ZNAČENJE – SMISAO – STVARNOST

1. referencija i smisaoDe Sosir – jezički izrazi svoje znalenje dobijaju iz dva izvora: jezik kojeg su ti izrazi dio i svijet koji ti izrazi opisuju.

On je vidio čovjeka. Ona je donijela psa.(nominali, supstantivi, tj. imenice i zamjenice, upućuju na pojave u svijetu)Odnos upućivanja između jezičkih izraza i entiteta u vanjskom svijetu – referencija. Značenje složenih izraza, ali i riječi nije potpuno ukoliko se ne razmotri i njihov odnos prema sistemu čiji su dio.Posebno je važno razmotriti riječi koje bismo mogli zamijeniti sa navedenim: čovjek – insan itd., pas – pseto, cuko itd.Značenje ne bi bilo potpuno isto ako bismo zamijenili navedenu riječ drgom.

Smisao – vrijednost koju dobijaju jezički izrazi u jezičkom sistemu. Različit konceptualni sistem je karakterističan za različite jezike.

mouton (fr.) – ovca i ovčije meso; sheep (engl.) – ovca, dok se druga riječ koristi za ovčije meso.

Paukal u bosanskom jeziku: nekoliko – 5 i više, nekolik (nekolika primjera) – 2, 3, 4.

2. iskaz, rečenica, propozicijaiskaz je najkonkretniji od ovog troga. Nastaje činom govora, pisanja jednog dijela jezika, jezičkog sistema.On je moj prijatelj. – iskaz.Svaki iskaz iako se ponovi isto, novi je iskaz koliko god puta se ponovilo.Rečenica je preuzeta od iskaza, tj. ako 5 puta ljudi koriste istu rečenicu, reći ćemo da imamo 5 iskaza iste rečenice. Rečenica ima apstraktne jezičke elemente.Upravni govorA. On je moj prijatelj. B. On kaže: „On je moj prijatelj“.Onaj ko ponavlja neće se truditi pogoditi intonaciju, ton, mimiku jer na nivou rečenice to nije važno. U iskazu su bitni svi popratni elementi jedne rečenice, dok se na nivou rečenice apstrahiraju stvari (bez ikakvih dodatnih elemenata). Propozicija nije lingvistički pojam. Izvorno pripada logici i znači istinito ili pravilno zaključivanje.

1

Odnosi se na one situacije u kojima se može izdvojiti gola situacija iz iskaza. Ona je zainteresirana za stanje stvari, zanemaruje strukturu rečenice, stilske efekte i sve što nema utjecaja na stanje stvari.

Španija je bilo ono što su Arapi osvojili. Oni koji su osvojili Španiju bili su Arapi.

Ista propozicija: Arapi su osvojili Španiju. Ona je ista za obje rečenice. Istinite ili lažne u svim slučajevima iste prepozicije. Ne može biti jedna istinita druga lažna.

3. literarno, neliterarno značenjeLiterarno – govornik o nečemu govori na običan, činjeničan, objektivan način.Neliterarno – govornik namjerno opisuje nešto na nesitinit, nemoguć, neprihvatljiv način, kako bi uspio dobiti određene efekte.Gladan sam. Umirem od gladi. Pojeo bih konje s pločama. Bijele mi mačke promiču ispred očiju.

Neliterarno se opisuje kao figurativno, preneseno značenje, i u vezi s tim se pominju različite figure: metafora, metonimija, sinegdoha, litota, hiperbola.Čak i površno istraživanje rečenica pokataz će da neliterarno proteže nad literarnim značenjem. Govornici namjerno upotrebljavaju ove rečenice kako bi postigli željene efekte.

Najveća teškoća pri razlikovanju literarnog od neliterarnog značenja: jezik se mijenja zato što govornik nastoji dati odgovore na pojave u svijetu.olovka ima srce; surfanje na netu; miš (za komp.); sto ima noge; čovjek je letio negdje itd.

Kognivisti – metafora je osnovni obrazac misije o svijetu. Koristeći određeni broj metafora kroz njih formulišemo svijet i mislimo samo tako.Vrijeme je mjesto. – u sred kuće (mjesni prilozi)Lakoff, Johnson: vrijeme je novac – nema kao već zamjenjuje vrijeme novcem: ti trošiš moje vrijeme, uštedjet ćeš na vremenu...Metaforske ekstenzije: u kulturi Aglosaksonaca vrijeme i novac su značajniji nego kod nas. Znači, metafore su kulturološki uvjetovane. Može se reći da je linija razgraničenja literarnog i neliterarnog tanka i slabašna.

Razlikovanje semantike i pragmatike je dosta teško.

2

Je li on budan? – semantičar: on znači muško spol, nije ni govornik ni sagovornik; pragmatičar: način na koji će se odnositi govornik i sagovornik, na šta se upućuje...

LEKSIČKO ZNAČENJE

Struktura i komponenta leksičkog značenja

Problem leksičkog značenja jedan je od temeljnih problema leksičke semantike. Taj problem uključuje šta je leksičko značenje i koje komponente u njega ulaze. Na višem nivou razlikovanja realija razlikuju se leksem i gramatem, a to su opet samo tipovi semema (semantema, sema). To odgovara Sosirovom označenom, tipolizira se na leksem i gramatem.Leksemi su semantemi u kojima se preslikavaju određeni elementi stvarnosti, a gramatemi su semantemi u kojima se preslikavaju određeni elementi jezika.

3