UNIVERZITET U SARAJEVU

FAKULTET ZA SAOBRAĆAJ I KOMUNIKACIJE

SARAJEVO

SEMINARSKI RAD IZ PREDMETA :

METODOLOGIJA ISTRAŽIVAČKOG RADA

TEMA : ZNAČAJ METODOLOGIJE I ZNANSTVENIH METODA U IZRADI NAUČNOG DJELA

Mentor :

Prof. Dr. Šefkija Čekić

Asis. Amel Kosovac

Sarajevo, februar 2009.

Sadržaj :

1. Uvod..................................................................................................................3

2. Logika ...............................................................................................................4

3. Metoda..............................................................................................................5

4. Metodologija .....................................................................................................9

5. Metodika..........................................................................................................13

6. Zaključak.........................................................................................................14

7. Literatura.........................................................................................................15

2

1. Uvod

Kako bih mogla dati odgovor na pitanje koji je značaj metodologije i znanstvenih metoda u izradi naučnog djela moram objasniti pojmove kao što su metodologija, znanstveno djelo, znanstvena metoda, kao i pojam metode uopće.

Pored ovih pojmova u ovom seminarskom radu navedeni su postupci kojima se dolazi do znanja, zatim su navedene neznanstvene metode koje pojedini naučnici smatraju dobrim načinom dolaska do čvrstih uvjerenja.

Također ću navesti razlike između dvije vrste metodologije : opće, i metodologije posebnih znanstvenih područja, odnosno znanstvenih disciplina.

Metodologija znanstvenoistraživačkog rada se može posmatrati sa tri stajališta, njena osnovna načela su svrstana u tri skupine, ona ima tri značajke, nekoliko predmeta i zadataka, a sve to ću detaljnije obraditi na sljedećim stranicama.

3

2. Logika

Logika1 ( grč. „logos“ – razum, mišljenje, prosuđivanje, odnosno znanost o načelima mišljenja, razumnost, pravilnost i unutrašnja zakonomjernost ) je znanost o pravilnom mišljenju što vodi istini ( tzv. formalna logika ), ili znanost o istinitom mišljenju ( tzv. sadržajna logika, spoznajna teorija ). Formalna logika kao „elementarna“ bavi se pojmovima ( njihovim opsegom i sadržajem ), sudovima, izvodima i zaključcima, a kao znanost o metodi bavi se putevima i uvjetima znanstvenog spoznavanja. Za razliku od formalne logike formalistička logika je metafizička znanost koja razmatra vanjske oblike mišljenja nezavisno od njihova sadržaja i izvan razvoja. Materijalističku dijalektiku sa stajališta dijalektičkog materijalizma čine: logika ( kao znanost o misli ), dijalektika ( kao znanost o općim zakonitostima kretanja svega postojećeg ) i gnoseologija ( kao znanost o spoznavanju ). Prema materijalističkom shvatanju dijalektička logika je znanost o sveopćim zakonima razvoja prirode, ljudskog društva i mišljenja, isto što materijalistička dijalektika, odnosno dijalektičko mišljenje održava se u spoznaji dijalektičkih zakona kretanja i razvitka samih stvari.

Logika kao znanost o pravilnom mišljenju izučava uvjete istinitog mišljenja, odnosno uvjete pravilne upotrebe logičkih oblika. U logici se prema tome može praviti razlika između:

1. Učenja o elementima, tj. analiziranja samih logičkih oblika koji se upotrebljavaju u mišljenju, kako u znanstvenom, tako i u običnom, svakodnevnom, i

2. Metodologije, tj. onog dijela logike koji se odnosi na ispitivanja mogućnosti i pravila upotrebe takvih logičkih oblika u mišljenju i posebno u znanstvenom istraživanju.

Može se reći da se logika bavi pitanjem adekvatnosti ili dokaznom vrijednošću različitih vrsta svjedočanstava. Ipak tradicionalno, ona se posvetila uglavnom proučavanju onoga što čini dokaz, tj. potpunom ili konačnom svjedočanstvu.

1 Čekić, Š. : Osnovi metodologije i tehnologije izrade znanstvenog i stručnog djela

4

3. Metoda

Metoda 2(grč. „methodos“-put, način istraživanja) općenito znači planski postupak ispitivanja i istraživanja neke pojave, odnosno način rada za ostvarivanje nekog cilja na filozofskom, znanstvenom, političkom ili praktičnom području. Termin „metoda“ uglavnom se primjenjuje u dva značenja, koja se djelimično ukrštaju, i to :

1. Metoda znači gotov model, proceduru, redoslijed (shemu) po kojoj se odvija neka praktična djelatnost kao što su npr.: proizvodne metode u industriji,agrotehnici, graditeljstvu, metode igre, nastave, umjetničkog stvaralaštva, političkih aktivnosti...

2. Metoda znači misaoni postupak primijenjen sa svrhom da se lakše i što tačnije otkriju i sistematski obrade znanstvene činjenice, podaci i informacije (znanstvena metoda).

Metoda u znanosti znači način istraživanja i izlaganja predmeta ( stvari ili pojave ) kojeg znanost istražuje. Znanstvena metoda je skup različitih postupaka kojima se znanost koristi u znanstvenoistraživačkom radu da bi istražila i izložila rezultate znanstvenog istraživanja u određenoj znanstvenoj oblasti, znanstvenom području ili znanstvenoj disciplini. Istovremeno znanstvena metoda je i put istraživanja kojim se oblikuje i izgrađuje znanost. Znanstvenom metodom naziva se i svaki način znanstvenog istraživanja koje osigurava sigurno, sređeno, sistematično i tačno znanje.

Prema Borojeviću znanstvenim djelom3 smatramo djelo koje je nastalo kao rezultat znanstvenog istraživanja primjenom znanstvenih metoda, a koje otkriva dotad nepoznate činjenice i odnose i objašnjava zakonitosti među pojavama. Prema Žuveli znanstveni rad je djelo koje je usmjereno na ispitivanja veza i odnosa među predmetima i pojavama u objektivoj stvarnosti, a utvrđuje pravilnosti i zakonitosti u prirodi i društvu, i primjenjuje znanstvene metode u istraživanju i otkriva dotad nepoznate činjenice i teorije i pridonosi povećanju znanstvenih spoznaja.

Stvaralačka aktivnost čiji je rezultat znanstveno djelo mora se temeljiti na znanstvenom istraživanju, a to praktično znači na rezultatima fundamentalnih i primijenjenih istraživanja te drugih primjerenih znanstvenih metoda. Svako znanstveno djelo mora pridonositi ukupnom znanju, što znači da mora biti originalno. Originalnost je bit i svrha znanstvenog istraživanja i znanstvenog djela. Originalno podrazumijeva novo, do tada univerzalno nepoznato znanje. Primarno znanstveno djelo mora biti prvi prikaz rezultata istraživanja što sadrži dostatne obavijesti da bi drugi znanstvenici mogli: procijeniti rezultate, ponoviti eksperimente i procijeniti logiku mišljenja. Takav prikaz mora biti neprekidno zamjetljiv osjetilima, bez ograničenja dostupan znanstvenoj javnosti te primarnim i sekundarnim servisima.

2 Čekić, Š. : Osnovi metodologije i tehnologije izrade znanstvenog i stručnog djela

3 Belak, S. : Uvod u znanost , Visoka škola za turistički menadžment u Šibeniku, Šibenik, 20055

U znanstvena djela mogu se ubrojiti i: monografije, doktorska disertacija, magistarski znanstveni rad, znanstveni članci, znanstvene studije i patenti.

Razvojem se znanost razgranala na mnoga područja istraživanja. Pri sticanju znanja znanost se služila postupcima koji su zajednički svim znanstvenim oblastima, a to je zapravo znanstvena metoda u širem logičkom smislu, ali se ona služila i posebnim, specifičnim postupcima koji su svojstveni, manje ili više, samo određenim znanstvenim oblastima ( područjima ), a to je ustvari znanstvena metoda u užem tehničkom smislu.

Postupci kojima se dolazi do znanja, a koji predstavljaju najšire osnove znanstvene metode jesu :

1. Opažanja

Pod opažanjem podrazumijevamo svaku informaciju koju možemo dobiti izravno s pomoću osjetila ili neizravno zaključivanjem.

2. Eksperiment

Eksperiment ( pokus ) je organizirani skup postupaka (procedura), koji se odnosi na prethodno definirane uvjete, kojim se utvrđuje ispravnost prognoze, definirane hipotezom, ostvarenjem prognozirane uzročno – posljedične veze.

3. Zaključivanje

Zaključivanje4 je zadnja faza znanstveno-istraživačkog rada. Ono može započeti samo ako je hipoteza potvrđena analizom. Nije li to slučaj morat će se čitav tijek istraživanja ponoviti. Ako je analizom hipoteza potvrđena, ide se na zadnji dio istraživačkog rada tj. na zaključivanje, koje započinje sintezom. To je misaono sastavljanje jednostavnih tvorevina u složene, tj. povezivanje analizom dobivenih dijelova u novu cjelinu. Sinteza metoda proučavanja predmeta je u njegovoj cjelini, u jedinstvu i uzajamnoj svezi njegovih dijelova.

Ukrajinski akademik A.N. Ščerban navodi sedam faza5 i to:

1. Globalno upoznavanje s problemom i njegovo postavljanje

4 Belak, S. : Uvod u znanost , Visoka škola za turistički menadžment u Šibeniku, Šibenik, 2005

5 Taboršak, D. : Metodologija izrade znanstveno-istraživačkog rada, Fakultet strojarstva i brodogradnje, Zagreb 6

2. Prikupljanje znanstvene materije o predmetu koji se proučava

3. Koordinacija i interpretacija znanstvenih podataka

4. Postavljanje hipoteze i izbor radnih hipoteza

5. Dokazivanje radnih hipoteza

6. Donošenje zaključaka i preporuka

7. Opis rezultata istraživanja.

Razumljivo je da se od tih sedam faza prva može ubrojiti u pripremanje, druga do peta u istraživanje, a šesta i sedma faza u zaključivanje.

Za metodu se može reći da nije ništa drugo nego primjena teorije, jer se zapravo svaka teorija može određenim postupkom pretvoriti u metodu, odnosno svaka teorija se može izraziti u obliku načela i normativa koji onda određuju način njihove upotrebe.

Neki znanstvenici smatraju da se do čvrstih uvjerenja može doći i neznanstvenim metodama6. U tom smislu Koen, M. i Nejgel, F. navode tri metode, i to :

1. Metoda ustrajnosti

Navika ili inercija podržava stav, vjerovanje u neku tvrdnju. Ako neko stalno vjeruje u neku tvrdnju, on će u nju vjerovati bez obzira koliko mu drugi osporavali to njegovo vjerovanje. Onaj koji u nešto čvrsto vjeruje, spreman je onog drugog koji drugačije misli o istim stvarima ili pojavama proglasiti neznalicom. Ovakva metoda ustrajnosti ne može uvijek osigurati stabilnost nečijeg vjerovanja. Svi ljudi ne vjeruju na isti način. Ovakva metoda je vrlo kruta, i onaj koji u nešto vjeruje nije spreman da to vjerovanje promjeni. To u svakom slučaju nije metoda ustrajnosti, već određena znanstvena metoda.

2. Metoda autoriteta

Često se istraživači, bez obzira na vlastito mišljenje ili rezultat znanstvenog istraživanja, pozivaju na autoritet neke osobe i na taj način žele uvjeriti čitaoca ( javnost ) da je nešto tačno, da je tačno ono što neko vjeruje.Znanost ne bi trebala da vjeruje autoritetima, osim ako su autoriteti svjetski eksperti i ako su oni jedinstveni u odnosu na određenu tvrdnju. Ovu metodu treba zamijeniti odgovarajućom 6 Čekić, Š. : Osnovi metodologije i tehnologije izrade znanstvenog i stručnog djela

7

znanstvenom metodom i na taj način eliminirati vjerovanje autoritetima, odstraniti sumnje i neizvjesnosti.

3. Metoda intuicije

Metodom intuicije često se pokušava jamčiti za neko vjerovanje koje se temelji na „samoočevidnim“ stavovima, odnosno stavovima koji su tako „očigledno istiniti“, da će razumjevanje njihovog značenja nesumnjivo posvjedočiti njihovu istinu. Savremena znanost ne koristi i ne priznaje ovu metodu, jer su rezultati ove metode („samoočevidnost“) često funkcija svakidašnjih navika i ranog obrazovanja i odgoja, pa bi intuicije trebalo znanstveno provjeriti.

Sve ove tri navedene metode nisu znanstvene metode, jer one ne otkrivaju i ne provjeravaju svoje rezultate. Znanstvenim metodama kontinuirano se otkrivaju nove spoznaje ili se provjeravaju dotadašnja znanja , ili se, pak, nove spoznaje integriraju s već poznatim znanstvenim činjenicama. Na taj se način osigurava kontinuirana ažurnost i multipliciranje znanstvenih spoznaja, koje se mogu provjeravati i dokazivati znanstvenim, a ne neznanstvenim metodama.

4. Metodologija

Najjednostavnija je definicija „metodologije“ ( grč. „methodos + logos“ = riječ, govor, nauka o metodama znanstvenog istraživanja ) da je to znanost o metodama znanstvenog istraživanja. U širem smislu metodologija je znanost o cjelokupnosti svih oblika i načina istraživanja s pomoću kojih se dolazi do sistematskog i

8

objektivnog znanstvenog znanja, ili znanstvena disciplina u kojoj se kritički i eksplicitno izlažu različite opće i posebne znanstvene metode, naziva se metodologija.

Metodologija7 je rezultat pozitivnog odgovora na pitanje o tome da li je uopće moguće saznati svijet i da li postoji naučno saznanje, nakon čega je logično i opravdano postaviti i pitanje o tome kojim putem se može ostvariti naučno saznanje.

Metodologija je prethodno utvrđeni put, redoslijed i način istraživanja, koji nas sa maksimalnom sigurnošću vodi ka saznanju istine o nečemu što istražujemo. Metodologija je, na jednoj strani, opis konkretnih metoda istraživanja, koje želimo primjeniti u istraživanju nekog određenog predmeta. S druge strane, to je istraživanje, utvrđivanje i opis upotrebe svih metoda i postupaka, koje je moguće primjeniti na istraživanje nekog određenog predmeta, neke prirodne, društvene ili pojave vezane za čovjeka i njegovo mišljenje, dakle, to je onda dio logike kojeg nazivamo metodologija i ona je dio svake nauke i nauke kao takve. Iz ovog izlazi da postoje tri aspekta ili tri nivoa metodoloških istraživanja.

Prvi aspekt istraživanja općih metoda kojima se mišljenje služi u istraživanju bilo koje vrste istine onog o čemu misli, ako se ta istina postiže mišljenjem. To je opća ili logička metodologija, a ona nam odgovara na pitanje koje su to metode mišljenja, koje nam garantiraju saznanje bilo kojeg predmeta ili objekta istraživanja čiju istinu istražujemo putem našeg mišljenja.

Drugi nivo je metodologija neke određene nauke, koja je vezana za definiciju predmeta te nauke i mora da sadrži dokaze da je taj predmet moguće istražiti upravo određenim metodama ili primjenom određenih postupaka istraživanja, koji su specifični upravo za tu nauku i njen predmet.

Treći aspakt, ili nivo, je utvrđivanje određene metode, ili skupa međusobno povezanih metoda i postupaka, kojima je moguće jedan konkretan predmet ili problem neke određene nauke, istažiti i doći do novih spoznaja o njemu.

Sistem metoda, koje primjenjujemo u saznavanju neke određene predmetnosti, konstituira svaku nauku, određuje njen karakter i doseg njenih istraživanja, a svaka nauka stiče identitet upravo kroz metode koje primjenjuje. Stoga se kaže da je nauka predmet plus metoda koja omogućuje konstituciju saznanja o tom predmetu. Metoda je stoga bitna za nauku i predstavlja njenu srž.

U znanosti se razlikuje opća metodologija od metodologija posebnih znanstvenih područja, odnosno znanstvenih disciplina.

7 Filipović, M. : Metodologija znanosti i znanstvenog rada, Sarajevo, 20049

Opća metodologija je dio logike8 koja proučava probleme znanstvenog saznanja, a usko je povezana sa gnoselogijom9, odnosno epistemologijom.

Opća metodologija10 je onaj dio logike koji za svoj predmet ima izučavanje općih puteva, zakonitosti i problema ljudske spoznaje. Za razliku od nje posebne metodologije u središtu svog interesa imaju izučavanje i normiranje puteva i načina dolaženja do znanstvene spoznaje unutar pojedinih znanosti.

Osnovna metodološka načela logičke metodologije11 mogla bi se svrstati u tri skupine :

1. Načelo nužnosti i mogućnosti dijalektičke obrade problema gnoseološke metodologije, tj. dublje, konkretnije i svestranije obrade svih metodoloških problema, počev od pitanja opće metodologije do pitanja posebnih i specijalnih metoda saznanja.

2. Načelo zakonitosti dijalektičke metodologije saznanja, i to : opći dijalektički zakoni i dijalektička načela saznanja, kakva su načela konkretnosti saznanja, načelo preferiranja prakse nad teorijom, zakon dijalektičkog identiteta i jedinstva raznovrsnih, suprotnih i – u fazi promjene i razvoja – protivrječnih faktora svih pojava, itd.

3. Načelo da se primjenom spomenutih općih – dijalektičkih načela i zakona i analizom savremenog znanstvenog saznanja, kako savremene logike tako i savremenih prirodnih znanosti, posebno savremene relativističke i kvantne fizike, a i društveno – humanističkih znanosti, mogu zasnovati ili dalje razvijati dublja i tačnija istraživanja o svim pitanjima opće metodologije saznanja i o pojedinim općim i posebnim metodama znanstvenih spoznaja.

Prema tome, metodologija je znanost o logičkim oblicima procesa saznavanja i o njihovoj primjeni u znanosti, u znanstvenom istraživanju, znanost o metodama koje se primjenjuju u znanstvenom istraživanju i u prezentiranju rezultata znanstvenog istraživanja. Značajna su dva procesa : u jednom se procesu otkrivaju znanstvene spoznaje, pa je to zapravo proces znanstvenog istraživanja ( tj. znanstvena otkrića ).

Metodologija znanstvenoistraživačkog rada može se posmatrati sa tri stajališta, i to :

1. Teorijskog stajališta

Osnovni je zadatak metodologije, kao teorije znanstvenoistraživačkog rada, da provodi logičkoepistemološku kritiku znanstvenog djela u svim teorijskim i tehničkim

8 Logika - je nauka o oblicima valjane (pravilan, ispravan, tačan) misli i metodama saznanja. Logika sa metodologijom je jedna od osnovnih filozofskih disciplina.

9 Gnoseologija – spoznajna teorija

10 Kukić, S., Demirović, M. : Metodologija znanstveno – istraživačkog rada društvenih znanosti

11 Čekić, Š., : Osnovi metodologije i tehnologije izrade znanstvenog i stručnog djela10

elementima. To zapravo znači ispitivanje logičke strukture zakona, hipoteza, teorija, znanstvenih činjenica, spoznaja, otkrića, izuma, sila, jezika, terminologije...

2. Tehničkog stajališta

Metodologija s tehničkog stajališta obuhvata postupke prikupljanja, posmatranja, sređivanja, eksperimentiranja i tačnog mjerenja podataka, a koji osiguravaju optimalne uvjete pod kojima se može doći do upotrebljivih znanstvenih podataka, informacija, spoznaja...

3. Organizacijskog stajališta

Metodologija s organizacijskog stajališta ima izuzetno značajan zadatak, a to je da osigura racionalnu tehnologiju znanstvenoistraživačkog rada u svim njegovim bitnim elementima.

Znanstvena metodologija ima tri osnovne značajke12, i to :

1 Tvrdnje treba iznositi jasno, precizno, jezično, stilski i terminološki ispravno.

2 Znanstvene spoznaje u jednom području moraju biti obrazložene i povezane s drugim spoznajama ; jedni se stavovi izvode iz drugih u skladu s logičkim pravilima koja imaju objektivni društveni karakter.

3 Sve bi rezultate znanstvenog istraživanja trebalo provjeriti u praksi.

Neke aktivnosti i oblici spoznaja, kao npr. : definicija, klasifikacija, analiza, sinteza, hipoteza, dokaz, indukcija, dedukcija...zajedničke su svim znanstvenim oblastima, područjima ( i disciplinama ) - oni predstavljaju predmet izučavanja opće metodologije znanstvenog istraživanja. Međutim, gotovo svaka znanstvena oblast, a to naručito važi za specijalna znanstvena područja ( i znanstvene discipline ), ima posebnu metodologiju koja uključuje u sebi i specifične tehničke, logičke i druge operacije koje su primjenljive samo u određenoj oblasti, odnosno području ili disciplini. Tako, npr. ,postoji metodologija pedagogije, sociologije, medicine, brodogradnje... Ali, više znanstvenih područja ili znanstvenih disciplina unutar jedne znanstvene oblasti ( npr. društveno – humanističkih znanosti ) mogu imati zajednička opća načela znanstvenog stvaralaštva i znanstvene metode, a također, i iste ili vrlo slične tehnike, metode, instrumentarije. Tako se na primjer, u gotovo svim znanstvenim područjima ( i disciplinama ) društveno – humanističkih znanosti mogu podjednako koristiti metoda analize i sinteze, induktivna i deduktivna metoda, metoda generalizacije i specijalizacije, ili instrument kao anketni upitnik.

Ilustracije radi navodi se nekoliko predmeta i zadataka13 metodologije društveno – humanističkih znanosti, i to :

12 Kukić, S., Demirović, M. : Metodologija znanstvenoistraživačkog rada

13 Čekić, Š. : Osnovi metodologije i tehnologije izrade znanstvenog i stručnog djela11

1 Pitanje logičke osnove savremenih socioloških teorija posebno pitanje elementarne i dijalektičke14 logičke osnove tih teorija, temeljni je polazni problem metodologije društveno – humanističkih znanosti. U ovu skupinu pitanja spadaju pitanja logičke sintakse i semantike znanstvenog jezika socioloških teorija.

2 Drugu skupinu pitanja čini problematika općih metoda društveno – humanističkih znanstvenih saznanja, kao što su, npr. : metoda modeliranja, statistička metoda, pozitivizam, metoda razumijevanja, metodološki strukturalizam i funkcionizam. U ovu skupinu spadaju suprotnosti metodološkog pozitivizma i mentalizma, individualizma i holizma itd.

3 Jedan od važnijih problema savremene metodologije uopće, a posebno društveno – humanističkih znanosti, predstavlja razrada teorijskih modela i načela marksističke, konkretne dijalektičke metodologije, odnosno razrada uopće i posebnih konkretno – dijalektičkih metoda, kao što su dijalektička analiza i sinteza, dijalektička klasifikacija, dijalektička definicija itd.

4 Metodologija društveno – humanističkih znanosti neminovno mora tretirati : teoriju znanstvenih činjenica, teoriju hipoteze, teorije znanstvenih teorija i znanstvenih zakona, njihovih interakcijskih veza i uloge u znanstvenom istraživanju, kao i u provjeravanju i predviđanju znanstvenih spoznaja, odnosno društvenih pojava.

5 Naročito aktuelan i metodološki aktuelan predmet metodologije društveno – humanističkih znanstvenih spoznaja mora biti posvećen teoriji tehnike, odnosno prakse društveno – znanstvenih istraživanja. Značenje razmatranja ove problematike je u tome što primjena raznih tehnika istraživanja u rješavanju socioloških pitanja, igra izuzetno važnu ulogu znanstvenog eksperimenta ili bar zamjene znanstvenog eksperimenta u sociološkim istraživanjima.

5.Metodika

U literaturi o metodama, metodologiji i tehnologiji izrade znanstvenog i stručnog djelaneki autori upotrebljavaju termin „metodika“15 kao sinonim termina „metodologija“ što nije tačno. Naime, metodika je posebna znanstvena disciplina u znanstvenom 14 Dijalektika kao nauka o općim zakonima kretanja vanjskog svijeta i ljudskog mišljenja upućuje da se spoznaja mora temeljiti na životnoj praksi kao materijalnoj činjenici. Prema dijalektici taj materijalni svijet, a onda i svijest o njemu, nalaze se u stalnom kretanju.

15 Čekić, Š. : Osnovi metodologije i tehnologije izrade znanstvenog i stručnog djela

12

području pedagogije, koja proučava zadatak, sadržaj, oblike i metode u nastavi ( nastavne metode ) pojedinih predmeta. Svaki nastavni predmet ima posebnu metodiku, te se govori o metodici materinskog jezika, metodici povijesti, metodici matematike, metodici statistike itd. Analogno značenju termina „metodika“, metodičar je stručnjak u metodici, odnosno odgojno – obrazovni radnik ( nastavnik ) koji ima dobar način postupanja sa materijom što je predaje.

6. Zaključak

Najjednostavnija definicija metodologije jeste da je to znanost o metodama znanstvenog istraživanja. Znanstvena metoda je skup različitih postupaka kojima se znanost koristi u znanstvenoistraživačkom radu da bi istražila i izložila rezultate znanstvenog istraživanja u određenoj znanstvenoj oblasti, znanstvenom području ili znanstvenoj disciplini. Uzevši u obzir da znanstveno djelo nastaje kao rezultat znanstvenog istraživanja primjenom znanstvenih metoda, izvodim zaključak da je metodologija neophodna za izradu znanstvenog djela, tj neophodno je poznavati metode odnosno postupke kojima se dolazi do određenih saznanja. Pisanje naučnih

13

djela je jedna posebna vrsta rada, koja ima svoje zahtjeve, principe, procedure i tehnike. Te zahtjeve, principe, metode i tehnike valja dobro upoznati, prije nego se odlučimo da pišemo neko naučno djelo bilo koje vrste.

7. Literatura

1. Šefkija Čekić : Osnovi metodologije i tehnologije izrade znanstvenog i stručnog djela

14

2. Dragutin Taboršak : Metodologija izrade znanstveno - istraživačkog rada, Fakultet strojarstva i brodogradnje, Zagreb

3. Stipe Belak : Uvod u znanost, , Visoka škola za turistički menadžment u Šibeniku, Šibenik, 2005

4. Slavo Kukić i Mujo Demirović : Metodologija naučnoistraživačkog rada društvenih znanosti, Bihać

5. Muhamed Filipović : Metodologija znanosti i znanstvenog rada, Sarajevo 2004

6. Internet : Wikipedia

15