˝ ˛ ˚ ekskluzivno:zemljani radovi. 22. listopada na humanitarnom koncertu za Žanu lelas koji je...

��

novine ��

Što zadaje glavobolju sinjskim ��

TEMA

��

mjesni odbori sportske teme

��

KULTURA

Mravak ��

��

��

��

��

��!��

Vukovi i lisice ��

KAKO DOBITI STIPENDIJU ZA

STUDIJ U INOZEMSTVU

EKSKLUZIVNO: ��

�� i ��

��

��!��"��#��

��

2 novineUvodnička - Sadržaj

��str. 4. Aktualno - kratko kroz listopadstr. 5. Aktualno - Vijestistr. 6. Aktualno - Mažoretkinjestr. 7. Aktualno - 126. brigada HV-astr. 8. Aktualno - Svjetsko prvenstvo u ribolovustr. 9.-11. Razgovor s razlogom - Nataša Poparićstr. 12. Mjesni odbori - Vijestistr. 13.-14. Reportaža - Lučanestr. 15. Kritično okostr. 16. Mladi i biznis - Tomislav Domazetstr. 17. Mladi i biznis - Ines krolo Đipalostr. 18. Zanimljivi ljudi - Dijana Majić Zecstr. 19. Zanimljivi ljudi - Martin Tadićstr. 20. Zanimljivi ljudi - Davor Morostr. 21. Reportaža - Centar Juraj Bonaći u Sinjustr. 22. Vremeplovstr. 23.-24. Tema - Zdravstvostr. 27.-29. Tema - Partizani i ustašestr. 30.-32. Kulturastr. 33.-34. Zanimljivosti - Joško Tešija Tešostr. 35. Zanimljivosti - Mara Buba mara sreću dijelistr. 36. Sport - Vjesticestr. 37.-38. Sport - Željko Sablić, NK Junakstr. 39. Sport - Joško Ćurković, KK Alkarstr. 40.-41. Čitatelji pišu - Slaven Kardoš, Ognjen Kolakstr. 42. Čitatelji pišu - Šimunstr. 43. Enigmatika

UVODNIČKA

Amo redom. Prvo , možemo reći da ste dobro prihvatili novinu i na tome vam hvala. Bojali smo se oćete li žugat na cijenu , al niste jer budimo objektivni 8 kuna je jedna kava sa šlagom. Prodajom prošlog broja smo polovično zadovoljni, ali uz vaše primjedbe, kritike i sugestije mislimo da će sve ić bolje. Pripremamo i pret-platu jer nas zove i naš svit izvanka. Činjenica je da je, evo osmi broj prid vama. Još malo i proslavit ćemo godinu dana izlaženja. u ovom broju smo se potrudili da vam podastremo puno zani-mljivih tema, i sigurni smo da ćete s guštom čitati ove tekstove koji su prid vama. Za temu smo izabrali partizane i ustaše. Znan, sad ćete vi komentirat, ma vidi ih u ova vrimena opet čačkaju, ka da nan nije dosta i naši briga. Al imali smo par zanimljivih sugovornika i nekoliko možda novih podataka iz tog razdoblja, a osim toga to je dio naše povijesti. Nismo mi ništa i nikome doci-rali, niti pokušali zaključivat nešto, nego jednostavno kroz priče sugovornika iznit neke zanimljive stvari, a vi čitajte. Na žalost morali smo samo privremeno izbaciti rubriku Sinj kroz prošlost jer smo odlučili ubaciti više tekstova koji zaista zaslužuju objav-ljivanje. Pazili smo da vas puno ne zamaramo s politikom, ali ima i nje za one koji to vole. Pronašli smo puno našeg zanimljivog svita koji nešto radi, stvara, dobiva priznanja. Smatramo da malo afirmativnosti i poticaja u ova gruba vrimena ne škodi, dapače, Moran sad malo iskomentirati moj razgovor s prvon policajkom Sinja, mojon prijateljicom gospođom Vjerom. Naime, u prošlom broju smo objavili kao temu tekst o šaljivim pričama iz policijske prakse. U uvodnom dijelu teksta malo sam opisao radnu atmos-feru u našoj policiji, koja je bila baš radna. Zvone telefoni, stižu faksovi, piše se, kuca po tipkovnici, jedni ulaze, jedni izlaze iz kancelarija, administrativnih poslova priko glave a i onih opera-tivnih i sve drugo. Dakle radi se. Zamjenik Jandrek bio je ljubazan i proveo nas je kroz postaju kao pravi domaćin. Usput , i ja mis-lin da je policija zaslužila bolju zgradu, sad kad sam sve obaša. I onda sam sebe stavio u ulogu “dosadne novinarske muve“ pa se više našalio na svoj nego na njihov račun, u stilu, ja dolazin nešto pisat, a policajci dobronamjerno komentiraju “ajme evo ga opet, ko će sad s njim a imamo mi i svog posla”. Sve sam to onako u dobroj namjeri, ali šefici se nije svidilo, pa smo malo na tu temu razgovarali. Naime ona je mislila da sam ja htio njih prikazat kao ne susretljive, ali dapače bilo je obrnuto, iman samo riči hvale za suradnju i strpljenje s njihove strane. Mislim i sada, kako sam joj onda i objasnio, da je sve to u duhovitom stilu, i više sam tio prikazat policajce kao ljude od krvi i mesa koji rade svoj posa, a sebe stavio u kontekst gnjavatora. Ali takav i je novinarski posa, stalno pitat, tragat za informacijom i dobrom pričom. Nadam se da se moja Vjerica „oladila“ i da će nam opet ka i uvik do sad bit na usluzi. Evo raspriča se ja o tome, a nema još puno do kraja papira. Triba ostavit i koje slovo za vas. Dakle dragi čitatelji evo novog broja, mogli bi kazat, po sistemu za svakog ponešto. Jav-ljajte nam se jer želimo da i vi kreirate novine zajedno s nama. Zdravi i veseli bili, i nadan se da se ne ljutite šta malo pišen po domaći a malo po književni.

Glavni urednik Vito Perić

GRAD SINJtel.: 821 081

Dragašev Prolaz, 21230 Sinj

IMPRESSUM

Sinjske novine broj 8. listopad 2010.g.

Izlaze jednom mjesečno, cijena 8 kunaNakladnik: Grad Sinj

Izdavač: Kulturno-umjetničko središte SinjGlavni urednik: Vito perić, mobitel 099/217 09 31

e-mail: [email protected]@gmail.com

Grafička obrada: Frano ŠabićLektura: prof. Tatjana Kovač-Lovrić

Tisak: Grafika Markulin zagrebNovinari: Vito Perić. Žarko Kodžoman, Iva Milanović LitreSuradnici u ovom broju: Ivan Bota, Filip Ratković, Božena Romac, Slaven Kardoš, Ognjen Kolak, Petar Norac Kevo, Snježanka Jadrijević, Mate Ivandić, Vesna Jukić-Bračulj,

Šimun (pseudonim)

ISPRAVAK ��!�"��#��$��%��&��&��!�'��!

(��#��&%��)��*��

3Reklamanovine

4 novineAktualno

OBJAVLJEN PETI NAJTEČAJ ZA PRO-DAJU DALMATINKE NOVE d.d. U STEČAJU

Dalmatinka Nova d.d. u stečaju ob-javila je peti po redu natječaj za pro-daju pojedinačno ( strojevi, oprema, zalihe konca i prediva ) ili za tvor-nicu konca i prediva kao tehnološku cjelinu. Tvornica je kao cjelina proci-jenjena na vrijednost od 30 milijuna kuna. Inače ukupna površina na ko-joj se nalazi tvornica sa svim svojim pogonima, zgradama i ostalim iznosi 84.992 metra četvorna. Ponude se mogu slati najkasnije do 10. stude-nog a dan iza će biti javno otvaranje pristiglih ponuda na Trgovačkom sudu u Splitu.

Gradonačelnik Ivica Glavan zaključio je 4. listopada predug-ovor o kupoprodaji nekretnine na području GZK-Sinj s tvrtkom „DE-LICIJE MAROVIĆ“ d.o.o.. Namjera investitora je da na čestici zemljišta veličine 2 262 m2 izgradi proizvod-no-poslovnu građevinu za sušenje i dimljenje, te preradu i konzerviranje suhomesnatih proizvoda. Po realiza-ciji predmetnog projekta investitor bi zaposlio do 10 zaposlenika.Također je 1. listopada zaključen predugovor o kupoprodaji nekret-nine na području GZK-Sinj s tvrtkom

OLASAGASTId.o.o.,Komiža.Namjera investitora je da na čestici zemljišta veličine 3949 m2 izgradi proizvodno-poslovnu građevinu za obavljanje djelatnosti proizvodnje i prerade ribe, a realizacijom pred-metnog projekta investitor bi za-poslio cca 40 novih radnika.Investitor Frano Cvrlje vl. obrta C MONt nakon što je ishodio Potvrdu glavnog projekta, započeo s izgrad-njom drugog proizvodno-poslovnog objekta u sklopu Gospodarske zone Kukuzovac-Sinj. Trenutno se izvode zemljani radovi.

22. listopadaNa humanitarnom koncertu za Žanu Lelas koji je održan u sinjskoj športskoj dvorani, prodano je 1098 ulaznica od kojih je uprihodovano 39.695,00 kuna. Građani su sinoć, ti-jekom koncerta donirali još 6.755,00 kuna ne računajući uplate na žiro račun, a zaklada "Vatreno srce", na čijem čelu je Slaven Bilić, uplatila je jutros na račun Žane Lelas 15.000,00 kuna.

15. listopadaHrvatske ceste i Grad Sinj su nas-tavili sa radovima na izgradnji nog-ostupa od autosalona „Jajo“ do ulaza na Suhač. Radovi će potrajati oko mjesec dana, a u sklopu tih ra-dova napraviti će se i odvodnja iz ul-ice Ivana Meštrovića preko državne ceste u desni pritok potoka Pavijak.

14. listopadaMinistarstvo unutarnjih poslova ob-javilo je javno prikupljanje ponuda za izgradnju stanice za tehnički pre-gled vozila u Gradu Sinju. Pravo sud-jelovanja imaju sve pravne i fizičke osobe koje ispunjavaju uvjete. Ponude se dostavljaju na adresu Ministarstvo unutarnjih poslova, Sektor za nabavu Zagreba, osobnom dostavom ili preporučenom poštom, najkasnije do 15. studenog 2010. go-dineKako doznajemo do pročelnice za gospodarstvo Ankice Panze, po prostornom planu Grada Sinja Sta-nica za tehnički pregled vozila bi se mogla graditi isključivo na području Trnovače, a za gradnju Stanice ima nekoliko zainteresiranih poduzet-nika.

11. listopadaSavjet fonda Gospe Sinjske izvjestio je kako će se prijave za fond odnos-no za pomoć studentima za novu akademsku godinu 2010/11 moći podnositi od 15.listopada do 15. studenog. Prijave podnose sami stu-denti, a dosadašnji korisnici trebaju ponoviti prijavu uz svu potrebitu do-kumentaciju. Sve informacije mogu se dobiti na broj tel:707-017 ili 098 990 52 80, kao i na internetskoj str-anici fonda.

07. listopadaHVIDR-a Sinj uputila je dopis mediji-ma u kojima se na početku naglašava čestitka Sinjanima i Sinjankama,a posebno pripadnicima 126. brigade za 19. obljetnicu brigade. U nastavku dopisa ističe kako je HVIDR-a Sinj uputila osvrt na točku dnevnog reda sjednice Gradskog vijeća Grada Sinja održane 21. rujna ove godine,koja se odnosi na Dan branitelja Grada Sin-ja i Cetinske krajine. Po ovom pitanju HVIDRA Sinj upu-tila je dopis i Gradskom vijeću Grada Sinja u kojem se između traži da se po pitanju donijete odluke o DANU BRANITELJA SINJA I CETINSKOG KRAJA treba provesti javna rasprava. U tom dopisu ističe se kako je sinjska HVIDR-a zatečena donijetom odlu-kom od strane vijećnika.

12. listopadaOdržan je sastanak povjerenstva za provedbu programa poticanja poduzetništva u Gradu Sinju u 2010. godini. Za predviđenih 700 tisuća kuna javilo se 12 zainteresiranih poduzetnika. Predsjednica povjer-enstva Elena Perković-Paloš izvijes-tila je da je šest zahtjeva imalo pot-

punu i ispravnu dokumentaciju. S osobama koji udovoljavaju uvjetima će se obaviti intervju nakon čega će povjerenstvo izvršiti raspodjelu sredstava.

12. listopadaPo godišnjem planu i rasporedu as-faltiranja nerazvrstanih cesta ove aktivnosti sada se provode u Brnaza-ma. Glavni dio radova tj. asfaltiranja provodi se na dijelu stare Rere od PC Tomy u dužini 600 metara. Inače temeljem odluke GV Sinja u ovoj godini u mjesnom odboru Brnaze predviđeno je da se asfaltira oko 4 tisuće kvadratnih metara.

05. listopadaKardinal Angelo Sodano, dekan kardinalskog zbora i dugogodišnji državni tajnik Svete Stolice posjetio je sinjski samostan. U prepunoj crkvi Čudotvorne Gospe Sinjske udijelio je svoj blagoslov narodu i franjevcima. Uz kardinala su bili splitsko-makar-ski nadbiskup dr. Marin Barišić i provincijal dr.fra Željko Tolić. Riječi zahvale uputio je i sinjski gvardi-jan fra Bože Vuleta koji je kardinalu Sodanu uručio poklone, a pjesmu "Gospe Sinjska Majko Rame" izvela je klapa Sinj.

04.listopadaUpravno vijeće dječjeg vrtića “Bili cvitak” podnijelo prijedlog za razrješenje dosadašnje ravnateljice Dijane Župić. Vijeće je donijelo i pri-jedlog za imenovanje Ane Križanac za novu v.d ravnateljicu. Ovi prijed-lozi ići će na Gradsko vijeće Grada Sinja koje će donijeti konačnu od-luku. Nova v.d ravnateljica u roku od mjesec dana morat će raspisati javni natječaj za novog ravnatelja

KRATKO KROZ LISTOPAD

NOVOSTI IZ GOSPODARSKE ZONE KUKUZOVAC

5Aktualno novine

OBAVIJEST O AKCIJI PRIKUPLJANJA ODJEĆE I OBUĆE ZA ŠTIĆENIKE CENTRA U VRLICI I DRUGE KORISNIKE

'Udruga Srma organizira 8. ak-ciju prikupljanja odjeće i obuće za štićenike Centra za rehabilitaciju Fra Ante Sekelez u Vrlici i druge građane u potrebi. Prikuplja se zimska odjeća i obuća: sportske trenirke, pamučne majice, zimska obuća ravnih potpla-ta, posteljina, ručnici, donje rublje, čarape i ostalo.Prikupljanje se obav-lja u prostoru u ulici Žrtava rata 5 (put kina, kod frizerskog salona) od ponedjeljka do petka od 17 do 19 sati, te subotom od 10 – 12 sati.''

DOĐITE I SAZNAJTE: KAKO ZDRAVIJE I LAKŠE KROZ TRUDNOĆU, POROĐAJ I BABINJE!

Udruga Srma i osoblje rodilišta Sinj (dr. Ivan Nasić, dr. med. spec. gine-kologije i opstetricije, kao stručni voditelj) organiziraju tečajeve za trudnice u suradnji sa primaljama / babicama, pedijatrima i drugim stručnjacima.U listopadu i studenom organizirat će se dva besplatna tečaja za dvije grupe trudnica koje mogu dolaziti u pratnji jedne osobe. Broj sudi-

onica tečaja je ograničen, pa je ob-vezna predbilježba na 661-661 ili na 095/8272-501.

Ukoliko želite započeti tečaj za trud-nice, preporuča se da to učinite naj-kasnije do 33. tjedna trudnoće.

Tečajevima za trudnice nastav-lja se dosadašnja praksa sinjskih stručnjaka koji su putem tečajeva pripremali trudnice za porod u sin-jskom rodilištu, UNICEF-ovom pri-jatelju djece.Ovim se tečajevima želi zaštititi i očuvati zdravlje rodilja, primarno prvorotkinja, kako bi u miru izni-

jele trudnoću do kraja i sa što man-je problema prebrodile porod, te zaštita zdravlja novorođenčadi.

Vjerujemo da će ovo biti samo pri-jelazno rješenje do otvaranja su-vremeno uređenog i opremljenog rodilišta u Sinju sa svim potrebnim kadrovima.

ZNANJE OLAKŠAVA TRUDNOĆU I POROD!

Donatori:Ministarstvo obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnostiGrad Sinj, Udruga Srma

U restoranu Dubrovnik održana svečana večera na kojoj je bilo osam bračnih parova vjenčanih1960. godine koji ove godine slave 50-tu godišnjicu braka -zlatni pir.Inicijativa za zajedničkim obilježavanjem zlatnoga pira potekla je od gospođe Jagode Grgurić koja je u siječnju proslavila 50 godina braka. „Polazna točka bio je Matični ured u Sinju u kojem sam saznala kako su tije-kom 1960. godine na području Sinja vjenčana 34 para. Grad Sinj je počastio bračne parove a od 10 parova koji su najavili svoj dolazak pojavilo se njih osam:1. Luca – Luja i Ivan barać iz Bajagića,2. Vjera i Ante Ivković iz Brnaza, 3. Milica i Jakov Čačija iz Čačijinog doca, 4. Lucijan i Franka Delon-ga iz Sinja, 5. Desanka i Stipan – Riko Gugić iz Sinja, 6. Marija i Josip Filipović Grčić iz Sinja, 7. Jerko Penić u čijem društvu nije bila supruga Marica zbog zdravstvenih problema te 8. Jadranka i Mato Grgurić.

Predsjednik Republike Hrvatske dr Ivo Josipović posthumno je od-likovao Ivicu Poljaka Sokola Re-dom bana Josipa Jelačića. Riječ je o odličju koje se dodjeljuje vojnim za-povjednicima koji su junački pali za Hrvatsku, a Sinjanin Ivica Poljak bio je jedan od zapovjednika herojske

obrane Vukovara...Odličje je obitelji Ivice Poljaka, u ime predsjednika Ive Josipovića, uručio njegov savjetnik Fred Matić koji je i sam bio vuko-varski branitelj. Ceremonija dodjele nagrade održana je prošlog tjedna u zagrebačkoj Koncertnoj dvorani Vatroslav Lisinski u organizaciji Udruge zagrebačkih branitelja Vu-kovara koja je i predložila Sokola za visoko priznanje.Svečanosti su uz članove obitelji Poljak nazočili i sinjski gradonačelnik Ivica Glavan te predstavnici Viteškog alkarskog društva koje je Ivicu Poljaka, kao i Andrijicu Alčića, također Sinjanina koji je junački pao u obrani Vu-kovara, proglasilo svojim počasnim članovima.Ivica Poljak rođen je 1956. u Sinju. Nakon završene gim-

nazije odlazi u Zagreb gdje paralelno studira na Pravnom i Ekonomskom fakultetu. Diplomirao je upravno pravo. Početkom Domovinskog rata kao dragovoljac odlazi u Vukovar. Zahvaljujući hrabrosti od običnog vojnika napreduje do zapovjednika 1. bojne 204. brigade. Kao jedan od vukovarskih zapovjednika dobio je i nadimak Sokol. Poginuo je u bor-bama na Sajmištu.Gotovo 20 godina poslije, Ivica Poljak Sokol posthum-no je odlikovan jednim od najviših hrvatskih odličja. Na ponos svoje obitelji, Vukovara, Sinja i cijele Hr-vatske.Tekst prenesen iz on-line tjedni-ka Ferata s dopuštenjem autorice Božene Romac.

IVICA POLJAK SOKOL POSTHUMNO ODLIKOVAN '+�,-./$�0(�,01,$1'�. 1(2"3'� �'�*(1,�+'$'3,1/

$!��

6 novineAktualno

Sinjske mažoretkinje su kao dio rep-rezentacije u mažoret plesu pred-stavljale Hrvatsku na 14.Europskom mažoret prvenstvu koje se održalo u Švicarskom gradu Neuchatelu od 08.10. do 10.10.2010.godine. Hrvat-ska reprezentacija osvojila je ukupno 18 medalja, te tim uspjehom postala druga najuspješnija reprezenatcija na natjecanju. Više medalja od nas osvojili su jedino Nizozemci. Medalje za Hrvatsku su osvojile mažoretkinje iz Sinja - pet medalja ( 2 zlata, 1 srebro, 2 bronce ), mažoretkinje iz Požege - pet medalja ( 1 zlato, 2 srebra i 2 bronce ), mažoretkinje iz Kaštela - tri medalje ( 1 zlato i 2 bronce ),

mažoretkinje iz Cavtata - jedna medalja ( 1 zlato ), mažoretkinje iz Splita - jedna medalja ( 1 srebro ), mažoretkinje iz Goričana - jedna medalja ( 1 srebro ), mažoretkinje iz Koprivnice - jedna medalja ( 1 bronca ) i mažoretkinje iz Nove Gradiške - jedna medalja ( 1 bronca ). Sinjske mažoretkinje na natjecanju su os-

vojile dvije zlatne, jednu srebrenu, i dvije brončane medalje, te jedno 4 mjesto. Zlato su osvojile u Parad Corp kategoriji u konkurenciji jun-iora, koje im je treće europsko zlato zaredom u toj istoj kategoriji, pa možemo reći da su u sportskom smislu ostvarile pravi hat-trick u toj kategoriji, s tim da su u toj is-toj kategoriji 2009.godine bile treće na svijetu. Drugu zlatnu medalju za sinjske mažoretkinje osvojile su sestre Petra i Ana Vučić u kategoriji duet s rekvizitima mlađi juniori, u vrlo teškoj konkurenciji duta iz cijele europe s temom iz crtića Vragolasti Denis i izvrsnom izvedbom uspjele

su oduševiti suce i osvojiti zlatnu medalju. Srebrnu medalju osvojile su Ana Buljan i Stipana Domazet u kategoriji duet s rekvizitima jun-iori, koje su nas uz svoje kolegice iz Požege sve skupa učinile ponosnima jer su sva tri prva mjesta u toj kate-goriji otišla u Hrvatsku. Brončane medalje su osvojile mlađe juniorke u grupi Exibition Corp koje su također oduševile svojom izvedbom, te iz-vrsni seniorski par Tea Milanović - Litre i Tea Radinović u kategoriji duet s rekvizitima seniori s kore-ografijom na temu iz filma Zgodna žena. Osim brončane medalje u duetu naša seniorka Tea Milanović - Litre je osvojila i četvrto mjesto u kategoriji solo s rekvizitima na temu India koju je pripremila uz pomoć Anđele Plavše. Sinjske mažoretkinje su u stankama natjecanja slbodno vrijeme iskoristile razgledavajući prekrasni gradić Neuchatel i okolicu, provodeći vrijeme u prekrasnom ho-telu Twannberg u kojem su odsjele, a koji ih je posebno fascinirao svojom dvoranom, većom od one u kojoj one inače treniraju, te družeći se s ostalim mažoretknjama iz Hrvat-ske i Europe, a posebno sa splitskim mažoretkinjama s kojima su dijelile i bus i hotel. Na povratku kući sinjske mažoretkinje imale su izlet u Padovu i Veneciju kao poklon za postignuti uspjeh.

PONOVO NA VRHU EUROPE��&��4��5��6��7��6��4��/��

8��9�3��.��)��9��:��

7Aktualnonovine

Piše: Filip RatkovićFoto: Filip Ratković

Šestog listopada 1992.g. u vojarni „Kula“ 1992. godine postrojili su se pripadnici Zbora narodne garde (ZNG), dragovoljci i hrvatski redar-stvenici.Bio je to početak stvaranja 126. brigade HV.Od nekoliko stotina dragovoljaca u početku, brigada je narasla do 5500 boraca pred ak-ciju „Oluja“ 1995. g. Obilježavanje godišnjice počelo je polaganjem vijenaca kod spomen obilježja poginulim hrvatskim braniteljima ispred zgrade Gradske uprave. Vi-

jence za hrvatske bojovnike položili su predstavnici gradova i općina ce-tinskog kraja, udruga proisteklih iz Domovinskog rata, obitelji poginu-lih hrvatskih branitelja, predstavnici političkih stranaka, vojske i policije. Skupu se obratio prvi zapovjed-nik 126. brigade HV Sinj, umirov-ljeni general Veselko Gabričević. Evocirajući uspomene kroz ratni put kojim je kročila naša slavna brigada, istaknuo je njenu ulogu u akcijama Peruća, Zima 94. i Oluja, dok je posebnu zahvalnost uputio članovima obitelji poginulih bran-itelja čiji su sinovi dali svoje živote

za našu slobodu i neovisnost. Posl-ije odavanja počasti braniteljima, položeni su i vijenci i upaljene svijeće pored spomenika prvog hrvatskog predsjednika dr. Franje Tuđmana, a obišla se i spomen soba palim braniteljima cetinskog kraja.U crkvi Čudotvorne Gospe Sinjske služena je sveta misa zadušnica, a u osnovnoj školi Fra Pavla Vučkovića je postav-ljena prigodna foto-izložba sa ratnim dokumentima o našim braniteljima, i po prvi puta u nekoj školi našega kraja upriličen je sat povijesti o Do-movinskom ratu. U nazočnosti većeg broja branitelja, ratnih zapovjednika i članova obitelji poginulih hrvatskih branitelja, učenicima je prikazan po-lusatni dokumentarni film o ratnom putu 126. brigade HV-a, autora Petra Malbaše, ratnog snimatelja. Učenici su imali prigodu vidjeti izvorne do-kumentarne snimke sa ratišta iz razdoblja 1991. - 1995. godine. Ratni zapovjednici su djeci pojašnjavali borbene putove i akcije, a učenici su postavljali zanimljiva pitanja. Stekao se dojam da djeca žele znati mnogo više o našoj novijoj povijesti, točnije o Domovinskom ratu. Dobru organ-izaciju dana obilježavanja godišnjice udruga“Veterani 126. brigade HV Sinj“ završili su ragbi utakmicom sa RK Sinj na športskom centru koje nosi ime proslavljenih vukovarskih branitelja „Ivica Poljak-Sokol i An-drija Alčić“.

OBILJEŽENO 19 GODINA OD OSNUTKA 126. BRIGADE HV-a"#��$��%&&'($(��)��#��

8 novineAktualno

Od 17. do 19. rujna održano je prvo svjetsko natjecanje u Cetinskom kraju. Natjecanje na rijeci Rudi, a u organizaciji ŠRD „Cetina“ iz Sin-ja bilo je trodnevna manifestacija športskog ribolova.Otvaranje je bilo u Alkarskim dvorima, u prekrasnom ambijentu, koji su još uljepšale Sin-jske mažoretkinje i KUD Sinj. Sudi-onice natjecanja, ekipe Francuske, Italije, Andore, Bugarske i Hrvatske pozdravili su dožupan SD županije Luka Brčić, dopredsjednik Svjetske ribolovne federacije Ferencz Salay, predsjednik RS Hrvatske Vladimir Sever i predsjednik ŠRD „Cetina“ . Ante Poljak.

Timovi zemalja sudionica bili su oduševljeni rijekom Rudom,

mjestom i naravno bogat-stvom ribe i ugođajem natje-canja.Trening pred natje-canje ponudio je velik broj ugriza, što se i nastavilo na dvodnevnom bodovnom natjecanju. Prvog dana bilo je preko tisuću ulovljenih pastrva, koje su se naravno vraćale u vodu. Drugi dan je, razumljivo, ponudio nešto slabiji broj ulova, ali sveuku-pno rezultat je bio odličan.Do-

bri rezultati odraz su dobre logistike, sudačke ekipe i dobrog domaćinstva u Rudi.

Najveće ocjene domaćini, organi-zatori SP članovi ŠRD a „Cetina“ su dobili od prvih ljudi Svjetske ribo-lovne federacije, Ferencza Salaya i

Vladimira Severa prvog čovjeka HRS-a.Smještaj ekipa, osiguranje svih elemenata prednatjecanja, samo natjecanje i sve popratne aktivnosti organizacijski tim domaćina odra-dio je besprijekorno uz pomoć ribo-lovnih udruga Hrvaca, Sinja, Otoka i Trilja. Potvrda dobre or-ganizacije i domaćinstva je ponuda za 2013.g. kada bi Sinj mogao dobiti još jednu kategoriju Svjetskog ribo-lovnog natjecanja.

Završnica natjecanja posl-ije Sinja i Rude održala se u Trilju.Najuspješniji su bili Talijani, drugi Fran-cuzi, a treće mjesto osvojili

su Bugari. Uz finu rolu KD „Tijara“ iz Tijarice podijeljene su prigodne nagrade, pehari i medalje.Rezul-tati u bodovnom smislu ostavili su Talijane kao vrhunske ribiče visoko iznad pratitelja, što i nije čudo kada se zna da je to ekipa koja je došla u kompletnom sastavu sa preko dvadeset ljudi u timu, a k tomu i sami natjecatelji su profesionalci.

Francuzi su u samoj završnici pretekli Bugare, dok su naši ribiči osvojili četvrto mjesto.

Pojedinačna mjesta pripala su Talijanima. Sva tri prva mjesta premoćno su osvojili njihovi ribiči koji su već dugo svjetski prvaci u ovoj ribičkoj kategor-iji lova živim mamcima. Prvo mjesto osvojio je Colombo Massimiliano 122 ulovadrugo Poloniato Marino 104 ulova, a treće Leoca Marco sa 98 ulov-

ljenih pastrva.XVIII Trout Angling World Championship Croatia – Sinj Ruda river 2010. ostaje upisan kao prvo Svjetsko prvenstvo u našem gradu i kraju.

ODRŽANO SVJETSKO PRVENSTVO U RIBOLOVU NA RUDI

�� #��#��$��$�� #��*��$� ��$(� +�#��,� ��$�� ,� �� ,� �� $��#�#��,�-��,��$��.(��/�� #��$�� #�� #��$��(�+��*��0��/��$��#��1�� 2��,� �� #�� #�� $�� *��(

Piše: Filip RatkovićFoto: Filip Ratković

9Aktualnonovine

Nekada ste bili na istoj strani u ko-aliciji Preporod, a danas se prepu-cavate priopćenjima sa HSLS-om i vijećnikom Draganom Podrugom. Što je pravi razlog, jesu li ostali neki stari neraščišćeni računi iz doba Preporoda?

Da, ostali su stari računi zbog kojih nismo išli u koaliciju na lokalnim iz-borima 2009.g Jedan od razloga je i njihovo ponašanje prilikom dogov-ora oko njihovog koaliranja sa HDZ-om. Zamislite situaciju, odlazite na sjednicu Gradskog vijeća, čujete da vaši koalicijski partneri formiraju novu vlast sa HDZ-om, tražite da vam to jasno i glasno kažu a jedan od njihovih vodećih ljudi odgovara «da nema vremena razgovarat, jer se priprema za Gradsko vijeće».Draga-na Podruga i HSLS ne želim više ko-mentirati bit će vremena, kad neke institucije kažu svoje. Kakav je vaš status u gradskoj up-ravi, koje je vaše radno mjesto i kakva je plaća?

Za razliku od drugih koji kažu da su došli isključivo po stručnosti, ja otvoreno kažem da sam na mjesto Tajnika Grada došla po natječaju ali kao dio koalicije, jer sam pripadala stranci, odnosno dijelu Koalicije koja je dobila lokalne izbore 2005. g. Te kadrovske promjene olakšala je činjenica, da tadašnji pročelnici nisu imali položen državni ispit a to je bio jedan od uvjeta za to radno mjesto.Mislim da to nije dobro za-konski riješeno i predstavlja prob-lem svim novim gradonačelnicima koji dođu na vlast, jer moraju najuže surađivati s ljudima u koje možda nemaju povjerenja, koji ce možda raditi po svome. S druge strane imate gradonačelnike i njihove zamjenike koji naprosto ne mogu kontrolirati stručne poslove koje obavljaju Upravni odijeli Grada,jer nisu a niti mogu biti verzirani za sve.Bolje bi bilo da se to drugačije za-konski riješi, te da mjesta pročelnika postanu mandatna, tj. dužnosnika mjesta.To bi značilo da kad jedan gradonačelnik dolazi na vlast, s njim dolazi i njegova najuža adminis-

tracija, kad odlazi on, odlaze i oni. Ovako ispada da građani izaberu gradonačelnika i njegove zamjenike, daju mu mandat da upravlja gra-dom, a poluge za upravljanje ne može zamijeniti. Uvođenjem neposrednog izbora gradonačelnika, ujedno su se proširile kako njegove ovlasti tako i odgovornost. Očito da je nakon zakonodavnog «stam-peda» koji je započeo u ožujku 2009 godine, praksa ipak pokazala sas-vim nešto drugo od onoga što je za-konodavac htio postići. Zato mislim da ce se to morati uskoro drugačije zakonski regulirati. I zbog svega što sam gore navela ja sam osobno gradonačelniku Glavanu odmah nakon što je sjeo u fotelju ponudila svoju ostavku. Danas je SDP u koal-iciji sa Nezavisnom listom a to znači da je i preuzeo dio odgovornosti za Grad, odnosno SDP je dao i dati će ljude za one poslove za koje i odgo-vara. Ja sam raspoređena na mjesto savjetnice gradonačelnika, sa kojeg je jedan od kolega pravnika dobro-voljno otišao, pa je bilo upražnjeno.Plaća mi je manja oko tisuću kuna od pročelnika koji pripadaju političkim opcijama koje su u oporbi, a koje napadaju SDP zbog političke trgo-vine, iako bi ruku na srce mogli i na Harvardu predavati predmet «kako s malo dobiti puno». Komentirajte izjavu Dragana Pod-ruga u on-line tjedniku Ferata, “Što više poznajem ljude to više volim svog psa”.

Kad bih komentirala ovu rečenicu morala bi komentirati gospodina Po-druga kao čovjeka u cjelini a to znači i privatno i njegovo djelovanje kroz politiku. Za razliku od nekih dru-gih koji se bave politikom u našem gradu, ne želim komentirati privatne živote kolega, pa makar se radilo i o njihovim psima. Znam iz osobnog iskustva da nekima ništa nije sveto, često se pozivaju na kršćanske vri-jednosti a ponekad ih nije briga ko-liko daleko u svojim uvredama idu. Pri tome ne biraju, ako vide da vas ne mogu izbaciti iz takta osobnim uvredama, onda vam idu na najbliže i obitelj. U tim prilikama „lešinari“ ne biraju žrtve, spominju vam i žive i mrtve, njima je to svejedno, glavno je da oni postignu svoj cilj.

RAZGOVOR S RAZLOGOM: NATAŠA POPARIĆ SAVJETNICA GRADONAČELNIKA SINJA

"��,��+�$��3�#��$��4��0�,��#��,��#�/��,�$�#��,��,��+30�,��#��$�(

Razgovarao: Vito PerićFoto: Vito Perić

10 novineRazgovor

Radi li ova vlast i što, građani su ne-zadovoljni, plaće u gradskoj upravi, pad zaposlenosti, prigovara se da zona Kukuzovac ide sporo, komu-nalni problemi, duge sjednice GV-a?

Ova vlast radi, koliko, to će vrlo brzo prosuditi i sami građani.Što se tiče nezadovoljstva građana normalno je da ono raste. Kad otvorite televiz-iju niste sigurni jeli vam u Dnevniku govore o korupciji u kunama ili u eurima, toliko se šokirate brojkama da ostalo i ne čujete.Postalo nam je sasvim svejedno, radi li se o miliju-nima il milijardama. Ujedno građani ostaju bez svojih radnih mjesta, ne mogu školovati svoju djecu, nemaju doslovce za život i normalno je da to

čovjeka čini depresivnim.Ovaj grad nije kreditno zadužen, sve svoje ob-veze uredno izvršava, a da bi nam država trebala pomoći to je jasno svima.Zna se koje su nadležnosti iz samoupravnog djelovanja grada, koje županije a koje države. Kad se želimo sami skrbiti o Domu zdrav-lja to ne može jer nije u nadležnosti Grada, ok onda ce Grad bez obzira što nije njegova nadležnost sam financirati specijalizacije koje su nužno potrebne, jer nije normalno da Sinj ima manje specijalista nego prije rata. Kad želite voditi računa o školama e to ne može, jer o tome brigu vodi država a kad treba opros-titi komunalnu naknadu u mili-junskom iznosu onda se traži od Grada da otpiše dugovanja, iako taj isti Grad nema utjecaj na sve ono što se događa u školama.Pitam se

što se onda radi sa tim decentral-iziranim sredstvima koje država odvaja za komunalnu naknadu.Što se tiče komunalnih problema u Gradu njih će uvijek biti , mislim da najveći dio proračuna treba usmjer-iti u pravcu stvaranja preduvjete za zapošljavanje. Kukuzovac ide svojim tijekom i nitko to više zaustavit ne može. Često se uspoređuju druge zone sa Kuku-zovcem a teško je to uspoređivati, s obzirom da smo daleko površinski najveća zona a kad napravimo us-poredbu da je Grad Sinj za GZK izd-vojio cca 40 milijuna kuna, država i županija 8 milijuna kuna ,onda je sve jasno. Pritom treba naglasiti da je godišnji proračun Grada osamde-setak milijuna kuna.Sad se vratimo

na priču iz hrvatskog Sabora od prije nekoliko godina kad je sinjski SDP preko kluba zastupnika SDP tražio da se odvoje inicijalna sredstva za GZK, a saborski zastupnik iz Sinja glasao protiv tog prijedloga.To je jedan od odgovora na vaše pitanje zašto je Sinju ovako kako je.

Zašto koalicija s NL dr. Jadrijević i nezavisnim vijećnikom Mirom Baraćom, jesu li u pitanju interesi i li zaista želja za razvojem grada i podizanjem standarda građana?

Mogu odgovoriti i protupitanjem »je li mislite da je meni ili nama dobro ako ostali nemaju za koricu kruha» Nekoliko puta sam naglašavala da se ja osobno nisam morala vezati za Sinj, jer sam imala i druge opcije. Ovo je moj izbor, Sinj je moj grad bez

obzira što neki kažu da smo pretvrda sredina, ili su možda ostali premeki u odnosu na nas. Dakle odgovorit ću na vaše pitanje kratko, SDP će sa ko-alicijskim partnerima učiniti sve što je u našoj moći da podignemo stand-ard građana, u prvom redu da stvo-rimo uvjete za zaposlenje ljudi. Neke stvari ne idu preko noći, ali mislim da će naši građani vrlo brzo i osjetiti određene pomake. Lokalna politika, svađe, priopćenja, koalicije sad jesu pa nisu, moglo bi se nazvati rogovi u vreći. Komenti-rajte malo sa svog stajališta obzi-rom da ste dugo u politici?

Naša lokalna politika, svađe ,prepu-cavanja, sve je to sastavni dio jedne lokalne političke scene. Ono što je karakteristično za Sinj, je da smo mi uvijek kontra nekoga ili nečega a teško da ćemo se uhvatiti za isti štap i odradit nešto za Sinj. Prvi put kad smo bili svi na istoj strani bio je odlazak kod predsjednika Josipovića i premijerke Kosor u vezi Autoprijevoza. Dok smo sjedili svi za stolom, mi Sinjani (nezavisni, SDP,HDZ, sindikati...) na jednoj strani a domaćini na drugoj, palo mi je na pamet da se ne mogu sjetiti kad smo tako zajedno nastupili pre-ma «vani». Zanimljivo je da i danas mnogi, iako nisu živjeli u to vrijeme, kažu da je najviše za Sinj učinio Vice Buljan. Iza njega su ostala njegova djela od kojih smo nažalost mnoga sami devastirali. I zato bi za mene bilo puno normalnije da se mi ovdje svađamo a da zajednički radimo za Sinj.To znaci ako je HDZ na vlasti u državi,da se preko sinjskog HDZ dođe do nadležnih ministarstava ili premijerke.Dođe li SDP na vlast na sljedećim državnim izborima, tako će biti. Nama nije problem doći do bilo koga iz vrha stranke. Kako ocjenjujete medijsko praćenje rada političkih stranaka i vlasti u našem gradu?

Mediji rade svoj posao, što žešće, bolje se prodaje, pa nema veze ako se malo i zaobilazi istina .Što se tiče vlasti, mislim da moramo što prije poraditi na prezentaciji «učinjenog»., da nam se ne bi dogodilo kao i koa-liciji na državnoj razini u vrijeme Račanove vlasti. Puno napravljeno a malo ili ništa građanima objašnjeno. Možda bi danas sve bilo drugačije i u Sinju i u Hrvatskoj.

11RazgovornovineAntifašizam i fašizam, je li vrijeme da se to stavi na svoje pravo mjesto?

Ja osobno s tim nemam nikakvih problema a mislim da danas više nema ni država Hrvatska. Problemi su u glavama pojedinaca a tu im nitko ne može pomoći.U drugim državama, o drugom svjetskom ratu učite u školi na satu povijesti, dok u Hrvatskoj svaka obitelj ima «svoj sat» povijest..Nedavno sam bila na Sutjesci, gdje mi je poginuo stric Stipe kao i tisuće drugih Dalmati-naca. Imao je samo 18 godina, pa se čovjek pita za koga je izgubio život, za nekog tko pljuje po njihovim spomenicima i kosturnicama, nes-vjestan činjenice da bez te mladosti ne bi danas govorili «imamo Hrvat-sku» ili bolje rečeno imali bi je ali bi se išli kupati u Europsku Uniju i to sa putovnicom.

Kakvo je stanje u vašoj stranci SDP, obzirom da vas prozivaju zbog afera u stranci, navodnih namještanja unutarstranačkih iz-bora i još koječega drugog?

Ako govorimo o ljudima unutar stranke koji su izgubili na stranačkim izborima mogu reći „tko gubi ima pravo da se ljuti2. Ako govorimo o ljudima iz drugih stranaka koji nam to prigovaraju da ih pitate kojem stranačkom organu trebaju podni-jeti žalbu za moguće nepravilnosti u svojoj stranci ne bi vam znali odgov-oriti jer to nije praksa u njihovim strankama. Upravo mogućnost

žalbi i prigovora pokazuje razinu demokracije u našoj stranci. Znam pouzdano da bi članstvo u drugim strankama voljelo da imaju ovakvu razinu unutarstranačke demokracije prilikom izbora a ne da glasuju za svoje vodstvo aklamacijom. Što se tiče mojih navodnih potkupljivanja članstva odbacujem tu insinuaciju jer naše članstvo nije potkupljivo, i teško je u nas namještati izbore obzirom na stupanj kontrole, a to je „David baza podataka članstva“ koju imamo u svom informatičkom sus-tavu..

Kakav je odnos državne vlasti pre-ma Sinju?Dovoljno je vratiti se u blisku prošlost,imali smo HDZ koji je bio u direktnom sukobu sa vrhom države, od Predsjednika do Premi-jera, a u isto vrijeme padaju u ne-milost vrha vlastite stranke jer su na unutarstranačkim izborima iza-brali pogrešnu stranu (Pašalića). Kad je došao na vlast, Sanader im taj pogrešan manevar nije zaboravio, pa smo i mi to osjetili na vlastitoj koži. 2005.g na vlast dolazi koalicija Pre-porod, za koju ministar Kalmeta kaže u jednoj TV emisiji da vlast nikad ništa nije tražila za Sinj, iako postoje stranice i stranice pisanih zamolbi tadašnjeg gradonačelnika Nikole Tomaševića prema Kalmetinom ministarstvu na koje se on jednos-tavno oglušio. Sjetimo se dolaska Sa-nadera i pola Vlade na postavljanje kamena temeljca za Alkarske dvore. Nije im palo napamet da dođu u

Gradsku upravu, gradonačelniku kao domaćinu. Sanadera je mučio jedino transparent na zgradi SDP-a, koji se dobro vidio iz dvora. Iako, onako samouvjeren i prepotentan ipak je zvao gradonačelnika da SDP to skine. Na transparentu je pis-alo «Sanaderu hoćemo kruha-igara imamo dovoljno» Kratko rečeno Sinj je u prošlosti zbog svog značaja i Sinjske alke bio moneta za potku-surivanje mnogima, pa čak i samom državnom vrhu u međusobnim pre-pucavanjima. Kad dođu na alku svi obećavaju al se malo toga ispunjava.Meni je jedino zanimljiv njihov strah od Sinjana, naših reakcija.nemam pojma zašto, možda zbog onog citata iz Šimunovićeve pripovijetke Alkar « gdje on na prvoj stranici opisuje Ce-tinsku krajinu i stanovnike, pa kaže: “... Pa kad bi negdje među brdima začuo otegnutu junačku pjesmu, što pominje tamnicu i okove, krv i handžare, te vidio, gdje zalazi u klanac zapeškiren kršan momak sa sjajnim srebrnim tokama i dug-im dževerdarom, oćutio bi blizinu čarobnog i junačkog Istoka.Ta Cetinjani ni sad ne misle, kako bi živjeli mirno, već živu mirno, što moraju i što nemaju nikoga, da se s njima bori.Turci su odavno otišli, ali prije toga zažegoše u njima želju za slavom, za snagom i za osvetom. Mučila ih ta želja, a i zavodila na koješta, što ne bi zvali junaštvom u onim krajevima, gdje nikad nije bilo Turaka... “.

12 novineMjesni odbori

Piše. Vito PerićFoto: Preslik dokumenta iz arhive MO Radošić

BALINICE D.O.O. Splitska 37 SINJPIZZERIA "PINJUR"

radno vrijeme svaki dan od 6 do 23 satatel. 661-312

NUDIMO PRIGODNA JELA PO POVOLJNOJ CIJENISLASTICE RADIMO PO NARUDŽBI

KOLAČI 6 KN KOMADTORTE 8 KN KOMAD

U NAŠEM PROSTORU MOŽETE U MIRU I UGODNOJ ATMOSFERI UZ VRHUNSKU KAVU I BRZU POSLUGU PROČITATI SAV DNEVNI I PERIODIČNI TISAK

USKORO JEFTINE GRAĐEVINSKE PARCELE NA RADOŠIĆU?!

Mjesni odbor Radošića je pokrenuo a Grad Sinj prihvatio inicijativu da se iskoristi zemljište na predjelu zvanom Gaj. Naime na tom dijelu Radošića je postavljena kompletna infrastruktura, a zemljište koje nije gospodarski iskoristivo u poljo-privrednom ili drugom smislu bilo bi idealno za gradnju obiteljskih stambenih objekata. Tako je ag-ilni predsjednik MO Radošića, Ante Križanac-Turija pokrenuo inici-jativu a gradske vlasti su odgovorile pozitivno i obećale pomoć i pot-poru. Napravljen je projektni doku-ment na kojem je isparcelizirano 26 terena pojedinačne površine od 500 do 1000 metara četvornih. Cijena bi mogla biti oko 5 eura po metru četvornom, toliko se nada Ante Križanac jer prema njegovim saznanjima takva je cijena postig-nuta prije nekoliko godina kada je već otkupljeno jedno privatno zemljište za gradnju obiteljske

kuće. No, cijenu će u konačnici odrediti država koja je i vlasnik navedenih zemljišta. “U tijeku je postupak da Državni ured za up-ravljanje državnom imovinom prenese ovlasti na grad Sinj koji bi u ime države prodavao zemljište. Zatim bi se išlo, ukoliko se ovaj postupak privede kraju po svim pravilima i zakonu, na raspisivanje natječaja. Da ne bi bilo stihije po-slali smo prijedlog da se napravi geodetska podloga i detaljni plan tako da i na natječaju zemljište bude ponuđeno u kompletu sa svim potrebnim kako bi se ubrzao proces kupnje i olakšao adminis-trativni posao potencijalnim kupci-ma.. Mislim da će cijena biti pov-oljna i da će mnogi koji nisu riješili stambeno pitanje, na ovaj način povoljno doći do građevinskog zemljišta,“ optimističan je pred-sjednik MO Radošić Ante Križanac-Turija.

13Reportaža novine

Šetnju Lučanima započeli smo is-pred crkve Svete Kate i mjesnog groblja. Dočekala nas je predsjedni-ca MO Lučane Iva Radić. "Pogledajte šta sve složni ljudi mogu uraditi. Ovo je stvarno za ponos i divljenje," do-viknuo nam je sinjski župnik fra Ni-kica Ajdučić kojeg smo zatekli ispred crkve u pripremama za misu. I stvar-no, kad smo razgledali crkvu i okoliš može se samo reći "svaka čast". Uređeno groblje, travnjaci, zasađene voćke i druga stabla, parking, pris-tupni putovi, mrtvačnica, "sve ko po špagu", rekao bi stari svijet. "Ja vam nisam prava lučanjska, ja sam nevis-ta iz Rude, ali ovde ko da sam rođena. Zavolila sam i kraj i ljude, i ne bi se s nikim minjala,“ priča nam gospođa predsjednica "lučanjske države", Iva Barać koja inače radi u Hrvatskoj vo-jsci. "Ajmo mi dok ne dođe fra Frano (fra Frano Pupić Bakrač, lučanjski dušebrižnik op. V.P.) obić malo selo, ali najprije ću vas odvest u Sutinu da vidite raj na zemlji,“ odredila je predsjednica raspored kretanja. Tako smo autom za samo nekoliko minuta preko brda i kroz stare Đipale izbili na glavnu cestu i parkirali se kako se u nas prije govorilo „tamo di pristaje asfalt.“ Ali ta više ne vrijedi jer se odavno asfalt nastavio sve do Neorića, Muća i dalje. Sišli smo niz puteljak i stigli do kanjona Sutine. Tu nas je dočekao Žarko Đipalo, osnivač i upravitelj braniteljske zadruge "Bila vrila“, čovjek zaljubljenik u Sutinu i pokretač velikog projekta eko tur-izma. I zaista, tko odavno nije bio u Sutini ima što za vidjeti. Uređeni putevi, nekoliko malih jezera koja podsjećaju na Plitvička, mostići, drvene ograde, stare obnovljene mlinice, izvorska voda koja izbija iz

kamena i rasprskava se nad jezerima što daje prekrasnu sliku. "Evo ovu mlinicu smo obnovili. To je prije bila Vučemilova pa je sad Bazinova. Malo niže ima još jedna, Baraćova mlinica, koju ćemo također obno-viti i pustiti u rad kako bi posjetitelji mogli vidjeti kako se mljelo žito po starinski. Tu ujedno namjeravamo napraviti i krušnu peć i spravljati domaće

proizvode od brašna, kruh ispod peke, uštipke, pogače i ostalo,“ priča nam Žarko dok nas vodi u obilazak. On je ovaj projekt pokrenuo prije nekoliko godina i dobio suglasnost, te potporu Ministarstva branitelja u iznosu od 150.000 kuna. „Imao sam sve na papiru. Ovo je zamišljeno kao eko-turistički projekt. Sutina je inače zaštićeno područje. Svi radovi se odvijaju uz suglasnost nadležnih državnih ustanova i institucija. Tako da ništa nisam radio napamet. Nar-avno da koristimo prirodne materi-jale, što više kamena i drveta kako ne bi narušili prirodnu ravnotežu. Ova jezerca su umjetna, ali protočna voda nije stajaćica. Ubacio sam rak-ove i pastrve koje su već prešle u one prave potočne jer se hrane isključivo prirodnom hranom. Namjeravamo izgraditi jednu drvenu kuću, brvnaru, u kojoj bi bilo mjesta za prihvat 50 do 60 gostiju koji bi se tu mogli odmoriti i jesti samo prava domaća jela. Inače kad bude gotov cijeli projekt on će postati jedin-stven u Hrvat-skoj pa i šire. Naime jedna od atrakcija bit će vožnja kočijom i kon-jima kroz kan-jon što malo gdje ima,“ o b r a z l o ž i o nam je Žarko svoje ideje i planove. Uz kočije i konje

u ponudi će biti jahanje na magar-cima, šetnje kroz prirodu posebno uređenim stazama, a ima i terena za rekreaciju, balote i slično. Za ljet-nih mjeseci posjetitelji će se moći i okupati i rashladiti u jezercima. Žarko nas je odveo i do izvora iz ko-jeg smo se napili vode jedinstvenog okusa. „Grad Sinj nam također pomaže u određenim elemen-tima, a svakako pohvalite izviđače i učitelja Slavena Kardoša koji su stalno tu i zajedno s nama čiste ter-en i uređuju okoliš. Nedavno smo posadili neke biljke, a u jednoj akc-iji smo iz kanjona odvezli 6 kamiona smeća. Gradonačelnik Glavan nas je počastio jelom i pićem,“ kaže Žarko. Po povratku iz Sutine prošli smo kroz Lučane i predsjednica Iva Radić nam je pričala i o komunalnim problemi-ma. „Naselje je raštrkano, možda je i tu problem. Porazbacani su zaseoci i po brdima i u dolini. Trebalo bi još asfalta i još javne rasvjete. Imamo osnovnu školu, ali malo je djece. Imamo trgovinu, ali nema gostione ili neke društvene prostorije gdje bi se ljudi okupljali i družili. Evo srećom imamo sada lijepo uređeno oko crkve, pa se tamo i okupljamo. Fra Frano vodi i zbor i to je za sada jedini oblik društvenog života,“ kaže Iva. Ispred crkve nas je dočekao fra Frano za kojeg mještani imaju samo riječi pohvale. „Ja sam tek odne-davno preuzeo službu u Lučanima. Ali i ja mogu reći samo riječi pohvale na račun mještana. Zaista su složni i radišni što su pokazali i ovom ve-likom akcijom uređenja crkvenog okoliša i groblja.

@��G��%��@Q��W

REPORTAŽA IZ MJESNOG ODBORA LUČANEObišli smo jedan od najljepših mjesnih odbora u Sinju, kraj bogat prirodnim ljepotama, vodama, zanimljivim i vrijednim ljudima, poznat po meštrima zidarima i poljoprivrednicima, te voćarima.Piše: Vito Perić

Foto: Vito Perić

14 novineReportaža

Da ste vidjeli s kojom su pažnjom i pijetetom vadili ostatke preminulih iz starih grobnica kada smo ih pre-nosili u zajedničku grobnicu. Naime, kada smo krenuli u uređenje dogo-voreno je i za to smo dobili i dozv-ole od svih obitelji da očistimo stara grobljanska mjesta, a posmrtne os-tatke prenesemo u zajedničku grob-nicu“, priča fra Frano. Mještani su se odazvali u velikom broju, a obzi-rom da ih je većina vrsnih zanatlija, građevinara, zidara, drvodjelaca i drugih zanata, nije im bio problem urediti groblje na vrhunski način. Grad Sinj je osigurao dio materija-la, beton, ivičnjake, sadnice i asfalt. Mještani su radili tjednima i na kraju priredili veliku feštu zahvale. Na ula-zu u groblje je i veliki križ posvećen svima koji su kroz stoljeća dali život za Hrvatsku.“Na ovom mjestu gdje je sada naša crkva Svete Kate nekada je bila crkvica Svetog Luke. Pretpostavlja se da su tako Lučane i dobile ime, od imena Luka. Sada u Lučanima ima oko 525 stanovnika. Pr-ije su radili u rudniku koji je nekad bio u selu. No, oduvi-jek su poznati kao vrsni zidari i građevinski majstori, tako da imamo nekoliko poduzetnika koji imaju svoje firme. Inače za ovaj kraj je karakteristično da su mještani za razliku od drugih naselja u Cetinskom kraju naj-manje odlazili na rad u inozem-stvo. Nekako su oduvijek bili ve-zani uz svoju zemlju i obrađivali je vrijedno i bilo im je teško napustititi je,“ priča fra Frano. I zaista Lučane su poznate po poljoprivrednim proizvodima i svojim čuvenim šljivama, a mnogi kažu da je lučanjski ku-

pus bolji od glavičkog. Postoji pre-dio koji se zove Bare i tu je izuzetno plodna zemlja na kojoj ima dosta izvora vode. Iva Radić se nadovezala na fra Franinu priču pa kaže kako bi u sljedećem razdoblju trebalo uredi-ti put koji je nekada vodio iz Lučana preko Karaguša do Sinja i prolazio kraj Bara. Taj put bi ubrzao komu-nikaciju i bolje povezao naselje. Uz to na mjestima treba riješiti problem bujičnih voda. „Grad nam pomaže i imamo dobru komunikaciju s komunalnim odjelom. Moram po-hvaliti i akciju grada i HV-a kad je probijen put do jedne obiteljske kuće poginulog branitelja koja nije imala, pogotovu zimi nikakvu pov-ezanosti s vanjskim svijetom. Inače u Lučanima je nekada na Svetu Katu 25. studenog bilo veliko slavlje i dernek ispred crkve. Tu su momci

zamirali cure i ona koja bi dobila grotulju na dar ta je bila izabranica momačkog srca. Fra Frano upravo namjerava obnoviti tu tradiciju i već za ovu godinu priprema veliko mis-no slavlje i pučku feštu. I na kraju da pobrojimo lučanjska prezimena, a usput dodajmo da i Lučanjani imaju među poznatima i boksačkog prvaka Vedrana Đipala, novinare i pisce Božu V. Žigu i Branka Stupala, te još niz drugih sumještana koji su uspjeli na raznim područjima od medicine preko društvenih djelat-nosti do sporta i poduzetništva. Evo za kraj priče tko su Lučanjani: Barać, Smoljo, Žigo, Batarelo, Stupalo, Čović, Radić, Đipalo, Đipalo-Ban, Vučemilo-Principe, Borković, Sladoja, Senjić, Kojić, Vidić, Runje… ako smo nekog izostavili nek nam oprosti.

15Kritično okonovine

ULICA FRA IVANA MARKOVIĆA

U spomenutoj ulici kameni zid uz samu cestu je dosta urušen. Pri-jeti i daljnje urušavanje, a time i mogućnost da neki kamen završi pod kotačima nekog od automo-bila koji tuda prolaze. Također, na mjestu gdje je zid urušen razbuktalo se i grmlje koje raste u smjeru prema samoj cesti. To bi definitivno trebalo podšišati i preurediti, ako ne zbog praktičnih, onda sigurno barem zbog estetskih razloga. Uostalom, čistoća i urednost okoliša je mjerilo ljepote svakog grada.

ULICA ŠILANOVAC

E sada malo kritike prema samim građanima. U ulici Šilanovac, praktički u samom središtu Sinja, zatekli smo smeće odložno tik do kontejnera, točnije stari kišobran, neke kartonske kutije i slično. Tri kontejnera, jedan trećinu ispunjen, a ostala dva potpuno prazna! Prvo smo pomislili da se možda kon-tejneri ne mogu do kraja otvoriti pa da se zato odlaže smeće pored njih. No, o tome nije bilo riječi. S druge strane, nedaleko, u istoj ovoj ulici nalazi se stari kameni zid u ne baš idealnom stanju. Postoji opas-nost odrona kamenja na cestu.

ULICA PUT MEĐINA

I ovdje ćemo progovoriti riječ - dvije o smeću! Sličan slučaj kao u Šilanovcu. Tri kontejnera, jedan pun do vrha, no zato u preostala dva prostora kao u priči. No, uzalud je bilo. Neki su opet ostavili smeće pored samih kontejnera. I još nešto,

sve to praktički na samom putu kuda svakodnevno prolaze brojni građani. Riječ je o ulici točno iznad bolnice. A fotografija najbolje ilustrira da neki ostavljaju „u dotu“ komunalcima sve i svašta pa evo u ovom slučaju i jedan televizor. E da, televizor je marke Schneider. Neka se i to zna.

VUKOVI I LISICE PONOVO HARAJU U SINJSKIM PRIGRADSKIM NASELJIMAPiše: Vito PerićFoto: Vito Perić

Skoro svake godine pred u jesen i zimu događaju se napadi vukova, lisica, tvorova i drugih divljih životinja na pse, kokoši, ovce pa čak magarad i krave. Je li to odlazak šumskih životinja u “ve-liku spizu” obzirom da zimi ima manje hrane u divljini, ili nešto dru-go. Tako je nedavno u Lučanima, točnije u naselju Karaguše vuk rastrgao jednom psa, Žutka. Pre-ma ostacima koje smo zatekli na jednoj livadi moglo bi se pretpostaviti da je bilo više vukova, ili ako je bio jedan onda je bio posve gladan. Samo dan dva nakon vučjeg napada u istom naselju je jednom mještaninu vjerojatno lisica potamanila desetak kokošiju. No, sve ovo nije novost niti nešto posebno, ali evo stiže hladno razdoblje a sa njim i problemi ovakve vrste. Zato smo ovu vijest i stavili u rubriku za komunalne probleme jer problem ipak postoji. Pročitajte na 40. stranici zanimljivu priču Slavena Kardoša o vukovima pa možda i promijenite mišljenje.

KOMUNALNI PROBLEMIPiše: Žarko Kodžoman Foto: Žarko Kodžoman

16 novineMladi i biznis

Nerijetko se događa da ljudi koji imaju neki hobi s vremenom ga to-liko zavole da ga pokušaju pretočiti u neki konkretan posao. Slična je sit-uacija i s 25-godišnjim Tomislavom Domazetom, inače po struci komer-cijalistom. On voli kompjutere, bavi se njima od 1995. g. i na kraju je nedavno od svog hobija odlučio pokušati napraviti biznis.„Da, još prije 15 godina sam zavolio kompjutere, naučio ih sastavljati, rastavljati i sve druge stvari. Stoga sam odlučio otvoriti trgovinu i servis za održavanje informatičke opreme, a bavim se i web dizajnom. Ovo jed-ino znam raditi, zato sam i krenuo u sve ovo. Tek sam počeo, no veseli me interes ljudi i nadam se da ću us-pjeti“, kaže Domazet koji je svoj mali obrt smjestio u unajmljeni prostor na adresi Vrlička ulica 32.

Sve radim u najbržem mogućem roku

„Držim ovdje računala, računalnu i svaku drugu informatičku opremu. Računala sastavljam po narudžbi, čeka se 24 sata. Sve radim u

najbržem mogućem roku. Ovdje u trgovini uvijek imam sastavljena tri-četiri računala, u slučaju da ga netko želi odmah uzeti. Da pokušam držati ovdje sva računala, ne bi mi nikad mogla stati u ovu prostoriju. Na sva računala postoji garancija dvije do tri godine. Naravno, imam i rezervne dijelove i potrošne materi-jale za računala, ma baš sve“, kaže Domazet.Radno vrijeme je od ponedjeljka do petka od 8 do 12 i od 16 do 20 sati, a subotom od 8 do 13 sati.„Zasada sam za-dovoljan svime. Imam računala raznih marki. Cijena naravno ovisi o kvaliteti. Tako računala sa svim kom-p o n e n t a m a koštaju od dvije i pol do 20 tisuća kuna“, kaže Domazet koji zasada sam radi, a tko zna, ako

biznis „procvjeta“ nije isključena mogućnost novih zapošljavanja.„Surađujem s više firmi. To znači im održavam računala uz određenu mjesečnu naknadu. Tada sam ob-vezan, ukoliko im izbije bilo kakav problem s računalima, da u roku dva sata izađem na teren i otklo-nim poteškoće“, rekao je na kraju Domazet.

Ljubav prema kompjuterima pretočio u biznis

5�� +��,� '60$�#�� ,� �� 7�� $�� #�/�� *��,�� 8��#��

Piše: Žarko Kodžoman Foto: Žarko Kodžoman

Mladi i biznisnovine 17

“Studij sam završila u Rijeci na Medicinskom fakultetu i stekla zvan-je višeg fizikalnog terapeuta. Nakon odrađenog staža u KBC Split krenula sam u poduzetničke vode, samostal-no otvorila kako se to stručno kaže privatnu praksu. Ovaj posao vodim od 2003.g. Trenutno uz mene radi još dvoje stručno osposobljenih fizioter-apeuta. osim što imamo svoj prostor s kompletnom opremom radimo i terenski,“ priča nam Ines dok razgle-davamo prostorije u kojima mnogi naši sugrađani “skidaju“ kostobolju, reumu, išijas i ostale slične tegobe kako bi se narodski reklo. Ona je prije otvaranja privatne prakse odslušala seminar za mlade poduzetnike koji je prije desetak godina organizirao HBOR u Sinju. Potom je kreditom i vlastitim novcem pokrenula posao. “Nakon što pacijenti dođu sa us-tanovljenom dijagnozom od svog liječnika, odnosno nakon obav-ljenih pregleda mi pristupamo tera-pijama. Radimo kinezioterapiju ili proceduru fizikalne terapije (ele-ktroterapija), kod saniranja ozljeda lokomotornog sustava,(uganuća,iščašenja,stanja nakon prijeloma)a to su najčešće sportske ozljede. Mo-ram reći da dobro surađujemo sa većinom sportskih klubova u gradu i sami sportaši su zadovoljni našim tretmanom. Također obrađujemo neurološka stanja, degenerativna

oboljenja kralježnice i zglobova“ priča Ines. “Zadovoljna sam poslom jer u konačnici radim ono što volim. no u ovo vrijeme je sve nekako teže nego na početku. osjeća se kriza i kod nas. Također im i nekih nejasnoća koje bi trebale biti riješene na višoj razini, a to je naš odnos sa HZZO-om.Između ostalog kako oni kasne sa plaćanjem tako i mi imamo zas-toj u financijskom dijelu poslovanja. Osim toga smatram da bi drugačije trebalo napraviti shemu vezanu za broj pacijenata bez ograničenja koja

su sada na snazi,a ali što je tu je raditi se mora,” objašnjava Ines s kojim se problemima susreće u poslu.Inače ona je uz redovito školovanje završila i niz seminara te tečajeva kod cijenjenih stručnjaka. Prostor u kojem radi je opremljen najsuvre-menijom aparaturom, najnovijim laserskim uređajem, magnetom… Ines naglašava da je pristup svakom pacijentu individualan, a pacijenti dobro surađuju i nema nikakvih problema u tretmanu i međusobnim odnosima.”Pacijenti sa terapija odu zadovoljni i ponovo se vraćaju na nastavak, jer su mnogi uvidjeli da trebaju raditi na prevenciji zdrav-lja i tako će i sami sebi pomoći da budu što boljeg zdravstvenog stanja. Naime mnogi od nas se često ne-odgovorno ponašaju prema samom sebi pa kažu, „ajde neš ti, malo me zabolilo proći će.“ Ali očuvanje zdravlja je ono što nas prati cijeli život,” rekla je na kraju Ines Đipalo Krolo.

NIJE BOLNICA NA KRAJU GRADA NEGO FIZIKALNA MEDICINA I TERAPIJA USRID GRADA

9�� :�� ;<'=,� ��*�� ,� ��#��/��praksu u svom prostoru i $�#�� #�� /��$��$�>��#��)��$��najsuvremenijim metodama

8��9�3��8��)��9�3��8��

18 novineZanimljivi ljudi

Nakon završene osmogodišnje škole Marka Marulića u Sinju te srednje škole u Splitu naša mlada sugrađanka Diana Majić Zec (23) odlučila se 2007.g. upisati na Fakultet promet-nih znanosti u Zagrebu- odjel aero-nautika. Na tom odjelu izabrala je smjer civilni pilot i sada je pri kraju ostvarenja svog životnog sna, a to je da upravlja putničkim zrakoplovom.“Završila sam treću godinu na fakultetu i uskoro ću postati prvos-tupnik aeronautike. Nakon toga spremam se položiti 14 ispita i proći 150 sati obuke letenja te 50 sati obuke na simulatoru i onda ako sve prođe u redu, dobiti ću dozvolu i steći zvanje profesionalnog pilota,“ rekla nam je Diana koju smo za-tekli na kratkom odmoru u rodnom gradu. Razgovor smo napravili na klupi na Alkarskom trkalištu, ulici u kojoj je Vesna provela djetinjstvo. “U kompaniji Croatia Airlines već ima jedna kapetanica zrakoplova, a u mojoj grupi smo nas četiri djevojke koje se spremamo za taj poziv. Nad-am se da bi već sljedeće ljeto mogli dobiti i službenu potvrdu zvanja,“ priča Diana, a na pitanje zašto je odabrala taj poziv odgovara kako ju je kao djevojčicu privukla astronom-ija. “Uvijek sam gledala noću u zvjez-dano nebo, interesirao me položaj zvijezda, a danju oblaci, njihov iz-gled, veličina, smjer kretanja i osta-

lo. Tako sam sve što volim pronašla u zrakoplovstvu. Rano sam odlučila u kojem ću poslu provesti svoj radni vijek. Na fakultetu ima zanimljivih predmeta, naravno matematika i fizika su najjače, a inače cijeli studij je stručan, čak i u hrvatskom jeziku učimo pilotsku frazeologiju. Mo-ramo odlično pozna-vati engleski jezik jer je dosta pojmova na engleskom, pa i dobar dio literature. Fakultet je zahtjevan i gotovo cijeli dan provodimo u učionicama i kabi-netima. U slobodno vrijeme najviše volim aerobik, rekreaciju općenito, teretanu, trčanje uz savski nasip...,” kazuje Di-ana. Inače obuku letenja obavlja na avionu tipa Cessna 72 (četverosjed) koji je jednomotorac, tzv. klipni. Nakon toga će prijeći na jači av-ion sa dva motora. Do sada ima 50 sati letenja. “Moramo proći školske krugove, vježbe, odlazak u zonu, i ostalo. Sad sli-jede samostalni letovi

kada ću slijetati i na veće aero-drome. Do sada smo slijetali na Lučko, Čakovec, Grobnik, a bilo je i do Splita i Zadra. Ide se do visine od 3000 fita, a prije leta ili rute plan se šalje na odobrenje. Za sada leti-mo kako se u struci kaže vizualno, a poslije ćemo instrumentalno,“ pojašnjava stručno Diana kako iz-gleda let. “Osjećaj koji imam kada letim opisujem jednom riječju “sreća“. To vam je harmonija pre-divnih osjećaja. Inače moram po-hvaliti profesore na fakultetu koji imaju ogromno znanje i vrhunski su instruktori letenja,“ kaže Diana i dodaje da će školovanje završiti u Hrvatskom zrakoplovno-nas-tavnom centru u Lučkom, jedinom u našoj zemlji gdje se školuju za profesionalnog pilota. Diana na-kon završene obuke treba odra-diti dovoljan broj sati kako bi imala mogućnost za pravi posao. “Mis-

lim tražiti posao na Dalekom istoku u tamošnjim aero kompanijama, a kada dovoljno zaradim vratiti ću se u Hrvatsku i otvoriti svoju školu leten-ja u kojoj će biti i obuka za jedriličare i padobrance,“ rekla nam je na kraju Diana kojoj smo poželjeli miran let i čisto nebo.

“Zrakoplovstvo je moj životni izbor”+��?��@��;'<=,��#��#��)�4��$��

Piše: Vito PerićFoto: Vito Perić i arhiva Diana Majić-Zec

19Zanimljivi ljudinovine

Na nedavno završenom svjetskom boksačkom prvenstvu za juniore koje se održalo u glavnom gradu Azerbajdžana, hrvatski boks je dobio veliko priznanje. Naime, 45-godišnji ugostitelj iz Sinja, nekada i sam boksač, a sada AIBA sudac, Mar-tin Tadić je u Azerbajdžanu dobio treću zvjezdicu za svoj rad. Os-obno unapređenje i cerifikat mu je uručio predsjednik AIBE Dr.Ching Kuo Wo.Tadić je tako postao jedini boksački sudac sa prostora bivše države koji ima tri zvjezdice, te je ušao u krug 44 najbolja suca svijeta. Pokazalo se eto da je dobar boksač postao i odličan sudac, što je ve-liki uspjeh za hrvatski boks koji je zadnjih mjeseci uzdrman brojnim svađama i razmiricama upravo oko suđenja. Na juniorskom prvenstvu svijeta sudilo je 39 sudaca, a njih 12 je sudilo završnicu prvenstva. Među njima se našao i Tadić koji nije krio zadovoljstvo nakon odluke užeg tima AIBE. „Nakon što se došlo do polu-finalnih mečeva, glavni tajnik AIBE Terry Smith je održao žestok brif-ing za suce. Neprestano je galamio i ukazivao na pogreške sudaca,“ priča nam Tadić. „Nakon završenog brifinga sve je bilo spremno za prvi finalni meč. U konferencijsku salu je stigla odluka da upravo ja vodim prvi meč između domaćeg boksača i predstavnika Islanda. Bio je to ogro-man pritisak za suđenje nakon lekci-je koju nam je održao Smith, trebalo

se izvući nakon svega. Taj prvi meč koji sam vodio u ringu ( tri meča bio u bodovanju ) osim velikog audi-torija kojeg je putem malih ekrana pratilo više od pola stanovnika ( 8 milijuna ) Azerbajdžana pratio je i sam predsjednik države. Nakon što je meč završio Terry Smith je ba-cio pogled prema meni, te visoko podignutim palcem iz svoje lože pokazao da je posao odrađen sjajno. Potom mi je prišao mi je prišao i uz čestitke uručio i AIBA sat,“ pokušao nam je to slikovito dočarati Tadić koji se pomalo i iznenadio pažnjom koju je dobio u Azerbejdžanu. Sve u svemu Tadićev je uspjeh veliki do-bitak za hrvatski boks, jer je već do-bio pozivnicu za seniorsko Europsko prvenstvo u Moskvi te pozivnicu za juniorsku Olimpijadu borilačkih sportova u Singapuru.

Priča se ubrzano nastavljaTadić se nedavno vratio iz Instan-bula gdje je održan važan seminar za 60 najboljih svjetskih sudaca. U Turskoj je nagrađen i dodatnim ceri-fikatom WSB gdje ja upao u skupinu 15 najboljih evropskih sudaca koji će uskoro suditi Profi Europsku ligu ( kao liga prvaka u nogometu ) koja starta ove jeseni. Inače, takva liga kreće u Aziji i Americi, dok je razigra-vanje među kontinentima od 17.stu-denog 2010 godine do 15.svibnja 2011 godine.Važno je naglasiti da će

za tu ligu biti pravilo da će se boksati u 5 rundi po 3 minute, te da boksači neće koristiti kacige ni majice.WSB je sudačka organizacija koja će del-egirati suce za sve mečeve, pa je moguće da naš sudac sudi mečeve u Aziji ili Americi.Kao važan podatak koji je prethodio seminaru u Instan-bulu je to da je Tadić od 18 do 28. kolovoza ove godine sudio Olimpi-jadu mladih boksača u Singapuru i to finalne mečeve.Nadamo se da bi na idućim Olimpijskim igrama 2012 godine u Londonu uz našeg boksača Stjepana Vugdeliju mogli vidjeti i Martina Tadića u sudačkoj ulozi.

Boksački klub Sinj. Uz sudačke obveze Martin je još angažiran i u boksačkom klubu Sinj, gdje radi na obuci novih boksačkih talenata.Nakon Vedrana Đipala i Stjepana Vugdelije koji je trenutno najbolji hrvatski boksač i boksa za BK Jocker iz Splita,Tadić sada radi sa tal-entima u BK Sinj za koje se tek treba čuti. Naime, radi se o Boži Žanku, Jakovu Jandreku, Ivanu Praliji, Ivanu Kuncu i Ivanu Čovi. Posebno treba istaknuti nadarenog mladog boksača Josipa Žižića Gušu iz Otoka, koji je na zadnjem državnom prvenstvu za kadete osvojio treće mjesto, i uskoro ga očekuje ulazak u reprezentativnu vrstu. U klubu zahvaljuju gradu sinju te općini Hrvace i MEL-u Hrvace na potpori koju im pružaju.

MARTIN TADIĆ – AIBA SUDACU svijetu ga uvažavanju, kod nas kudePiše: Petar Norac-Kevo

Foto: Arhiva Martina Tadića

20 novineZanimljivi ljudi

Udruga navijača Dinama Sinja i Cetinskog kraja osnovana je 17. lipnja 2009. g. Njen predsjednik, 42-godišnji Davor Moro, kaže da unatoč tome što većina ljudi u Sinju i Cetinskoj krajini navija za splitske „bile“, postoji i značajan broj onih koji vole zagrebački Dinamo i kojima je u srcu plava boja.„Nas desetak starijih navijača Di-nama, pretežno veterana Domov-inskog rata, osnovalo je ovu udrugu isključivo radi zajedničkog odlaska na Dinamove utakmice i bavljenja humanitarnim aktivnostima poput darivanja krvi. Evo, ja sam od os-nivanja Udruge darivao krv šest puta. Osnivanje Udruge navijača Dinama Sinja i Cetinskog kraja nije nikakva provokacija kako to neki žele predstaviti. Mi ne provociramo, mi samo volimo Dinamo. Cilj nam je zbližavanje ljudi, promicanje Di-nama i športskog navijanja“, kaže Moro, sudionik Domovinskog rata, bivši pripadnik Četvrte gardijske bri-gade i Prvoga hrvatskoga gardijskog zdruga, sada umirovljenik.

Najmlađi član osam, a najstariji 68 godina

Udruga navijača Dinama Sinja i Ce-tinskog kraja zasad broji 65 članova.„Godišnja članarina je simbolična, 40 kuna. Udruga zasad nema svojih prostorija, a član je Mreže Udruga Grada Sinja. Naš najmlađi član je Roko Šperanda koji ima samo osam godina, a najstariji je Ratko Levan-tin Rato koji ima 68 godina. U ovoj udruzi ima 20 branitelja, sedam hr-vatskih ratnih vojnih invalida, se-dam darivatelja krvi, znači dosta smo šaroliki. Naravno, nisu samo članovi ove udruge jedini navijači Dinama u Sinju i Cetinskoj krajini. Ima ih puno više koji nisu članovi“, kaže Moro koji se osvrnuo i na suradnju sa ovdašnjim navijačima Hajduka.„Sa starijim navijačima Hajduka u Sinju smo u vrlo korektnim od-nosima jer se svi dobro međusobno poznajemo“, kaže Moro koji ne podržava bojkot Dinamovih utak-mica od strane Bad Blue Boysa.Udruga navijača Dinama Sinja i Ce-tinskog kraja stupila je i u kontakt sa Upravom zagrebačkog kluba.

„Dosad smo dobili desetak ka-rata za dvije-tri utakmice. Upravo riješavamo pitanje žiro računa naše udruge, a imamo obećanje Uprave Dinama da će financijski potpomoći naše djelovanje. Išli smo organ-izirano na europske utakmice Di-nama koje uvijek gledamo sa istočne tribine maksimirskog stadiona, bez ikakva nasilja, bez ikakvih provokac-ija. Što se tiče prvenstvenih utakmi-ca, na njih ne idemo organizirano, nego samoinicijativno. To isto vri-jedi za derbije protiv Hajduka“, kaže Moro.„Općenito, želja je suradnja sa os-talim navijačkim skupinama uz uza-jamno poštovanje. U odličnim smo odnosima sa Sinjskim Maliganima. Svi članovi naše udruge su veliki navijači Junaka i zaista, ako bi sinjski klub ušao u Prvu ligu, ne bi se bilo lako odlučiti za koga navijati u utakmici između njih i Di-nama“, pojašnjava Davor.

Otac dinamovac, sin hajdukovac

A i Dinamo i Hajduk igraju Europsku ligu i imaju re-alne šanse za proći dalje.„Uvjeren sam da će Dina-mo definitivno proći ovu

skupinu i dočekati proljeće u Europi. Isto želim i Hajduku kao hrvatskom klubu. Što se tiče reprezentacije, mislim da ćemo se sigurno plasirati na Europsko prvenstvo“, kaže Moro koji nam je za kraj otkrio i jednu obiteljsku anegdotu.„Gledao sam na TV-u utakmicu Di-nama i PAOKA u Solunu. Dinamo je izgubio 1:0, a čim su Grci postigli pogodak došao mi je sin, inače veliki hajdukovac i počeo provocirati „Eto ti ćaća tvoj Dinamo“. No, ne ljutim se. Normalno je da netko u obitelji navija za Hajduk, netko za Dinamo. Inače, taj su dan igrali Hajduk i An-derlecht i kada je Vukušić zabio gol u 95. minuti i ja i sin smo zajedno skočili od radosti i proslavili pobjedu Splićana“, rekao je na kraju Moro.

Mi ne provo cira mo, samo volimo Dinamo!

*��+��$��%��&��&�� &��+��X��8��9��G�&��

)��9��G�&��

21Zanimljivi ljudi novine

Centar za odgoj i obrazovanje „Juraj Bonači“ Split pod upravom je Mini-starstva zdravstva i socijalne skrbi. Djelatnost Centra je pružanje us-luga smještaja, boravka, odgoja, obrazovanja i osposobljavanja u posebnim uvjetima, psihosocijalne rehabilitacije, prehrane, njege i brige o zdravlju, psihološke podrške i socijalnog rada mentalno i tjelesno oštećenoj djeci, mladeži i odraslima. Centar svoju djelatnost obavlja na devet lokacija, u Splitu (šest), Makar-skoj (dvije) i Sinju (jedna).“Trenutačno kroz razne oblike smještaja i boravka Centar po-lazi 398 korisnika. Imamo pre-ko 20 vrsta različitih programa i usluga prilagođenih indi-vidualnim potrebama naših korisnika“, kaže ravnateljica Centra Jasenka Pleadin Raić.“Kako je Centar polazio veliki broj učenika i sa šireg područja Splita, pa tako i s područja Sin-ja, 28. kolovoza 1972. g. osniva se Područno odjeljenje u Sin-ju. Do preseljenja u današnje prostore na adresi Splitska 39 a, odjeljenje je promije-nilo četiri adrese na užem području grada Sinja koje su programski pružale adekvatnu uslu-gu, ali prostorno nisu zadovoljavale. Stoga je Grad Sinj, uz veliku potporu i zalaganje roditelja iz Udruge „Ruka pomoći“ kao i tada zaposlenih rad-nika Područnog odjeljenja u Sinju, iznašao mogućnost da prostor stare vojarne pretvori u suvremeni objekt za pružanje usluga djeci, mladi-ma i odraslima s intelektualnim poteškoćama i teškoćama u razvoju. Financiranje sanacije terena kao i izgradnju novog objekta preuzelo je Ministarstvo zdravstva i socijalne skrbi uz stručnu podršku i prijedloge našeg Centra. Na ovoj novoj adresi PO Sinj djeluje od ožujka 2004. g., a ulaskom u nove prostore stvorila se mogućnost proširenja ponude pa se po prvi put u Sinju počinju pružati usluge i odraslim polaznicima. Tre-nutno je u odjeljenju na poludnevn-im oblicima boravka 48 korisnika (26 djece i 22 odrasla polaznika). Na povremeni boravak uključeno je još deset djece. S njima radi osam stručnih radnika i dvije pomoćne radnice, a ostalu potrebnu podršku

dobivaju iz središnjice. Rad s koris-nicima u odjeljenju odvija se u vre-menu od 7.30 do 16 sati, od poned-jeljka do petka“, kaže ravnateljica Pleadin Raić, diplomirani socijalni pedagog. Osnovno načelo individualan pris-tup svakome - korisnik u središtu zbivanja!A o radu u Centru razgovarali smo i s nekima od zaposlenika. Diplomirani defektolog Andrea Milošević radiu Područnom odjeljenju Centra u Sin-ju već 15 godina.

“Svi su korisnici s područja Sinja i šire okolice. Najmlađi ima dvije, a najstariji 40 godina. Radi se po nastavnom planu kao i u redovnim školama. Glavna je zadaća pružanje usluga odgoja i obrazovanja djeci s intelektualnim poteškoćama i do-datnim smetnjama i pružanje usluga radnih aktivnosti odraslim korisnici-ma, kao i psihosocijalna rehabilitac-ija koja uključuje razne druge vidove terapije - logoterapiju, psihoterapi-ju, fizioterapiju, senzornu terapiju i drugo“, kaže Milošević i nastavlja da im je posao vrlo zahtijevan i da je os-novno načelo individualan pristup svakome.“Po grupi ima šest-sedam korisnika i svatko od njih treba poseban pristup, a ima i djece s kombiniranim smet-njama što čini naš posao još komple-ksnijim. Osobno, meni je svaki dan ovdje zanimljiv. Ova djeca zaslužuju, a i pružaju veliku ljubav. Sreća na njihovom licu je naše najveće za-dovoljstvo. Učiti i pisati nije sve u životu. Svaki njihov napredak i os-mijeh nas motivira. Zaposlenici ovog Centra itekako su vezani za njih“.

A među zaposlenicima su i medicin-ska sestra Milka Franchini koja u odjeljenju u Sinju radi četiri godinetenjegovateljicaHildaŠušnjarakojajetu13godina. “Svaki je dan različit. Imamo i nep-okretne djece, to iziskuje veliku brigu i pažnju. Ja brinem o zdravlju djece, o cijepljenju, odlazimo zajedno na fizikalnu terapiju. Što se tiče eventu-alnih poteškoća, to je relativno. Sve se može riješiti“,kaže Franchini.“Radim poslove njege gdje spada hranjenje, presvlačenje, pripreman-

je hrane, podjela ručkova, zaduženja u vezi toalet treninga, kupanje i slično. Meni nije ništa teško. I sama imam dijete s Downovim sindromom tako da itekako dobro ra-zumijem potrebe naših korisnika“, kaže Šušnjara.A ravnateljica Centra Plea-din Raić iznijela nam je za kraj pogled u budućnost.„Maksimalnim zalagan-jem svih zaposlenika u Područnom odjeljenju, a uz potpunu podršku os-talih službi iz središnjice, rad je osuvremenjen i doveden na višu razinu.

Rad Područnog odjeljenja Sinj unio je novu kvalitetu u život lokalne za-jednice, a samim time i podigao kval-itetu življenja polaznika odjeljenja i njihovih obitelji. Želja nam je kroz različite sadržaje pomoći i drugima koji trebaju neki od oblika podrške i u skladu sa uočenim potrebama stalno ćemo obogaćivati i širiti naše usluge. Dakle, jedna smo od bitnih karika u lokalnoj zajednici od koje i nadalje očekujemo veliku podršku, a bez koje ne bismo mogli ostvarivati naše ciljeve i zadatke tako kvalitetno kao i do sada“.

Požrtvovnost i ljubav za one kojima je to najpotrebnije Posjetili smo Područno odjeljenje Centra za odgoj i

obrazovanje „Juraj Bonači“ Split u Sinju

Piše: Žarko KodžomanFoto: Žarko Kodžoman

22 novineVremeplov

Ovaj put smo iz arhiva Muzeja Ce-tinske krajine izvadili dva broja VCK. u broju 21. je članak o benzinskoj postaji INE koja posluje u nead-ekvatnim uvjetima. NAime tada još nije bila natkrivena tako da su i djelatnici i vozači po kišnom vre-menu muku mučili. Također zanim-ljiv članak o sunčanim kolektorima koji su proizvedeni u pogonu Ter-mofriza u Brnazama i kako se na-vodi u članku to su bili prvi sunčani kolektori u tadašnjoj državi. Tekst o Mili Lovriću, lovcu iz Rumina koji je radeći kao lovočuvar od 1957.g. ulovio 750 lisica, 66 vukova i više

od 1000 pernatih štetočina. Naime tada su se i lisice i vukovi tretirali kao štetočine i bio je dozvoljen lov. Kratka reportaža o Lučanima sa naslovom "Selo sa 7 privatnih vodovoda" u kojoj se navodi kako su Lučane bo-gate izvorima pitke vode, 15 stalnih i 150 povremenih. Čak 7 zaseoka je iskoristilo prirodne pogodnosti i od izvora koji su na brijegu proveli cijevi i napravili male vodovode za svoje kućne potrebe.U gradskoj kro-nici broja 21. reportaža sa peškarije, kratki tekst o snimanju dječje alke za program RTB-a i vijest o novoot-vorenoj specijaliziranoj prodavao-

nici Dalme "Poljocentar“u ulici Sto-jana Jankovića na Štaliji.U VCK broj 22. uglavnom prigodničarski tekstovi povodom 37 godina od oslobođenja Sinja 25. listopada 1944. U uvodu tekst koji govori o tim događajima i tijeku operacija partizanskih jedi-nica koje su 25. listopada ušle u Sinj. Potom tekst o 30. godina od početka rada Dalmatinke te na duplerici reportaža o gospodarskim uspjesi-ma u cetinskom kraju u zadnji skoro četiri desetljeća, što se može vidjeti iz priloženog preslika stranica.

VREMEPLOV�3./�1,G�X/",1�G/�G*(.,1/��*'.�67!�'+�7Y!��,�"'8(+(�7[\7!]!�,��*'.�66!�'+�7!��" +/1']�7[\7!]!

8��&��9�3��8��

Šaljite primjedbe, priče i fotografije na adresu: [email protected]

23Sinjsko-zagrebačka novine

Mnogi će reći da status brucoša prestaje s upisom druge godine, ali jedna narodna mudrost tvrdi da više nisi brucoš kada padneš ispit. Brucoši su uvijek posebna skupina na svim fakultetima, nisu upoznati s procedurama studija, nervozn-im tetama u referadi, višesatnim čekanjima na običnu potvrdu i jednostavno neraspoloženim pro-

fesorima. U slučaju naših mladih Sinjana koji su tek upisali fakultet u Zagrebu novost je i veliki grad, velike udaljenosti, manjak vre-mena, život u studentskom domu i preživljavanje daleko od roditelja. Za Sinjske smo novine, tim povodom, razgovarali s Nikolom Viculinom, studentom prve godine Geografije na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu. U Zagrebu je mjesec dana, živi u studentskom domu Cvjetno naselje i, kako kaže, super mu je.- Odlično mi je. Snašao sam se i ekipa na faksu mi je dobra. Nisam očekivao da će ovako biti. Mislio sam da će mi za prilagodbu trebati barem dva mjeseca. Nikola studentsku sobu dijeli s ci-merom iz Zaboka s kojim se, barem za sada, jako dobro slaže. Upoznao je već dosta novih ljudi, ali najviše se ipak druži s drugim sinjskim

brucošima.- Svaku se večer nas desetak brucoša iz Sinja, koji smo završili Opću gim-naziju, nađemo na Savi. Izlazimo u Roko i Akademiju kada su neki kon-certi, a kave ispijamo najčešće po centru Zagreba. I uči se, naravno...- Onima koji su upisali Fakultet ele-ktrotehnike i računarstva predavan-

ja su počela u rujnu tako da su sada već duboko u učenju i kolokvijima, dok ja, na primjer, prve kolokvije očekujem tek za mjesec dana, kaže Nikola.Zasada nije imao problem s tetama na referadi, ali, kako dodaje, duga je godina. Kući će, kaže, možda za Svisvete, a sigurno za Božić. Najviše mu se sviđa što i u velikom Zagrebu i uz fakultetske obveze ipak ima do-voljno vremena za izlaske i za sport bez kojega ne može, ali mu se zato nikako ne sviđa knjiga iz Klima-tologije.Pred njim, i drugim sinjskim brucošima, sada je, nadamo se, uspješno studiranje, mnogo zabave, upoznavanje novih ljudi i stjecanje nova iskustava. Započinju samosta-lan život, daleko od bližnjih u pot-puno novoj sredini. Pri tome im možemo poželjeti samo sreću.

IVAN BOTA PREUZEO 56 MILIJUNA KUNA VRIJEDNE KLJUČEVE NOVIH PAVILJO-NA U STUDENTSKOM DOMU NA SAVI

Piše: Petar KliškinićFoto: Petar Kliškinić

Pred sam početak nove akademske godine zbio se veliki događaj za svestudente Sveučilišta u Zagrebu. Naime nakon gotovo četvrt stoljeća,odnosno od Univerzijade, studenti najvećega hrvatskog sveučilišta do-bili su nove smještajne prostore ka-paciteta za 457 osoba.Predsjednica Vlade RH Jadranka Ko-sor izrazila je zadovoljstvo izgrađenim paviljonima te se zahvalila studen-tima na strpljivosti što su čekali sve ove godine. Nakon pozdravnih gov-ora gradonačelnika Zagreba Milana Bandića, rektora Alekse Bjeliša i min-istra Radovana Fuchsa predsjednica Vlade uručila jeključeve vrijedne 56 milijuna kuna predsjedniku Studentskog zboraSveučilišta u Zagrebu Ivanu Boti koji se zahvalio Vladi i gradu Zagrebu na financiranju projekta, naglasio da se studentima sviđaju novi pavil-joni te da Vlada i Zagreb slobodno nastave sa gradnjom jer samo u Za-grebu nedostaje oko 2500 mjesta u domovima. “Ulaganje u mlade i znanje nije trošak već vrijedna in-vesticija koja će se višestruko isplatiti budući je to izravno ulaganje u gos-podarstvo i budućnost Hrvatske,“ rekao je Bota. Predsjednica Vlade ugodno je iznenadila sve studente u RH najavivši da će Vlada u potpunos-ti financirati sve studente diplomskih studija u akademskoj godini 2010./11.

SINJSKI BRUCOŠI��@$��$�#�� *��,� �� )� ��,� ��#�� ,� ��/�� 9�� ?��

Piše: Iva Milanović LitreFoto: Iva Milanović Litre

24 novineSinjsko-zagrebačka

Piše: Iva Milanović-Litre

Iz godine u godinu sve više stude-nata razmišlja o obrazovanju izvan granica Hrvatske ili barem o seme-stru u inozemstvu. Svjesni su da im to donosi usvajanje novih znanja, usavršavanje stranog jezika, i ne-procjenjivo iskustvo, ali rijetki su up-oznati s kanalima koji im taj odlazak omogućuju. A tih je kanala danas mnogo zahvaljujući brojnim bilat-eralnim suradnjama koja su hrvat-ska sveučilišta uspostavila s inozem-nima i mnoštvu stipendija koje se nude.

Za početak je najvažnija odluka i do-bro promišljanje o studijskom pro-gramu i zemlji u koju se želi ići. Iako se čini gotovo banalnim, upravo oda-bir je ponekad velik problem. Izuzet-no velika ponuda i studijskih progra-ma i programa stipendiranja mnoge odbije u startu i oni zaključe da cijela priča možda ipak nije za njih, zbog količine truda i istraživanja potreb-nih da bi se uopće napravio informi-rani izbor.Potom je bitno malo snalažljivosti prilikom pretraživanja različitih stranica fakulteta i organizacija koje posreduju pri dodjeli stipendija i, na kraju, upornost u pribavljanju potrebne dokumentacija za prijavu i konkuriranje.Na razvoju međunarodne suradnje u vezi sa studiranjem u inozemstvu mnogo radi Institut za razvoj obra-zovanja (www.iro.hr), koji pruža stu-dentima informacije o dostupnim stipendijama te savjetodavne usluge

o visokom obrazovanju u Hrvatskoj i inozemstvu. Na umu treba imati i da su veće šanse za dobivanje stipendije na manje pozna-tim sveučilištima. Lon-don, Pariz ili New York, Sorbonne ili Harvard svima zvuče kao izuzetna mjesta za studiranje, ali zbog toga su i šanse za dobivanje stipendije manje jer je konkurencija veća.Istraživanje i skupljanje in-formacija o sveučilištima i programima zahtjevan

je posao, koji iziskuje pažljivo iščitavanje internetskih stranica fakulteta, kontaktiranje studentskih službi za dodatne informacije, a ponekad čak i kontaktiranje s poten-cijalnim mentorima, što je ozbiljan akademski angažman, a takvim se i tretira. Naime, studenta koji pristupi na takav način sveučilište gleda s više pozornosti.Oni koji žele sljedeću akademsku godinu provesti studirajući u ne-koj stranoj zemlji o tome bi trebali razmišljati već sada jer će već kroz nekoliko mjeseci biti kasno. Rokovi za upis na strane fakultete drugačiji su, naime, od onih u Hrvatskoj, pa počinju u studenome, a najkasn-ije na proljeće već treba poslati sve potrebne dokumente da bi se moglo aplicirati za stipendiju ili prijaviti na fakultet. Prikupljanje te dokument-acije može p o t r a j a t i , pogotovu s obzirom na to da je potreb-no položiti neke stand-ardizirane tes-tove, kao što je TOEFL (Test of English as a foreign lan-guage - test engleskog kao stranog jezika koji se koristi za evaluaciju znanja eng-leskog osoba

kojima on nije materinji jezik).Iako si većina hrvatskih studenata ne može priuštiti plaćanje školarine na stranom sveučilištu ili život u inozemstvu to ih ne bi ih treba-lo spriječiti da pokušaju ostvariti svoje planove, čak i ako ne postižu akademski izuzetne rezultate jer osim sveučilišta, tijela državne i lokalne vlasti, zaklada i nevladinih organizacija, stipendije dodjeljuju i strani kulturni centri i veleposlan-stva te međunarodne organizacije.Najjednostavniji put ta početak pretrage je Institutu za razvoj obra-zovanja koji pruža uslugu informi-ranja i savjetovanja za pojedince i institucije u visokom obrazovanju u Hrvatskoj, SAD-u i Europi. Hr-vatska ima pristup i programu sti-pendiranja Europske unije Eras-mus Mundus. Potom tu je portal stipendije.info i web stranica Mini-starstva obrazovanja, znanosti i športa (www.mzos.hr, pod rubrikom međunarodna suradnja) te stranice različitih studentskih organizacija poput AIESEC-a (http://aiesecza-greb.hr ). Na tim se, i sličnim strani-cama nude i stipendije za stručne prakse u inozemstvu, ali i linkovi na druge stranice na kojima se mogu pronaći kvalitetne informacije. Pa krenite!

��$��#��9��?��$��#��#��#��(

Za studij u inozemstvu potrebno jetek malo volje i upornosti

HIPODROM d.o.o.

Put Piketa 24

21230 Sinjtelefoni: 021/822-158, 826-544

Poljoprivredni centar Hipodrom nudi Vam:

- bogat izbor stočne hrane- sredstva za gnojidbu bilja

- sredstva za zaštitu bilja- sisteme za navodnjavanje

- kompletan asortiman Stihla: motorne pile, motorne kose i koslilice- ogradne mreže i žice, stupove, mreže za hlad, compact kolica.

- sjeme, cvijeće, ukrasno drveće i grmovi i još mnogo toga.

HVALA NA POVJERENJUVaš Poljoprivredni centar hipodrom d.o.o. Sinj

25Temanovine

Zdravstvo je vitalan segment sva-koga društva. Ipak, ono se kao i niz drugih djelatnosti u Lijepoj našoj suočava s nizom nedaća. Sinj po tom pitanju nije izuzetak. U razgovoru sa specijalistom školske medicine dr. Dubravkom Radović i specijalistom radiologije dr. Darijom Vrcan barem smo se dijelom dotaknuli problema s kojima se suočava zdravstvo u našem gradu.Dr. Dubravka Radović već je 24 go-dine zaposlena u zdravstvu. U sin-jskoj ispostavi Županijskog Zavoda za javno zdravstvo radi kao speci-jalist školske medicine posljednjih 13 godina. Kao krucijalnu godinu za zdravstvenu zaštitu školske djece na-vodi 1997. g.„Da, do te je godine cjelovitu zdravstvenu zaštitu školske djece i mladeži pružao školski dispanzer. Tada dolazi do velike promjene u or-ganizaciji zdravstvene zaštite školske djece koja se razdvaja na kurativnu i preventivnu. Ova prva od tada spada u domenu obiteljske medicine, a za preventivnu zaštitu je zadužena školska medic-ina koja od tada djeluje u okviru Zavoda za javno zdravstvo Splitsko-dal-matinske županije. Što se tiče školske medicine za koju sam ja zadužena, na ovom našem području, od Vrlike pa sve do Tijarice, djeluju dva liječnička tima, a svaki od njih je sas-

tavljen od specijalis-ta školske medicine i medicinske sestre. Mi smo zaduženi za preventivnu zaštitu školske djece, kako osnovnoškolaca tako i srednjoškolaca. Naša dva tima, koja dakle obuhvaćaju područje čitave Ce-tinske krajine, brinu se za preventivnu zaštitu sedam ipo tisuća djece“, kaže dr. Radović.

Dvije trećine radnog vremena na terenu

„Mi ne čekamo da pacijenti dođu k nama nego obrnuto. Evo, dok sada razgovaramo, mogu vam reći da se naš liječnički tim sprema za obila-zak škole u Trilju. I tako je kroz ci-jelu školsku godinu, svaki mjesec redovito obilazimo razrede osnovne i srednje škole na području Cetinske krajine i obavljamo poslove pre-ventivne zaštite, a to su higijensko-epidemiološka zaštita uz provođenje redovitog progama cijepljenja, sis-tematski i drugi pregledi. A koliko imamo posla po svakoj školi? To vam sve ovisi, evo sada u školi u Trilju u koju moramo ići trebamo cijepiti 100 djece, a s druge strane imate školu u

Tijarici gdje u jednom razredu imate tek pet djece“, kaže dr. Radović koja nam je otkrila neke od problema iz školske medicine.„Oni su višestruki. Već sam vam rekla da imamo dva liječnička tima zadužena za školsku medicinu, a pokrivamo veliki teritorij za pre-ventivnu djelatnost. Prometna pov-ezanost svih mjesta gdje se nalaze škole u koje idemo nije baš idealna, škole su dosta raštrkane. Teško je sve to organizirati. S druge strane, sama činjenica da na terenu provodimo dvije trećine radnog vremena znači da nas često nema u ordinaciji i tada nismo na raspolaganju ljudima koji nas dođu potražiti u ordinaciju u Sinju. Ipak, ljudi iskazuju razumi-jevanje. Inače, imamo jako dobru suradnju sa školama u kojima obav-ljamo preventivnu zaštitu. Problem je što u školama ne postoje adekvat-ni uvjeti za cijepljenje i sistematske preglede. Ipak, zasad uspijevamo držati sve konce u našim rukama. Također, naš posao iziskuje visok nivo suradnje s drugim liječnicima. Naime, svako dijete ima i obiteljskog liječnika s kojim se moramo dogov-arati i kojega moramo kontaktirati ukoliko neko dijete ima određene zdravstvene tegobe i obratno, ako se nakon sistematskog pregleda uoče neki zdravstveni problemi. Voljela bih i da roditelji češće prisustvuju sistematskim pregledima svoje djece i da češće posjećuju ambulantu u

Sinju radi razgovora ve-zano za njihovu djecu, iako znam da to nije baš jednostavno jer je sama ambulanta u Sinju vrlo udaljena od mnogih škola. Također, moram na-pomenuti da u školama nedostaje stručnih surad-nika, logopeda i defek-tologa – rehabilitatora, a u samoj sinjskoj ispostavi Županijskog Doma zdrav-lja osjeti se veliki nedosta-tak jednog ortodonta i fiz-ijatra kojega posljednjih šest mjeseci uopće nema-mo i zbog čega se na pre-gled čeka sve duže“, rekla je na kraju dr. Radović.

Što zadaje glavobolju sinjskim liječnicima?

A� ��$��#��#�(�+��2#�� #��$�� #�(� +�� 7�� #�� #�� $�#�


26 novineTema

Priredio: Žarko Kodžoman

Gabro Šimleša (56), prodavač:

Manje-više jesam zadovoljan. Žao mi je što ljudi u bolnici dugo čekaju u redu. Ja nikada ne bih htio ići preko reda. To ni slučajno.

Željko Župić (56), profesor psi-hologije:

Nisam zadovoljan kvalitetom zdravstvene usluge u Sinju. Sinjski je Dom zdravlja došao na najnižu moguću razinu u svom dosadašnjem postojanju zahvaljujući politici. Treba pomiriti interese privat-nih i društvenih struktura i osi-gurati ljudima što traže, brži i što efikasniji zdravstveni sustav.

Nada Modrić (54), umirovljenica:

Zadovoljna sam. Ono što mi treba u pogledu zdravstvene usluge, to i do-bijem. Sreća da puno ne posjećujem liječnike.

Veliki pritisak na rendgen

A Sinjani sve više grintaju jer satima znaju čekati na sam upis na Odjelu za rendgen. Odgovor na to, ali i mnoga druga pitanja potražili smo kod specijalista radiologije dr. Darije Vrcan. „Prvo moram odmah istaknuti da za pregled ultrazvukom abdomena i dojke dolazi dr. Luetić čije je osnovno radno mjesto u Splitu. On tek krajem ili početkom mjeseca dobije svoj raspored i onda nam javi kada i ko-liko puta mjesečno može doći u Sinj. U skladu s tim, mi prvoga u mjesecu zapisujemo pacijente za spomenute preglede. Dr. Luetić može svaki put primiti deset ljudi za pregled abdo-mena i deset na ultrazvuk dojke, a obično dođe pet-šest puta mjesečno u Sinj. Mi jednostavno zapišemo po redoslijedu onoliko ljudi koliko spomenuti doktor može primiti kroz taj mjesec. S druge strane, pritisak ljudi je prevelik i svi ne stignu na red. Ne možemo sve upisati, termine popunimo do kraja, netko stigne, netko ne“, kaže dr. Vrcan koja je za-poslena u zdravstvu 39 godina, a kao specijalist radilogije radi od 1984. g.„Prije sam radila sve, a sada sam zbog zdravstvenih tegoba zadužena za klasične rendgenske preglede i mamografiju. Ovdje se u Sinju na takve preglede čeka puno manje

nego u Splitu. Npr. za rengdenski pregled kralježnice i kostiju čeka se najviše dva tjedna, a što se tiče pluća, trauma i udaraca koje netko zadobije, to radimo svaki dan, nema čekanja“, kaže dr. Vrcan koja nam je otkrila i koliko pregleda obavi mjesečno.

Nedostaje još jedan specijalist radi-ologije već 20 godina

„Nije vam to sve lako definirati. Možemo govoriti o broju pretraga, a ne pacijenata. Npr. često u jed-nom pacijentu imate zapravo po nekoliko pretraga. Često se događa da jedan čovjek snima jedan pa drugi dio kralježnice i po još ne-koliko stvari u istom danu. Sve to oduzima vrijeme. Dnevno imam 100-injak pacijena-ta, a mjesečno 1200. Znači, govorim samo za klasične rendgenske preglede i mamografi-ju. Na rendgenu posto-ji samo jedan liječnički tim u kojem sam ja kao specijalist radi-ologije te tri inžinjera medicinske radiolog-ije, Ankica Bogdan, Katja Šimleša i Anita Glavinović. Dvije rade

ujutro, jedna na šalteru i komori za razvijanje slika, druga na aparatu, dok treća radi popodne. Nedostaje nam još jedan specijalist radiologije. Nemamo ga već 20 godina, izgu-bio se u sistematizaciji. Taj se ne-dostatak posebno osjeti kada odem na godišnji odmor ili bolovanje, tada jednostavno nema tko obav-ljati moj posao, nema zamjene. Preopterećeni smo poslom, a ovdje, na rendgenskoj dijagnostici, dolaze ljudi svih dobnih kategorija, od „0 do 99 godina“ iz cijele Cetinske kra-jine. Ima nas premalo, a to često naši ljudi ne razume, znaju biti živčani, nervozni pa i agresivni, fali im malo empatije. Svatko gleda samo sebe“, pojašnjava dr. Vrcan.

ANKETA Jeste li zadovoljni s kvalitetom zdravstvene usluge u Sinju?

27Temanovine

Profesor povijesti Stjepan Marković pomogao nam je rasvijetliti neke činjenice o Sinju i Cetinskoj krajini za vrijeme Drugoga svjetskog rata


Iako je Drugi svjetski rat završio pr-ije 65 godina, podjela na partizane i ustaše kod nekih je još aktualna. A

kakva je stvarna situacija bila u Sinju i Cetinskoj krajini za vrijeme Dru-goga svjetskog rata? Profesor pov-ijesti iz Sinja Stjepan Marković rasvi-jetlio nam je neke činjenice.„Jednostrani prikazi povijesnih događaja uvijek su bili i ostat će predmet društvenih podjela. Dru-gi svjetski rat u Cetinskoj krajini obrađen je površno i jednostrano, a nekoliko knjiga komunističke pro-vinijencije ne daju objektivnu sliku događaja. Nijedna kn-jiga nastala na tu temu ne spominje pripadnike ustaško-domobranske vojske kao ni njihove vojne operacije tijekom rata. Na početku rata u Sinju je formirana ustaška 27. bojna ko-jom je zapovijedao sat-nik Petar Mikrut. Bojna nije tijekom rata imala više od nekoliko stotina ustaša. Zanimljiv je i popis ustaša kojeg sam pronašao u Državnom arhivu u Splitu na kojem je po imenu navedeno

98 ustaša u cijelom cetinskom kraju potkraj travnja 1944. g. Treba na-pomenuti da su ustaše bili samo oni vojnici koji su položili svečanu ustašku prisegu i upravo na njih se odnosi navedeni podatak. Domo-branska vojska je bila znatno brojn-ija, u Sinju je djelovala 15. pješačka pukovnija za zapovjednikom Potočnikom, ali ona se nikada u pu-nom sastavu nije našla u Sinju. Uku-

pan broj vojnika NDH u Sinju nije prelazio 700 vojnika, ali su u borbi protiv partizana imali potporu talijan-ske, a zatim i njemačke vojske“, kaže Marković koji nam je potom iznio neke podatke i činjenice vezane za partizane.

Partizanski pokret u cetinskom kraju jača tek 1943.g. nakon ka-pitulacije Italije

„Njihov je broj tijekom 1941. u Ce-tinskoj krajini zanemariv. Nakon stradanja Splitskoga i Solinskoga partizanskog odreda u kolovozu 1941., preostalih desetak partizana skrivalo se u Đapića stajama iznad Bitelića. Početkom 1942. njihov je broj iznosio 40 vojnika. Tek će se u ljeto 1942. taj broj udvostručiti, a ak-cije su izvodili iznenadnim napadi-ma, uglavnom u nepristupačnim planinskim područjima. U rujnu i

listopadu 1942. formirane su dvije partizanske brigade, ali su njihovi pripadnici bili vojnici iz cijele Dal-macije. Uskoro će sve brigade s teri-torija Cetinske krajine biti povučene u BiH gdje će sudjelovati u borbama na Neretvi i Sutjesci. Kalvarija tih brigada je bila strahovita, ti su ce-tinski mladići uglavnom izginuli u zaštiti Josipa Broza. Oporavak par-tizanskog pokreta u Cetinskoj kra-jini uslijedit će nakon kapitulacije Italije u rujnu 1943. kada će stotine mladića pristupiti partizanskom pokretu. Ipak, najveći priliv u re-dove partizana bio je nakon ulaska te vojske u Sinj, 25. listopada 1944., kada su u partizane otišle tisuće ljudi, vrlo često i domobrani, bez obzira na politička promišljanja“, pojašnjava Marković koji se osvrnuo i na uvriježeno mišljenje da je Otok bio ustaško, a Glavice partizansko mjesto.

Mit o Otočanima kao ustašama i Glavičanima kao partizanima

„Prozivanja kako su Otočani bili ustaše u svjetlu povijesnih doku-menata kojima jedino treba uka-zati povjerenje su gotovo smiješna. Prema jednom ustaškom izviješću potkraj ožujka 1944. u Otoku je uku-pno bilo 10 ustaša. Domobrana je bilo znatno više, ukupno 250, što opet govori kako je to stanovništvo bilo čvrsto na strani NDH kao države hrvatskog naroda, ali ne i na strani ustaša. Sličnu formulaciju

možete primijeniti za gotovo cjelokupno stanovništvo cetinskog kraja. U redovima par-tizana, opet prema ustaškim dokumen-tima iz 1944., nalazilo se oko 500 Glavičana, što nekima daje pov-oda za prosudbu kako je to partizansko i komunističko selo. Ni to nije popuno točno. Znatan broj ljudi iz Glavica bio je u sastavu domobranske pa čak i ustaške vojske“, kaže Marković.

��#��#��+��$�$��$��,��,��$#��,��B�3��$��#��#�$>��$��(�2��$��#�%C�#��&D�$�#��(�?�/#��)��,��/#��#��#��#��(�

Partizani i ustaše – podjela koja (ne) traje

28 novineTema

Tonija Poljak (18), kozmetičarka:

Nije mi bitno, mladi se ljudi time ne bi trebali opterećivati.

Ante Veselica, predsjednik sin-jske podružnice SABH-a (Savez antifašističkih boraca Hrvatske ) kaže

kako je antifašizam skup demokrat-skih vrijednosti a ne ideologija. "Te vrijednosti je cijeli demokratski svijet

ugradio u temelje svoje državnosti. Kad je 1941.g. počeo Drugi svj. rat Pavelić je instaliran uz pomoć Hit-lera u Hrvatsku. Za uzvrat je Italiji i

Mađarskoj prodao dijelove zemlje. Ustaški režim je u biti bio zločinački. Kad su se Srbi digli Lici na ustanak 27. srpnja 1941.g. treba znati i podatak da ih je prije toga od strane ustaša već bilo ubijeno oko 40.000. Je li vi smatrate da nije bilo parti-zanskih zločina? U ratu kao oružanom velikom sukobu postoje kolateralne žrtve. Ne poričem da nije bilo i s partizanske strane akcija koje su rezultirale ubijanji-ma. Metode su iste ali ciljevi

različiti. Naravno da osuđujem svaki zločin, ali napominjem u ratu ima

i pobjednik i poraženi. Stvari koje su se događale pojedinačno za vri-jeme rata ili u poraću su za istragu i osudu. A što je s Bleiburgom? Na konferenciji na Jalti dogovoreno je da poražene snage fašističkih sila 9. svibnja 1945.g. trebaju položiti oružje inače će se tretirati kao ter-oristi. Ponavljam u ratu je kao i u ljubavi, dopuštena su sva sredstva. Četiri godine se ratovalo i bilo je velikih bitaka, a u tim događanjima bilo je sigurno i zločina te strada-vanja nedužnih. Kako komentirate podatak da je u Otoku bilo manje ustaša nego što se pričalo jedno vri-jeme? Morate znati i podatak da su partizani za vrijeme rata često prela-zili preko Otoka na Vrdovo i druge lokacije gdje su imali svoje jedinice. U Otoku je često bilo i prihvata i smještaja i tamo su partizani naila-

Mnogi događaji u partizanskoj lit-eraturi nisu spomenuti„Mnogobrojni događaji nikad u partizanskoj literaturi nisu niti spomenuti. Koliko čitatelja poznaje veliku bitku za Sinj u rujnu 1943., kada je jedna bojna njemačke vojske u suradnji s nepotpunom bojnom ustaša razbila napad pet partizan-skih brigada na Sinj? Više od tri tisuće partizana doživjelo je težak poraz u samo jednoj noći i jednom danu. Prešućivanja i izokretanja nisu ono najgore što se može napraviti kada govorite o povijesnim događajima. Puno gore su krive optužbe i masov-ni zločini kojih je u Cetinskoj krajini bilo i previše. Za ovu prigodu izd-vojit ću događaje masovnih pokolja u potkamešničkim selima u ožujku

1944. i na Podima potkraj svibnja 1944. U pohodu koji je imao prven-stveni cilj uništiti partizane koji su se nalazili u svim mjestima na lijevoj obali Cetine nizvodno od Hana, njemačka je vojska u suradnji sa četnicima (nije dvojben ovaj poda-tak) ubila više od 1400 Hrvata. Za ovaj zločin su među ostalima optužene i ustaše, a da ni jedna ustaška pos-trojba nije bila na mjestu pokolja u trenutku njegovog izvršenja. Parti-zanske su postrojbe izvršile i straho-vit zločin nad zarobljenim ustaško-domobranskim vojnicima nakon bitke za Aržano u svibnju 1944. Više od sto zarobljenih vojnika je bačeno u Markovića jamu na Podima iznad Graba. Zločine su počinile i ustaše, ali su njihovi zločini puno manjeg

obima od partizanskih. Zločine je opisao zarobljeni ustaški zapovjed-nik Mirko Bilobrk, a radi se o nekoliko desetaka ubijenih ljudi, uglavnom u zloglasnoj Redžiji. U vezi ovih poda-taka sigurno će biti polemike, ali svi oni koji optužuju za zločin bilo koga moraju i navesti konkretan zločin i njegovog počinitelja jer zločin ima svoje ime. Samo se na ovakav način može razgovarati o povijesnim događajima. Tek kada povijesna zna-nost rasvijetli događaje nestaju pri-jepori i besmislene svađe. Tek onda i upoznajemo ljude jer ako se netko divi zločinu i njegovom počinitelju bez obzira o komu se radi, pokazuje svoj ne samo politički nego i ljudski svjetonazor". rekao je na kraju Marković.

Predsjednik SABH-a Sinj Ante Veselica: „U ratu nastaju ��

ANKETA Je li vam bitno tko je u obitelji bio na čijoj strani u 2. Svjetskom ratu?

Antonio Glavinić (40), elektrotehničar:

Bitno je, to me zanima. Bitno mi je da nije bio na strani agresora.

Priredio: Žarko Kodžoman

Jakov Hržić (19), vozač motor-nog vozila:

Nije mi to bitno. Boli me briga. Time se ne opterećujem.

29Temanovine

Razgovarao: Vito PerićFoto: Vito Perić

U Drugom svjetskom ratu na našim prostorima bilo je kao i svugdje i uvi-jek gdje su se vodili ratovi tragičnih razmjera. Josip Šabić, vitalni 96-godišnjak kojeg pamćenje još uv-ijek dobro služi, godinama je bilježio razne događaje iz svog zanimljivog života koji možda jednog dana budu objavljeni u tiskanom izdanju. Poz-vao nas je da nam ispriča nekoliko priča iz rata prije 57 godina. "Kad je talijanska vojska okupirala Sinj 1941.g. sloboda kretanja bila je ograničena do 6 sati poslijepodne. Morali smo svi rano u kuću, stoku uvesti u štalu, a tko bi se zatekao vani bio bi odveden u logor. Na 1. svibnja 1943.g. karabinjeri su uhapsili Mar-ka Panzu, Joska Vučkovića i mene. Doveli su nas u orlanu gdje je bio ustaški stan. Iziđe pred nas logornik Mirko Bilobrk i pita mene zašto sam tu. Ja odgovorim da ne znam zašto

su me doveli, a on odmah zapo-vjedi da me puste. Mislim da je na tu odluku utjecalo naše poznan-

stvo iz školskih dana u klasičnoj gimnaziji. Poslijepodne su pus-tili Panzu i Vučkovića. U rujnu iste godine ponovo me hapse Talijani i pale moju kuću, te kuće mojih stričeva. Uhapsili su još neke iz sela i tražili one za koje su im-ali informaciju da su otišli u partizane. Nas su opet vodili u Sinj i ispred Čatipovića kuće u Manzanovoj naiđu njemački vojni-

ci. Zapovjedili su da stanemo i počeli razoružavati talijanskog oficira i vo-jnike. Mi smo bili zadnji u koloni i tu pomutnju smo iskoristili te preko visokog zida od sjemeništa pobjegli na Štaliju i sakrili se u jednoj kući. Italija je kapitulirala i Nijemci su preuzeli vlast. U tom razdoblju (prva polovica rujna op.a.) doznali smo da se oko Sinja koncentriraju partizan-ske snage, 3. Krajiška brigada koja se sprema osloboditi grad. Sklanjali smo se jer je stigla poruka "Nek se spašava kud ko može". Otišao sam s obitelji u Košute, a po povratku u Brnaze nakon nekoliko dana našli smo sve rastvoreno po kući. Otišli smo u Stipe Vučkovića i zatekli četiri Nijemca kako piju vino. Stipe nam je šapnuo kako su dan prije ubili Božu Vučkovića i zakopali ga na podvor-nici. "Ajte u Sinj ako vas puste na bloku. Čuo sam da kod Malbaše pale

i ubijaju.“ -rekao nam je Stipe. Na bloku je bilo puno svijeta, ali ustaše nisu puštali u grad. Moli-li smo da nas puste da se sklonimo jer su Nijemci palili i ubija-li po Brnaza-ma. Došao je satnik Kruno Fuštar i za-povjedio da nas puste

pa smo se sklonili kod obitelji Bože Miluna. Uskoro su partizanske snage, počele akciju oslobađanja Sinja. Nijemci su preko Trilja po-slali pojačanje iz Imotskog. Parti-zani su minirali most, no njemačke snage su se prebacile pontonskim mostom preko. Partizani su se na-kon borbi povukli uz gubitke“, priča barba Josip. On je 1944.g. uhićen te odveden u zloglasnu Ređiju. "Tamo su me u podrumu mučili. Bilo je stotinjak zatvorenika, đaka, žena i odraslih muškaraca. Ispitivali su, a pri ulasku u sudnicu nisam pozdrav-io ustaškim pozdravom pa su počeli tući i to hrastovim matracima. Jednu večer je u zatvor upao jedan ustaški vodnik i povikao: "Ja sam Marko Dokaza, stižem sa istočnog fronta, sad ću vas klat!". Suprotstavio mu se drugi vodnik Ante Vukušić i rekao kako on odgovara za ljude tu večer i potjerao ga. Ustaše su u Ređiji ubili nekoliko osoba, a ispitivali su i mučili 12 dana. Bilo je i mučenja strujom i to žicom kačenom za spolne organe,“ priča Josip. Nakon što je 24. svibnja završeno suđenje odlukom prijekog suda strijeljani su domobrani i domobranski časnici, a jedna skupina zatvorenika u kojoj je bio i Josip upućena je u Jasenovac. No, u Splitu dok su čekali transport za logor počelo je bombardiranje savezničkih snaga. I tako su se izvuk-li, te potom prešli u partizane. Barba Josipa najviše boli to što je nečijom nerazumnom odlukom 1990.g. uk-lonjen spomenik žrtvama rata koji se nalazio ispred Doma mladih u Brnazama. „Nije to spomenik nekom velikanu ili političaru. To je spomenik tuge i bola koji govori o onome što je okupator u Brnazama napravio od 6. do 22. rujna 1943.g. Kroz to razdoblje su pobili 39 žena i muškaraca i zapal-ili 69 kuća. Započeli su talijanski vo-jnici, a dovršili njemački. Stradao je i svećenik, fra Rafo Kalinić koji je na-kon što je obavio vjerski obred nad jednim od stradalnika koji je umirao, po povratku kod Malbašića upozo-rio Nijemce da ne bacaju žive ljude u zapaljene kuće i sam doživio sud-binu tih nesretnika, te skončao život u vatri jedne zapaljene kuće“, rekao nam je na kraju barba Josip Šabić. Inače odlukom ondašnjih vlasti spomenik od bronce težak 1300 kg srušen je i prebačen u Trgosirovinu odakle mu se gubi svaki trag

Jedan od najstarijih stanovnika našeg kraja, Josip Šabić (96), iz Brnaza prisjetio se nekih događaja iz Drugog svjetskog rata. On je i svjedok nekih događaja o kojima je govorio profesor Stipe Marković u temi ovog broja Sinjskih novina.

SJEĆANJA JOSIPA ŠABIĆA

30 novineKultura

SrećaJutros sam srela Domagoja. Domu. Sjedili smo zajedno u trećem sred-nje. Doma mi je bio drag. Govorio je da je njemu studiranje sranje, da je to najmanje pet godina bez love.

Pričao je o diskontu pića. To ne mo’š falit. Sagradiš neku kocku, il još bolje kvadar. To je lako. Taj kvadar će mi bit skladište. Tribat će mi još dva kvadra kad malo bolje razmislin. Jedan za neku kancelari-jicu, a drugi za zahod. Eto, to ću posli srednje. Sagradit ću tri kvadra i držat jeftino pića.Poslije srednje smo se udaljili. Znam da je studirao povijest. Jutros smo se sreli u gradu, na kiosku. Doma je ku-pio cigarete i oglasnik. O, di si drugarice stara.Otišli smo na kavu. Doma je nedavno diplomirao. Eto, malo se oteglo. Radio san.Vozio je klijente jedne kozmetičke kuće s aerodroma i na aerodrom. Malo je i prodavao iz njihovog kata-loga, nudio kolegicama na faksu šminku po nabavnoj cijeni. Onda je zapisivao stanje električnih brojila u nekoliko kvartova.Tu san ti se satra. Jebame pas ako mi nije bilo draže dilat šminku. Evo, na primjer, jesi ti znala da se kod jedno…pa neću te lagat…sedandes-tipet posto brojila brojevi vide do pola? Recimo, evo, kako izgleda broj šest. Aj zamisli. E, aj ga sad zamisli pola. Od doli. Jesi zamislila?Jesan.E, aj sad zamisli kako izgleda osan. Isto polovicu. Jesi li?Jesan.Eto, jel tako da kad in odsičeš gornju polovicu izgledaju isto?

Pa je.I sad ti znaj jel šest il osan. Majke mi, to me satralo.Onda je kupovao sireve i kobasice u Mađarskoj i prodavao ih kad bi došao kući. Kaže da je nudio i majci da se uključi u biznis, ali ona mu je govorila: Uči sinko, ostavi se sireva. Da san mislila da prodaješ sire, po-slala bi te u planinu, a ne studirat.I tako, sad san se vratio. Ima dva miseca. Našla mi stara posa u školi.Pa kako ti je?Pa nako. Grozno.Vrtio je vrh cigarete po rubu pepel-jare.Grozno je.U srednjoj smo bili bliski. Pušili smo u njegovoj sobi i presnimali kazete. Tad mi je mogao reći da mu je gro-zno. Jedva sam čekala da mi kaže da mu je grozno. Ma ajde, biće bolje.Ali kad mi je jutros rekao da mu je grozno mogla sam reći samo to. I onda sam se naljutila. Ma ne nalju-tila, došlo mi je da ga… Što ima gov-oriti da mu je grozno nakon dvanaest godina. Ne znam je li imao curu, ne znam je li mu živ stari, je li položio vozački. Što mi sad ima govoriti da mu je grozno?! Sad je gotovo. Što nije zvao, što me nije potražio kad je položio prvi ispit. Ilo kad ga je pao pa da mi onda kaže da mu je grozno. A ne danas. Nisam znala ni da puši, a on meni da mu je grozno. Kao da je meni dobro, jebote!Ma biće bolje moj…Stao je pred zadnju riječ. Eto, onda kad mi je mogao govorit da mu je grozno, mogao je i dovršiti rečenicu.Sićaš se ti Rajke i Mitra?Rajka i Mitar bile su slike u njegovoj sobi. Stavila ih je njegova majka još prije nego je to bila njegova soba. Mi smo im dali ta imena, tamo negdje, u trećem srednje. Rajka je bila uplaka-na djevojčica. Djevojka. Ne znam u stvari, plakala je kao dijete, velike suze, tugaljivi pogled, ali imala je grudi. Cijelo jedno popodne davali smo joj ime. Kao da dajemo djetetu: Ma nećemo Anka, Anka je ona debela Mirova tetka. I tako, netko je bila tetka, netko razrednica, netko nečija sestra i oko sedam je uplakana djevojka dobila ime Rajka.Mitar je bio posebna priča. Bio je on jedva vidljivi ribar. Rib-ario je na neobičnom mjestu. Polovicu slike

zauzimala je nestvarna geograf-ska forma. Planina koja nije imala vrh niti se postepeno pretapala u dolinu, nego je cijela bila visoravan i negdje na polovini slike naprasno je presječena. Sredinom te planine tek-la je rijeka koja se na tom naprasnom presjeku pretvarala u vodopad. Ri-jeka je nastavljala svoj tok na drugoj polovici slike u mirnoj dolini, a tu je, u sjeni neke vrbe, pecao Mitar. Mi-tar je lakše dobio ime. Na pozadini slike pisalo je Mitar. Nekoliko pitanja mučilo nas je u vezi te slike.Gdje je to? Kako to da ovoliki vodopad ne pršti?Zašto Rajka plače?Odgonetnuli smo jedino ovo zadnje, a razlog je bio Mitar. Rajka je plakala za Mitrom.Sićan se Rajke i Mitra. E, pa radi Rajke i Mitra mi je grozno.Kad se vratio kući par dana mu je bilo dobro. Majka je kuhala, pekla kolače, hodala na prstima. I sve je bilo u redu dok on nije kupio televi-zor. Tu su, kaže, počela sranja: Pa šta se ti moraš odvajat, pa zašto ne gledaš televiziju s materon… Kaže da mu se stara strašno uvrijedila. I nekako bi ona i pribolila televiziju da nisan maknio Mitra. Jebi ga, nisan ga više moga gledat. I maka san ga. Jesan. Stavio san ga ispod skalina. Tamo di si se sakrila. Sićaš se?Sićan.I popizdila je. Da šta ću ja micat stvari po njezinoj kući, da je to njoj poklo-nio didov brat, da se vratin odakle san i doša. A odakle san doša jebate?! Da san studira deset godina, da se nisan oženio, da su se sva stričeva dica oženila, da san ja uvik bio na svoju ruku, da je ćaća od sramote umro. I onda san puka skroz. Skinio san i Rajku sa zida, stavio je ispod skalina, mater se uvatila za glavu, a ja san reka: Evo, nek je bar neko sritan! Nasmijala sam se. Domagoj je usrećio Rajku i Mitra. Baš dobro šta san naletio na tebe. Zna san da će tebi bit drago.

Tanja Mravak održala je promociju svoje knjige, zbirke priča naslova “Moramo razgovarati”. u splitskom klubu Quasimodo. Promocija je održana 11. listopada u okviru programa Bookvica. Oni koji su bili, a bilo je puno našeg svita, kažu da je bilo super i ugondo i ležerno i sve što ide uz to. Tanja Mravak nam je ljubazno ustupila jednu priču iz svoje nagrađivane zbirke, pa evo čitajte i guštajte.

31Kulturanovine

Piše: Ivan BotaFoto: Ivan Bota U organizaciji Kluba Sinjana u Za-grebu u subotu 16. listopada 2010. u kino dvorani studentskog doma

Stjepan Radić održana je kazališna predstava Državni lopov autora Fadila Hadžića, u izvedbi Pučkog kazališta Sinj. Odlična glumačka trojka: Željko Viculin kao Mirko Kutleša, Sašo Miletić u ulozi Srećka

Puškara- Kikija te Damir Alebić kao čuvar zatvora Jozo, pred dvjestotin-jak gledatelja, odigrali su komediju u dva čina, te na svojstven način dokazali aktualnost Hadžićevog djela.

Predstavi su nazočili g. Miro Laco, izaslanik gradonačelnika Zagreba g. Milana Bandića, predstavnici Hrvatskog sabora kulture te sam autor predstave g. Fadil Hadžić.Oduševljeno gledateljstvo pozdravi-lo je izvođače dugotrajnim pljeskom, a u ime Kluba Sinjana riječi zahvale uputio im je potpredsjednik Kluba Ivan Bota, pozdravivši sve pris-utne. Željko Viculin u ime Pučkog kazališta Sinj, umjetničkom slikom, Sinjske slikarice Marije Radović-Cvrlje, zahvalio se Klubu Sinjana na dugogodišnjoj suradnji. Najveće po-hvale glumcima uputio je i sam au-tor predstave g. Fadil Hadžić, impre-sioniran izvedbom Sinjskih amatera.

Državni lopov u Zagrebu��#��#��#��+�/��$��#��#��#��$�#��2#��@$��(3��#��$��#��,��1#��4#/��)��.��E(

32 novineKultura

Što je s galerijom Sikirica. Radi li, ima li se tu što vidjeti, hoće li biti novih projekata, izložbi, programa. Hoće li zaživjeti i postati mjesto gdje će osim stalnog postav biti i prostora za mlade sinjske umjetnike ili goste, etablirane stvaratelje. Napravili smo malo istraživanje i zamolili ljude iz struke da nam kažu što je problem a što dobro u priči oko galerije.

PROBLEM1. Cijeli projekt predugo traje. prošlo je godinu i pol otkako je napravljen prvi postav.2. Puno umjetnina je još u zagrebačkom ateljeu i neke nisu adekvatno spremljene pa kisnu u dvorištu.3. Nije napravljeno ništa po pitan-ju skladištenja donacije , a među umjetninama su i gipsani odljevi visoki i do 3 metra, pa se postavlja logično pitanje postoji li adekvatan

prostor za smještaj.4. Treba angažirati još stručnih osoba osim trenutno jedne koja povremeno obavlja poslove vezane uz projekt.5. Popis i restauracija, tehnički ele-menti i umrežavanje s ostalim galer-ijama su također važni

DOBRO1. Dobro je što je galerija otvorena.2. Dobro je što grad-ska vlas kontaktira struku i uvažava njeno mišljenje3. Dobro je što pos-toji (doduše usmeno) obećanje da će se cijeli projekt pokrenuti.4. Dobro je što sam prostor koji je trenut-no u funkciji zadovol-java izložbene stand-arde.

I na kraju struka smatra da galerija ipak treba raditi. Naime ovo ljeto je bila otvorena a dolaskom jeseni ponovo je zatvorena za posjetitelje.

MAŠA BOROVIĆ OSVOJILA PRVU NAGRADU NA MEĐUNARODNOM FESTIVALU SREDNJOŠKOLSKOG FILMA “FOUR RIVER FESTIVAL” U KARLOVCU

Piše: Vito PerićFoto: Vito Perić

Početkom rujna već 15 godina u Karlovcu se okupljaju mladi film-ski stvaratelji iz Hrvatske i svijeta. Uz Filmsku reviju za mladež već tri godine u gradu na četiri rijeke održava se i međunarodni festi-val srednjoškolskog filma na kojem je ove godine sudjelovalo oko 150 srednjoškolaca iz gotovo cijelog svi-jeta. u toj konkurenciji naša mlada sugrađanka Maša Borović sa Suhaća osvojila je prvo mjesto svojim ani-miranim filmom “Knjiški čovjek“ u trajanju od jedne minute i 15 sekun-di. Voditeljica projekta bila je njena profesorica Vanja Škrobica. Maša inače polazi drugi razred srednje škole likovnih umjetnosti u Splitu, smjer kiparstvo, ali sudjeluje u nizu projekata koji se rade u školi pa tako i u filmskoj radionici. “Film sam sn-imila iz dosade. Jedno poslijepodne ostala sam kući jer je padala kiša i nisam mogla u grad. Baka je kuhala biže što se dijelom, odnosno zrnom vidi i u mom filmu, a ja sam sjedila za stolom i prelistavala lektiru, Zlatno

tele i Ilijadu. I onda sam počela crtati jednog čovječuljka koji hoda i trči po stranicama, uzela svoj mali CANON digital IXUS 86015 i tako je nastao film,” ispričala nam je Maša kako je stvoren prvonagrađeni uradak. Ona je već prije također dobila priznan-ja od organizacije Human Rights Watch za jedan kratki film, a inače sa svojom ekipom u Splitu trenutno radi na kratkom igranom filmu. „Bo-ravak u Karlovcu bio mi je jedno di-vno iskustvo. Upoznala sam mnogo zanimljivih ljudi, a za nagradu koju sam osvojila u domaćoj konkuren-ciji dobila sam paprenjake i prirodne sapune. Ti darovi su me baš razves-elili,” rekla je na kraju mlada filmska stvarateljica koja ima namjeru na-kon završene srednje škole upisati umjetnički studij. Eto pričekajmo, poželimo joj sreću i možda za neko-liko godina Sinj dobije prvu filmsku režiserku ili kiparicu.

Postavljanje oznaka na spomeničku baštinu Sinja

U cilju očuvanja našeg kulturnog nasljeđa na građevinama koje su dio spomeničke baštine Sinja, postav-ljene su oznake Ministarstva kulture RH pod nadzorom Uprave za zaštitu kulturne baštine Konzervatorskog odjela u Splitu.

Mesingana ploča postavljena na Muzeju Cetinske krajine Sinj Sinjski Grad – oznaka Ministarstva kulture RH postavljena na zapad-nom ulazu sinjske tvrđave Grad.

Mesingana ploča postavljena na Muzeju Cetinske krajine Sinj Sinjski Grad – oznaka Ministarstva kulture RH postavljena na zapad-nom ulazu sinjske tvrđave Grad.

GALERIJA SIKIRICA ŠTO JE PROBLEM, A ŠTO DOBRO.

NAŠA MAŠA NAJBOLJA MLADA HRVATSKA FILMAŠICA

33Zanimljivostinovine

Vodeći malenu trgovinu trikotaže u Brnaškoj ulici u Sinju maštao je o izazovnom svijetu visoke mode. Tek malo hrabrosti i odvažnosti bilo je dovoljno da svoj san pretoči u stvarnost i zakorači u europski svijet modnog dizajna. Ako još niste pogodili, riječ je o Josipu Tešiji, bolje znanom kao Tešo, koji je sinjsku adresu prije pet godina zamijenio zagrebačkom, a u međuvremenu je životno i modno prošetao i preko Milana, Beča, Zuricha ,Hamburga, Pariza, Barcelone i Madrida. Danas radi za modnu agenciju Midikenn, zaštitno je lice manifestacije Modni ormar i vodi prodajni salon Kuću hr-vatskog modnog dizajna.- Još dok sam živio u Sinju pri-jateljica, svjetski super model Ksena Loredana Županić, me pozvala u inozemstvo i rekla mi da imam po-tencijala. Odmah sam je upozorio na svoje godine, ali ona je naglasila kako to kod muškaraca nije prepre-ka. Tako je počelo. Oduvijek sam vo-lio modu, a danas je živim – otkrio je Josip na početku razgovora.Žene se ne pita za godine, ali kod muškaraca to pravilo ne vrijedi. Nije baš uobičajeno da model kari-jeru počne graditi u četrdesetima, no Tešiji to očito nije bila prepreka.- Drago mi je da sa 42 godine života mogu stati uz bok mladim maneken-ima i modelima koji nose svjetske revije. Mislim da godine ništa ne predstavljaju. Najstariji aktivni mod-el danas je Carmen koja je 1945. bila na naslovnici Voguea, a i sa svoje 83 godine izgleda fantastično. Ja sam postigao uspjeh u nekoliko godina zahvaljujući zanimljivom tijelu i licu, ali ponajprije mršavosti. Mi Sinjani imamo jedan problem, a to je odva-janje od Sinja i roditelja. Ne mogu shvatiti zašto je to tako, ali i meni je bilo teško, preteško otići. I sad me srce vuče dolje, no prevagnuo je iza-zov. Nisam želio jednoga dana žaliti

što nisam pokušao postići nešto u svijetu mode. Želio sam ostvariti svoja maštanja i čini mi se da sam u tome i uspio.Kroz ovih pet godina Josip je radio s brojnim poznatim imenima svjetske i hrvatske modne scene. Oni su os-tavili svoj dojam na njega, a i on na njih.- Najteže je raditi s našim diza-jnerima jer previše kompliciraju. Previše je podjela i manipu-lacija, ali ja radim s iznimno talentiranima i velikim krea-tivcima. Slobodno mogu reći da sam muza Nadi Došen, Mileni Rogulj, Ani Kujundžić, Tomislavu Jerčiću i Ivanu Midžiću kojemu sam zaštitni muški model za na-kit. Čak sam imao čast pokloniti njegov nakit i družiti se s Pet Shop Boysima. Radio sam mnogo i u inozemstvu, a posebno moram is-taknuti Nijemce. Veliku surad-nju i prijateljstvo sam izgradio s Nu-Nu-comp iza kojega se krije dizajner Ibrahim-Alexander Yuksel. To je dizajner koji radi najbolje korzete za čiju je izradu potrebno trideset dana rada s brokatom, svilom i kromiranim čelikom. Produkt naše suradnje je i fotografija koja je os-vojila prvu na-gradu na j e d n o m nat je-c a n j u u Beču i ob-javlje-na je u

njemačkom Vogueu što smatram svojim vrhuncem.Ma koliko se pričalo o povratku ob-lina na modne piste, nema dvojbe da je modni svijet usko vezan uz mršavost. Na mršavim (naravno ne anoreksičnim) manekenkama i manekenima dizajnerska odjeća mnogo bolje izgleda, stoga mršavost nikada neće izaći iz mode.

�!�"��F5"��G�"59F!"�A�@!H2G ��79��GH"79�329�!5G��9��"�94��G�3"7G�9�� 2"��A�2"+�"?��9��A�395!�9��A��G�-F5!� �G��!F9?�5GF"?,�F5!�2!+9,�I9?G��G� !79B.(��!F!� 97!�?9�!�"79��952G� �G��2G�A�!�A�3"52!HA�9�2G@A�5!5��G�G��A@97�9�2!@H"7"2��"�93"?�5GF9�"?,��+!�!��A�3�GF�9?�?!�G�G�"?�9�?"+G�"?�3"@�!594�!HG�J9�!

„Želio sam ostvariti svoja maštanja i čini mi se da sam u tome uspio“Piše: Iva Milanović-LitreFoto: Tina Žaknić, model Josip Tešija modna agencija MIDIKENN, make-up Marija Koprtla, projekt ON 2009

više je podjela i manipu-a, ali ja radim s iznimno ntiranima i velikim krea-ima. Slobodno mogu reći da

m muza Nadi Došen, Mileni ulj, Ani Kujundžić, Tomislavuiću i Ivanu Midžiću kojemu

m zaštitni muški model za na-Čak sam imao čast pokloniti

gov nakit i družiti se s Pet Shop sima. Radio sam mnogo i u

zemstvu, a posebno moram is-nuti Nijemce. Veliku surad-i prijateljstvo sam izgradio s Nu-comp iza kojega se krije

ajner Ibrahim-Alexandersel. To je dizajner koji radi

bolje korzete za čiju je izradu rebno trideset dana a s brokatom, svilom romiranim čelikom.

dukt naše suradnje je i grafija koja je os-la prvu na-du na n o mje-

n j ueču ob-je-e u

34 novineZanimljivosti Josipova prednost je ta što nikada nije imao problema s kilogramima iako se ne brine previše (i ovaj smo razgovor zasladili čokoladnim na-politankama). U teretanu je ušao jednom i, kako kaže, prepao se tih „strojeva“. - Sve mogu zahvaliti genetici. Mnogi su uvjereni i da sam na botoxu, ali nisam. Održavam osnovnu higijenu i ne idem spavati bez Nivee. To je sve.Najnoviji i u mnogočemu najza-htjevniji njegov projekt je kampanja u čast prerano preminulom Alexan-deru McQueenu, kralju londonske modne scene i jednom od najtal-entiranijih i najteatralnijih dizajnera ikada. Izabran je u konkurenciji od tisuću modela.- Što se tiče pret-a-portera ili haute couturea, on je za mene dizajner broj jedan. U njegovim su kreacijama vladale hladnoća i smrt, ali sa stilom i neviđenom ljepotom. Velika mi je čast raditi hommage McQueeneu. Na fotografijama sam sa zmijom jer je on inspiraciju crpio upravo iz zmi-jske kože. Posljednja njegova kolekc-ija bila je posvećena podmorju i sve uzorke i printeve na odjeći radio je od morskih zmija – priča Tešija koji je za potrebe kampanje u srpnju, na 40 stupnjeva Celzijevih, pozirao ogrnut četiri metra dugačkim bur-manskim pitonom.- Nije me bilo strah. Pitonka Zoe i

ja smo se lijepo družili tih par sati, a i navikao sam jer su snimanja s egzotičnim, ponekad opasnim životinjama postala moja specijal-nost. No, ovako nešto sigurno za života neću ponoviti.Kako se ne boji izazova, dapače privlače ga, prošle je godine sudjelovao u projektu poznate vizažistice Marije Koprtle „Muška šminka“.- Ne smijemo zaboraviti da se veliki broj muškaraca u zapadnom svijetu šminka. Šminkaju se prije televiz-ijskih nastupa, a vodeći političari su

24 sata pod teškom šminkom, kao i direktori velikih koncerna kako bi izgledali uvjerljivije, bolje, mlađe. Kako bi prikazali upravo to suvre-meno muško šminkanje napravili smo petominutni dokumentarni film. Nije bila riječ ni o kakvoj femi-nizaciji već o higijeni.Zbog njegove osebujnosti, intrigant-nosti i zanimljivog, dinarskog oblika glave s velikim mogućnostima trans-formacije, agencija Midikenn Josipa ne gleda kao običnog modela već ga žele proglasiti prvim art modelom Jugoistočne Europe. Tešija pak, sakuplja sve materijale i jednoga dana planira napisati autobiografiju.Za kraj je samo dodao:- Ovaj intervju posvećujem nedavno preminuloj Gordani Delaš – Gogi vr-hunskoj sinjskoj krojačici koja bi, da je imala tu priliku, sigurno postala veliko ime u svijetu mode i dizajna.

35Zanimljivostinovine

Marija Jadrijević Tomas, vlasnica kioska “Buba-mara” u Glavičkoj ulici na dijelu gdje se račva cesta za Gornje i Donje Glavice postala je dobra vila mještanima Glavica. Naime, odavno nije zabilježeno da je jedno prodajo mjesto Hrvatske lutrije u tako kratkom razdoblju od dvije godine donijelo sreću onima koji igraju igre HL-a. “Prvi veliki do-bitak ostvaren je 31. svibnja 2008.g. i to na Lotu 7/39 u iznosu od 5 mili-juna kuna. Izvučen je jack-pot. Za-tim smo imali 15. 2. 2010g. .dobitak na Bingu plus i to 58.670 kuna i au-tomobili VW Polo. I sad nedavno,

odnosno 13. 9. ove godine izvučen je Bingo 36 u iznosu od 256.900 kuna. Zanimljivo je da su svi dobici otišli u Glavice,” priča gospođa Marija koja je prije 16 godina u poslovnom pros-toru jedne obiteljske kuće uz samu cestu kod Malorića otvorila kiosk u kojem je bilo i uplatno mjesto Hr-vatske lutrije. “prije nije bilo ovako velikih dobitaka. Znalo se dogodit da igrači pogode koju peticu ili šesticu, ali u zadnje dvije godine zaista pravo čudo. Možda je jedna od razloga što mi se kiosk nalazi preko puta ka-pelice Svetog Ante pa možda i on do-nosi sreću igračima,“ nastavlja priču

gospođa Marija. Ona naravno prema pravilima ne može otkriti identitet sretnih dobitnika, a i sama kaže da to nije baš pristojno. “Raduje me što su to dobili naši ljudi. Ionako se uvijek brzo dozna tko su sretnici. A što se tiče njih samih oni su zaista sretni u ovim teškim vremenima i neka im je s blagoslovom,“ kaže simpatična gospođa Marija. Inače kada je nedavno izvučen zadnji do-bitak ona nije ni znala za to da je njeno prodajno mjesto opet donijelo nekome sreću. “Ja vam svaki puta na TV-u gledam i pratim rezultate izvlačenja, a evo ovaj zadnji sam baš preskočila. U gradu se već pričalo da je opet izvučen dobitak i svi su komentirali da je sigurno u mom kiosku. Kada je osoba koja je dobila novac i auto saznala za to tri puta je dolazila provjeravati jer nije vjerov-ala od sreće. Inače nekakvo nepisa-no pravilo je da se veliki dobitak ne može ponoviti na onom prodajnom mjestu gdje je već prije izvučen do-bitak, ali vidite kod mene to pravilo ne vrijedi. A još jedna zanimljivost, ja uvijek pratim izvlačenja na TV-u a baš ta tri puta kada su izvučeni ovi veliki iznosi nisam gledala TV,“ rekla je na kraju gospođa Marija. Kada smo je pitali kako su se ponašali dobitnici, jesu li bili galantni prema njoj i njenom osoblju nakon što su saznali za dobitke samo je tajan-stveno odgovorila: “A neki jesu, a neki nisu.”

MARA BUBA-MARA SREĆU DIJELIPiše. Vito PerićFoto: Vito Perić

36 novineSport

ŽRK SinjNeno Rogulj više nije trener seniorki ŽRK Sinj, a na toj poziciji privre-meno ga je naslijedila Ljiljana Boro-zan. Nova pomoćna trenerica je Marija Borozan koja se ostavila pro-fesionalnog igranja u inozemstvu, a i igra za ŽRK Sinj amaterski. U prva tri kola 2. HRL – Jug Sinjanke su pobi-jedile Vranjica u Solinu 23:20, doma Zadra 34:14, a u gostima protiv Splita poražene su 25:21.

RK KamičakU klub je stigao Marko Šimović iz RK Solin. U prvom kolu Županijskog kupa RK Kamičak je izgubio od Spli-ta iako je 15 minuta prije kraja rezul-tat bio u egalu. U prvenstvu u prva tri kola 2. HRL - Jug Sinjani su ostvarili tri pobjede (Jelsa 31:17, Dubrovnik 26:22, Solin 35:29) uz gol razliku +24 i zasjeli na prvo mjesto na ljestvici.

ŽOK SinjPočelo je prvenstvo 2. Hrvatske odbojkaške lige – jug. Odbojkašice Sinja su u prva tri kola ostvarile dvije pobjede (Nova Mokošica – 3:1 u se-tovima, Kaštela DC – 3:0 u setovima) i poraz (Brda – 1:3 u setovima).

NK TekstilacU prvih šest kola 1. Županijske nogometne lige NK Tekstilac je zabilježio dobre rezultate. Ima četiri pobjede (Trogir 1912 3:2, Mračaj 2:1, Trogir 4:0 i Hvar 1:0), remi (Poljčanin 2:2) i poraz (Jadran iz Supetra 1:3).

NK GlaviceNovi trener seniora je Mladen Kalinić. U prvih osam kola 4. HNL – Jug (B) NK Glavice ima pet pobjeda (Gusar 2:0, Sloga (M) 3:2, Slaven 2:1, Vinjani 5:0, Omladinac 1:0), dva po-raza (Croatia 0:1, Val 2:3) i remi (Ura-nia 0:0).

Atletski klub SinjRadovi na atletskoj stazi su pri kra-ju. Petar Delaš je osvojio Juniorski kup Hrvatske u cestovnom trčanju. Na šest atletskih mitinga na kojima je nastupio, mladi Delaš je ostvario pet pobjeda (mitinzi u Rijeci, Splitu, Plitvicama, Otoku i Karlovcu) i jed-no drugo mjesto (miting u Sinju). Delaš je na spomenutim mitinzina nastupao pet puta u utrci na pet kil-ometara i jednom u utrci na deset kilometara.

Ragbi klub SinjRagbijaši Sinja su u prva četiri kola 1. Hrvatske ragbi lige imali polovičan učinak. Pobijedili su Mladost Zagreb 18:7 i Krasicu Vilane 48:26 (mjesto Krasica kod Rijeke, op.a.), a poraženi su od Nade 9:89 i Makarske 11:31. Kadetske momčadi Ragbi kluba Sinj U-13 i U – 15 plasirale su se u finale Prvenstva Hrvatske.

Kickboxing klub „Knez“ SinjKickboxing klub „Knez“ Sinj i Hrvat-ski kickoboxing savez organizirali su sredinom ovog mjeseca u Gradskoj dvorani u Sinju Hrvatski kickboxing kup za uzraste kadeta, mlađih ka-deta, starijih kadeta i juniora u semi

i light contactu te "Otvoreni kup grada Sinja" za juniore u light con-tactu. Kickoboxing klub „Knez“ Sinj osvojio je 13 pehara, tri zlatna (Mi-hael Laco, Antonio Kulaš, Anita Mra-vak), dva srebrna (Antonio Kulaš, Gloria Župić) i osam brončanih (Toni Vučković, Joško Šabić, Robert Jukić – Br ačulj, Mario krajina, Marko Milun, Martina Milun, Angela Ma-can, MArija Buljan).

Tenisač Lovre ŽupićVrlo dobrim nastupom na teniskom turniru u Ogulinu ovog vikenda , Lovre Župić, mladi sinjski tenisač , pokazao je da pripada u sam vrh hrvatskog tenisa u svojoj gener-aciji . On je na dvoranskom turniru iz ciklusa Prvenstva Hrvatske osvo-jio treće mjesto , te je nastupom u polufinalu potvrdio svoj talent. Do polufinala Lovre je svladao bolje rangirani tenisače , Omeragića iz Rijeke rezultatom 6:1,6:1 i Kešinu iz Metkovića 1:6 , 6:0 , 6:4 .

�8'*"�^�3��4�Priredio: Žarko Kodžoman

37Sportnovine


Jedan od onih igrača Junaka od ko-jih se najviše očekuje u tekućoj se-zoni je napadač Željko Sablić koji se nakon osam godina vratio u redove „plavih“.„Prošlu sam sezonu igrao u Solinu, a početkom ove sam stigao u Sinj. Razgovarao sam s predsjednikom Junaka Ivicom Glavanom, brzo smo dogovorili uvjete. Važan je fak-tor bila i činjenica da sam se želio vratiti doma. S Junakom sam se dogovorio na godinu dana, naravno s mogućnošću produljenja daljnje suradnje“, kaže Sablić.Nakon dobrog starta u sezonu, krenuli su lošiji rezultati „plavih“, porazi od Gorice, MV Croatije, Dug-opolja i Croatije Sesveta, bod na gos-tovanju kod Mosora i domaća pob-jeda protiv Haška.„Dobro smo krenuli, ostali neporaženi u Imotskom i Suhopolju, a onda su stvari krenule loše. Nisam zadovoljan, imamo momčad za vrh ljestvice. Očigledno još nismo posložili sve kockice“, kaže Sablić.

Samokritičan, ali i optimističan

„Puno je dva poraza na domaćem

terenu. Poglavito kad se zna da ove sezone čak pet momčadi ispada iz Druge lige. Imamo problem s igrom doma. Lakše igramo u gostima, do-bro se postavimo igrajući na kontre. Kući moramo biti efikasniji“, kaže Sablić koji je i vrlo samokritičan.„Stvarno smo u prva tri kola ost-varili dobre rezul-tate, razmišljali smo o vrhu. A onda u nared-nim kolima cijela momčad nije odi-grala na potreb-nom nivou. Kao da se neka sum-nja uvukla u nas. Imamo prob-lema u pas igri, u kombinatorici. Nisam zadovol-jan svojom igrom. Treba uvijek kre-nuti od sebe. Nas par je došlo kao pojačanja, ostao je kostur momčadi, a rezul-tati zasad izostaju. Što se tiče mene

osobno, definitivno zasad nisam ispunio očekivanja. No, duga je se-zona, za napredak moramo postati imuni na kikseve na domaćem ter-enu i naravno uhvatiti što se može više bodova u gostima. A put do dobrog rezultata je rad, rad i samo kvalitetan rad“, pojašnjava Sablić koji nije oduševljen kvalitetom drugoligaškog nogometa.„Što se tiče kvalitete lige mogu reći da ovosezonsko natjecanje u Drugoj HNL nikada nije bilo slabije. Evo, ta Gorica koja je vodeća u prvenstvu dobila nas je u Sinju 2:0. Ali, prvo poluvrijeme smo mi mogli komotno voditi 2:0. Promašili smo cijeli niz odličnih prigoda. Kvalitetu imamo“, kaže Sablić i na kraju nam otkriva zašto je unatoč promjenjivim rezul-tatima nepopravljivi optimist.„Imamo dobru atmosferu u momčadi, svi smo prijatelji i vlada harmonija. Iz svega toga trebao bi proizaći i dobar rezultat. Ponavljam, imamo kvalitetu za vrh tablice“.

Željko Sablić: Put do dobrog rezultata je kvalitetan radUnatoč lošijim rezultatima u posljednje vrijeme, iskusni napadač Junaka vjeruje u ovu momčad

38 novineSport

Piše: Žarko Kodžoman

Start u novu sezonu 2. HNL je bio dobar. Tri boda doma protiv Rudeša, po bod na gostovanju kod Imotskog i Suhopolja. A onda je stalo. Sinjani su u narednih šest utakmica (od četvrtog do devetog kola) ostvarili tek jednu pobjedu - 3:1 protiv Haška, četiri poraza – Gorica 0:2, MV Croatia 1:2, Dugopolje 0:1, Croatia Sesvete 0:1 i jedan remi – 0:0 protiv Mosora.

JUNAK – GORICA 0:2Junak je prvi poraz doživio u četvrtom kolu prvenstva. Bolja od “plavih” bila je momčad Gorice koja je slavi-la u Sinju 2:0. U vrlo izjednačenoj i pomalo nervoznoj utakmici Junak je propustio cijeli niz dobrih pri-goda. U 20. minutu Barać je nakon kornera s pet metara glavom pucao iznad vrata gostiju. U 37. minuti Sučić je sa samo dva metra pucao nogom, no raspoloženi vratar gostiju Koprić sjajno je reagirao. Prijelomni trenutak zbio se u 53. minuti kada je Barać krenuo sam prema golu, no pucao je vrataru gostiju u nogu. Kazna za propuštene promašaje stiže u 56. minuti kada je rezervni igrač Tomislav Pek s udaljenosti 20-22 metra pogodio donji desni kut nemoćnog Runje i doveo goste u vodstvo. Konačnih 0:2 postavlja stri-jelac prvog pogotka Pek u 61. minuti.

MV CROATIA - JUNAK 2:1U petom kolu 2. HNL Junak je igrao u gostima, a protivnik je bila MV Croatia. Sinjani su u Slavon-skom Brodu izgubili 2:1. Već u pr-voj minuti utakmice “plavi” su pri-mili gol. Nakon sudara u kojem je jedan igač Junaka ostao ležati na travnjaku, domaćin je nastavio ak-ciju, probio desnu stranu, a Marko Čanić je udarcem glavom s pet metara zatresao mrežu i doveo MV Croatiju u vod-stvo. U 45. minuti domaćin udvostručuje vodstvo. Iz-veden je korner s desne strane, u skoku je jedan igrač “plavih” promašio loptu, a Tomislav Kljajić ju je sa samo dva metra sproveo u mrežu. Sinjani su smanjili rezultat u 66. minuti kada Ante Puljiz nakon ubačaja s lijeve strane udarcem nogom matira domaćeg vratara. Unatoč naporima “plavih”

da dođu do izjednačenja, rezultat se do kraja nije mijenjao, ostalo je 2:1.

JUNAK – HAŠK 3:1U sljedećem kolu Junak je na svom travnjaku pobijedio Haška 3:1. Sam početak utakmice nije mogao početi bolje. Igrala se šesta minuta kada je Bože Poljak nakon kombinacije sa Samardžićem na desnoj strani uba-cio loptu pred vrata Haška, a “žabica” je prevarila vratara Dumenčića i završila u mreži. Od 18. do 27. minute raspoloženi Samardžić je triput ozbiljno zaprijetio, no lopta je svaki put završila pored vratnice. U 61. minuti odlično je pucao Barać, no vratar Dumenčić još je bolje in-tervenirao. Junak udvostručuje vod-stvo u 68. minuti. Midenjak je sjajno prošao braniča, primirio loptu i s desne strane ubacio u šesnaesterac gostiju, natrčao je Marko Čulić i pogodio donji lijevi kut. Samo tri minute poslije novi gol Junaka. Ivan Samardžić je svoju odličnu igru okrunio pogotkom iskoristivši prethodno pogrešku Tolića. U 75. minuti napadač gostiju Sandi Hudorović postavio je konačnih 3:1.

MOSOR – JUNAK 0:0U sedmom kolu uslijedilo je gos-tovanje u Žrnovnici protiv Mosora. Završilo je 0:0. Prvo poluvrijeme pro-teklo je u slabijoj igri s obje strane. Jedinu konkretniju prigodu imao je domaćin, Thiago Pinto Borges pogodio je u 38. minuti stativu. U drugom poluvremenu bilo je puno življe. U 63. minuti Junak je bio najbliži pogotku, Željko Sablić je pu-cao s 11 metara udaljenosti, s lijeve strane iskosa, no pogodio je stativu. U 72. minuti opet prijeti Sablić, no njegov udarac završava pored vrat-nice. Deset minuta prije kraja sus-reta Midenjak šutira iz izgledne sit-

uacije, ali bez učinka, iako je imao s lijeve strane Puljiza u puno boljoj situaciji. U 88. minuti sudac je do-sudio jedanaesterac za Mosor, iako su igrači Junaka prosvjedovali zbog prethodnog prekršaja nad Man-dacem. Srećom, udarac s bijele točke koji je izveo Thiago obranio je vratar Zlatko Runje i donio Sinjanima bod. JUNAK – DUGOPOLJE 0:1U osmom kolu Junak je ugostio Dug-opolje. Na Gradskom stadionu u Sinju pred oko 900 gledatelja gosti su slavili 1:0. Dugopoljci su mnogo bolje otvorili utakmicu i u prvih 15-tak minuta propustili tri odlične pri-gode. Tako već u trećoj minuti Alen Guć iz slobodnog udarca s 23 metra udaljenosti pogađa spoj grede i sta-tive. U petoj minuti Luka Gusić puca sa šest metara glavom, no Runje do-bro brani. U 16. minuti Hrvoje Balić sam s pet metara udaljenosti puca visoko iznad gola Junaka. U drugom poluvremenu, u 57. minuti, stiže hladan tuš za domaćina. Ante Barać je s snažno odapeo s 20-tak metara iskosa s desne strane, a lopta je ušla uz samu vratnicu u donji lijevi kut vratara Runje. Dugopolje je povelo 1:0. Samo dvije minute poslije Ju-nak je umalo izjednačio. Sablić je prebacio neodlučnog Smodlaku, Tomislav Brnadić je pokušao spa-siti najgore, lagano je okrznuo loptu koja je na kraju završila na lijevoj vratnici i odbila se u polje. U 62. minuti Marko Čulić je odlično pu-cao iz slobodnjaka, no vratar Smod-laka je kvalitetno reagirao. Dvije minute poslije novi slobodan udarac za “plave”, ovaj put s 30 metara, snažno je odapeo Bože Poljak, ali lopta je završila u naručju Smodlake. Do kraja susreta Junak je nastojao pronaći put do mreže gostiju, ali bezuspješno.

CROATIA SESVETE – JUNAK 1:0Nakon gubitka bodova pro-tiv Dugopolja Sinjani su poraženi i u devetom kolu, na gostovanju kod Croatije iz Sesveta. Domaćin je po-bijedio 1:0. Jedini pogodak na utakmici zabio je Jurić u desetoj minuti koji se, na-kon što je jedan igrač Croat-ije uputio dugu loptu prema naprijed, prikrao iza leđa obrane Junaka i udarcem s deset metara s desne strane iskosa zatresao mrežu Sin-jana.

Nakon dobrog starta u prva tri kola, Junak je zaredao s lošijim rezultatima

Sportnovine 39

Jedan od onih na kome trener Alkara Boris Poljak temelji uspjeh momčadi zasigurno je i 32-godišnji centar Joško Ćurković koji boje sinjskoga košarkaškog prvoligaša brani već sedam godina u nizu. Pre-thodno, u periodu od 2000. do 2003. g., Ćurković je igrao za inozemne klubove.„Da, igrao sam Švedskoj u klubu Es-kilstuna Basket, u slovačkoj Nitri, za slovenski Koper, a u Bosni i Herce-govini za Brotnjo i Posušje. Godine u inozemstvu bile su vrijedno iskustvo, ali u Alkaru je najljepše. Nema do Sinja“, kaže Ćurković koji je preza-dovoljan startom u prvoligašku se-zonu.Podsjetimo, Alkar je u prvom kolu slavio protiv Brod Svjetlosti u gos-tima 72:71, a potom u drugom kolu doma protiv Kvarnera 2010 81:68.„Dvije pobjede u prva dva kola A-1 lige puno nam znače i daju nam zamaha. Osobito je vrijed-na ova protiv Svjetlosti u Slavon-skom Brodu. Otkad sam ja u Alkara nikada tamo nismo slavili. U toj je utakmici odlučio kolektiv. Mi smo igrali dobro, ali ne vrhunski, oni su odigrali malo lošije, no presudnim se pokazala činjenica tj. naša vjera da možemo dobiti utakmicu. Više smo željeli pobjedu, više smo „gri-zli“ za nju. Pobjeda protiv Kvarnera

u Sinju je očekivana. Uostalom, oni nas nikada nisu svladali na našem parketu“, kaže Ćurković koji tvrdi da im daljnji raspored ide na ruku.

Imamo kvalitetu, imamo širinu klupe

„Raspored nam u početku nije bio baš najsretniji, no ovim dvama pob-jedama sve se mijenja u našu korist. Dosada smo uvijek govorili o borbi za opstanak, no mislim da je sada vrijeme za stepenicu više. Imamo ekipu i imamo publiku za ulazak u Ligu za prvaka. Imati 1000 navijača na svakoj utakmici, to je fantastično, nitko se time ne može pohvaliti. Publika je naša prevaga. Inače, mis-lim da smo najkvalitetniju momčad imali baš prije dvije sezone kada smo ispali iz Prve lige što je ujedno i najteži trenutak u mojoj karijeri. Nažalost, tada jednostavno nismo imali kemije. Sada je puno drukčija situacija. Imamo deset kvalitetnih igrača koji ravnopravno konkuriraju za udarnu petorku, imamo širinu klupe. Trener Boris Poljak je dobro složio ovu momčad, imamo kemiju i odlično smo fizički i psihološki spremljeni“.U Ligu za prvaka ulaze četiri najbolje momčadi iz A-1 lige.„Mislim da će konačna odluka pasti

između 13. i 15. kola. Glavni favoriti za prve četiri pozicije su Split koji je s dolaskom Nikole Vujčića nepriko-snoven, Alkar i Brod Svjetlost. Puno će faktora odučivati u tome hoćemo li na kraju ući u Ligu za prvaka, no o nekima u ovom trenutku ipak ne bih želio govoriti. Moram napomenuti da smo doveli kvalitetna pojačanja. Evo, trica Anzulovića odlučila je dvoboj u Slavonskom Brodu, a pro-tiv Kvarnera je Radić postigao 17 koševa. Obojica spomenutih igrača dobro su se snašli u Alkara i brzo ušli u pozitivan ritam“, smatra Ćurković i nudi optimizam za kraj.„Nadam se da ćemo ući u Ligu za pr-vaka i da će se opet vratiti ona dobra stara vremena iz sezone 1994./1995. kada su Goran Sobin i društvo harali parketom i kada je Sinj bio neosvo-jiva košarkaška tvrđava“.

RASPORED MUŠKE A-1 LIGE 2010./2011. – I. dio

I. KOLO Subota, 9. listopada 2010.

Brod Svjetlost – Alkar 71:72

II. KOLO Subota, 16. listopada 2010.

Alkar - Kvarner 2010 81:68

III. KOLO Subota, 23. listopada 2010.

Borik Puntamika - Alkar

IV. KOLO Subota, 30. listopada 2010.

Alkar – Vrijednosnice OS Darda

V. KOLO Subota, 6. studenoga 2010.

Dubrava - Alkar

VI. KOLO Subota, 13. studenoga 2010. Split Croatia osiguranje - Alkar

VII. KOLO Subota, 20. studenoga 2010.

Alkar - Trogir

VIII. KOLO Subota, 27. studenoga 2010.

b k lk

Joško Ćurković: Publika je naša prevaga!��!��#��,��#�� #��'K%K,��#��$��


40 novineČitatelji pišu

Piše: Slaven Kardoš

Već kao mladi učitelj došao sam u sukob s prosvjetnim inspektorom jer nisam htio obrađivati bajku Crvenkapicu. Nije mi bilo drago djecu «kljukati» nekim događajima koji će u njima stvoriti averziju pre-ma jednoj životinji i unijeti strah pri odlasku u prirodu.Prošle su mnoge godine od tih mo-jih početničkih dana, ali nažalost ni danas se svijest ljudi nije puno promijenila. Vuk je u našim glavama ostao vuk. A je li to tako?VUK (Canis lupus) spada u po-rodicu pasa koja ima 18 rodova i podvrsta. Središnju vrstu roda predstavlja OBIČNI VUK , koji je u velikom broju podvrsta rasprostran-jen u paleoartičkom i neoartičkom području. Najveći je predstavnik ove porodice. Boja i veličina mu varira od sjevera Zemlje prema jugu, od bijele, preko sive do crne. Na sjeveru dosegne težinu do 41 kg, a na jugu manje. Naš vuk je uglavnom siv-

kast, sa blago nijansiranim smeđim leđima. Na prednjim potkoljeni-cama ima tamniju prugu. Prosječna

težina mu je oko 31 kg. Za razliku od drugih srodnika ima duge noge u odnosu na tijelo pa je dobar trkač i može prevaliti velike udaljenosti. Areal njegova kretanja je oko 100 km. Živi u čoporu sa generacijama različitog uzrasta, a podliježu domi-nantnoj ženki i mužjaku. Uljeze ne podnosi i ubit će i pojesti vuka koji se pokuša ubaciti u njihov čopor. Najjači je predator na ovim pros-torima. Iako je veoma lukav, adap-tivan i plah, stoljetno proganjanje i rivalstvo sa čovjekom dovelo ga je do ruba istrebljenja. Srodnici su mu

lisice, čagljevi, rakunski pas i austral-ski pas dingo.

Sukob vuka i čovjeka je oduvijek

U ovim našim prostorima vuk je oduvijek bio u sukobu sa čovjekom. U brdsko planinskom dijelu našeg zavičaja čovjek je živio od malo loze , žita, krumpira, pokoje buše, stada pramenka i koze. Lovci (lovokrad-ice i krivolovci) dopunjali su svoj jelovnik ulovljenom divljači. I nar-avno da su se vuk i čovjek sukobljav-ali oko hrane. Domaće životinje su bile lak plijen i vuk je svaku čovjekovu nepažnju iskoristio da se domogne hrane, kao kompenzaciju za izlovljenu divljač, koja po zakonu prirode pripada njemu .A nakon Domovinskog rata došlo je do demografske promjene pučanstva, a s tim i niz drugih promjena. Osobito se to odrazilo na stočarstvo, i to sitnog zuba. Tamo gdje je bila najjača stočarska ak-tivnost ostali su pusti pašnjaci i vuk se premjestio u krajeve gdje se ljude bave kakvim takvim stočarstvom. I kada su vukovi napravili prve pokolje nastale su takve fantastične priče o naseljavanju vukova na naše prostore. Slušao sam nevjerojatne priče o tome kako se vukovima koji su naseljeni iz Rusije helikopteri-ma nosi hrana. Kako su ti vukovi drukčiji od naših i slične. Tada sam svima govorio da pogledaju film Vuk samotnjak.Ne možemo bježati od činjenice da vuk udavi i pojede cijelu ili dio domaće životinje. Ne možemo bježati od činjenice da napravi štetu čovjeku. Ali moramo prihvatiti jed-nu činjenicu, a to je da smo mi njemu oteli teritorij. E, da bi ipak ostali u slozi doneseni su neki zakoni i pro-pisi kako bi se regulirali odnosi vuka i čovjeka. Naravno čovjek je donosio te propise bez suglasnosti vuka.

Naš vjerni suradnik Slaven Kardoš napisao je zanimljivu priču o vukovima koje često doživljavamo štetočinama i zvijerima i ponekad imamo neopravdanu averziju prema tim životinjama.��

novine Čitatelji pišu 41

Prijašnjih godina Sinj je bio poznat po svome pazaru,tako je 1952 g. u vrijeme načelnika Vice Buljana nastala poznata zidna slika „Sinjski Pazar“.U nekadašnjoj gradskoj ka-vani „ALKA“ akademski slikar Vlado Marjanović naslikao je na zidu dvije slike. Prva slika, dim.230x330 ,pred-stavlja vrličko kolo ,a druga, velikih dim.230x805 cm ,prikazuje Sin-jski Pazar.Prva slika vrlo realistički prikazuje bogatu Vrličku narodnu

nošnju,dok druga slika „SINJSKI PAZAR“prezentira stvarnost ove sredine,te raspoloženje ljudi za vri-jeme trgovine.Na slici se nalazi dosta likova koji su autentični portreti građana Sinja i okolice.Akademski slikar Vlado Marjanović rođen 10.10.1906 g. u Livnu gdje je završio i pučku školu, a gimna-ziju u Travniku.U Zagreb dolazi kao osamnaestogodišnjak i prvu poduku prima od vrsnog slikara Bele Čikoša

Sesije,a daljnje školovanje nastavlja u ateljeu Gabrijela Jurkiča.Diplomi-rao je u Rimu na tamošnjoj akademi-ji lijepih umjetnosti.Umire 11. rujna 1958.Najveći dio svog umjetničkog rada posvetio je zidnom slikarstvu i to najviše u crkvama dalmatinske Zagore. Stariji sugrađani sjetit će se stare gradske kavane,stare slike i likova koje ona prikazuje. Fotografije slike su u crno bijeloj tehnici nastale neposredno nakon što je slika nacr-tana.

Zakoni i pravilnici

Naknade štete od vuka propisane su Zakonom o zaštiti prirode te Pravil-nikom o postupku sprječavanja i naknade štete od životinja strogo zaštićenih divljih svojta. Temeljem odredbe Zakona i Pravilnika, prav-na ili fizička osoba, kojoj vuk može prouzrokovati gospodarsku ili drugu štetu, dužna je na primjeren način i na svoj trošak učiniti sve dopuštene radnje i zahvate, kao što su učinkovito ograđivanje ,ciljano čuvanje dobra i rastjerivanje, kako bi se spriječila eventualna šteta.Činjenica je i to da su se vuko-vi približili naseljima, nisu više plašljivi. ( Uvjerio sam se nekoliko puta pri susretu na Nebesima). Ako pogledamo stanje danas i prije 20-30 godina , vidjet ćemo da je sit-uacija sasvim drugačija. Šuma je zahvatila u okrilje sve napuštane vinograde, oranice, livade. Šuma je nadomak grada. Sve je manje stoke (ma što sve manje – nema je ). Lovci

«češljaju» svaki pedalj kako bi nešto donijeli kući…Vukovima je ostalo da ulove što mogu. Kada vuk pojede psa, naravno da je vlasniku teško, ali ako je taj pas bio 300 metara od kuće mogao ga je upucati lovočuvar i vlasnik bi još trebao platiti kaznu jer je neovlašteno u lovištu. Znam što će mi reći vlasnici pasa, znam isto tako što će kazati vlasnici osta-lih životinja koje im je vuk udavio, ali ja moram istaknuti jedno: vuk je zaštićena životinja kojoj se populaci-ja povećava i odobren je odstrjel 15% od populacije. Ruralnog krajobraza je sve manje. I u divljini je čovjek svakodnevno, iz mnogo razloga.

Ruralni krajobraz nestaje i divlje životinje su u opasnosti od izumi-ranja

Divlje životinje nemaju mira. Mora-ju se prilagođavati ili izumrijeti. Po-gledajte polarne medvjede, dolaze u naselja, rakuni ulaze u kuće, lisice prevrću kante po Londonu, sobovi

šeću naseljima. Ali ne smije se zane-mariti još jedna činjenica. Puno je hajke na vuka, a lisica kokoši krade. Ta narodna poslovica ima svoje značenje. Mnogi nabave pse, onako malo smiješno štene, pa kada nar-aste odvedu ga i puste. Takvi psi postaju opasni, a još je gore kada se okote u divljini i love sve čega se do-hvate. Počeo sam s Crvenkapicom, a završio bih jednom legendom iz Norveške. Odin stvori vuka i vučicu da mu prave društvo. Hodili su po ci-jelom svijetu prateći Odina. Ostavl-jali su svoju odraslu djecu. I tako vu-kova ima po cijelom svijetu. A onda Odin stvori čovjeka i ženu i reče im: «Gledajte kako se vukovi brinu za svoju djecu. I vi se tako brinite za svoju.»A vukovi se stvarno brinu za svoju djecu i zbog djece naprave ono što naprave.Oprostimo im, jer i mi smo u ovom kaosu kapitala vukovi.

�!"#$%!"%$!"&%'*+&%'�,+�'Piše: Ognjen Kolak

42 novineČitatelji pišu

Piše: ŠimunFoto: Arhiva Sinjskih novina

Hrvatska vlada, između ostalih opredjeljenja, smjestila je turizam na jednu od vodećih grana gospo-darstva. Opravdano ili ne? Ne bih sada o tome, već o mogućnostima koje pruža naš grad, naš kraj i sve one komparativne prednosti koje proizlaze iz našeg zemljopisnog položaja i baštine.Poznato je da smo nadomak drugog po veličini grada u Hrvatskoj koji ima gotovo sve potencijale, od kulturnih do zn-anstvenih, koje možemo koris-titi. Imamo čistu rijeku s prito-cima, brojne znane i neznane ( z a p u š t e n e , n e o b i l j e ž e n e , devastirane) iz-vore i bunare.Ne otkrivam toplu vodu ako napišem koje nam sve m o g u ć n o s t i pruža rijeka Ce-tina. Oranice uz nju mogle bi biti zasađene ili posi-jane kulturama. Ovdje bi trebalo napraviti plan koje bi to kulture bile, vodeći računa da bi u tome sud-jelovale grupe turista. Već imamo određena ugostiteljska mjesta u ko-jima bi turisti mogli zajedno s vlas-nicima sudjelovati u pripremi jela ili još bolje, osposobiti ljude po selima. Zašto kod nas nema niti začetaka rada na seoskom turizmu, kad znad-emo da iz urbanih, stresnih sredina ljudi bježe u mir i u prirodu. Žele biti dio te prirode. Mi je imamo, a ništa ne koristimo? Zar nema dovoljno primjera u Hrvatskoj? Od istočne Slavonije, preko Međimurja, Like, Gorskog Kotara, unutrašnjosti Istre pa do nama susjednih općina Imot-skog ili Drniša. Tko to treba pokrenu-ti? Tko treba započeti ? Tko bi trebao vidjeti što je s pristupnim europskim fondovima? Zašto se i koga čeka? U kuloarima se priča kako neki zain-teresirani stranci i domaći obilaze

naš kraj u želji za kupnjom zemljišta, (čitaj naše djedovine) jer su «otkrili» koje sve mogućnosti pruža, njima za život ili prije za zaradu. A mi vapi-mo za radnim mjestima. Otvorimo ih pokrećući dio od ovoga o čemu pišem. Nisam ekonomski strateg, ali logično razmišljam; zemlja je naša (gradska ili privatna) i treba odrediti lokacije uz Cetinu, uz jezero, u plani-ni, u nekim atraktivnijim mjestima

(stare mlinice, antički ostaci, sred-njovjekovni,...) koji bi bili polazište i ogledna mjesta za daljnja širenja.Idem često u Glavice gdje mi živi baka. Od raskrižja za Gornje Glavice pa do kraja glavne prometnice na-domak Hana ima nekoliko izvora. Među njima su dva nekada bila sva-kodnevno korištena, (Sapot, Polja-kovac) i bunar blizu Alajbega, ka-meni, koji je nekada kako iz priča saznajem, bio dostupan. Danas je zarastao i oko njega je otpad. Zar on ne bi mogao biti uređen? Vjerujem da za to nisu potrebna neka velika sredstva. Mogle bi se postavit dvije klupe i mali stol i na taj način bi im-ali jedno prikladno odmorište. Nog-ostup koji je postavljen kroz Glavice mogao bi služiti i kao šetnica (uz to zar ne bi moglo biti i više šetnica i biciklističkih staza oko grada koji se može pohvaliti čistim okolišem? Jučer je kraljevski grad Nin dobio priznanje u Bruxellesu, ne samo zbog svoje kulturno- povijesne baštine,

nego i zbog očuvanosti okoliša i ri-jetkih ili gotovo endemskih vrsta ptica, biljaka ili životinja). Osim toga gledam gotovo nestali suhozid, dio je pokraden za gradnju kuća, dio je urušen. Zar on nije prepoznatljiv dio «ruralne poljske ili ambijentalne arhitekture» našeg kraja? Zašto ne bi naša Udruga za očuvanje baštine pokrenula radne akcije u dogovoru sa školama za njihovu obnovu? Da,

već vidim da će neki na sintagmu «radne akcije» nevoljko gledati dovodeći ih u vezu s prošlim vremenima. Nisam živio u prošlim vre-menima, ali iz litera-ture se dade iščitati da su sve zemlje svijeta koje su imale dugoročne planove obnove i razvitka (pogotovo nakon ratnih ili drugih katastrofa) primjen-jivale razne oblike radova koji su treba-li u kraćem roku biti gotovi, najčešće kao platforma za daljn-je planove. Smat-ram da bi obnova suhozida uz oranice,

polja pa i neka groblja bila i te kako privlačna i atraktivna za sve, osobito za turiste.Uz ovo mi odmah pada na pamet uređenje okućnica. Ima li mogućnosti (zakonske ili neke druge) da se ipak nekako pri dod-jeli građevinskih dozvola, pogotovu ako je objekt uz cestu ili u samome gradu, izbjegne beton? Pogo-tovo ograde? Zašto ne počnemo konačno stvarati svoj prepoznatljiv „image“?Image maloga grada, grada već prepoznatljivog kroz Alku i Gos-pu, ali i grada u koji treba doći više dana, obići sve ljepote, kušati na autentičnim mjestima autentična jela i pića. Grada koji će znati i omogućiti svakom tko to želi obići, vidjeti, sudjelovati i čuti sve ono što ga čini posebnim i različitim od dru-gih. Mi to možemo. Samo treba od nekuda krenuti.

Javio nam se vjerni čitatelj kojeg mi u redakciji znamo osobno, ali je molio da mu ne otkri-vamo identite, ili kako se to lijepo kaže ne želi izići u javnost. Poslao je zanimljiv tekst za koji smatram oda ga ima smisla objaviti. Autor se potpisao pseudonimom Šimun.

+.$,+�+%!'/!"0"*$1$*/2!0'1+*.$3

43Enigmatikanovine

INICIJALNA OSMOSMJERKA

��

B S � S � K E T

U R � E D P

M � L S T

U P K K

T U

S � S �

T M � T

M T D

P M

� I

Z R S

R � N K R T P �

O H B � L F Z N K B P

(strelica dijagonalno odozgo prema dolje desno)BELA KUNKRASTASTRUGTREGERUSTROJUZBUNA

(strelica odozgo prema dolje)ANG LEEERISTIDSTERN

( strelica s desna na lijevo)ALEPSKI BORAVANTURABOMBALANGEMARIO LANZAMAROVTPODNEREMONTSTALNOTEKSAŠANKATIMOKTRASAUSTAVAZLOSRETNIK

( strelica dijagonalno odozdo prema gore s lijeva na desno)ALAMOALBUMALIASČERMAKFRAJTLOVASREOSTATREUMAROBARDSSORIN

( strelica dijagonalno odozdo prema gore s desna na lijevBALBOABORODINKAMAJKAMATENAVOZNOVO MESTOTEKST

( strelica dijagonalno odozgo prema dolje s desna na lijevo)ALEJA DRAŽBAELEMESKOSKEIKRAMPPOUNJE

SMOKVETAUTOU

( strelica s lijeva na desno)ALUVIJHAZDRUBALIGOR VORIMANJINAMELEMPAAVOPREDVORJEREKETARTRUMPZANOKTICA

( strelica odozdo prema gore)AKREPALMA ATADISIDENTOTKUPITELJPOSJEDSTAZA

novine ��

˝ ˛ ˚ ekskluzivno:zemljani radovi. 22. listopada na humanitarnom koncertu za Žanu lelas koji je...

Documents