Seminarski rad:IVOT I DJELO JOHN MAYNARD KEYNESA

PREDGOVOR U ovom djelu opisau ivot i djelo John Maynard Keynesa. Najvie panje posvetila sam istraivanju njegovog rada i djela, zatim, koji su njegovi ciljevi i uticaji. Nastojala sam jasnim i jednostavnim nainom izlaganja, ne ulazei u detalje objasnim ovu temu.

SADRAJ

1. UVOD 42. KEYNESOV IVOT I VIENJA 63. GLAVNE ZASLUGE MERKANTILISTA 74. KEJNSOVA MAKROEKONOMSKA ANALIZA 75. KEJNSOVA FUNKCIJA POTRONJE 86. DJELA JOHN MAYNARD KEYNESA 97. DJELA : 98. BOGATSTVO: KOLIKO JE DOVOLJNO? 139. RAZLOG USPJEHA: PRODUKTIVNOST 1410. BOGATI SU DUNI DA POMOGNU SIROMANIMA 1411. ZAKLJUAK 1912. LITERATURA 20

1. UVODJohn Maynard Keynes roen je 5.juna 1883. u Cambridgu, poznatom univerzitetskom centru Engleske, a umro je 21. Aprila 1946. u Firle, East Sussex. Na Cambridgu je njegov otac predavao ekonomiju i bio uenik tada najpoznatijeg engleskog ekonomiste Alfreda Marala, efa katedre politike ekonomije na Cembikom univerzitetu. on Nevil je bio ekonomski lektor na Cembridge univerzitetu uspjean autor i i socijalni reformator. Kejns je prvo obrazovanje dobio na Itonu, gdje se pokazao talenat za skoro svaku oblast njegovih irokih interesa. Upisao je Kraljevski Koled da bi studirao matematiku, ali su ga njegova interesovanja prema politici odvela na polje ekonomije koju je studirao na Cembridgu. John je bio engleski matematiar i ekonomista. Spada u najznaanije ekonomiste uopte. Keynes stavlja u centar svojih razmatranja ekonomske politike mjere, nastojei da pronae sredstva, da bi pomou njih izvukao kapitalizam iz njegove krize. Osnova Keynesovih razmatranja su tri osnovne agregatne veliine: ponuda, puna zaposlenost i efektivna potranja, a osnovni faktor drutvene reprodukcije je ukupna potranja. Njegove radikalne ideje i dan danas imaju veliki uticaj na ekonomske i politike teorije. Posebno je zapamen kao zagovara vladine politike intervencionisanja, po kojoj bi vlada mogla koristiti fiskalne i monetarne mjere da bi ciljano ublaila efekte ekonomske recesije, depresije i eksplozije. Mnogi ga smatraju osnivaem moderne makroekonomije. Za razliku ostalih ekonomista njegova vremena, Keyness je veliku depresiju gledao kao paradoks i kao izazov koji se kosio s osnovnim naelima koje su tadanji ekonomisti shvatali kao zdravo za gotovo. Keyness ne samo da je objasnio to se u tadanjoj ekonomiji dogaalo nego je i ponudio put za izlaz tj. kako izbjei sadanju depresiju i kako ju izbjei za budua vremena. Kejns spada u red retkih ekonomista koji nisu bili isto akademski teoretiari. On je veoma vrsto bio povezan sa privrednom praksom i uzimao vidnog uea u reavanju tekuih ekonomsko-politikih pitanja Engleske. Svoje glavno delo, Optu teoriju zaposlenosti, kamate i novca, Kejns je uputio svojim kolegama ekonomistima koji su se, kao i on, vaspitavali u duhu tradicionalne maralijanske ekonomske teorije. Namera mu je bila da prvo njih ubedi u potrebu za ponovnim kritikim ispitivanjem osnovnih pretpostavki te teorije. Istupa sa novim shvatanjima. Nastoji da izbegne tradicionalne ideje, koje su bile duboko ukorenjene medju univerzitetskim ekonomistima, da izbegne uobiajeni nain razmiljanja i izraavanja. Unosi izvesnu novu terminologiju. Opta teorija zaposlenosti, kamate i novca posveena je prouavanju snaga koje utiu na promene u obimu ukupne proizvodnje i zaposlenosti. Da bi naao neki izor prihoda, Kejnes je odloio pisanje disertacije na Cembridgu, i, umesto toga uzeo servis civilnog istraivanja, na kome je bio drugi. Interesantno, u ekonomskom delu je dobio najmanju ocenu, za koju je posle rekao: Istraivai najverovatnije znaju manje od mene. Najpoeljnije mesto u britanskom trezoru je bilo namenjeno prvoplasiranom, tako da je Kejnz prihvatio posao u kancelariji Indije. U svom djelu Kraj laissez-fairea napisao je da nije tano da pojedincima pripada "prirodan sloboda" dana od Boga u privrednim djelatnostima. Htio je ukazati na to da svijet nije ureen tako da pojedinani i drutveni interes uvijek budu u skladu te da nije tano da je interes poznat jer je esto sluaj da su pojedinci koji tee ciljevima nedovoljno obavijeteni ili su preslabi da bi ih ostvarili. "U kapitalizmu je evidentan raskorak izmeu globalne efektivne potranje i ukupno ostvarenih novanih dohodaka, a na prvom mestu izmeu novane i realne akumulacije. Ukupna potranja je predstavljena dvema komponentama: potronjom i investicijama. Kolika e potronja biti zavisi od ostvarenog nacionalnog dohotka te sklonosti ka potronji. Uvek kada se realni dohodak poveava, dolazi i do poveanja potronje, ali manje u odnosu na poveanje dohotka (granina sklonost ka potronji), jer odreen iznos odlazi na tednju.tednja je razlika izmeu dohotka i efektivne potronje. Bitan uslov ravnotee u procesu reprodukcije je da se celokupan iznos tednje utroi na investicije. (Keynesova formula: tednja = investicije)Stvarnost, meutim, ne dovodi do automatskog korienja tednje za investicije, jer je investiciona aktivnost uslovljena veliinom profitne stope (granina efikasnost kapitala) i visinom kamatne stope koja je u prvom planu."Keynes je na prvom mestu pristalica meanja u svojinsko-privredne odnose i u regulisanje tih odnosa. Budui da kapitalizam prati hronina pojava nedovoljnosti globalne tranje, Keynes se zalae za aktivno angaovanje drave u stvaranju dodatne investicione i potrone tranje. U domenu porezne politike Keynes se pojavljuje kao pristalica progresivnog oporezivanja, kojim treba ii na jae zahvatanje onog dela dohotka koji je namenjen tednji, ime bi se suzbijalo opadanje sklonosti ka potronji. Keynes zastupa miljenje da je potrebno ii na politiku jaanja efektivne tranje monetarno fiskalnim akcijama i iznad nivoa realnog dohotka.U periodima depresije, drava intervenie merama ekspanzione fiskalne politike koje deluju u pravcu oivljavanja privrede. Ove mere se sprovode bilo smanjenjem poreza od stanovnitva, bilo poveanjem rashoda, s tim da poveanje rashoda ima jae delovanje. Za razliku od ekspanzione fiskalne politike, kontrakciona fiskalna politika e ii na smanjenje rashoda i poveanje poreza, to e rezultirati smanjenjem proizvodnje, zaposlenosti, potronje i investicija.Savremena finansijska teorija je razvila i primjenu tzv. automatskih ili ugraenih stabilizatora. Oni pretstavljaju takve javne rashode i prihode koji automatski, bez naruitih odluka dravnih organa imaju kontraciklino djelovanje.2. KEYNESOV IVOT I VIENJAPrivredu kapitalistikih drava u drugoj polovini prolog veka i poetkom ovog veka potresaju ekonomske krize i ciklina kretanja. Privatna svojina inicijativa pokazala se nemonom da prevede privredu iz krize u sledee faze ciklinog kretanja-oivljavanja (oporavak) i prosperitet. Velika kriza 1929. 1933. godine predstavlja konano i potpuno razbijanje iluzija o ekonomskom liberalizmu. Nova situacija trai odgovarajua reenja i u ekonomskoj teoriji. Poput pojave Adama Smitha, koji je dao teoretsku podlogu tenjama svog vremena, John Maynard Keynes daje teoretsku osnovu za dravni intervencionalizam u privredi. Keynes svojim delom "Opta teorija zaposlenosti, kamate i novca", koje je prvi put bilo objavljeno 1936. godine, daje teoretsku osnovu za aktivnosti drave u privredi, koje se u ekonomskoj znanosti vodi pod nazivom "dravni invencionizam". Keynes smatra da je potrebno neto i rtvovati od individualnih sloboda da bi privreda u celini bolje funkcionisala. On zagovara primenu odgovarajuih mera od strane drave, koje ona treba preduzimati zavisno od situacije u privredi, odnosno zavisno od faze u ciklinom kretanju privrede. Te mere se svode na regulisanje potranje putem fiskalnih i monetarno kreditnih instrumenata, zahvatanje dohodka porezima i stvaranje rezervi u doba prosperiteta, a investiranje u doba depresije. Na toj doktrini izgraen je itav sistem instrumenata, putem kojih drava regulie novac i kredit u opticaju, dohodke stanovnitva, profite poduzea, zaposlenost, investicije, budetsku potronju budetski deficit i suficit itd. Tako dolazi do druge bitne promene u funkcionisanju privrede, u kojoj drava postaje aktivni subjekt i inilac u usmjeravanju privrednih tokova. Merkantilisti su ovo u osnovi pogreno protumaili, jer su dugo smatrali da poveanje ponude novca jednostavno znai da je svako postao bogatiji. Na engleskom govornom podruju Adam Smithovo krajnje odbijanje merkantilizma je prihvaeno bez pitanja, ali u 20. vijeku je veina ekonomista prihvatila da su na nekim podrujima merkantilisti bili u pravu. Najpoznatiji od njih, ekonomist John Maynard Keynes je eksplicitno podravao neka od naela merkantilizma. Adam Smith je odbio merkantilistiki pogled na proizvodnju, smatrajui da je potronja jedini nain putem kojeg ekonomija raste. Keynes je tvrdio da je ohrabrivanje proizvodnje isto vano kao i potronja. Keynes je takoe napomenuo da je u ranom modernom periodu fokusiranje na ponude poluga bilo razumno. U prethodnoj eri papirnog novca, poveanje koliine poluga je bio jedini nain poveanja ponude novca. Keynes i drugi ekonomisti tog perioda su takoe spoznali da je platni bilans vano pitanje, a od 1930-tih godina sve drave su izbliza posmatrale utjecanje i istjecanje kapitala i veina ekonimista se slae oko toga da je poeljan pozitivan platni bilans. Keynes je takoer prihvatio osnovnu ideju merkantilizma da je intervencija vlade u ekonomiji neophodna. Podruje koje je Smith odbijao mnogo prije Keynesa bilo je vanost podataka. Merkantilisti, koji su openito bili trgovci ili vladini slubenici, su skupljali ogromne koliine podataka o trgovini i u velikoj mjeri su ih koristili u svojim istraivanjima i zapisima. William Petty, veliki merkantilista, se openito smatra prvim koji je koristio empirijske analize pri pruavanju ekonomije. Smith je ovo odbio, smatrajui da je deduktivno razmiljanje od osnova principa ispravna metoda za otkrivanje ekonomskih istinitosti.

3. GLAVNE ZASLUGE MERKANTILISTA Zasluge merkantilista su u tome sto su odigrali vanu ulogu u razvitku ekonomske nauke. Merkantilizam pretstavlja prvu teoriju razvitka kapitalnog naina proizvodnje i predhistoriju politike ekonomije. Vana promjena u merkantilizmu bilo je uvoenje dvostrukog knjigovodstva i modernog raunovodstva. Ovo raunovodstvo je jako jasno predstavljalo ulaz i izlaz trgovine, pridonosei bliskom ispitivanju platnog bilansa. Danas ekonomisti prihvataju da su obje metode vane. Tokom merkantilistikog perioda je osnovana veina modernih ekonomskih institucija kao to su berze, moderne industrije i bankarstva. 4. KEJNSOVA MAKROEKONOMSKA ANALIZA Kejnsova knjiga Opta teorija zaposlenosti, kamate i novca, objavljena je 1936. godine. Izlazak ove knjige predstavlja poetak nove etape u razvoju ekonomske misli. Poetak te nove etape obino se naziva kejnsijanska revolucija. Diskusije koje je ta knjiga izazvala literatura, naroito anglosaksonska, jedva da imaju presedana u istoriji ekonomske misli. Ona to je sam Kejns pisao o uspehu Rikarda u odnosu na Maltusa, moe dobrim djelom da se primeni na njega u odnosu na prethodnu, marginalistiku ekonomsku misao. Kejnsova makroekonomska analiza, analiza makroekonomskih agregata, potiskuje mikroekonomsku analizu.John Maynard Keynes, The General Theory of Employment, Interest and Money, 1936. Prevedeno je kod nas kao Opta teorija zaposlenosti, kamate i novca, Kultura, 1956.Kejns spada u red retkih ekonomista koji nisu bili isto akademski teoretiari. On je veoma vrsto bio povezan sa privrednom praksom i uzimao vidnog uea u reavanju tekuih ekonomsko-politikih pitanja Engleske.Svoje glavno delo, Optu teoriju zaposlenosti, kamate i novca, Kejns je uputio svojim kolegama ekonomistima koji su se, kao i on, vaspitavali u duhu tradicionalne maralijanske ekonomske teorije. Namera mu je bila da prvo njih ubedi u potrebu za ponovnim kritikim ispitivanjem osnovnih pretpostavki te teorije. Istupa sa novim shvatanjima. Nastoji da izbegne tradicionalne ideje, koje su bile duboko ukorenjene medju univerzitetskim ekonomistima, da izbegne uobiajeni nain razmiljanja i izraavanja. Unosi izvesnu novu terminologiju. Opta teorija zaposlenosti, kamate i novca posveena je prouavanju snaga koje utiu na promene u obimu ukupne proizvodnje i zaposlenosti.

5. KEJNSOVA FUNKCIJA POTRONJE Odluka pojedinca o tome koliko e danas potroiti a koliko e namijeniti tednji je mikroekonomsko pitanje sa velikim makroekonomskim efektima.

U modelu potronje kvantificira se zavisnost izmedju tekue potronje i veliine nacionalnog dohotka (Y) koji predstavlja agregatnu ponudu.Izvodjenje i kvantifikacija ove zavisnosti vri se postepeno, u dva koraka:Situacija u kojoj je potronja jednaka nacionalnom dohotku (nema tednje);Situacija kada se dio nacionalnog dohotka tedi (prisjetite se grafika krunog toka privrede u poglavlju III).

Podjimo od najjednostavnije situacije. To je sluaj kada se sve to se proizvede istovremeno i potroi. Nema akumulacije, nema dravne potronje, nema uticaja monetarne politike.

6. DJELA JOHN MAYNARD KEYNESANajvanije Keynes delo je Opta teorija zaposlenosti, kamate i novca, (The General Theory of Employment, Interest and Money), 1936. U njemu je tvrdio i pokuao da dokae da slobodan trini sistem ne tei ravnotei, ukljuujui i punu zaposlenost, ve ba neravnoteama izraenim krizama i privrednim ciklusima. Ovom knjigom Kejns je izvrio revoluciju u ekonomskoj nauci, budui da je doveo u pitanje centralnu propoziciju (do)tadanje makroekonomske teorije. Iz Kejnsove teorije vrlo brzo je izvedena potreba iroke dravne intervencije, a fiskalne politike prije svega. Kejnzijanizam je vladao makroekonomskim miljenjem oko pola vijeka, da bi njegovu dominaciju ugrozila tzv. Nova klasina ekonomija 1980-tih godina. Dananji neokejnzijanizam vrlo malo podsjea na svog utemeljivaa.

7. DJELA : 1909. Skoranji ekonomski dogaaji u Indiji ("The Recent Economic Events in India"), EJ 1911. "Principal Averages and Laws of Error which Lead to Them", J of Royal Statis Soc 1911. Uticaj roditeljskog alkoholizma (Influence of Parental Alcoholism"), J of Royal Statis Soc 1911. "Irving Fisher's Purchasing Power of Money", EJ 1912. Jevonsova teorija politike ekonomije (W.S. Jevons's Theory of Political Economy), EJ 1912. "The Foreign Trade of the UK at Prices of 1900", EJ 1913. "J.A. Hobson's Gold, Prices and Wages", EJ 1913. Indian Currency and Finance 1914. "Ludwig von Mises' Theorie des Geldes", EJ 1914. "The Prospects of Money", EJ 1914. "War and the Financial System", EJ 1914. Grad London i Narodna Banka Engleske (The City of London and the Bank of England), QJE 1915. "Walter Bagehot's Works and Life", EJ 1915. "The Economics of War in Germay", EJ 1919. Ekonomske posljedice mira (The Economic Consequences of the Peace) 1920. "Ralph G. Hawtrey's Currency and Credit", EJ 1921. A Treatise on Probability 1922. Revision of the Treaty 1922. "The Inflation of Currency as a Method of Taxation", MGCRE 1923. A Tract on Monetary Reform 1923. "Some Aspects of Commodity Markets", Manchester Guardian 1923. "A Reply to Sir William Beveridge's Population and Unemployment", EJ. 1923. "Population and Unemployment", EJ 1923. "The Measure of Deflation: an inquiry into index numbers", N&A 1923. "Mr. Bonar Law", N&A 1923. Monetarna politika i nezaposlenost (Currency Policy and Unemployment), N&A 1924. "Does Unemployment Need a Drastic Remedy?", N&A 1924. "Edwin Montagu", N&A 1924. "Alfred Marshall, 1842-1924", EJ and Memorials of Alfred Marshall, 1925. 1924. "Monetary Reform", with E. Cannan, Addis and Milner, EJ 1924. "A Comment on Professor Cannan", EJ 1925. "The Gold Standard Act", EJ 1925. "The Balfour Note and Inter-Allied Debts", N&A 1925. The Economic Consequences of Mr. Churchill 1925. A Short View of Russia 1925. "Am I a Liberal?", N&A 1926. The End of Laissez-Faire 1926. "Liberalism and Labour", N&A 1926. Laissez Faire and Communism 1926. "Francis Ysidro Edgeworth", EJ 1926. Trocki o Engleskoj (Trotsky on England), N&A 1927. "A Note on Economy", N&A 1927. "A Model Form for Statements of International Balances", EJ 1927. "The British Balance of Trade", EJ 1928. "The United States Balance of Trade", EJ 1928 "Amalgamation of the British Note Issue", EJ 1928. "Postwar Depression in the Lancashire Cotton Industry", J of Royal Statistical Society 1928. "Lord Oxford", N&A 1928. "The Great Villiers Connection", N&A 1928. Rflexions sur le franc 1928. "The French Stabilisation Law", EJ 1928. "Frederic C. Mills' Behavior of Prices", EJ 1928. "The War Debts", N&A 1929. "A Rejoinder to Ohlin's The Reparation Problem", EJ 1929. Can Lloyd George Do It? with H.D. Henderson 1929. Vinston eril (Winston Churchill), N&A 1930. Rasprava o novcu (A Treatise on Money), u dva toma 1930. "The Industrial Crisis", N&A 1930. "The Great Slump of 1930", N&A 1930. "Economic Possibilities for Our Grandchildren", N&A and Saturday Evening Post. 1930. "Frank P. Ramsey", EJ and 1931, NSN 1931. "A Rejoinder to D.H. Robertson, EJ 1931. "Spending and Saving", The Listener 1931. "The Problem of Unemployment", The Listener}- 1931. "On the Eve of Gold Suspension", Evening Standard 1931. "The End of the Gold Standard", Sunday Express 1931. "After the Suspension of Gold", Times 1931. "Proposals for a Revenue Tariff", NSN 1931. "Some Consequences of the Economy Report", NSN 1931. Essays in Persuasion 1932. "The World's Economic Outlook", Atlantic Monthly 1932. "The Prospects of the Sterling Exchange", Yale Review 1932. "The Dilemma of Modern Socialism", Political Quarterly 1932. "Member Bank Reserves in the United States", EJ}- 1932. The World's Economic Crisis and the Way of Escape with A. Salter, J. Stamp, B. Blackett, H. Clay and W. Beveridge 1932. "Saving and Usury", EJ 1932. "A Note on the Long-Term Rate of Interest in Relation to the Conversion Scheme", EJ 1933. "A Monetary Theory of Production", in Festschrift fr Arthur Spiethoff. 1933. "Mr. Robertson on Saving and Hoarding", EJ 1933. "An Open Letter to President Roosevelt", New York Times 1933. "The Means to Prosperity", Times 1933. "National Self-Sufficiency", Yale Review 1933. "The Multiplier",NSN 1933. Essays in Biography 1933. The Means to Prosperity 1935. "Commemoration of T.R. Malthus", EJ 1935. "The Future of the Foreign Exchange", Lloyds Bank Review 1936. "William Stanley Jevons", JRSS 1936. "Herbert Somerton Foxwell", EJ 1936. "The Supply of Gold", EJ 1936. "Fluctuations in Net Investment in the United States", EJ 1936. Opta teorija zaposlenosti, kamate i novca (General Theory of Employment, Interest and Money) 1937. "The General Theory of Empoyment", QJE PDF 1937. "Professor Pigou on Money Wages in Relation to Unemployment", with N. Kaldor, EJ 1937. "Alternative Theories of the Rate of Interest", EJ 1937. "The Ex Ante Theory of the Rate of Interest", EJ 1937. "The Theory of the Rate of Interest", in Lessons of Monetary Experience: In honor of Irving Fisher 1937. "Some Economic Consequences of a Declining Population", Eugenics Review 1938. "Comments on Mr. Robertson's `Mr Keynes and Finance'", EJ. 1938. "Storage and Security", NSN. 1938. "The Policy of Government Storage of Foodstuffs and Raw Materials", EJ 1938. "Mr. Keynes's Consumption Function: A reply", QJE - reply to Holden (1938). 1938. "Mr Keynes on the Distribution of Income and the Propensity to Consume: A reply", RES 1938. Adam Smit kao uenik i uitelj (Adam Smith as Student and Professor), EJ 1938. "Introduction to David Hume, An Abstract of a Treatise on Human Nature", with P. Sraffa 1938. "James E. Meade's Consumers' Credits and Unemployment", EJ 1939. "The Process of Capital Formation", EJ 1939. "Professor Tinbergen's Method", EJ 1939. "Relative Movements of Real Wages and Output", EJ 1939. "The Income and Fiscal Potential of Great Britain", EJ 1940. "The Concept of National Income: Supplementary note", EJ 1940. How to Pay for the War: A radical plan for the Chancellor of the Exchequer 1943. "The Objective of International Price Stability", EJ. 1944. "Mary Paley Marshall", EJ 1946. "The Balance of Payments of the United States", EJ 1947. "Newton the Man", Newton Tercentenary Celebrations8. BOGATSTVO: KOLIKO JE DOVOLJNO?Keynes je predvidio da e se za stotinu godina, dakle do 2030., rast u razvijenom svijetu praktiki zaustaviti jer e ljudi, kako je napisao, imati dovoljno za dobar ivot. Radni sati past e na tri dnevno, odnosno radni tjedan trajat e 15 sati. Ekonomska je kriza izazvala eksploziju sveopteg bijesa na pohlepu bankara i njihove bestidne bonuse. To je popratilo iru kritiku ustrajanja na rastu, na ekonomskom rastu ili zgrtanju bogatstva po svaku cijenu, ne obazirui se na to kako to utie na okoli ili drutvene vrijednosti. John Maynard Keynes je o tome pisao 1930. godine u malom eseju Ekonomske mogunosti nae unuadi. On je predvidio da e se za stotinu godina, dakle do 2030., rast u razvijenom svijetu praktiki zaustaviti jer e ljudi, kako je napisao, imati dovoljno za dobar ivot. Radni sati past e na tri dnevno, odnosno radni tjedan trajat e 15 sati. Ljudska bia e biti vie nalik na ljiljane u polju, koji niti predu niti tkaju. Keynesovo se predvianje oslanjalo na pretpostavku da e uz rast kapitala od 2 % na godinu i poveanje produktivnosti od 1 % godinje, te uz stabilan rast stanovnitva, prosjean ivotni standard narasti osam puta. To nam omoguuje da izraunamo koliko je to Keynes mislio da je dovoljno. BDP po glavi stanovnika u Velikoj Britaniji kasnih 1920-ih (prije kraha 1929.) bio je oko dananjih 5200 funti (42.200 kuna). S tim u skladu on je procijenio da e BDP po glavi stanovnika od otprilike 40.000 funti (325.000 kuna) biti dovoljan ljudima da se posvete ugodnijim stvarima. Nije jasno zato je Keynes mislio da e prosjean britanski nacionalni prihod po glavi stanovnika uvean osam puta biti dovoljan. Najvjerovatnije je kao standard dostatnosti uzeo prihod buroaskog rentijera u svoje vrijeme, koji je bio desetak puta vei od prihoda prosjenog radnika.

9. RAZLOG USPJEHA: PRODUKTIVNOSTOsamdeset godina kasnije razvijeni se svijet pribliio Keynesovom cilju - 2007., dakle prije kraha, MMF je izvijestio da je prosjeni BDP u Sjedinjenim Dravama iznosio 47.000 dolara (231.000 kuna), a u Velikoj Britaniji 46.000 dolara (227.000 kuna). Drugim rijeima ivotni se standard u Velikoj Britaniji poveao pet puta od 1930. unato tome to se nisu ispunile dvije Keynesove pretpostavke: da nee biti velikih ratova i da se broj stanovnika nee poveati (u Velikoj Britaniji je broj stanovnika danas 33 % vei u odnosu na 1930. godinu). Razlog takvog uspjeha jest to da je godinji rast produktivnosti bio vei nego to je Keynes predvidio: oko 1,6 % u Velikoj Britaniji i malo vei u SAD-u. Zemlje poput Njemake i Japana bile su jo uspjenije, uprkos stranim posljedicama rata. Vjerovatno je da e veina zapadnih zemalja dostii Keynesov cilj od 66.000 dolara do 2030. godine. Jednako je, meutim, nevjtovatno da e to postignue okonati nezasitnu potragu za novcem. Pretpostavimo, uz oprez, da smo na dvije treine puta do Keynesovog cilja. Mogli bismo zato oekivati da e broj radnih sati pasti za dvije treine. U stvarnosti je pao za svega treinu i prestao je padati 1980-ih. Zato nije nimalo vjerojatno da emo do 2030. stii do trosatnog radnog dana. Jednako tako je nevjerovatno da e se rast zaustaviti, osim ako priroda sama ne naredi zaustavljanje. Ljudi e nastaviti mijenjati dokolicu za vei prihod.10. BOGATI SU DUNI DA POMOGNU SIROMANIMAKeynes je minimizirao prepreke ostvarenju svog cilja. Uoio je da postoje dvije vrste potreba, apsolutne i relativne, te da su potonje moda neutaive. No, podcijenio je snagu relativnih potreba, posebno kako drutva postaju bogatija i, naravno, mo oglaavanja da stvara nove potrebe te tako potakne ljude da rade kako bi zaradili novac da ih zadovolje. Dok god potronja bude bila naglaena i kompetitivna uvijek e biti novih razloga za rad. Keynes nije potpuno ignorisao drutveni karakter rada. I dalje e biti opravdano, napisao je, biti ekonomski svrsishodan za druge nakon to to prestane biti opravdano za samog sebe. Bogati su duni da pomognu siromanima. Keynes vjerojatno nije mislio na zemlje u razvoju, od kojih se veina 1930-ih tek poela razvijati. Ali, smanjivanje globalnog siromatva nametnulo je teret dodatnog rada na ljude u bogatim zemljama, kako kroz programe pomoi tako i, jo i vie, kroz globalizaciju koja poveava nesigurnost radnog mjesta i, posebno za one slabije obrazovane, ograniava rast plata. K tome Keynes se nije mnogo bavio pitanjem to e veina ljudi raditi kad vie ne bude morala raditi. Napisao je: Straan je problem obinoj osobi, bez posebnih talenata, da si nae zanimaciju, naruito ako vie nije povezana sa zemljom ili obiajima ili omiljenim konvencijama tradicionalne ekonomije. Ali, kako je veina bogatih, onih koji imaju nezavisni prihod, ali nikakvih veza ili dunosti... katastrofalno podbacila u tome da ostvari dobar ivot, zato bi oni koji su trenutano siromani bili uspjeniji? Mislim da se na tom mjestu Keynes najvie pribliio odgovoru na pitanje zato njegovo dovoljno zapravo nee biti dovoljno. Zgrtanje bogatstva, koje bi trebalo biti sredstvo za ostvarivanje dobrog ivota, postaje cilj sam za sebe jer unitava mnoge od stvari koje ine ivot vrijednim ivljenja. Nakon odreene take, od koje je veina svijeta jo jako daleko, zgrtanje bogatstva nudi samo nadomjeske za stvarne gubitke u ljudskim odnosima koje izaziva. Pronalaenje naina da se njeguju sve slabije veze i dunosti, koje su tako nune za napredak pojedinaca, nerijeen je problem razvijenog svijeta, a on prijeti milijardama koji su se tek poeli uspinjati ljestvama gospodarskog rasta. George Orwell je to dobro sroio: Sav je napredak mahnita borba prema cilju za koji se nadate i molite se da nikad nee biti dostignut. Robert Skidelsky je lan britanskog Gornjeg doma, profesor emeritus politike ekonomije na sveuilitu Warwick, autor nagraene biografije ekonomista Johna Maynarda Keynesa i lan uprave Moskovskog fakulteta politikih studija. Paket stimulansa vrijedan je skoro hiljadu milijardi dolara kako bi se potaknulo agregatnu potranju, otvorilo nova radna mjesta, potaknulo velike i profitabilne investicije u tehnologiju, obrazovanje i znanost.S vladama najmonijih i ekonomski najrazvijenijih zemalja na svijetu koje izlaz iz ove krize trae u paketima stimulansa i poveanju proraunskih deficita, moramo se podsjetiti zato su takve politike najbolje rjeenje u recesiji i tko je zasluan za ekonomski rast i uspjeno nadilaenje svih kriza kroz proteklih 70-ak godina. Iz naslova ovog teksta moe se zakljuiti da je to John Maynard Keynes, jedan od najmonijih i najutjecajnijih ekonomista u istoriji. Neki ga nazivaju tvorcem savremene makroekonomije koji se nije slagao sa Smithovom koncepcijom ekonomije koja se temelji na tritu koje posjeduje samostabilizirajue snage koje garantuju postizanje pune zaposlenosti i ekonomskog prosperiteta. Jedna je od glavnih pretpostavki klasine ekonomske teorije bila da su cijene i nadnice fleksibilne i da automatski reagiraju na promjenu agregatne potranje te da postoji samo jedan steady state prema kojem se ekonomija kree. Kao primjer samoregulacije, klasiari su smatrali da e, ako cijene i nadnice rastu prebrzo, poslodavac otpustiti onoliko radnika koliko je potrebno da se cijene i plae spuste na onu razinu na kojoj e se ti radnici ponovno zaposliti. Da li vam ova tvrdnja danas zvui realno i logino? Ekonomska je praksa pokazala da u stvarnosti postoje jaka ciklika gibanja koja se oituju u redovitim krizama i rastu nezaposlenosti. Neke od bitnih novina koje je Keynes uveo u analizi nezaposlenosti kao temeljnog ekonomskog problema su pojam rigidnosti (nefleksibilnosti plaa) i njihove otpornosti na sniavanje. Kada se plate jednom poveaju na odreenu razinu, one se zalijepe i ne padaju, unato ciklinom kretanju agregatne potranje i poveanju nezaposlenosti. Zato se ravnotea ne moe automatski uspostaviti opadanjem plata. U vrijeme krize poduzetnici smanjuju investicije, zbog straha od bankrota, dijele otkaze kako bi smanjili trokove, to uzrokuje nezaposlenost i smanjenje privatne potronje i kupovne moi. Ako i postoji neki samoregulirajui trini mehanizam, ekonomiji e biti potrebno puno vremena da se stabilizira, a jo vie da pone rasti. Naravno, niti jedna zemlja ne moe ekati toliko dugo to potrebu snane i efikasne anticiklike politike od strane drave. Ta se politika moe voditi primjenom fiskalnih i monetarnih varijabli. Keynesovo temeljno i najutjecajnije djelo Opta teorija zaposlenosti, kamatnjaka i novca donosi detaljno razraene mehanizme kojima drava moe utjecati na gospodarski rast i visoke stope zaposlenosti. Neke od zadaa drave su osigurati stabilnost cijena, stabilnost teaja te kontrolisati inflatorne pritiske kao najvanije mehanizme drave Keynes navodi dravnu potronju, poreznu politiku, kreditnu politiku i cijenu novca. Efikasnom kombinacijom ove etiri varijable gospodarstvo moe postii visoku razinu proizvodnje, investicija, osobne potronje i zaposlenosti, koje su najvanija pretpostavka gospodarskog rasta i stabilne ekonomije. Klasini su ekonomisti smatrali da u uslovima krize drava treba tedjeti, uravnoteiti proraun i podii poreze kako bi to postigla ( stezanje remena, nulti deficit, rast PDV-a i troarina u Hrvatskoj 2008/2009). Keynes je smatrao da drava u vrijeme prosperiteta i visoke zaposlenosti treba tedjeti i ne mijeati se u gospodarstvo nego ga regulirati, a u vrijeme negativnih ciklusa (kriza) koji su prirodna pojava, drava treba poeti troiti kako bi poveala agregatnu potranju, smanjiti poreze i kamatne stope kako bi potaknula poduzetnike i stanovnitvo te omoguila likvidnost. Drava mora osigurati milione za troenje, ali su privatnici ti koji e odluiti kako, gdje i kada potroiti. To su najvanija naela (neo)keynezijazma. Mnogi povezuju Keynesa sa socijalizmom, to je velika pogreka jer je on bio jasan protivnik marksizma i socijalizma, nazivajui te ideologije lucidnim i iracionalnim. Snano se protivio ideji da drava treba biti vlasnik najveih industrijskih sektora u dravi, smatrao je kako se drava ne smije mijeati u osobnu slobodu pojedinaca, u razinu nadnica te kako nikako ne smije utjecati na cijene. Vjerovao je u slobodu pojedinca, koji e vlastitim odlukama o kupnji i prodaji, voen profitom promijeniti, poboljati i razviti kapitalizam. Za razliku od socijalista koji su dravnom intervencijom htjeli okrenuti ekonomiju u korist radnike klase, Keynes je htio spasiti kapitalizam. Moda je bitno napomenuti da je Keynes bio veliki dioniar (zaradio je oko 2 milijuna tadanjih dolara) i predsjednik uprave jednog od najveih osiguravatelja ivota u Engleskoj. Samo te injenice dokazuju da je Keynes poticao kapitalizam te da je i znao uivati u njegovim plodovima. Mnogi e se od vas zapitati zato je onda od 70-ih godina prolog stoljea svijetom zavladala ideja slobodnog trita i smanjenja dravne intervencije i deficita. Postoje dva glavna razloga zbog kojih je poeo prevladavati liberalni, hayekovski, nazor o ekonomiji. Prvi je taj to su se SAD 70-ih godina prolog stoljea susrele s jednom novom pojavom stagflacija. Ameriko je gospodarstvo snano usporavalo, nezaposlenost je rasla, a cijene su sve vie rasle. Taj su period obiljeili i veliki naftni okovi koji su imali utjecaj na sve zemlje svijeta pa i na SAD. Ali je postojao niz drugih razloga zbog kojih je dolo do takvog snanog pada amerikog gospodarstva. Od 1944. se cijeli monetarni sustav temeljio na Bretton Woodsu i zlatnom standardu, ali je Amerika svojim rasipnikim i pekulativnim poslovanjem iscrpila sve rezerve zlata tako da su 1971. inile samo jednu etvrtinu slubenih obaveza. Dolar je bio precijenjen, a ameriki su se financijski krugovi ustro protivili devalvaciji. Kamatne stope su konstantno sniavane kako bi se potaknulo gospodarstvo, ali se situacija nije poboljala. 1971. godine je SAD zabiljeio svoj prvi mjeseni trgovinski deficit to je dovelo do panike i prodaje dolara u meunarodnim razmjerima Dugogodinje pogreno tumaenje i provoenje Keynesove politike dravne potronje, finansiranje Hladnog i Vijetnamskog rata te pekulacije financijskih krugova enormnih razmjera dovele su do kraha amerikog gospodarstva. Bilo je oito da se ekonomske politika mora mijenjati i da se dravni deficit mora smanjiti. Poelo se tedjeti u doba krize, kada bi drava trebala osigurati poticaj gospodarstvu.Drugi je razlog vie ideoloke prirode. SSSR je imao snaan utjecaj na velik broj zemalja na svijetu. Za razliku od Lenjina, koji je bio zagovornik poduzetnitva, Staljin je zakonski zabranio poduzetnitvo i privatno vlasnitvo te uveo centralno planiranje. Istona Evropa, Afrika, Latinska Amerika i dio Azije su preuzeli Staljinovu komanditnu ekonomiju i ugradili je u svoje sastave. Centralno je planiranje dovelo do guenja privatnih sloboda, potpunog sloma gospodarstava, nezamislivih stopa inflacija, ogromnog siromatva i nezadovoljstva. Zato je veina tih zemalja 80-ih godina potraila spas u ideji slobode, trita i profita. Zatraili su pomo upravo od Chicago boysa koji su bili glavni zagovornici slobodnog trita i nevidljive ruke. Keynes je potonuo u zaborav iz jednostavnog razloga dravna intervencija. Nijednoj zemlji nije bilo ni na kraju pameti da sada, kada je napokon slobodna, uope pomisli na utjecaj drave na slobodno trite. Zato su momci iz Chicaga dobili najvee pohvale, proglaeni su spasiocima i stvorilo se miljenje kako su upravo oni zasluni za ruenje totalitarnih reima i uvoenje demokratskog poretka u gore navedenim zemljama. 2008. svijet je zahvatila velika ekonomska kriza, za koju neki strunjaci tvrde da je vea i irih razmjera od one 30-ih godina zbog globalizacije, slabe regulacije i prerazvijenog financijskog sastava. Ve 30 godina veina zemalja uiva u slobodi trita, visokim profitima i ostalim pogodnostima koje donosi kapitalizam, ali sada se neto dogodilo. Trite vie nije savreno, a najrazvijenija gospodarstva poinju stagnirati. Panika se iri na svjetskim berzama, gubitci su ogromni, nezaposlenost iz dana u dan raste, a sve su oi ponovno uprte u zadnje utoite svake ekonomije dravu. I to ne bilo koju, ve Keynesovu dravu. SAD je donio paket stimulansa vrijedan skoro hiljadu milijardi dolara kako bi se potaknulo agregatnu potranju, otvorilo nova radna mjesta, potaknulo velike i profitabilne investicije u tehnologiju, obrazovanje i znanost, kako bi se vratilo povjerenje u trite. Obamin plan oporavka veinu podsjea na Rooseveltov New Deal kojim je SAD izvuen iz krize tijekom Velike depresije. Velika Britanija, Njemaka, Francuska i Italija donijele su odluke o velikim svotama eura koje e uloiti u svoja stagnirajua gospodarstva. FED, ECB i ostale velike centralne banke sputaju osnovne kamatne stope kako bi se omoguilo jeftinije nabavljanje novca za privatni sektor. Smanjuju se porezi kako bi se potaknulo vee zapoljavanje i jeftinije poslovanje i investiranje za poduzetnike. Zanimljivo je spomenuti da, iako Hrvatska radi sve obrnuto od ostatka svijeta, i ona koristi dio Keynesove ostavtine. Naime, 1946. je na prijedlog amerikog predsjednika Roosevelta, osnovan Council of Economic Advisors, tj. ekonomsko vijee, kao to je uinila i naa Vlada nedavno. I nakon estog opovrgavanja, Keynesova je ekonomija u 21. vijeku, oito, u svim najrazvijenijim zemljama jedino efikasno i konkretno rjeenje za obuzdavanje krize, poticanje proizvodnje i gospodarskog rasta te poveanje zaposlenosti. Ni jedno veliko gospodarstvo (ukljuujui i cijelu EU) nije donijelo plan oporavka koji se ne temelji upravo na Keynesovoj Optoj teoriji. Oito je dokazano da samoregulirajue trite nije efikasno u doba krize i da je potrebna promptna intervencija drave u veini svjetskih gospodarstava. Svaki poduzetnik i dioniar koji vjeruje da oekivanja mogu utjecati na ekonomiju je keynezijanac, svaki politiar koji smatra da sniavanje poreza ili doprinosa za zdravstvo moe potaknuti poduzetnitvo i zaposlenost je kejnezijanac. Svaki student koji zna primjenjivati IS-LM model je, nesvjesno, kejnezijanac. Zato u tekst zavriti citirajui rijei Nixona i Friedmana: We are all keynesians now.11. ZAKLJUAK John Maynard Keynes je bio veliki mislilac i politiar tog vremena, poznat velikoj stvjetskog masi kao matematiar i politiar. Razmatrao je mnoga djela, stanje tranje i potranje, zatim status sitomanih i bogatih. Ostavio je dosta poznatih djela iza sebe po emu ga pamtimo.

LITERATURAInternet adrese: http://www.maturskiradovi.net/forum/Thread-john-minard-cans-john-maynard-keynes-zivot-i-djelo - preuzeto 27.11.2010. u 17.40h http://www.learn-math.info/croatian/historyDetail.htm?id=Keynes preuzeto 27.11.2010. u 17.40h http://bs.wikipedia.org/wiki/John_Maynard_Keynes -preuzeto 27.11.2010. u 17.40hKnjige :

Hadiahmetovi Azra, Makroekonomija, Narodna biblioteka Sarajeva 2004. Stojanov Dragoljub, Medi Djuro, Makroekonomske teorije i politike u glavnojEkonomiji. Babi Mate, Makroekonomski modeli.

3