IVOTINJSKO OPTENJE I LJUDSKI GOVORSeminarski rad

http://www.besplatniseminarskiradovi.com

1. UvodPrimijenjen na ivotinjski svijet, pojam govora upotrebljava se samo zloupotrebom termina. Zna se da je do danas bilo nemogue ustanoviti da ivotinje raspolau, makar i u nerazvijenom obliku, nekim nainom izraavanja koji bi imao svojstva i funkcije ljudskog govora. Zavrila su se sa neuspjehom sva ozbiljna ispitivanja vrena na ivotinjskim zajednicama, svi pokuaji, izvoeni pomou raznih tehnika, da se izazove ili kontrolie bilo kakav oblik jezika koji bi se mogao smatrati slinim ljudskom.

2. Vrste komunikacije kod ivotinjaPostoji vie vrsta komunikacija kod ivotinja, a to su: hemijska, auditorna, komunikacija povrinskim valom, opipna, vizualna, elektrina.

2.1. Hemijska komunikacija Feromoni ili tvari koje se koriste u komunikaciji izmeu lanova iste vrste bili su vjerojatno prvi signali upotrijebljeni u evoluciji ivota. Feromoni su osnovni signali za veinu vrsta organizama. Hemijski signali imaju vie istaknutih prednosti. Oni mogu prenositi kroz tamu i oko prepreka. Manje od mikrograma umjereno jednostavnog spoja moe stvoriti signal koji traje satima ili ak danima. Veliki nedostaci hemijske komunikacije su sporost prijenosa i postepeno nestajanje. Budui da se feromoni moraju raspriti ili nositi u struji, ivotinja ne moe brzo prenijeti poruku preko velikih udaljenosti niti moe naglo prelaziti iz jedne u drugu poruku.

2.2.Vokalna komunikacijaKao feromoni, zvuni signali strujaju oko prepreka i mogu se emitirati dan i no u svim vremenskim uvjetima. U najboljim uvjetima najvokalniji kraljenjaci se mogu uti na mnogo veim razmacima. Najvea prednost vokalne komunikacije jest fleksibilnost jer se potrebni zvuni signali mogu stvarati iz jednog organa. Jednostavna podeavanja organa omoguuju da se variraju jakost i visina tona, harmonina struktura i redoslijed tonova koji u kombinaciji stvaraju veliko podruje razlikovnih

signala. Ptiji pjev predstavlja vrhunac vokalne komunikacije.

2.3.Komunikacija povrinskim valom2 Insekti porodice Gerridae su kukci visokih nogu koji ive iskljuivo na povrini mirnih voda. Premda su umjerene veliine, podupire ih povrinska napetost vode. Ve je dugo poznato da su Gerridae osjetljivi na vodene valove koje otkrivaju receptorima u nogama. Oni jurnu prema insektu koji padne u vodu i zgrabe ga.

2.4.Opipna komunikacijaKomunikacija dodirom je maksimalno razvijena upravo tamo gdje bismo oekivali da je naemo, kod onih prisnih redoslijeda okupljanja, pomirenja, udvaranja i odnosa roditelja i potomstva koji dovodi ivotinje u najblii tjelesni kontakt. Za vrste koje se gusto okupljaju, kao npr. kukci koji spavaju zimskim snom i jata riba u pokretu, tjelesni kontakt je i oit cilj i signal.

2.5. Vizualna komunikacija Usmjerenost je najvanija karakteristika sistema vizualne komunikacije. U odsutnosti svjetla, vizualna komunikacija ne djeluje ako ivotinje ne stvaraju svoje vlastite signale bioluminescencijom. Vizualna komunikacija djeluje samo kada su signali usmjereni na svjetlosne receptore. Da bi precizno komunicirale meu sobom, dvije ivotinje se moraju orijentirati ispravno za svaki prijenos.

2.6.Elektrina komunikacijaDa bi se zatitile od neprijatelja ili da bi onesposobile plijen, posebne vrste jegulja i raa u tu svrhu koriste elektrinu energiju koju proizvode u svojim tijelima. ( Kalmijn, 1971. ; Bullock, 1973. ) U svim ivim biima -

raunajui i ovjeka -postoji mala koliina elektrine energije. Meutim, ovjek nije u stanju usmjeravati ovu energiju i staviti je pod svoju kontrolu kako bi je korisno i racionalno iskoristio. Potroena energija se nakon izvjesnog vremena puni i stvara se elektrina snaga koja je spremna za ponovnu upotrebu.

3. Komunikacijski sistem kod pelaSve nas navodi na to da vjerujemo da pele imaju nain da opte meusobno. udesna organizacija njihovih kolonija, njihove koordinirane djelatnosti, njihova sposobnost da kolektivno reaguju u nepredvienim situacijama, navode na pretpostavku da su one sposobne da izmjenjuju meu sobom prave poruke. Npr. kad pela koja kupi med naie na sladak rastvor pomou kojeg je eksperimentator namamljuje, odmah poinje da ga sisa. Dok se ona tako hrani, eksperimentator je markira. Zatim se ona vraa u svoju konicu. Malo kasnije na isto mjesto stie grupa pela meu kojima se ne nalazi ona markirana, a sve su ove pele iz iste konice kao i ona. Dakle, ona mora da je obavijestila svoje drugarice. I one su bile vrlo precizno obavijetene, jer bez voe dolaze do mjesta koje je esto vrlo udaljeno od konice, i otuda nevidljivo. Greke ili kolebanja u otkrivanju mjesta nema: ako je prva pela izabrala jedan cvijet izmeu drugih cvjetova, pele koje dolaze poslije uputit e se pravo prema tom cvijetu, zanemarujui ostale. Oevidno je da je prva pela oznaila svojim drugama mjesto odakle dolazi. Ali na koji nain? Karl von Fri, profesor zoologije na minhenskom Univerzitetu, otkrio je proces optenja pela. On je u prozranoj konici posmatrao ponaanje pele koja se vraa poslije otkria plijena. Oko nje se odmah okupljaju njene druge, i pruaju pipke prema njoj da prime polen koji je donijela. Poslije toga, pela igra. To je bitni trenutak procesa i pravi in optenja. Pela plee dva razliita plesa. Jedan se sastoji u tome to ona, uzastopce, pravi horizontalne krugove, zdesna nalijevo, pa slijeva nadesno. Drugi, praen neprekidnim podrhtavanjem abdomena (wagging dance), otprilike stvara figuru 8: pela leti pravo, pa izvodi potpuni krug nadesno, i tako dalje. Nakon ove igre, jedna ili vie pela naputa konicu i ide pravo prema izvoru koji je prva pela posjetila, i poto se dobro najedu, vraaju se u konicu, gdje i one igraju isti ples, to izaziva

nove odlaske. Ples u krug i ples u obliku osmice ukazuju se kao prave poruke kojima je otkrie najavljeno konici. U emu je razlika izmeu ta dva plesa? Karl fon Fri je mislio da su se ta dva plesa odnosila na prirodu otkrivenog plijena: kruna igra oznaavala bi nektar a igra u osmici polen. Nakon hiljade eksperimenata uspio je da odredi znaenje igri. Novina je da se igre ne odnose na prirodu plijena, ve na odstojanje izmeu plijena i konice. Igra u krug najavljuje da mjesto gdje je hrana treba traiti na maloj daljini, u krugu od nekih stotinjak metara oko konice. Druga igra, gdje pela podrhtava trbuhom i opisuje osmice, oznaava da se plijen nalazi na odstojanju veem od sto metara, sve do est kilometara. Poruka se sastoji od dva razliita uputstva, jednog koje kazuje odstojanje i drugog koje kazuje pravac. Odstojanje je implicirano brojem figura nainjenih u odreenom vremenu; ono varira u obrnutom smislu prema njihovoj frekventnosti. Na primjer, pela napravi devet do deset potpunih osmica" za petnaest sekundi kad je odstojanje sto metara, sedam osmica" za dvjesta metara, etiri i po za kilometar, a samo dvije za est kilometara. Osa osmice" u odnosu na sunce oznaava pravac u kome valja traiti plijen. Prema tome da li se naginje nalijevo ili nadesno, osa pokazuje ugao koji mjesto otkria ini sa suncem. A pele su u stanju da se orijentiu i po oblanom danu, zahvaljujui svojoj osobitoj osjetljivosti na polarizovano svjetlo.

Sad postoji mogunost da se utvrdi da ba igra u svoja dva oblika slui pelama da obavijeste svoje druge o svojim nalazima i da ih tamo upute pomou obavjetenja o pravcu i odstojanju. Osjeajui nektar koji je pela progutala, one, pored toga, saznaju i prirodu pronaenog plijena. Onda i same polete i odlaze na mjesto koje je ona naznaila. I tako posmatra prema tipu i ritmu igre moe da predvidi kako e se konica ponaati i da provjeri dostavljene indikacije. Pele se pokazuju kao sposobne da proizvedu i da razumiju istinsku poruku koja sadri vie data. One mogu da registruju odnose poloaja i odstojanja, mogu da ih sauvaju u pamenju", mogu da ih meusobno

saoptavaju simboliui ih raznim tjelesnim pokretima. Znaajna je injenica da one manifestuju sposobnost simbolizovanja: postoji konvencionalan" odnos izmeu njihovog ponaanja i podataka koji to ponaanje prenose.Taj odnos je opaen od drugih pela terminima u kojima im je bio prenesen i on postaje pokreta akcije. Sve dovde mi kod pela nalazimo uslove bez kojih nikakav govor nije mogu, sposobnost da se formulie i da

se tumai znak" koji upuuje na izvjesnu stvarnost", pamenje iskustva i sposobnost da se to iskustvo ralani. Poruka sadri tri data: postojanje izvora hrane, njegovo odstojanje, njegov pravac. Ti bi se elementi mogli rasporediti na malo drugaiji nain. Igra u krug oznaava prisustvo plijena, podrazumijevajui da je na kratkom odstojanju. Druga igra formulie pravo optenje; tu je postojanje hrane implicirano u oba data (odstojanje i pravac), koja su izriito iskazana. Mi u tome vidimo nekoliko taaka slinosti s ljudskim govorom: ovi postupci upotrebljavaju kojeg jedan su istinski, iako rudimentaran, u simbolizam, znaenjem". pomou objektivna data transponovana

formalizovane gestove, koji sadre varijabilne elemente sa postojanim

Razlike izmeu komunikacije pela i ljudskog govora4.Razlike su ogromne i one nam pomau da shvatimo ta osobeno karakterie ljudski govor. Prvo, bitna razlika je u tome to se poruka kod pela sastoji sva u igri, bez uea glasovnog" aparata, dok nema govora bez glasa. Druga razlika je fizike prirode. Poto nije glasovno, ve gestuelno, optenje meu pelama vri se pod uslovima koji dozvoljavaju vizuelno opaanje, na svjetlu dana - ne moe se vriti u mraku. Ljudski govor ne zna za tu granicu. Postoji i kapitalna razlika u situaciji u kojoj dolazi do optenja. Poruka pela ne povlai za sobom nikakav odgovor okoline, osim izvjesnog ponaanja koje nije odgovor. To znai da pele ne znaju za dijalog, uslov ljudskog govora. Zato to kod

6pela nema dijaloga optenje se odnosi samo izvjesno objektivno dato. Tu ne moe biti optenja koje bi se odnosilo na neko lingvistiko" dato, ve zbog toga to nema odgovora, jer je odgovor lingvistika reakcija na lingvistiku manifestaciju, ali i zato to poruka jedne pele ne moe biti ponovljena od neke druge koja nije i sama vidjela stvari koje prva najavljuje. Tako se nije moglo utvrditi da li bi jedna pela prenijela poruku koju je dobila u svojoj konici drugoj nekoj konici, to bi predstavljalo neku vrstu transmisije. Tu se vidi razlika u odnosu na ljudski govor, gdje se, u dijalogu, pozivanje na objektivno iskustvo i reakcija na lingvistiku manifestaciju prepliu u beskraj. Pela ne izgrauje svoju poruku polazei od druge poruke. Svaka pela koja je bila podstaknuta igrom prve i otila da se nahrani na oznaenom mjestu, kada se vrati, reprodukuje istu informaciju ne prema prvoj poruci, ve prema stvarnosti koju je i sama konstatovala. Svojstvo govora je u tome da prua zamjenu za iskustvo, podobnu da se bez kraja prenosi u vremenu i u prostoru, to je svojstveno naem simbolizmu uopte i temelj lingvistike tradicije. Ako sad posmatramo sadraj poruke, lako se moe primijetiti da se on odnosi iskljuivo na jedno dato, hranu, i da se jedine varijante koje on sadri odnose na prostorna data. Jo jedno svojstvo optenja kod pela snano ga suprotstavlja

ljudskim jezicima. Poruka pela se ne da analisati. Mi tu moemo nai samo globalan sadraj, jedina razlika je u vezi sa prostornim poloajem oznaenog predmeta. Nemogue je razloiti taj sadraj na njegove formativne elemente, na njegove morfeme", tako da svaki od tih morfema odgovara jednom elementu iskaza, a to je ba karakteristika ljudskog govora, gdje se svaki iskaz svodi na svoje elemente, koji se mogu kombinovati shodno odreenim pravilima. Tako mali broj morfema omoguava ogroman broj kombinacija, odakle proistie raznolikost ljudskog govora, koji je sposoban da se sve kae. Podrobnija analiza jezika pokazuje da se ti morfemi razlau u foneme, elemente artikulacije liene znaenja, a koji su jo malobrojniji, i ije selektivno i distinktivno spajanje daje znaenjske jedinice. Ti prazni" fonemi, organizovani u sisteme, ine osnovu svakog jezika. Ove opaske ukazuju na sutinsku razliku izmeu postupaka optenja koji su otkriveni kod pela i naeg govora. Ta razlika se rezimira u terminu koji nam se ini najprikladnijim da definie nain optenja koji pele upotrebljavaju: to nije govor, to je kod signala. Sve njegove osobine potiu odatle: stalnost sadraja, nepromjenljivost poruke, odnos na samo jednu situaciju, neralanjiva priroda iskaza, njegova jednostavna transmisija. Ipak je znaajno da je taj kod, jedini oblik govora" koji se

do sada mogao otkriti kod ivotinja, svojstven insektima koji ive u drutvu. Drutvo je takoe uslov jezika.

5. SummaryCommunication is an adaptation that helps animals survive. Communication can be auditory, visual, tactile or chemical (tastes and smells). Animals use communication to attract mates, warn off predators, mark territory and to identify themselves. Bees are able to communicate direction and distance of a food source by means of the round dance, wagging dance and shaking signals. Honey bees learn and communicate in order to find food sources and for other means. It has long been known that successfully foraging Western honey bees perform a dance on their return to the hive, known as wagging dance, indicating that food is further away, while the round dance is a short version of the wagging dance, indicating that food is nearby. The laden forager dances on the comb in a circular pattern, occasionally crossing the circle in a zig-zag or waggle pattern. In 1947, Karl von Frisch correlated the runs and turns of the dance to the distance and direction of the food source from the hive. The orientation of the dance correlates to the relative position of the sun to the food 8 source, and the length of the waggle portion of the run is correlated to the distance from the hive.

5.1.Keywordsauditory, visual, tactile, chemical, wagging dance, honey bees, hive

6. Bibliografija1.Emil Benvenist, Problemi opte lingvistike", Nolit, Beograd 1975. 2.Gallistel,R. Animal cognition", London: The mit press, 1992. 3.Gould, J.L., and C.G. Gould, The Honey Bee", Scientific American Library, W.H.Freeman, New York, 1988.

4.Karl von Frisch, Bees, Their Vision, Chemica Senses and Language", Cornell UniversityPress, Ithaca, N.Y. 1950.

5.Karl von Frisch, The Dance Language and Orientation of Bees", Cambridge, MA:Harvard Univ. Press, 1967.