zoran_homen-marcel kiepach.pdf

MARCEL pl. KIEPACHZABORAVLJENI IZUMITELJ NA POLJU ELEKTROTEHNIKE

ZORAN HOMEN Pregledni članakGradski muzej Križevci Review articleTome Sermaggea 2, HR- 48260 Križevci

Primljeno/Recieved: 30.11.2005.Prihvaćeno/Accepted: 15.12.2005.

Obitelj Kiepach od Haselburga doselila se u Križevce u prvoj polovici 19. stoljeća, boraveći u tom gradu dozavršetka 2. svj. rata, kada su im dvorac i svi posjedi oduzeti od novih komunističkih vlasti. Njihov značaj,kao i uloga pojedinih članova obitelji u gospodarskom, humanitarnom, kulturnom i inovatorskom radu bilisu predstavljeni na velikoj izložbi 2004. godine koju je priredio Gradski muzej Križevci. Uz podatke opodrijetlu obitelji Kiepach, u ovom tekstu naglasak će biti na izumiteljskom radu mladog MarcelaKiepacha, posljednjeg muškog potomka križevačkog ogranka obitelji koji je poginuo u 1. svj. ratu u svojoj21. godini života. Želja nam je, da se i ovim tekstom pridonese, prije svega, boljem upoznavanju ovogingenioznog mladića i nepravedno zaboravljenog, talentiranog izumitelja.

Ključne riječi: obitelj Kiepach, Marcel Kiepach, izumitelj, patent, dinamo, žirokompas, mali transformator, elektrotehnika

Gotovo da i nema u Križevcima pripadnikastarije generacije koji nije čuo za vlastelinskuobitelj Kiepach u Križevcima. Već se i sadašnjipedesetogodišnjaci još sjećaju ostatakaKiepachovoga dvorca koji se nalazio u današnjojulici Kralja Tomislava, na mjestu parkirališta,izgrađenog u produžetku nebodera i stambenihzgrada, s lijeve strane ceste koja vodi premaželjezničkom kolodvoru. Oni, pak, mlađi, mogu ses Kiepachovim imenom sresti na križevačkomGradskom groblju, na obiteljskoj grobnici koja senalazi na svega desetak metara od ulaza na groblje,s lijeve strane glavne aleje. Jedan manji brojstanovnika grada dnevno se susreće s prezimenomKiepach jer stanuju u ulici, uz križevačku Šumariju, koja nosi ime upravo Marcela Kiepacha.

I tu, nažalost, završava naše znanje oKiepachima. Jer, nakon Drugog svjetskog ratanjihovo imanje im je oduzeto, dvorac je opljačkan,a komunističke vlasti u njega smještaju Seljačkuradnu zadrugu «Matija Gubec». Članovi obiteljiKiepach napuštaju Križevce, «oslobođeni» svojeimovine, narušenog dostojanstva, slomljena srca,ali ipak s neizbrisivom ljubavi prema Križevcima,ponosni na sva plemenita djela koja su činili iponosni na svoj doprinos čitavom jednom razdoblju u kojem su živjeli.

Tko su bili Kiepachi, odakle su došli, koji je bionjihov značaj u Križevcima i šire, što znamo očlanovima njihove obitelji – samo su neka odpitanja koja bi si postavio svaki znatiželjnik. A da lije uopće nešto ostalo o njima, postoje li kakovizapisi, fotografije, sjećanja? Srećom, odgovor jepotvrdan! Zahvaljujući kćerki vlastelina JosipaKiepacha, sada pokojnoj Pauli Kiepach-Nestoroff,koja je živjela u Voloskom kod Opatije, križevačkije Gradski muzej u posjedu sve dokumentacije kojase sačuvala o njenoj obitelji, tj. križevačkimKiepachima.

Svakim svojim dolaskom u Križevce tijekomsedamdesetih i osamdesetih godina 20. st. gospođaPaula bi donosila ponešto od te građe u Muzej. Upočetku je ta građa bila nepovezana i imala je samoznačaj uspomene na njezine pretke i članoveobitelji, ponajviše na njezina brata Marcela,izumitelja koji je kao vrlo mladi časnik poginuo u

113

ZORAN HOMEN • MARCEL pl. KIEPACH – ZABORAVLJENI IZUMITELJ...Cris, god. VII., br. 1/2005., str. 113-122

Dvorac Kiepach u Križevcima, srušen 1966. nakon urušenjajednog dijela zgrade

Prvom svjetskom ratu. Paula bi donosila bivšemravnatelju Muzeja prof. Vladimiru Srimšekuoriginalne patente od prijavljenih izuma njezinabrata koji je, kao šesnaestogodišnji dječak, bio uondašnjem tisku nazvan «umnim čudovištem» zbog svojih rješenja dinama i konstrukcije žiro-kompasa, što je odjeknulo kao senzacija u cijeloj Europi.Njegova sestra Paula imala je čak sačuvane injegove originalne izračune, bilježnice, fotografije,dopisnice kojima se javljao s fronte i, nažalost,pisma obavijesti o njegovom stradanju u ratu. Tu subili i podaci o njezinim roditeljima, korespodencijas prijateljima obitelji, fotografije njihovog dvorca isl. Odjednom, postao je to zanimljiv materijalkojega je trebalo obraditi, sistematizirati i objaviti.

Tako je 2004. godine nastala u Gradskommuzeju Križevci zanimljiva izložba jedinstvenihdokumenata, fotografija članova obitelji, njihovorodoslovlje i drugi dokumenti koji su samopotvrdili veliki značaj te obitelji o kojoj, nažalost,poslije 2. svj. rata nije bilo poželjno ni govoriti1.

Međutim, u sjećanju Križevčana nije blijedilauspomena na Kiepache jer su brojni njihovi preci,članovi obitelji ili znanci bili zaposleni na imanju iu samom dvorcu ili su, pak, imali neke druge

poslovne odnose. A uspomena na Kiepache nijemogla izblijediti jer je to jedna od najznačajnijihobitelji koja je ikad živjela u Križevcima i koji su usvojem gradu boravili nešto više od 100 godina.

O podrijetlu obitelji Kiepach od Haselburga

Obitelj Kiepach podrijetlom je iz Tirola.Njihovo prezime pojavljuje se u dokumentimapisano u više oblika: Khuepacher, Khuepach,Kühebach, Küchehach, Kiepacher, Kiebacher i,naposlijetku, samo Kiepach.

Prvi Kiepach koji se spominje je ChristophKüepach, tajnik i savjetnik na dvoru caraMaximiliana II. Nepoznate je domovine. Kupuje1549. god. od Stefana Stoßa dvorac Ried kodBozena ( tal. Bolzano). Godine 1552. dodijeljenomu je carsko plemstvo, a nekoliko godina iza togai pravo na pridjevak zu Ried. Godine 1576. poradisvog vjernog služenja dobiva na dar kneževskukuću u Bozenu. Njegov sin Ferdinand von Küepach od Rieda, upravitelj ureda zemaljskog poglavara od1607. do 1618., dovodi svoj rod na najviši nivo;kupuje 1580. burg Zimmerlechen u Obervölsu,1590. god. dvorac Haselburg kod Bozena, uspijevadobiti za sebe i svog brata Maxa od nadvojvodeFerdinanda II. Insbruck, 8. svibnja 1591. nadopunusvog grba s grbom ugaslog roda, tj. onim roda vonHaselburg i pravo nazivati se plemeniti odHauselburg, kupuje 1602. od Chistpoha von Velsadvorac Aichach nedaleko Reisa u okruguKaselruth, a 1606. god. burg Campenn kod Bozena. Kasnije su Küepachovi dospjeli do vlasništva naddvorcem Moos kod Sterzinga, postaju vlasnici kuće Botschen (Botschenhaus) u Botzenu, livade Gall(Gallwiese) kod Insbrucka, gdje osnivajuMarijansko svetište, postaju vlasnici jedne kuće usamom Insbrucku koju posjeduju i 1642.,plemićkog dvora Rundek na Obermeisu, koji je1714. god. prodan barunu Bernardu pl.Paraviciniju.2

IGNAC KIEPACH od HASELBURGA(1779.-1847.)

Osnivač hrvatske, preciznije, samoborskegrane Kiepacha je Baltazar Ignac Kiepach. Došao je iz Tirola u Hrvatsku oko 1800. godine, zaposlivši se u vojno-administrativnoj službi u Zagrebu. Ubrzose ženi barunicom Jozefinom Kulmer iz Samobora i napušta vojnu službu.

114


Paula Kiepach-Nestoroff (1899.-1993.) (snimio Z. Homen)

1 Zoran Homen, Obitelj Kiepach od Haselburga u Križevcima, katalog izložbe, Križevci, 2004.2 Izvor ovih podataka pronašli smo na internet adresi: www.tiroler-adler.org

Jozefina Kulmer (1782.- 1876.) bila je kćerbaruna Ivana (Emila) Kulmera, vlasnikasamoborskoga grada nakon grofova Erdödy i majke grofice Judite Sermage. Kulmeru je pripadao idvorac Balagovi Dvori kod Bregane.

Nakon očeve smrti Jozefina dobiva samoborskigrad s jednim dijelom imanja. Njezina sestraFranciska postaje vlasnicom drugog dijela imanja sBalagovim Dvorima. U tom dvorcu vjenčala se saznamenitim ilircem, grofom Jankom Draškovićem.

Ignac Kiepach bio je za vrijeme Napoleonovevlasti samoborski načelnik (maire) od 1809. do1814. godine3. Družeći se s grofom JankomDraškovićem, jednim od prvaka ilirskoga pokreta(svakako i zbog gore navedenih obiteljskih veza),Ignac Kiepach prihvaća ideje o važnosti razvojagospodarstva i širenja spoznaje o tome u narodu.Dokazao je to, između ostaloga, učlanjenjem 1842.godine u tek osnovano Hrvatsko-slavonskogospodarsko društvo4.

Ignac i Jozefina Kiepach kao začetnicisamoborske grane obitelji imali su šestero djece:

Luisa /Alojzija/ ( 1806.-1879.)Franciska ( 1806.-1884.)Nestor ( 1811.-1882.)Marcel ( 1813.-1887.)Albin ( 1815.-1879.)Nepomuk (1826.-1866.)

MARCEL (MARZELL) KIEPACH odHASELBURGA (1813.-1887.)

Četvrti je Ingacov sin, i najznačajniji u našojpriči o nastanku križevačke loze jer je on začetnikkriževačke grane Kiepacha. Dolazi u Križevceoko 1830. i preuzima križevačko imanje te posjedeGregurovec i Dubovec koje njegova majkanasljeđuje od obitelji Patačić, Drašković i Sermage.

Marcel je učio pravo u Grazu. Tridesetih godina 19. st. stupa u službu Križevačke županije. Zajednos bratom Albinom dobiva 1875. i posebnougarsko-hrvatsko plemstvo.

Marcel se brzo uključuje u gospodarski,politički i društveni život. Bio je podbilježnikKriževačke županije, član Hrvatsko-slavonskoggospodarskog društva od njegova osnutka 1841. itajnik križevačke podružnice, predsjednik Dioničke

štedionice u Križevcima (osnovane 1872.). Naprvoj Dalmatinsko-hrvatsko-slavonskoj izložbi uZagrebu 1864. izlagao je više vrsti žita, vino ivosak.Iz kataloga izložbe može se vidjeti da je zaizložbene proizvode dobio kolajne i počasnudiplomu.

Došavši u Križevce, Marcel je dao urediti iarhitektonski preoblikovati dvorac u kojemu ježivio sa suprugom Berthom von Claudius (1834.-1913.) iz Mainza. Roditelji su joj bili HeinrichRitter von Claudius i Silvia, rođ. grofica Delmestri.

Iz toga braka imali su četvoro djece:

PAULA (1856.-1892.) – udala se za barunaVladimira Vranyczany-Dobrinovića. Umire u 36.godini života.

GISELA (1858.-1877.) – umrla u 19. godini života i pokopana pokraj patronatske crkve u Dubovcu krajKriževaca.

OLGA ( 1860.- 1951.) – udala se za grofa HugaZedtwitza. Živjela 91 godinu.

JOSIP ( 1862.-1940) – posljednji vlasnikkriževačkoga imanja.

Marcel Kiepach bio je napredni veleposjednikšto se svakako moglo iščitati po njegovoj imovini.Ona se s vremenom i povećavala kupnjom štodokazuju tri zapisnika Kr. žup. sudbenog stola uKriževcima iz 1869. gdje se vidi da je u nekolikoobroka Kiepach kupio plemićko dobro Dubovec najavnoj sudbenoj dražbi 17. kolovoza 1868. odstečajnine Eduarda Zdenčaja (inv. br. 5261-3). Ocjelokupnoj imovini najbolje govori popis koji sečuva u Gradskom muzeju, nastao nakon Marcelovesmrti 27. lipnja 1887. (inv. br. 5229) koji pobrajasvu pokretnu i nepokretnu imovinu, dakle, novac,namještaj i druge osobne vrijednosti, zemlju, stoku,kuće i drugo.

Prvi križevački Kiepach pokopan je uobiteljskoj grobnici na gradskom groblju uKriževcima.

JOSIP pl. KIEPACH od HASELBURGA(1862.- 1940.)

Najveći dio svoje imovine Marcel ostavljasvojemu sinu Josipu Kiepachu koji će nastaviti

115


3 List mesečni HSGD, 1842. str. 484 nav.dj. str. 131

upravljati gospodarstvom i dalje povećavati posjeddo veličine 2.567 jutara. Da bi bolje mogaoupravljati tako velikim imanjem, Josip se upisuje na Kr. više gospodarsko i šumarsko učilište uKriževcima i 1882. završava školovanje.

Bio je član skupštine Bjelovarsko-križevačkežupanije, podnačelnik Gradskoga zasupstva5,predsjednik Dioničke štedionice u Križevcima, akao ugledan građanin biran je za zastupnika uSaboru.

Kao nasljednika križevačkoga veleposjeda,Josipa Kiepacha sjećaju se još samo najstarijiKriževčani. Rođen je 24. studenog 1862. uKriževcima. Godine 1893. ženi se barunicomMartom Locatelli od Schönfelda i Eulenburga,rođenom 1874. u Cormonsu (talijanska pokrajinaFurlanija). Imali su četvero djece:

MARCEL (1894.-1915.) – izumitelj, nazvan«čudom od djeteta», poginuo u I. svj. ratu 1915.Marcelovi posmrtni ostaci preneseni su 1917. uobiteljsku grobnicu u Križevcima. Njegovomsmrću izumrla je muška loza križevačkih Kiepacha.

MARICA (1897.-1985.) – udata 1924. zaMatiju pl. Ziegler Pozza ( Pucić) iz Dubrovnika.Poslije II. sv. rata seli u Ameriku blizu LosAngelesa, gdje je i pokopana.

PAULA (1899.-1993.) - dva puta se udavala(Lenarčić i Nestoroff). Iz prvoga braka imala sinaMilana, poznatog hokejaša, koji umire 1942. u 22.godini života. Do svoje smrti živjela u Voloskomkod Opatije. Pokopana je 1993. u obiteljskoj

grobnici u Križevcima. Zahvaljujući njoj svaočuvana dokumentacija o Kiepachima dospjela je ukriževački muzej.

ELZA (1902.-1991.) - udala se za češkogbaruna Karla Korb-Weidenheima. Do 1945. živjelisu u blizini Praga u Čehoslovačkoj, a nakon što imje oduzeta imovina od komunističkih vlasti preselili se u Austriju. Pokopana je u Thalu kraj Graza. Imali su četvero djece. Danas žive u Austriji i Njemačkoj. Njezin sin Alexander bio je jedini nasljednik svegašto je ostalo poslije smrti tete Paule. Poklonio je diograđe križevačkom Muzeju.

Josip umire 27. veljače 1940. u 77. godini života i pokopan je u obiteljskoj grobnici u Križevcima.

Marta pl. Kiepach, barunica Locatelli, suprugakriževačkog veleposjednika Josipa Kiepacha,preuzima vođenje vlastelinstva nakon smrtisupruga Josipa. Do 1946. živjela je u obiteljskomdvorcu u Križevcima, potom, nakratko, seli uZagreb. Nakon odlaska 1949. u Austriju, ironijomsudbine, život u svom dvorcu zamjenjuje životom u jednoj sobici staračkog doma u Grazu. Umire 25.travnja 1962. godine u 88. godini života. Pokopanaje na groblju Leonhartsfriedhof u Grazu.

MARCEL pl. KIEPACH od HASELBURGA(1894. -1915.)

Rodio se kao prvo dijete u braku vlastelinaJosipa i Marte Kiepach. Dobiva ime po svojemdjedu, prvom križevačkom Kiepachu.

Bio je veliki izumitelj na poljuelektrotehnike. Nažalost, neopravdanozaboravljen, a široj javnosti gotovo nepoznat posvojim izumiteljskim zaslugama.

Rodio se 12. veljače 1894. godine u Križevcima gdje završava pučku školu. Realnu gimnazijupohađao je u Zagrebu, završivši je 1912. imaturiravši 1914. godine. Već u svojoj 16. godinipostaje poznat po svojim izumima koje patentira unekoliko europskih država. Tadašnje novineproglašavaju ga ‘’umnim čudovištem’’, dakle,svojevrsnim ‘’čudom od djeteta’’, piše nanjemačkom jeziku 24. listopada 1911. list AgramerZeitung, a glavnu vijest o Marcelu donosezagrebačke Narodne novine jedan dan ranije, dakleod 23. listopada 1911. godine:

116


Josip Kiepach, posljednji križevački veleposjednik, snimljen uvrtu svojega dvorca

5 Imenik dostajanstvenika, činovnika i javnih službenika Kraljevina Hrvatske i Slavonije, 1899. str. 116

U osmom razredu zagrebačke realne gimnazijesjedi ove godine tih i skroman djak sa zamišljenim,melanholičnim očima. Uviek je ozbiljan, pa se čini,da smiešak nikada ne može ni preletjeti prekonjegova lica. Ime mu je Marcel pl. Kiepach, arodom je iz Križevaca, gdje mu je otac posjednik. Unaukama je dobar, ali nije odlikaš. I još prijenekoliko dana nitko nije ni mislio da se on uprivatnim svojim časovima zabavlja velikimidejama, koje kud i kamo prelaze omeđeni krugpropisanog školskog gradiva. Prekjučer, međutim,

puče glas u zgradi realne gimnazije, da je Kiepachuzeo u svim evropskim državama patent na dvaznamenita iznašašća i da se pariške, bruseljske iberlinske agenture otimaju koja će većimponudama privabiti mladog Marcela u svojtrgovački krug. Bruseljska agentura ‘’Globus’’nudi mu za jedno iznašašće smjesta 50.000 franakakao osnovnu bazu (koju je medjutim spremnaznatno povisiti) i 5% čistoga dobitka, dok živi.Parižka agentura javlja, da se je našao milijunaškikozorcij koji bi s najvećom spremnošću njegovaiznašašća financirao...

... Sve su ovo tako važna iznašašća, da će ucielom svietu pobuditi najživahniji interes, pa ičitav preokret. Mladom našem maturantu možemodakle najtoplije čestitati i zaželjeti, da mu i daljnjirad ( a čujemo da je zabavljen desetkom novihizuma) urodi ovakvim plodom na čast hrvatskomimenu i školi, koja ga je odgojila.

A kako se i ne bi novine raspisale, kad mladiMarcel već 16. ožujka 1910. patentira u Berlinusvoj žiro-kompas. Radilo se o uređaju za daljinskiprijenos pokazivanja otklona brodskog kompasa na

kojega nisu utjecale magnetske sile niti željeznookruženje broda. Marcel je ovaj svoj izum kasnijejoš usavršio.

Drugi njegov važan izum je Dinamo stroj zarasvjetu svih vrsta kola. Ovaj izum priznalo je 19.siječnja 1912. francusko Ministarstvo trgovine iindustrije. Spomenuto otkriće našlo je svojuprimjenu u osvjetljavanju kočija, automobila,omnibusa i željezničkih vagona, a električnaenergija proizvodila se njihovim kretanjem.

Nedugo zatim, Marcel prijavljuje Carskompatentnom uredu u Berlinu u lipnju 1912. svoj treći

117


Mladi Marcel snimljen u vrijeme svojih izuma i kao časnik uPrvom svjetskom ratu

izum: Strujni prekidač za rentgenske aparate, kojije djelovao na principu tlaka plina. Jedan od važnihnjegovih patenata je i Mali transformator za niskinapon kojega prijavljuje zajedno s poznatimkonstruktorom Heinrichom Weilandom. Ovaj malitransformator proizvodio je niski napon za razne

svjetiljke kao što su rudarske ili zubarske, zamotore aparata za masažu i sl. Tu je još ikonstrukcija Držača za čitanje knjiga, te zahtjev zapatentiranje Postupka za namatanje svitaka nazatvorenim okvirima.

Iz njegove obimne prepiske sa stručnjacima izBerlina (sačuvanih u Gradskom muzeju Križevci)može se zaključiti da je Marcel radio na

konstruiranju različitih električnih naprava kao štosu jednofazni motor, bifilarni most, variometar,istosmjerni motor, različiti mjerni instrumenti, azanimao se za područje magnetizma, akustike iprijenosa zvučnih signala.

Zahvaljujući njegovoj sestri Pauli sve što jeobitelj čuvala o njemu darovano je križevačkomMuzeju. Nalaze se tu originalna patentna pisma zagore spomenute izume, brojna korespondencija sraznim patentnim uredima i posebno s dipl. ing.Arthurom Kuhnom iz Berlina, vjerojatnimnjegovim odvjetnikom (zastupnikom) za patente.Tu je još i Marcelova bilježnica, odnosno blok sa130 listova izračuna, crteža, nacrta, formula idrugih olovkom ispisanih zabilješki (inv. br. 5228),koje mogu razumjeti samo stručnjacielektrotehničke struke. Zanimljivo je spomenuti daimamo nekoliko fotokopija Marcelovih pisamakoje je on slao svome ocu dok je imao svega 9godina. Već je tada konstruirao različite naprave jeru jednom pismu navodi: ...Preko nedjele i četvrtkeradim jednu novu mašinu koja meće slova u onajpleh...

Kako se uspomene najlakše čuvaju prekofotografija, tako ih je obitelj sačuvala veći broj, nakojima Marcela vidimo od majčinog naručja, prekoslika malog poljoprivrednika, mladog intelektualcai školarca, mladića s biciklom i na kraju, vojnogčasnika. Sačuvana je i njegova svjedodžba o ispituzrelosti koji je položio s odlikom. Zanimljiva jegodišnja svjedodžba osmog razreda realnegimnazije, šk. god. 1911./12., gdje uočavamo da jebio, nota bene, slab iz matematike! Postigao jesamo ocjenu dovoljan (kao i iz vjeronauka). Veomadobar bio je iz njemačkog, kemije, higijene igimnastike, a u rubrici fizika piše: izvrstan! (inv. br. 5234)

Nakon položenog ispita zrelosti 1914. godine iprvih uspjeha sa svojim pronalascima, roditelji gaipak šalju na studij gospodarskih nauka u Halle, aposlije u Berlin. Otac Josip vidio je u njemu svojega nasljednika na imanju i bilo je važno da mu sinstekne stručna znanja iz poljoprivrede. Ali Marcelaprivlače tehničke znanosti pa paralelno upisujeVisoku tehničku školu u Charlottenburgu u Berlinukoju polazi i njegov rođak Milan Kiepach. No, tonije potrajalo dugo. Izbijanjem Prvog svjetskog rata javlja se 1914. na frontu kao jednogodišnjidobrovoljac. Kao austrougarski vojnik poslan je narusku frontu u Poljsku gdje pogiba 13. kolovoza1915. godine. Najopširniji prikaz o tome donio je

118


Patentno pismo za žiro-kompas

Patentno pismo za dinamo iz 1912.

Wiener Salonblatt koji je, uglavnom, donosiovijesti o pripadnicima visokog društva. U br. 7 od12. veljače 1916. objavljena je fotografija Marcelau časničkoj uniformi i sljedeći tekst:

Na str. 10 donosimo danas sliku k.u.k.zastavnika 5. U1 pukovnije Marcela Kiepacha pl.Haselburg, koji je 13. kolovoza 1915. uRusiji-Poljskoj na čelu svojih ljudi umro junačkomsmrću. Rođen je u Križevcima u Hrvatskoj 12.veljače 1894. godine kao jedini sin veleposjednika inarodnog poslanika Josefa i žene Marthe Kiepachpl. Haselburg rođene baronice Locatelli pl.Schönfeld i Eulenburg. Maturirao je u Zagrebu sizvanrednim uspjehom te studirao potom jednugodinu u Halleu na Saale i dvije godine u Berlinuna visokoj školi za poljoprivredu, gdje je njegovoime upisano na ploči počasnih. Istovremeno jestudirao i na Technik u Charlottenburgu.

Bogatog talenta, vrlo muzikalan, osobitonadaren za slikarstvo, bio je izvanredno dobar uelektrotehnici. S neumornom marljivošću i sustrajnošću koja se rijetko susreće radio je i učio na tom području od svog najranijeg djetinjstva, te jeveć sa šesnaest godina napravio neke izume koji supobudili pažnju u stručnim krugovima te ih je jednaberlinska tvrtka preuzela i počela proizvoditi.Stekao je patente u Americi, Njemačkoj,Francuskoj i Engleskoj, bio učestalo u kontaktu sprvoklasnim stručnjacima koji su ga često opisivalikao “genija koji se rijetko rađa”. Glede njegovihpotraživanja njegovi su ga roditelji već kaošesnaestogodišnjaka poslali posjetiti prva i najveća tehnička i strojarska postrojenja u Njemačkoj, kao i svjetsku izložbu u Bruxellesu, gdje je marljivo učioo najnovijim tekovinama tehnike. Posjetio jenadalje letački miting u Lilleu, Zepelin postrojenjau Friedrichshafenu, najveću postaju za bežičnutelegrafiju u Nauenu itd., te zahvaljujućiizvanrednom pamćenju i neumornom studiranjustekao temeljito i opširno znanje neobično za takvudob.

28. lipnja 1914. prijavio se uaustrijsko-ugarskom konzulatu kao ratnidragovoljac i stavio se na raspolaganje jezgri 16.pješadijske pukovnije. Čim je njegovo godišteunovačeno iskoristio je svoje pravo najednogodišnje dobrovoljstvo, unovačen je u 5. U1pukovniju te je nakon vojne obuke u Varaždinu,Holicsu i Brucku na Leithi otišao na front protivRusije. Ispunjen domoljubnim entuzijazmom nije

mogao dočekati dan kada će biti poslan na ratište,zajedno sa svim svojim izvanrednim osobinama kao osobe i vojnika. Njegovi su ga nadređeni opisalikao “jednog od najboljih” i kao “ponospukovnije”. Prijavivši se dobrovoljno za opasnepatrole, uvijek na čelu, potičući svoje ljude narevnost, bio je najneustrašljiviji primjer hrabrosti iizvršavanja domoljubne dužnosti.

Unaprijeđen na čast zastavnika, odlikovansrebrnom medaljom za hrabrost I. i II. K1,sudjelovao je u raznim bitkama kod vojnognadvojvode Josefa i vojne postrojbe Woyrsch, kao iu pobjedonosnim pohodima u Lubinu, Iwangorodui Varšavi. 12. kolovoza usmrćen je konj na kojem jejahao, sljedećeg dana i on sam. Poginuo je kodStasina kao patrolni zapovjednik, usmrtio ga jejedan neprijateljski slaven pogodivši ga u srce.Sahranila ga je njegova eskadrila u parku dvorcaSabnie kod Sokolowa. Njegovi duboko ožalošćeniroditelji oplakuju jedno uzorno, izvanredno dijetena kojeg gledaju s ponosom i radošću, dijete kojeim nikada nije zadalo nikakve brige. Mlađe sestre,Mariza, Paula i Elsa, stare 18, 17 i 14 godina,također žaluju za jedinim herojski hrabrim bratom.

I zagrebački Jutarnji list od nedjelje, 31.listopada 1915. godine, na svojoj naslovnici donosivijest o Marcelovoj pogibiji.

Od tog vremena za Marcela Kiepacha se maločuje. Posljednja zabilješka izašla je o njemu 1925.godine u ediciji Znameniti i zaslužni Hrvati 925.-1925. na stranici 131.

Iz zaborava dužeg od 50 godina ponovo gaizvlači križevački novinar Ottone Novosel svojimnapisom u Vjesniku6. Dobivši od Muzeja na uvidgrađu o Marcelovim izumima, Novoselov je članakizazvao veliki interes javnosti i neizmjernu radostmeđu Marcelovim sestrama. Paula je odmahobavijestila sestru Maricu u Americi i Elzu uAustriji, a one su s veseljem komentirale tajdogađaj. Sretne su bile što njihov dragi ineprežaljeni Marcel ipak nije zaboravljen. Ujednom pismu Elza se prisjeća anegdote, vezane uzMarcelov odlazak u Berlin sa svojim‘’iznašašćima’’. Marcel je, naime, kao mladigimnazijalac sam pošao u Berlin, noseći svojenacrte. Kada se pojavio u jednom od patentnihureda upitali su ga zašto otac nije donio sam svojepatente, već ih je poslao po svojemu sinu. Nastalo je

119


6 Ottone Novosel, Nesuđeni križevački Tesla, Vjesnik, 28. siječanj 1979.

veliko čuđenje kada je Marcel objasnio da je upravo on autor donesenih pronalazaka, a ne njegov otac.

Za populariziranje među stručnim krugovimazaslužan je dr. Vladimir Muljević, profesoremeritus na Elektrotehničkom fakultetu u Zagrebu.On je o mladom izumitelju imao priopćenje na IV.Međunarodnom simpoziju o novim tehnologijamau Puli 19937. Obilježavajući 100. godišnjicurođenja Marcela Kiepacha naš Muzej je 1994.organizirao predavanje na kojem je dr. Muljevićgovorio o izumiteljskom radu ovog talentiranogmladića. Tada izlazi još jedan članak ZoranaHomena u Muzejskom vjesniku, glasilu muzejasjeverozapadne Hrvatske, u kojemu se navode, poprvi put, i podaci o povijesti obitelji Kiepach8. Učasopisu «ABC tehnike», kojega izdaje Hrvatskazajednica tehničke kulture, dr.Vladimir Muljević2001. godine ponovo podsjeća mlade čitatelje najednako tako mladoga izumitelja Kiepacha9.

Nakon saznanja o pogibiji, u Križevcima je bilaorganizirana komemoracija. Zaključujemo to popisaćim strojem ispisanom govoru kojega jesastavio dr. Fran Gundrum Oriovčanin, gradskifizik (inv. br. 5222). Na tri stranice teksta,nadahnuto i dirljivo Gundrum donosi Marcelovcurriculum vitae i opis njegove pogibije. Govornosi datum od 7. rujna 1915. godine (inv. br. 5222).Sačuvano je i više pisama sućuti obitelji Kiepach iosobni brzojav austrijskog nadvojvode LeopoldaSalvatora i supruge Blanke (inv. br. 5215/2).

Tek dvije godine nakon pogibije Marcelovotijelo preneseno je u Hrvatsku. O prijenosu tijelavlakom, uz pratnju jednog vojnika, saznajemo izpisma upućenog ocu Josipu (inv. br.5215/1). Njemu se iz Sabnie, (okrug Sokolow u Poljskoj), javioLucian Moniuszko (i supruga Josephina) kraj čijegdvorca je bio pokopan Marcel i koji je preuzeoorganizaciju dopreme Marcelovog tijela. Račun zanastale troškove poslao je naknadno poštom. Tijeloje bilo izloženo na odru u obiteljskom dvorcu očemu nam svjedoči jedna sačuvana fotografija.Pogreb je obavljen 20. siječnja 1917. nakriževačkom groblju. Nadgrobno slovo održao jeopet dr. Fran Gundrum Oriovčanin.

Prerana smrt ovog mladog izumitelja lišila nasje mogućnosti primjene još mnogih i, zapravo,nepredvidivih pronalazaka koji bi sigurno bili od

koristi cijelom čovječanstvu. Uostalom, otkrića zanjegova života to su i potvrdila. Hoćemo li ikadasaznati koliko je njegovih izuma našlo svojuprimjenu, a da nisu bili prikazani kao njegovointelektualno vlasništvo? Kako su zapravo završiliti patenti nakon 1918. godine? Dr. Muljević smatrada su Kiepachovi patenti ukradeni, a dr. MiraKolar-Dimitrijević u svojim rukopisima navodikonstataciju da su patenti ušli u masu kojom susaveznici nakon završetka Prvog svjetskog ratakonfiscirali patente državljana Austro-UgarskeMonarhije, pa tako i one našeg Marcela, što je usvakom slučaju vjerodostojnije. Kako su i takvapitanja rješavana versajskim ugovorom, preostajepovjesničarima da se pozabave tomproblematikom.

Ovdje su izneseni svi, do sada, poznati idostupni podaci o našem mladom izumitelju, onjegovom životu, postignućima i uspjesima i,nažalost, pogibiji. U Gradskom muzeju Križevcičuvaju se podaci i o drugim pojedinostima iznjegova djetinjstva koji nisu bitni kada govorimo oMarcelu kao izumitelju. A jesmo li upoznali baš sva njegova izumiteljska rješenja? Postoje li područjakojima se bavio, a da o tome nemamo saznanja? Dali se išta od toga negdje sačuvalo? Odgovore na tapitanja dobili smo u proljeće 2004. godine.Slučajnost je htjela da to bude baš u vrijeme kada sepripremala izložba o obitelji Kiepach. Naime,nakon jednog pisma upućenog križevačkomgradonačelniku Branku Hrgu, uskoro u Križevce iosobno dolazi uvaženi arhivist iz Maribora dr. Peter Pavel Klasinc da bi nam priopćio kako je unjihovom Arhivu pronašao oko 1.000 originalnihdokumenata o izumitelju Marcelu Kiepachu izrazdoblja od 1911. do 1913./14. godine! Ostali smosvi iznenađeni, ali i beskrajno obradovani. Dr.Klasinc ponio je sobom više desetaka kopijapronađenih dokumenata i poklonio ih Muzeju.Među dokumentima ima prepiske s brojnimpatentnim uredima, različitih crteža, zabilješki iizračuna u kojima bi se najbolje snalazili stručnjacis područja elektrotehnike. Nas je prvenstvenozanimalo otkuda ti dokumenti u Mariboru kadaMarcel nikada tamo nije boravio. Onda smorazotkrili enigmu. Naime, Marcelov rođak MilanKiepach (1892.-1989.) studirao je, kako smo većnaveli, na Visokoj tehničkoj školi u Berlinu uvrijeme kad i naš Marcel. Odlaskom na bojišnicu

120


7 Vladimir Muljević, Mladi izumitelj Marcel pl. Kiepach, IV. Međunarodni simpozij o novim tehnologijama, Pula 25.-27-10.1993. (Zbornikradova), str. 202-205

8 Zoran Homen, Križevački izumitelj Marcel pl. Kiepach, Muzejski vjesnik 17, Zagreb 1994. str. 119-1239 Vladimir Muljević, Marcel pl. Kiepach, “ABC tehnike” br. 447, rujan 2001.

kao dobrovoljac, Marcel vjerojatno ostavlja svesvoje papire rođaku na čuvanje. Kako je doživiotragičnu smrt, sva dokumentacija ostala je kodMilana Kiepacha. Nakon studija on se zapošljava1920. u poznatoj elektrani Fala kod Maribora ipostaje njezinim dugogodišnjim direktorom. Kadaje nedavno u mariborski Arhiv pristigla građa izelektrane među njom se našla i Marcelovaostavština.

Otkriće gotovo tisuću novih dokumenata iobimne korespondencije Marcela Kiepacha nameće potrebu detaljnijeg istraživanja njegovog doprinosa na polju elektrotehnike i uloge u nastanku nekihizuma koji su, nakon njegove pogibije, moždapripisani drugima. Dr. Klasinc iznio je tadaprijedlog o organiziranju jednog međunarodnogsimpozija na tu temu, gdje bi se uključili i arhivisti ipovjesničari i stručnjaci elektrotehničkih znanostiiz onih zemalja s kojima je Marcel kontaktirao. Nataj način valorizirala bi se uloga mladog izumiteljaMarcela Kiepacha koji je svojim pronalascimapridonio razvoju nekih, danas opće prihvaćenih,tehničkih postignuća. Marcel je to, vjerujemo,zaslužio. U Križevcima smo to prepoznali:Inovatorsko društvo i jedna ulica u Križevcimanose njegovo ime.

Summary

Marcel Pl. Kiepach – A Forgotten Inventor onthe Field of Electrotechnics

Key words: the Kiepach family, MarcelKiepach, inventor, patent, dynamo, gyrocompass,small transformator, electrotechnics

For the purpose of the management of theirestates, the aristocratic family Kiepach ofHaselburg moves to Križevci after the year 1830.They stem from the South of Tirol, and in the 16thct. they are awarded the title of «the noblemen ofHaselburg» (Haselburg is a fort near Bozen). IgnacKiepach was the first of the Kiepachs to move toCroatia around 1800. He becomes the owner of thecity of Samobor by marriage. His son is theprogenitor of the Križevci branch of the Kiepachs.The aristocratic family Kiepach lived in Križevcifor over 100 years and because of their credits onthe areas of economy, the advancing of agricultureand other beneficences, they represent one of themost significant families ever to have lived inKriževci. Unfortunately, after World War II thecommunist government confiscate their property

and their castle in Križevci, and the inheritorsmostly leave Croatia. Paula Kiepach-Nestoroff, thedaughter of the last nobleman, is the only one whohas stayed. Thanks to her, the City Museum ofKriževci acquired all of the preserveddocumentation on the Kiepach family, whichenabled us to investigate on their origin, genealogyand the significance of the family as a member ofthe Croatian aristocracy.

In the heritage of the Kiepach family there werealso the original documents concerning theinventor’s work of the young Marcel Kiepach(1894- 1915), brother of the mentioned Paula.While still in high school, he became famous for his inventions at the age of 16. The newspapers calledhim a «monster of the mind» (Wunderkind), and his inventions were a sort of a sensation among expertsas well as in the broader public. As early as in 1910,Marcel Kiepach patents his gyrocompass in Berlin.It was a device for the remote transmission of theinclination of the ship compass, upon whichundesired magnetic forces or the metalsurroundings of the ship had no effect. Thisinvention enabled the ships to navigate moreprecisely. After that, in 1912 he patents the«dynamo machine for the lighting of all kinds ofvehicles» in Paris. In the same year he reports to theoffice in Berlin an electric switch for X-raymachines, which worked on the basis of gaspressure. The invention of the small transformatorfor low voltage (which was used for miners’ anddentists’ lamps, massage motors etc.) was also ofspecial importance, and it was patented by himtogether with the famous designer HeinrichWeiland.

Marcel also worked on other inventions on thefield of electrotechnics, which is shown by manysketches, calculations and notes, preserved in theCity Museum of Križevci. For his inventions, hewas called the «Tesla of Križevci». His careerhowever ended by his tragic death in World War I,where he died in 1915 as a volunteer on the front atthe age of 21.

Except the City Museum of Križevci, numerous documents about Marcel Kiepach (sketches,calculations, correspondence) have also lately beendiscovered in the Archive of Maribor (Slovenia).His relative Milan Kiepach, a fellow-student of hisin Berlin, took all of the documentation of theyoung inventor after his death and brought it toMaribor where he found employment. For this

121


reason there are proposals to organize aninternational scientific assembly on MarcelKiepach, in order to try to discover other documents in the countries with which he was in contactregarding his inventions. This is the only way to

establish the real contribution of Marcel Kiepach,the unjustly forgotten inventor on the field ofelectrotechnics.

(Translated by Marina Bertović)

122


zoran_homen-marcel kiepach.pdf

Documents