zkvh.org · koliko muke da ni-jednu ne povrijedi i da ne potakne u svojem domu vrlo opasna duga...

zkvh

.org.r

s

Tema Sinode koja se ovih danaodržava u Vatikanu pod okom papeFranje poprilično je žučna i bučna, atema joj je upravo brak i obitelj, s na-glaskom na rastavljene i ponovno ože-njene/udane, kakvih je u Katoličkojcrkvi sve više i više. Govori se o pot-rebi zauzetije priprave mladih za ula-zak u doživotno bračno partnerstvo.Međutim, kako osokoliti mlado če-ljade pred dramom pitanja koje si ne-minovno postavlja: kako danas ostativjeran obećanjima danim jednoj osobidok ih „smrt ne rastavi“? Doživotnaobećanja strašnija su od smrti!

Kao mali prilog promišljanjima oovim temama ističem prinos francus-kog filozofa Fabricea Hadjadja, židov-skog obraćenika na katoličanstvo. Usvojoj knjizi Dubina spolova – mistikatijela pita se što učiniti da bude vjer-nosti? Predstavlja tri modela življenjapartnerstva koja opstoje od početkačovječanstva do danas. Prvi modelutjelovljen je u mudrom kralju Salo-monu. On je imao 700 žena i 300 inoča(1 Kr 11,3). Očito, bio je sportaš. Mirs okolnim narodima ostvarivao je ubračnoj postelji. Spajanje spolovamoglo je više nego objava rata ili mi-rovna konferencija. Međutim, uz to-like žene koje je morao zbrinuti, i to-like narode, samo jedan Bog više munije bio dovoljan. Ni samo jedno srce.Nadolaskom noći, koliko premišljanjada vidi koju uzeti? Koliko muke da ni-jednu ne povrijedi i da ne potakne usvojem domu vrlo opasna duga čeka-nja! Vjerojatno je morao upotrijebitisvoj glasoviti razbor da se izvuče iz tepetljanije; možda jasnim rasporedomu kalendaru, s jednako vremena zasvaku. Nije više imao pravo birati.Trebalo je poštovati rokovnik zarad„mira u kući“. Vjerujem da je, iscrp-ljen, sanjao o celibatu… Kako osuditimnogoženca? Svoju kaznu već ima.

Drugi model, danas prisutniji, po-kušava ispraviti nedostatke prvog.Francuski filozof govori o manje ubo-jitom i udobnijem mnogoženstvu.

Naime, zašto ići u općinu ili predoltar? Zašto se opterećivati admini-stracijom? Neprestano se mijenjamo,kao i ostala priroda. Kako prolazniosjećaj ustaliti obećanjem? Dođe dankad je više ne volim i kad me privučeneka druga. Obećanje koje se dajesklapanjem braka jest posao izmeđunasamarenih. Stranke tu nazočne sut-ra će biti druge. Razuzdanika prisilja-vaju da bude vjeran svojemu tako nes-talnom srcu. Uostalom, oni koji su ubraku mogu biti gori od rastavljenih, aoni u redovništvu, bez Božje milosti,gori od bludnika. Prema tome, ostajemi biti vjeran jedino svojoj nevjer-nosti.

Treći model, kojeg predlažemo,pokazuje kako se istim gore navede-nim premisama mogu preokrenuti sviti argumenti. „Ne uranja se nikadadva puta u istu rijeku“, u redu, ali tadane legne se nikada ni dva puta s istomženom. Zašto je mijenjati ako se onasama po sebi mijenja? A jedino ta pro-mjena pravi je rast, bogat novínom.Uostalom, ako se moja supruga mije-nja istodobno kada i ja, zašto je nevolim ljubavlju koja je uvijek nova? Unjoj, ljubit ću mladu, zaručenu, ženu,glumicu, majku, gospođu, staricu, onakoja je mrtva, uskrsla… Dok s jed-nom studenticom, zatim drugom,zatim s mnogima, ne bih imao tolikožena, barem u poretku koji stoji us-pravno. Uvijek će to biti jedna te ista,dosadno nepromjenjiva.

„Imao sam prijatelja koji se nijehtio ženiti“, pripovijeda J. Paulhan.„On mi je govorio: ‘Kad se oženiš mo-raš se odreći svih žena, osim jedne.’Znao sam kako mu odgovoriti: ‘Kadase čovjek ne oženi, odriče se svih že-na, plus jedne’“. No, postoji još stvar-niji odgovor, kojeg predlaže Hadjadj:„Kada se muškarac oženi, prima svežene, u jednoj.“ Samo kršćani u sak-ramentalnom braku su istinski „poli-gamisti“, ljubeći uvijek drugačijeg,novog i su/vremenog supružnika.

Iz sadržaja

Aktualno:Svjetski misijski dan ........5

Tema broja:Sinoda biskupa u Rimu....6

100. obljetnica smrtiPaje Kujundžića................8

Godišnja slavlja usubotičkoj katedrali........15

O kanonizaciji bl. Alojzija Stepinca ........19

Intervju:Vlč. Josip Kujundžić.......24

Reportaža: HosanaFest 2015. ..........27

Zlatna harfa 2015. ...........38

Ususret Svim Svetima .....42

Svećenikova zahvala ........48

Zvonik � 10/2015 3

Riječ urednika / Iz sadržaja

Pohvala kršćanskoj poligamiji

zkvh

.org.r

s

Dragi prijatelji, dragi mladi! Dragi čitatelji Zvonika! Htiobih progovoriti o temi koja predstavlja jedan veliki izazov zasve nas, temi koja izaziva svakog čovjeka, neovisno o tome jeli on kršćanin ili nije, je li vjernik ili nije. Razmišljat ćemo onašim talentima, o prispodobi koju često puta znamo čuti unašim crkvama.

Započeo bih s jednom činjenicom, odnosno jednim pita-njem: GDJE SAM JA?! Pokušajmo razmišljati malo kritički,kako o našem vlastitom životu, tako i o životu Crkve, životadruštva u kojem se nalazimo. GDJE SAM JA!? Imamo druš-tvo u kojem se nalazimo! Krenimo od njega. Moj život sasobom nosi jednu svrhu, jedan cilj, jedan rezultat! Ovaj životkoji mi je dan mogu živjeti onako kako ja mislim da je to zamene najbolje! Mogu biti potpuno u pravu i živjeti najbolje štoznam, mogu totalno promašiti smisao svojega života i daneprovoditi ne ostvarujući sebe. Ovaj život mogu i vrlo brzo za-vršiti te na taj način prekinuti svako svoje nastojanje u ovomesvijetu, i ne ostvariti svoje ciljeve. Ono najbitnije u ovoj pris-podobi jest poruka koju Isus upućuje nama danas! Ovo je jakovažno! Dakle, prispodoba koja je pisana prije dvije tisuće go-dina, treba biti tumačena od strane Crkve, za vrijeme u 2015.godini! Dakako, ne možemo umanjiti vrijednost same porukekoju prispodoba nosi. Govorimo o darovima koje svaki čovjekprima od Boga! Htio bih da promišljamo o ovome! Obratimopozornost na razliku: darove koje smo od Boga dobili i spo-sobnosti koje u životu razvijamo! Darove koje smo od Bogadobili treba koristiti! To nam je svima jasno! Darove koje smodobili trebamo koristiti za širenje i rast Kraljevstva Božjega.Ali nemojmo zaboraviti kako se to Kraljevstvo Božje nalazimeđu nama! Dakle, ne radimo ništa što se ne vidi, ili neštošto će se tek vidjeti! Radimo sada, ovdje, ovoga trena, jer sadaživimo, sada trebamo raditi! Imamo tri osobe u ovoj prispo-dobi koje predstavljaju ljude današnjice! Jednu osobu kojaprima najviše, drugu koja manje, i treću koja prima najmanje!Hajdemo pretočiti prispodobu u današnje vrijeme! Zašto jenetko liječnik?! Zašto je netko spremačica?! Zašto je netkoportir, čistač ulice, prosjak, zašto netko nema posao, nemaobitelj, život mu ne vrijedi ništa?! Zašto netko ima lijepu obi-telj, dobar posao, lijep izgled, savršenu figuru, dovoljno nov-

ca?! Napominjem, govorimo o današnjem društvu, preusmje-ravamo ovu prispodobu u godinu 2015. Važno je da budemosvjesni kako su svi ovi ljudi primili Božje darove! Gdje su ti da-rovi?! Dragi prijatelji, važna je činjenica da nam Bog darovedaje! Ali onda nastupa ljudska sloboda! Nemojmo se zavara-vati da Bog i dalje upravlja tim istim darovima! Ne! Sada nas-tupa naša ljudska sloboda! Sloboda da svaki talent razvijamo,radimo na njemu, trudimo se biti dobri i kvalitetni ljudi, koris-teći se tim darovima koje nam je Bog dao!

Možemo zajedno promišljati o tome koji smo mi od ovetrojice u pitanju?! Smatram kako poprilično dobro možemoprosuditi koliko nam je to darova dao Gospodin. Možemo jed-nako tako dobro promotriti svoj vlastiti život i vidjeti idemo lik tome da te darove koristimo, da ih razvijamo?!

Pitanje koje se ovdje javlja jest što se događa s našim da-rovima, odnosno talentima kada nas život jednostavno vodionim smjerom, onim putem, gdje te darove ne možemo isko-ristiti?! Što se događa kada je ljudski život prožet promaša-jima, katastrofama? Rekao bih, onda slijedi ono što vrijedi uvi-jek i za svakog – čini dobro! Odnosno, budi dobar čovjek! Utoj ljudskoj dobroti prožimaju se svi oni talenti koje nam jeGospodin dao! Ili, drugačije rečeno – možeš koristiti sve ta-lente, a u svome srcu neljudskošću sve pokvariti. Sve nas ovovodi u sljedeće pitanje – koje je moje mjesto u društvu, od-nosno u Crkvi? Dragi prijatelji, htio bih Vas potaknuti da bu-dete živi članovi naše Crkve! Što znači biti živi član našeCrkve? Nemojmo samo promatrati život Crkve! Odnosno, ne-mojmo u Crkvu stavljati samo svećenike, biskupe…. Nekiputa, kada naiđemo na „uspavanog“ pastira Crkve, budimo gasvojim idejama, svojim inovacijama, jer Crkva je živa Crkva, azgrada, materijal, mogu uvijek biti tu! Budimo, dakle, aktivničlanovi naše Crkve, djelujmo kroz nju, i to je mjesto gdje mo-žemo sve one talente i darove koje nam je Bog darovao isko-ristiti, razvijati! Poteškoće?! Koliko ih hoćete! Na svakom ko-raku! Ali nemojmo se obeshrabriti! Zajedništvo koje ovdje mo-žemo razvijati može nas ohrabrivati i na našem putu života,života koji i nije tako lagan, jer kad smo s drugim ljudima,uvijek na neki način možemo ostati ili obogaćeni ili osiroma-šeni.

10/2015 � Zvonik4

Meditacija

Priča o talentima danasPiše: Siniša Tumbas Loketić

U nedjelju 18. listopada, u Katoličkoj crkvi diljem svijetaslavi se Svjetski misijski dan, dan osobite molitvene i materi-jalne potpore misijskim naporima, osobito u zemljama u ko-jima još mnogi nisu imali priliku čuti navještaj Isusa Krista injegove radosne vijesti.

Svjetski misijski dan osobita je također prilika za preis-pitivanje temeljnoga vjerničkoga poziva i za procjenu vlastiteposlušnosti Duhu Svetomu. U tome vjernicima pomaže i tra-dicionalna papina poruka, a papa Franjo već je za svetkovinuDuhova objavio ovogodišnju svoju misijsku poruku, koju pre-nosimo u cijelosti.

„Draga braćo i sestre, Svjetski dan misija 2015. slavi seu sklopu Godine posvećenoga života, što pruža dodatni poti-caj za molitvu i razmišljanje. Naime, ako je svaki krštenik poz-van svjedočiti Gospodina Isusa naviještajući vjeru primljenukao dar, to posebno vrijedi za posvećene osobe jer izmeđuposvećenoga života i misije postoji snažna veza. Želja za na-sljedovanjem Isusa izbliza, koja je dovela do nastanka posve-ćenoga života u Crkvi, odgovara na njegov poziv da uzmemokriž i pođemo za njim, da ga nasljedujemo u njegovu preda-nju Ocu i njegovu služenju i ljubavi, da izgubimo život kakobismo ga ponovno dobili. A budući da čitav Kristov život imamisijski karakter, muškarci i žene koji ga izbliza slijede mo-raju posjedovati tu misijsku osobinu.

Misija je velika ljubav prema Isusu i naroduMisijska dimenzija pripada samoj naravi Crkve te je pri-

rođena također svim oblicima posvećenoga života: ako bi jese zanemarilo, to bi imalo za posljedicu osiromašenje i izob-ličenje karizme. Misija nije prozelitizam ili puka strategija;misija je sastavni dio „gramatike“ vjere, ona je nešto silnovažno za onoga koji sluša glas Duha Svetoga koji tihim gla-som govori: „Dođi“ i: „Idi“. Onaj koji nasljeduje Isusa ne možene postati misionar, i zna da Isus „kroči s njim, govori s njim,diše s njim, radi s njim. Osjeća Isusa živoga uza se usred mi-sionarske zauzetosti“ (apost. pobud. Evangelii gaudium, 266).Misija je velika ljubav prema Isusu Kristu i, istodobno, velikaljubav prema njegovu narodu. Kada zastanemo u molitvi predIsusom raspetim, vidimo veličinu njegove ljubavi koja namdaje dostojanstvo i podupire nas. Istodobno shvaćamo da se

ona ljubav koja izvire iz Isusova probodenoga srca širi daobuhvati sav Božji narod i cio ljudski rod; i tako osjećamo dase on želi poslužiti nama kako bi se sve više približio svomljubljenom narodu (usp. isto, 268) i svima onima koji ga tražeiskrena srca. U Isusovoj zapovijedi: „Pođite“ prisutni su sce-nariji i uvijek novi izazovi evangelizacijskoga poslanja Crkve.U njoj smo svi pozvani naviještati evanđelje svjedočanstvomživota. Na poseban se način od posvećenih osoba traži daosluškuju glas Duha koji ih poziva da idu na velika rubna mi-sijska područja, onima kojima evanđelje još nije naviješteno.

Krist je središnji ideal misijaPedeseta obljetnica dekreta Drugoga vatikanskoga sa-

bora Ad gentes, o misijskoj djelatnosti Crkve, poziva nas daponovno čitamo i razmišljamo nad tim dokumentom koji jepotaknuo snažan misijski zamah u ustanovama posvećenogaživota. U kontemplativnim zajednicama u novom se svjetlujavlja lik svete Terezije od Djeteta Isusa, zaštitnice misija; onagovori s novom rječitošću i nadahnjuje razmišljanje o dubokojpovezanosti između kontemplativnoga života i misije. Na mi-sijski poticaj koji je dao Drugi vatikanski koncil mnoge su re-dovničke zajednice aktivnoga života odgovorile izvanrednomotvorenošću misiji ad gentes, koja je često bila praćena prih-vaćanjem braće i sestara koji dolaze iz zemalja i kultura kojese susrelo u evangelizaciji, tako da se danas može govoriti oraširenoj interkulturalnosti u posvećenom životu. Upravozato je prijeko potrebno ponovno istaknuti da je Isus Kristsredišnji ideal misija i da taj ideal zahtijeva potpuno sebedarjeu naviještanju evanđelja. Oko toga ne može biti kompromisa:tko, s Božjom milošću, prihvati misiju, pozvan je misiju ži-vjeti. Za te osobe naviještanje Krista, u mnogim periferijamasvijeta, postaje način njegova nasljedovanja i najveća nagradaza mnoge napore i odricanja. Svaki otklon od toga poziva, pabio on praćen i plemenitim motivacijama vezanim uz mnogepastoralne, crkvene i humanitarne potrebe, nije u skladu sGospodinovim pozivom da se osobno služi evanđelju. U mi-sijskim ustanovama odgojitelji su pozvani i jasno i otvorenopokazati tu perspektivu života i djelovanja i biti odlučni u raz-lučivanju autentičnih zvanja za misije.“

Zvonik � 10/2015 5

Aktualno

Svjetski misijski dan

zkvh

.org.r

s

U središtu svih zbivanja u Katolič-koj crkvi već dulje vrijeme je Sinoda bis-kupa koja je započela s radom počet-kom listopada ove godine. Teško je udeset tisuća karaktera sažeti sve onošto se događalo na Sinodi i oko Sinode.Skinuo sam većinu izvješća koje jesvaki dan vrlo lijepo i pregledno davalahrvatska redakcija Radio Vatikana. Slo-žio sam ukupno trideset stranica A4 for-mata što je preko 120 tisuća karaktera.Dakle, manje od deset posto od togatrebalo je pripremiti za ovaj listopadskibroj Zvonika. Ograničio sam se na po-zitivni osvrt onoga što se događalo naSinodi. Bilo bi interesantno osvrnuti sei na ono negativno što se događalo narubovima Sinode biskupa o obitelji, alio tom možda nekom drugom prilikom.

SudioniciNa Sinodi od 4. do 25. listopada su-

djeluje 270 sinodskih otaca, 107 iz Eu-rope, 64 iz Amerike, 54 iz Afrike, 36 izAzije i 9 iz Oceanije. Bila su prisutna i24 stručnjaka i 51 sudionik bez pravaglasa te 14 „bratskih delegata“ iz dru-gih crkava i crkvenih zajednica.

Održano je 18 generalnih kongre-gacija. Rad je Sinode podijeljen u trifaze, svaka odgovara jednom od dijelovapripremnog dokumenta (Instrumentumlaboris): izazovi za obitelj, razlučivanjeobiteljskog zvanja i poslanje obiteljidanas. Na koncu predstavljanja svakogaod dijelova, sinodski su oci o njima ras-pravljali i u manjim skupinama po oko20 članova.

Obitelj je svjetlo u tami svijetaNa Trgu svetoga Petra u subotu, 3.

listopada, okupile su se brojne obiteljina bdijenju sa Svetim Ocem. Bdijenje jeorganizirala Talijanska biskupska kon-ferencija. Nazočne su bile takođerudruge i crkveni pokreti zajedno sa svo-jim voditeljima.

Svaka je obitelj svjetlo, koliko godslabo, u tami svijeta, naglasio je Papa.Sveti je Otac je u homiliji potaknuo namolitvu kako bi Sinoda pokazala da jeiskustvo braka i obitelji bogato i ljudskiispunjavajuće; da prepozna, cijeni i na-viješta sve ono što je u tom iskustvu li-

jepo, dobro i sveto; da prihvati situacijeranjivosti i teškoća: ratove, bolesti, tugei ranjene odnose iz kojih proizlaze za-mjeranja i rastavljenost… Neka DuhSveti te obitelji, kao i sve druge, pod-sjeti da je evanđelje radosna vijest odkoje uvijek valja iznova poći.

Papina homilija na misiotvorenja Sinode

U ovom iznimno teškom društve-nom i bračnom kontekstu – Crkva je poz-vana ostvariti svoje poslanje u vjernosti,istini i ljubavi, rekao je Papa. U vjernos-ti svome Učitelju kao glas koji se diže uobranu vjernosti ljubavi; u obranu sve-tosti svakog ljudskog života te jedinstva inerazrješivosti braka, kao znakova Božjemilosti i čovjekove sposobnosti da istin-ski ljubi. Samo u svjetlu „ludosti“ i bes-platnosti Isusove vazmene ljubavi, ludostbesplatne, isključive i doživotne bračneljubavi, nalazi svoj smisao – rekao jeSveti Otac.

Generalne kongregacijeU radu Sinode do nedjelje 18. lis-

topada održano je ukupno dvanaest odosamnaest generalnih kongregacija.Pokušao sam izviješća sa svake izvućipo par rečenica, ali i to je bilo preop-širno za ovo kratko izviješće koje morastati na dvije stranice. Na svakoj kon-gregaciji raspravljalo se o mnoštvu te-ma na temelju Radnog dokumenta.Ovdje prenosim samo kratka izvješća spočetka Sinode kao i ono što su govo-

rili ekumenski predstavnici i promat-rači na Sinodu, a s ostalih kongregacijasamo naslove glavnih tema rasprava.

Najveće je milosrđe u ljubavireći istinu

Prva generalna kongregacija Re-dovne sinode o obitelji započela je uvod-nim izlaganjem kardinala Petera Erdőa,glavnog izvjestitelja skupa. Podijeljen utri točke – izazovi, zvanje i poslanje obi-telji – dokument ističe milosrdno pra-ćenje onih koji žive u teškim obitelj-skim situacijama, ne ostavljajući među-tim mjesta sumnji u nauk o nerazrješi-vosti braka. Pozvao je na pomoć siro-mašnim obiteljima, kao i onima koje sužrtve rata i progona, te opomenuo da sena biskupe ne treba vršiti pritisak natemu homoseksualnosti.

Posljednji je dio govora kardinalposvetio temi života, potvrđujući da jenepovrjediv od začeća do prirodnesmrti. Izrazio je jasan „ne“ pobačaju ieutanaziji te snažan „da“ otvorenosti ži-votu, koja je „bitni dio bračne ljubavi“.Podsjetio je i na veliku potporu kojuCrkva pruža trudnicama, napuštenojdjeci i drugima, nadoknađujući nedos-tatke države i pružajući ljudsku i duhov-nu pomoć. Na koncu je rekao kako seCrkva treba „obratiti“ ne bi li postalaživlja, osobnija i još veća svjedokinjaBožjeg milosrđa.

Osim kardinala Erdőa, na prvoj jegeneralnoj kongregaciji govorio i glavnitajnik skupa, kardinal Lorenzo Baldis-

10/2015 � Zvonik6

TemaSinoda biskupa

Poziv i poslanje obitelji u Crkvi i suvremenom društvu

Priredio: dr. sc. Andrija Anišić

seri. On je kazao je da je obitelj važnatema ne samo za katolike, već i sve krš-ćane te čitavo čovječanstvo.

Biskupska sinoda nije nekakav parlamentBiskupska sinoda nije parlament,

nego izraz Crkve koja stvarnost iščitavas Božjim srcem – istaknuo je Sveti Otacu uvodnom govoru otvarajući radoveredovne Biskupske sinode o obitelji,nakon svete mise u bazilici sv. Petra.Papa je potaknuo sinodske oce da apos-tolskom hrabrošću, evanđeoskom po-niznošću i povjerljivom molitvom omo-guće djelovanje Duha Svetoga.

Treba zajedno hoditi s „duhom ko-legijalnosti i sinodalnosti“, imajući uvi-jek pred očima „dobro Crkve, obitelji ispas duša“ – rekao je Papa sinodskimocima, naglašavajući da na ovom pututreba hrabro usvojiti „slobodu u govo-ru, doktrinarnu i pastoralnu revnost,mudrost i iskrenost“. Podsjetio je pakda Sinoda nije nekakav sastanak, go-vornica, parlament ili senat, gdje sesklapaju kompromisi.

Sinoda je za razliku od toga crk-veno očitovanje, odnosno Crkva koja za-jedno hodi kako bi očima vjere i Božjimsrcem iščitala stvarnost. Sinoda se pro-pituje o vjernosti pologu vjere, koji nijemuzej za razgledanje, nego živi izvor nakojem se Crkva napaja, kako bi napajalai prosvijetila ljudski život.

Glavne teme generalnih kongregacijaOd druge do jedanaeste kongre-

gacije raspravljalo se o niz značajnih te-ma o životu i budućnosti obitelji u su-vremenom društvu i Crkvi. Evo nekihnajvažnijih: Važnost crkvenog nauka osakramentu ženidbe; Sinoda ne dovodiu pitanje katolički nauk o braku i obite-lji; Milosni vidik bračne nerazrješivosti;Povezanost milosrđa i crkvenog nauka;O pričesti za rastavljene i civilno ponov-no vjenčane; Evanđelje obitelji kucajućeje srce cijele sinode; Rasprava o rastav-ljenima, sakramentima i važnosti dok-trine; O mješovitim brakovima; Potrebaspolnog odgoja u sklopu pripreme zabrak.

Riječ ekumenskih promatrača i stručnjaka

Na 12. generalnoj kongregacijiBiskupske sinode, 16. listopada – skupusu se obratili tzv. bratski delegati – od-nosno 12 predstavnika različitih neka-

toličkih kršćanskih zajednica. Očitovalase konfesionalna raznolikost, kao i raz-like u pristupu, ali je zajednički uvid daobitelj treba imati središnje mjesto ucrkvenom pastoralu i da je ona temeljdruštva. Bratski su delegati zatim na-glasili da je obitelj „kolijevka Božje lju-bavi“. Ona na neki način sliči redovnič-koj zajednici u kojoj se žive zavjeti čis-toće, siromaštva i poslušnosti – utolikošto se u obitelji živi bračna vjernost, di-jeljenje dobara i predanje Bogu.

Bilo je riječi i o suvremenim prob-lemima, poput homoseksualnosti, za-kona koji pokušavaju redefinirati brak,ratova i selilaštva na Bliskom istoku i si-romaštva; drugim riječima, svim čim-benicima koji ugrožavaju instituciju obi-telji koju, zbog toga, imamo štititi i onjoj se skrbiti. Na koncu su bratski de-legati kazali da cijene rad Sinode i jošsu jednom izrazili želju za zajedničkimekumenskim hodom zato što je – kakosu ustvrdili – puno veće ono što nas uje-dinjuje od onoga što nas dijeli.

Skupu su se također obratili udi-tori – odnosno drugi sudionici bez pra-va glasa – među kojima je mnogo brač-nih parova i žena. Govorili su o ljepotiobiteljskog života koji polazi od ljubavi,ali su svjesni i mnoštva suvremenih iza-zova. Istaknuli su potrebu prikladne že-nidbene pripreme, sposobnosti vidjeti„sjeme nade“ i u obiteljima koje su ukrizi te potrebu pažnje prema žrtvamazlostavljanja, kako bi ih se slušalo i dokraja razumjela njihova patnja.

Izražena je potreba skrbi za starijeosobe, koje pogađa kultura odbaciva-nja, upozoreno je na ideološku revolu-ciju putem rodne teorije, koja nastoji re-definirati obitelj i ljudsku narav. Isto semože reći i za kulturu smrti, koja do-pušta pobačaj, iznajmljivanje maternice,zamrzavanje embrija i umjetnu oplod-nju. Izražena je zabrinutost zbog lakoće

odricanja od kršćanskog identiteta unekim mješovitim brakovima izmeđumuslimana i kršćanki.

Istaknuta je bila i tema žene: izla-gači su podsjetili na patnju zbog obitelj-skog nasilja, ali su ukazali i na ljepotuduha požrtvovnosti za obitelj, zajednosa sposobnošću žena da daruju život iprenose vjeru. Zbog toga, rekli su udi-tori, Crkva treba više slušati glas žena, snadom da će one moći steći značajnijuulogu u životu Crkve.

Neka Crkva živi ljepotu zajedničkoga hoda

Crkva i Sinoda jesu istoznačnice,jer Crkva nije ništa drugo doli zajed-nički hod Božjega naroda – jedna je odsnažnih misli iz ushićenoga govorapape Franje, koji je održao 17. listopadau Dvorani Pavla VI., povodom 50. ob-ljetnice ustanovljenja Biskupske sinode,na poticaj blaženoga pape Montinija. Ujednom od najvažnijih govora svojegapapinstva, papa je Franjo istaknuo da ćeu sinodalnoj Crkvi i obavljanje Petrovaprimata moći primiti veće svjetlo, te jojje poželio „zdravu decentralizaciju“.

Papa se Franjo u govoru usredoto-čio na pitanje o tomu što rimskom bis-kupu znači biti Crkva u hodu. Hoditi za-jedno – laici, pastiri, rimski biskup;pojam je koji je lako izraziti riječima, aline i primijeniti u praksi. U svom govoruosvrnuo se i na Sinodu o obitelji: kakobi bilo moguće govoriti o obitelji neuključivši same obiteljî, i ne slušajućinjihove radosti i nade, njihove boli i tjes-kobe? – upitao se Papa te istaknuo –Kroz odgovore na dva upitnika poslanapartikularnim Crkvama, dobili smo mo-gućnost poslušati barem neke od njih,o pitanjima koja ih se izravno tiču, i okojima mogu mnogo reći.

Zvonik � 10/2015 7

Tema

zkvh

.org.r

s

U povodu obilježavanja 100. obljetnice smrti sve-ćenika, pedagoga i kulturnog djelatnika Paje Kujun-džića, u petak, 9. listopada održana je spomen večer učast ovome velikanu. Iako je velika većina ljudi čula zaovoga svećenika Bačke ravnice, mali je broj onih kojisu upoznati s brojnim značajnim djelima kojima nas jePajo Kujundžić zadužio.

Program je započeo molitvom i polaganjem cvijeća nasvećeničku grobnicu na Bajskom groblju u Subotici. Vijencesu položili dr. Slaven Bačić u ime Hrvatskoga nacionalnog vi-jeća, mons. Stjepan Beretić u ime Katoličkog društva zakulturu, povijest i duhovnost „Ivan Antunović“ i KatarinaČeliković u ime Zavoda za kulturu vojvođanskih Hrvata, aovom je činu nazočio i generalni konzul Republike Hrvatskeu Subotici Velimir Pleša koji je tek stupio na ovu dužnost.

U crkvi Isusova Uskrsnuća slavljena je svečana svetamisa. Misno slavlje predvodio je mons. Stjepan Beretić, ka-tedralni župnik, uz koncelebraciju mons. dr. Andrije Ani-šića, vlč. mr. Mirka Štefkovića i župnika domaćina mons.Bele Stantića. U prigodnoj homiliji mons. Beretić je istak-nuo kako se veliko i značajno svjetlo svećenika i biskupaIvana Antunovića nije ugasilo njegovom smrću. To je svjetlo

prenosio i čuvao Pajo Kujundžić. Mons. Beretić je naglasiokako se i mi danas nalazimo u istom vremenu: Molimo veče-ras za sve one kojima je u duši bunjevački govor hrvatskoga je-zika, te da svi budemo jedno srce i jedna duša. Jer svako raz-dijeljeno kraljevstvo neće uspjeti. Sjetimo se vremena kad jedjelovao Pajo Kujundžić, zabranjivalo se u školi govoriti hr-vatskim jezikom, i ta su vremena zapravo stalno živa. Kako jemalo onih koji u školi slušaju hrvatski jezik, a imaju za to mo-gućnost. Govore, mi razumijemo i onaj drugi jezik. Tako je biloi u Austrougarskoj, nije bilo druge škole nego do mađarske inisi mogao birati, čak su naši učeni ljudi govorili kako oni nisumanji Mađari ako govore bunjevačkom ikavicom. Ista su vre-mena i danas, nemamo školu na svome jeziku. Molimo Bla-ženu Gospu da čvrsto zbijemo redove oko oltara, te da Bog bla-goslovi svakoga koji i danas čuva i njeguje što nam je ‘nana’mlijekom i riječju svojom darovala. Misno slavlje upotpunilisu članovi zbora sv. Cecilija koji su pjevali pod ravnanjems. Mirjam Pandžić.

Učenik biskupa Antunovića Predavanje o ve-

likanu Paji Kujun-džiću nakon misnogslavlja održao je mons.dr. Andrija Anišić.Prigodom proslave200. obljetnice rođenjabiskupa Ivana Antu-novića više puta jeistaknuto kako sve ovošto sada imamo u hr-vatskoj zajednici kao iu Crkvi u Hrvata po-čiva na djelu biskupaAntunovića. On je po-krenuo duhovnu, vjer-sko-moralnu obnovunašega naroda. Po-krenuo je narodni pre-

porod, postavio je temelje prosvjetno gospodarskog napretka ipolitičkog djelovanja, a njegovo djelovanje nastavili su njegoviučenici među kojima je najistaknutiji bio i Pajo Kujundžić, na-glasio je mons. Anišić i dodao kako je u ovome slučaju učeniknadmašio učitelja. Pajo Kujundžić rođen je uglednoj subotič-koj obitelji u Subotici 15. svibnja 1859. a preminuo je 10. lis-topada 1915. godine. Osnovnu školu, kao i VI razreda Gim-nazije pohađao u rodnom gradu, a školovanje je nastavio usjemeništu u Kalači. Iz osnovnog školovanja, kako je izniopredavač, zapisan je zanimljiv događaj o Pajinom školovanju.Naime, u četvrtom razredu Pajo je imao slabije ocjene, a izmađarskog jezika nedovoljan uspjeh. To ga je ogorčilo i htio jenapustiti školu i baviti se poljoprivredom. Međutim otac mu jestrogo zapovjedio da položi popravni ispit. Pajo je poslušao ocai u daljem školovanju sve više napredovao. Posebno je dobroučio hrvatski jezik, a u tome ga je izazvao prof. mađarskog je-zika Antun Farkaš koji je tvrdio da Bunjevci nemaju ni sto-tinu riječi. Kada se Pajo požalio svojoj braći Iliji i Nikoli, sva

10/2015 � Zvonik8

Događanja u Subotičkoj biskupijiUZ GODINU HRVATSKIH VELIKANA U VOJVODINI

100. obljetnica smrti Paje Kujundžića

trojica su počela marljivo sakupljati hrvatske riječi i začas sunapisali po 500 riječi. Tada su se grohotom nasmijali iustvrdili da taj profesor laže. Ispit zrelosti Pajo je položio 1878.godine i upisao studij teologije na Kalačkoj bogosloviji. Ta-kođer u svom predavanju mons. Anišić je istaknuo kako jePajo Kujundžić svoju svećeničku službu započeo u Bikiću, apotom i u Monoštoru gdje je župnik bio Ivan Paviš školskinadzornik za sve škole rimokatoličke vjeroispovijesti. Odnjega je Pajo puno naučio i naslijedio vrline uzornog sveće-nika i dobrog pedagoga. Punih 25 godina Kujundžić je biougledni profesor vjeronauka u subotičkoj Gimnaziji. Sudjelo-vao je u mnogim društvima, kao i u osnivanju Kola mladeži,koje je bilo namijenjeno služiti prosvjeti i pomagati u školo-vanju na hrvatskom jeziku. Također sudjelovao je u osniva-nju Pučke kasine, a pokrenuo je i kalendar Subotička Danica.Za administratora župe sv. Jurja u Subotici izabran je 1909.godine, a kasnije ga je gradski senat izabrao za tamošnjegžup- nika.

Karitativno i socijalno djelovanje U svom kasnijem djelovanju Pajo Kujundžić imenovan je

za nadbiskupskog povjerenika za vjeronauk, te je nadzirao kakose predaje vjeronauk u školama u čemu je bio izuzetno odlu-čan. Poznato je njegovo karitativno, socijalno djelovanje. Osno-vao je zakladu Dobrotvor za pomaganje siromašnih učenika.Izradio je nacrt pravila pokopnog društva Familija i društvaSveti Križ. Htio je osnovati i zakladu Marija, no što god da jeradio, Pajo nije nailazio na odobravanje, zbog čega je punopatio, te mu je i zdravlje stradalo. Osnovao je prvu školsku zad-rugu 1913. godine, koja je trebala poslužiti za otvaranje prve

škole na hrvatskom jeziku. Nažalost ni to mu nije uspjelo, rekaoje mons. Anišić.

Program je održan u okviru „Godine hrvatskih velikanau Vojvodini“, a organizatori ovoga programa bili su Zavod zakulturu vojvođanskih Hrvata u suradnji s Katoličkim druš-tvom za kulturu, povijest i duhovnost Ivan Antunović i župomIsusova Uskrsnuća. Rad Paje Kujundžića i briga za svoj rodbunjevački i narod Hrvatski su neizbrisivi tragovi u hrvatskojzajednici. Nakon predavanja i saznanja o Pajinom životu iradu, možemo zaključiti kako su mnoga pitanja i problemi unašoj zajednici prisutna i danas nakon stotinu godina. Smi-jemo li onda postaviti pitanje: trebamo li i mi danas Paju Ku-jundžića? Vjerujem da će se mnogi složiti da bi nam borac,poput Paje, dobro došao.

/HR, Ž. Vukov/

Zvonik � 10/2015 9

Događanja u Subotičkoj biskupiji

Gospa Guadalupska Acheropita i stari narodi Srednje Amerike

U vjeronaučnoj dvorani župe sv. Roka u Subotici,u subotu 10. listopada održana je zanimljiva Kršćan-ska tribina. Na tribini je o Gospi Guadalupskoj i sta-rim narodima srednje Amerike govorio dr. sc. IvanDulić, liječnik iz Vinkovaca.

On je hodočastio u Meksiko i zabilježio je razumom,srcem, fotoaparatom i kamerom ono što je vidio i to nam pre-nio. No, on se, osim toga,potrudio pa je dobro prou-čio povijest starih narodasrednje Amerike pa je takoi nas upoznao svojim doistavelikim znanjem o toj povi-jesti. Naravno, dva satanisu bila dovoljna da namprenese sve ono što je vi-dio i čuo i naučio. Pa ipak,i ono što nam je govorio ipokazao bilo je vrlo zanim-ljivo i poučno.

Na kraju tribine nekiod prisutnih su mu posta-vili nekoliko pitanja a jednozanimljivo pitanje je bilo ikamo namjerava putovati

odnosno hodočastiti u budućnosti, aludirajući tako na tribinukoju je imao o Indiji i Majci Tereziji. Nadamo se da će dr.Dulić željeti i svoje buduće putopise podijeliti s nama. Ovdjestavljam samo par osnovnih podataka o Gospi Guadalupskojjer je povijest te slike koja okuplja milijune hodočasnika dois-ta zanimljiva i prebogata. I kako je predavač istaknuo ta ču-dotvorna, „nerukotvorena“ (acheropita) slika nije prestala„govoriti“. Ona ima poruku i za suvremenog čovjeka i kršćanetrećega tisućljeća: Povijest Slike Gospe Guadalupske nije za-vršena – Ona prati povijest čovječanstva, o Njoj još uvijek nije,a sasvim sigurno niti nikad neće biti rečeno sve – nitko ne znakakve će nam tajne još otkriti u budućnosti. /A. Anišić/

zkvh

.org.r

s

Zavitni dan u MonoštoruZavitni dan obilježava se u Monoštoru svake go-

dine svetom misom 13. listopada, a od svog osnutka2001. godine obilježava ga i Kulturno-umjetničko druš-tvo Hrvata Bodrog manifestacijom U susret Zavitnomdanu. Ove je godine program uz sudjelovanje nekolikoudruga održan 10. listopada. Bila je to prigoda na pod-sjećanje na listopad 1944. godine i na zavjet koji sudali mještani sa svojim svećenikom.

U utorak, 13. listopada, crkva puna vjernika, a stariježene i djeca obučeni u tradicijske nošnje. Muškarci na bal-konima koji su prekriveni raznobojnim ponjavama. Svečanusvetu misu uz monoštorskog župnika Gorana Vilova služilisu svećenici iz Sombora, Subotice i Bezdana. Pričaju mještanikako se nekada, u vrijeme kada se mnogo više radilo ručno,na njivama toga dana posao uoči podneva ostavljao i spremalose za crkvu. Danas se u njivama manje radi, pa Zavitni dandođe kao svetac u selu, a za odlazak na misu priprema se s po-sebnom pažnjom.

Dokaz entiteta nisu samo činjenice vezane uz pisanu po-vijest, to je naš divan, igra i sve ono što čini svakodnevni životHrvata Šokaca iz Monoštora, rekao je na početku priredbe Ususret Zavitnom danu, 10. listopada, predsjednik „Bodroga“Željko Šeremešić. Vaši su preci, a možda i netko od vas, svje-dočili 1944. godine kada je ‘visila’ opasnost nad selom, kako sepostupa na pravi način, da bi se sačuvalo svoje mjesto. Vjero-jatno je providnost imala udjela i kada je u pitanju tadašnjižupnik Matiša Zvekanović, smogavši snage, vjerojatno uzdanu Gospodina, djecu i žene okupiti na molitvi da se Monoštorsačuva. I Monoštor je sačuvan. To nama današnjima kazuje

kako uvijek kada je opasnost u pitanju trebamo biti zajedno.Moramo u Monoštoru trajno sačuvati uspomenu na taj hrabri,odvažni i za nas uzorni čin dokaza kako se čuva svoje, kako sebez obzira na opasnosti trebamo okupljati i zajedno moliti, kakobi ono vrijedno što imamo, a to su naši životi i imovina, bili sa-čuvani, kazao je ravnatelj Zavoda za kulturu vojvođanskih Hr-vata Tomislav Žigmanov. On je podsjetio kako je to bilo vri-jeme kada su Hrvati u Bačkoj bili pod okupacijom fašističkogrežima i kada su svjedočili svoju antifašističku nastrojenost.Istina, ona se ovih dana želi dovesti u pitanje, ali moramo znatikako je za Hrvate ovdje antifašizam bio prirodan, kazao je Žig-manov. U programu su osim domaćina KUD Hrvata Bodrogsudjelovali HKPD „Silvije Strahimir Kranjčević“ iz Berega,KUD „Jasen“ iz Šaptinovaca (Hrvatska) i gajdaš AugustinŽigmanov iz Subotice. Dvorana Doma kulture bila je pre-puna, a gledetelji su svaki nastup pratili pljeskom.

/Prema: HR, Z. Vasiljević/

Sestra Eleonora proslavila svoj jubilej u Maloj Bosni

Sestra Eleonora Merković proslavila je 27. rujna uMaloj Bosni svoj jubilej, 50 godina redovništva. Svetumisu predslavio je biskup Ivan Pénzes uz koncelebra-ciju mons. Andrije Anišića, mr. Mirka Štefkovića, Jo-sipa Miocsa, Željka Augustinova, Lazara Novakovića tedomaćeg župnika Dragana Muharema.

Prigodnu homiliju održao je župnik domaćin, DraganMuharem. Župnik je pred kraj mise čestitao slavljenici te senašalio s njom rekavši da mu je ona bila profesorica u škol-skim danima te da se nije proslavio kod nje. Na samom krajuobratila se i slavljenica koja je u svojem svjedočenju istaknulakako u redovništvu ima puno odricanja, lijepih i manje lijepih

trenutaka. Također, pozvala je sve mlade da služe Bogu. Uime Pastoralnog vijeća dar slavljenici uručila je MatildaPelhe. Nakon svete misi uslijedilo je čašćenje u župnoj dvo-rani. /Larisa Skenderović/

10/2015 � Zvonik10


Jesen 1944. godine. Izgledno je da se rat približavakraju i upravo se u toj završnici rata, na putu vojsci, onojokupatorskoj koja se povlačila iz Bačke, našao Monoštor.Monoštorce je u zoru 13. listopada te 1944. godine probu-dila pucnjava njemačkih vojnika, a u selu su se čuli galamai plač. Muškarci iz sela su na konjima ili pješice hitali u poljeili preko Dunava, a djeca i žene su se sklonili u crkvu svetogPetra i Pavla. Tamo su sa svojim svećenikom Matijom Zve-kanovićem molili pred oltarom Gospe Fatimske da spaseselo i zavjetovali se, ako ih mimoiđu ratna razaranja, da ćesvake godine 13. listopada u podne održati misu, u znak zah-valnosti Presvetom srcu Marijinom. Selo nije razoreno uratu, a Monoštorci su održali svoj zavjet do današnjih dana.Ne samo da svakog 13. listopada na Zavitni dan nazoče sve-toj misi, već se od osnutka hrvatske udruge održava i pri-godna manifestacija U susret Zavitnom danu.

Obnova bračnih zavjetaSvečanom svetom misom u crkvi sv. Marka u Žed-

niku, 20 rujna dvadeset i jedan bračni par je pred žup-nom zajednicom obnovio svoja bračna obećanja, te nataj način posvjedočio vrednote bračnog i obiteljskog ži-vota.

Na svečanom misnom slavlju okupio se lijepi broj vjer-nika a bračni parovi, koji ove godine obilje-žavaju od 5 do 55 godina bračnog zajedniš-tva u crkvu su ušli u procesiji. Euharistijskoslavlje predslavio je župnik Željko Šipek,koji je na samom početku pozdravio sve ju-bilarce i izrazio radost zbog njihova odazivada obnove svoje bračne zavjete. Bračni par,Elizabeta i Pere Ostrogonac, ovogodišnjisu najstariji jubilarci s 55 godina braka, doksu zlatni jubilej obilježili Cila i Blaško Voj-nić Hajduk. Djeca jubilaraca, Marija Dža-vić i Tatjana Poljaković pročitale su misnačitanja, a molitvu vjernika su čitali bračniparovi – jubilarci. Slavlje je pjesmom uzve-ličao zbor pod vodstvom kantora Nikole

Ostrogonca. Na samom kraju misnog slavlja, Karolina Šar-čević je u čast jubilaraca pročitala meditaciju „Priča jedne svi-jeće“, a tamburicama su je pratili naši mali tamburaši.

Nakon pjesme „Tebe Boga hvalimo“ i svečanog blago-slova, uslijedilo je fotografiranje i izlazak u procesiji, a ispredcrkve jubilarce su dočekale „Ðurđinske cure“, te se uz zvuketambure zaigralo kolo. Druženje jubilaraca, njihove rodbine,prijatelja i župljana nastavljeno je u prostorijama vjeronaučnedvorane uz zvuke tamburice. /Ljubica Vukov/

Dan bolesnikaNa prvi petak 2. listopada, u crkvi sv. Marka u

Žedniku održan je, drugi po redu ove godine, susretstarih i bolesnih.

Okupljanje naših najstarijih i bolesnih župljana započeloje već od 16 sati, i od tada su na raspolaganju za ispovijed biliđurđinski župnik vlč. Miroslav Orčić i domaći župnik

Željko Šipek. Za sve one koji nisu bili u mogućnosti organi-zirati prijevoz do crkve, pobrinuli su se članovi Pastoralnogvijeća Imre Vujkovity Lámity, Šime Davčik i Zoltan Vin-cer. Od 16,30 sati molitvom krunice započela je listopadskapobožnost. Euharistijska služba je bila u 17 sati, a predslavioju je preč. Željko Šipek, koji je na samom početku izrazio ra-dost zbog ovog susreta i lijepog odaziva. Sakramentu boles-ničkog pomazanja pristupio je veliki broj nazočnih ovom mis-

nom slavlju. Dvojezično pjevanje (hrvatski – ma-đarski) pod svetom misom animirao je kantor Ni-kola Ostrogonac i zbor „Sv. Marko“. Nakonsvete mise upriličeno je druženje s našim najsta-rijim župljanima u vjeronaučnoj dvorani, gdje suih dočekali naši najmlađi župljani koji su za njih svjeroučiteljicom Natašom Perčić i animatoricomNadom Poljaković napravili cvjetiće kao znaksjećanja na ovaj susret. Djeca su preuzela ulogudobrih domaćina, cijelo vrijeme su nudila kolačei sokove i brinula da svatko bude počašćen, anakon ovog susreta svi smo otišli kućama sretni izadovoljni, ponajprije stariji jer netko misli i nanjih, a mlađi jer su nekoga toga dana, uz malo ulo-ženog truda, učinili sretnim. /Ljubica Vukov/

Zvonik � 10/2015 11


Proštenje sv. Male Terezije na Verušiću

Proštenje u čast svete Male Terezije od DjetetaIsusa proslavljeno je u nedjelju, 4. listopada, u Šiš-taku na Verušiću, nadomak Subotice.

Kao i prijašnjih godina misno slavlje okupilo je mješta-ne i njihove goste da zajednički proslave zaštitnicu ovog dije-la subotičke župe Marije Majke Crkve. Misno slavlje kodkriža predvodio je mons. dr. Andrija Anišić uz konceleb-raciju domaćina župe preč. Slavka Večerina i župnog vika-ra vlč. Dražena Dulića. zk

vh.or

g.rs

10/2015 � Zvonik12


Aktivnosti Karmelskog svjetovnog reda

Trodnevne duhovne vježbe članova Karmelskogsvjetovnog reda pod vodstvom duhovnog asistenta o.Zlatka Žuvele održane su od 2. do 4. listopada u kar-melskoj crkvi u Somboru.

Uz liturgijsku molitvu Časova, koju smo po rasporeduslijedili i zajedno molili, imali smo priliku i za svetu ispovijed.Zajedno smo kroz ova dva dana slavili euharistiju s propovi-jedi i odabrane teme nagovora svjetlosti vjere kroz koje nas jeproveo o. Stjepan Vidak. O životu i radu Zajednice krozprethodno razdoblje proveo nas je o. Zlatko Žuvela, a takođersmo imali priliku čuti i jedni druge, posavjetovati se, reći štonam je na srcu i kada nismo skupa, čuti kako su naši stariji ibolesni članovi. U subotu, 3. listopada, kao kruna naših du-hovnih vježba uslijedilo je prema Obredniku primanje naših

članova u novicijat kao i polaganje doživotnih obećanja i za-vjeta. U poslijepodnevnim satima imali smo Kapitul, kojomprilikom je izabrano i novo vodstvo Karmelskog svjetovnogreda-Sombor: predsjednica Svjetovnog reda je s. KarmelaMalenić (s. Marijana od Kraljice Karmela) OCDS, I. savjetni-ca je s. Valerija Utaši OCDS, II. savjetnica i magistra novakaje s. Monika Molnar OCDS, III. savjetnica i blagajnica je s.Ana Antunić OCDS a tajnik je br. Patrik Robert PaštiOCDS. Duhovni asistent Svjetovnog reda je o. Zlatko od sv.Josipa Žuvela OCD. Na kraju duhovne obnove i kapitula, unedjelju 4. listopada svečanu svetu misu predslavio je o. Stje-pan Vidak, prior. Živimo u svijetu za koji kažemo da se ne daništa učiniti! Karmelski svjetovni red stari, izumire! Ako seništa ne zasije neće ni rasti, ali ako baciš sjeme onda će i nik-nuti. Trebamo sijati Božju riječ na tvrdu i betonsku zemlju, aodustanemo li, sjeme neće proklijati. Naša zajednica će se, akone radi, zatvoriti. Mi smo često dostupni u svijetu, tamo gdje re-dovnici i redovnice ne mogu prodrijeti. To isto trebamo imatiu vidu i u našim obiteljima, kao i u našoj Kristovoj obitelji.

Dok dišemo trebamo pozivati na svetu misu,ispovijed, Božić, Uskrs. Pozivati samim tim i nasastanke OCDS-a. Ako nas poslušaju dobili smobrata! Ne smijemo biti fanatični, ali „Molitvaotvara sva vrata i Božje srce“, rekao je propo-vjednik.

Euharistijska slavlja je svojim umijećemna flauti uzveličala Daliborka Malenić, mladaglazbenica i studentica Muzičke akademije uBeogradu, dok je za orguljama bio PredragIvanić. Ministrantica na sv. misama je bila Ni-koleta Malenić, učenica prvog razreda som-borske gimnazije „Veljko Petrović“.

/s. Karmela Malenić/

Novi bogoslovi u Đakovačkom sjemeništu

U nedjelju, 27. rujna u Bogoslovnom sjemeništu uÐakovu okupila su se četrnaestorica novih bogoslova,kako bi prigodnim trodnevnim uvodnim programom za-počeli svećeničku formaciju. Jedanaestorica od njih sovom godinom započinju i prvu godinu studija na Ka-toličkom bogoslovnom fakultetu u Ðakovu, a jedan odnjih je i kandidat Subotičke biskupije.

Novi boglosovi su: Nikola Andrić (Kuševac), BrunoDiklić (Slavonski Brod 7), Ro-bert Erk (Osijek 2), KrešimirIljazović (Slav. Brod 6), MatejJurišić (Bukovlje), MatejKrešo (Tenja), Antun Nikolić(Otok), Matej Vereš (Josipo-vac 2), Josip Vuksanović (Se-meljci) i oni su kandidati Ða-kovačko-osječke nadbiskupije,te Dejan Komjat (Šid), kandi-dat Srijemske i Bogdan Ru-dinski (Subotica) kandidat Su-botičke biskupije. Tu su i dvo-jica koji su već završili studij

teologije – Gabrijel Prekratić (Ivanovac) i Blaž Jokić (Priv-laka), te jedan koji je pri završetku studija – Zlatko Hnatešin(Odvorci). Uvodni program predvidio je više sastanaka sasvećenicima odgojiteljima, raznolike molitvene točke, pohodŽupi Presvetog Trojstva u Tordincima i župniku vlč. DejanuBubalu. Program je predvidio i susret s nadbiskupomÐurom Hranićem u Nadbiskupskom domu, koji se dogo-dio u utorak, 29. rujna. Nadbiskup je ohrabrio okupljenu mla-dost na predano nasljedovanje Krista i pažljivo i otvorenoosluškivanje Božje volje za svakoga pojedinoga. Ovom su sesusretu priključili i umirovljeni nadbiskup Marin Srakić, ge-neralni vikar Ivan Ćurić te svećenici koji rade u nadbiskup-skim uredima./IKA/

Zvonik � 10/2015 13


Nedjelja zahvalnosti u PlavniBože, hvalimo Te i zahvaljujemo Ti, bio

je moto svete mise zahvalnice u župi sv. Ja-kova u Plavni, koju je 18. listopada predsla-vio vlč. Josip Štefković. Crkva je za tu pri-godu bila osobito ukrašena, a lijep broj žup-ljana došao je zahvaliti Bogu za sve milosti idarove, bez čega se ne može ništa postići uovom životu.

U sklopu Godine posvećenog života to je bilai misijska nedjelja, te je vlč. Josip podsjetio žup-ljane o potrebi kršćana da šire svoju vjeru i evan-đelje i da je svjedoče svojim životom. Toga danaslavio se i spomendan sv. Luke i to je bio dodatnimotiv da crkva bude ispunjena više nego što jeuobičajeno. Misi zahvalnici ove godine je nazočilo deseterodjece, od kojih je većina bila u narodnom ruhu, a i nekolikostarijih župljana bilo je odjenuto u narodnu nošnju. Kao i uvi-jek svima je lijep dojam ostavio simbolični prinos darova koje

su djeca donosila pred oltar na blagoslov: križ, svijeću, Bibliju,cvijeće, voće, povrće, kruh, vino, hostiju... Svečanu ugođajusvete mise zahvalnice pridonio je i župni zbor kojeg čine po-najviše članice mjesne udruge kulture HKUPD „Matoš“.

/Z. Pelajić/

Mladi s kapelanom pružali pomoć izbjeglicama

Izbjeglička kriza traje već dulje vrijeme. Svakimdanom se obavještavamo o tome – putem televizije, in-terneta, novina. Slike užasa, nemoći su nam svaki danpred očima. A kako mi reagiramo? Zažmirimo li i okre-nemo glavu ili tražimo način kako pomoći? Stoga je ma-lena skupina mladih, predvođena kapelanom crkveImena Marijina u Novom Sadu, vlč. Sinišom Tumba-

som Loketićem, odlučila pomoći. Bili su hrabri, us-trajni. Nisu znali kamo točno idu... Uputili su se na gra-nicu pružiti pomoć.

Napunili su auto hranom i vodom kupljenom od prilogavjernika župe i krenuli u nepoznato. Ali vjerovali su da će imBog pokazati put. Vjera koju su nosili u srcima učinila je da imsrca od radosti procvjetaju. Od radosti što su barem malo us-pjeli pomoći. Svaka pomoć tim je ljudima potrebna. Ako svat-ko pruži maleni dio sebe, kada se sve skupi – i preteći će.Kažu, poslije kiše uvijek dođe sunce ili svjetlo je uvijek nakraju tunela. Bog preko nas djeluje. Preko nas čini velikadjela. Tko smo mi da osuđujemo te ljude, da im nešto zabra-nimo? Bog nam daruje život, liječi naše boli, pobjeđuje tamui donosi svjetlo. Zašto se onda mi stavljamo na Njegovo mjes-to? Zašto mi drugima oduzimamo živote, nanosimo boli i gu-ramo ih u tamu? Unesimo svjetlo vjere u naše okruženje,među ljude oko nas. Nemojmo zažmiriti na probleme i pot-rebe drugih. Hrabro koračajmo naprijed, putem obasjanimBožjim svjetlom. I kada ne znamo kamo idemo, što možemoučiniti – On će nas voditi, On će upravljati našim putovima.Budimo hrabri, odvažni, puni vjere, povjerenja, pouzdanja,strpljivosti, radosti. Uvijek će biti poteškoća, kušnji, borbe,križeva, straha, boli. No, uz Njegovu pomoć premještat ćemoplanine, obasjani svjetlom vjere bit ćemo glasnici Božje rados-ti, milosti i ljubavi. /Jelena Pinter/

Mali, ali značajni, jubilejVelečasni Siniša Tumbas Loketić je početkom lis-

topada obilježio godinu dana svog pastoralnog rada uNovom Sadu u župi Ime Marijino.

Točno prije godinu dana subotički biskup, mons. IvanPénzes, poslao je vlč. Sinišu, još kao đakona, da pomognepreč. Robertu Erhardu, župniku i novosadskom dekanu, uradu na njivi Gospodnjoj. Nakon listopadske pobožnosti i sv.Mise 7. listopada ove godine, vlč. Siniša je obilježavanje ovogmalog, ali značajnog, jubileja s povjerenom mu zajednicomnastavio u vjeronaučnoj dvorani župe uz okrepu i prijateljskirazgovor. Okupljeni puk je iskazao zahvalnost i poštovanje

novosadskom kapelanu. Neka vlč. Sinišu i dalje prati Božjiblagoslov u njegovom životu i radu!

www.svjetlo-vjere.comzkvh

.org.r

s

10/2015 � Zvonik14


Vespere na lemeškoj KalvarijiŠeste po redu pučke večernje pobožnosti, vespere,

na lemeškoj Kalvariji za mjesne poštovatelje Gospinekrunice završene su u nedjelju 27. rujna.

Kroz sedamnaest susreta dvanaest pobožnih vjernika Le-mešana častilo je dvojezično Gospu nedjeljom tijekom četirimjeseca u kapeli BDM posrednice milosti moleći na taktus. Ulipnju, mjesecu Srca Isusova, molila su se radosna otajstvaGospine krunica i krunica Srca Isusova. U sedmom mjesecu,srpnju, uz otajstva svjetla molila se iznimna krunica za mir ucijelom svijetu. Kroz kolovoz vjernici su se utjecali sv. Roku,pa su uz krunicu njemu na čast molili i otajstva slavne kru-nice, da bi u rujnu povodom blagdana Žalosne Gospe, razmat-rali boli Blažene djevice Marijekroz otajstva žalosne i molili iznim-nu krunicu na čast sedam žalostiBDM. Svaki susret bi započinjaoprigodnom pjesmom a Marija Ze-lić i Etelka Kovács bi povele mo-litvu. Manda Vidaković, Julia-nna Krizsak i Jolanka Kufner binastavile, a druge po redu Domi-nika Ðurković, Teréz Kanyó iVera Stifelmajer bi molile trećudesetinu. Četvrtu deseticu kazivalisu Željko Zelić i Mária Pletiko-sić, da bi ružarij završavali PéterKlinovszki i Julianna Gyurcsik.

Po završetku otajstava krunice kazala bi se zavjetna molitvajudskoj Gospi, posvetna molitva Krvi Kristovoj, otpjevala an-tifona s molitvom, molilo za sve vjerne mrtve i završilo opetprigodnom pjesmom.

Na posljednjoj pobožnosti nazočni su izabrali međusobom dvanaest svijeća koje je na zapovjedni blagdan druš-tva, 7. listopada, kada smo se spominjali BDM od Krunice,vlč. Antal Egedi blagoslovio na svetoj misi. Te će svijeće bitizalog zagovora BDM a na trajnom čuvanju u kapeli, sve dotrenutka kada će ih poštovatelji krunice ponaosob ponijetisobom na vječni put u dom Gospodnji. Vespere na lemeškojkalvariji počele su skromno 2009. a od tada umnogome obo-gaćene razvile su se u posebni oblik razmatranja molitve i što-vanja Gospe. Počinju koncem svibanjskih i traju do listopad-skih pobožnosti, nedjeljom. /Željko Zelić/

Listopadske aktivnosti u LemešuBlagdan sv. Male Terezije proslavljen je 1. listo-

pada, prijepodnevnom euharistijom koja je okupilaskromni broj vjernika, nadasveistinskih štovatelja. O iznimnolijepom kipu svetice i kićenjuveć godinama unatrag brinebračni par Klinovszki, Péter iÁgnes. Podaci govore da je kipsvetice nekada bio u kapeli naKalvariji ali se ne može točnoustvrditi gdje i kada. Istogdana u 18 sati započele su lis-topadske svakodnevne večer-nje pobožnosti Gospina ruža-rija.

U nedjelju 4. listopada prika-zana je sveta misa i zazvan blagos-lov Duha Svetoga na vjeroučenikei nastavnike čime je obilježen po-četak vjeronaučne godine u OŠ„Bratstvo-Jedinstvo“ u Lemešu.Odziv djece na svetu misu prekogodine je iznimno mali. Škola jeosnovana po svoj prilici kad i župai gruntovno se vodila kao rimoka-tolička škola. Prvi puta je naciona-lizirana 1921. bez promjena u

gruntovnici a drugi puta 1961. kada je i administrativno pre-pisana na općinu. Već sljedeće nedjelje, 11. listopada prika-zana je večernja sveta misa i upriličen dan zahvalnosti za plo-dove zemlje. Unatoč sušnoj godini i drugim nedaćama,

skromni aranžman pred oltarom plodje ljudskog rada a Božjega blagoslova.Svečanost uz simbolično blagovanjekruha i prigodnu molitvu ima opisnizadatak, zahvaliti dragom Bogu nasvim plodovima, radostima, uspjesimai darovima kojima smo tijekom godinebili nadareni. Misijska nedjelja obilje-žena je 18. listopada. Vlč. Beneš svo-jedobno je zabilježio da su misije u Le-mešu počele 12. prosinca 1971. a da ihje vodio pater Jenő Bóday, isusovaciz Budimpešte. Za tu prigodu unutraš-njost crkve je dotjerana a postavljen jei veliki misijski križ. Svaki dan prikazi-vane su svete mise u 8 i 17 sati, s po-sebnim konferencijama, utorkom zamuškarce a srijedom za žene. Prvogačetvrtka Lemeš je posjetio biskup Zve-kanović, koji je celebrirao večernjumisu a u petak su organizirana preda-vanja za mlade bračne parove. Pret-postavlja se da su misije tekle do 1950.kada je pater Bóday otputovao za Ka-nadu. /Željko Zelić/

Zvonik � 10/2015 15


Godišnja slavlja u subotičkoj katedrali

Subotička je katedrala sv. Terezije Avilske prosla-vila dvije lijepe svetkovine: 14. listopada proslavljena jesvetkovina obljetnice posvete a 15. listopada obilježenaje svetkovina zaštitnice grada Subotice, stolne bazilikei stolne župe.

U srijedu, 14. listopada proslavljena je svetkovina obljet-nice posvete subotičke stolne bazilike svete Terezije. Dvoje-zičnom svetom misom s vrlo lijepim i skladnim pjevanjem obi-lježena je ta lijepa svetkovina. Svečanu svetu misu je slavilodvadesetak svećenika. Propovjednik je bio župnik župe MalaBosna, Dragan Muharem. On je govorio na hrvatskom, afranjevački mladomisnik, fra Ottó Bárány na mađarskom je-ziku. Velečasni gospodin Muharem je između ostalog podcr-tao: Večeras se spominjemo 242 godine od polaganja kamenatemeljca ovoga zdanja, 121 godina od prve posvete, 47 godinakako je ova crkva uzdignuta na rang stolne crkve – katedrale i41 godina kako ju je papa Pavao VI. promaknuo na rangmanje bazilike. Ne samo od milja, nego s pravom – teološki ute-meljeno – zovemo ovu crkvu majkom svih crkava naše bisku-pije. Majkom je po tome jer rađa, ali ne svojom snagom, većsnagom posvećenja… najvažnije je i najčasnije hodočasničko

mjesto i svetište naše biskupije… tu je prvotno ognjište – svetiš-te – vrelo posvećenja. Tu je utroba koja je posvećenjem postalaplodna i koja rađa…

U četvrtak, 15. listopada obilježena je svetkovina zaštit-nice grada Subotice, stolne bazilike i stolne župe. Ovo je proš-tenje proslavljeno u znaku 500. obljetnice rođenja svete Te-rezije od Isusa, kao i u znaku godine redovnika. Opet se okoglavnog žrtvenika stolne bazilike okupilo dvadesetak sveće-nika. Pjevanje je lijepo podiglo pobožnost i sabranost sabra-nog puka. U bazilici je bilo i desetak redovnica. Kako na ob-

ljetnicu posvete, tako je i na proštenje, svetomisno slavlje prenosio i Radio Marija. Ma-đarski i hrvatski je propovijedao katedralnižupnik Stjepan Beretić, koji je u propovi-jedi istaknuo da je 16. stoljeće, kad je svetaTerezija živjela, obilježeno seljačkim bu-nama, turskim pustošenjem čitave južneMađarske, pa tako i naše Bačke. U isto vri-jeme je na zapadu Europe nastao zapadniraskol. Svojom pokorom, molitvom i spi-sima sveta Terezija je pokrenula obnovu či-tave Crkve. Rekla je: Za našu dušu i duhov-ni život potrebna je svakodnevna molitva,koja je disanje naše duše. Slaba i neredovitamolitva gasi Božji život u nama. Svatko odnas može svojom molitvom pridonijeti ob-novi naše svakidašnjice, koja je tako snažno

obilježena stradanjem mnogih, ratovima, ali i depresijom.Zv

Misijska nedjelja u župi sv. Roka u Subotici

Župa sv. Roka u Subotici u nedjelju,18. listopada svečano je proslavila Misij-sku nedjelju. Pred oltarom je bila slikakugle zemaljske s pet kontinenata.

Umjesto propovijedi djeca su izvela pri-godni program. Mali župni zbor otpjevao je parpjesama među kojima i onu koju je pjevao naovogodišnjoj Zlatnoj harfi u Baču. Pet djevoj-čica predstavljalo je pet kontinenata. ZoltanBaka i petero djece pročitali su dijelove Papineovogodišnje poruke za Svjetski misijski dan. Apod misom krštene su i dvije male buduće „mi-sionarke“ – Ema i Tara.

Hvala djeci i s. Silvani, vjeroučiteljiciVesni, orguljašu mr. Ervinu Čelikoviću i pjeva-čima koji su ovu misu učinili dosita posebnom.

Hvala i mamama i časnim sestrama koje su ispekle ko-lače. Sve kolače smo prodali, a prikupljeni novac poslat ćemoza školovanje jednoga djeteta u Africi. /A. A./

zkvh

.org.r

s

Preminuće sv. Franje – TransitusSubotički franjevci i poštovatelji sv. Franje prosla-

vili su u subotu 3. listopada, u predvečerje Transitus– preminuće sv. Franje.

U životopisu sv. Bonaventure stoji: Kad se napokon pri-bližio čas njegova preminuća, dao je k sebi sazvati svu braćukoja se našla ondje. Utješnim ih je hrabrio riječima s obziromna svoju smrt, očinskim ih je osjećajima poticao na ljubav

Božju. Dok su braća naokolo sjedila, povrh njih je u oblikukriža ispružio prekrižene ruke, jer je taj znak uvijek volio, te jesvu i nazočnu i odsutnu braću blagoslovio snagom i imenomPropetoga.

Ovaj čin sv. Franje razlog je i danas okupljanja braće fra-njevaca pred svečevim oltarom u svim crkvama gdje oni vršeslužbu, pa tako i u našoj „Staroj crkvi“ sv. Mihovila u Subo-tici.

Osim franjevaca samostana u Subotici, ovo slavlje su iuzveličali i svećenici Subotičke biskupije, koji su nakon sveteeuharistije, u tajanstvenom mraku franjevačke crkve, upalje-nih svijeća s ostalom prisutnom braćom i sestrama pristupilisvečevom oltaru, kako bi bdjeli i slavili svečevo preminuće.

Nakon manje od 800. godina od svečeve smrti vjernici dolazekako bi u pjevanju božanskih pohvala slavili tu Božju milostkojom je svetac nagrađen, a preminuće svetog Franje ne iz-gleda kao mrtvačko, nego kao anđeosko bdijenje. Životopisnam još donosi. Časni se otac s ovoga svijeta preselio 4. listo-pada 1226. godine od utjelovljenja Gospodinova, u subotu na-večer, a pokopan je u nedjelju.

U nedjelju su s braćom franjevcima članovi OFS-a i sasvim prisutnim vjernicima na znakovit način proslavili nebes-ko rađanje sv. Franje. Naime, u Franjevački svjetovni red je na

mjesečnoj skupštini pred večernjusvetu euharistiju ušao u godinu pripra-ve za ulazak u OFS dva nova člana, asedam članova je pod svetom misompoložilo zakletvu i tako postalo članomFranjevačkog svjetovnog reda. I opetkao da se povijest ponavlja, životopisnam govori. A jedan od njih (asiški gra-đanin), neki obrazovani i umni vitezimenom Jeronim, čovjek čuven i glaso-vit, u te svete rane posumnja i poputTome nije vjerovao. Kad je opipao i do-taknuo one nesumnjive znakove Kristo-vih rana, iz svoga je srca kao i iz svijuostalih uklonio ranu svake sumnje. Do-taknuvši se svetog evanđelja, potvrdio jeto i zakletvom.

priredio: Silvester Bašić OFS

Jubileji bračnih parova i Misijska nedjelja u Maloj BosniU nedjelju, 18. listopada, u župi Presvetog Trojs-

tva u Maloj Bosni proslavljen je Dan bračnih parovakoji slave jubilej svoga zajedništva.

Ove godine na zajedništvu „u dobru i u zlu, u zdravlju ibolesti“ Bogu su zahvalili: Stipan i Eva Gabrić – 54 god.,Deže i Marija Matković – 50 god., Ivan i Ana Ivić – 40 god.,Lazo i Ana Stantić – 40 god., Mate i Lozika Olka – 40 god.,Ðorđe i Mira Gašpar – 35 god., Tomislav i Marija Kujun-džić – 25. god., Istvan i Slavica Mezei – 25 god., Robert iBlaženka Merković – 20 god., Perica i Mira Romoda – 20god., Marinko i Snežana Vujković Lamić – 10 god., Ivica iDijana Matković – 10 god., Krunoslav i Biljana Horvat –10 god., te Josip i Josipa Ðukić – 10 god.

Misno slavlje vodio je preč. Andrija Šipek, umirovljenisvećenik u Kanadi i nekadašnji župnik u Maloj Bosni koji ovegodine proslavlja 50 godina misništva. Nakon svete mise pri-

sutni su mogli kupiti kolače koje su pripravili župljani a pri-kupljena sredstva idu za misije. Druženje za jubilarce, njihovurodbinu i sve prisutne nastavljeno je u prostorijama vjero-naučne dvorane. /Zv/

10/2015 � Zvonik16


Jesenska događanja u IriguDvadeset i peta nedjelja kroz godinu, 20. rujna proslavljena je

u župi Vrdnik, gdje je s nama opet bila draga s. Jasna iz Subotice.A župnikova poruka glasila je: Isus pokazuje put kroz život, u kojemnema gubitka, ako je kršćanin spreman na služenje. Što nas sve nosije ljubav. Veličina je ljubavi: srce puno ljubavi, ruka puna pomoći,usta puna utjehe i pogled pun topline. U ponedjeljak, 21. rujna žup-nik Blaž Zmaić nazočio je redovitoj duhovnoj obnovi za srijemskesvećenike koju je i ovoga puta vodio vlč. Dragan Muharem. Uzčetiri pravoslavna svećenika 26. rujna župnik nazoči u Rumi ukopuŽeljka Gojkovića (49), sina našeg dugogodišnjeg majstora ÐorđaGojkovića, koji je nesretno stradao, a zajedno s ocem radio je nacrkvama, manastirima i drugim objektima. U XXVI. nedjelju krozgodinu, 27. rujna slavimo svete mise u naša tri mjesta. Najljepše jebilo u filijali Dobrodol, gdje je kršten jednogodišnji David Koler.Molitvom prve krunice i na misi 1. listopada sjetili smo se i zahva-lili Bogu za 35 godina plodnog djelovanja našega župnika Blaža. Usubotu, 3. listopada župnik je nazočio tradicionalnoj, 11. manifesta-ciji „Gušćijada“ u filijali Šatrinci. XXVII. S mnoštvom nazočnih uIrigu 4. listopada slavili smo krštenje Irine Petej (1), razmišljajućio braku: Najjača veza na svijetu je ljubav između muža i žene: u sa-kramentu ženidbe. Veza što se rađa iz ljubavi jača je od veze porijek-la, vrijedna je svake žrtve, jamstvo života i Bog se raduje ljubavidvoje ljudi a čovjek nalazi svoje ispunjenje u sretnoj ljubavi, poručioje župnik. Sutradan, 5. listopada rastali smo se od Andrije Viz-mega (84), uz zaslužene riječi župnika, kojega je posebno cijenio ivolio. U petak 9. listopada smo se okupili na misi uz 10. godišnjicusmrti Antala Mulaja uz župnikovu poruku: Bog nas ljubi iznadsvega. Susret s Isusom može ljude promijeniti, da bi 10. listopadaopet bili u lijepom broju na misi za pokojnog Andriju Vizmega.Dvadeset i osmu nedjelju kroz godinu, 11. listopada slavimo u trinaša mjesta, tako da smo po drugi put ovdje okupljeni u lijepombroju slaveći misu za pok. Bežiku Prikel (misu je dala služiti ses-tra Ana Terebeši). Između dvije smjene u školi, 12. listopada upri-ličena je u okviru školskog programa predstava školske djece usvrhu prikupljanja novca za bolesnu Tijanu Badrić (5). Župnikzbog slavlja Miholjdana u pravoslavnoj obitelji Radojčić nijemogao biti nazočan, pa je svoj dar predao ravnateljici Sanji Niko-lić koja je dar uručila roditeljima djeteta. Dana 14. listopada opros-tili smo se od Dragane Stončik (50), pravosl. vjere, koja je ispra-ćena uz veliko mnoštvo nazočnih i župnikovu poruku da je životvječni ono za čim svaki čovjek najviše čezne jer je za to stvoren.

f. f.

Vjernici Zemuna i Surčina na kirbaju u Starčevu

U starčevačkoj župnoj crkvi sv. Mauricija uutorak 22. rujna svečano je proslavljen crkvenigod. Svetoj misi na hrvatskom jeziku nazočilo jemnoštvo vjernika iz Starčeva, a ove su godine snjima bili i gosti iz Zemuna i Surčina.

Misno slavlje uzveličalo je nekoliko svećenikaZrenjaninske biskupije u koncelebraciji sa zemun-skim župnikom Jozom Dusparom, koji je u svojojprigodnoj homiliji nazočne podsjetio na bitne trenut-ke iz životopisa sv. Mauricija, ranokršćanskogamučenika. Blagdansko ozračje upotpunio je katoličkizbor župe Presvetoga Trojstva iz Surčina na čelu svoditeljicom Katicom Naglić i uz glazbenu pratnjuKristiana Gojanija i Renate Gašpar na klavijaturi.

Na samome kraju, vlč. Gyula Pósa, starčevački žup-nik, zahvalio je svima koji su pridonijeli proslavi iupozorio vjernike na važnost redovitog prisustvova-nja svetim misama i aktivnog sudjelovanja u vjer-skom životu.

Dalibor Mergel

Zvonik � 10/2015 17

Katolička crkva u regiji

Blagdan sv. Gerharda u Zrenjaninu

Na dan sv. Gerharda, zaštitni-ka Zrenjaninske biskupije, svetumisu predslavio je biskup dr. La-dislav Német SVD sa svećenicimaBanata.

U okviru svete mise mons. JánosFisher, novoimenovani generalni vi-kar Biskupije, položio je prisegu. Svetamisa ujedno je bila i zaziv DuhaSvetoga za štićenike internata u Zre-njaninu i Mužlji.

Szöszill Kovács zkvh

.org.r

s

Govor pape Franje uameričkom Kongresu

Četiri predstavnika američkoga na-roda; četiri pojedinca i četiri sna: Abra-

ham Lincoln i sloboda; Martin Luther King i sloboda upluralnosti i uključivosti; Dorothy Day sa socijalnompravdom i ljudskim pravima; te Thomas Merton sasposobnošću za dijalog i otvorenošću prema Bogu bilisu jezgra govora pape Franje u američkom Kongresu24. rujna.

Spomenuvši se 150. obljetnice ubojstva američkog pred-sjednika Abrahama Lincolna, „čuvara slobode“, Papa je izra-zio zabrinutost zbog sve većega nasilja u svijetu, koje se izvr-šava čak i uime Božje. Potrebna je budnost i „osjetljiva ravno-teža“ u borbi protiv nasilja počinjenog uime vjere, ideologijeili gospodarskog sustava. No, valja se jednako tako čuvati po-jednostavljenja, koje vidi samo dobro i zlo, odnosno praved-nike i grešnike. Umjesto poticanjem mržnje i nasilja, odgo-voriti nam je mirom i pravednošću. Potrebno je obnoviti nadui surađivati za opće dobro, raditi zajedno, u poštivanju me-đusobnih razlika i savjesti.

Spomenuvši se Martina Luthera Kinga, slavnog borcaza društvenu jednakopravnost, Papa je skrenuo pozornost nauseljeništvo. Mi, narod ovoga kontinenta, ne bojimo se stra-naca, jer smo većinom i mi jednom bili stranci. To kažem kaosin useljenika, znajući da su mnogi od vas također potomciuseljenika. Tragično je što se prava onih koji su ovdje bilidavno prije nas nisu uvijek poštovala, rekao je Papa poruču-jući: „Počinjene se pogreške ne smiju ponoviti kad stranacmeđu nama zatraži pomoć. Potrebno je odgojiti nove naraš-taje da bližnjemu ne okreću leđa.“

Suočavamo se s najvećom izbjegličkom krizom od II.svjetskog rata, rekao je Papa, podsjećajući da je bolji život,koji traže izbjeglice, isto ono što želimo za svoju djecu. Netreba nas prestrašiti njihov broj, već ih valja vidjeti kao osobei odgovoriti ljudski, pravedno i bratski. Moramo izbjeći općeiskušenje da odbijemo svakoga tko nam se učini problemati-čan. Zlatno nas pravilo podsjeća na našu dužnost da branimoi štitimo ljudski život u svakom dijelu njegova razvoja, istak-nuo je Sveti Otac. Zbog toga od početka svojeg papinstva za-govara opće ukidanje smrtne kazne jer, kako je objasnio,svaki čovjek ima neotuđiva prava, a društvu može samo ko-ristiti rehabilitacija osuđenika. U tom je vidu izrazio podrškutakvim nastojanjima američkih biskupa.

Spomenuvši se, pak, službenice Božje Dorothy Day, ute-meljiteljice Katoličkoga radničkog pokreta, Papa je potaknuona borbu protiv siromaštva i gladi na svim područjima. Touključuje stvaranje i raspodjelu dobara, ispravno korištenjeprirodnih bogatstava i tehnologije te gajenje poduzetničkogduha. Istaknuo je da je poduzetništvo plemenito zvanje, oso-bito kad stvara radna mjesta.

Papa je potom istaknuo lik cistercita Thomasa Mertona,nazivajući ga prije svega čovjekom molitve i dijaloga, koji jepromicao mir među narodima i religijama. Sa stajališta dija-loga, spomenuo je povijesno zbližavanje Kube i SjedinjenihAmeričkih Država. Moja je dužnost graditi mostove i pomoćiljudima da čine to isto. Kad zemlje koje se nisu slagale nas-tave put dijaloga – put koji je mogao biti prekinut zbog naj-opravdanijih razloga – otvaraju se nove mogućnosti za sve,rekao je Papa, istaknuvši: „Dobar politički vođa uvijek izabirepokretanje procesa, a ne zauzimanje prostora“.

Biti u službi dijaloga i mira znači također biti odlučni usprečavanju brojnih oružanih sukoba u svijetu, upozorio jepapa Franjo te potaknuo da se upitamo zašto se oružje pro-daje onima koji kane nanijeti nezamislivu patnju pojedincimai društvu? Odgovor je poznat: novac, često natopljen krvljunevinih. Pred sramotnom i suodgovornom šutnjom naša jedužnost da se suočimo s tim problemom i zaustavimo trgo-vinu oružjem, naglasio je Sveti Otac.

Govor u američkome Kongresu papa Franjo zaključio jeriječima „Neka Bog blagoslovi Ameriku!“. /IKA/

Papa proglasio svetima roditeljesv. Male Terezije

U tijeku biskupske sinode na kojoj se raspravlja oobitelji i na Svjetski dan misija te 90 godina nakon pro-glašenja svetom Terezije od Malog Isusa, papa Franjoje proglasio svetima njezine roditelje Louis Martina iMariu Zeliu Guerin, očiti primjer obiteljske svetosti,poziva i duboke vjere.

I oni su prvotno željeli stupiti u redovničke zajednice, aliih je život doveo do braka. Imali su devetero djece, ali ih jesamo petero preživjelo. Ovo je prvi slučaj kanonizacije jed-nog bračnog para.

Zajedno s njima Papa je kanonizirao i svećenika Vin-cenza Grossia, utemeljitelja Družbe kćeri oratorija i majkuMariju od Bezgrešnog začeća, vrhovnu poglavaricu Kongre-gacije sestara Družbe presvetog križa. Sv. Vincenzo Grossibio gorljivi svećenik, uvijek pozoran na potrebe ljudi, osobitokrhkih i mladih. Želio je razlomiti kruh Riječi i biti dobar Sa-marijanac najpotrebnijima. Marija od Bezgrešnog Začeća bri-

10/2015 � Zvonik18

Crkva u Hrvata / Crkva u svijetuUredio: Dragan Muharem

nula je o djeci i siromašnim bolesnicima, a supružnici LouisMartin i Maria Zelia Guerin su kao kršćani živjeli u obitelji isvakodnevno u svoje okruženje generirali vjeru i ljubav. Utom okruženju odgojili su svoje kćeri, među kojima je i sv.Terezija od Djeteta Isusa.

Papa Franjo u intervjuu o siromaštvu, klimatskim

promjenama i izvanzemaljcimaKlimatske promjene, mogućnost postojanja života

na drugim planetima, međunarodne krize, siromaštvoi progoni kršćana – neke su od tema o kojima je papaFranjo govorio u intervjuu za francuski tjednik ParisMatch.

Na pitanje kako spriječiti uništenje čovjeka, Papa je od-govorio: „Odričući se idolatrije novca, vraćajući u središteljudsko biće, njegovo dostojanstvo, opće dobro i budućnostnaraštaja koji će nastaniti Zemlju nakon nas“. U suprotnom ćenove generacije morati živjeti na „gomili smeća i otpada“.

Također je istaknuo povezanost iskorjenjivanja siromaš-tva i skrbi za stvoreno. Kršćani su – kako je rekao – sklonirealizmu, a ne katastrofičnosti. Zbog toga ne možemo skritidokaze: sadašnji je svjetski sustav neodrživ.

Papa je zato izrazio nadu da će skori sastanak na vrhu oklimi u Parizu konkretnim odlukama doprinijeti općem dob-ru. Naš je zajednički dom zagađen i ne prestaje pogoršavatise. Zbog toga je potrebno da se svi založe, valja zaštititi čov-jeka od samouništenja – ustvrdio je papa Franjo.

Upitan o tragediji koja pogađa kršćanske zajednice naBliskom istoku, kojima prijeti nasilje islamističkog funda-mentalizma, Sveti Otac je odgovorio kako se ne možemo po-miriti s činjenicom da su te zajednice prisiljene napustiti svojdom i zemlju. Imamo ljudsku i kršćansku dužnost djelovati.Ne mogu se zaboraviti uzroci tog stanja, kao ni – kako jerekao – licemjerje moćnika koji govore o miru, a u sjeni pro-daju oružje.

Kako bi se riješila tragedija izbjeglica, valja se zalagatiza mir i konkretno raditi na strukturalnim uzrocima siromaš-tva – kazao je papa Franjo, dodajući da kapitalizam i zarađi-vanje nisu od zloga ako ih se ne pretvara u idole, već ostajusredstva. Društvo se međutim ugrožava ako novac i profitpostanu fetiši koje se obožava ili ako je u temelju našeg druš-tvenog i gospodarskog sustava pohlepa.

Upitan misli li da na drugim planetima u svemiru ima ži-vota, papa je Franjo odgovorio da iskreno ne zna, dodajućikako su dosadašnje znanstvene spoznaje isključivale moguć-nost drugih mislećih bića u svemiru. No – kako je rekao – nidok Ameriku nismo otkrili, nismo mislili da postoji, a ipak jepostojala. U svakom slučaju, mislim da se trebamo držationoga što nam znanstvenici o tome kažu, svjesni međutim daje Stvoritelj beskrajno veći od naše spoznaje – ustvrdio jePapa. /IKA/

O kanonizaciji bl. Alojzija Stepinca

Apostolski nuncij u RH nadbiskup AlessandroD’Errico, povodom obljetnice beatifikacije kardinalaAlojzija Stepinca (3. listopada 1998.) za Hrvatski ka-tolički radio protumačio je Papinu odluku o osnivanjuMješovitog povjerenstva sastavljenog od pravoslavnih i

katoličkih stručnjaka koji će ponovno proučiti doku-mente o Stepinčevu djelovanju u razdoblju NDH.

„Znam da je ovaj prijedlog izazvao veliko iznenađenje uHrvatskoj, ali osobno nisam iznenađen, jer dobro poznajemSvetog Oca. Mislim da bi taj prijedlog trebao biti uokvirensmjernicama Papina pontifikata koje je izrekao u pobudnici‘Radost evanđelja’, a to su nastojanja o kojima Sveti Otac sva-kodnevno govori – potreba promjene mentaliteta“, ističe nun-cij D’Errico i pojašnjava: „To znači Crkva koja se otvara, svedrinom i povjerenjem, nadahnuta Duhom Svetim, i koja pri-vilegira kulturu dijaloga i susreta. Ovo mi se čini osobito važ-nim. Čini mi se, tko dobro čita ‘Radost evanđelja’, ili tko is-pravno čita ono što Papa govori svakoga dana, vjerujem damu neće biti apsolutno ništa čudno u tom prijedlogu. On nečini ništa protiv Hrvata, već je jednostavno vođen ekleziološ-kom vizijom koju predlaže od prvoga dana svoga pontifikata.“

Mješovito povjeren-stvo još nije formirano.Određeno je da će imati6 članova, 3 s pravoslav-ne i 3 s katoličke stranekojima će se, na zahtjevpravoslavnih, dodati jošdva neovisna člana. Jošnije utvrđeno tko će bi-ti predsjednik Povjeren-stva. Njezin će rad bitipod pokroviteljstvomSvete Stolice, točnije di-kasterija Rimske kurije.Kako je najavio nuncijD’Errico, prvo zasjeda-

nje bit će u Rimu i na njemu će se definirati dnevni red, ci-ljevi, a posebno vrijeme rada, jer neki kažu kako postoji rizikda ona nikada neće završiti s radom. Nuncij D’Errico izražavažaljenje kada čita neke tekstove u kojima se kaže da Papa želinovo suđenje kardinalu Stepincu, i to u Beogradu: „Nije tako.Vjerujem da Papu dobro poznajem. On ima vrlo veliko poš-tivanje prema hrvatskom narodu, Hrvatskoj i prema svetostikardinala Stepinca. Kada je predsjednica Kolinda Grabar Ki-tarović bila kod Pape, rekao joj je upravo to. Rekao je, a onaje to ponovila novinarima – da za njega nema rasprave o tomeje li Stepinac svet, jer je rad Kongregacije za kauze svetih otome završen. Tu nema sumnje. Nedoumica je samo oko togaželimo li odmah nastaviti dalje svojim putem ne slušajući onošto dolazi od Srpske pravoslavne Crkve, ili želimo time učinitijednu ekumensku gestu? Papa je izabrao gestu ekumenskeljubavi koja ne znači raspravu o Stepinčevoj svetosti. To je za-vršeno i nema rasprave. Radi se samo o ponovnom čitanjuonoga što je Kongregacija za kauze svetih učinila s povijes-nim dokumentima, te u smirenom prezentiranju svega.Dakle, nije na ispitu Stepinčeva svetost.“ Nuncij ujedno izra-žava nadu da će to pomoći još više cijeniti lik i svetost kardi-nala Stepinca, a također može poslužiti i poboljšanju odnosadviju Crkava – Srpske pravoslavne Crkve i Katoličke Crkve uHrvatskoj, i – konačno – može poslužiti kao proces potpunogpomirenja između dva naroda koje je, kako nam se čini, ap-solutno potrebno u ovom trenutku teških ekonomskih i druš-tvenih problema“, ističe nuncij D’Errico u razgovoru za HKRi zaključuje: „Siguran sam da, osim emocija koje su razum-ljive i sada su u prvom planu kada se govori o Papinu prije-dlogu, da će Crkva Božja u Hrvatskoj i u ovim okolnostimadati još jedan znak vjernosti i odanosti Apostolskoj Stolici inašem voljenom papi Franji.“ /IKA/

Zvonik � 10/2015 19

Crkva u Hrvata / Crkva u svijetu

zkvh

.org.r

s

Stvoriteljeve riječi iz Post 1, 20 idealan su uvod za raz-mišljanje o živom svijetu koji naseljava naše vode, kao i o vodisamoj, kao mediju za razvoj života. Snaga stvaranja, gromo-glasan odjek Božje riječi, izgovorene netom prije nego li će sepojaviti morske grdosije i svakovrsni živi stvorovi što mile i vrvevodom i ptice krilate svake vrste (Post 1,22) potresna je sva-kom čitatelju Biblije, iz kojeg god miljea, kulture i društvenestvarnosti dolazio. Ustvari, tek kada je proizvod stvaranja nasebi i unutar sebe osjetio pokret, kada je voda provrvjela vre-vom živih stvorova, kako to genijalno onomatopejski veli pisakKnjige postanka, tek tada su ogromna prostranstva novogprostranog, vlažnog medija zaista postala sasvim drugačijaod ostatka Svemira. Postala su živa! Kada čitamo ovaj dio iz-vještaja o stvaranju, čini nam se da stojimo na obali nekog je-zera, mora, rijeke, i da čujemo glasanje dupina koji iskaču izvode ili izbacivanje iz vode bolena koji napada jato malih ri-bica, ili bučnog glasanja velikih jata divljih gusaka koje sespuštaju noću na vodu, ili zbor žaba u smiraj kasnoproljetnjegdana. To su samo neki od zvukova žive vode. I samo prvo odbezbrojnih spominjanja vode, i za nju vezanog života, u Sve-tom pismu.

Sada ćemo morati iznijeti jedan broj statističkih tvrdnji uvezi vode. Te tvrdnje su snažne. Njihovo razumijevanje bitnoje za naš život. To što smo ih sigurno negdje čuli ne umanjujenjihov značaj – što više: kršćani ih moraju biti svjesniji odostaloga čovječanstva.

Više od milijarde i pol ljudi nema pristup čistoj vodi.Gotovo 4 milijuna ljudi umire svake godine od bolesti

koje su vezane za vodu.Prosječni zahod koristi 8 l vode pri samo jednom pušta-

nju vode.U svakom času više od polovice siromašnih na Zemlji je

bolesno zbog nedovoljnog pranja, vode ili higijene.Potebno je oko 11.000 l vode da bi se proizvelo pola ki-

lograma kave.Polovica svjetskih škola nema dostupnu čistu vodu niti

odgovarajuću pijaću niti sanitarnu vodu.Potrebno je oko 300 l vode kako bi se proizvelo papira

samo za jedan tjedni magazin.Poljoprivreda je odgovorna za oko 70% svjetske potroš-

nje vode, a industrija troši dodatnih 22%.443 milliuna školskih dana se godišnje izgubi zvog bo-

lesti vezanih za vodu.Žena u Africi i Aziji mora pješačiti prosječno 6 km kako

bi skupila vodu za piće.Prosječna perilica koristi preko 100 l vode u jednom pranju.Potrebno je oko 5000 l vode kako bi se proizvela 1 kg riže.80% svih bolesti u zemljama u razvitku potječe od boles-

ti koje se razvijaju u vodenim sredinama.Kopanje bunara za pitku vodu može koštati od nekoliko

stotina eura pa do čak 40.000 eura.Preko 2,6 milijardi ljudi nema pristup sanitarnoj vodi.90% otpadnih voda u zemljama u razvitku ispušta se u ri-

jeke ili potoke bez ikakvog pročišćavanja.Oko 1,8 milijuna djece umire godišnje od dijareje (pro-

ljeva).18 l vode može biti teško 20 kg.Oko polovice kreveta u svjetskim bolnicama zauzeto je

pacijentima koji se liječe od bolesti vezanih za vodu.Za petominutno tuširanje jedna osoba u kućanstva na

Zapadu koristi više vode nego li osoba koja živi u zemljama urazvoju tijekom cijelog dana.

Trećina ljudi koji nemaju pristup čistoj vodi živi odmanje od jednog dolara dnevno. Više od dvije trećine živi odmanje od dva dolara dnevno.

Potrošnja vode u američkim kućanstvima je osam putaveća nego u indijskim.

U Indiji bolesti vezane za vodu koštaju gospodarstvo 73milijuna radnih dana godišnje.

U potsaharskoj Africi vjerojatnoća da će dijete oboljetiod proljeva veća je 500 puta nego u Europi.

Oko 2,5 milijarde ljudi nema pristup prostorijama i po-trepštinama za higijenu.

Tijekom tipične godine, u Africi 5-10 puta više ljudiumire od proljeva nego od posljedica rata.

Jednostavno pranje ruku može umanjiti vjerojatnoćuobolijevanja od proljeva za oko 35%.

Planetarna prodaja vode u bocama donosi prihod od 60do 80 milijardi dolara godišnje.

Dijete umire od bolesti vezane za vodu svakih 15 se-kundi. To je oko 15-ero djece od kako ste počeli čitati ovajčlanak. U ovo vrijeme na sutrašnji dan umrijet će ih još 2.500.

Samo jedan dolar može omogućiti čistu vodu za jednodijete tijekom cijele godine.

Potresno? Kada bi se sve mastilo ovoga svijeta (ili tintau računalnim pisačima), koje je potrošeno na objašnjavanjeznačaja vode za život ljudi, skupilo na jedno mjesto, bila bi tosamo mala kap u svjetskom oceanu koji dominira našim pla-netom, a samo nešto veća u ukupnoj količini pitke vode kojanam je preostala. Većina tog mastila bi bila potrošena uludoda ne znamo da je samo oko 3% globalne količine vode onavoda koju možemo koristiti, dok ostalu količinu (slane) vodeza sada ne možemo koristiti.

I dalje potresno? Kada bi se sve riječi iz svih svjetskihgovora o vodi skupile na jedno mjesto, one bi napravile samojedva vidljivi mjehurić u moru naše neodgovornosti premaBožjem daru vode.

Tek ako razumijemo nešto toliko banalno kao što je zna-čaj vode za nas same, moći ćemo shvatiti koliko je ona pot-rebna ostalom živom svijetu. Za to će nam poslužiti razmišlja-nja koja slijede o živom svijetu koji naseljava vode oko nassamih i, uopće, o tim „našim“ vodama koje zaista „vrve vre-vom živih stvorova“.

10/2015 � Zvonik20

Ekologija

Nek’ povrvi vodom vreva živih stvorovaPiše: Marko Tucakov

25. 10. 2015.

30. nedjelja kroz godinu

Jr 31,7-9; Heb 5,1-6; Mk 10,46-52

Evanđeoski ulomak koji je prednama predstavlja jedan od mnogihIsusovih susreta s ljudima koje jedoživio hodajući Palestinom, ali ovaj susret je pun iznenađenja i no-vosti života. Bartimej, slijepi prosjak, odmah je razumio da je pri-lika da se obrati Mesiji njegova velika životna šansa. Stoga se on neplaši vikati nasred ulice. Na Isusov poziv on mu trči ususret bacajućisvoj jedini posjed, svoj ogrtač, znajući da jednom slijepcu neće bitilako ponovno ga pronaći. Susret s Isusom nadilazi njegova očeki-vanja. Slijepac moli za vid, a Isus mu daruje spasenje, sinovsko dos-tojanstvo, zajedništvo s Bo-gom i mir. Isus mu daruje ivid, no to je tek blijedi sim-bol darovanog spasenja.Bartimejeva vjera dotičeIsusovo srce. Taj čovjek imapovjerenja u Isusa, zna sepouzdati u njegovu svemoć.Isusa zove „Učitelju moj“, imožda je upravo ta riječ pu-na skromnosti i ljubavi bilaBartimejevo pobjedničkooružje.

1. 11. 2015.

Svi sveti

Otk 7,2-4.9-14; 1 Iv 3,1-3;Mt 5,1-12a

Blago siromasima du-hom, ožalošćenima, krot-kima, gladnima i žednimapravednosti, milosrdnima,čistima srcem, mirotvorci-ma, progonjenima zbog pra-vednosti… Blago vama…Evanđelje je puno obećanja blaženstva. Ona su ustvari svo-jevrsni lajtmotiv evanđelja. Ta riječ navještaja radosti i ve-selja, skriva ostvarenje našeg kršćanskog usuda. To je isto-dobno poziv i navještaj, obećanje i početak novog života,

konstatacija onoga što kao logičnaposljedica slijedi. Listajući evan-đelja mogli bismo napraviti „sadr-žaj blaženstava“, pa bismo otkrilikoliko ustvari evanđeoske krviteče našim venama. Nema evan-đelja bez blaženstva, nema krš-ćana bez radosti, nema melanko-ličnih svetaca. Isus ne poznajebeznadnu tugu, On ju preobražavau sjeme radosti, pa zato veli: blagovama!

15. 11. 2015.33. nedjelja kroz godinu

Dn 12,1-3; Heb 10,11-14.18; Mk 13,24-32

Nebo će i zemlja umi-nuti, ali riječi moje ne, nećeuminuti. Sve prolazi, sve je-danput ima svoj kraj. Malo jeizvjesnih stvari u životu, aliovo je jedna od tih: sve ćejednom proći. O tomu su pi-sali i umovali toliki filozofi, a

pisci i pjesnici napisali uzvišene riječi. To je jedna od stvarnos-ti koju je svaki čovjek prije ili kasnije prisiljen naučiti. Sve namneumoljivo izmiče iz ruku. Čak i nebo i zemlja na kojoj živimoimat će svoj kraj. Ipak, u krhkojpanorami života, mi kršćaniimamo veliku sigurnost: Isusoveriječi neće proći! Da, jer Isus jeRiječ Božja, Riječ ljubavi koju jeBog od vječnosti izgovorio. Pos-toji dakle jedno uporište na ko-jem možemo graditi naše živote,oslonac koji nikad ne popušta.Vječna Riječ, evanđelje života ko-je nam je darovano, iz nje izvireživot koji nikad ne prestaje, to jenaša sigurnost.

8. 11. 2015.

32. nedjelja kroz godinu

1 Kr 17,10-16; Heb 9,24-28; Mk 12,38-44

Što evanđeoskomsmislu znači puno ili ma-lo, sve ili ništa, biti bogatili siromašan? Isus nas uvodi u novu logiku, u kojojsredišnje mjesto ne zauzima količina, nego kvaliteta.Ta logika jest duboka usmjerenost srca koju svatko odnas nosi u sebi. Tako se događa da „mnogo“ koje uba-cuju bogati u hramsku riznicu, u stvarnosti biva

„malo“, jer je tek suvišak. A sdruge strane ona beznačajnadva udovičina novčića, predBogom zapravo jesu „sve“.Ona nije dala ono što joj jepreteklo, nego ubacila sve štoje imala, sav svoj žitak. Takoje dakle siromašna udovica„bogata“, jer otkrila je pravoblago, a da bi ga postigla bilaje spremna uložiti sve što jeimala, sav svoj život.

22. 11. 2015.Krist Kralj

Dn 7,13-14; Otk 1,5-8;Iv 18,33b-37

Isus jest kralj! Nije totek način govora, izraz pučkepobožnosti ili ostatak kakvesrednjovjekovne vjerske pre-daje. Sam Isus se definirakraljem i prihvaća taj naslovkojeg mu Pilat daje da ga pro-vocira. Isus jest kralj! Ustvari, on je jedini Kralj, samo onmože nositi taj naslov, koji po Njemu i u Njemu poprimauzvišeno značenje. Isus se umnogome razlikuje od kraljevakoje poznajemo iz povijesti. Njegovo kraljevstvo nijeodavde, nema granica, nema teritorija niti vojske, a ipak jestvarno kraljevstvo. Isusovo kraljevstvo polagano raste odmaljušnog sjemena u veliko drvo, koje će u punini vremenasve obuhvatiti. Nama je pak dano biti njegovim dijelom većsad, te pridonositi njegovom nezaustavivom rastu. Jediniuvjet jest da prihvatimo njegov unutarnji zakon, onaj koji uIsusovu kraljevstvu pokreće, harmonizira, čini sve stvari,a to je ljubav, milosrdna ljubav.

Zvonik � 10/2015 21

Uređuje: mr. Mirko Štefković Liturgija

zkvh

.org.r

s

Sveti papa Ivan je rođen 25. stude-nog 1881. godine u mjestu Sotto il Mon-te kraj Bergama u Italiji. Kršten je naime Angelo Giuseppe (Anđelko Josip).Bio je sin skromne seljačke obitelji Ron-calli. Školovao se u Bergamu i u Rimu,gdje je 1904. godine bio zaređen za sve-ćenika. Kao biskupski tajnik postao jepastoralno osjetljiv, držao je do lijepe li-turgije, ekumenizma i socijalnih poteš-koća. Bio je u vojnoj zdravstvenoj službii vojni kapelan, duhovnik bergamskogasjemeništa. Od 1921. je bio suradnik Pa-pinskog zbora za širenje vjere. Poslijebiskupskog ređenja, 1925. godine je pos-tao apostolski vizitator i poslanik Vati-kana u Sofiji. Od 1933. godine je obavljaoistu službu u Turskoj i Grčkoj, a stolo-vao je u Istambulu. Zastupao je posebnestavove prema kršćanima drugih Crka-va, ali i prema fašizmu u Italiji, pa je dola-zilo i do napetosti s Rimom. Izgradio seu velikog promicatelja jedinstva. Od1937. godine je stolovao u Ateni, gdje jepodržavao narod u otporu protiv njemač-ke okupacije, a pomagao je i bijeg pro-gonjenih Židova u Grčkoj i u Mađarskoj.Od 1945. godine je bio nuncij u Parizu,gdje se susreo s francuskim marksis-tima. Tamo je doživio i alžirski rat. Go-dine 1953. je postao kardinal i mletačkipatrijarh.

Sa 77 godina, 28. listopada 1958. go-dine izabran je za papu. Uzeo si je imeIvan. Nije prošlo ni mjesec dana od nje-govoga izbora kad je proglasio sazivanjeDrugoga vatikanskog sabora, a otvorioga je 11. listopada 1962. godine. IvanXXIII. je bio pravi rimski biskup. Obila-zio je župe u Rimskoj biskupiji. Pohodioje i državni zatvor tražeći više milosrđanego strogosti.

Imao je Ivan XXIII. Deset pravila zasmiren život u svakidašnjici. Evo

zkvh.org · koliko muke da ni-jednu ne povrijedi i da ne potakne u svojem domu vrlo opasna duga...

Documents