IZVORLIST ŽUPE SV. ANTE PADOVANSKOG - TUČEPIGOD. XXIII. SV. ANTE 2016. BR. 20 (48)

1901. - 2016.

PROGRAM PROSLAVE BLAGDAN SV. ANTETUČEPI 2016. GODINE

Petak, 10. lipnja19,30 - Početak trodnevnice u crkvi sv. Ante20,00 - Sv. misa

Subota, 11. lipnja18,30 - Ispovijed u crkvi sv. Ante19,30 - Trodnevnica20,00 - Sv. misa

Nedjelja, 12. lipnja18,30 - Ispovijed u crkvi sv. Nikole Tavelića19,30 - Trodnevnica20,00 - Sv. misa

Ponedjeljak, 13. Lipnja9,00 - Molitva i polaganje cvijeća ispred središnjeg križa na groblju Male Gospe10,30 - Svečana procesija i sv. misa u crkvi sv. Ante20,00 - Sv. misa i blagoslov djece u crkvi sv. Nikole Tavelića

3IZVOR

IZVORLIST ŽUPE SV. ANTE PADOVANSKOG - TUČEPI

GOD. XXIII. SV. ANTE 2016. BR. 20 (48)

RIJEČ ŽUPNIKA

Kod takvog zdanja morala je biti i velika fešta srca i duša svih sudionika, a posebno župni-ka fra Ante Gilića. Fra Ante je

„skovao“ plan i dao se na posao. Grad-nja je započela 1898. godine. O svemu tome lijepo je pisao župnik fra Milan Šetka „Tučepska spomenica“ (s. 65.-68., Tučepi , 1968.).

Ako dobro promislimo, gradnja jedne crkve nikada nije dovršena. Ne mislimo samo na popravak. Kamena kuća zapravo je simbolika duhovne gra-đevine u koju se mi kao živo kamenje ugrađujemo. Tako svaka generacija gradi svoju crkvu u arhitektonskom i duhov-nom smislu. Stoga kuća Božja i župna za-jednica u Tučepima danas izgleda sasvim drukčije od one prije sto petnaest godina.

Možemo reći kako za svaku generaciju, pa tako i za našu, vrijede ista pravila o tome kako izgraditi crkvu i župnu zajednicu.

Temelj

Svaka kuća Božja, bez obzira u ko-jem je vremenu i stilu građena, ima svoj kamen temeljac i svoj zaglav-ni kamen koji sve drži. Zaglavni je i temeljni kamen, na kome je

crkva sagrađena, Isus Krist. Sv. Pe-tar u svojoj Prvoj poslanici 2, 4-9 citira proroka Izaiju: „Evo postavljam na Sion kamen odabrani, dragocjeni kamen uga-oni, temeljac. Onaj koji u nj vjeruje, neće propasti.“ (Iz. 28,16). Sv. Petar nadoda: „ Za vas, koji vjerujete, dragocjen.“ Župnu zajednicu možemo graditi samo ako gle-damo Krista, ako slušamo njegove riječi,

JUBILEJ NAŠE CRKVE SVETOG ANTE PADOVANSKOG 1901. – 2016.

Živo kamenje u našoj crkvi

• Naša Crkva sv. Ante posvećena je i otvorena za službu Božju 1901. na blagdan sv. Ante.

• Biskup Filip F. Nakić obavio je posvetu.

4 IZVOR

ako Mu vjerujemo, ako Ga ljubimo, ako se svakodnevno trudimo Njega nasljedova-ti, ako Evanđelje prožima naše svakod-nevno djelovanje. Nije slučajno oltar, koji označuje Krista, središte svake kuće Bož-je, a oko kojeg se gradi živa zajednica nje-gova Crkva. Sv. Petar dodaje i drugu mo-gućnost: „ A za one koji ne vjeruju, kamen spoticanja, stijena sablazni. O nj se spotiču jer ne vjeruju Riječi.“ ( 1. Pet. 2,7). I danas postoje oni koji se spotiču na njegovu ri-ječ i njegove zahtjeve. I mi koji vjerujemo često smo u kušnji Boga i njegovu riječ prilagođavati svojoj volji. Zaboravimo da smo stvoreni za „Božju svojinu“ ( 1. pet. 2,9).

Nosivi stupovi

Svaka kuća Božja osim temelja ima i no-sive stupove. Bez njih bi se čitava građe-vina urušila. Kao nosive stupove svoje Crkve, Krist je izabrao dvanaest apostola. Rekao im je: „ Tko vas sluša, mene sluša.“ ( Lk. 10,16). Od početka vrijedi: „Ubi Petrus, ibi Ecclesia – gdje je Petar, gdje su aposto-li, tu je Crkva.“ Dakle, župnu zajednicu, njegovu Crkvu možemo graditi samo u zajedništvu i nasljedstvu apostola i Petra s našim biskupom i biskupima cijeloga svijeta, s papom u Rimu.

Nekima je postalo moderno biti kršća-nin, a ne slijediti riječi biskupa i pape. Po kome se onda orijentirati u sekularizira-nom svijetu? Hoće li to biti televizija, no-vine, filmovi ili ono što nam papa i naši biskupi u ime Isusa Krista naviještaju za naše spasenje? Krist je znao za Petrovu zataju i slabosti apostola. Uza sve to, po-stavio ih je za nosive stupove svoje Crkve i rekao im: „Tko vas sluša, mene sluša.“

Nosivi zidovi

Treće i zadnje, da bi se sagradila kuća Božja, potrebni su nosivi zidovi, prozo-ri, vrata, tisuće stijena i dijelova koji će građevinu učiniti kućom Božjom. Svaka stijena, svaki građevinski dio, svaka boja, svako drvo koje bi nedostajalo i na svome mjestu ne bi ispunilo ulogu zajedništva, umanjuje i slabi građevinu. To isto vrijedi za izgradnju zajednice. Uloge su različi-te, ali svaki dio ima svoju vlastitu ulogu. Župnu zajednicu možemo dobro graditi samo ako se svaki član trudi ispuniti ulo-gu na svome mjestu i tako da vlastiti dio doprinese cjelokupnom zajedništvu.

Nama u našoj župnoj zajednici u Tuče-pima radost je, čast i ponos doživljavati to koliki se članovi našeg zajedništva ak-tiviraju u različitim službama da bi Krist i njegova Crkva u Tučepima bili vidljivi. Spomenut ću neke: župno pastoralno vijeće, ekonomsko vijeće, pjevački zbor, ministranti, dječji zbor i zbor mladih, obitelji koje čiste i uređuju crkvu, čitači, obitelji koje godinama rade na karitativ-nom polju, molitveni susreti, mladi u župi i studenti u gradovima gdje studiraju itd. Svi se trude kako bi našu župnu zajedni-cu, Kristovu crkvu u Tučepima, učinili ži-vom građevinom vidljivom svakom oku. Njima pripada naša pohvala i zahvala. Oni svjesno grade živu katedralu našega mjesta.

Naš ovogodišnji jubilej posvete Crkve sv. Ante nije samo sjećanje na prošlost, nego Božji poziv svakome od nas da ono što je davno započeto, nastavimo. Pozvani smo građevinu od kamena ispuniti životom čiji je temelj Isus Krist. Taj temelj danas nosi papa s biskupima i svakim od nas.

fra Nediljko Šabić

5IZVOR

Papa Franjo izaziva i iznenađuje. Izazi-va svojim odlukama i iznenađuje svo-jim nastupima. To čini i proglašenjem

izvanredne Svete godine milosrđa koja je započela 8. prosinca 2015. i trajat će do 20. studenoga 2016. Za obična vjernika, kakvih je mnogo i u našim Tučepima, postavlja se pi-tanje o značenju toga događaja. Koja je svrha Godine milosrđa, čemu Jubilej milosrđa?

Prisjetimo se da običaj proglašavanja jubileja seže u Stari zavjet, kada ga je svakih 50 godi-na Božji izabrani narod slavio da bi uspostavio društvenu pravednost. Taj starozavjetni jubilej Crkva preuzima i daje mu duhovno značenje koje se sastoji u produbljenju životom svje-dočene vjere, u obnovi odnosa prema Bogu i bližnjemu. Godine 1300. papa Bonifacije VIII. proglašava prvi kršćanski jubilej koji se trebao slaviti svakih stotinu godina. Njegova učesta-lost kasnije se smanjuje na 25 godina, tako da svaka generacija može doživjeti bar jednu ju-bilejsku godinu. Izvanredna sveta godina, kao ova koju je proglasio papa Franjo, nije vezana na ritam od 25 godina nego uz posebne prigo-de. Tako je dosada bilo 26 izvanrednih svetih godina.

No vratimo se početnom pitanju: zbog čega Godina milosrđa? Što zapravo znači milosrđe? Na vjeronauku smo učili djela milosrđa tjele-

snih: nahraniti gladne, napojiti žedne, zaodje-nuti gole, primiti putnike, pohoditi bolesne i utamničene, pokopati mrtve. U duhovna djela milosrđa spada: savjetovati dvoume, pouči-ti neuke, pokarati grješnike, utješiti žalosne, oprostiti uvrjede, podnositi nasilne, Boga mo-liti za žive i mrtve.

Budući da se u vremenu velikih i naglih pro-mjena mnogi kršćani izgubili osjećaj za milo-srđe, po Papinoj želji Crkva je pozvana učiniti vidljivim znakove Božje nazočnosti i blizine, kako bi ljudi mogli upoznati Božju milosrdnu ljubav koja se očitovala u Kristu Isusu.

G O D I N A M I L O S R Đ A

Čemu „Godina milosrđa“?

• Upraviti pogled prema Bogu, milosrdnu Ocu, i braći potrebitoj milosrđa, znači skrenuti pozornost na bitni sadržaj Evanđelja, a to je Isus, utjelovljeno Milosrđe, koji objavljuje veliko otajstvo Božje ljubavi. Tako slaviti Jubilej milosrđa znači staviti u središte svoga života ono što je za kršćansku vjeru specifično, to jest Isusa Krista, milosrdnoga Boga.

6 IZVOR

Božje ime je milosrđePapa Franjo često ponavlja: Božje ime je mi-losrđe, Božja radost je opraštanje. Bog je, na-ime, biće milosrđa. Malo se koje Božje svoj-stvo u Svetom pismu spominje i slavi koliko milosrđe. Najveće milosrđe prema ljudima Bog pokazuje šaljući svoga Sina da ponovno uspostavi zajedništvo između Boga i čovjeka. Krist Isus konačna je i potpuna objava Božjega milosrđa, vidljivo milosrđe Boga koji je „Otac milosrđa i Bog svake utjehe“ (2 Kor 1, 3). Jed-na je od glavnih tema Evanđelja Isusovo bla-ženstvo: „Blago milosrdnima, jer će milosrđe postići.“ Upraviti pogled prema Bogu, milo-srdnu Ocu, i braći potrebitoj milosrđa, znači skrenuti pozornost na bitni sadržaj Evanđelja, a to je Isus, utjelovljeno Milosrđe, koji objav-ljuje veliko otajstvo Božje ljubavi. Tako slaviti Jubilej milosrđa znači staviti u središte svoga života ono što je za kršćansku vjeru specifično, to jest Isusa Krista, milosrdnoga Boga.

Suvremeni način mišljenja kao da se suprot-stavlja Bogu milosrđa i nastoji iz života istri-jebiti i iz čovjekova srca istrgnuti i sam pojam milosrđa. Stoga je Crkva pozvana Božje mi-losrđe istinski živjeti i svjedočiti suvremenom svijetu, kako bi milosrđe dospjelo do srca i uma svakoga čovjeka. U tome se ugleda u Krista Isusa kako bi dotaknula srca vjernika i potaknula ih na istinski susret s Bogom. Sveta godina je prigoda i izazov zaživjeti ispravan odnos prema Bogu, bližnjemu i svemu stvore-nju te biti djelotvornim znakom Božjega milo-srđa u sredini u kojoj živimo i radimo.

Milosrdni poput Oca Izvanredna Sveta godina velik je dar Božje milosti i milosrđa. Tijekom toga jubileja koji se odvija pod geslom „Milosrdni poput Oca“, pozvani smo upravljati svoj pogled na Božje milosrđe, približavati se otajstvu Boga koji je milosrdni otac. Jednako tako pozvani smo se okrenuti prema bližnjima, iskazujući djela mi-losrđa. Iskusiti Božje milosrđe i njega živjeti, to je svrha Godine milosrđa. Čak i kad smo slabi i grješni, Bog nas voli kao što roditelj voli svoju djecu. Bog nam dolazi u susret ra-širenih ruku poput milosrdnog oca iz evanđe-oske prispodobe (usp. Lk 15, 11-32). Temelj je svemu tomu milosrdna Božja ljubav, koja i od nas zahtijeva da tako djelujemo: „Budite milosrdni kao što je Otac vaš milosrdan“ (Lk 6, 36).

„Milosrđe Božje je njegova brižnost i odgo-vornost prema nama. On sam osjeća se odgo-vornim, to jest želi naše dobro i želi nas vidjeti sretne, ispunjene radošću, vedrinom i mirom“ (Lice milosrđa, 9). Milosrđe je od temeljna značenja za našu vjeru u Boga, koji je ljubav i koji nas susreće u Isusu Kristu. Godina mi-losrđa vrijeme je povlašteno za slavljenje i postizanje Božjega milosrđa u sakramentu po-mirenja. U smjernicama za istinsko življenje Izvanrednog jubileja milosrđa Papa nas poziva na molitveno slušanje i razmatranje Božje ri-ječi. Na taj način moguće je usvojiti milosrđe kao vlastit način života.

Godina milosrđa vrijeme je prikladno za ispiti-vanje sebe, kako postupamo sa samim sobom, sa životom koji nam je Bog darovao i s drugi-ma koje je stavio na naš životni put. Jesmo li zaista milosrdni prema sebi i drugima? Milo-srđe je nešto stvarno, konkretno. Sastoji se u našem djelovanju, ne toliko u riječima koliko u djelima, u govorenju životom a ne jezikom, opominje nas Papa. Da bismo to mogli, potre-ban nam je najprije istinski povratak k sebi, os-tvarenje promjene u osobnom životu, vježba-

7IZVOR

nje u milosrđu i milosrdnu postupanju prema sebi i drugima. Na taj način možemo najbolje doživjeti Božju ljubav, dobrotu i milosrđe, koji otvaraju sva srca i vrata.

Iskustvo milosrđaSvrha je, dakle, Godine milosrđa osvježiti svo-je spoznaje o Bogu, koji nas neizmjerno ljubi i prihvaća poput milosrdnog oca iz Evanđelja. Jednako tako, Godina milosrđa je i traženje oproštenja od milosrdnoga Boga u sakramentu pomirenja, kako bismo „rukama dotaknuli ve-ličinu milosrđa“ te milosrđe koje Bog iskazuje nama, a mi iskazivali drugima. Pristup sakra-mentu ispovijedi pomaže nam ponovno otkriti Božje milosrđe. Vrata milosrđa, naime, otva-raju se prema unutra, tj. prema nama samima. Ako ih otvorimo Bogu, on može doći k nama i ispuniti nas svojim milosrđem. Ako njegovo milosrđe osobno iskusimo, moći ćemo milo-srdno postupati prema sebi i drugima. A biti uistinu milosrdan znači živjeti svjestan da su i drugi grješni i nesavršeni kao što smo i sami. Ako u životu iskusimo milosrđe, bit ćemo u stanju djela milosrđa iskazivati onima koje svakodnevno susrećemo.

Godina milosrđa prigoda je u životu iskusiti blagi dodir Božjega praštanja, njegovu pri-sutnost i blizinu, osobito u trenucima velike potrebe. To je bogomdana prilika nauči-ti birati ono što je Bogu drago. Papa pak tvrdi da je Bogu najdra-že oprostiti svojoj djeci, biti milosrdan prema njima, da i oni mogu oprostiti dru-

gima te biti luč Božjeg milosrđa u svijetu. To je ono što se Bogu najviše sviđa.

Godina milosrđa poziva nas na otvaranje srca kako bi nas Božja ljubav ispunila milosrđem. Zove nas na radost jer nas je Isus, poput Do-broga pastira, ponovno pronašao pozivajući nas da se vratimo u Božji zagrljaj te iskusimo njegovo milosrđe i njegovu ljubav. Na taj na-čin spoznajemo da milosrđe može stvarno pri-donijeti izgradnji boljega i pravednijega svije-ta. Napose u današnjem vremenu, u kojemu je praštanje rijedak gost u sredini u kojoj živimo. Potrebno je podsjećati na milosrđe, i to u obi-telji, na ulici, na radnome mjestu.

Papa Franjo tvrdi da uz Božje milosrđe ima i drugih potreba na koje treba ukazati. Među-tim, treba imati na umu da je u korijenu zabo-rava milosrđa uvijek sebeljublje. Ono poprima oblike isključiva traženja osobnih interesa, želje za gomilanjem bogatstava, nebrige za sudbinu potrebitih. Sve je to opreka milosrđu. Nagoni sebeljublja, koji milosrđe čine tuđin-cem u svijetu, tako su brojni da ih često nismo u stanju prepoznati kao ograničenost i propust. Stoga nas Godina milosrđa poziva da iskusimo Božje milosrđe i budemo svjedocima da ono nadilazi svaku ljudsku granicu i da je kadro promijeniti nas i svijet u kojemu živimo.

Dinko Aračić

8 IZVOR

Što je JUBILEJ?Jubilej ili jubilejska godina ustanovljena je još u Starom zavjetu. Naziv jubilej dolazi od hebrejske riječi - jubal - ovnujski rog, u koji se trubilo prigodom proglašenja jubilejske godine.

Isus Krist - ispunjenje jubilejaU Novom zavjetu Isus Krist predstavlja se kao onaj koji u potpunosti ispunjava stari jubilej navješćujući radosnu vijest siroma-sima, sužnjima oslobođenje, vid slijepima, proglašujući godinu milosti Gospodnje. (Usp. Lk 4,16-21).

Praktični savjeti za življenje Izvanrednog jubileja

U spomenutoj buli papa Franjo nudi i kon-kretne savjete za Svetu godinu milosrđa:- hodočastiti do Svetih vrata u Rimu ili na nekom drugom mjestu u svijetu, što pred-stavlja znak da je milosrđe cilj koji treba do-segnuti, te zahtjeva predanost i žrtvu- tražiti Božju pomoć u svojim slabostima i prihvatiti Božju prisutnost i blizinu- ne suditi i ne osuđivati, kako bismo izbjegli Božju osudu- kloniti se ljubomore i zavisti- ne govoriti loše o drugima i tako narušava-ti njihov ugled- opraštati i biti oruđe oproštenja i milosrđa, “jer smo mi oni koji su prvo primili milosrđe od Boga”

- otvoriti svoje srce egzistencijalnim perife-rijama, donoseći utjehu i solidarnosti onima koji u današnjem svijetu žive nesigurnost i patnju- čuvati se ravnodušnosti i rutine, te de-struktivnog cinizma koji nas sprečavaju u otkrivanju novosti- radosno činiti duhovna i tjelesna djela mi-losrđa, kako bismo probudili naše uspavane savjesti pred tragedijom siromaštva i na-vijestili slobodu zatočenicima suvremenih ropstava.- proživjeti korizmeno vrijeme tijekom ove Jubilarne godine kao povlašteni trenutak slavljenja i doživljavanja Božjeg milosrđa- meditirati nad brojnim stranicama Svetog Pisma kako bismo ponovno otkrili Očevo milosrdno lice- uključiti se u inicijativu “24 sata za Gospo-dina” koja će se slaviti u petak i subotu prije četvrtog korizmenog tjedna i postaviti sa-krament Pomirenja u središte- promicati susret sa židovstvom i islamom te drugim plemenitim vjerskim tradicijama kako bi otklonili svaki oblik uskogrudnosti i nepoštovanja, nasilja i diskriminacije.

Što grijeh uzrokuje kod onoga tko čini?1. Zamračenje razuma - ako ustrajemo u grijehu naš razum sve teže i teže spoznaje istinu, sve teže raspoznaje što je dobro, što je loše.2. Oslabljenje volje - naša volja postaje sve slabija da se odupire grijehu

GODINA MILOSRĐA 2015. - 2016.

• Postoje trenutci u kojima smo pozvani još snažnije usmjeriti svoj pogled na milosrđe, kako bismo sami postali djelotvorni zakonom Očeva djelovanja. Zbog toga sam proglasio Izvanredni jubilej milosrđa kao posebno vrijeme za Crkvu, kako bi svjedočenje vjernika bilo snažnije i plodonosnije.

(Papa Franjo)

9IZVOR

Logo Jubilarne godine milosrđaLogo Jubileja djelo je isusovca o. Marka Ru-pnika.

Oblik bademaVažan oblik o drevnoj ikonografiji, predstav-lja jedinstvo dvaju krugova, koji predstavlja-ju dvije Kristove naravi: božansku i ljudsku.

MotoMoto godine milosrđa je uzeto iz evanđelja po Luki : “Budite milosrdni kao što je Otac vaš milosrdan. “ Lk 6, 36”

BojeCrvena: krv, život i božanstvoBijela: svjetlo KristovoPlava: predstavlja čovjekaZlatna: Adam (i svaki od nas) postaje nalik Bogu po Isusu Kristu

PogledAdam i Krist sada gledaju zajedno, dijele isti pogled, iste oči. Krist rasvjetljuje naš pogled, daruje nam “oči vjere”, kako bismo mogli gledati njegovim pogledom, onim istim ko-jim je otac svratio svoj pogled na nas i izlio na nas bogatstvo svoga milosrđa.

Tri koncentrične elipsePredstavljaju kretanje Krista koji nosi čovje-čanstvo iz noći grijeha i smrti u svjetlo nje-gove ljubavi i praštanja.

Dobri pastirIsus je dobri pastir koji nosi Adama (i sva-kog od nas) na svojim ramenima.

Milosrđe: most koji spaja Boga i čovjeka, otvarajući naša srca nadi da smo, usprkos našoj grješnosti, zauvijek ljubljeni. (Papa Franjo)

Koji efekt imaju djela milosrđa na ljude koji ih čine?Djela milosrđa zadobivaju milost onima koji ih čine. U evanđelju svetog Luke Isus kaže: “ Ištite i dat će vam se. “ (lk 11:9 ). Prema tome, čineći djela milosrđa, izvršavamo Bož-ju volju, dajemo drugima i Gospodin nam je obećao dati ono što je nama potrebno.

Isto tako jedan od načina da se riješimo duha koji je ostao u našim dušama kao rana od grijeha koje smo počinili i za koje smo dobili oprost jest činiti dobra djela. Očita dobra djela koja možemo raditi djela su mi-losrđa. Jedno od blaženstva kaže: “ Blago-slovljeni milosrdni, oni će zadobiti milosr-đe.” ( Mat 5:7)

Štoviše, djela milosrđa pomažu nam napre-dovati na putu prema nebu jer nas progre-sivno čine sličnijima Isusu, našem uzoru, koji nas je učio kakav treba biti naš stav prema drugima. “ Ne zgrćite sebi blago na zemlji, gdje ga moljac i rđa nagrizaju i gdje ga kradljivci pod kapaju i kradu. Doista, gdje ti je blago, ondje će ti biti srce. “ ( Mat 6:19-21)

Ako se ponašamo ovako, stjecat ćemo bo-gatstvo vječnosti, jedino istinski neprocje-njivo bogatstvo.

10 IZVOR

Molitva pape Franje za godinu milosrđaGospodine Isuse Kriste ti si nas podučio da budemo milosrdni kao Otac nebeski i rekao nam da tko vidi tebe, vidi njega. Pokaži nam svoje lice i bit ćemo spašeni. Tvoj pogled, pun ljubavi, oslobodio je Zakeja i Mateja od robovanja novcu, a preljubnicu i Mari-ju Magdalenu od iskušenja da sreću traže samo u stvorenju; Potaknuo je Petra da za-plače nakon što te je zatajio, a raskajanom je razbojniku zajamčio raj. Daj da svatko od nas osjeti da je i nama upućena riječ koju si rekao Samaritanki: “ O, kad bi znala dar Božji!”

Ti si vidljivo lice nevidljivog Oca, Boga koji svoju nemoć očituje nadasve praštanjem i milosrđem: daj da crkva u svijetu bude Tvo-je vidljivo lice, lice svog uskrslog Gospodina u slavi. Htio si da i tvoji službenici budu za-ogrnuti slabošću kako bi gajili istinsko su-osjećanje prema svima koji su u neznanju i zabludi. Učini da svatko tko pristupi tvo-jim službenicima osjeti da ga Bog iščekuje, ljubi i da mu oprašta. Pošalji svoga Duha i sve nas posveti svojim pomazanjem, kako bi jubilej milosrđa bio godina milosti Gospod-nje te tvoje Crkva, u obnovljenom zanosu, uzmogne donijeti siromasima radosnu vi-jest, proglasiti slobodu zatočenima i potla-čenima te slijepima vratiti vid. Po zagovoru Marije, Majke milosrđa, to molimo tebe koji s Ocem i Duhom Svetim živiš i kraljuješ u vi-jeke vjekova. Amen

Dopustimo da nas u ovom Jubileju Bog iznenadiNeka u ovoj Jubilarnoj godini, Crkvom odje-kne Božja riječ koja snažno i jasno odzvanja kao riječ i gesta oproštenja, potpore, pomo-ći i ljubavi. Neka se ona nikada ne umori u širenju milosrđa i neka uvijek bude strpljiva u pružanju utjehe i oproštenja. Neka crkva postane glas svakog muškarca i svake žene, i neka s pouzdanjem i neumorno ponavlja: “ Spomeni se, Gospodine, svoje nježnosti i ljubavi svoje dovijeka” (Ps 25:6)

Preuzeto s interneta

Iz vjeronaučnih bilježnica

Djeca o Božjem milosrđu

• U ovoj Godini milosrđa pozvani smo živjeti u svjetlu Gospodinovih riječi: Milosrdni kao Otac. To je zahtjevan program života, ali pun radosti i mira. Na poziv pape Franje i vjeroučenici su intezivnije počeli razmišljati i živjeti Božje milosrđe. Donosimo samo neke od brojnih njihovih radova iz vjeronaučnih bilježnica.

Putnika primitiSvi članovi moje obitelji razmišljali su hoće li primiti putnika. Djeca iz Vukovara čekala su da ih netko primi. Čekali su gotovo 40 dana da se jave župljani koji će ih primiti tjedan dana na ljetovanje. Razumjela sam tu djecu. Možda su tužni? Zamišljala sam ih i crtala na papir jer ih nisam mogla vidjeti. U subotu sam bila na vjeronauku. Mislila sam hoću li uzeti prijavnicu ili ne. Ipak sam uzela papir i bila sam sretna. Zamolila sam mamu da popunimo prijavnicu i primimo djecu u svoju kuću jer sam ih žarko željela upoznati. Mama je pristala, svi su pristali da ih primimo. Donijela sam prijavnicu fra Nedjeljku i on je bio sretan. Poljubio me, što znači da je ponosan na mene. Bila sam radosna, a i na svetoj misi je također bilo radosno. Kad sam se vratila kući, bila sam uzbuđena i nestrpljiva i još sam.

Kate Mendeš, 3. r.

11IZVOR

Molitva za bakuKad je moja baka bila jako bolesna, svaku sam se večer molila za nju. Bila sam jako tužna jer je moja baka imala rak kože. Ali moja baka je svejedno umrla. Kada sam čula tu tužnu vijest, bila sam jako tužna i počela sam plakati. Od tada se svaku večer molim da moja baka dođe u raj i nosim joj cvijeće na grob.

Perina Šarić, 3. r.

Moje djelo milosrđaPrije dvije godine moja župa i ja primili smo na ljetovanje djecu iz poplavljenih područja. Kod mene su tjedan dana spavala dva dječaka, ali u goste bi znalo doći još desetak njih i svi smo se zabavljali do kasno u noć. Stekao sam puno novih prijatelja i osjećao sam se sretno. I baš zbog toga smatram da trebamo činiti djela milosrđa. Ne samo da tako pomažemo drugima i donosimo im osmijeh na lice, nego i mi postajemo sretniji i bolji ljudi.

Matej Marijančević, 8. r.

Oprost - put u životUvijek nam se može dogoditi da nekoga povrijedimo. Može to biti jedna kriva riječ ili pogled. U tom trenutku najvažnije je zatražiti oprost. Oprostiti nikako nije lako, ali se isplati. Kada nekome kažem nešto pogrešno, osjećam veliku težinu u duši, tužna sam. Teško je skupiti snagu i pitati za oprost, ali nakon toga oprosta duša mi se napuni veseljem i na lice mi se vrati osmijeh. Između mene i te osobe prijateljstvo postaje jače. Ne mogu reći da je lako pristati na oprost, ali moramo znati da nas Isus uči praštanju i da je to jedini pravi put u život.

Iva Jurić, 8. r.

Rođendanski darMama i ja krenule smo u trgovinu. Šetajući ulicom prepričavale smo smiješne događaje iz mog djetinjstva jer mi je taj dan bio rođendan. Ispred trgovine ugledala sam jednu staru gospođu iz mjesta. Imala je četiri pune vrećice i teško je hodala. Ponudile smo joj pomoć, ali ona je odbijala jer je mislila da je to nama teško. Nakon nagovaranja starija gospođa ipak je pristala. Tako smo polako išli do njezine kuće. Svaki novi korak mami i meni donosio je sreću. Ovo mi je bio najbolji dar za rođendan.

Marija Visković, 7. r.

Nezaboravna ispovijedU ovoj Godini milosrđa Isus i papa Franjo pozivaju nas na djela milosrđa, ali i na što češću svetu ispovijed. Sjetio sam se svoje prve svete ispovijedi. Bila je to i nezaboravna ispovijed. Bog mi je oprostio sve grijehe. Sjećam se da sam se htio opet ispovjediti jer mi se ispovijed svidjela. Od sreće sam počeo plakati.

Šimun Lončar, 6. r.

Nepravdu strpljivo podnositiToga sam dana kao i obično došao na trening. U početku smo se zagrijavali, igrali neke igre, a onda nas je trener podijelio u dvije momčadi. Igrao sam napadača. Nije bilo „auta“ pa smo igrali do zidića. Prvi put bio sam okrenut prema zidu, a iznad njega bila je žica. Bio sam okrenut leđima, a onda me jedan Ivan namjerno gurnuo na tu žicu i nije bio prekršaj. Pomislio sam da je u redu, valjda se neće ponoviti, ali to se isto dogodilo i drugi put. U meni je tada nastala vatra, ali sam se suzdržao i

12 IZVOR

OprostiOprosti uvredu prijatelju svom,nemoj puno misliti s odlukom tom.

Oprosti svima koji te mrze,ne daj da ti se srce smrzne.

Budi prijatelj svima,Bog za tebe ljubavi ima.

Oprostiti ne košta, ali se isplati,Bog ti vječnim životom naplati.

Franko Raffanelli, 8. r.

Cvijet milosrđaMilosrđe je kao najljepši cvijet.Za milosrđe zna cijeli svijet.

Taj cvijet ima latice dobrih djela,a tučak mu je pun veselja.

Miluje ga sunca svjetlosna zrakapoput ljubavi mojih dviju baka.

Prijatelju oprosti, žedna napoji,nemoj čekati zadnji časjer u milosrđu tvoj je spas.

Petra Visković, 4. r.

Priredili: vjeroučenici i vjeroučiteljica Marina Šimić

nastavio igrati. Poslije me trener odveo u ured i rekao da je zadovoljan time što se nisam bunio jer je tom Ivanu tata bio na treningu i sve vidio. Nepravdu strpljivo podnositi djelo je milosrđa!

Stipe Šarić, 7. r.

Moramo voljeti i neprijateljePapa Franjo nam je rekao da svi budemo milosrdni prema svima. Iako su nam neki neprijatelji, moramo i njih voljeti i opraštati jedni drugima. Kao što je Isus opraštao i ljubio, tako bismo i mi trebali. Ja ću probati isto tako činiti jer je Godina milosrđa. U naš razred vjeroučiteljica je donijela kutiju u koju smo skupljali hranu za siromašne. I ja sam u kutiju stavila svoj dar.

Katarina Šimić, 2. r.

Sveti LeopoldKako ti se tijelo nije raspalo kao svako?Kako si ispovijedao dugo tako?Kako si uvijek dobar bio?Zašto si svakom pomoć nudio?Kad bolje razmislim znamzašto si takav bio!Pa ti si se poseban rodio!

Lucija Mravičić, 3. r.

13IZVOR

Sastavni je dio svake mise sveta pričest. Zato je misa i ustanovlje-na u okviru jedne večere, zapravo

gozbe kako bi se naglasilo i blagovanje; jednako je tako ustanovljena i sa sadr-žajem istinske žrtve od koje se najčešće u povijesti spasenja blagovalo. Sam Isus to tumači riječima Posljednje večere kad poziva: »Uzmite i jedite...!«, »Uzmite i pijte...!« On dodaje u svojem euharistij-skom govoru jasne riječi kojima upozorava vjer-nike: »Ako ne jedete Ti-jela Sina čovječjega, ne-mate života u sebi!« Če-sto bi se kršćani trebali sjetiti tih Isusovih riječi kako bi shvatili životnu važnost sudjelovanja na misi, a na osobit način onda i primanja svete pričesti kod svake sve-te mise. Primanje svete pričesti. Žalosno je da se još uvijek mnogi vjer-nici kod mise ne priče-šćuju. Svakako, ima onih koji to ni ne mogu zbog zapreka koje proizla-ze iz pozitivnih propisa

Crkve i te propise valja poštivati. Među-tim, vjernici koji nemaju neke zakonske zapreke trebali bi sve učiniti da mogu biti spremni kod svete mise na kojoj sudjeluju i pričestiti se. To je najdublji način kojim vjernici sudjeluju na euha-ristijskom slavlju, na što potiče Crkva. Svakako, postoje i stanoviti uvjeti. Prvi i osnovni je da vjernik nema na savjesti neki smrtni grijeh. Tada bi primanje sve-

SVETA PRIČEST

Blago onima koji su pozvani

• Sveta pričest najdublji je način kojim vjernici sudjeluju na euharistijskom slavlju, na što potiče Crkva.

Sv. pričest na usta

14 IZVOR

te pričesti bilo svetogrdno. U odnosu na grijehe koji nisu smrtni, važno je iskreno se pokajati, što se redovito i čini na po-četku svake svete mise. Isto tako ne bi smjelo proći više od godine dana, prema crkvenom zakonu, a da se vjernik nije ispovjedio, bez obzira radi li se o teškim ili manje teškim grijesima. Jednako je tako žalosno da se vjernici koji nemaju nekih zakonskih prepreka pričešćuju u okviru stanovitog minimuma. Prema crkvenom propisu to je godišnja sveta

pričest koja se preporučuje da bude o blagdanu Uskrsa. Iznad tog propisa je Isusova želja da se kod svake mise svi sudionici pričeste. Pričest sakramentom Tijela i/ili Krvi Kristove. Uobičajena praksa vjernika rimokatoličkog obreda je pričest pod prilikama kruha, tj. Tije-lom Kristovim. Za potpuno primanje taj-ne euharistije i to je dovoljno jer je Isus potpuni dar samo pod prilikama kruha i jednako tako i pod prilikama vina. Čak se predviđa da se u iznimnim slučajevi-ma bolesnicima koji više ne mogu gutati krutu hranu podijeli pričest cjevčicom pod prilikama vina, tj. Presvetom Krvlju Isusovom. Ipak, za potpunije shvaćanje i doživljavanje znaka gozbe ljubavi, jela i pića, Crkva dopušta u posebnim okolno-stima i prilikama da se vjernici pričeste pod obje prilike, tj. Tijelom i Krvlju Kri-stovom. U praksi se to može učiniti na više načina. Prvi je način da se vjernici pričeste kao i svećenik, tj. da prime Ti-jelo Kristovo i blaguju, a potom prihvate kalež i piju iz njega tajnu Kristove Krvi. Moguća je i varijanta da vjernici po pri-mljenom Tijelu Kristovu piju iz kaleža uz pomoć osobne cjevčice. Drugi je na-čin da vjernici primaju pričest pod obje prilike umakanjem Presvetoga Tijela u Krv Kristovu i blagovanjem nakon što ih pričestitelj pozove na vjeru pričesnim usklikom: »Tijelo i Krvi Kristova!« Odgo-vor je: »Amen!« To je uhodani način kad ima veći broj pričesnika.

Pričest na usta i pričest na ruku

Kod pričešćivanja moguća su dva načina: pričest na usta i pričest na ruku. Iz povi-jesti Crkve poznato je da su se vjernici do 12. stoljeća kršćanstva pričešćivali na ruku, a da je tada ušla u Crkvu prak-sa pričesti na usta. To je došlo u vrijeme Sv. pričest na ruku

15IZVOR

kad su se vjernici rjeđe pričešćivali. Po-slije Drugoga vatikanskog sabora ponov-no je uvedena praksa da se pričest može primiti i na ruku. Stara crkvena praksa upozorava kod pričesti na ruku da je do-bro da onda jedna ruka služi dlanu dru-ge ruke na koji se polaže Tijelo Kristovo kao prijestolje i da se tako lijepo i dosto-janstveno primi taj dar. Vjernik tada od-mah pred svećenikom ili u neposrednoj blizini svećenika uzme s dlana hostiju i stavi je u usta da se pričesti. Budući da je to zakonita praksa Crkve, nikakve pri-vatne objave i strahovi ne mogu nazivati jedan ili drugi način primanja pričesti manje svetim, manje dostojnim ili čak nedostojnim. Nedostojno prima svetu pričest samo onaj tko je u smrtnom gri-jehu i tko nije pomiren s braćom.

Koliko puta se pričestiti

Prema duhu svete mise normalno je da se pripravljeni vjernik koji nema na duši smrtnoga grijeha svaki put pričesti. Isto je tako moguće da se vjernici pričeste i izvan mise ako toga dana nema mise ili nema svećenika koji bi to mogao učiniti ili traže svetu pričest iz opravdanih ra-zloga u vrijeme kad mise nema. Redovi-to je i normalno za život vjernika jedna misa na dan. Znači prema tome i jedna sveta pričest. Ipak, ako vjernici zbog za-konitih razloga, makar su se toga dana već pričestili, sudjeluju potom u istom danu na nekoj misi (sprovodna misa, misa vjenčanja, ali i u drugim prigoda-ma), mogu se u tom istom danu pod tom misom opet pričestiti.

fra Zvjezdan Linić

MISNE NAKANE I SVETA PRIČEST

Misa je najsavršenija molitva Crkve. Zato se uz molitvenu dimenziju Crkve mogu vezati i brojne konkretne nakane. Neke su redovite i spominju se u svakoj misi: Crkva po svemu svijetu, papa i biskup, svećenici i narod Božji; potom mir u svijetu i ljubav među ljudima; i posebno nakane za one koji su preminuli, tj. za pokojne. Tako svaki vjernik može u svaku misu smjestiti sve nakane Crkve, svijeta, kao i svoje osobne nakane. Mnoge takve nakane izrečene su u obrascu molitve vjernika, a one redovite i sveopće spominju se u svakoj misi u euharistijskoj molitvi poslije podizanja. Ipak, vjernici običavaju svećenika misnika vezati određenom pojedinačnom nakanom za koju predaju i određeni stipendij - novčani dar. Vrlo često su to nakane vezane uz sjećanje na pokojnike, ali mogu biti u tim misnim nakanama i sve druge zakonite potrebe vjernika. Svećenik je onda dužan na tu nakanu vezati svoj osobni angažman kod mise. Ipak, te pojedinačne nakane ne umanjuju misnu djelotvornost u odnosu na sve druge nakane ostalih vjernika.

16 IZVOR

IZ ŽIVOTA NAŠE ŽUPE

Adventska akcija naših krizmanika

Hvale vrijedna akcija naših krizmanika. Sku-pljanjem hrane za one koji je traže po kanta-ma za smeće obilježili su desetogodišnjicu te humanitarne akcije i ujedno ostvarili najbolji uspjeh do sada. 156 prekrasnih paketa pre-dali su našim bogoslovima za humanitarnu ustanovu Panis vitae.

Evo, već punih deset godina župa Sv. Ante zajedno s fra Nediljkom odaziva se na hu-

manitarnu akciju koju redovito organiziraju naši krizmanici. Prikupljaju se namirnice za one kojima je to najpotrebnije, za korisnike naše karitativne provincijske udruge „Panis vitae“ sa sjedištem u Splitu.

Dragi naši župljani i prijatelji, mi, krizmanici iz župe Sv. Ante Padovanskog, pozivamo vas da i ove godine sudjelujete u radosnom prikupljanju hrane za one koji si to, nažalost, ne mogu priuštiti. Otvorite vaša srca i novčanike i pomozite onima kojima je pomoć najpotrebnija. Predlažemo i mislimo da je najbolje i najjednostavnije da u pakete stavite:-1 kg brašna-1 kg riže-1 kg tjestenine-1 kg šećera-1 kg soli-1 l ulja-malo suhomesnatih proizvoda-ako ste u mogućnosti, ubacite koji šampon, igračku ili slatkiš

Unaprijed vam zahvaljujemo, vaši krizmanici s fra Nediljkom

Adventska akcija naših krizmanika

17IZVOR

Glasnik: A, sada slušajte mene! Jer, ovo što ću reći svima, duboku misao ima.Istina jedna iz Betlehema stiže,da vam i ove noći Isus bude bliže.Prije mnogo, mnogo ljeta, rodilo se Dijete, da mir donese do kraja svijeta.Sve vam ne mogu reći samajer glavni likovi su među nama. (Dolazi Herod)

Herod: Kakve to priče čujem?Kralj se rodio, neki?Ja sam jedini kralj i nitko mi ravan nije.Moram se riješiti toga Isusa što prije!Dao sam pozvati ona tri mudraca.Sva njihova pamet neće otkriti opasne

misli moje, što se u ovoj pametnici roje. Dođite mudraci, da vidimo na stvari što je!

Dvadeseta božićna predstava u našoj župi

Istina iz Betlehema

Već dvadeset godina vjeroučenici pod vodstvom vjeroučiteljice Marine priređuju prigodne predstave našoj župnoj zajednici. Ovaj put su božićnu predstavu „Istina iz Betlehema“ izveli učenici trećega razreda: Petar Brbić

(Baltazar), Stela Čobrnić (glasnik), Jure Čović (Melhior), Luka Gudelj (pastir), Kate Mendeš (glasnik), Lucija Mravičić (sluškinja), Nedjeljko Mravičić (pastir), Noa Rudelj (Gašpar), Rea Rudelj (zvijezda), Emili Šarić (sluškinja), Perina Šarić (sluškinja), Ante Šimić (Herod), Barbara Šimić (glasnik).

Kao i svaki put predstavu je glazbeno popratio naš Mali zbor pod vodstvom Romane Lalić Pejković. Donosimo kraću inačicu igrokaza „Istina iz Betlehema“.

Naši prvopričesnici u predstavi

18 IZVOR

Baltazar: Oprostite, Vaše veličanstvo, što mir Vaš remetimo sada.Čuli smo da se rodio novi kralj, da vlada.

Gašpar: Evo, nosimo mu dare.Radost naše srce ne može skriti,ali ne znamo gdje bi kralj mogao biti?

Herod: Idite u Betlehem! Tamo mora biti!Kad ga vidite, javite mi točno gdje je.Da mu se poklonim, izgaram od želje.I ja za njega imam poseban dar.Vjerujte mi, to nije obična stvar.Ali, nije dobro na priču gubiti vrijeme.Nađite kralja, riješite me dileme!(Mudraci nastavljaju put. Prilazi im zvijezda.)

Melhior: Gle! Nešto tu je! Neki čudan sjaj. Možda je mukama našim došao kraj?!

Zvijezda: Zvijezda sam repatica.To moj je sjaj.Mukama vašim dolazi kraj!Vodit ću vas ravno do špilje,takav prizor vaše oko vidjelo nije.Anđeli već pjevaju našemu Bogu, a ja mu sjajim, drugo ne mogu.

Baltazar: To Bog te poslao s neba,znao je što nam treba. (Dolazi Glasnik)

Glasnik: Tako je zvijezda odvela mudrace.A Herod je smislio nešto strašno, nešto gore,da mala djeca ne dočekaju zore.Ali nije našao Onoga tko mu najviše smeta.Zato se već mnogo ljeta, klanjamo Spasitelju svijeta.

Marina Šimić

Dječji zbor naše župe

19IZVOR

Na Silvestrovo – posljednji dan u godini, okupili smo se u našoj crkvi Sv. Nikole Tavelića kako

bismo svetim euharistijskim slavljem za-hvalili Gospodinu na protekloj godini.

Na svemu od Boga primljenom i na svemu učinjenom u godini koja ide kraju, od sveg srca zahvaljujemo.

S velikim ufanjem usrdno smo molili Gos-podina da nam oprosti sve naše slabosti i propuste prema bližnjima uzdajući se u Božji oprost i Božje milosrđe koje je ne-izmjerno.

Zahvaljujući župnikovoj zamisli, zaživje-la je ideja da se u trenucima zahvale Gos-podinu sjetimo i naših bližnjih koji su tijekom godine pozvani u vječ-nost. Tako je naš dragi župnik osmislio pove-zanost i isprepletanje između života i smrti, zahvalnost ... te nas i na taj način posebno pota-knuo na razmišljanje i molitvu. U prijateljstvu s Kristom preminulo je 13 naših župljana te smo ih kršćanski ispra-

tili u ozračju vjere i iščekivanju vječnog života. „ Idem k Ocu pripraviti vam mjesto da budete i vi tamo gdje sam ja.“ Veliki je dar Božji da je Gospodin uzeo k sebi naše drage pokojne, naglasio je župnik.

Tijekom mise posebno smo ih se spome-nuli i za svakoga od preminulih u 2015. upalili svijeću koja ostaje na oltaru kod svih svetih misa dok ne izgori. Prva od preminulih bila je dobra tete Marija Ristić, a zadnji je bio pravi sluga svoje obitelji naš barba Paške Visković. Tako sam rado za svakog od pokojnih te večeri molila Pokoj vječni daruj im Gospodine.

Milena Beus

MISA ZAHVALNICA NA STARU GODINU

Molitva za naše drage

• Već nekoliko godina u župi Sv. Ante u Tučepima župnik fra Nediljko pastoralnim novinama osvježava nas vjernike

Svijeće za umrle u 2015. godini

20 IZVOR

Za vrijeme božićnih praznika, s nama manjim ministrantima, fra Nediljko je organizirao izlet u kraljevski grad

Knin. Željeli smo vidjeti crkvu za koju je i naša župa skupljala novac.

Ulazimo u crkvu. Velika, divna. Pozdrav-ljamo Isusa u Presvetom oltarskom Sakra-mentu našom ministrantskom molitvom: Klanjamo ti se… Razgledamo. Crkva mi se čini toliko velikom da one naše, na onom kraju, ne prepoznajem, reče jedan ministrant. Nakon razgledanja mala šetnja gradom i idemo na Visovac.

Na obali fra Nediljko zviždi, zove i tele-fonira da brodica dođe što prije. Vidimo brod. Vozi ga jedan fratar imenom fra Sto-jan. Veseo fratar. Svašta nas pita.

Kada smo došli na Visovac ugledali smo veliki franjevački samostan. Fra Nediljko nam je dao sat vremena da razgledamo otok. Vidjeli smo veliki prekrasni vrt o ko-jem se brinu fratri na otoku. Najzanimlji-viji mi je bilo veliki kokos, panj star 500 godina, stablo banane, paunovi i labirint od grmlja u kojem se nalaze stabla bambu-sa. Druženje s fratrima i sam otok Visovac

IZLET U KNIN, VISOVAC I SLAPOVE KRKE

Dan veselja

• S našim ministrantima dva izleta. S manjima u Knin i Visovac, a s ministrantima osmog razreda fra Nediljko je išao u Dubrovnik.

Ministranti - pogled na franjevački samostan na Visovcu

21IZVOR

Ministrantski izletNaš velečasni fra Nediljko organizirao je izlet za nas, mlađe ministrante. Cilj izleta bio je posjetiti hrvatski kraljevski grad Knin, otok Visovac i Nacionalni park Krka.U Kninu smo vidjeli novu crkvu koja je posvećena Gos-pi Velikog Hrvatskog Krsnog Zavjeta. Impresionirala me bjelina i čistoća crkve, kao da je Gospa došla i ispunila srca neizmjernom radošću i veseljem.Nakon obilaska Knina otišli smo na otočić Visovac. Tamo se nalazi poznati franjevački samostan Gospe od Milosti i crkva Gospe Visovačke. U samostanu se nalazi zna-čajna arheološka zbirka, manja etnografska, zbirka crkvenog ruha i posuđa, te bogata knjižnica s mnogo vrijednih knjiga i inkunabula. Svuda oko nas vladao je mir, vjera i ljubav u našim srcima. S Visovca put nas je vodio u Nacionalni park Krka. Naj-više me se dojmio Skradinski buk. U mom srcu je vladalo veliko uzbuđenje i veselje što sam vidio te velike, brze i bistre slapove. Na putu prema kući s našim smo fra Nedjeljkom molili i pjevali. U sumrak smo sretno stigli ispred naše crkve sv. Nikole Tavelića. Iznenadili smo se što su naši roditelji pripremili večeru za nas. Zahvalili smo Bogu i našem fra Nedjeljku na nezaboravnom mini-strantskom izletu.

Josip Bušelić

dugo će mi ostati u sjećanju. Boravak u maloj crkvici bio je prekrasan, posebno jer nas fra Nediljko nije dugo zadržao u njoj.

Krećemo našim busom. Vozi Nikolin ćaća. Idemo na Visovac. Fra Nediljku je ulaznica skupa, ali novci su od blagoslova obitelji pa mu i nije previše žao. Hodamo kroz nacionalni park. Voda čista, žubor vode čuje se na sve strane. Nakon pola sata šetnje dolazimo do velikog slapa. Skradinski buk, kaže fra Nediljko. Veliki je dar Božji ova ljepota. Mi ne želimo još doma. Fratar se ljuti i viče. Što ćemo od nje-ga. Poslušali smo ga i veselo došli doma. Prekrasan dan. Prekrasan dar. Hvala fra Ne-diljko!

Ante Tomaš

Ministranti osmaši - izlet u Dubrovnik

22 IZVOR

U petak 29. siječnja okupili smo se ispred zagrebačke katedrale u 18 sati i nestrpljivo čekali fra Nediljka. Raz-

mjenjući međusobna iskustva studiranja u Zagrebu, shvatili smo da se neki od nas ne bi ni vidjeli da nije ovakvih susreta. Nakon što je fratar došao, krenuli smo u katedra-lu pomoliti se na grobu blaženoga Alojzija Stepinca koji su neki od nas prvi put vidje-li. Na ulazu u katedralu podijeljeni su nam papirići na kojima je bila molitva za pro-glašenje blaženika svecem. Zajedno smo se pomolili te krenuli u muzej posvećen bl. Alojziju Stepincu. U muzeju nas je dočekala časna sestra koja nas je otpratila do prosto-rije u kojoj smo pogledali kratak dokumen-tarac o životu blaženika. Časna sestra nam je ispričala neke pojedinosti koje nismo sa-znali iz filma. Zatim nas je provela kroz mu-zej pokazujući nam osobne stvari iz života blaženika. Upisali smo se u knjigu dojmova te veselo krenuli prema restoranu ,,Didov san’’ u kojem smo proveli ostatak večeri. U

restoranu su nas, kao i uvijek do sada, jako ljubazno ugostili i pripremili najbolje spe-cijalitete. Na našu prethodnu zamolbu fra Nediljko je dogovorio gledanje polufinalne rukometne utakmice Hrvatske protiv Nor-veške koju smo svi željno iščekivali. Na našu veliku žalost naši rukometaši izgubili su u toj utakmici, no to nije omelo našu zabavu i odličnu atmosferu. Kao posebni gosti na na-šem susretu bili su direktor Končara, gospo-din Darinko Bago, koji nam je dao nekoliko životnih savjeta iz vlastitog iskustva koji će nam uvelike koristiti te direktor ,, Školske knjige’’ Ante Žužul, političar Slaven Letica i bivši premijer Nikica Valentić.

Nakon nekog vremena pridružila nam se gospođa Tanja Baran. Fra Nediljko ju je na-javio za prijenos sv. mise preko Hrvatskoga radija na petu korizmenu nedjelju iz naše crkve Sv. Nikole Tavelića. U društvu s njom bili su gospoda Ana i Pero Jurišić koje često susrećemo u Tučepima na sv. misi.

JUBILARNI 10. SUSRET TUČEPSKIH STUDENATA U ZAGREBU 29. SIJEČNJA 2016.

Ovogodišnje druženje

Naši studenti u memorijalnom centru bl. Alojzija Stepinca

23IZVOR

U divnoj atmosferi protekao je i ostatak večeri te smo napu-stili restoran tek kad su konobari suptilno najavili kraj smjene.

Ovim putem zahva-ljujemo fra Nediljku što nas iz godine u godinu uveseli no-vim susretom i dru-ženjem s ostalim stu-dentima i uvaženim gostima.

Susreti su predivan načini da se bolje upo-znamo s drugim studentima iz naše župe te da nikad ne zaboravimo odakle smo. Sigurni smo da će ovi susreti svima nama ostati u predivnom sjećanju i da ćemo o tome dugo s veseljem pričati.

S nestrpljenjem iščekujemo idući susret te se nadamo da će se ova tradicija nastaviti još dugi niz godina.

Anamarija Vitlić i Ivana Milković

Blaženi Alojzije Stepinac

• Ime mu je franačkog podrijetla, a znači “slavan u bitci”.

Rođen je 8. svibnja 1898. g. u Brezari-ću, u župi Krašić. Vrlo mlad je ušao u sjemenište. Teologiju je diplomirao

u Rimu i tamo je 26. listopada 1930. g. za-ređen za svećenika. Pio XI. imenovao ga je nadbiskupom kada mu je bilo 36 godina. Postavljen je za nadbiskupa zagrebačke mje-sne crkve 1937. g. Kao geslo i program svog biskupstva odabrao je redak iz Psalma 31: “U tebe se Gospodine, uzdam!”. Bio je zaštit-nik svih progonjenih ljudi rasističkih, nacio-nalističkih ili krsnih ideologija. Borio se za iskorjenjenje psovke i ukidanja pobačaja. U sukobima s različitim političkim sustavima branio je temeljna prava ljudi te slobodu i božansko porijeklo Katoličke crkve. Zalagao se da Crkva ne bi pala pod ropstvo komuni-stičke ideologije, niti se odijelila od Rima u

tzv. “nacionalnu crkvu”. 11. listopada 1946. g. donešena je presuda Alojziju i dobio je 16 godina zatvora za svoje postupke tj. pobunu i otpor političkim sustavima. Sucima je re-kao: “Znajte kako je Isus Krist Bog! Za nje-ga sam u svakom trenutku spreman umri-jeti”. Time je pokazao koliko je njegova vjera zapravo jaka. Vjernicima u Krašiću pisao je iz zatvora gdje govori da ga zdravlje više ne služi kao prije i da ne zna hoće li se opora-viti te da su oni sada zaduženi za širenje tj. propovijedanje Božje riječi. Zahvaljujući Alojzijevoj hrabrosti i svjedočanstvu, papa Pio XII. proglasio ga je 12. siječnja 1953. g. kardinalom. Hrvatska država proglasila je 1991. g. proces protiv njega namještenim, a osudu neopravdanom. Umro je u Krašiću u zatvoru 10. veljače 1960. g. Sahranjen je u zagrebačkoj katetedrali. Njegov grob je mje-sto neprekidne molitve i izvor milosti. Ivan Pavao II. proglasio ga je blaženim 3. listopa-da 1998. g. u Mariji Bistrici.

Kristina Dagičević

Večera studenata sa župnikom - restoran Didov san

24 IZVOR

Ove godine, 15. sječnja naš je zbor išao u uzvratni posjet župnom zbo-ru Rokovci - Andrijaševci u blizini

Vinkovaca.

Nakon što su Slavonci bili u listopadu 2015. u Tučepima i svojom pjesmom uveličali naše euharistijsko slavlje, naš župni zbor redovitu svetu misu u Tučepima zamijenio je misom u crkvi sv. Roka u Rokovcima.

U obilasku slavonskih ravnica proveli smo tri dana. Za to vrijeme bili smo smješteni u obiteljima u njihovim toplim slavonskim domovima. Prvi dan našeg dolaska u Sla-

voniju iskoristili smo za posjet Vinkovcima te razgledavanje ljepota tog najstarijeg europskog grada. Zalazak je sunca. Jav-ljaju nam da nas čekaju pred crkvom sv. Roka. Naš susret s njima ne da se opisati. Radost, osmijeh, zagrljaj. U našim razgov-orima osjećalo se da nismo u njihovim domovima nego u njihovim srcima.

Nakon smještanja po obiteljima dan smo završili večernjom svetom misom u crkvi sv. Andrije. Poslije mise pošli smo s našim domaćinima k njima doma na večeru. Bio je to razgovor ugodni domaćina i nas. Kod svih je bilo tako kao da smo uvijek s njima.

Svatko se od nas osjećao kao da je u svojoj kući.

U Slavoniji smo osim u Vinkovce išli u posjet Vukovaru i Osijeku. Kako to inače biva, pos-jet Vukovaru bio je posebno dojmljiv i emotivan. U gradu koji je obilježen ra-tom posjetili smo vukovarsku bolnicu, simbol rata i stra-davanja. Na memo-rijalnom groblju

Naš crkveni zbor u Osijeku, Vukovaru i Vinkovicima

Putovanje vrijedno sjećanja

• Iz sljedećih redaka možete zaključiti kako nam je bilo. Mi to vidimo tako. Naši domaćini u glasilu svoje općine Most objavili su svoje doživljaje s nama.

Naš zbor u crkvi sv. Roka - Rokovci

25IZVOR

vodič nas je još jednom podsjetio na priču o Vu-kovaru i njegovoj ulozi u Domovinskom ratu. Posebnost ovog posjeta bio je susret s vukovar-skom djecom koja su za vrijeme ljetnih praznika bila u Tučepima. Oni su nas srdačno dočekali u franjevačkom samostanu i župi sv. Filipa I Jakova. Sa svojim fratrima po-nudili su nas slavonskim specijalitetima te prenijeli pozdrave svojim ljetnim prijateljima. Obilazak Vu-kovara okončali smo od-laskom na Ovčaru i pos-jetom Vodotornju.

Vrijeme je ručka. Naš fra Nediljko brzo je ručao i otrčao u jednu domaću privatnu trgovinu slavon-skih specijaliteta. Neki su ga od nas pitali što će on s tim. S velikim osmje-hom reče: “Kad dođemo u Tučepe, u nedjelju na-kon svete mise počastit ćemo sve župljane”. I bi tako.

Nakon Vukovara išli smo u Osijek. U slavonskoj metropoli proveli smo kišno ali lijepo poslij-epodne. Kroz Osijek nas je provela voditeljica koja nam je ispričala lijepe priče o gradu Osijeku. Kraj naseg putovanja bio je u Rokovcima gdje je zbor pjevao misu, a nakon svečane svete mise usli-jedio je zajednički ručak uz pratnju tamburaša.

Ovo lijepo putovanje svima nam je ostalo u dragom sjećanju. Najljepša hvala našim domaćinima koji su nas tako lijepo ugostili te fra Nediljku i rokovačkom župniku don Siniši koji su nam sve ovo omogućili. Do nekog ponovnog susreta.

S velikom srdačnošću želimo se zahvaliti našoj Općini Tučepi koja nam je za ovo putovanje darovala autobus.

Petra Savanović

26 IZVOR

Prva je subota u korizmi. U nedjelju prije toga župnik nas je pozvao na ovo hodočašće i preporučio posebno sa-

krament svete ispovijedi u Međugorju. Jutro je. Dva autobusa. Mi, grupa krizmanika, smo u manjem a ostali u velikom autobusu. U ve-likom autobusu župnik je s hodočasnicima molio i pjevao. U našem autobusu nismo baš mnogo molili. Ali nije to bio ni izlet. Razmi-

šljali smo o međugorskim događajima i na-šim saznanjima o Gospi i Međugorju.

Nakon izlaska iz autobusa kao da smo se natjecali tko će prije pred Gospin lik u crkvi sv. Jakova. Molimo zajedno ali i privatno. Žu-pnik nam je dao dovoljno vremena za moli-tvu, šetnju i kupovinu. Svi smo željeli nešto iz Međugorja ponijeti kao dar našima doma

Hodočašće Gospi u Međugorju

U zajedništvu slavimo Gospodina

• Vjernici naše župe rado hodočaste u Sinj i Međugorje. U Međugorje hodočastili smo ove godine deseti put. Hodočasnici su bili: naši ovogodišnji pričesnici, dio krizmanika, roditelji te nekoliko drugih vjernika.

Naše hodočašće Gospi u Međugorje 2016.

27IZVOR

i našim prijateljima. Župnik je pozvao sve prvopričesnike na zajednički ručak. Curice i dečki bili su oduševljeni.

Došlo je vrijeme za slavljenje svete mise. Opet smo svi skupa sa svim hodočasnicima toga dana. Ugodno smo se osjećali. Sa svih strana ali ipak jedinstvo i jedno. Svi slavimo Gospodina i njemu se molimo. Poslije sve-te mise imali smo još vremena za privatnu molitvu i razonodu. Da se naše zajedništvo osjeti i doživi, svi smo ostali u restoranu na Baginu mostu.

Svakako je za spomenuti da smo se kod ovog hodočašća na samom početku svratili na Humac. Lijepo svetište svetog Ante. Čuli smo o povijesti tog Franjevačkog samosta-na, svetišta i o životu ljudi u tom dijelu Her-cegovine od kamenog doba do danas. Svi-ma nam se svidjela izložba slika posvećena svim majkama.

Mi krizmanici koji smo hodočastili željeli bi-smo više takvih hodočašća.

Marina Vitlić i Petra Dragičević

Naši prvopričesnici pred Gospom u Međugorju

28 IZVOR

Cijeli tjedan od 7. do 13. ožujka u na-šoj župnoj zajednici podsjećao je na košnicu punu marljivih pčela kad u

prirodi ima najviše cvijeća. Naši župljani svjesno su ostavili obradu maslina za ovaj tjedan da bi grančice darovali Zagrebačkom karitasu za njihovu djecu. Na crkvenom masleniku iza Gospe tridesetak vjernika radosno i marljivo obrađuju masline i sku-pljaju svaku grančicu. Iz svih pravaca, sko-ro svaka naša obitelj svojim malim autima dovozi svoje grančice. Svi se žele uključiti. Župnik se veseli masi grančica. Nikada to-liko, a deset godina to radimo. Naručujemo dva auta. Krešo iz Karitasa poručuje: „Poslat ćemo veliki šleper. Sve ćemo pokupiti“. Ui-stinu dolazi neviđeno velik šleper. Vještina mladog vozača približila ga je velikoj hrpi koja je nadvisila stablo masline. Za nagradu dajemo vozaču za njegovu majku bocu od dvije litra ulja. Desetak očeva i mladića puni šleper i nabija nogama maslinove grančice. I oni žele da sve ode. Hvala Bogu da su na koncu mogli zatvoriti šleper sa svih strana.“ Nije nam teško“ ,čuli su se glasovi. „Godina

je milosrđa. Lijepo je da nas Papa podsjeća ali Isus nam je mnogo prije dao upute.“ Šle-per ode, a mi molitvom završismo naše po-slanje. Poslije toga na piće.

Isti dan i u isto vrijeme dolaze nam iz Siska i Bjelovara don Damir i Zdravko. I za njih smo spremili maslinove grančice. Oni će poni-jeti i ulje koje će biskupi na Veliki četvrtak blagosloviti. Naše tučepsko maslinovo ulje koristit će se kod sakramenata: krštenja, krizme, bolesničkog pomazanja i svećenič-kog ređenja. To je naša sreća, naša radost. Sudjelovanje i čežnja za sudjelovanjem dari-vanja ulja u našoj župnoj zajednici je velika. Uvijek se prijavi više darovatelja, nego žu-pnik pripremi kantica.

Tog istog dana 12. ožujka 2016. u isto vri-jeme stiže nam i tehnička ekipa Hrvatskog radija. Predvodi ih dr. Tanja Baran. Intervju daju naša Brigita Mravičić i Pero Šimić.

Ma baš u isto vrijeme tog istog dana dolazi liturgijska komisija iz Splita i dogovara s na-šim Dragim Mravičićem postavljanje Gospe

na ulazu u našu crkvu sv. Nikole Tavelića.

Na kraju tog istog dana uvježbavanje je svete mise. Romana, vjerou-čiteljica Marina, djeca i zbor. Radna, ali i mara-tonska subota okončana je. Opuštanje je nastu-pilo s večerom u župnoj kući.

fra Nediljko Šabić

12. i 13. 3. 2016.

Košnica u našoj župi• „ Nije nam teško“, čuli su se glasovi. „Godina je milosrđa. Lijepo je da nas

Papa podsjeća, ali Isus nam je mnogo prije dao upute.“

29IZVOR

SV. MISA – iz crkve sv. Nikole Tavelića (župa sv. Ante Padovanskoga)

13. ožujka 2016.

ULAZNA PJESMA: Ja se kajem - pučkaPokajnički čin, čita: Laura Sušac, krizmanica GOSPODINE: Š. Marović (Misa u godini vjere)

1. čitanje Iz 43, 16-21, čita: Mario Udovičić, vjeroučiteljPR. PSALAM 126: Silna nam djela učini Gospodin - Stipica Grgat (Psalam pjevaju: Davor Mravičić i Marin Šarić)2. čitanje Fil 3, 8-14, čita: Marina Šimić, vjeroučiteljica

SLAVA TEBI KRISTE BOŽE, pjeva: Davor MravičićMolitva vjernika, čitaju: Brigita Mravičić, Marijana Đukanović i Mirjana Ševelj

Prinos darova, čitaju: Čedomil Šimić i Petra Savanović, darove prinose ministranti, pjeva se Primi naš dar

PJESMA ZA PRINOS DAROVA: Čuj Stvoritelju milostiv - gregorijanski napjev, obrada Marinko Mlakić i Dražen Marković/ pjeva župni zbor

SVET - Š. Marović

JAGANJČE - Misa sv. Andrije, Andrina Maltar, obrada M. Martinjak

PJESME ZA VRIJEME PRIČESTI: 1. Klanjam ti se smjerno - F. Schubert, pjeva župni zbor2. Pogledaj Gospodine – pjeva Romana Lalić Pejković3. K tebi vapim (ako bude trebalo) ZAVRŠNA PJESMA: Stala Majka - pučka Pjeva župni zbor pod ravnanjem Romane Lalić Pejković

30 IZVOR

Pozdrav: U ime Oca…

Bog, otac svakog milosrđa bio vazda s vama.

Braćo i sestre,

Bog nam dade život i pozva nas da živimo s njime. Punina njegova života s nama posebno se očitovala u Isusu Kristu, Bogu i čovjeku. On Isus Krist i danas preko svoje Crkve poziva nas na to zajedništvo koje ispunja sve naše čežnje.

Vi ovdje okupljeni i svi slušatelji hrvatskog radija koji nas prate rado ste prihvatili tu Božju pozivnicu. Veselimo se s Kristom i jedni s drugima.

Da bi naše veselje bilo što više božansko, pokajmo se za naše ne prihvaćanje Božje pozivnice u našem svakodnevnom životu.

KRIZMANICA: Laura Sušac

Gospodine Isuse Kriste došao si u ovaj svijet da bi nam pokazao Boga, Oca milosrđa i da bi nas s njim pomirio. Na žalost naši čini nisu uvijek pomirljivi. Ne živimo svjesno poslanje Oca nebeskog. Stoga vapimo:

Kratko razmišljanje

KRIZMANICA: Laura Sušac Isuse postao si nama sličan u svemu nama jednak osim u grijehu. Želiš nas poučiti vlastitim primjerom o životu ljubavi i milosrđa. Tu ljubav i Očevo milosrđe mi ignoriramo pa i odbacujemomo. Oprosti nam.

Kratko razmišljanje

KRIZMANICA: Laura Sušac

Isuse, milosrđe Ti je milo. Otac te posla k nama da nam ga pokažeš i da ga i mi živimo. A naše milosrđe

nije uvijek poput Očeva i Tvoga. Kajemo se.

GOSPODINE SMILUJ MI SE

31IZVOR

Propovijed

Odlomak Iv. Ev. kojeg smo upravo slušali opisuje nam jedan dramatični prizor. Isusovi su

protivnici uhvatili ženu u preljubu. Po Mojsijevu zakonu takva se žena treba kamenovati. Ubiti. Isusovi protivnici ne govore ništa o preljubu muškarca. Njegov nemoral ne uzrujava ih nimalo. Ženu treba kamenovati. Što ti na to kažeš? pitali su Isusa. Mislili su da je to izvrsna prilika da bi Isusu postavili stupicu. Njegova dobrota i blagost prema grešnicima uzduž i poprijeko cijelog Izraela poznata je. Mislili su: Stavi li se protiv Mojsijeva zakona osudit ćemo ga jer ne poštuje svetu tradiciju. Prihvati li da se žena preljubnica kamenuje, njegov je govor o ljubavi i milosrđu licemjerje – podmuklost. Napeti su što će Isus reći. Najprije on ne govori ništa. On nešto piše u pržini. Ali oni ne prestaju pitati. Sada Isus uzima sve u svoje ruke za onda i danas, pa kaže: Tko je od vas bez grijeha neka prvi na nju baci kamen. S takvim odgovorom nisu računali. Držali su se za najbolje vjernike, ali da su bez grijeha to nisu mogli potvrditi. Isus piše i dalje u pržini. Oni poraženi i poniženi bježe. Isus i žena su sami. Milim pogledom i blagim glasom Isus pita ženu: Zar te nitko ne osudi? Nitko! Neću ni ja! Idi i odsad nemoj više griješiti. Iz smrti Isus joj vraća život.

Za Isusa je u prvom planu – čovjek od Boga ljubljen

Što se dogodilo? Farizeji se s pravom mogu pozivati na Mojsijev zakon. Ali Isus se ne da navesti na pravni propis. U preljubnici vidi čovjeka koji je sagriješio. On ne odobrava njen grijeh. On ne kaže: Ma nije to ništa. Nije to veliko zlo. Isus ne želi povredu bračne vjernosti. Svojim smilovanjem očituje grešniku smilovanje Oca njegova i Oca našega. Njemu je do toga da pomogne, a ne da osudi. On je Spasitelj grešnika. On želi izgubljene vratiti svome Ocu, jer ih i on i Otac ljube. On poziva i svoje protivnike na novi život konfrontirajući ih s vlastitim grijehom i otkrivajući im njihovu oholost.

Žena doživljava oslobađajući odgovor u kojem je i poziv za novi životni početak. Grijeh joj nije zatajen ni uljepšan. Nije prikovana ni osuđena. Ona doživljava i uočava da je u Božjim očima vrjednija od svojih promašaja.

Isus je ovim događajem objavio Božju ljubav i Božje milosrđe na način koji nije bio do tada poznat. Vidio je tjelesne potreba čovjeka i pomogao mu. Vidio je najveću nevolju čovjeka a to je udaljavanje od Boga i upadanje čovjeka u grijeh. Od tog temeljnog zla Isus ga želi osloboditi. On se stoga pokazuje kao onaj koji je iznad zakona. On je iznad subotnje zapovijedi i zakona i običaja o pranju i čišćenju. Za njega je čovjek središte svega, a ne zakon i

32 IZVOR

zakonski propisi. Čovjek je od Boga ljubljen i pozvan da dade odgovor na beskrajnu Božju ljubav . Pravila su zakona važna, ali nisu zadnje i odlučujuće mjerilo. Protivnici njegovi to ne mogu shvatiti.

Rečeno je: Isus je pisao u pržini. Ne kaže se što. Možda grijeh preljubnice kojeg će pržina izbrisati. Možda grijeh farizeja. I njihov će grijeh izbrisati Božje milosrđe prihvate li Isusa i njegov poziv.

A mi, današnji slušatelji Evanđelja? Ni od nas nitko ne može tvrditi da je bez grijeha. Nismo li skloni upirati prstom da ima gorih od nas? Takvom smo metodom branili naš grijeh, naše mane i propuste. Nema li i među nama onih koji kažu: Nisam ubio, nisam ukrao, nisam zapalio…, nisam krivo svjedočio, zašto bi išao na ispovijed ?... Koliki su među nama koji prakticiraju Božje milosrđe… opraštaju… pitaju oproštenje… traže priliku pomoći u tjelesnim i duhovnim djelima milosrđa?

Divim se roditeljima koji daju Bogu svoju riječ u sakramentu krštenja i vjenčanja da će odgajati svoju djecu u ljubavi prema Bogu i bližnjemu. Poznajem roditelje koje na tim načelima svake večeri čine ispit savjesti sa svojom djecom. Ima dobrih roditelja koji se zajednički u obitelji spremaju za slavljenje nedjeljne svete mise. Nema li prostora za me i mnoge od nas za bolje življenje Očeva milosrđa?

Polazimo u našem životu od toga: Što je Bog za me i što je učinio danas da ja živim i da ću sutra živjeti?

Uvijek treba postaviti sebi pitanja: Kako ću dati odgovor na tu ljubav? Ne

samo to, nego promisliti o tome kako ću odgovoriti na ljubav mog bračnog druga, mojih roditelja, moje djece.

Učimo način Isusova razmišljanja. Spasonosno je promisliti: Piše li on moj grijeh, moje mane u pržinu? Njegovo će ih milosrđe izbrisati bolje nego što valovi našeg mora izbrišu ono što mi pišemo na morskoj pržini.

Kako je lijepo ako i mi grijeh drugih zapišemo samo u pržinu!

Tada će i nama Isus milim pogledom i blagom riječi reći, bilo da smo muževi ili žene, starci ili mladi: Idi i od sada ne griješi više. Amen

fra Nediljko

33IZVOR

Poslije molitve vjernike PRINOS DAROVAFra Nediljko: Sada će ministranti u ime župne zajednice prinijeti darove.

Pjeva se: Primi naš dar...

1. MINISTRANT PRINOSI HOSTIJE

Čedomil: Na oltar prinosimo hostije. U tebi Isuse – kruhu života želimo se uvijek iznova lomiti i darivati.

Petra: Mnogi nemaju kruh na svom stolu,Pomozi nam biti kruh drugima u patnji i boli. Dok se tvojim kruhom naša duša siti,pomozi nam kruh drugima biti.

Pjeva se: Primi naš dar...

2. MINISTRANT PRINOSI VINO I VODU

Čedomil: Na oltar prinosimo vino i vodu. U daru vina pogledaj Gospodine na našu radost i zajedništvo koje ćemo ove godine posebno iskazati primajući u svoje domove djecu iz Vukovara. Čekamo ih otvorena srca!

Petra: Tučepi znače „mjesto kod izvora“. Stoga ti u kapi izvorske vode prinosimo srca naše župne zajednice sv. Ante Padovanskoga.

Čedomil: U ovoj kapi vode prinosimo i našu suzu patnje zbog onih tučepskih svećenika- mučenika koji su dali život na Tvoj oltar.

Pjeva se: Primi naš dar

3. MINISTRANT PRINOSI MASLINOVU GRANU, A S NJIM 4. I 5. PRINOSE ULJE

Petra: Prinosimo maslinovu granu i maslinovo ulje. Kroz granu masline molitvom i srcem povezani smo s Hrvatima u Rumunjskoj, Caritasom zagrebačke nadbiskupije i svima onima koji će naše tučepske masline na blagdan Cvjetnice imati u rukama.

Čedomil: U našem daru maslinovog ulja s ljubavlju smo povezani i s vjernicima Sisačke i Bjelovarsko-križevačke biskupije koji će po sakramentima postati Kristovi pomazanici.

Petra: Uronjeni u tvoju smrtnu borbu u maslinskom vrtu u grani masline prinosimo ti patnju naše oplakane i teško stečeno domovine. Neka nam ovaj dar bude poticaj da cijelim bićem ljubimo svoju Domovinu.

PRINOSNA PJESMA: ČUJ STVORITELJU MILOSTIV

34 IZVOR

Cvjetnica u župi Tučepi

Cvjetnica ili Nedjelja muke Gospodina našega Isusa Krista dan je kada se Cr-kva spominje Kristova mesijanskog

ulaska u Jeruzalem da dovrši svoje vazmeno otajstvo. Posebno je izražena tema Muke Kri-stove što se može čuti u čitanjima iz Sv. pi-sma. Zato su se na Cvjetnicu, 20. ožujka 2016., vjernici župe sv. Ante Padovanskog iz Tučepi, okupili na sv. misu u filijalnoj crkvi sv. Nikole Tavelića, koja je započela u 10. 30h. Sv. misu predvodio je župnik fra Nediljko Šabić koji je i definitor Franjevačke provincije Presvetog Ot-kupitelja, a sudjelovali smo fra Željko Štrbac i ja (fra Darijo Sinković), bogoslovi Franje-vačke provincije Presvetog Otkupitelja. Misno slavlje započelo je blagoslovom maslinovih grančica ispred crkve i ophodom oko crkve. Muka po Luki je bila pjevana – župnik fra Ne-diljko čitao je Isusove riječi, fra Željko Štrbac čitao je ostale uloge, a ja sam pjevao evanđe-listove riječi.

Fra Nediljko je u propovijedi istaknuo da je Krist Bog došao u tijelu i da je iskusio ljudsku

bol i patnju te je u svemu bio nama jednak, osim u grijehu. Kad je bio osuđen, nije niko-ga proklinjao, nego je svima oprostio, jer nisu znali da Gospodina Slave razapinju. Fra Ne-diljko je na kraju propovijedi potaknuo vjer-nike da se upitaju kojoj ulozi iz Muke po Luki oni pripadaju i koga oni predstavljaju u svaki-dašnjem životu- jesu li kao Petar koji je tri puta zatajio Isusa ili kao Pilat koji ga je osudio ili pak, kao desni razbojnik i satnik koji su Krista priznali Bogom?

Na kraju sv. mise fra Željko Štrbac i ja pred-stavili smo život u Klerikatu u Splitu i ukratko opisali svoj duhovni poziv. Nakon toga župnik fra Nediljko zahvalio se svima koji su na bilo koji način doprinijeli da današnje slavlje sv. mise bude što ljepše i dostojanstvenije.

Ovo je treća godina kako dolazim u župu Tu-čepi pjevati Muku i sviđa mi se što je crkva uvijek puna vjernika. Svaki put kada me žu-pnik fra Nediljko pozvao pjevati Muku na Cvjetnicu rado sam prihvatio poziv i velika mi je radost doći u župu Tučepi. Posebno mi se sviđa organiziranost u župi za što je zaslužan fra Nediljko sa svojim suradnicima i što je za svaku pohvalu.

fra Darijo Sinković

35IZVOR

VELIKI ČETVRTAK I PETAK

Blagoslov tučepskog maslinovog ulja za sakramente krštenja, krizme, bolesničkog pomazanja i svećeničkog ređenja u bjelovarskoj katedrali.

Procesija Velikog petka išla je kroz sva naselja naše župe.Križ su nosili Stane Brbić i njegov sin Ante.

36 IZVOR

Učenici sedmog i osmog razreda na blagdan Uskrsa izveli su igrokaz „Uvredu oprostiti“. Igrokaz je na-

pisala i učenike uvježbala vjeroučiteljica Marina Šimić. Bila je to poruka koja je za-okružila pobožnosti Križnog puta koje su učenici, od petog do osmog razreda prema tekstovima vjeroučiteljice, predmolili u korizmenom vremenu. Svojim pjesmama predstavu je obogatio Mali zbor pod vod-stvom Romane Lalić Pejković.

Glumci u predstavi: Frane Brbić, Matej Marijančević, Franko Raffanelli i Niko Ševelj.

Franko: Od 14 djela milosrđa mene je dopalo uvridu oprostit! Da sam barem izvuka „gladna nahraniti“. Bez-veze san tražija ovu kutiju. Triba san spremat paket za siromašne. (Udari nogom u kutiju. Dolazi Matej.)Matej: Šta to radiš? Šta ti je ta kutija kriva?Franko: Kriv mi je svatko! Oćeš li mi učinit jednu uslugu? Dužan si mi!Matej: Šta ti triba?Franko: Oćeš se minjat sa mnom?Matej: Za sličice? Franko: Ma, nije nego za djelo milosrđa.Matej : Misliš na djela milosrđa koja smo izvlačili na ministrantskom susretu i koja

tribamo izvršit u uskrsnom vrimenu? Šta si izvuka?Franko: Uvridu oprostit.Matej: Pa šta nisi, kad si vidija šta ti piše na papiru, vratija papir i izvlačija ponovo? Franko: Ajde, nemoj mudrovat nego reci: Oćeš se minjat ili nećeš?Matej: Uvridu oprostit? Pa... ne bi se baš minja. Ja sam izvuka „dvoumna savjetovati“. A mogu i tebe sada savjetovat da izvršiš to djelo milosrđa. Godina je milosrđa, a i Uskrs je vrime za pomirenje. Kada ćeš oprostit, ako nećeš sada?Franko: Oćeš se minjat sa mnom ili nećeš?Matej: Znan ja šta tebe muči! Ti si se s Maton posvađa. Primjetija sam da već neko vrime ne razgovarate. Šta ti je učinija, da mu ne možeš oprostiti? Franko: Lipo te pitan: Oćeš se minjat sa mnom ili nećeš?!Matej: Kako ne vidiš da je to djelo milosrđa baš tebe čekalo?! Pomiri se s Maton i rješeno. Ajde, žurin. ( Ode.)

Franko: Koji pametnjaković! Taman je on za savjetnika! Ja bi se triba pomirit s Maton nakon svega šta mi je reka! Kako da ne! (Dolazi Frane.) Evo Frane! On bi me moga spasit. Ej, di ćeš?

Učenici u Godini milosrđa

Uskrsna predstava „Uvredu oprostiti“

• Ova predstava je za svakoga od nas i za svako vrijeme. Čovjek je najveći kad pred Bogom kleči i kad pita i daje oproštenje.

37IZVOR

Frane: Ej, baš san krenija po kutiju. Ja san izvuka „gladna nahraniti“. Pripreman paket, ali nigdi ne mogu nać kutiju. A još moran i u dućan kupit stvari od svojih para. Mater kaže da je pravo djelo milosrđa da potrošin svoje pare od rođendana. Samo mi je još to tribalo!Franko: Ne možeš nać kutiju? (Pokazuje mu kutiju.) Evo je!Frane: Odlično. Možeš mi je dat?Franko: Pusti kutiju, iman ja bolju ideju. Zamini se sa mnom. Za ovo moje djelo ti neće tribat nikakva kutija, a i pare od rođendana će ti ostat u džepu. Ovo djelo je skroz besplatno. Frane: Pare će mi ostat u džepu, kažeš? Šta bi ja triba učinit?Franko: Uvridu oprostiti.Frane: Uvridu oprostiti?! To je besplatno, dobro si reka, ali... ne znan... Franko: Razmisli. Za pare koje bi potrošija, možeš kupit nešto što voliš. Možeš kupiti igricu.

Frane: A je. Moga bi kupit... Franko: Odlično! Onda smo se dogovorili. Evo ti moj papir, a ti meni daj svoj. (Daje mu papirić na kojem piše djelo milosrđa. Frane ode.)Franko: Uspija san. Sad ću malo zalipit ovu kutiju i pokupit ono stare robe po kući. Ionako ne znan šta bi s njome. Neka Frane oprašta uvridu... ja san se lipo rješija. (Lijepi kutiju. Nakon kratkog vremena vraća se Frane.)Frane: Ovaj... ne ljuti se, ali... radije bi obavija ono svoje djelo milosrđa. Franko: Šta je sada? Oćeš pa nećeš! Frane: Ma... lakše mi je potrošit i moje pare nego Luki oprostiti. Daj ti meni tu kutiju. (Uzme kutiju.) Žurin da mi se ne zatvori dućan. Evo, dolazi Niko, pitaj njega. (Frane ode. Niko dolazi.)

Franko: Di si se ti uputija?Niko: A evo, iden izvršiti svoje djelo milosrđa i baš se pitan je li mi to pametno.

Ministranti Niko Ševelj i Franko Raffanelli u predstavi

38 IZVOR

Franko: Zašto?Niko: Vidiš „bolesne pohoditii“ nije uvik lako. Znaš da iman jako slab imunitet i da se sve bolesti „lipe“ na mene. Bojin se da ne uvatim gripu, a opet s druge strane, kad je naš prijatej u pitanju triba bi ga posjetit. Franko: Naš prijatej je bolestan? Ja bi ti moga pomoć? Niko: Ti? Franko: Mogu obaviti djelo milosrđa umisto tebe. Ako želiš, možemo se zaminit? Niko: Ali, mogla bi gripa prić na tebe. Nemoj posli reć da san ja kriv. Franko: Ne boj se! Prošli put su u mene svi doma imali gripu, sta san kraj nji da ne moran na kontrolnu iz hrvatskoga, ali ništa... osta san zdrav zdravcat. Niko: Je li? A, dobro kad je tako. Koje ti djelo milosrđa imaš? Što ja triban učinit?Franko: Samo nemoj se pridomislit kad ti kažen.Niko: Znaš da držin do svoje riči. Šta si izvuka?Franko: Izvuka san: uvridu oprostit. Niko: Uvredu oprostiti! Može! Nema problema! Franko: Stvarno? Zaminit ćeš se sa mnon? Nećeš se pridomislit? Niko: Opraštat nije lako. Ali, ne možemo se zvat kršćani, ako ne opraštamo. Je li tako? Franko: Tako je! Kršćani tribaju opraštat. Niko: Nego, nisan te pita, zašto se ti oćeš zaminit? Da nisi s nekin u svađi? Franko: Ma nisan... Niko: Pa, šta se unda minjaš?Franko: Nije, nego... ne znan kome bi oprostija. Niko mi ne pada na pamet. Mučin se cilo vrime. Niko: A to! Lipo je da si sa svakin u miru. Nema takvih puno. Franko: Evo ti moj papir. (Mijenjaju papiriće s natpisima.) Puno ti fala! Zna

san da mogu računat na tebe. Sada bi odma moga otići do našega prijateja Ante da ga posjetin. Niko: Do Ante? Zašto do Ante?Franko: Ali, nisi reka da je naš prijatelj bolestan? Ante tri dana nije bija u školi.Niko: Reka san da je naš prijatelj bolestan, ali nisan rekla da je to Ante. Ante je dobro, otiša je s roditeljima na putovanje. Ali ti nije reka?Franko: Aha... je... je... zaboravija san. A, ko je onda bolestan? Koga triban posjetit? Niko: Mate. Mate je bolestan. Ima gripu! Franko: Mate?! Mate, kažeš? Mate... Niko: Zašto si se iznenadija? Ali se niste čuli?Franko: Znan, nego... mislija san... ovaj... Gripa! A šta ako gripa priđe na me?Niko: Kad ti zbog hrvatskoga nije prišla, a znan koliko si se trudija, neće ni sad! Šta je? Postoji li neki problem? Franko: Nije, nije... Sve je u redu. Niko: Znaš, baš mi je drago što smo se zaminili za djelo milosrđa. Uvridu oprostit je za mene teži zadatak. Ali tek kad oprostin, moć ću proslavit Uskrs kako triba. A i bolesne pohodit je spasonosno. Možemo zajedno prema Matinoj kući? A ti nemoj zaboraviti pozdraviti Matu od mene. Amo... Šta si smrknut? Kršćanin triba bit radostan kad čini djela milosrđa! Franko: Je... amo... (Krene u suprotnom pravcu.)Niko: Di ćeš ti? U ovon pravcu je Antina kuća! Šta ti je? Franko: A je... amo...amo. Sad lipo mogu oba djela milosrđa obavit oputa. Šta ti je Božja providnost!

Marina Šimić

39IZVOR

Dragi Mravičić

Cijeli život dariva sebe. Dariva se Bogu, obitelji, Crkvi i kamenu. Iz kamena kleše lik Boga i Bogorodice. Dok kleše govori Bogorodici i Bogorodica govori njemu. Svaki udarac čekića u dlijeto i kamen riječ je izmjene majke i djeteta. Na koncu o majci i djetetu govorit će kamen, govorit će majka, govorit će Dragi Mravičić. Sad će se izmjenjivati razgovor između Bogorodice i Dragog sa svakim koji dođe pred našu crkvu sv. Nikole Tavelića. Bogorodica i Dragi govorit će jezikom svakoga tko ih pogleda. Bogorodica i Dragi razumjet će svačiji jezik.

GOSPA OD SEDAM ŽALOSTI

Zadihan val,Bijeli žal.Gospa pod čempresima,Skromna, u žalosti.Galebov klik,Izlomljen lik.

U miru polusjena,Gospa sklopljenih ruku.Na rubu atlasnog saga,Plivačica naga.Svijet pjene i modrine,Obzor bez granica.

Petar Gudelj

Lik Gospe žalosne blagoslovili smo na Uskrs 27. ožujka 2016.Hvala ti, naš Dragi Mravičiću.

40 IZVOR

Nakon svete mise, toga poslijeuskr-snoga jutra, zaputili smo se nas, dvadesetak vjernika, neki mlađi i

neki stariji, zajedno s našim fratrom u dragu nam Bosnu i Hercegovinu.

Uz muzej i galeriju koji pričaju višestoljet-nu priču o livanjskom kraju, posjetili smo s oduševljenjem crkvu i sestrinski samostan.

Toplu dobrodošlicu poželjela nam je sestra Suzana koja je nekoliko godina provela u našoj župi. Časne su nas jako lijepo dočekale s punim stolom slastica, obojanih jaja, voća i pića. Tu je i fra Nediljko mislio na našu žu-pnu zajednicu. Izrazio je želju da nabavimo stole koje su nam potrebne za sakrament is-povijedi. Slika pokazuje darovatelje.

Put u Livno

Dan zajedništva

• Ove godine malo drugačije.

• Išli smo na Emaus preko granice.

Pred oltarom u franjevačkoj crkvi u Gorici (Livno)

41IZVOR

Na putu smo se obogatili posjetom izvoru rijeke Bistrice – Duman i Eko- selu Grabo-vica.

Stari Iliri i Delmati još u prapovijesti naseli-li su taj kraj, razvijali svoju kulturu, naučili obrađivati kamen, bakar, a kasnije i željezo. Dolaskom Rimskog carstva i njihovom pre-vlasti započinje romanizacija domaćeg sta-novništva. Nakon što Avari porušiše brojne bazilike, dolaze Hrvati koji se pokrštavaju te se Livno prvi put spominje u darovnici kne-za Mutimira 892. godine.

Livno je kraj s većinskim hrvatskim stanov-ništvom koje je uspjelo odoljeti turskim na-padima i sačuvalo svoju kulturu uz pomoć fratara. Oni su ondje podigli samostan i cr-kvu sv. Petra i Pavla te širili katolički nauk.

Časne sestre franjevke upravo tu, 2002. go-dine, grade svoju kuću, pastoralni centar po-svećen Kristu Kralju u kojem šivaju crkveno ruho, brinu o mladima, predaju vjeronauk u školi i brinu o potrebitima u obližnjim bol-nicama.

Po povratku skrenuli smo s ceste, ali ne i s našeg planiranog puta. Došli smo pred kuću drage nam Ruže Šarić. Ona, iako je s nama išla u Livno, dočekala nas toploga srca s pu-nim stolom domaćih delicija koje je sprema-la noć prije. Htjela nas je počastiti na način kako su njeni stari dočekivali goste, tako da nam nije nedostajalo niti sirutke od mlijeka.

Radosni i ispunjeni, uz smijeh i pjesmu, vra-tili smo se svojim najmilijima.

Drage naše domaćice, hvala vam na vašem gostoprimstvu. Fra Nediljko hvala i Vama, u nadi da ćete nas i dalje na ovakve načine zbližavati.

Tomislav Mravičić

Vesela Ruža Šarić gleda naš dolazak pred njezinu kuću u Grabovici

42 IZVOR

Na četvrtu vazmenu nedjelju - Nedjelju Dobrog Pastira 17. travnja 2016. bogoslovi su se sa svojim

magistrom fra Ivicom Jurićem odazvali pozivu župnika fra Nediljka Šabića i posjetili župu Tučepi.Svrha ovog posjeta je višestruka. Naime, i na ovaj način bogoslovi mogu upoznati život jedne župne zajednice te rad župnika koji poslužuje određenu župu. Isto tako, svojom prisutnošću bogoslovi svjedoče da mlade i danas privlači primjer života sv. Franje. Tko zna, možda se netko od mladih iz župe Tučepi, potaknut ovim događajem, odluči za redovnički i svećenički poziv, pogotovo jer se Nedjelja Dobrog Pastira slavi kao Dan svećeničkih i redovničkih zvanja.

Svetu misu u filijalnoj crkvi sv. Nikole Tavelića s početkom u 10.30 sati predslavio je magistar bogoslova i profesor na KBF-u u Splitu fra Ivica Jurić, a u koncelebraciji bio je župnik fra Nediljko Šabić.Pjevanje na misi animirali su bogoslovi pod vodstvom fra Frane Bosnića.Fra Ivica je u propovijedi naglasio da poput Petra koji baca mrežu, moramo biti spremni

poslušati Božji glas koji nas nekad poziva na odluke kojima se nismo nadali, na očite nelogičnosti.Dobro je u životu imati različite varijante prema kojima mislimo da će biti usmjeren život koji živimo, no svi na kraju, kroz život Crkve i obitelji, stvaramo ambijent u kojemu ćemo svi biti ribari ljudi.Međutim, treba biti spreman napustiti i vlastite varijante ako smo svjesni da nas Bog konkretno poziva na nešto različito. Da bismo to uspjeli, moramo imati povjerenje u Boga i njegovu providnost.Potrebno je do kraja se predati i izručiti Bogu.Nakon svete mise bogoslovi su se nakratko osvježili i napravili zajedničku fotografiju s domaćinima, a druženje se nastavilo za obiteljskim stolom u fra Nediljkovoj rodnoj kući u „Šabića brdu“ gdje su svi, ponajviše zahvaljujući župniku, bili dobro raspoloženi. Ovaj posjet župi Tučepi pokazao se plodonosnim, a za to se pobrinuo i Gospodin podarivši nam lijep sunčani dan te ispunivši radošću srca onih koji ga traže u jednostavnosti.

Mijo Šabić

Bogoslovi u Župi Tučepi

Koga Bog poziva

Ministranti s franjevačkim bogoslovima

43IZVOR

Sestre i braćo, današnja nedjelja Dobrog Pa-stira osim što nam govori o tome tko je za nas Krist i kako se odnosi prema nama (kao Do-bri Pastir) – poziva nas i da slijedimo njegov primjer. Osobito se to odnosi na nas posvećene službenike Crkve koji, dosljedno živeći svoj po-ziv, činimo najbolju promociju zvanja kojemu je na poseban način ova nedjelja i posvećena.Zvanje je dar od Boga, ali zvanje je i dar čovjeka Bogu. Iako je zvanje od Boga, ono ne „pada s neba“ ako smijemo tako reći, već za njega tre-ba moliti. Drugim riječima, i mi svećenici svo-jim životom kao i vi vjernici dobrim odgojem, dakle, svi trebamo biti tako otvoreni Bogu da djeci ne bude ništa strano odabrati svećeničko ili redovničko zvanje. Prihvaćajući taj Božji dar, mi Bogu posvećujemo svoj život i tako sami postajemo dar, produžena ruka Božje ljubavi prema svim ljudima.Uzvišen je to i zahtjevan poziv. Kakve ka-rakteristike treba imati da bi netko po-stao svećenik? Treba se prije svega osjećati pozvanim. Drugo, treba imati volje prepusti-ti se Bogu da ga kroz formaciju brusi tako da bude njegov pravi zastupnik, a ne tek karika-tura željna promocije. Kako se kršćaninom ne rađa već postaje, isto tako je i sa svećenikom. Čovjek u sebi najprije osjeća jedan nedefiniran poziv koji mu otvara stotinu pitanja koje češće sam zat-vori jednom, rekao bih, neizvjesnošću negoli odgovorima koji unose mir i jasnoću. Jedino Bog daruje mir i unutarnju jasnoću. Jedino povjerenje u njega dušu ispunja smirenošću i sigurnošću da sve ima smisla i da Bog ne-vidljivim nitima pletu mrežu našeg života.Ta mreža satkana je od mnoštva ljudi, susre-ta, događaja koji će tek u jednom širem mo-zaiku našeg života dobiti potpuni smisao i dati jasan odgovor o potrebi baš svakog ko-raka, djela, događaja, susreta koji ostvaruje-mo i koji nas još čekaju u budućnosti. Naše je samo prepustiti se u avanturu s Bogom i dakako koristiti talente, sposobnosti i okol-

nosti u kojima se nalazimo da bismo bili su-radnici Božji.Jeste li ikada vidjeli uživo pastira s ovcama? Iako sam odrastao na selu, ovce nismo ima-li, ali su ih drugi imali pa sam imao prigo-du i izbliza vidjeti taj odnos pastira i ova-ca. Romantična je to slika koja, čini se, ne-povratno pripada prošlosti jer se i ruralna područja sve više urbaniziraju. Ukratko, Isus govoreći o sebi i svom odnosu prema ljudima uzima sliku iz pastirskog života, sliku njima tako blisku i jasnu, a nama danas poprilično daleku.U Isusovo vrijeme pastiri su se potpuno posvećivali svojim stadima, nazivali su ih blagom. Znali su tjednima i mjesecima bo-raviti na dalekim pašnjacima i brinuti se u potpunosti za svoja stada. Tražili su im što bolju travu, liječili ih i čuvali od različitih napasnika, od zlih ljudi i od zvijeri. Bili su spremni i životom ih zaštititi. Isus je baš ta-kav pastir - dokraja odan, Dobri Pastir koji nas svojim naukom štiti od različitih napasti i koji je u konačnici i svoj život prinio za naše spasenje.On je toliko brižan da ponekad ostavlja sta-do i cijeli se daje u potragu za odbjeglom ovčicom. Rekao bih da nam danas baš takvi svećenici trebaju: ne oni prestrogi koji čuvajući stado sve više grade zidove ističući nepomirljivost nas i svijeta, nego oni koji traže zalutale, razočarane, ljude na margini, nezaposlene... One koji grade mostove, a ne zidove.One koji kao svećenici u ime Kristovo u euha-ristiji spajaju nebo i zemlju. One koji stoje pred Bogom i oholim društvom koje Boga sve manje treba. Proroke koji će skandalozno bogatom i još skandaloznije siromašnom svijetu ukazivati na nepravde, zalagati se za siromašne, za mir i pravdu. Ako vas Gospo-din pozove da budete jedan od takvih proro-ka, velikodušno mu se odazovite! Dao Gos-podin da nam nikad ne ponestane ovakvih svećenika.

Nedjelja Dobrog Pastira

• Radost našoj župi priredili su naši bogoslovi i njihov magistar fra Ivica. Vidjeti i doživjeti mlada zvanja na putu redovništva i svećeništva potiče na razmišljanje. Takav poticaj neka nam bude fra Ivičina propovijed.

44 IZVOR

45IZVOR

Ivan Šimić pok. Petra, rođen 01. 12. 1928., Šimići (Lazo) – TučepiSročio i ispjevao u prosincu 2015. godine

DOMOVINO ŠTO SE TEBI SPREMA

Ne misleći na ljubav i Boga,na ulicam zavladala droga.

Bože mili što se ovo sprema,kuće prazne, nigdje djece nema.

A mladići ženiti se neće,jer u braku ne vide ti sreće.

Kada se koji i oženi,brzo žude novoj smjeni.

Oprostiti vrlina im nije,trpiti se partnera ne smije.

Do tri ljeta brak im traje,pa se čuje da se i rastaje.

Mlade žene istim putem kreću,karijeru gradeći što veću,

A obitelj postala je teška, to je danas zaostala greška.I u braku ne trude se puno,teško im je nosit bračno runo.

Izgovora uvijek nađu lako, izvan kuće izbivati tako.

Uz cigare prolazi im vijeme,ne mareći za kućne probleme.

Mjesto da nam odgajaju djecu, rađe s psima one šetat kreću.

Bože mili pomozi nam sada,da Hrvatski narod ne nastrada,

Djeca da se rađaju u sreći,da imamo napredak što veći.

U ljubavi djeca da se goje,poštujući roditelje svoje.

Mladost da nam ne odlazi vani,već da svoju Domovinu brani.

I da budu Bogu uvijek vjerni,moleći se, budu za DOM spremni!

46 IZVOR

47IZVOR

48 IZVOR

Blagoslov maslenika i vrtova

Dio naših vatrogasaca pred crkvom na blagdan sv. Florijana

49IZVOR

Franjevački samostanSamostanska 532000 Vukovar

Vukovar, 4. studenog 2015. Ur. br. 203/2015.

Predmet: ljetovanje vukovarske djece u Tučepima

FRA NEDILJKO ŠABIĆŽUPA TUČEPI

Na inicijativu fra Nediljka Šabića, a pod motom “Radost nam stvara ugostiti djecu Vukovara”, od 14. do 21. lipnja vukovarska djeca bila su u Tučepima na prekrasnom sed-modnevnom ljetovanju.

Vukovarska djeca bila su smještena u obiteljima. Mještani Tučepa ugostili su ih be-splatno. Djeca su bila oduševljena gostoprimstvom vjernika, bogatoj hrani, izletima, mo-rem, igrama itd. Doista, nešto nezaboravno. To se može dogoditi samo tamo gdje je fra Ne-diljko.

Dragi fra Nediljko, budući da se sastajete s roditeljima ministranata te djecom i mladima, a s obzirom da sada znate kakva su naša vukovarska djeca, slobodni smo predlo-žiti Vam da nas i dogodine primite ukoliko vam to ne predstavlja problem.

Dragi brate Nediljko, ako dođe do ljetnih susreta, bio bih slobodan predložiti i da malo pojačamo duhovni program, odnosno zajedničke večernje mise s domaćom djecom i mladima koje bismo malo više animirali na radionicama. Jednako tako predlažem i za-jedničke igre kako bi se naši i vaši više upoznali i zbližili zbog čega bih ovoga puta poveo i nekoliko framaša s kojima bi to bilo lako ostvarivo.

Srdačno i s poštovanjem!Pater Ivica Jagodić, gvardijan

Mi čekamo naše prijatelje iz Vukovara

50 IZVOR

U lipnju smo se dogovorili naći na Malu Gospu u bolinci Jordanovac da bi se odatle uputili u Mariju Bistrcu. Sve je bilo po planu! Kod Sesveta zaustavila nas je policija i bili su dosta grubi. Lovro se veoma uznemirio tako da je dobio jak napadaj kašlja. Da bi ga malo raspoložio, bacio sam šalu : “Da je ko jučer umra, danas bi se pokaja.”, kako su naši u selu znali reći kod lijepog vremena, jer mi smo se vozili pitomim krajolikom Za-gorja otvorenog prozora, uz pratnju kitnja-ste živosti ptičijeg pjeva s okolnih stabala. Dan je bio topao i ugodan, a zrak svjež i čist. Vedrina nebeskog plavetnila bila je ukraše-na bijelim oblacima iznad vrha Sljemena. U Mariju Bistricu smo stigli za vrijeme pro-cesije. Lovro je bio iznenađen kada je vidio toliko svijeta, pretežno mladeži, koji su svi zajedno iz srca i duše molili i pjevali. Bio je ushićen: “Ovo mnoštvo, ova mladost, oni žive i slave svoju vjeru. To se može samo ovdje doživjeti. Nama je u krvi voljeti svoju vjeru, rodni kraj i svoju domovinu! Zato sam sretan što sam se vratio iz Amerike pod svoj Velebit i ovdje promatram mjesec i one iste zvijezde, po kojima sam često slao pozdrave iz daleka. Uvečer, kad samujem, primjetio bih zvijezde, kao da mi trepere dodirujući u mrklim i dugim noćima obronke Velebita

i imam osjećaj da mi se preko njih javljaju i zamjeraju nam što nismo čuvali ovu plod-nu, bogatu i zdravu svetinju! Nadam se da mi svojim blistavim biserom svjetlošću žele zahvaliti što sam se vratio i što ponekad po-sjetim te zapuštene kuće, koje sada zjape prazne zaraslih ognjišta!”Poslije ručka uputili smo se u Zagreb, jer je on morao na vrijeme biti u lječilištu na Jor-danovcu. U Sesvetama smo se svratili popiti kavu i tu sam mu poklonio obećanu pjesmu “Putnik” Petra Preradovića, pošto je i on bio pečalbar! Želio je da mu je pročitam i pa-žljivo je slušao svaki stih, a kod petog stiha opazio sam mu suze u očima, pa sam stao čitati da bi opet ponovio taj stih: “Ne idi sinko, od materekoja mekan čežaj steretebi usred tvoga krila!”Lovri se iznenada oteo dug i bolan uzdah popraćen dugim kašljem. Suze su kliznule staračkim i naboranim licem. Kada se malo smirio, glas mu je bio tih: “Yes, yes obećao sam materi, a i Luciji, da ću se vratiti čim uštedim dosta dolara, pa ćemo se oženiti i sagraditi kuću na dva boja. Taj prokleti rat! Mater sam neizmjerno volio i ona mene. Ža-lostan sam što ju više nisam nikada vidio!” Dok sam mu čitao zbir stihova “Putnika”, promatrao sam kako mu lice kod nekih sti-hova mijenja boje uz pojačan napadaj kašlja. Vidjelo se u njegovim očima, da on tu ko-prenu sijećanja nije nikada mogao istjerati iz svojih misli i uspomena, kada je čuo ove stihove:“Tuđa zemlja ima svojeNe spoznaje jade tvoje!”“Yes, yes u rudniku Mesabi gonili su nas kao marvu i tamo sam obolio!” Čvrsto mi je sti-snio ruku kada sam pročitao:“U tvom polju daj mi grobaTvojim cvijećem grob mi kiti!”

Stric te Roko čeka u Nevjorku II

51IZVOR

“Hvala ti, što si mi poklonio ovu krasnu pje-smu i tek sad vidim, da su i drugi , kao i ja, patili u tuđini. Drago mi je, što ću ovo malo života provesti pod svojim Velebitom, a tebi sam zahvalan što sa mnom gubiš svoje vrije-me i Lucija mi reče da si drag momak!”Lovro se vratio u domovinu nakon pedeset godina tuđine, na svoje! Rekao sam mu da je meni to užitak, jer mogu cijelo vrijeme vo-ziti njegov auto VW, jer će mi to poslije biti od koristi. U parku pred bolnicom želio je da mu još jednom pročitam i kod stiha Lovro se osmjehnu:“Al oči mu uzdignuteokrenu se, oj onamo,Gdje od drage domovineSvako jutro sunce sine,Tamo željom hiti tamo!”Uze me za ruku: “Znam, da ćeš me ismija-ti. Vjeruj mi, istina je. Uvečer sam ti znao sjediti pred barakom i u trenucima čežnje i nostalgije promatrao sam mjesec i zvijezde i bio sam im zavidan. Imao sam osjećaj da mi namiguju, kao da mi žele reći da će oni usko-ro obasjati moj zavičaj. Glasno sam ih mo-lio da ga pozdrave svojom svjetlošću i neka čuvaju svetinju besmrtnosti svojih ognjišta i obitelji. Čuo sam od Indijanaca, koji rade sa mnom, da nema veće, časnije i svetije tajne no što je čovjekova ljubav prema majci, ocu i rodnom kraju!”Na rastanku smo se dogovorili da ćemo se naći ovdje za desetak dana i zatim posjeti-ti sestru mu Katicu, koja je živjela kod Kar-lovca. Pri ponovnom susretu Lovro je bolje izgledao i veselio se susretu sa svojom se-strom i usput mi reče da mu je pred očima malena i uplakana desetogodišnja djevojči-ca, na dan njegova odlaska. Katica se jako obradovala svome bratu. Ona je bila još lijepa izgleda i živahna, starija sje-dokosa gospođa plavih očiju, kao i Lovro.Rekla mi je da je on po naravi i dobroti ma-terina slika i prilika. Od onog dana, kada je njezin Lovro otišao u Ameriku, mater je svakodnevno molila i uvijek ga spominja-la. Mnogo je puta išla sama i bosonoga ili s

ocem na zavjet Gospi od Krasnog, naročito za vrijeme rata, jer pisma dugo nisu stizala, a govorilo se, da i naši moraju ići u rat. Katici je bilo drago što me je Lovro upoznao kod Brinja i što sam pravi vjernik. Sve mi je po-vjerila o bolnim i tužnim slikama vlastitoga života! Prvo nam je rekla: “Nakon dugog vremena došlo nam je pismo od Lovre. Mater je kri-knula- Hvala ti, Bože moj, Lovro je živ! Dobili smo ga u jesen 1917. godine, a on ga je po-slao 15. 8. 1915. godine. Prije toga on je pi-sao nekoliko pisama, koja nikad nisu stigla. Tek su 1920. godine dolazila redovitije. Sva su bila otvarana i ponovno lijepljena, 1920. godine njegov prijatelj iz Senja, Marin donio nam je dosta dolara i to nas je pomoglo, a nešto je bilo i za Luciju, jer je bilo vrijeme gladi i nova je država uvela seljaku nove dradžbine. Te godine, kada smo dobili prvo pismo, ra-dost je bila vrlo kratka!” Iznenada je nastao muk u kući. Lovro je dobio jak napadaj ka-šlja i nakon male stanke Katica je nastav-ljala: “O, Bože moj! Tek mi je bilo 14 godina i još mi je pred očima mater, kako pada u nesvijest kada je vidjela na nosilima našega brata Filipa teško ranjenog u Galiciji. Filip je bio snažan, kao pravi Ličanin, snalažljiv i ži-vahan, a sada invalid! Bio je to dan ledenih vjetrova s Velebita i po-lagano umiranje našeg oca i majke. Sve do svoje smrti oni su ga njegovali, a i naša Lu-

52 IZVOR

cija im je mnogo pomagala. U novoj državi invalidima Austrijske vojske nije bilo lako. Novi činovnici pridošlice u naše krajeve otvoreno su ih prezirali i krali novac iz Re-publike Austrije. Naš je župnik preporučio našem ocu da me pošalje u višu školu, jer sam bila nadarena, otišla sam u Zagreb i tamo završila za uči-telja. Zahvalna sam mome bratu Lovri koji mi je to pomogao! Kao praktikant radila sam u manjim mjestima i 1933. godine doš-la sam u Karlovac i od tada sam cijeli život ovdje. Pjevala sam u crkvenome zboru i tamo sam upozanala mladog liječnika Bra-nimira. Za njega sam se udala 1935. godine i sagradili smo kuću uz pomoć moga brata Lovre. Na žalost Branimir ga nikada nije upoznao. Naša kćerka Marija rodila nam se 1938. godine. I ona sada studira medicinu u Zagrebu. Sigurno ćete ju upoznati! U dr-žavi SHS život je bio težak. To je bio teror nad našim življenjem. Početkom 1920. naš je Filip umro a nedugo poslije i Lucijin otac Joso, koji se vratio iz rata teško bolestan na pluća i bez lijeve ruke. Sve je njih Lucija pri-je njihove smrti njegovala i drago mi je da ste ju upoznali u bolnici. Uvijek ponavljam ona je anđeo dobrote u ljudskoj osobi. Ona je to radila iz ljubavi prema Lovri. Žao mi je da im je životna sudbina bila tako užasna i nepovratna. Bila je vrlo pametna i zgodna djevojka. Če-kala ga je i nije dočekala. Ona se nije udava-la, a i on se nije ženio, jer je i on bio staratelj svojima i sinovima umrlog strica Roka i zato nije mogao ispuniti obećanje materi i svojoj Luciji, da će se za nekoliko godina vratiti. Zato on sada pomaže svojoj starijoj i bole-snoj Luciji!”Lovro je zaplakao i teško kašljući izašao u vrt. Teške su to uspomene. Suznih očiju vra-tio se je u kuću: “Yes, yes, prokleti je rat uni-štio naše živote, kao i smrt strica mi Roka.”Lovro je želio da upoznam Luciju koja je bila u Vinogradskoj bolnici i koncem lipnja sam ju upoznao. Bolovala je od šećerne bolesti. Bilo joj je drago što smo je posjetili i sret-na je što se on brine za nju. Lucija je radi-

la poslije majčine smrti i njihovih roditelja u Gospiću, kao sluškinja. Nije htjela o tome pričati. Samo je pokrila oči!Da bi nam Katica povjerila svoje životne kal-varije, preporučila nam je da se prošetamo uz Koranu, “jer i zidovi imaju uši!”Kada smo se malo odmakli od kuće, bla-gi nas je vjetrić milovao svojim mirisima zadnjeg otkosa sjena. Ona je izvadila iz pr-sluka požutjelo i zgužvano pismo te nam je plačući ispričala tragediju svoga supruga: “On, moj Branimir, otišao je kao liječnik u sanitet Hrvatske vojske kod Krapine i često je navraćao kući tješeći nas, da se kraj rata već nazire. Mislim, da je to bilo 1. 11. 1943. godine. Zadnji put mi se javio ovim pismom 20. 4. 1945. godine, po hrvatskom vojniku kojega je liječio i nekako se uspio vratiiti u svoje selo Draganić. Evo tog pisma!”Katica, moja draga! Molite se za me i sve nas! Zlo nas je snašlo. Samo nam dragi Bog može pomoći! Danas krećemo prema Grazu i tamo se predati saveznicima. Možda nas prime i zaštite. Uvijek mi pred očima naviru drage slike, kako u naručju nosiš našu Mariju, naše najveće blago i Božji poklon. Uvijek mi je ži-vot s tobom bio prožet ljubavlju i dobrotom. Pozdravi mi oca i majku, tebe i Mariju voli vaš Branimir!“Posljednji je put viđen kod Ptuja 3. 5. 1945. godine, gdje se Sanitet i osoblje predalo partizanima. Tamo je liječio ranjenog parti-zana iz okoline Ogulina, koji mi je početkom lipnja prenio poruku da su od sada u plani-narskom korpusu Milana Baste. Tog ranje-nog partizana posjetili smo nekoliko puta Branimirova majka i ja u karlovačkoj bolni-ci. Povjerio nam je da je i njima bilo čudno zašto njihove postrojbe moraju ići na Trst, a korpusi koste Nađa i Milana Beste idu na Korušku. Marija i ja ga još uvijek čekamo!”Pod kestenom gdje su nam ptice svojim pje-vom pravile društvo i predvečerje kukavice započele svojom kuknjavom, kao da i one tuguju s nama. Katica je stalno brisala suzne oči, a Lovro se gušio kašljem!I ja sam im povjerio svoju bol, da su moju majku - ženu sa šestero djece silovali i ubili

53IZVOR

6. 8. 1942. godine, a najmlađi je brat bio još dojenče! To su bili partizani, skojevci susje-di nam iz primorja i otoka!Bili su to teški trenuci uz Koranu! Katica je nastavila: “U staroj državi bilo je nama vrlo teško, jer smo morali svoju djecu učiti tuđi jezik i mitove druge povijesti. Bože, sačuvaj! Kao učiteljica radila sam neumorno, mar-ljivo i stručno. Djeca i roditelji su me vrlo cijenili. Zbog moga Baranimira prosvjetne vlasti su me cijelo vrijeme sumnjičale i neke moje kolege, kojima se ideološki bio pota-mnio duh. Teško ti je kad spoznaješ nemoć pred silom!”Uhvati me jeza kada ponovno čitam svoj dnevnik iz studentskih dana i u njemu Kati-čin martirijum: “Drugarice, što si se udavala za ustašu! Imaš, da ćutiš! Ti si žigosana i budi sretna da živiš! Tako mi je prijetio i vrijeđao primitivni izdanak tuđeg neba i nije mi dao doći do riječi!” Katici je bilo teško shvatiti da se ljudsko biće u svakom času može u trenu-cima brutalne samovolje toliko rasčovječiti u patnji jedne žene! Bio je to prevelik teret živjeti u tom vrtlogu zla uz malu Mariju. Srećom, rekla mi je da je i tada bilo dobrih ljudi i kolega, koji su joj darovali mrvicu do-brote, iako su i oni bili špijunirani od vlasti. Vjera u Krista davala joj je ogromnu snagu. Ona je bila milost i dar! S Lovrom, Katicom, Lucijom i Marijom ostao sam dugo u prija-teljskim odnosima, iako sam od 1968. živio vani. Svaki susret s njima bio je veseli doživ-ljaj kod Katice u Karlovcu.Ostao mi je u lijepom sjećanju 8. rujan 1968. godine, kada sam se vratio iz vojske, i pro-štenje u Velebitsko svetište Gospe od Kra-snog, gdje je njihova majka puno puta išla bosonoga na zavjet. Poslije sv. mise stariji svećenik nadahnuto nam je pričao o čarima Velebita: “Svemoćna Božja ruka prosula je nad ovim prostorima sve svoje bogatstvo i ljepotu. U Velebitu je sve blizu, sve je po-vezano ljudskim nitima, jela i vuk, kamen i medvjed, rosa i zrak, more i planina, nebo i zemlja, sve u njemu jedno, sve u skladu! Zato čovječe, dođi na Velebit Gospi od Krasnog da bi našao prebivalište svoje duše i mir svoga

srca i da bi ov-dje susreo svo-ga Boga!” Bili su to nezabo-ravni trenutci na Malu Gospu!I na kraju želim donijeti nekoli-ko crtica Lovri-nih pisama od njegove Lucije i Lovrina oca iz 1920. godine.

Dragi Lovro, danas je 10. 8. 1920. godine.Ja ti pišem sama, jer sam naučila čitati i pisati, a adresu će mi napisati časna sestra Igancija i ona te pozdravlja. Mi smo dobro i tebi svi želimo dobro zdravlje. Misliš li još na me? Ja uvijek molim za te, da te naš sv. Ante čuva od drugih ženskih i opakih ljudi. Ti mi pišeš, ako se ja odlučim poći k tebi, da bi me ti čeka u Nevjorku. Ne mogu ja napustiti ovu starčad. Filip je umro u veljači, a moj ćako u svibnju, pa me moja mater i tvoji još trebaju. Takva nam je sudbina. U gori raste zelen bor, čekam brzi odgovor. Tvoja Lucija i sretan ti imendan.

Dragi sine Lovro, danas je 24. 2. 1920. godine, pred kratko vrijeme smo sahranili tvog brata Filipa, a je se napatio i to kad je mora ići na stranu mokriti. Morao čučnuti kao žensko, jer su mu geleri u ratu sve sprida odnili i nikad nije jauknio. A i Joso se je napatio. Bogu hvala da imamo Luciju, ona je anđeo za nas stare. Hvala ti na pismu i dolarima i nemoj se vraćati ovamo. Ovdje ti vlada zulum i žandari. Kod Frane Josipa je bila mila majka. Pozdravi mi Roka i njegove, a tebe vole tvoji otac i mater, i Katica i naša Lucija i mater njena.

Dr. Ante Glibotić

54 IZVOR

Petar Brbić sin Kleme i Zorice

Berto Bušelić sin Gorana i Branke

Stela Čobrnić kći Davora i Kornelije

Đana Čović kći Milovana i Snježane

Jure Čović sin Dragana i Ivane

Maja Čović kći Marinka i Danijele

Luka Gudelj sin Đure i Martine

Filip Komljenović sin Nenada i Sandre

Kate Mendeš kći Iva i Smiljke

Marijo Mendeš sin Zlatka i Anamarije

Ela Mijačika kći Damira i Gabrijele

Lucija Mravičić kći Davora i Anite

Nedjeljko Mravičić sin Nikole i Dragice

Noa Rudelj sin Jurice i Lijane

Rea Rudelj kći Jurice i Lijane

Emili Šarić kći Dragana i Irene

Marko Šarić sin Roberta i Koraljke

Perina Šarić kći Joska i Tanje

Ante Šimić sin Nikše i Marije

Barbara Šimić kći Stjepana i Klare

Marijan Šimić sin Dušana i Alene

PRVOPRIČESNICI 2016.

55IZVOR

PRVOPRIČESNICI 2016.

Prvopričesnici 2016.

56 IZVOR

KRŠTENITravanjMauro Visković sin Krešimira i IvaneLeda Mihnjak kći Maria i Jelene rođ. MihnjakNikola Šarić sin Iva i Mirele rođ. SkakoPetra Nadaždin kći Danijela i Martine rođ. ŠkegroSara Nadaždin kći Gordana i Mare rođ. PrimoracAndrija Bolonča sin Paška i dunje rođ. Mijačika

SvibanjVito Ševelj sin Josipa i Nene rođ. FranićBorna Šimić sin Ivana i Radmile rođ. Ševelj

VJENČANITravanjMarin Šimić i Ivana Ganzberger

Krštenje Nikole Šarića

57IZVOR

Krštenje Petre i Sare Nadaždin

Krštenje Borne Šimića

58 IZVOR

ZA IZVOR

400 kn Jurić Ivan 300 kn Tonči i Malina Šimić200 kn Čović Ivo pok. Frane200 kn Darijo Šarić200 kn Zvonko Šarić200 kn Jakica i Rade Ševelj 200 kn Smiljka Mendeš200 kn Obitelj Gujinović200 kn Mravičić Božidar200 kn Dragi Mravičić200 kn Marko Šarić200 kn Kata Šimić200 kn Ševelj Marko200 kn Mirela Vitlić200 kn Obitelj Ostojić200 kn Marin Mravičić Đanov200 kn Pere Šimić Ivanov150 kn NN100 kn Ševelj Marko100 kn Ante Mravičić Kovačev100 kn Čović Nediljko100 kn Drago Brbić100 kn Anita Mijačika100 kn Fabijan Čović100 kn Mravičić Nediljko pok. Mate100 kn Leo Čobrnić100 kn NN100 kn Šimić Ivana100 kn Veronika Šimić

100 € Ob. Brigić 50 € Božidar Šimić 30 € Niko Ševelj 50 € Šimić Rade 50 € Obitelj Šulenta20 € Anka Vodanović20 € Mario Luketina20 € Šimić Damira10 € Šarić Tonči

500 kn Ante Mravičić Kovačev500 kn Mravičić Tomislav 400 kn Ivan Šimić400 kn Kata Šimić400 kn Srećko Tomaš300 kn Jordan Marijančević300 kn Tonči i Malina Šimić200 kn NN200 kn Mravičić Nediljko200 kn Smiljka Mendeš200 kn Tonka Čović200 kn Marin Mravičić Đanov100 kn Mate Mraviči150 € Šimić Rade100 € Mijačika Grgo po. Marinke 100 € Jakica i Rade Ševelj 100 € Niko Ševelj 100 € Vlade Ševelj100 € Željko Matić100 € Marin Mravičić pok. Kleme100 € Obitelj Šulenta100 € Obitelj Čović pok. Nikole100 € Dario Šarić100 € Živana Ševelj100 € Šimić Damira100 € Dujmović Jure50 € Mravičić Marin50 € Visković Vjeko50 € Mijačika Andrija50 € Obitelj Milković50 € Mravičić Anka50 € Mravičić Karmela50 € Nediljko Tomaš 50 € Turić Željko50 € Obitelj Vitlić50 € Sasna VItlić50 € Anka Vodanović50 € Obitelj Šućur50 € Vinka Čović50 € Čobrnić Ljubica50 € Ante Knežević50 € Mira i Mate Brbić50 € Tereza Delić50 € Obitelj Raffanelli50 € Marin Nagarić 50 € Šarić Ruža

DOPRINOSI ZA CRKVU

59IZVOR

God. XXIII. Sv. Ante 2016. Br.20 (48)

Izdavač:Župni ured Tučepi,

Podgradac 2, 21 325 Tučepi,tel.: 021/623-251, mob.: 098/41 55 05

E-mail: pnsabic@web.de

Glavni i odgovorni urednik:fra Nediljko Šabić, župnik

Uredništvo:fra Gabrijel Jurišić, fra Nediljko Šabić,

Ana Đukanović, Smiljka Mendeš, Nena Raffanelli, Laura Sušac, Čedomil Šimić, Mate Šimić,

Josipa Tomaš, prof. Mario Udovičić, Ružica Čović, Petra Savanović,

Kristina Dragičević

Lektorica: prof. Ivana Brzović - Todorić

Grafička urednica: Slavica Čutura

Naklada: 700 komada

List izlazi s dopuštenjem crkvenih i redovničkih poglavara

Uzdržava se dobrovoljnim prilozima čitatelja

LIST ŽUPE SV. ANTE PADOVANSKOG - TUČEPI

IZVOR

UMRLI 2016.ProsinacLeon BrbićPaško Visković

OžujakLjubica Mravičić

TravanjMarija Visković

ZA RADOVE NA CRKVI SV. ANTE

2000 kn Obitelj Šumelj1200 kn Pero Šimić Ivanov1000 kn Obitelj Mendeš Ivo1000 kn Miljenko Gujinović1000 kn Mate Mravičić500 kn Božidar Mravičić500 kn Obitelj Matić, Dragan Čović500 kn Od spr. Srđan Bušelić500 kn Dragan Čović450 kn Drago Brbić300 kn NN 200 kn Kata Šimić200 kn Goran Vitlić200 kn Jadranka Šarić100 kn Zaharija Mijačika

200 € Vlado i Ženja Ševelj100 € Petar Brbić100 € Marko Bušelić100 € Darijo Šarić100 € Božidar Šimić100 € Srećko Brbić100 € Branko Visković100 € Mirjana i Helga Mravičić100 € Radoslav i Jakica Ševelj100 € Joko Šimić100 € NN50 € Renato Mravičić50 € Željko Ravlić50 € Obitelj Pehar50 € Jordan Marijančević50 € Margarita Brigić50 € Miljenko Čović50 € NN

OD SPROVODA

2200 kn Leon Brbić 1000 kn Marija Visković

Srd

aèn

o V

as

po

zdra

vlja

Va

š žu

pn

ik

F

ra N

edilj

ko Š

ab

iæ

19

01

- 2

01

6