1. Moja operacija spašavanja pođe jako ukrivo

Petak prije zimskih praznika moja mi je mama spakirala nešto odjeće i smrtonosnog oružja i povezla me u novi internat. Usput smo pokupili moje prijateljice Annabeth i Taliju.

Vožnja od New Yorka do Bar Harbora u Maineu traje osam sati. Susnježica i snijeg zasipali su cestu. Annabeth, Talija i ja se nismo vidjeli nekoliko mjeseci, ali zbog mećave i pomisli na ono što moramo učiniti, bili smo previše nervozni da bismo puno govorili. Za razliku od moje mame. Ona više govori kad je nervozna. Kad smo napokon stigli u Westover Hall već je padao mrak, a ona je Annabeth i Taliji ispričala ama baš sve neugodne priče o meni kad sam bio beba.

Talija obriše maglu s prozora automobila i pogleda van. “O, da. Ovo će biti zabavno.”

Westover Hall izgleda kao dvorac zlog viteza. Sav je od crnog kamena, s tornjevima i uskim prozorima i velikim drvenim dvokrilnim vratima. Smjestio se na snijegom prekrivenoj litici iznad velike mrzle šume na jednoj strani i sivog uskovitlanog oceana na drugoj.

“Sigurno ne želite da vas čekam?” upita moja mama.“Ne, hvala, mama”, kažem. “Ne znam koliko će ovo trajati. Sve

će biti dobro.”“Ali kako ćete se vratiti? Zabrinuta sam, Percy.”Nadam se da nisam pocrvenio. Kao da nije dovoljno loše to što

ovisim o mami da me vozi na bitke.

8 Rick Riordan

“U redu je, gospođo Jackson”, osmjehne joj se Annabeth umirujući je. Svoju plavu kosu ugurala je pod skijašku kapu, a sive oči bile su joj jednake boje kao ocean. “Pazit ćemo da mu se što ne dogodi.”

Učini mi se da se moja mama malo opusti. Za nju je Annabeth najodgovornija polubožica koja se ikad našla u osmom razredu. Sigurna je da me je Annabeth puno puta spasila od smrti. Ima pravo, što ne znači da mi to baš mora biti drago.

“Dobro, mileni”, kaže moja mama. “Imate li sve što trebate?”“Imamo, gospođo Jackson”, kaže Talija. “Hvala na vožnji.”“Rezervne veste? Imate moj broj mobitela?”“Mama—”“Imaš ambroziju i nektar, Percy? I zlatnu drahmu, u slučaju da

moraš stupiti u vezu s kampom?”“Ma zbilja, mama! Sve imamo. Idemo, ljudi.”Izgleda malo povrijeđeno i žao mi je zbog toga, ali zbilja sam zreo

za izlazak iz automobila. Ako moja mama ispriča još samo jednu priču o tome kako sam bio sladak u kadici kad sam imao tri godine, zakopat ću se u snijeg i smrznuti se.

Annabeth i Talija izađu za mnom. Vjetar mi zapuše kroz kaput kao ledeni bodeži.

Nakon što mamin automobil zamakne iza ugla, Talija kaže: “Mama ti je baš cool, Percy.”

“Nije loša”, priznam. “A ti? Vidiš li se ti kad sa svojom mamom?”Čim sam to izgovorio, poželim da nisam. Taliji sjajno idu zli

pogledi, pogotovo zbog te njezine odjeće kakvu uvijek nosi – poderana komandosica, crne kožnate hlače, lanci, crna olovka za oči i te intenzivne plave oči. Ali pogled koji sam sad dobio je čista zla desetka. “Kad bi se tebe to ticalo, Percy—”

“Uđimo”, prekine nas Annabeth. “Grover nas čeka.”Talija pogleda dvorac i zadrhti. “Imaš pravo. Pitam se što je ovdje

našao da bi zbog toga poslao poziv u pomoć.”Zurim u mračne tornjeve Westover Halla. “Ništa dobro”, kažem.

9TITANOVA KleTVA

* * *Vrata od hrastovine stenjući se otvore i nas troje uđemo u predvorje praćeni snježnim kovitlacima.

Mogu samo reći: “Hej!”Dvorac je golem. Zidovi su načičkani borbenim zastavama i

izloženim oružjem: starim puškama, ratnim sjekirama i raznim drugim stvarima. Mislim, znam da je Westover vojna škola i sve, ali ti ukrasni detalji ipak su mi za krepat’. Doslovno.

Uvučem ruku u džep u kojem držim svoju ubojitu olovku, Brzac. Već osjećam da ovdje nešto nije u redu. Nešto opasno. Talija trlja svoju srebrnu narukvicu, što joj je omiljeni magični predmet. Znam da svi mislimo na istu stvar. Sprema se bitka.

Annabeth zausti reći: “Pitam se gdje—”Vrata iza nas se zalupe.“O-okej”, promrmljam. “Očito ćemo ostati neko vrijeme.”Čujem glazbu koja dopire s druge strane dvorane. Zvuči kao

plesna glazba.Odložimo svoje torbe iza stupa i krenemo dvoranom. Ne dođemo

daleko prije nego što čujem korake na kamenom podu, a iz sjene izađu muškarac i žena koji krenu prema nama.

Oboje imaju kratku sijedu kosu i crne vojne uniforme s crvenim obrubom. Žena ima paperjaste brkove, a tip je svježe obrijan, što mi se čini da je nekako naopako. Oboje hodaju kruto, kao da su im za leđa zalijepili drške od metle.

“Onda?” žena će upitnim tonom. “Što radite ovdje?”“Ovaj…” Shvatim da ovo nije bilo u mom planu. Toliko sam se

koncentrirao na to da nađemo Grovera i doznamo što nije u redu da mi nije palo na pamet da bi netko mogao ispitivati troje djece koja su se noću uvukla u školu. U automobilu uopće nismo razgovarali o tome kako ćemo ući. Rekao sam: “Gospođo, samo smo—”

“Ha!” prekine me muškarac i natjera me da ustuknem. “Posjetitelji ne smiju na ples! Bit ćete iii-zbačeni!”

Ima naglasak – možda francuski. Z je izgovorio kao da izgovara Jacques. Visok je, orlovskog lica. Nosnice mu se šire kad govori,

10 Rick Riordan

zbog čega je zbilja teško ne zuriti u njegov nos, a oči su mu različite boje – jedno smeđe, drugo plavo – kao uličnoj mački.

Zaključio sam da se spremaju izbaciti nas na snijeg, ali tad Talija istupi i učini nešto vrlo čudno.

Pucne prstima. Zvuk je oštar i glasan. Možda se to meni samo učinilo, ali osjetim kako se nalet vjetra s njezine šake proširi prosto-rijom. Prijeđe preko svih nas i zavijori zastave na zidovima.

“O, ali mi nismo posjetitelji, gospodine”, kaže Talija. “Idemo u školu ovdje. Sjećate se: Ja sam Talija. A ovo su Annabeth i Percy. Idemo u osmi razred.”

Muški učitelj naškilji dvobojne oči. Ne shvaćam što je Taliji. Sad će nas vjerojatno kazniti za laganje i svejedno izbaciti na snijeg. Ali čini se da muškarac oklijeva.

Pogleda svoju kolegicu. “Gospođo Gottschalk, poznajete li ove učenike?”

Unatoč opasnosti u kojoj se nalazimo, moram zagristi jezik da se ne bih nasmijao. Zove se Goč Olk? Ne mogu vjerovati.

Žena trepne kao da ju je netko upravo trgnuo iz transa. “Ja… da. Mislim da ih poznajem, gospodine.” Namršti se i pogleda nas. “Annabeth. Talija. Percy. Zašto niste u sportskoj dvorani?”

Prije nego što stignemo odgovoriti, čujem još koraka i do nas dotrči zadihani Grover. “Stigli ste! Vi—”

Naglo ušuti kad vidi učitelje. “O, gospođo Gottschalk. Doktore Thorn! Ja, ovaj—”

“Što je, gospodine Underwood?” upita ga muškarac. Po tonu njegova glasa sasvim je jasno da ne podnosi Grovera. “Kako to mislite da su stigli? Ovi učenici žive ovdje.”

Grover proguta slinu. “Da, gospodine. Naravno, doktore Thorn. Samo mi je drago što su stigli… pripremiti punč za ples! Punč je izvrstan. A oni su ga pripremili!”

Dr. Thorn nas šiba pogledom. Zaključujem da jedno njegovo oko mora biti umjetno. Smeđe? Plavo? Gleda nas kao da nas želi baciti s vrha najvišeg tornja u dvorcu, ali tad gospođa Gottschalk

11TITANOVA KleTVA

omamljenim glasom kaže: “Jest, punč je sjajan. A sad idite svi. Više ne smijete izlaziti iz sportske dvorane!”

Ne čekamo da nam dvaput kaže. Odemo uz mnogo “Da, gospođa” i “Da, gospodina” i uz malo salutiranja, samo zato što nam se to učini prikladnim.

Grover nas pogura hodnikom u smjeru glazbe.Osjećam pogled učitelja na leđima, ali približim se Taliji i tiho je

pitam: “Kako si izvela ono s pucketanjem prstiju?”“Misliš na Maglu? Hiron ti još nije pokazao kako se to radi?”U grlu mi se skupi nelagodna knedla. Hiron je naš glavni trener

u kampu, ali meni nikad nije pokazao ništa slično tome. Zašto je to pokazao Taliji, a meni nije?

Grover nas brzo ugura kroz vrata na staklu kojih piše SPORTSKA DVORANA. Uspijem to shvatiti unatoč svojoj disleksiji.

“To je bilo blizu!” kaže Grover. “Hvala bogovima što ste došli!”Annabeth i Talija zagrle Grovera. Ja mu dam pet.Drago mi je što ga opet vidim poslije toliko mjeseci. Malo je

viši i ima malo više dlaka na licu, ali inače izgleda kao što uvijek izgleda kad se maskira u ljudsko biće – ima crvenu kapu na glavi kako bi prikrio jarčeve rogove, široke hlače i tenisice s lažnim stopalima kako bi prikrio krznom prekrivene noge i kopita. Ima crnu majicu s natpisom koji uspijem pročitati nakon nekog vremena. Piše WeSTOVeR HAll: PRAŠINAR. Nisam siguran je li to, ono, Groverov čin ili možda školski moto.

“Onda, u čemu je problem?” pitam.Grover duboko udahne. “Našao sam dva.”“Dva mješanca?” pita Talija iznenađeno. “Ovdje?”Grover kimne.I otkriće jednog mješanca je već rijetkost. Ove godine je Hiron

upregnuo satire hitnim prekovremenim radom i poslao ih po cijeloj zemlji da pročešljavaju škole od četvrtog razreda do srednje u potrazi za mogućim regrutima. Vremena su vrlo teška. Gubimo kampere. Trebaju nam svi novi borci koje možemo naći. Ali problem je u tome što jednostavno nema dovoljno polubogova.

12 Rick Riordan

“Brata i sestru”, kaže. “Imaju deset i dvanaest godina. Ne znam tko su im roditelji, ali jaki su. Istječe nam vrijeme. Trebam pomoć.”

“Čudovišta?”“Jedno.” Grover izgleda nervozno. “Sumnjivi su mu. Ne vjerujem

da je još sigurno, ali ovo je zadnji dan polugodišta. Siguran sam da ih neće pustiti da odu s kampusa prije nego što se uvjeri u to. Ovo nam je možda zadnja prilika! Svaki put kad im se pokušam približiti, on je u blizini i blokira me. Ne znam što ću!”

Grover očajnički pogleda Taliju. Trudim se ne uzrujati se zbog toga. Grover je nekad rješenja tražio od mene, ali Talija je sad prvi izbor. Ne samo zato što joj je Zeus tata. Talija ima više iskustva od nas u borbi s čudovištima u stvarnom svijetu.

“Dobro”, kaže ona. “Ti mješanci su na plesu?”Grover kimne.“Onda zaplešimo”, kaže Talija. “Tko je to čudovište?”“O”, kaže Grover i nervozno se osvrne. “Upravo ste ga upoznali.

Zamjenik ravnatelja, doktor Thorn.”

Ono što je čudno s vojnim školama: djeca se potpuno razulare kad se održava neka posebna priredba na kojoj ne moraju biti u uniformi. Valjda zato što ostatak vremena moraju živjeti u takvoj strogoći misle da sve to moraju nadoknaditi ili nešto u tom stilu.

Crni i crveni baloni posvuda su po podu dvorane, a okupljeni u njoj šutiraju ih jedni drugima u lice ili pokušavaju zadaviti jedni druge papirnim vrpcama prilijepljenim po zidovima. Cure se uokolo kreću u gusto stisnutim formacijama, kao što uvijek čine, s puno šminke na licu, u topićima tankih naramenica, hlačama žarkih boja i cipelama koje izgledaju kao sprave za mučenje. Svako toliko okruže nekog dečka kao jato piranja, uz vrisku i hihotanje, a kad se napokon odmaknu od njega, tipu je kosa puna vrpca, a lice prekriveno grafitima od ruževa. Neki stariji dečki više nalikuju na mene – nelagodno im je, drže se rubova dvorane i pokušavaju se skriti, kao da bi se svaki tren mogli boriti za vlastiti život. Naravno, u mom slučaju je to istina…

“eno ih”, Grover kimne prema dvoje djece koja se svađaju na tribinama. “Bianca i Nico di Angelo.”

13TITANOVA KleTVA

Cura ima zelenu kapu s velikim šiltom, kao da želi skriti lice. Dječak je očito njezin mlađi brat. Oboje imaju tamnu svilenkastu kosu i maslinasti ten, i oboje se mnogo koriste rukama dok govore. Dječak miješa nekakve igraće kartice. Čini se da ga sestra kori zbog nečega. Ona se stalno osvrće kao da osjeća da nešto nije u redu.

Annabeth kaže: “Znaju li… mislim, jesi li im rekao?”Grover odmahne glavom. “Znate kako to ide. Tako bi se našli u

još većoj opasnosti. Kad shvate tko su, njihov miris postane jači.”Pogleda me, a ja kimnem. Nikad nisam shvaćao kako mješanci

“mirišu” čudovištima i satirima, ali znam da zbog svog mirisa možeš poginuti. A kako postaješ sve moćniji polubog, sve više nekom čudovištu mirišeš kao ručak.

“Onda ih zgrabimo i bježimo odavde”, kažem.Krenem naprijed, ali Talija mi stavi ruku na rame. Zamjenik

ravnatelja, dr. Thorn, ušuljao se kroz vrata u blizini tribina i sad stoji blizu brata i sestre Di Angelo. Hladno nam kimne. Njegovo plavo oko kao da svijetli.

Po njegovu izrazu lica jasno mi je da ga Talijin trik s Maglom ipak nije zavarao. Nagađa tko smo. Samo čeka da vidi zašto smo došli.

“Ne gledajte njih dvoje”, kaže Talija. “Moramo pričekati priliku da im se približimo. Pravimo se da nas oni ne zanimaju. Navedimo ga na neki drugi trag.”

“Kao?”“Troje smo moćnih polubogova. Naša prisutnost trebala bi ga

smesti. Raštrkajte se. Ponašajte se prirodno. Plešite malo. Ali pazite na tu djecu.”

“Da plešemo?” kaže Annabeth.Talija kimne. Naćuli uho kako bi osluhnula glazbu i složi grimasu.

“Bljak. Tko je odabrao Jesseja MacCartneyja?”Grover je povrijeđeno pogleda. “Ja.”“Bogova mu, Groveru! To je totalno lejmerski. Ne možeš pustiti,

ono, Green Day ili nešto?”“Koji Green?”“Dobro, nema veze. Plešimo.”

14 Rick Riordan

“Ali ja ne znam plesati!”“Znaš ako te ja vodim”, kaže Talija. “Idemo, jarčiću.”Grover cikne kad ga Talija zgrabi za ruku i povede prema plesnom

podiju.Annabeth se osmjehne.“Što je?” pitam.“Ništa. Samo je super što nam se Talija vratila.”Annabeth je narasla viša od mene od prošlog ljeta, što me pomalo

uznemiruje. Prije nije nosila nakit, osim ogrlice s perlama iz Kampa mješanaca, ali sad ima male srebrne naušnice u obliku sove – simbola svoje majke Atene. Skine skijašku kapu i njezina duga plava kosa prospe joj se po ramenima. Zbog toga, iz nekog razloga, izgleda starije.

“I tako…” Pokušavam smisliti što bih rekao. Ponašajte se prirodno, rekla nam je Talija. Kad si mješanac na opasnom zadatku, što bi to trebalo biti prirodno? “Ovaj, jesi li projektirala koju štosnu zgradu u posljednje vrijeme?”

Annabethine oči zasvjetlucaju, kao uvijek kad govori o arhitekturi. “O, bogova mu, Percy. U mojoj novoj školi idem na 3-D dizajn i imaju taj super kompjutorski program…”

I opiše mi kako je projektirala golemi spomenik koji bi htjela podići na mjestu srušenih Blizanaca na Manhattanu. Opisuje mi potpornu strukturu i fasade, a ja se trudim pratiti što mi govori. Znam da želi biti super arhitektica kad odraste – voli matematiku i stare građevine i sve to – ali ja jedva da razumijem ijednu njezinu riječ.

Zapravo sam razočaran što čujem da joj se toliko sviđa nova škola. Prvi put ide u školu u New Yorku. Nadao sam se da ću je češće viđati. Ide u internat u Brooklynu, zajedno s Talijom, dovoljno blizu Kampa mješanaca da bi im Hiron mogao pomoći ako upadnu u kakvu nepriliku. Budući da je to škola za cure, a ja idem u OŠ-54 na Manhattanu, jedva da ih ikad vidim.

“Aha, ovaj, cool”, kažem. “Znači, ostat ćeš ondje do kraja godine, ha?”lice joj se zamrači. “Pa, možda, ako ne—”

15TITANOVA KleTVA

“Hej!” pozove nas Talija. Pleše sentiš s Groverom, koji se spotiče o vlastita stopala, udara Taliju po cjevanicama i izgleda kao da bi najradije bio mrtav. Ali njegova stopala su bar lažna. Za razliku od mene, ima dobru izliku za nespretnost.

“Plešite, ljudi!” naredi nam Talija. “Glupo izgledate dok samo tako stojite.”

Nervozno pogledam Annabeth, a onda skupine cura koje krstare dvoranom.

“Onda?” kaže Annabeth.“Ovaj, koga bih trebao pitati?”Ona me udari u želudac. “Mene, Valoumni.”“O. O, da.”I tako dođemo do plesnog podija, a ja bacim pogled da vidim

kako to rade Talija i Grover. Stavim jednu ruku Annabeth na bok, a ona moju drugu primi kao džudašica koja se me sprema baciti na pod.

“Neću te ugristi”, kaže mi. “Zbilja, Percy. Vi dečki nemate plesnjake u školi?”

Ne odgovorim joj. Imamo ih. Ali ja nikad nisam, ono, zbilja plesao na nekom od njih. Uvijek bih bio jedan od onih koji u kutu igraju košarku.

I tako se vučemo po podiju nekoliko minuta. Trudim se koncen-trirati se na sitnice, na primjer papirne vrpce i zdjelu s punčem – bilo što drugo osim činjenice da je Annabeth viša od mene, da su mi dlanovi znojni i vjerojatno ljigavi i da joj stalno gazim po stopalima.

“Što si mi ono maloprije govorila?” pitam. “Imaš li kakvih problema u školi ili nešto?”

Ona napući usne. “Ma nije to. Moj tata.”“O-o.” Znam da Annabeth ima buran odnos sa svojim ocem.

“Mislio sam da se to sad poboljšalo. Opet tvoja pomajka?”Annabeth uzdahne. “Odlučio je preseliti se. Baš kad sam se počela

navikavati na New York, prihvatio je glupi novi posao istraživanja materijala za knjigu o Prvom svjetskom ratu. U San Franciscu.”

16 Rick Riordan

To je rekla tonom kakvim bi rekla Poljane muka ili Hadove hlačice za tjelesni.

“I želi da se preseliš onamo s njim?” pitam.“Na drugi kraj zemlje”, kaže ona sva jadna. “A mješanci ne mogu

živjeti u San Franciscu. On to zna.”“Molim? Zašto ne mogu?”Annabeth zakoluta očima. Možda misli da se šalim. “Ma znaš.

Pa to je točno ondje.”“Aha”, kažem. Nemam pojma o čemu govori, ali ne želim ispasti

glup. “Onda… vratit ćeš se živjeti u kamp ili što?”“Nije to tako jednostavno, Percy. Ja… mislim da bih ti nešto

trebala reći.”Ona se iznenada ukoči. “Nema ih.”“Molim?”Pratim njezin pogled. Tribine. Dvoje mješanaca, Biance i Nica,

više nema ondje. Vrata kraj tribine širom su otvorena. Dr. Thornu nema ni traga.

“Moramo naći Taliju i Grovera!” Annabeth se uznemireno osvrne. “Ma kamo su otplesali? Dođi!”

Ona potrči kroz gomilu. Krenem za njom, kad mi se na putu ispriječi gomila cura. Manevriram oko njih kako bih izbjegao tretman vrpcama i ružem, a kad se oslobodim, više ne vidim Annabeth. Okrenem se u potrazi za njom, Talijom ili Groverom. Umjesto njih, vidim nešto od čega mi se sledi krv u žilama.

Petnaestak metara od sebe na podu dvorane vidim zelenu kapu sa šiltom, točno onakvu kakvu je nosila Bianca Di Angelo. Kraj nje je razbacano nekoliko kartica. A onda ugledam dr. Thorna. Žuri se izaći kroz vrata na drugom kraju dvorane, vodeći Di Angele za vrat kao mačiće.

I dalje ne vidim Annabeth, ali znam da je pošla u suprotnom smjeru u potrazi za Talijom i Groverom.

Zamalo da potrčim za njom, ali tad pomislim: Čekaj.

17TITANOVA KleTVA

Sjetim se što mi je Talija rekla u predvorju, zbunjeno me gledajući nakon što sam je pitao za trik s pucketanjem prstiju: Hiron ti još nije pokazao kako se to radi? Sjetio sam se kako se Grover obratio njoj, očekujući spasonosno rješenje od nje.

Nije da išta zamjeram Taliji. Cool je. Nije ona kriva što joj je tata Zeus i što privlači toliko pozornosti… Ali svejedno ne moram trčati za njom da bih riješio baš svaki problem. Uostalom, nema vremena. Di Angeli su u opasnosti. Mogli bi već odavno nestati dok ja nađem svoje prijatelje. Poznajem i ja čudovišta. Mogu to i sam srediti.

Izvučem Brzac iz džepa i potrčim za dr. Thornom.

Vrata vode u mračan hodnik. Ispred sebe čujem kako se nešto vuče, a onda i bolni jecaj. Otklopim Brzac.

Olovka mi raste u ruci sve dok se ne pretvori u brončani grčki mač dugačak oko jedan metar s drškom omotanom u kožu. Oštrica blago svjetluca, bacajući zlatno svjetlo na nizove ormarića.

Potrčim niz hodnik, ali kada dođem do njegova kraja, ondje nema nikoga. Otvorim vrata i opet se nađem u glavnom predvorju. Prošao sam puni krug. Nigdje ne vidim dr. Thorna, ali na suprotnom kraju prostorije su Di Angeli. Stoje sleđeni od užasa i zure ravno u mene.

Polako se približavam i spustim vršak mača. “U redu je. Neću vam ništa.”

Ne odgovore mi. Oči su im ispunjene strahom. Što im je? Gdje je dr. Thorn? Možda je osjetio prisutnost Brzaca i povukao se. Čudovišta mrze oružje od božanske bronce.

“Zovem se Percy”, kažem, pritom se trudeći govoriti smireno. “Odvest ću vas odavde, nekamo na sigurno.”

Bianca razrogači oči. Stisne šake. Ja prekasno shvatim smisao tog pogleda. Ne boji se ona mene. Pokušavala me upozoriti.

Naglo se okrenem i čujem nekakvo VUUUUŠ! Na ramenu osjetim eksploziju bola. Sila nalik na golemu šaku naglo me povuče unatrag i tresne mnome o zid.

Ja zamahnem mačem, ali nemam što zahvatiti.ledeni smijeh odjekuje predvorjem.

18 Rick Riordan

“Da, Perzeju Jacksone”, kaže dr. Thorn. Svojim naglaskom izma-sakrira J u mom prezimenu. “Znam tko si.”

Pokušam osloboditi rame. Jakna i košulja su mi prikucani za zid nekakvim šiljkom – crnim projektilom nalik na bodež, dugim oko pola metra. Okrznuo mi je kožu na ramenu kad mi je prošao kroz odjeću i sad me ta rana peče. Nešto slično sam već osjetio. Otrov.

Natjeram samog sebe da se koncentriram. Neću se onesvijestiti.Tamni obris sad se pomakne prema nama. Dr. Thorn zakorači

na blijedo svjetlo. I dalje izgleda kao ljudsko biće, ali lice mu je sad monstruozno. Ima savršene bijele zube, a u njegovim plavo/smeđim očima odražava se svjetlucanje mog mača.

“Hvala što si izašao iz dvorane”, kaže. “Mrzim školske plesnjake.”Opet zamahnem mačem, ali izvan dosega mi je.VUUUUŠ! Drugi projektil poleti odnekud iza dr. Thorna. Nije

mi se učinilo da se pomaknuo. Izgledalo je kao da iza njega stoji netko nevidljiv i baca noževe.

Bianca kraj mene zajeca. Drugi trn zabio se u kameni zid, milimetar od njezina lica.

“Sve troje ćete poći sa mnom”, kaže dr. Thorn. “Mirno. Poslušno. Ako samo pisnete, ako pozovete upomoć ili se pokušate boriti, doznat ćete koliko precizno mogu bacati.”