. Kaovladar koji je potpuno posveen njenom ostvarivanju, on jenemilosrdno uklanjao sve to je stajalo na putu njenog pret-varanja u stvarnost. Njegova strogost bila je motivisana upravoovim razlogom, bez obzira da li je prepreka toj ideji bio lopov,

ubica, politiki protivnik ili izdajnik. Kao to to esto biva, ost-varivanje velike ideje zahtijeva istovremeno i velike rtve, jersvaka velika ideja ima brojne protivnike. Protiv Danilove

zivko andrijasevic

Documents