Časopis za teoriju i praksu osiguranjawww.erevija.org

UDK 347.764 ISSN 2334-7597COBISS.SR-ID 197415692Godina XIV, broj 1/2015

izlazi tromesečno

Osnivač i izdavačUdruženje za pravo osiguranja Srbije

Nedeljka Gvozdenovića 27/50, 11070 Novi Beogradwww.srbija-aida.orgTel: 064/ 131 12 40

račun: 105-51590-71kod „AIK Banke” a.d. Niš

Izdavački savetBlagojević Zoran, član Izvršnog odbora „Wiener St ädtische osiguranja”Kvrgić Miodrag, generalni direktor „Merkur osiguranja”Norman-Audenhove Louis, generalni sekretar Udruženja osiguravača AustrijeŠljivar Božana, direktor Agencije za osiguranje Republike Srpske

Redakcioni odborBelanić dr Loris, Sveučilište u Rijeci, Pravni fakultet, Hrvatska, e-mail: lorisb@pravri.hrCousy dr Herman, Katolički univerzitet u Luvenu, Pravni fakultet, Belgija, e-mail: herman.cousy@law.kuleuven.be Heiss dr Helmut Univerzitet u Cirihu, Pravni fakultet, Švajcarska, e-mail: helmut.heiss@rwi.uzh.chJovanović dr Slobodan, Univerzitet Privredna akademija, Pravni fakultet za privredu i pravosuđe, Srbija, e-mail: nsbob@sezampro.rsKullmann dr Jerome, Univerzitet Pariz-Dofi n, Privatno pravo, Francu-ska, e-mail: jerome.kullmann@wanadoo.frLabudović Stanković dr Jasmina, glavni i odgovorni urednik, Univerzi-tet u Kragujevcu, Pravni fakultet, e-mail: jlabudovic@yahoo.comMarano dr Pierpaolo, zamenik glavnog i odgovornog urednikaKatolički univerzitet Svetog Srca u Milanu, Fakultet za nauku bankarstva, fi nansija i osiguranja, Italija, e-mail: Pierpaolo.Marano@unicatt.it Merkin dr Robert, Univerzitet u Sautemptonu, Pravni fakultet, Velika Bri-tanija, e-mail: R.Merkin@soton.ac.ukOrlić dr Miodrag, Univerzitet u Beogradu, Pravni fakultet, (u penziji), e-mail: upj@eunet.rs Rohrbach dr Wolfgang, Univerzitet u Beču, Ekonomski fakultet, (u penzi-ji), Austrija, e-mail: consult@uniqa.rsRokas dr Ioannis, Atinski univerzitet za ekonomiju i privredu, Departman za poslovnu administraciju, Grčka, e-mail: i.rokas@rokas.com Slavnić dr Jovan, Univerzitet u Novom Sadu, Ekonomski fakultet, (u pen-ziji), e-mail: lolesl@eunet.rsŽarković dr Nebojša, Univerzitet Megatrend Beograd, Fakultet za poslov-ne studije Vršac, e-mail: nzarkovic@sbb.rs

Korice, prelom i prodajaUdruženje za pravo osiguranja Srbije

Lektura i korekturaAleksandra Jovanović, MA

Štampa„Planeta print”, Beograd

Magazine for Insurance Th eory and Practicewww.erevija.org

UDC 347.764 ISSN 2334-7597COBISS.SR-ID 197415692

Year XIV, No 1/2015Published quarterly

Founder & PublisherAssociation for Insurance Law of Serbia (AIDA Serbia)

Nedeljka Gvozdenovića 27/50, 11070 BelgradeTel: + 381 064/ 131 12 40

www.srbija-aida.orgaccount: 105-51590-71

with the AIK Banka a.d. NisPublishing Council

Blagojevic Zoran, Member of the Executive Board at Winer St ädtische InsuranceKvrgic Miodrag, CEO, Merkur Insurance Co.Norman-Audenhove Louis, Secretary General of Association of Insurers in AustriaSljivar Bozana, Director of the Insurance Authority in Republic Serbska

Editorial BoardBelanic Loris, PhD, University Rijeka, Faculty of Law, Croatia, e-mail: lorisb@pravri.hrCousy Herman, LLD, KU Leuven – Universiteit, Faculteit Rechtsge-leerdheid, Belgium, e-mail: herman.cousy@law.kuleuven.be Heiss Helmut, LLD, Universitä t Z ürich, Rechtswissenschaft liche Fakultät, Switzerland, e-mail: helmut.heiss@rwi.uzh.chJovanović Slobodan, LLD, University Business Academy, Faculty of Law, Serbia, e-mail: nsbob@sezampro.rsKullmann Jerome, LLD, Université Paris-Dauphine, Droit privé, France, e-mail: jerome.kullmann@wanadoo.frLabudovic Stankovic Jasmina, PhD, Editor, University of Kragujevac, Faculty of Law, Serbia, e-mail: jlabudovic@yahoo.comMarano Pierpaolo, PhD, Associate Editor, Università Cattolica del Sacro Cuore – Milano, Facoltà di Scienze bancarie, fi nanziarie e assicurative, Italy, e-mail: Pierpaolo.Marano@unicatt.itMerkin Robert, LLD, University of Southampton, Southampton Law School, UK, e-mail: R.Merkin@soton.ac.ukOrlić Miodrag, LLD, University of Belgrade, Faculty of Law, (ret.), Serbia, e-mail: upj@eunet.rsRohrbach Wolfgang, PhD, State University of Vienna, Faculty of Econo-mics, (ret.), Austria, e-mail: consult@uniqa.rsRokas Ioannis, LLD, Οικονομικό Πανεπιστήμιο Αθηνών, Τμήμα Οργάνωσης και Διοίκησης Επιχειρήσεων (Athens University of Econo-mics and Business, Business Administration Department), Greece, e-mail: i.rokas@rokas.comSlavnić Jovan, LLD, University of Novi Sad, Faculty of Economics, (ret.), e-mail: lolesl@eunet.rsŽarković Nebojša, PhD, University Megatrend Belgrad, Faculty for busi-ness studies Vršac, e-mail: nzarkovic@sbb.rs

Cover, design and saleAssociation for Insurance Law of Serbia

PrintPlaneta print, Belgrade

Udruženje za pravo osiguranja Srbije ima ekskluzivno pravo da dozvoli ili ne dozvoli umnožavanje, u bilo kom obliku i formi, sadržaja ili dela sadržaja objavljenog u časopisu Evropska revija za pravo osiguranja.

Association for Insurance Law of Serbia has an exclusive right to permit or decline permission for copying the content or part of the content in and form or form published in the European Insurance Law Review.

1/2015

2 EVROPSKA REVIJA ZA PRAVO OSIGURANJA

OBJAVLJUJE SVE RADOVE INOSTRANIH AUTORA NA INTERNET STRANICI

www.erevija.org

SVI OBJAVLJENI RADOVI U OVOM BROJU SU PROŠLI ANONIMNU RECENZIJU

UGLEDNIH INOSTRANIH I DOMAĆIH UNIVERZITETSKIH PROFESORA

Urednici

EUROPEAN INSURANCE LAW REVIEW PUBLISHES FOREIGN AUTHORS’ PAPERS ON

THE WEB AT: www.erevija.org

REPUTABLE FOREIGN AND DOMESTIC UNIVERSITY PROFESSORS HAVE REVIEWED

ALL WORKS PUBLISHED IN THIS ISSUE

Editors

VAŽNE INFORMACIJE ZA AUTORE PRILOGA / IMPORTANT INFORMATION FOR AUTHORS

Radovi objavljeni u Evropskoj reviji za pravo osiguranja, časopisu koji je uvršten u HeinOnline pravnu bazu koja sadrži preko 1800 časopisa iz oblasti prava i s pravom povezanih disciplina, vreduju se sa 4 boda, shodno Pravilniku o izmeni standarda za akreditaciju studijskih programa doktorskih studija (društveno-humanističke nauke, standard 9) koji je doneo Nacionalni savet za visoko obrazovanje 2013. godine.

1/2015

3 Poštovani čitaoci,

U decembru 2014. godine na adresu urednika Evropske revije za pravo osiguranja stigao je prigovor koleginice doc. dr Nikol Žiha sa Pravnog fakulteta u Osijeku. Prigovor se odnosi na članak Fenus nauticum – praizvor osiguranja, koji su prof. dr Emilija Stanko-vić i doc. dr Srđan Vladetić objavili u Evropskoj reviji za pravo osiguranja, br. 1/2014, str. 11–21. Povodom upućenog prigovora, Redakcija časopisa je sprovela postupak u okviru kog je omogućeno prof. dr Emiliji Stanković i doc. dr Srđanu Vladetiću da dostave odgo-vor na prigovor. Osim toga, od koleginice doc. dr Ni-kol Žiha zatraženo je dostavljanje doktorske disertacije Fenus nauticum kao preteča prava osiguranja, kako bi se moglo utvrditi da li je članak Fenus nauticum – praizvor osiguranja plagijat dela pomenute doktorske disertacije.

Tokom postupka povodom prigovora utvrđeno je da je članak Fenus nauticum – praizvor osiguranja, plagijat dela doktorske disertacije doc. dr Nikol Žiha. Takođe, na osnovu dostavljenog odgovora na prigovor utvrđeno je da potpisani Srđan Vladetić nije ispunio kriterijume autorstva, te se ne može smatrati autorom pomenutog članka. Zbog toga je odlučeno da se članak povuče, što je objavljeno na sajtu časopisa www.erevija.org. Odluku o povlačenju objavljujemo i na ovom me-stu.

Odluka o povlačenju članka zbog prigovora na plagijat

Povlači se članak Fenus nauticum – praizvor osi-guranja, potpisan od strane doc. dr Srđana Vladetića i prof. dr Emilije Stanković, objavljen u broju 1–2014 Evropske revije za pravo osiguranja jer je plagijat dela doktorske disertacije Fenus nauticum kao preteča pra-va osiguranja doc. dr Nikol Žiha. 

Objavljuje se ispravka u pogledu autorstva pome-nutog rada dr Srđana Vladetića, s obzirom na to da nije učestvovao u pisanju ovog rada, što je utvrđeno na osnovu njegove izjave i dostavljenih pismenih dokaza o tome.

U Beogradu, Glavni i odgovorni urednik12. mart 2015. Jasmina Labudović Stanković

Dear readers,

Th e editor of the European Insurance Law Review, received a complaint from dr Nicol Žiha from the Faculty of Law in Osijek in December 2014. Th e complaint refers to the article Fenus nauticum – the origin of insurance, which was published by prof. dr Emilija Stanković and dr Srđan Vladetić in the European Insurance Law Review, No. 1–2014, p. 11–21. On account of the addressed complaint, the Editorial Board has implemented a process within which it is possible for prof. dr Emilija Stanković and dr Srđan Vladetić to submit a response to the complaint. In addition, dr Nicol Žiha was asked to submit a doctoral dissertation Fenus nauticum as a forerunner of insurance law, in order to determine whether the article Fenus nauticum – the origin of insurance is plagiarism of a certain part of the mentioned doctoral dissertation.

During the proceedings referring to the complaint it was found that the article Fenus nauticum – the origin of insurance, plagiarized doctoral thesis of dr Nicol Žiha. Based on the submitted response to the complaint it was also found that the Srđan Vladetić who signed the paper did not meet the criteria of authorship, and cannot be considered the author of the said article. It was therefore decided to withdraw the article published on the website of the journal www.erevija.org. Th e decision on the withdrawal is hereby being published as well.

Th e decision on the withdrawal of the article based on the plagiarism complaint

The article Fenus nauticum – the origin of insurance, signed by dr Srđan Vladetić and prof. dr Emilija Stanković, published in the European Insurance Law Review, No. 1–2014, p. 11–21. is being withdrawn as plagiarism of the part of the doctoral dissertation Fenus nauticum as a forerunner of insurance law written by dr Nicol Žiha.

The correction regarding the authorship by dr Srđan Vladetić of the mentioned article is also being published since he had not participated in writing of this paper which was determined by his statement and the submitted written evidence.

In Belgrade, Editor12 March 2015. Jasmina Labudović Stanković

REČ UREDNIKA

1/2015

4 SADRŽAJ / CONTENS

REČ UREDNIKA / EDITOR’S WORD ............................................................................................................................. 3Text in English ........................................................................................................................................................................ 3OSVRT NA ZNAČAJNE DOGAĐAJE / HOT TOPICS REVIEW ................................................................................ 5– Prof. dr Wolfgang ROHRBACH, Poziv evropskoj politici / Ein Aufruf an die Europäische Politik ....................... 5

Text in German ................................................................................................................................................................... 7ČLANCI / ARTICLES .......................................................................................................................................................... 9– Doc. dr Slavko ĐORĐEVIĆ, Određivanje merodavnog prava za direktan zahtev oštećenog prema štetnikovom

osiguravaču u međunarodnom privatnom pravu Republike Srbije / Determination of applicable law for direct action against insurer in Serbian private international law ........................................................................................... 9Summary ........................................................................................................................................................................... 15

– Prof. dr Iakovos VENIERIS, „Jednostavni i razumljivi izrazi” u potrošačkim ugovorima o osiguranju prema grčkoj sudskoj praksi / „Plain and intelligible language” of consumer insurance contracts under the light of the Greek jurisprudence ......................................................................................................................................................... 17Text in English ................................................................................................................................................................... 26Summary .......................................................................................................................................................................... .33

– Dr Milan CEROVIĆ, Problemi funkcionisanja Garantnog fonda prema Zakonu o obaveznom osiguranju u saobraćaju / Guarantee fund operations issues according Law on Compulsory Traffi c Insurance ........................ 35Summary ........................................................................................................................................................................... 43

– Doc. dr Loris BELANIĆ, Odgovornost za automobilske štete u hrvatskom pravu s osvrtom na neka pitanja ove odgovornosti u poredbenom pravu / Liability for automobile damage in Croatian law with reference to comparative law ................................................................................................................................................................ 45Summary ........................................................................................................................................................................... 55

SUDSKA PRAKSA SUDOVA DRŽAVA ČLANICA EU I EVROPSKOG SUDA PRAVDE / COURT PRACTICE OF THE EU MEMBER-STATES’ COURTS AND EUROPEAN COURT OF JUSTICE ......................... .57– Presuda Evropskog suda pravde od 9. oktobra 2014, spor C-268/13, Gospođa Elena Petru Vs Casa Judeţeană de

Asigurări de Sănătate Sibiu i Casa Naţională de Asigurări de Sănătate. Prikaz: mr Jelena Gazivoda / Judgment of the European Court of Justice of 9 October 2014 in case C-268/13, Elena Petru vs Casa Judeţeană de Asigurări de Sănătate Sibiu i Casa Naţională de Asigurări de Sănătate. Review by Jelena Gazivoda, LLM .............................. 57

OSIGURANJE U SVETU – VESTI / WORLD INSURANCE NEWS ..........................................................................62 Izbor i prevod: Nela Bukorović / Selection and translation by Nela BukorovicIZ RADA UDRUŽENJA I DRUŠTAVA ZA OSIGURANJE / ACTIVITIES OF THE ASSOCIATION AND INSURANCE COMPANIES .............................................................................................................................................. 64– Prof. dr Jovan SLAVNIĆ, Novo priznanje za profesora Wolfganga Rohrbacha / New recognition for professor

Wolfgang Rohrbach. ......................................................................................................................................................... 64Text in English ................................................................................................................................................................... 65

BIBLIOGRAFIJA / BIBLIOGRAPHY ............................................................................................................................. 68ODABRANE KNJIGE / SELECTED BOOKS, str. 68ODABRANI ČLANCI / SELECTED ARTICLES, od 68 do 69 str.Izbor i prevod: Nela Bukorović / Selection and translation by Nela BukorovicSTRANI PROPISI / FOREIGN LEGISLATION ............................................................................................................. 70– Bugarski Zakonik o osiguranju iz 2005. godine / Bulgarian Insurance Code 2005 .................................................. 70– Izjava o etici objavlji vanja i zloupotrebi objavljivanja ................................................................................................. 86

Publication Ethics and Malpractice Statement .............................................................................................................. 88– Uputstvo za autore članaka u Evropskoj reviji za pravo osiguranja ........................................................................... 90

Style Sheet ......................................................................................................................................................................... 92– Lista recenzenata ............................................................................................................................................................. 94

Referees .............................................................................................................................................................................. 95

1/2015

5

„Evropska akademija nauka i umetnosti” (EASA), sa oko 1500 vrhunskih naučnika, članova, sa sedištem u Salcburgu, austrijskom gradu čuvenih Svečanih letnjih igara, objavila je memorandum pod naslovom „Poziv evropskoj politici”.

U memorandumu se u uvodu kaže: „Evropa je u najtežoj krizi posle Drugog svetskog rata. To nije samo ekonomska kriza, već i politička i kulturna kriza, što se mora uzeti u obzir za temeljno razmišljanje o evrop-skim integracijama. U poslednjoj dekadi su nastali eko-nomski, socijalni i ekološki problemi koji se ne mogu više pasivno posmatrati.”

Memorandum je od posebnog interesa za osigura-nje iz dva razloga. Prvo, u memorandumu su nabrojane najteže greške ekonomske i socijalne politike za koje, istina, nijedan subjekt u osiguranju nije direktno kriv, ali je ipak u nekim slučajevima sudelovao u njihovom stvaranju. Drugo, analize učinjenih grešaka su osnova za nalaženje pristupa za poboljšanja, a time i osnova ve-likih šansi za privatno osiguranje.

U ovom tekstu će u skraćenom obimu biti predstav-ljeni samo neki upečatljivi delovi memoranduma, kao i komentari iz ugla delatnosti osiguranja.

Najveća greška politike Evropske unije, navode au-tori memoranduma, jeste nedovoljna briga za razvoj evropskog identiteta, budući da samo jedna moćna za-jednica država može da bude ozbiljan partner u kon-kurenciji velikih sila. Na mesto evropskog identiteta stupilo je jednostrano fokusiranje, tj. fokusiranje poje-dinačnih nosilaca (lobija) na ekonomiju.

O efektima takvog fokusiranja doslovno se kaže: „Ali upravo su ekonomski efekti izostali, a nejednako-sti se pojačale. Problemi nemaštine u graničnim, ali i u centralnim evropskim zemljama su narasli. Istovre-meno se nagomilavaju ogromna bogatstva koja koriste malobrojnima, a ne društvu kao celini.”

Kao neposredan uzrok današnje ekonomske krize u memorandumu se navodi „privremeni slom evropskog

fi nansijskog sistema i njegovih vrednosti prvenstveno usmerenih na trgovinu samo virtuelno orijentisanih vrednosti. Ovo ima dalekosežne posledice po društvo.”

Pošto niko ne može da prepozna koji cilj ima da-našnje „razvlačenje” (engl. Muddling through), Evropu obuzima umor koji seže do odbijanja zajedničke Evro-pe. Autori memoranduma izražavaju ovo ubeđenje:

„Izgradnja današnjeg evropskog identiteta zavisi od povećanja zaposlenosti i otklanjanja socijalnih nepra-vilnosti. Raditi na tome jeste osnovni zadatak evropskih institucija. To bi takođe ojačalo demokratske i kulturne procese.”

Osiguranje kao radno-intenzivna branša i kao mesto akumulacije kapitala ovde može da sprovodi odlučuju-će privredne zahvate u cilju intenziviranja konjunktu-re. Ukoliko se efekti privrednog rasta ne odraze na ceo kontinent i ako ne ostvare željene ciljeve, biće potrebno da se razmotre određene strategije:

„Jedan od najhitnijih zadataka jeste redimenzioni-ranje evropskog fi nansijskog sektora i njegovo podvr-gavanje strogoj kontroli. Odricanje od rastućih fi nan-sijskih investicija je pretpostavka za više investiranja u neiskorišćeni humani kapital. Dobro stanje Evrope se više ne obezbeđuje putem uvećanja fi nansijske privre-de, nego putem uvećanja produktivnih investicija koje otvaraju put socijalno-ekološkoj tržišnoj ekonomiji.”

Sektor osiguranja je u mnogim slučajevima dokazao da može biti uspešan investitor i/ili privrednik. Hotelski lanci, sanatorijumi, zdravstveni centri, stambena nase-lja, trgovački centri i projekti izgradnje saobraćajnica samo su neki među mnogim primerima u kojima je osi-guranje imalo učešća. Društva za osiguranje su pružila mogućnost da se otvore i/ili obezbede hiljade radnih mesta. Takođe, i da se zaključe hiljade novih ugovora o osiguranju.

Jedan drugi primer, a to je odnos prema kreditnim klještima u bankarstvu, pokazao je koliko su za jačanje realne privrede inovativni sistemi nagrađivanja bolji od birokratske regulative. Hiljade izvoznih i uvoznih pre-duzeća koja nisu više mogla od banaka da dobiju kredit za obezbeđenje svog robnog transporta, i pored toga što su bili platežno sposobni, našli su se pred fi nansijskim

OSVRT NA ZNAČAJNE DOGAĐAJE / HOT TOPICS REVIEW

Prof. dr Wolfgang ROHRBACH*

Poziv evropskoj politiciUDK: 341:32(4-672EU) Primljen: 20. 2. 2015.Prihvaćen: 3. 3. 2015.Informativni prilog

Univ. prof. dr Wolfgang Rohrbach je potpredsednik EUROPA NOSTRA AUSTRIA (Univerzitet Donau u Kremsu, Austrija) i redovni član Evropske akademije nauka i umetnosti, e-mail: consult@uniqa.rs.

1/2015

6 WOLFGANG ROHRBACH

gubicima. Ovo se, zatim, odrazilo i na osiguranje u vidu prevremenih raskida dugoročnih ugovora (transpor-tnih) osiguranja.

U Austriji se početkom 2014. godine reagovalo tako što je Služba za nadzor fi nansijskog tržišta (Finanzmar-ktaufsicht, FMA) omogućila društvima za osiguranje da direktno kreditiraju svoje klijente za fi nansiranje hitno potrebnih inovacija ili transakcija. Ipak, postoji jedan remeteći faktor, a koji se tu provlači kao „podmukli otrov” jer su njime jednako pogođeni zaposleni, klijen-ti, partneri, organi vlasti itd. Memorandum predstavlja taj fenomen na sledeći način:

„Ono što nedostaje jeste ravnoteža između zrelog građanstva i nebirokratske države. Tako se u Evropi gubi javnost koja ima svest da se zauzme za opšte do-bro. Hitne kulturne i socijalne infrastrukturne institu-

cije su zapostavljene, što posebno ugrožava budućnost obrazovanja. Starenje i porast socijalnih davanja, a na-ročito zdravstveni troškovi, doprinose tome da veliki deo stanovništva živi na granici siromaštva. Komercija-lizacija socijalnih naknada dovodi u opasnost starosno zbrinjavanje. Zajedno sa realnim smanjenjem zarada izgleda da se dalje širi jaz između siromašnih i bogatih.”

Memorandum se, ipak, završava pozitivnim rečima: „Ipak, Evropska unija stoji – kako je pokazao odnos prema fi nansijskoj krizi – na politički čvrstom tlu, ali po ceni socijalnih problema. Evropska politika može da dokaže snagu vođstva ako se prihvati ovih problema.”

Privatno osiguranje će u rešavanju ovih problema biti srdačno pozdravljen partner.

Prevela: Nela Bukorović e-mail: nela.bukorovic@yahoo.de

1/2015

7

Die „Europäische Akademie der Wissenschaft en und Künste” (EASA) mit rund 1500 Top-Wissenschaft lern als Mitgliedern, und mit Sitz in der österreichischen Festspielstadt Salzburg, veröff entlichte ein Memorandum mit dem Titel „Ein Aufruf an die Europäische Politik”.

Darin wird einleitend festgestellt: „Europa ist in der schwersten Krise seit dem Zweiten Weltkrieg. Es ist nicht nur eine Wirtschaft skrise, sondern auch eine politische und kulturelle Krise, die zur grundlegenden Refl exion der europäischen Integration veranlassen müssen. In der letzten Dekade sind wirtschaft liche, soziale und ökologische Probleme entstanden, die nicht länger tatenlos hingenommen werden können.”

Für die Versicherungsbranche ist das Memorandum in zweifacher Hinsicht von Interesse. Einerseits werden schwerste wirtschaft s-und sozialpolitische Fehler des letzten Jahrzehntes aufgezählt, von denen zwar keiner direkt von der Versicherungswirtschaft verschuldet wurde, jedoch im ein oder anderen Fall mitverursacht. Andererseits lassen sich aus den Fehleranalysen Anregungen zu Verbesserungen und damit erhebliche Chancen für die private Versicherungswirtschaft ableiten.

In der gebotenen Kürze werden nun einige markante Passagen des Memorandums wiedergegeben und aus dem Versicherungsblickwinkel kommentiert.

Als größter EU-politischer Fehler wird von den Verfassern die mangelnde Obsorge um das Heranwachsen der Europäischen Identität bezeichnet, da nur eine potente Staatengemeinschaft Europa einen ernstzunehmenden Partner im Wettbewerb der Großmächte darzustellen vermag. An die Stelle der Europäischen Identität ist eine einseitige bzw von Einzelinteressen (Lobbies) getragene Fokussierung auf die Wirtschaft getreten.

Zu den Auswirkungen dieser Fokussierung heißt es wörtlich: „Aber Gerade die wirtschaft lichen Erfolge bleiben aus und die Ungleichheiten verstärken sich. Die Armutsprobleme an den Rändern und auch in den europäischen Kernländern nehmen zu. Gleichzeitig werden riesige Vermögen angehäuft die wenigen, aber nicht der Gesellschaft als Ganzes zugute kommen.”

Als unmittelbare Ursache der gegenwärtigen Wirtschaftskrise nennt das Memorandum den Zeitweiligen Zusammenbrush des Europäischen Finanzsystems mit seinen primär auf zeitweiligen Zusammenbruch des europäischen Finanzsystems mit seinen primär auf den Handel von lediglich virtuell ausgerichteten Werten. Dies hat weitreichende Auswirkungen auf die Gesellschaft .

Da niemand erkennen kann, welches Ziel das gegenwärtige „Muddling through” hat, entsteht eine Europa-Müdigkeit, die bis zur Ablehnung des gemeinsamen Europa reicht. Die Verfasser des Memorandums sind der Überzeugung:

„Die Schaffung einer heutigen europäischen Identität hängt von der Erhöhung der Beschäft igung und der Beseitigung der sozialen Schiefl agen ab. Darauf hinzuwirken, ist eine Kernaufgabe der europäischen Institutionen. Dadurch würden auch demokratische und kulturelle Prozesse gestärkt.”

Hier kann die Versicherungswirtschaft als personalintensive Branche und Kapitalsammelbecken entscheidende volkswirtschaftliche Eingriffe zur Ankurbelung der Konjunktur durchführen Soll der Aufschwung Auswirkungen auf den gesamten Kontinent haben und nicht nur punktuell wirken, sind einige Strategien zu berücksichtigen:

„Eine der dringlichsten Aufgaben ist, den europäischen Finanzsektor zu redimensionieren und ihn strengen Kontrollen zu unterziehen. Die Abkehr von steigenden Finanzinvestitionen ist die Voraussetzung für mehr Investitionen in das brachliegende Humankapital. Der Wohlstand in Europa wird nicht durch immer mehr Finanzwirtschaft , sondern durch mehr produktive Investitionen gesichert, die den Weg in eine sozial-ökologische Marktwirtschaft eröff nen.”

OSVRT NA ZNAČAJNE DOGAĐAJE / HOT TOPICS REVIEW

Univ. Prof. DDr Wolfgang ROHRBACH*

Ein Aufruf an die Europäische PolitikUDK: 341:32(4-672EU) Eingereicht: 20. 2. 2015.Angenommen: 3. 3. 2015.Informationstext

Univ. Prof. DDr Wolfgang Rohrbach ist stv. Geschäft sführer (Vize-Direktor) bei EUROPA NOSTRA AUSTRIA (DonauUniversität Krems) und Ordentliches Mitglied der Europäischen Akademie der Wissenschaft en und Künste, e-mail: consult@uniqa.rs.

1/2015

8 WOLFGANG ROHRBACH

Die Versicherungsbranche hat in vielen Fällen bewiesen, dass sie sich erfolgreich als Investor und/oder Betreiber betätigen kann. Hotelketten, Sanatorien, Gesundheitszentren, Wohnsiedlungen ,Kaufhäuser und Straßenbauprojekte sind nur einige von vielen Beispielen, in denen sie sich über Tochtergesellschaft en engagierte. Tausende Arbeitsplätze wurden durch diese Aktivitäten geschaff en und/oder gesichert. Und ebenso Tausende neue Versicherungen abgeschlossen.

Ein weiteres Beispiel das zeigt, um wieviel besser als bürokratische. Regulierungen innovative Anreizsysteme zur Stärkung der Realwirtschaft sind, ist die Umgehung der Kreditklemme des Bankwesens. Als Tausende Export-und Importunternehmen von ihren Banken keine Überbrückungskredite mehr für ihre Warentransporte erhielten, obwohl die Abnehmer zahlungskräftig waren, drohten Ersteren ruinöse Einbußen. Dies wirkte sich in weiterer Folge auch negativ auf die Assekuranz Form von (Transport)Versicherungsstorni aus.

In Österreich wurde als Reaktion Anfang 2014 den Versicherern von der Finanzmarktaufsicht (FMA)  ermöglicht, Kredite direkt an Firmenkunden zwecks Durchführung dringend notwendiger Innovationen oder Transaktionen zu vergeben. Es gibt allerdings einen Störfaktor, der sich derzeit in allen mit Versicherungs-, Haft ungs-und Verantwortungsbelangen befassten Branchen wie

ein „schleichendes Gift ” durchzieht, da Mitarbeiter, Kunden, Partner, Behörden etc. in gleicher Weise betroff en sind. Das Memorandum skizziert dieses Phänomen mit nachstehenden Worten:

„Was felt ist ein Gleichgewicht zwischen einer mündigen Bürgerschaft und einer Unbürokratischen Staatstätigkeit. So schwindet in Europa eine verantwortungsbewusste Öff entlichkeit, die sich für das Gemeinwohl einsetzt. Dringende kulturelle und soziale Einrichtungen der Infrastruktur werden vernachlässigt, was insbesondere die Zukunft des Bildungsbereiches gefährdet. Die Alterung und die steigenden sozialen Aufwendungen, insbesondere die Gesundheitskosten tragen dazu bei, dass, ein erheblicher Teil der Bevölkerung in der Nähe der Armutsgrenze lebt. Die Kommerzialisierung der Sozialleistungen gefährdet oft die Altersversorgung. Gemeinsam mit real sinkenden Arbeitseinkommen öff net sich die Einkommensschere zwischen Arm und Reich weiter.”

Das Memorandum schließt jedoch mit positiven Worten: „Dennoch steht die Europäische Union – wie der Umgang mit der Finanzkrise gezeigt hat - auf politisch festem Boden, aber um den Preis der sozialen Probleme. Die Europäische Politik kann Führungsstärke beweisen, wenn sie sich dieser Probleme annimmt.”

Die Privatversicherung wird bei dieser Problemlösung ein höchst willkommener Partner sein.

1/2015

9

Apstrakt

Zakon o rešavanju sukoba zakona, kao osnovni izvor međunarodnog privatnog prava Republike Srbije, ne sadrži posebnu kolizionu normu za direktan zahtev oštećenog prema štetnikovom osiguravaču. Nedostatak specijalnog kolizionog pravila koje bi odredilo mero-davno pravo za ovo pravno pitanje može se, u osnovi, prevazići na dva načina. Najpre, problem se može reši-ti kvalfi kacijom, putem koje se dolazi do primene one kolizione norme čija pravna kategorija može obuhva-titi i pitanje direktnog zahteva oštećenog (što predstav-lja uobičajeni put rešavanja ovakvih problema). Sama kvalifi kacija direktnog zahteva može biti problematič-na zbog njegove tesne povezanosti kako sa vanugovor-nom odgovornošću osiguranika, tako i sa ugovorom o osiguranju, pa se postavlja pitanje da li treba primeniti kolizionu normu za delikte (deliktni statut) ili kolizi-onu normu za ugovore (ugovorni statut). Drugi način prevazilaženja problema bio bi izgradnja novog (speci-jalnog) kolizionog pravila za pitanje direktnog zahteva oštećenog na osnovu čl. 2 Zakona o rešavanja sukoba zakona koji služi za popunjavanje pravnih praznina. U ovom radu autor analizira oba ova načina, posvećujući posebnu pažnju određivanju domašaja čl. 2 Zakona o rešavanja sukoba zakona, kreiranju novog kolizionog pravila za direktan zahtev oštećenog i utvrđivanju nje-govog polja primene. Na kraju, autor se osvrće i na ko-liziona pravila o direktnom zahtevu oštećenog iz Haške kovencije o merodavnom pravu za drumske saobraćaj-ne nezgode iz 1971. godine.

Ključne reči: čl. 2 Zakona o rešavanju sukoba zakona, kreiranje novog kolizionog pravila, Haška konvencija iz 1971.

1. UVOD

U literaturi međunarodnog privatnog prava po-deljena su mišljenja o određivanju merodavnog prava za direktan zahtev oštećenog, kao trećeg lica, protiv štetnikovog osiguravača, tj. osiguravača odgovornog lica1. Razlog ove neusaglašenosti leži u činjenici da je direktni zahtev oštećenog tesno povezan kako sa samim štetnim događajem, tako i sa ugovorom o osiguranju, pa se, u osnovi, spor svodi na pitanje, da li se na direk-tnu tužbu primenjuje deliktni statut (pravo merodav-no za građanskopravni delikt, odnosno vanugovornu odgovornost za štetu) ili ugovorni statut (pravo me-rodavno za ugovor o osiguranju) ili, pak, treba pribeći supsidijernoj ili alternativnoj primeni ova dva statuta (von Hoff mann, 2001, 615–617; Đorđević, 2010, 9–10). Kada je reč o međunarodnom privatnom pravu Srbije, domaća literatura se zanemarljivo bavila ovim proble-mom, dok Zakon o rešavanju sukoba zakona sa propisi-ma drugih zemalja (u daljem tektu: ZRSZ), kao osnov-ni izvor domaćeg međunarodnog privatnog prava, ne sadrži posebnu kolizionu normu za direktan zahtev oštećenog. Ipak, jedna takva norma postoji u Haškoj konvenciji o merodavnom pravu za drumske saobra-ćajne nezgode iz 1971. godine (u daljem tekstu: HK), koja ima erga omnes dejstvo i predstavlja sastavni deo pravnog poretka Srbije.

U ovom radu pokušaćemo da tumačenjem ZRSZ utvrdimo kako, tj. na osnovu koje kolizione norme, se određuje merodavno pravo za direktan zahtev ošteće-nog protiv osiguravača odgovornog lica. Nepostojanje posebnog kolizionog pravila u ZRSZ može se prevazići putem kvalifi kacije direktnog zahteva oštećenog (pod-

1 Radi pojednostavljenja, u ovom radu termine „štetnik” i „odgovorno lice” koristimo kao sinonime, iako smo potpuno svesni da u konkretnom slučaju to mogu biti i različita lica, tj. da jedno lice bude štetnik, a da drugo lice bude odgovorno za štetu.

ČLANCI

Doc. dr Slavko ĐORĐEVIĆ*

Određivanje merodavnog prava za direktan zahtev oštećenog prema štetnikovom osiguravaču

u međunarodnom privatnom pravu Republike SrbijeUDK: 341.922:368.2Primljen: 3. 2. 2015.Prihvaćen: 15. 2. 2015.Pregledni naučni rad

Univerzitet u Kragujevcu, Pravni fakultet, Kragujevac. E-mail: slavko.djordjevic77@gmail.com.

1/2015

10 SLAVKO ĐORĐEVIĆ

naslov 2) ili kreiranjem novog (posebnog) kolizionog pravila na osnovu čl. 2 ZRSZ koji služi za popunjavanje pravnih praznina (podnaslov 3). Pored toga, osvrnuće-mo se i na odredbu čl. 9 HK, koja sadrži posebnu kolizi-onu normu za ovo pitanje (podnaslov 4).

2. KVALIFIKACIJA DIREKTNE TUŽBE OŠTEĆENOG I „PRONALAŽENJE”

ODGOVARAJUĆE KOLIZIONE NORME U ZRSZ

Kada zakon ne sadrži posebno koliziono pravilo za jedno konkretno pravno pitanje, tada se, po redovnom toku stvari, vrši „potraga” za onim kolizionim pravilom koje sadrži širu pravnu kategoriju koja može obuhvatiti i to pravno pitanje. Ova „potraga” predstavlja sastavni deo procesa kvalifi kacije u međunarodnom privatnom pravu (Jakšić, 2008, 262–267). S obzirom na to da ZRSZ ne poznaje posebnu kolizionu normu za direktan zah-tev oštećenog protiv štetnikovog osiguravača, potreb-no je izvršiti kvalifi kaciju direktnog zahteva oštećenog kako bi se „pronašla” odgovarajuća koliziona norma koju treba primeniti na ovo pitanje.

Prema preovlađujućem mišljenju u literaturi me-đunarodnog privatnog prava, kvalifi kacija2 se defi niše kao jedinstveni proces koji podrazumeva supsumpciju jednog pravnog pitanja (koje proizilazi iz činjeničnog stanja sa elementom inostranosti) pod odgovarajuću pravnu kategoriju kolizione norme, s jedne strane, i supsumpciju materijalnopravnih normi merodavnog prava, takođe, pod pravnu kategoriju odabrane kolizi-one norme, s druge strane (Kropholler, 2001, 110; Neu-haus, 1976, 112 i dalje; Weber, 1986, 230; Jakšić3, 2004, 59). Iz ove defi nicije proizilazi da se kvalifi kacija sastoji iz dve faze4. U prvoj fazi (tzv. prva kvalifi kacija) vrši se supsumpcija pravnog pitanja pod pravnu kategoriju odgovorajuće kolizione norme u skladu sa shvatanjima

2 U literaturi ne postoji jedinstvena saglasnost gotovo ni o jednom pitanju koje je vezano za problem kavalifi kacije u međunarodnom privatnom pravu. Saglasnosti, dakle, nema o pojmu, predmetu i statutu kvalifi kacije (Weber, 1986, 78 i dalje, 203 i dalje).

3 Zanimljivo je da samo prof. Jakšić u našoj literaturi kvalifi kaciju defi niše kao jedinstveni dvofazni proces (sa čime se i mi slažemo). Gotovo svi ostali domaći autori zastupaju teoriju stepenaste kvalifi kacije, prema kojoj kvalifk acija nije jedinstveni proces, već postupak podeljen u dva stepena, gde važe različita merila (Dika, Knežević, Stojanović, 1991, 35 i dalje; Varadi, Bordaš, Knežević, 99 i dalje; Varadi, Bordaš, Knežević, Pavić, 2007, 128-129; Stanivuković, Živković, 2008, 245 i dalje).

4 Kvalfi kaciju u međunarodnom privatnom pravu gotovo svi autori dele u dve osnovne faze, bez obzira da li je shvataju kao jedinstven proces ili stepenasto.

i sistematikom građanskog prava lex fori; to zapravo znači da se vrši izbor kolizione norme koju treba pri-meniti u konkretnom slučaju. U drugoj fazi (tzv. druga kvalifi kacija) vrši se izbor merodavnih materijalno-pravnih normi u skladu sa lex cause, ali i sa smislom i ciljem pravne kategorije domaće kolizione norme koja je odabrana u prvoj fazi (Jakšić, 2004, 77). Za nas je važ-na prva faza kvalifi kacije koja se vrši lege fori, tako da je potrebno utvrditi kojoj materiji domaćeg građanskog (obligacionog) prava pripada direktan zahtev ošteće-nog prema štetnikovom osiguravaču i, nakon toga, ga supsumirati pod pravnu kategoriju jedne od kolizionih normi iz ZRSZ.

U obligacionom pravu Republike Srbije direktan za-htev oštećenog protiv štetnikovog osiguravača uređen je u čl. 941 Zakona o obligacionim odnosima (u daljem tekstu: ZOO) koji važi za sve vrste osiguranja od od-govornosti. Odredba stava 1 ovog člana predviđa da u slučaju osiguranja od odgovornosti oštećeni može za-htevati neposredno od osiguravača naknadu štete koju je pretrpeo događajem za koji odgovara osiguranik, i to najviše do iznosa osiguravačeve obaveze.5 Prema tome, pravo oštećenog da direktno zahteva naknadu štete od osiguravača odgovornog lica izričito je predviđeno za-konom i to u cilju njegovog obezbeđenja. Otuda, osnov direktnog zahteva, odnosno njegov izvor nastanka nije u ugovoru o osiguranju, već se temelji na zakonu. Ipak, s pravom prof. Šulejić ističe da se svi pravni od-nosi (obligacioni odnosi) u krajnjoj liniji zasnivaju na zakonu, te je stoga potrebno pronaći „bliži imenitelj” (Šulejić, 2005, 405). Prema njegovom mišljenju (koje je vladajuće u domaćoj literaturi), direktan zahtev ošteće-nog prema osiguravaču „izvire” iz štete koju je pretprelo oštećeno lice, što znači da je iste pravne prirode kao i za-htev oštećenog za naknadu štete prema osiguraniku, tj. neposredno pravo oštećenog nastaje iz povrede nanete štetom, a zakon iz toga daje oštećenom direktnu tužbu kojom on isključivo može da koristi naknadu iz osigu-ranja (Šulejić, 2005, 405). U prilog ovom stavu može se navesti i činjenica da čl. 380 st. 5 ZOO predviđa da se na zastarelost neposrednog zahteva oštećenog prema osi-guravaču primenjuju rokovi koji važe za zastarevanje zahteva za naknadu štete. Prema tome, nema sumnje da je neposredni zahtev oštećenog prema osiguravaču vanugovorne (deliktnopravne) prirode, pri čemu se ne sme zanemariti činjenica da je obim ovog zahteva vezan za ugovor o osiguranju, jer je visina naknade oštećenog ograničena iznosom osiguravačeve obaveze.

5 Neposredni zahtev oštećenog prema osiguravaču redovno se vezuje za obavezna osiguranja. Otuda, odredbe čl. 24 i 25 Zakona o obaveznom osiguranju u saobraćaju detaljno uređuju ovaj zahtev kod obaveznog osiguranja vlasnika motornih vozila od odgovornosti za štetu pričinjenu trećim licima.

1/2015

11

Određivanje merodavnog prava za direktan zahtev oštećenog prema štetnikovom osiguravaču...

Ako se, dakle, ima u vidu da je, prema srpskom pra-vu (lege fori), direktan materijalnopravni zahtev ošte-ćenog prema osiguravaču odgovornog lica vanugovor-ni (deliktnopravni) zahtev, nameće se zaključak da za određivanje merodavnog prava treba primeniti kolizio-nu normu iz čl. 28 st. 1 ZRSZ koja za pravnu kategoriju ima vanugovornu odgovornost za štetu. To znači da se primenjuje lex loci delicti commissi (deliktni statut) koji kod distancionih delikata, shodno pomenutom članu, može biti bilo pravo države u kojoj je preduzeta štet-na radnja, bilo pravo države u kojoj je nastupila štetna posledica, zavisno od toga koje je od ova dva prava po-voljnije za oštećenog. Ovaj stav potvrđuje i čl. 53 ZRSZ koji uređuje međunarodnu nadležnost srpskih sudo-va u sporovima o vanugovornoj odgovornosti za štetu (Dika, Knežević, Stojanović, 1991, 196–198). Prema čl. 53 st. 1 ZRSZ, sud Republike Srbije je nadležan za sporove o vanugovornoj odgovornosti za štetu, ako ta nadležnost postoji prema pravilima o opštoj nadležno-sti ili ako je šteta nastala na teritoriji Republike Srbije, a u st. 2 ovog člana je predviđeno da se na određivanje nadležnosti za sporove protiv osiguravača radi nakna-de štete na osnovu propisa o neposrednoj odgovornosti primenjuje pravilo iz st. 1. Prema tome, proizilazi da je pitanje direktnog zahteva oštećenog prema osiguravaču obuhvaćeno vanugovornom odgovornošću za štetu iz čl. 53 st. 1 ZRSZ. Otuda bi istu logiku trebalo slediti i kod primene čl. 28 ZRSZ – putem kolizione norme za vanugovornu odgovornost iz čl. 28 ZRSZ određuje se i merodavno pravo za direktan zahtev oštećenog prema štetnikovom osiguravaču.

Kod primene deliktnog statuta postavlja se pitanje njegovog obima, tj. na koja se sve pravna pitanja u vezi sa direktnim zahtevom oštećenog primenjuje deliktni statut koji se određuje primenom čl. 28 ZRSZ? Pošto odgovor na ovo pitanje nije do sada dat u domaćoj lite-raturi i sudskoj praksi, mi ćemo pokušati to da učinimo, oslanjajući se delimično i na stavove strane literature. Najpre, pitanje da li je direktni zahtev dopušten ceni se, bez ikakve sumnje, prema deliktnom statutu, s tim što pod „dopuštenošću” treba razumeti da je deliktnim statutom izričito predviđen direktni zahtev oštećenog, tj. da je on propisan zakonom ovog pravnog sistema in abstracto. Za postojanje direktnog zahteva in concreto, tj. da li oštećeni ima pravo na direktan zahtev u kon-kretnom slučaju, moraju se ostvariti uslovi za njegov nastanak, a to su vanugovorna odgovornost osigurani-ka za štetu, za koju je takođe merodavan deliktni statut, i postojanje punovažnog ugovora o osiguranju, koje se ceni prema ugovornom statutu (pravu merodavnom za ugovor o osiguranju koje se određuje na osnovu čl. 19 i 20 tač. 13 ZRSZ). Deliktni statut uređuje i pitanje za-starelosti direktnog zahteva koje se, u izvesnom smislu,

može posmatrati i kao jedan od uslova za njegovu do-puštenost. Kada je reč o prigovorima osiguravača pre-ma oštećenom kao trećem licu koji potiču iz ugovora o osiguranju, mišljenja su podeljena. Prema jednom sta-novištu (von Hoff mann, 2001, 623), na ove prigovore primenjuje se deliktni statut, prema drugom stanovi-štu ugovorni statut (Mansel, 1986, 37), a prema trećem (Micha, 2010, 202–203), za koje se i mi zalažemo, dopu-štenost ovih prigovora se ceni prema statutu merodav-nom za direktni zahtev (kod nas je to deliktni statut), dok se na pretpostavke za njihovo postojanje primenju-je ugovorni statut. Pitanje određivanja najvišeg iznosa naknade koju osiguravač treba da isplati oštećenom potpada pod ugovorni statut, s obzirom na to da se ovaj iznos obračunava na osnovu sume pokrića iz ugovora o osiguranju (Mansel, 1986, 36; Micha, 2010, 203).

Najzad, s obzirom na to da se za distancione delik-te, na osnovu čl. 28 ZRSZ, utvrđuje povoljnije pravo za oštećenog, postavlja se pitanje u pogledu kojih pravnih pitanja sud treba da upoređuje rešenja prava mesta rad-nje i prava mesta posledice da bi utvrdio koje je od ova dva prava povoljnije za oštećenog? Prema našem mi-šljenju, to su pitanja dopuštenosti direktnog zahteva, zastarelosti direktnog zahteva i dopuštenosti prigovora osiguravača prema oštećenom. Kada je reč o vanugo-vornoj odgovornosti osiguranika za štetu, merodavno pravo se, na osnovu čl. 28 ZRSZ, određuje odvojeno od prava merodavnog za direktni zahtev (iako predstavlja uslov za njegov nastanak), tako da se u krajnjem rezul-tatu može dogoditi da je za vanugovornu odgovornost povoljnije jedno (na primer, pravo mesta radnje), a za direktan zahtev oštećenog drugo pravo (na primer, pra-vo mesta posledice).

3. KREIRANJE NOVE KOLIZIONE NORME NA OSNOVU ČL. 2 ZRSZ?

Može se postaviti pitanje, da li bi srpski sud mogao da formuliše posebnu kolizionu normu za direktnu tuž-bu oštećenog protiv osiguravača odgovornog lica na osnovu čl. 2 ZRSZ, koji uređuje popunjavanje pravnih praznina?

Prema čl. 2 ZRSZ, ako za neki građanskopravni od-nos nema kolizione norme u ovom zakonu, „shodno se primenjuju odredbe i načela ovog zakona, načela do-maćeg pravnog poretka i načela međunarodnog privat-nog prava”. U pogledu tumačenja ove odredbe u doma-ćoj literaturi se, kao gotovo jedino sporno, raspravljalo pitanje redosleda korišćenja ovih izvora u popunjava-nju pravnih praznina. Zauzet je stav da čl. 2 ZRSZ tre-ba tumačiti široko, tako da se organ primene prava ne mora pridržavati navedenog redosleda, već pomenute

1/2015

12 izvore može alternativno (a mi bismo dodali i kombi-novano) koristiti u cilju pronalaženja najboljeg rešenja (Dika, Knežević, Stojanović, 1991, 12–13; Varadi, Bor-daš, Knežević, Pavić, 2007, 79–80; Stanivuković, Živko-vić, 2008, 67). Pored toga, samo su profesori M. Stani-vuković i M. Živković uložili dodatne napore da pruže nešto bliža objašnjenja u pogledu tumačenja čl. 2 ZRSZ. Oni su, najpre, utvrdili nekoliko osnovnih načela ZRSZ na kojima se temelje kolizione norme ovog zakona (na-čelo najbilže veze; načelo primene prava državljanstva u statusnim, porodičnim i naslednim odnosima; načelo in favorem negotii; načelo zaštite slabije strane i načelo zabrane diskriminacije po polu) i koja mogu poslužiti organu primene prava pri kreiranju novog kolizionog pravila koje treba da popuni pravnu prazninu (Stani-vuković, Živković, 2008, 67). Kada je reč o načelima međunarodnog privatnog prava (kao poslednjem na-vedenom izvoru u čl. 2 ZRSZ), ovi autori smatraju da pod ovim načelima treba razumeti konkretna opštepri-hvaćena koliziona pravila koja nacionalni zakonodavci predviđaju za rešenje pravnog pitanja koje nije regulisa-no u našem međunarodnom privatnom pravu (Stani-vuković, Živković, 2008, 68).

Prema našem mišljenju, izneti stavovi u domaćoj li-teraturi ne rasvetljavaju u dovoljnoj meri sve nedoumi-ce koje mogu nastati u tumačenju i primeni čl. 2 ZRSZ, te zato smatramo da je neophodno pristupiti dodatnim objašnjenjima i preciziranjima. Neupuštajući se dublje u utvrđivanje samih načela ZRSZ i načela međunarod-nog privatnog prava (koja, smatramo, nisu dovoljno istražena, tako da gore navedena lista treba da bude dopunjena), mišljenja smo da je, za potrebe naših istra-živanja u ovom radu, neophodno razgraničiti situaci-ju u kojoj se problem nepostojanja posebne kolizione norme za jedno pravno pitanje može otkloniti kvalifi -kacijom od situacije u kojoj to treba učiniti kreiranjem novog kolizionog pravila na osnovu čl. 2 ZRSZ.

U prethodnom odeljku problem nepostojanja po-sebne kolizione norme za direktan zahtev oštećenog prema štetnikovom osiguravaču rešili smo kvalifi kaci-jom, tj. kvalifi kovali smo ga kao deliktnopravno pita-nje i supsumirali pod kolizionu normu za vanugovornu odgovornost za štetu iz čl. 28 ZRSZ. Ako se ima u vidu polje primene ZRSZ koje obuhvata većinu građansko-pravnih odnosa, čini se da se u velikom broju slučajeva popunjavanje pravnih praznina upravo može otkloniti kvalifi kacijom. Pored toga, mogao bi se izvući zaključak da to nalaže i sam čl. 2 ZRSZ kada, kao jedan od izvo-ra za popunjavanje pravnih praznina, navodi analognu (shodnu) primenu odredaba ZRSZ. Naime, analogija u pravu znači da se na jedan slučaj koji nije regulisan za-konskom normom primenjuje zakonska norma koja je predviđena za neki drugi slučaj koji je sa njim sličan, i

to upravo na osnovu te sličnosti (Lukić, Košutić, 2003, 454 i dalje). Otuda, sledi da analogna primena odreda-ba ZRSZ znači da se na jedan građanskopravni odnos, odnosno građanskopravno pitanje koje nije posebno uređeno u ZRSZ primenjuje koliziona norma iz ZRSZ koja uređuje sličan građanskopravni odnos, odnosno slično građanskopravno pitanje. „Sličnost” pravnih od-nosa ili pravnih pitanja u smislu čl. 2 ZRSZ utvrđuje se, po našem mišljenu, prvenstveno na osnovu sistematike domaćeg građanskog prava i pravne prirode pravnog odnosa, odnosno pravnog pitanja (na primer, da li je u konkretnom slučaju reč o ugovornopravnom ili delik-tnopravnom odnosu itd.), pa se može zaključiti da se analogna primena odredaba ZRSZ može, u određenoj meri, poklopiti sa kvalfi kacijom, tj. njenom prvom fa-zom, jer se, u osnovi, u oba slučaja vrši supsumiranje pravnih odnosa i pravnih pitanja, za koje ne postoje po-sebne kolizione norme, pod kolizione norme ovog za-kona koje uređuju slične (tj. srodne, istovrsne) pravne odnose i pravna pitanja.

Prema tome, nepostojanje posebne kolizione nor-me za jedno konkretno pravno pitanje često se otkla-nja kvalifi kacijom. Posmatrajući striktno, to ne bi bilo moguće samo ako se radi o građanskopravnoj materiji koja uopšte nije obuhvaćena ZRSZ, kao što su na pri-mer prava intelektualne svojine. U tom slučaju, organ primene prava mora pribeći čl. 2 ZRSZ kako bi kreirao novo koliziono pravilo upotrebom navedenih izvora za popunjavanje pravnih praznina, s tim što smatramo da bi najmanje imao koristi od shodne (analogne) prime-ne ostalih odredaba ZRSZ.

Ipak, ne može se zanemariti činjenica da postoje pravni odnosi i pravna pitanja koji su u tolikoj meri postali specifi čni da je očigledno da kolizione norme ZRSZ, pod čije pravne kategorije se oni mogu podvrći putem kvalifi kacije, nisu adekvatne i pravične za odre-đivanje merodavnog prava prema čijim normama se ovi odnosi i pitanja imaju urediti. Na primer, u doma-ćoj literaturi je već iznet stav da za pitanje odgovorno-sti zbog prekida pregovora treba na osnovu čl. 2 ZRSZ formulisati posebno koliziono pravilo koje bi upućivalo na pravo prebivališta lica koje prekida pregovore, iako bi se na osnovu kvalifi kacije ovog pitanja (koje je po na-šem pravu deliktnopravne prirode) došlo do primene kolizione norme za vanugovornu odgovornost za štetu iz čl. 28 ZRSZ (Dika, Knežević, Stojanović, 1991, 81 i 97). Isto bi se moglo reći i za ugovor o doživotnom iz-državanju (kod kojeg postoji problem kvalfi kacije zbog njegovih naslednopravnih dejstava) i ugovor o nasleđi-vanju za koje bi sigurno bilo smislenije kreirati posebna koliziona pravila na osnovu čl. 2 ZRSZ, nego primeniti važeće kolizione norme za ugovore i kolizione norme za nasleđivanje. Otuda, postavlja se pitanje da li je di-

SLAVKO ĐORĐEVIĆ

1/2015

13 rektan zahtev oštećenog protiv štetnikovog osiguravača u tolikoj meri specifi čan da iziskuje kreiranje posebnog kolizionog pravila na osnovu čl. 2 ZRSZ, a ukoliko jeste, kakvo bi ovo koliziono pravilo trebalo da bude?

Odgovor na postavljeno pitanje zavisi od materijal-nopravnih karakteristika direktnog zahteva oštećenog koje mogu opravdati formulisanje posebne kolizione norme za ovo pravno pitanje, kao i od nauke i prak-se međunarodnog privatnog prava koji moraju uočiti potrebu za posebnom kolizionom normom. Već smo istakli da je u našem pravu neposredni zahtev ošteće-nog prema osiguravaču vanugovorne (deliktnopravne) prirode, ali i da se ne sme izgubiti iz vida činjenica da je on snažno povezan sa ugovorom o osiguranju koji po-stoji između štetnika i osiguravača, te da je njegova rea-lizacija uslovljena ovim ugovorom, jer se obim naknade obračunava na osnovu visine osigurane sume iz ugovo-ra o osiguranju. Takođe, važno je istaći da se direktan zahtev propisuje isključivo radi pružanja zaštite ošteće-nom licu, što ukazuje da oštećenom treba pružiti zaštitu i na kolizionopravnom nivou. Upravo zbog ovih karak-teristika, u literaturi međunarodnog privatnog prava izneto je stanovište da pitanje, da li oštećeni ima pravo na direktan zahtev prema štetnikovom osiguravaču, ne treba isključivo prepustiti deliktnom statutu, već da tre-ba pristupiti supsidijernoj ili alternativnoj primeni de-liktnog i ugovornog statuta, što je bez sumnje u interesu oštećenog (von Hoff man, 2001, 617). Supsidijerna pri-mena znači da se na pitanje dopuštenosti direktnog za-hteva protiv štetnikovog osiguravača primarno prime-njuje deliktni statut, ali ako ovaj statut ne priznaje pravo na direktni zahtev, tada treba (supsidijerno) primeniti ugovorni statut, tj. pravo merodavno za ugovor o osigu-ranju (Firsching, 1983, 188). Kod alternativne primene je dovoljno da direktan zahtev oštećenog postoji bilo prema deliktnom, bilo prema ugovornom statutu, što znači da se primenjuje povoljnije pravo za oštećenog (Grundmann, 1985, 199; Graziano, 2009, 70–71). Al-ternativno vezivanje, za koje se, zbog ostvarenja intere-sa zaštite oštećenog, nedvosmisleno zalaže savremena literatura međunarodnog privatnog prava, predviđeno je u švajcarskom Zakonu o međunarodnom privatnom pravu iz 1987. (čl. 141), nemačkom Uvodnom zakonu za Građanski zakonik (čl. 40 st. 4), a našlo je svoje me-sto i u čl. 18 Rim II Uredbe o merodavnom pravu za vanugovorne obaveze (Đorđević, 2010, 9 i dalje).

Ako se, dakle, imaju u vidu materijalnopravne ka-rakteristike direktnog zahteva oštećenog (bliska pove-zanost i sa štetnim događajem i sa ugovorom o osigu-ranju) i njegov cilj (obezbeđenje zaštite oštećenog), kao i stanovišta savremene literature o potrebi postojanja posebne kolizione norme za ovo pravno pitanje (koja su već dobila potvrdu u uporednom zakonodavstvu),

smatramo da je pitanje direktnog zahteva oštećenog u dovoljnoj meri specifi čno da se opravda kreiranje no-vog kolizionog pravila na osnovu čl. 2 ZRSZ. Novo-kre-irano pravilo bi trebalo da predvidi alternativnu prime-nu deliktnog i ugovornog statuta, koja se može smatrati opšteprihvaćenim načelom međunarodnog privatnog prava u smislu čl. 2 ZRSZ (koji u načelima vidi izvor za popunjavanje pravnih praznina), i moglo bi da gla-si slično ili isto kao i čl. 18 Rim II Uredbe ili čl. 40 st. 4 Uvodnog zakona za Građanski zakonik Nemačke: „Oštećeni može neposredno da zahteva naknadu štete od osiguravača odgovornog lica, ako je to dopušteno bilo prema pravu merodavnom za vanugovornu od-govornost za štetu, bilo prema pravu merdovanom za ugovor o osi guranju.” Ipak, može biti sporno šta se sve može podvesti pod „dopuštenost” direktnog zahteva koji treba vrednovati po oba ova prava kako bi se utvr-dilo koje je od njih povoljnije (Micha, 2010, 160–205). Na primer, da li dopuštenost znači samo apstraktno propisivanje direktnog zahteva oštećenog u zakonu jednog od ovih prava ili obuhvata i utvrđivanje vanugo-vorne odgovornosti osiguranika koje predstavlja uslov za nastanak direktnog zahteva in concreto? Ako obu-hvata i vanugovornu odgovornost osiguranika, to znači da bi se i njeno utvrđivanje cenilo prema povoljnijem pravu za oštećenog, što se nama čini ne samo nelogič-nim (mogućnost primene ugovornog statuta na vanu-govornu odgovornost!), već i poptuno nepravičnim, jer nerazumno favorizuje oštećenog (naročito ako se tome doda i određivanje povoljnijeg deliktnog statuta prema čl. 28 ZRSZ). Takođe, sporno je i da li dopuštenost di-rektnog zahteva obuhvata i pitanje njegove zastarelosti koje bi moglo da ima ključnu ulogu kod utvrđivanja po-voljnijeg prava. Imajući ovo u vidu, nama se čini da je nemačka autorka, dr Marijana Miha (Marianne Micha), u svojoj doktorskoj disertaciji, pod naslovom „Der Di-rektanspruch im europäischen internationalen Priva-trecht”, predložila pravila za direktnu tužbu oštećenog (Micha, 2010, 222–223) koja bi nama mogla poslužiti kao uzor za formulisanje posebne kolizione norme na osnovu čl. 2 ZRSZ. Iako njen predlog ne može biti do-slovno preuzet iz objektivnih razloga (jer je sastavljen za potrebe izmena i dopuna Rim II Uredbe), sigurno je da dva ključna pravila mogu. Prvo pravilo je gotovo identično onom koje smo već predložili u prvom po-kušaju – dakle, treba predvideti alternativnu primenu deliktnog i ugovornog statuta, a drugo pravilo treba da pojasni na koja se pravna pitanja primenjuje prvo pra-vilo, tj. koja se pravna pitanja vrednuju prilikom utvrđi-vanja povoljnijeg od ova dva statuta za oštećenog. Ova (novo-kreirana) pravila bi glasila ovako:

„(1) Oštećeni može neposredno da zahteva naknadu štete od osiguravača odgovornog lica, ako je to predvi -

Određivanje merodavnog prava za direktan zahtev oštećenog prema štetnikovom osiguravaču...

1/2015

14 đeno bilo prema pravu merodavnom za vanugovornu odgovornost za štetu, bilo prema pravu merdavnom za ugovor o osiguranju.

(2) Pravo merodavno na osnovu stava 1 primenjuje se na postojanje direktnog zahteva, zastarelost direk-tnog zahteva, dužnosti oštećenog prema osiguravaču, dopušte nost (postojanje) prigovora koji potiču iz od-nosa štetnika i oštećenog i dopuštenost (postojanje) prigovora osigura vača prema oštećenom koji potiču iz ugovora o osigura nju. Na pretpostavke za isticanje pri-govora primenjuje se pravo koje je merodavno za prav-ni odnos iz kojeg ti prigovori proističu.”

Na kraju, moramo istaći da, iako smatramo da se na ovaj način može popuniti pravna praznina, nismo si-gurni da će se naši sudovi upustiti u takav poduhvat. U situaciji kada se pravna praznina može zaobići kvalifi -kacijom, mišljenja smo da će se sudija radije opredeliti za ovu opciju nego da vrednovanjem materijalnoprav-nih i međunarodnopravnih interesa (koje sigurno uk-ljučuje i izvesnu dozu subjektivnosti) kreira novo koli-ziono pravilo na osnovu čl. 2 ZRSZ.

4. DIREKTAN ZAHTEV OŠTEĆENOG U HAŠKOJ KONVENCIJI O

MERODAVNOM PRAVU ZA DRUMSKE SAOBRAĆAJNE NEZGODE

Najzad, ostaje nam da se nakratko osvrnemo na HK iz 1971. godine, koja se u Srbiji primenjuje bez obzira na reciprocitet i koja, za razliku od ZRSZ, sadrži po-sebno koliziono pravilo za direktan zahtev oštećenog prema osiguravaču odgovornog lica.

HK se primenjuje na građansku vanugovornu odgo-vornost koja proistekne iz saobraćajne nezgode u kojoj učestvuje jedno ili više vozila, nezavisno od toga da li su motorna ili ne, i koja se dogodila u saobraćaju na jav-nim putevima, javnim površinama ili čak na privatnim površinama kojima određena lica imaju pristup (čl. 1). Kao opšte pravilo, čl. 3 HK predviđa da se na vanugo-vornu odgovornost koja proistekne iz ovakve nezgode primenjuje pravo države u kojoj se dogodila nezgoda (lex loci delicti commissi). Ipak, čl. 4 HK predviđa veliki broj izuzetaka od ovog pravila koji upućuju na prime-nu prava mesta registracije vozila, tako da se može reći da je HK predvidela jednu složenu kombinaciju me-sta nezgode i mesta registracije vozila za određivanje merodavnog prava. Ova koliziona pravila se dodatno komplikuju čl. 5 HK koji, služeći ce merilima čl. 3 i 4 HK, uređuje merodavno pravo za vanugovornu odgo-vornost za štetu nanetu stvarima u vozilu i van njega. U svakom slučaju, primenom odredbi čl. 3, 4 i 5 HK uvek se dolazi do primene bilo lex loci delicti commissi bilo

prava države registracije vozila, u zavisnosti od okolno-sti konkretnog slučaja.6

Čl. 9 HK sadrži posebnu kolizionu normu za pita-nje dopuštenosti direktnog zahteva oštećenog prema štetnikovom osiguravaču. Prema odredbama ovog čla-na, oštećeni ima pravo na direktan zahtev, ukoliko to predviđa pravo koje je merodavno na osnovu odredbi čl. 3, 4 ili 5 HK – dakle, pravo države nezgode, odnosno pravo države registracije vozila. Ako je shodno čl. 4 ili 5 merodavno pravo države registracije vozila, a ono ne dopušta direktan zahtev oštećenog prema osiguravaču, oštećeni će imati pravo na direktan zahtev ukoliko to predviđa pravo države u kojoj se saobraćajna nesreća dogodila (lex loci delicti commissi). Najzad, ako nijedno od prava koje bi bilo merodavno na osnovu odredaba HK ne dopušta direktan zahtev, oštećeni će imati pra-vo na ovaj zahtev ukoliko je to dopušteno prema pravu koje je merodavno za ugovor o osiguranju.

Kao što se može videti, odredbe čl. 9 HK predviđaju supsidijerne tačke vezivanja za dopuštenost direktnog zahteva oštećenog prema štetnikovom osiguravaču. Najpre se primenjuje deliktni statut koji, shodno odred-bama HK, može biti lex loci delicti commissi ili pravo dr-žave registracije vozila. Ako je merodavan lex loci delicti commissi koji ne predviđa direktan zahtev za oštećenog, supsidijerno se primenjuje ugovorni statut. Ukoliko je, pak, merodavno pravo države registracije vozila koje oštećenom ne daje pravo na direktan zahtev, supsidijar-no se primenjuje lex loci delicti commissi, a ako ni ovo pravo ne dopušta direktan zahtev, primenjuje se ugo-vorni statut (pravo merodavno za ugovor o osiguranju).

Supsidijerno vezivanje je postavljeno u interesu oštećenog, sa ciljem da se dođe do rešenja da oštećeni ima pravo na direktan zahtev prema osiguravaču odgo-vornog lica. Prema našem mišljenju, u cilju zaštite in-teresa oštećenog, najlogičnije je predvideti alternativno vezivanje za deliktni i ugovorni statut. Ipak, ni u kom slučaju ne želimo da umanjimo značaj i kvalitet čl. 9 HK koji je, u vreme kada je ova konvencija doneta (1971. godine), bez sumnje predstavljao moderno rešenje.

5. ZAKLJUČAK

S obzirom na to da ZRSZ ne sadrži specijalno kolizi-ono pravilo za direktan zahtev oštećenog prema osigu-ravaču odgovornog lica, merodavno pravo za ovo pita-nje može se odrediti na dva načina koja su razmatrana u ovom radu:

6 Zbog ograničenog obima ovog rada nećemo detaljnije analizirati ove odredbe niti je ova analiza za našu temu neophodna (Varadi, Bordaš, Knežević, Pavić, 2007, 450-456).

SLAVKO ĐORĐEVIĆ

1/2015

15 1) Prema redovnom toku stvari, nepostojanje speci-jalnog kolizionog pravila za jedno pravno pitanje otkla-nja se kvalifi kacijom, putem koje se dolazi do primene kolizione norme čija pravna kategorija može obuhvatiti to pravne pitanje. Budući da se direktan zahtev ošteće-nog, prema domaćem pravu (lex fori), kvalifi kuje kao deliktnopravno pitanje, merodavno pravo se određuje primenom kolizione norme za vanugovornu odgovor-nost za štetu iz čl. 28 ZRSZ. Primenjuje se, dakle, delik-tni statut.

2) Drugi način jeste da se na osnovu čl. 2 ZRSZ krei-ra novo koliziono pravilo za direktan zahtev oštećenog, što može biti sporno ako se ima u vidu da se kvalifi ka-cijom može rešiti problem. Prema našem mišljenju (za koje se može, doduše u pogledu nekih drugih pravnih pitanja, naći utemeljenje u domaćoj literaturi), pitanje direktnog zahteva oštećenog prema štetnikovom osi-guravaču je, imajući u vidu svoje materijalnopravne karakteristike, u dovoljnoj meri specifi čno da bi moglo imati poseban kolizionopravni tretman, tako da ima

opravdanja da se za ovo pitanje kreira posebna kolizi-ona norma na osnovu čl. 2 ZRSZ. Imajući u vidu stano-višta u savremenom međunarodnom privatnom pravu i rešenja novijih kodifi kacija, novo kreirano koliziono pravilo bi trebalo da predvidi alternativnu primenu deliktnog i ugovornog statuta i moralo bi da bude do-punjeno jednom posebnom odredbom koja bi odredila na koja se pravna pitanja u vezi sa direktnim zahtevom primenjuje ovo koliziono pravilo.

Haška konvencija o merodavnom pravu za drum-ske saobraćajne nezgode iz 1971. godine sadrži u čl. 9 posebno koliziono pravilo za direktan zahtev oštećenog koje predviđa supsidijernu primenu deliktnog i ugovor-nog statuta. Iako smatramo da je alternativno vezivanje za ova dva statuta jedino adekvatno i pravično rešenje koje na najbolji način vodi računa o interesima ošteće-nog, ne može se prenebregnuti značaj i kvalitet čl. 9 HK, ako se ima u vidu da je ova konvencija usvojena daleke 1971. godine.

Određivanje merodavnog prava za direktan zahtev oštećenog prema štetnikovom osiguravaču...

Slavko DJORDJEVIC, PhDAsisstant Professor, Faculty of Law, Kragujevac

Determination of applicable law for direct action against insurer in Serbian private international law

UDC: 341.922:368.2Systematic scientifi c work

SUMMARY

In this paper author deals with problem of determining the law applicable to direct action against insurer that arises because Serbian PIL Act does not contain the special confl ict rule for this issue. Basically, there are two solutions for the problem that are in detail discussed by author. Firstly, it may be solved in the process of characterisation (qualifi cation) which is usual way for solving this kind of problems. In Serbian legal system the direct action against insurer is classifi ed as the issue that belongs to non-contractual (tort) liability, so it means that confl ict rule for tort liability contained in art 28 of PIL Act shall apply to this issue. However, pursuant to art 2of PIL Act, which serves for fi ling the gaps in this act, there is a possibility to create the new (special) confl ict rule for direct action (second solution). Th e undertaking this task is disputable, since the problem of missing rule may be avoided by characterisation. Despite of that,

author fi nds that the creation of special confl ict rule might be undertaken because of specifi c substantial characteristics of direct action against insurer in Serbian law (i.e. its close connection to delictual liability as well as to insurance contract and its aim to protect the person sustaining damage) that may justify its independent private international law treatment. Having in mind the opinions in contemporary literature of private international law as well as the solutions of some modern codifi cations, author suggests that the newly created confl ict rule should provide alternative application of law applicable to tort liability and law applicable to insurance contract which have to be added with one special provision that regulates scope of its application.

Key words: art 2 of PIL Act, creation of new confl ict rule, Hague Traffi c Accident Convention

1/2015

16 SLAVKO DJORDJEVIC

LITERATURA (REFERENCES)

Dika, M., Knežević, G., Stojanović, S. (1991). Komentar Zakona o međunarodnom privatnom pravu i procesnom pra-vu, Beograd: Nomos.

Đorđević, S. (2010). Merodavno pravo za direktnu tužbu oštećenog protiv štetnikovog osiguravača prema pravilima Regulative „Rim II“, Revija za pravo osiguranja, 9 (1), 9–16.

Firsching, K. (1983). Anwendungsbereich des Deliktssta-tut, Vorschläge und Gutachten zur Reform des deutschen inter-nationalen Privatrechts der außervertraglichen Schuldverhäl-tnisse (Hrsg. E.von Caemmerer), Tübingen: Mohr Siebeck, 181–189.

Graziano,T.K. (2009). Das auf außervertragliche Schuld-verhältnisse anzuwendende Recht nach Inkraft treten der Rom II-Verordnung, RabelsZ 73, 1–76.

Grundmann, S. (1985). Qualifi kation gegen Sachnorm, de-utsch-portugiesische Beiträge zur Autonomie des internationa-len Privatrechts, München: C. H. Beck.

von Hoff mann, B. (2001). Art. 38–42, Staundinger, Julius, Kommenta rzum Bürgerlichen Gesetztbuch mit Einfürungsge-setzt und Nebengesetzen: Einfürungsgesetz zum Bürglichen Ge-setzbuch/IPR, Berlin: Sellier – de Gruyter.

Jakšić, A. (2004). Član 9 ZMPP-a i osnovni pojmovi me-đunarodnog privatnog prava, Dvadeset godina zakona o me-đunarodnom privatnom pravu – zbornik radova, Niš: Centar za publikacije Pravnog fakulteta u Nišu, 57–79.

Jakšić, A. (2009). Međunarodno privatno pravo, Beograd: DJB Diagonala.

Konvencija o zakonu koji se primenjuje na drumske sao-braćajne nezgode iz 1971. godine, Službeni list SFRJ – Među-narodni ugovori. br. 26/76.

Kropholler, J. (2001). Internationales Privatrecht, 4. Aufl ., Tübingen: Mohr Siebeck.

Lukić, R., Košutić, B. (2003). Uvod u pravo, Beograd: Služ-beni list SCG.

Mansel, H.P. (1986).DirektansprüchegegenHaft pfl ichtver-sicherer: anwendbares Recht und internationale Zuständigkeit, Heidelberg: v. Decker & C. F. Müller.

Micha, M. (2010), Der Direktanspruch im europäischen in-ternationalen Privatrecht, Tübingen: Mohr Siebeck.

Neuhaus, P. H. (1976).Die Grundbegriff e des internationa-len Privatrechts, 2. Aufl ., Tübingen: Mohr Siebeck.

Stanivuković, M., Živković, M. (2008). Međunarodno pri-vatno pravo, Beograd: Službeni glasnik.

Šujelić, P. (2005). Pravo osiguranja, Beograd: Centar za publikacije Pravnog fakulteta u Beogradu.

Varadi, T., Bordaš, B., Knežević, G., Pavić, V. (2007). Me-đunarodno privatno pravo, Beograd: Službeni glasnik.

Varadi, T., Bordaš, B.,Knežević, G. (2001).Međunarodno privatno pravo, Novi Sad: Forum.

Weber, H. (1986). Die Th eorie der Qualifi kation, Tübin-gen: Mohr Siebeck.

Zakon o obaveznom osiguranju u saobraćaju, Službeni glasnik RS. br. 51/2009 i 78/2011.

Zakon o obligacionim odnosima, Službeni list SFRJ. br. 29/78, 39/85, 45/89 – odluka USJ i 57/89, Službeni list SRJ. br. 31/93 i Službeni list SCG. br. 1/2003 – Ustavna povelja.

Zakon o rešavanju sukoba zakona sa propisima drugih ze-malja, Službeni list SFRJ. br. 43/82 i 72/82 – ispr., Službeni list SRJ. br. 46/96 i Službeni glasnik RS. br. 46/2006 – dr. zakon.

1/2015

17

Apstrakt

Prema pravu Evropske unije svi opšti i posebni uslovi potrošačkih ugovora moraju biti jednostavni i razumljivi kako bi potrošač mogao da razume o kojoj se vrsti i obimu njegovih ugovornih obaveza radi. Ova teorija integrisana je u pravnim sistemima svih država članica EU. Ona je, takođe, integrisana i u grčki prav-ni sistem Zakonom br. 2251/1994 (zaštita potrošača). Grčka sudska praksa određuje sadržinu tumačenja po-trošačkih ugovora o osiguranju primenom ove teorije i daje stabilan niz primera sudske primene pravila za jednostavno i razumljivo tumačenje uslova te vrste ugo-vora.

Ključne reči: potrošački ugovori o osiguranju, tran-sparentnost, razumljivost uslova

1. DIREKTIVA 93/13/EEC O NEPOŠTENIM USLOVIMA POTROŠAČKIH UGOVORA

Direktiva 93/13/EEC o nepoštenim uslovima po-trošačkih ugovora je direktiva Evropske unije kojom se reguliše primena iznenađujućih ili prevarnih klauzula privrednih društava u unapred sastavljenim ugovo-rima sa potrošačima. Direktiva sadrži spisak primera klauzula koje se smatraju nepoštenim, kao i principe na kojima se mnoge klauzule u potrošačkim ugovori-ma mogu smatrati nepoštenim. Nepoštene klauzule su ništave i, kao takve, ne obavezuju potrošače. Cilj te direktive je zaštita potrošača od ugovornih klauzula sa kojima se potrošač saglasio uprkos velikoj neravnoteži koju te klauzule uvode u prava i obaveze.

Direktiva je inkorporisana u grčki pravni sistem Za-konom br. 2251/1994 koji reguliše zaštitu potrošača. Zakon br. 2251/1994 primenjuje se u skladu sa Direk-tivom 93/13/EEC, dok grčko pravosuđe traži načine da u grčki pravni sistem uvede sve teoretske postavke

i principe iz odredbi i teleološkog tumačenja te direkti-ve.1 Jedan od tih principa je i princip transparentnosti koji važi u svim potrošačkim ugovorima.

2. POTREBA I RAZLOG ZA ZAŠTITOM POTROŠAČA U GRČKOM PRAVU

Opšti uslovi ugovora o osiguranju se unapred for-mulisane ugovorne klauzule koje obavezuju potrošača bez mogućnosti da o njima pregovara. U skladu sa čl. 2, st. 1 Zakona br. 2251/1994 opšti uslovi ugovora su oni „koji su unapred sastavljeni za neodređen broj budućih ugovora.”2 Opšti uslovi ugovora su klauzule koje su jed-nostrano, unapred sastavljene i koje nisu predmet pre-govaranja prilikom zaključenja ugovora. Kao unapred formulisani uslovi ugovora, njihova namena je da pred-stave standardnu i jednoobraznu sadržinu „neodređe-nog” broja ugovora, koje sastavlja društvo za osiguranje i sa njim upoznaje potrošača prilikom sačinjavanja ugo-vora i njihovog obaveznog prihvatanja.

Budući da opšte uslove ugovora nameće jedna ugo-vorna strana (društvo za osiguranje) drugoj ugovornoj strani (potrošaču), to dovodi do „preokretanja konven-cionalne pravde na štetu jedne ugovorne strane” (Delli-os, 2001a, 13). To je zato što položaj potrošača karakte-riše „inherentna nemogućnost uticaja na formulisanje sadržine ugovora” (Dellios, 2001a, 17) i nemogućnost odlučivanja o organizaciji koja bi obezbedila potpuno „miran i racionalan izbor” (Perakis, 1996, 114). Pored toga, društvo za osiguranje, kao mnogo iskusnije u po-gledu ugovaranja i organizaciono upotpunjeno kvalifi -kovanim osobljem, u prednosti je u odnosu na potro-šača. Zbog toga potrošač ima položaj slabije ugovorne

1 Areios Pagos 561/2014 NOMOS, Areios Pagos 430/2005 NOMOS, Areios Pagos 1001/2010 NOMOS, Piraeus Court of Appeal 72/2011 NOMOS.

2 Videti: Athens Multi Member Court of First Instance 711/2007 Companies Law 2007, 1336; Athens Multi Member Court of First Instance 119/2002 Companies Law 2003, 424.

ČLANCI

Prof. dr Iakovos E. VENIERIS*

„Jednostavni i razumljivi izrazi” u potrošačkim ugovorima o osiguranju prema grčkoj sudskoj praksi

UDK: 347.451:368:340.142(495)Primljen: 18. 2. 2015.Prihvaćen: 10. 3. 2015.Stručni rad

Pravni fakultet u Atini, e-mail: ven@valaw.gr.

1/2015

18 IAKOVOS E. VENIERIS

strane,3 odnos karakteriše nejednakost između ugovor-nih strana4 i informaciona asimetrija (Dellios, 2008a, čl. 2, st. 3, 28)5 u pogledu formulacije uslova ugovora, kao i u vezi sa pravnim i ekonomskim značajem njegove pri-mene.

To dovodi do višestrukih negativnih posledica koje, kada su kombinovane sa nepoznavanjem stvarne sa-držine uslova ugovora od strane potrošača, dovode do primene ugovorenih uslova koji utiču na ekonomski i pravni položaj potrošača kao ugovorne strane prema društvu za osiguranje. Potrošač usluga osiguranja vezan je ugovorom i u njemu predviđenim obavezama. Potro-šač je svestan toga, ali nedovoljno da bi shvatio obim svojih obaveza, posledice i još važnije: „Koja su prak-tična ekonomska i pravna dejstva primene klauzula iz ugovora o osiguranju?”

Jedno od rešenja gorenavedenog položaja slabije ugovorne strane, u kojoj se nalazi potrošač, daje prin-cip transparentnosti uslova ugovora o osiguranju. Efi -kasno primenjen, princip transparentnosti obezbeđuje da potrošač usluga osiguranja precizno može da utvrdi sadržaj ugovorenih uslova i ishod njihove primene.6 Po-trošač ne može da se pozove na neznanje i nema pravo da zanemari posledice transparentnih uslova ugovora o osiguranju. Svrha principa transparentnosti je da po-krije neizvesnost koja vlada kod potrošača zbog prego-varanja i da mu otkrije koja mu konvencionalna i tran-sakciona „oružja” stoje na raspolaganju. To dovodi do „jednakosti snaga”7 ugovornih strana i uravnoteženja ugovornih odnosa dovođenjem potrošača u ravnoprav-niji položaj.

3 O nepovoljnom pregovaračkom položaju: Areios Pagos Plenary 6/2006 Companies Law 2006, 665.

4 Athens Court of Appeal 4788/2008 Arm 2009, str. 1204. O ugovaračkoj neravnopravnosti: Piraeus Single Member Court of First Instance 5794/2005 NOMOS.

5 Consumer Ombudsman 12/2009 TNP DSA, Consumer Ombudsman 29/2009.

6 Nemačka sudska praksa je još od 80-ih godina XX veka imala stav: „Dobra vera (bona fi de) obavezuje one koji primenjuju opšte uslove poslovanja da prava i obaveze ugovornih strana predstave jasno i razumljivo kako bi isti prilikom zaključenja ugovora mogli sasvim jasno da sagledaju posledice uslova ugovora.” (Treu und Glauben verpfl ichten die Verwender allgemeiner Geschäft sbedingungen, die Rechte und Pfl ichten ihrer Vertragspartner eindeutig und verständlich darzustellen, damit diese sich bei Vertragsschluß hinreichend über die rechtliche Tragweite der Vertragsbedingungen klar werden können (vgl . BGHZ 97, 65 (73) = NJW 1986, 1335 = LM § 535 BGB Nr. 102 = WM 1986, 458; BGH, NJW 1983, 159 = LM § 138 (Bb) BGB Nr. 50 = WM 1982, 1354 (1358); NJW 1984, 171 = LM § 3 AGBG Nr. 6 = WM 1983, 1281 (1282, 1283); NJW 1988, 1726 = LM § 8 AGBG Nr. 12 = WM 1988, 821 (824); NJW 1989, 222 = WM 1988, 1780 (1783)).

7 BVerfG NJW 1998, 3216.

3. KONCEPT TRANSPARENTNOSTI U GRČKOM POTROŠAČKOM PRAVU

Grčko potrošačko pravo se zasniva na principu tran-sparentnosti koji obuhvata integrisanost prilikom sa-stavljanja, tumačenje i kontrolu opštih uslova ugovora (Mentis, 2000, 67). Taj princip je propisan Direktivom EU 93/13/EEC, čl. 4 II i 5, kojima je predviđena oba-veza kontrole pružanja usluga i nagrada, pod uslovom da relevantne klauzule nisu formulisane na precizan i razumljiv način (Council Directive, 1993, čl. 5). Princip transparentnosti inkorporisan je u grčki pravni sistem čl. 2, st. 1–3 I čl. 5 Zakona 2251/1994, čl. 2, st. 6 i čl. 7, tač. e, g, h, j, k, para. 2 (Dellios, 2001a, 377; Mentis, 2000, 65; Dellios, 2008b, par. 245, 312; Dellios, 2008a, par. 25; Dellios, 2013, par. 265; Eft hymiou, 2013, 30).

Transparentnost opštih uslova ugovora zahteva ra-zumljivost pravnih posledica ugovornih odredbi u vezi sa pravima i obavezama potrošača. Na osnovu pome-nute razumljivosti potrošač treba da zna „šta ga čeka” iz ugovora koji zaključuje, „gde se nalazi”, sa kojim uslovi-ma i sa kojom sadržinom će se suočiti prilikom izvrša-vanja ugovorne ili fi nansijske obaveze (Derleder, 2001, 2036). Neprecizne ili nejasne ugovorne odredbe sma-traju se nezakonitim (Reich, Micklitz, 2003, 508). Zbog toga je pružaocu usluga zabranjeno da koristi nepre-cizne ili nejasne klauzule radi poboljšanja sopstvenog položaja u odnosu na potrošača (Reich, Micklitz, 2003, 508). Posebno, nepovoljne ekonomske posledice i troš-kovi treba da budu jasno vidljivi. Zato princip transpa-rentnosti služi kao osnov za zabranu skrivanja troškova od potrošača, ali njegova primena takođe, dovodi ugo-vorne odnose do nivoa razumljivosti u pogledu tačne sadržine prava i obaveza (Stoff els, 2004, Rn. 562, 565).8

Princip transparentnosti ogleda se kroz najmanje tri smernice pomoću kojih pojedinac treba da razlikuje opšte uslove ugovora.9 Prva smernica odnosi se na pre-ciznost i razumljivost teksta ugovora (Mentis, 2000, 66; Dellios, 2013, 266, 377; Eft hymiou, 2013, 32) na način na koji potrošač usluga osiguranja može da na jasnom i razumljivom jeziku razlikuje značenje ugovornih klauzula. Druga smernica se odnosi na određenost ili odredivost sadržaja ugovornih odredbi, tako da potro-šač može da predvidi svoj pravni položaj kada one budu

8 BGH NJW 1999, 2779, BGH NJW 2000, 519.9 Areios Pagos 15/2007 NOMOS, Areios Pagos 652/2010

Companies Law 2010, 943; Areios Pagos 430/2005 Hellenic Justice 2005, 802; Areios Pagos 1030/2001 Companies Law 2001, 1125; Areios Pagos 296/2001 Hellenic Justice 2001, 1329; Athens Court of Appeal 2386/2006 Hellenic Justice 2006, 1467; Athens Court of Appeal 5253/2003 Commercial Law Review 2003, 643; Athens Court of First Instance 2856/2013 NOMOS, Athens Court of First Instance 840/2008 NOMOS.

1/2015

19

„Jednostavni i razumljivi izrazi” u potrošačkim ugovorima o osiguranju prema grčkoj sudskoj....

primenjene (Dellios, 2013, 266; Eft hymiou, 2013, 33). Treća smernica odnosi se na zabranu neočekivanih, ne-objavljenih i prevarnih ugovornih odredbi. Navedene smernice uklanjaju sumnju potrošača u moralnu osno-vu ugovora i negiraju nerazumna očekivanja (Leletzis, 2002, 285) i uverenja u vezi sa stvarnim pravnim isho-dima i posledicama prihvaćenih ugovornih klauzula. Na osnovu tog principa, opšti uslovi ugovora odraža-vaju prava i obaveza ugovornih strana na način koji je određen, precizan i jasan.10

Ako ugovorna odredba nije transparentna, ona uvo-di i intenzivira stanje nedostatka znanja potrošača, vi-šestruko uzvećava neravnopravnost u pravnom poslu zbog onemogućavanja potrošaču da razume i oceni posledice svoje obaveze koje proizlaze iz te ugovorne odredbe (Dellios, 2001b, 1517). Potrošač mora u pot-punosti da razume svoj položaj u pravnom poslu u tre-nutku zaključenja ugovora. Transparentnost ugovornih odredbi mora biti takva da mu omogući da dovoljno razume da li je ponašanje pružaoca usluga (ovde druš-tva za osiguranje) zakonito i dosledno u pogledu onoga što je dogovoreno (Habersack, 2001, 757; Reifner, 1995, 873; Fuchs, 2006, § 310, Rn 1087). Netransparentne ugovorne odredbe pojačavaju neizvesnost u kojoj se potrošač nalazi zbog njegovog slabog poznavanja osi-guranja naspram iskusnijeg društva za osiguranje zbog čega potrošač ne može da razume i oceni posledice svo-je ugovorne obaveze (Dellios, 2001b, 1517).

U praksi, netransparentne ugovorne klauzule koje skrivaju stvarne pravne i fi nansijske okolnosti stvara-ju opasnost da potrošač odustane od određenih radnji (vršenja prava) i da se prepusti pravima ili zahtevima koje ima pružalac usluga.11 Prema tome, naizgled beza-zlene klauzule transparentnosti remete konvencional-nu ravnotežu iz čl. 2, st. 6 Zakona 2251/1994 (Stoff els, 2004, Rn 562). Zato su takve ugovorne odredbe neza-konite (Stoff els, 2004, Rn 562).

Transparentnost direktno utiče na ugovor između pružaoca usluge i potrošača i doprinosi poređenju po-nuda sa opštim uslovima poslovanja različitih pruža-laca usluga (makro dimenzija transparentnosti). Tran-sparentnost je deo uloge koji pravni sistem, kao neka vrsta arbitra, štiti u korist potrošača koji je adekvatno i precizno informisan i koji odlučuje koju će ponudu da razmatra (Marinos, Venieris, 1994, 464). Princip tran-sparentnosti, kada je efi kasno primenjen, stavlja potro-šača u pregovarački položaj koji zaslužuje, tj. položaj emancipovane strane koja je upoznata sa posledicama svojih radnji. Potrošač više nije bespomoćan, te se zato

10 Areios Pagos 652/2010 Companies Law 2010, 943; Areios Pagos 430/2005 Hellenic Justice 2005, 802.

11 Videti: Areios Pagos 430/2005 NOMOS gde se stalno ponavlja sudska praksa po ovom pitanju.

izraz „princip transparentnosti” u datom kontekstu od-nosi na obaveštenog i informisanog potrošača sa klasič-nom odgovornošću za svoje postupke, koja se zasniva na visokom nivou informacija kojima potrošač raspo-laže prilikom razmatranja posledice svojih ugovornih obaveza (Dellios, 2013, par. 265).

Suštinski, transparentnost, posebno u delatnosti osiguranja, otkriva stvarno dejstvo osiguravajućeg po-krića, ekonomske posledice za obe ugovorne strane i omogućava potrošaču da se upozna sa onim šta odre-đeno društvo za osiguranje nudi i pod kojim uslovima. Time se umanjuje i varanje potrošača sa konvencional-nim „paketom” proizvoda koji su skupi, neefi kasni ili beskorisni posmatrano iz ugla njegove potrebe za osi-guranjem, sa karakteristikama i uslovima koji mu nisu prijavljeni tokom pregovaranja o ugovoru o osiguranju. Cilj obaveze primene transparentnih klauzula osigura-nja je borba protiv prevarnog reklamiranja (Marinos, 2002, 266).

4. PRINCIP TRANSPARENTNOSTI U GRČKOJ SUDSKOJ PRAKSI

U nekoliko nedavnih presuda grčkih sudova zako-nitost opštih uslova ugovora zasnivala se na obavezi da se postupa u skladu sa principom transparentnosti, posebno posle odluke br. 430/2005 u sporu Areios Pa-gos kojom su u potpunosti potvrđeni osnovni elementi principa transparentnosti. U ovoj presudi utvrđeno je da se „pravo opštih uslova ugovora zasniva na principu transparentnosti kao osnovnom principu zaštite potro-šača... Princip transparentnosti ima dva aspekta – pre-ciznost i razumljivost ugovornih odredbi. Preciznost se odnosi na pravne posledice date ugovorne odredbe na prava i obaveze potrošača. Zbog toga pružalac usluge ne sme da koristi neprecizne ili nejasne klauzule da bi pojačao svoj ugovorni položaj u odnosu na potrošača. Posebno nepovoljne ekonomske posledice i troškovi treba da budu jasno vidljivi. „Maglovite” klauzule, koje skrivaju stvarne, pravne i fi nansijske okolnosti stvara-ju opasnost da potrošač odustane od određenih radnji (vršenja prava) i da se prepusti pravima ili zahtevima koje ima pružalac usluga. Takva, naizgled bezazlena transparentna klauzula, upravo zbog svoje transpa-rentnosti, remeti konvencionalnu ravnotežu iz čl. 2, st. 6 Zakona 2251/1994… potrošač treba da razume potpuno jasno obavezu koju preuzima... Transparen-tnost i jasnoća su potrebni kako u pogledu benefi cija, tako i sadržine ugovorne klauzule. Transparentnost se odnosi na jasne i razumljive izraze, na princip fi ksnog ili konačnog sadržaja i princip predvidivosti postoja-nja određenih uslova. U tom smislu, iz opštih uslova

1/2015

20 ugovora mora da proizlazi kauza obligacije..., konač-na suma troškova i kriterijumi po kojima se ti troškovi pojavljuju i obračunavaju...” (Marinos, Venieris, 1994, 464)

Ali i pre donošenja ove presude dva druga formu-lisana uslova zakonitosti opštih uslova ugovora bila su povezana sa transparentnošću predmetnih ugovornih klauzula. Presudom u sporu br. 1030/2001 Areios Pa-gos12 potvrđeno je da „opšti uslovi ugovora moraju da prikazuju prava i obaveze ugovornih strana na način koji je određen, tačan i jasan („princip transparen-tnosti” koji treba da usmerava stilizaciju ugovornih odredbi koje su, iako ne potiču od zakona, jasne gle-dajući celokupan sadržaj). Zbog toga, prilikom analize odredbe opštih uslova osiguranja čije je sastavljanje deo jednostranog prava osiguravača, kao i njegovog prava da tokom trajanja ugovora poveća premiju kao osnov-nu obavezu ugovarača osiguranja, ugovorne odredbe moraju biti stilizovane na transparentan način tako da osiguranik već prilikom zaključenja ugovora o osigura-nju može da razume obim povećanja, a u slučaju samog povećanja da može da oceni da li je to u skladu sa rele-vantnom odredbom uslova osiguranja koja tako nešto predviđa.”

Kada je reč o predvidivosti koja mora da postoji zbog principa transparentnosti, a u vezi sa izbegava-njem iznenađenja osiguranog potrošača, u presudi br. 1219/200113 zauzet je stav po kojem se „odredba čl. 2, st. 7, tač. (k) objašnjava potrebom da se zaštite legitimna očekivanja potrošača iz tzv. neočekivanih klauzula ili klauzula iznenađenja, tj. onih ugovornih odredbi koje menjaju utisak koji je opravdano stvoren kod potrošača o visini cene ili predmeta glavne usluge, tj. jedinim ele-mentima koje potrošač po pravilu, analizira prilikom zaključenja ugovora.”

5. PRINCIP TRANSPARENTNOSTI U GRČKOJ SUDSKOJ PRAKSI SA POSEBNIM OSVRTOM

NA UGOVORE O OSIGURANJU

Grčka sudska praksa analizirala je opšte uslove ugo-vora o osiguranju, posebno u pogledu principa tran-sparentnosti. Atinski Apelacioni sud je u presudi br 1407/200214 analizirao odredbu iz ugovora o osigura-

12 Areios Pagos 1030/2001 Companies Law 2001, 1125 = Commercial Law Review 2001, 740 = Companies Law 2001, 1127.

13 Areios Pagos 1219/2001 Hellenic Justice 2001, 1603 = Nomiko Vima 2002, 354 = Companies Law 2001, 1128.

14 Athens Court of Appeal 1407/2002 Companies Law 2002, 1136 = Hellenic Justice 2004, 877 = EpiDikIA 2004, 426 = Commercial Law Review 2004, 553.

nju koja je tokom trajanja odnosa osiguranja u korist društva za osiguranje predvidela pravo da jednostrano smanji naknadu. Predmetna klauzula proglašena je ni-štavom i nezakonitom jer je sud smatrao da „kada se radi o opštoj ugovornoj odredbi na osnovu koje osi-guravač ima pravo da, tokom trajanja ugovora o osi-guranju, jednostrano... smanji iznos naknade, takva ugovorna odredba treba da bude u uslovima osiguranja izražena na transparentan način, tako da osiguranik u trenutku zaključenja ugovora može da razume težinu te ugovorne odredbe... i da, kada se jednostrano prime-njuje... može da proceni da li je smanjenje naknade iz-vršeno u skladu sa navedenom ugovornom klauzulom. Prema tome, ako je ugovorom predviđen odbitak neke sume (franšiza) od iznosa osiguravajuće naknade u ko-rist društva za osiguranje i pravo društva za osiguranje da jednostrano izvrši korekciju iznosa, to kao i uslovi i sadržaj korekcije treba da budu navedeni na što je mo-guće određeniji način kako bi potrošaču bilo pruženo adekvatno znanje o obimu njegovog osiguravajućeg po-krića.”

Dalje, sudovi15 su analizirali tablicu vrednosti koju je svako društvo za osiguranje koristilo kao sastavni deo ugovora o osiguranju. Tako je prihvaćen tužbeni zah-tev da je ugovorna odredba o tablici netransparentna u meri u kojoj se u tablici vrednosti ne spominje činjenica da se premije osiguranja za prve dve godine ne uplaćuju u celosti, dok se sa druge strane postavlja pitanje koja je priroda i koliki je iznos troškova koje tuženi odbija zbog toga što ugovori za prve dve godine trajanja osigu-ranja nemaju gotovinsku vrednost.

U zaključcima Ombudsmana potrošača 16/200916 razmatran „uslov punovažnosti ugovornih odredbi je njihova transparentnost u vezi sa pokrićem i okolnosti-ma pod kojima su one date i mogućim fi nansijskim po-sledicama njihove primene po osiguranika.” Na osnovu ove pretpostavke razmatrana je jedna ugovorna odred-ba iz ugovora o osiguranju motornog vozila, kojom je bilo predviđeno da se obaveza osiguravača gasi u pogle-du sume osiguranja na dan nastanka štete. Od te uma-njene sume po predmetnoj klauzuli, za svaki period osiguranja isplaćena je naknada u visini preostale sume osiguranja. Na osnovu te klauzule, osiguranik je postao saosiguravač svoje sopstvene štete u srazmeri prema pr-vobitnoj sumi osiguranja umanjenoj za plaćene iznose.

U zaključcima je utvrđeno da je ugovorna odredba ništava zbog netransparentnosti jer je „potrošač zaklju-čio osiguranje sa tuženim društvom za osiguranje uz uplatu fi ksne premije za ceo šestomesečni period osi-guranja. Na osnovu teksta uslova osiguranja, odnosno

15 Athens Multi Member Court of First Instance 840/2008 NOMOS. Međutim, ta odluka je poništena u sledećem stepenu.

16 Consumer Ombudsman 16/2009 TNP DSA.

IAKOVOS E. VENIERIS

1/2015

21 čl. 9, potrošač ne može sa sigurnošću da otkrije stanje datog odnosa osiguranja ako se društvo za osiguranje pozove na primenu pravila o proporcionalnom sma-njenju... Međutim, ovaj zaključak o pravilu proporci-onalnog smanjenja, a još više, o primeni pravila o pro rata obračunu, izvan je razumnog predviđanja i očeki-vanog znanja prosečno pažljivog potrošača koji zaklju-čuje tipično osiguranje motornog vozila za istu štetu. Zbog toga proizlazi zaključak da predmetnu ugovornu odredbu karakteriše nedostatak jasnog određenja bene-fi cije iz osiguranja i, da će zato ta odredba pogoršati tr-govački odnos i potrošača opteretiti troškom u visini za koju je prvi put saznao posle nastanka osiguranog do-gađaja. Potrošač se našao u neprijatnom, iznenadnom položaju zbog toga što je prilikom zaključenja ugovora društvo za osiguranje govorilo o maksimalnoj obavezi za jednu ili više nezgoda, dok je vršenje prava osigura-nika na osiguravajuće pokriće druge nezgode dodatno ograničilo obavezu društva za osiguranje zbog primene proporcionalnog smanjenja sume osiguranja. Stilizacija navedenog člana nije omogućavala potrošaču da otkrije takav način funkcionisanja osiguranja iz navedene ugo-vorne odredbe, dok je utisak koji je opravdano stvoren kod potrošača u vezi sa obimom benefi cija bitno izme-njen primenom te ugovorne odredbe od strane društva za osiguranje.”

Sudovi su se adekvatno bavili pitanjem isključenja iz osiguravajućeg pokrića i spojivošću tog dela uslova osiguranja sa principom transparentnosti. Sudovi su ocenili kao nepoštenu odredbu opštih uslova osigura-nja kojom je bilo predviđeno isključenje obaveze osi-guravača ako osigurani događaj direktno ili posredno, u celini ili delimično, bude prouzrokovan upravljanjem ili upotrebom letilica, jedrilica ili drugih vazduhoplov-nih sredstava koja se ne koriste za održavanje redovnih vazdušnih linija. Presudom je utvrđeno da „član 3 op-štih uslova poslovanja, u meri u kojoj izuzima nepla-nirane letove bez obaveze njihove prijave i bez nekog adekvatnog i razumnog razloga u pogledu specifi čnosti izjava ugovornih strana, u ovom konkretnom slučaju, isključuje primenu standarda koji je u skladu sa opštim iskustvom i logikom u sličnim razmatranim sporovi-ma i van suštinskih očekivanja klijenta, jer prosečan potrošač kao i potrošač iz ugovora o osiguranju živo-ta koji, u osnovi, razumno veruje da priroda leta kao nenajavljenog ne kvalifi kuje druge slične letove u van-redne događaje koji bi opravdali njegovo isključenje iz osiguravajućeg pokrića i zato se takva odredba kontro-liše primenom opšteg kriterijuma.” U suštini negacija potrošačevih / osiguranikovih očekivanja uslovljena je činjenicom da je takva ugovorna odredba iznenađujuća i njena primena neočekivana (Eft hymiou, 2013, 133).

U istom smislu je i obrazloženje presude o isključe-nju osiguravajućeg pokrića u slučaju nastanka štete.17 Odredba opštih uslova osiguranja po kojoj su bile iz pokrića isključene sve štete ili gubici usled popucalih cevi vodovoda, kanalizacije itd., proglašena je nepošte-nom. Razlog za arbitrarnost u presudi je u tome što se po spornoj odredbi isključuje mogućnost aktiviranja osiguravajućeg pokrića za osigurani rizik u slučaju po-plave zbog koje dođe do pucanja cevi itd. Zbog toga je ugovorna odredba ograničila pokriće u tim uočenim slučajevima dejstva poplave, kao uzročnika koji dej-stvuje van osiguranog objekta. I u tom slučaju se sma-tralo da je reč o ugovornoj odredbi koja je iznenadila osiguranika i zbog koje su ga neočekivano spasla njego-va legitimna očekivanja, do čega ne bi došlo da je pred-metna ugovorna odredba bila princip transparentnosti (Eft hymiou, 2013, 134).

Sudovi su, takođe, razmatrali klauzulu koja je pred-videla isključenje iz osiguravajućeg pokrića ako do štete dođe zbog toga što su ukradeni neki osigurani predmeti koji su se nalazili u otvorenom i neograđenom prosto-ru.18 Opštim uslovima osiguranja bilo je predviđeno da „su osigurane goreopisane materijalne stvari... pod uslovom da je rizik krađe materijala osiguran ako se na-lazi u zatvorenom skladišnom prostoru i u skladu sa čl. 1.4 ovog Aneksa.” Sud je u obrazloženju naveo da pred-met osiguranja (u vezi sa čl. 1.4 Aneksa) implicira na različita skladišna mesta, a ne na način na koji su ona obezbeđena. Istaknuto je da su razlozi za takvu odlu-ku uslovljeni time što ne bi bilo razloga za osiguranje od rizika krađe da se radilo o zatvorenom, pokrivenom skladištu, sa čuvarima i nadzorom. Sud se nije poseb-no pozivao na princip transparentnosti, iako je to bilo moguće. Međutim, sud je priznao da postoji nejasnoća i kontradiktornost relevantnih odredbi u vezi sa oprav-danim očekivanjima osiguranika da će ostvariti nakna-du od osiguranja, bez obzira na navedeno isključenje.

U presudi br. 6/2006 Areios Pagos19 ocenjivalo se pi-tanje prava na zateznu kamatu od društva za osigura-nje koje kasni sa isplatom naknade štete osiguraniku. Spornom ugovornom odredbom bilo je predviđeno da osiguravač nema obavezu da plati zateznu kamatu pre isteka mesec dana od dana donošenja konačne odluke o isplati naknade. Sud je odlučio da „relevantna klauzu-la iz opštih i posebnih uslova osiguranja koja je doneta unapred, bez prethodnog pregovaranja, po pravilu bez znanja ili razumevanja njene sadržine od strane osigu-

17 Areios Pagos 1597/2011 TNP DSA.18 Athens Multi Member Court of First Instance 735/2004

NOMOS. 19 Areios Pagos Plenary 6/2006 Hellenic Justice 2006, 419 =

Commercial Law Review 2006, 623 = Companies Law 2006, 665 = EpiskED 2006, 90.

„Jednostavni i razumljivi izrazi” u potrošačkim ugovorima o osiguranju prema grčkoj sudskoj....

1/2015

22 ranika kao slabije ugovorne strane i zbog toga, u slabi-jem pregovaračkom položaju, čak i u slučaju požarnog osiguranja, a koja dovodi do prekida ugovorne ravnote-že, a priori je zloupotrebljavajuće prirode u svim opštim uslovima poslovanja, posebno ako se radi o potpunom isključenju obaveze osiguravača da plati zateznu kama-tu.”

6. POSEBNO PITANJE KOREKCIJE PREMIJE U SVETLU PRINCIPA TRANSPARENTNOSTI

Važno pitanje u opštim uslovima ugovora o osi-guranju je klauzula o korekciji premije. Presuda br. 1030/200120 Areios Pagos bila je prva odluka tog suda koja se bavila pitanjem principa transparentnosti u vezi sa korekcijom premije. Sud je obrazložio da „kada se radi o opštem uslovu ugovora kojim se predviđa pravo osiguravača na jednostrano postupanje u vezi sa pove-ćanjem premije tokom trajanja ugovora, to se mora na-vesti u uslovima osiguranja na transparentan način tako da osiguranik već u trenutku zaključenja ugovora bude u prilici da razume obim povećanja, a u slučaju poveća-nja da može da oceni da li je to u skladu sa relevantnom ugovornom odredbom kojom je to pravo osiguravača predviđeno. Ako pravo pružaoca usluge osiguranja na promenu premije treba da se prijavi ugovaraču, onda na odgovarajući i što bolji način treba objasniti i uslove i kontekst okolnosti u kojima se to pravo ostvaruje. Prin-cip savesnosti nalaže da određena ugovorna odredba uslova osiguranja mora da potrošaču nudi dovoljno ra-zumevanje fi nansijskog tereta koji on preuzima uzima-jući u obzir okolnosti u kojima je takon nešto potrebno. Pružalac usluge osiguranja postupa na nepošten način ako to nije u skladu sa navedenim zahtevima. Osobi-na takve ugovorne odredbe omogućava osiguravaču, u svojstvu pružaoca usluge osiguranja, da jednostrano promeni premiju na dan bilo kojeg produženja ugovora o osiguranju. U tom slučaju (jednostrane izmene pre-mije – prim. aut.) potrošač prepušta pružaocu usluge osiguranja da oceni korektnost i potrebu izmene pre-mije bez mogućnosti da potrošač predvidi pod kojim uslovima i u kojem obimu će morati da snosi dodatne troškove.”

U jednoj od novijih presuda21 razmatrano je isto pitanje. U toj presudi je ponovljen stav da nepoštenost ugovorne odredbe zbog netransparentnosti proizlazi iz dejstva te odredbe, a koje se sastoji u pravu osiguravača da, prilikom bilo kojeg produženja ugovora o osigura-

20 Areios Pagos 1030/2001 Companies Law 2001, 1125 = Commercial Law Review 2001, 740 = Companies Law 2001, 1127.

21 Athens Court of Appeal 4108/2012 NOMOS.

nju, izmeni premiju na osnovu uslova i kriterijuma koji nisu navedeni u ugovoru. Presuda je ponovila stano-vište po kojem izmena premije treba da se vrši prema kriterijumima navedenim u ugovoru već u trenutku njegovog zaključenja, a koji potrošaču omogućavaju da razume koliko će biti povećanje i sa njim u vezi fi -nansijski teret, svrha troškova i samog sporazuma, kao i primer izračunavanja primenom tih kriterijuma. Me-đutim, važnost ove presude leži u tome što ona upućuje na sledeći zaključak. Praznina nastaje zbog načina na koji se koriguje premija u slučaju ništavosti / netranspa-rentnosti neke ugovorne odredbe, te da se u tom slučaju sporna korekcija mora dopuniti primenom zdravstve-nog indeksa agencije za statistiku Grčke. Zaključak koji je izvučen iz presude posledica je svrsishodnog tuma-čenja ugovora o osiguranju radi popunjavanja praznina nastalih usled ništavosti neke ugovorne odredbe.

Korekcija premije vrši se, u stvari, kako bi se druš-tvu za osiguranje omogućilo da obuhvati sve troškove iz osiguranih događaja koji povećavaju obavezu osigu-ravača ili smanjuju vrednost premije. Društvo za osi-guranje legitimno pokušava da se prilagodi konvenci-onalnim, trajnim i dugim odnosom sa osiguranikom zasnovanim na nekim činjenicama i informacijama koje nisu postojale u trenutku zaključenja ugovora ili koje su postojale u tom trenutku, ali su se kasnije pro-menile. Drugačije rečeno, društvo za osiguranje poku-šava da tokom trajanja ugovornog odnosa inkorporiše uslove i okolnosti koji menjaju i na drugačiji način uti-ču na prava i obaveze ugovornih strana tokom trajanja perioda osiguranja. Ova potreba slična je potrebi bana-ka za korekcijom promenljive kamatne stope u ugovo-rima o kreditu zbog promene uslova na tržištu. Banke, po istom principu, prilagođavaju promenljivu kamatnu stopu promenama troškova i tržišnih uslova. Kada je reč o premiji osiguranja, kao i u slučaju promenljivih kamatnih stopa, treba da postoje jasni i sigurni kriteri-jumi za korekciju premije koji će poštovati princip tran-sparentnosti, a neće iznenaditi potrošača.

Tipična ugovorna odredba o korekciji premije ne sme za posledicu da ima isključivo pravo revizije od strane istog društva za osiguranje bez potpuno jasnih kriterijuma. Drugim rečima, ugovorne odredbe mo-raju na izričit način da sadrže osigurane sume i uslove po kojima društvo za osiguranje stiče pravo da menja kamatnu stopu. Ugovorna odredba je netransparentna ako su osiguraniku, pored ugovora, potrebna dodatna objašnjenja i informacije da bi razumeo kada i koja vr-sta korekcije može da se očekuje.22 Transparentnost se obezbeđuje onda kada opšti uslovi osiguranja sadrže izraz koji potrošaču daje pravo na „prigovor” na obra-

22 Za promenljivu kamatnu stopu, videti: BGH WM 1990, 1367.

IAKOVOS E. VENIERIS

1/2015

23 čun društva za osiguranje.23 To će biti slučaj kada po-trošač ima pravo da sam sačini obračun, da osporava ili ispravi obračun osiguravača ili da sačeka da vidi kolika će biti nova visina njegove obaveze posle korekcije.

Na osnovu principa transparentnosti, kao što je prethodno navedeno, ugovorna odredba koju je sasta-vilo društvo za osiguranje, a koja predviđa i određuje pravo na korekciju premije mora da:

a) opiše razloge za korekciju; potrošaču se, u skla-du sa obavezujućim principom transparentnosti, mora omogućiti da razume ne samo sumu, već i razloge za dodatne troškove;24

b) sadrži elemente koji određuju način na koji se ko-rekcija može proveriti;

c) adekvatno opiše okolnosti, uslove i obim korekci-je premije kako bi se mogla proveriti ispravnost obra-čuna korekcije;

d) navede trenutak kada se vrši korekcija kako bi se izbeglo iznenađenje osiguranika;

e) navede način obaveštavanja osiguranika o korek-ciji.

f) bude takva da se njom ne postiže dobit društva za osiguranje. Društvo za osiguranje inkorporira korekci-ju premije u pravni odnos osiguranja. Korekcija premi-je obuhvata promene u troškovima poslovanja i opšte promene tržišnih uslova i uslova osiguravajućeg pokri-ća. Korekcija ne sme da predstavlja razlog na osnovu kojeg društvo za osiguranje povećava svoju dobit ili želi da promeni ustaljenu ugovornu ravnotežu. Ako druš-tvo za osiguranje koristi korekciju premije za ostvarenje dobiti, ono remeti ravnotežu prava i obaveza na štetu potrošača. To je u suprotnosti sa čl. 361 Građanskog za-konika (pacta sunt servanda – prim. aut.), kao i čl. 2, st. 6 i 7, tač. (e) Zakona 2251/1994.25 U tom slučaju, sma-tra se da društvo za osiguranje nije izvršilo korekciju premije, već neopravdanu promenu radi ostvarivanja dobiti, čime se neopravdano menjaju ugovoreni uslovi.

7. NIŠTAVOST NEPOŠTENIH UGOVORNIH ODREDBI ZBOG NETRANSPARENTNOSTI

U GRČKOM PRAVU

Ako je društvo za osiguranje u ugovor o osiguranju unelo klauzulu suprotnu principu transparentnosti, osiguranik može da vrši svoja prava i da zahteva: a) po-ništavanje predmetne ugovorne odredbe, b) nadokna-

23 U vezi sa promenljivom kamatnom stopom videti: BGH ZIP 2007, 915.

24 Posebno u: Areios Pagos 430/2005 Hellenic Justice 2005, 802.

25 Njime se posredno menja odnos između benefi cije i doprinosa (Reifner, 1995, 872).

du dodatnih iznosa koje je nezakonito platio26 i nado-knadu ostale štete koju je pretrpeo27 zbog neosnovanog obogaćenja, i c) isplatu iznosa zbog primene nezakonite ili netransparentne klauzule. Kada se utvrdi da je odre-đena odredba ugovora nepoštena, stvara se zakonski osnov za ništavost u skladu sa čl. 174 Građanskog za-konika.28 Zahtev za poništavanjem ugovorne klauzule, iz gorenavedene tač. (a), predviđen je čl. 18 Zakonika o parničnom postupku pred sudom prvog stepena, dok se ostala druga dva zahteva podnose sudu opšte nadlež-nosti u zavisnosti od visine tužbenog zahteva.

Međutim, ništavost jedne odredbe iz ugovora o osi-guranju stvara praznine u izvršavanju obaveza ugovor-nih strana i razvoja pravnog odnosa. Ako je ugovorna odredba nezakonita, uzimajući u obzir sva razumna očekivanja, ugovor o osiguranju bi bio nepostojeći u vezi sa datim predmetom ili bi ugovor bio apsolutno ništav zbog nedostatka bitnog sastojka ugovora (Fuchs, 2006, § 310, Rn 1078).

Ipak, čl. 2, st. 8 Zakona 2251/1994 propisuje da se pružalac usluge ne može pozvati na ništavost celog ugovora ako je samo jedna ili više ugovornih odredbi ništavo. Ovo zvuči logično jer bi u protivnom, pružalac usluge mogao da se pozove na ništavost celog ugovora ili ubaci neku drugu ugovornu klauzulu koja bi delo-vala konfl iktno. Praktično, bilo koja ugovorna klauzula bila bi važeća i uređivala ugovor ili bi ništavost ugo-vorne odredbe značila ništavost celog ugovora i tako, pružaoca usluge oslobodila ugovornih obaveza (Gar-dounis, 2004, 34). Zbog toga, zloupotreba jedne ugo-vorne odredbe zbog njene netransparentnosti ne utiče na punovažnost preostalih odredbi ugovora.29 Takvo rešenje, takođe, proizlazi ne samo iz čl. 2, st. 8 Zakona 2251/1994, već i na osnovu čl. 181 Građanskog zakoni-ka (Dellios, 2008a, čl. 2, par. 94).

Kao posledica prethodno navedenog, ugovor o osi-guranju postaje ništav. Međutim, svakako ostaje pitanje kako regulisati odnos između ugovornih strana kada

26 Athens Magistrate’s Court 726/2004 Companies Law 2005, 200; Athens Magistrate’s Court 3179/2005 Companies Law 2006, 520; Athens Magistrate’s Court 2175/2004 Companies Law 2005, 74; Th essaloniki Magistrate’s Court 810/2006 NOMOS.

27 Areios Pagos 959/2006 NOMOS, Athens Court of Appeal 2386/2006 Hellenic Justice 2006, 1467; Athens Court of Appeal 2319/1999 Companies Law 1999, 1175.

28 Areios Pagos 1030/2001 Companies Law 2001, 1125 = Commercial Law Review 2001, 740 = Companies Law 2001, 1127; Areios Pagos 1219/2001 Hellenic Justice 2001, 1603 = Nomiko Vima 2002, 354 = Companies Law 2001, 1128, Athens Court of Appeal 1407/2002 Companies Law 2002, 1136 = Hellenic Justice 2004, 877 = EpiDikIA 2004, 426 = Commercial Law Review 2004, 553.

29 Piraeus Court of Appeal 773/2005 Maritime Law Review 2006, 20.

„Jednostavni i razumljivi izrazi” u potrošačkim ugovorima o osiguranju prema grčkoj sudskoj....

1/2015

24 ne bi postojala sporna ugovorna odredba. Ako se ugo-vorna odredba može izostaviti zbog toga što se njom uređuju sporedna pitanja ugovora o osiguranju, onda zbog ništavosti nije potrebno pokriti konvencionalni vakuum, jer se on i ne pojavljuje. Ali, ako na osnovu čl. 200, 281 i 288 Građanskog zakonika dolazi do ni-štavosti, sudovi po pravilu zahtevaju sledeće. Popunja-vanje praznine nastale zbog ništavosti neke ugovorne odredbe vrši se bilo primenom pravila mekog prava ako se zloupotreba sastoji u kršenju usmeravajuće funkcije mekog prava (tj. praznina se popunjava dispozitivnim odredbama zakona od kojih se u ništavom ugovoru odstupilo) ili putem dodatnog tumačenja ako se ne-poštenost odredbe opštih uslova osiguranja sastoji u ograničavanju osnovnih prava i obaveza koje dovode do ugrožavanja tipičnog obima ugovorenog pokrića.30

U skladu sa gorenavedenim, sud mora uzeti u obzir prirodu i svrhu ugovora, okolnosti i sporazum ugovor-nih strana. Sud se mora kretati u granicama savesnosti, profesionalne pažnje i morala, ali takođe uzimajući u obzir ekonomsku i socijalnu funkciju ugovora o osigu-ranju, primenjujući hermeneutično popunjavanje kla-sičnih praznina.31 Sud, ipak treba da demonstrira pri-lagodljivost i praktičnost prilikom rešavanja problema kao u pomenutom slučaju u kojem je ništavost ugovor-ne odredbe o korekciji rešena primenom zdravstvenog indeksa Agencije za statistiku.32

Preveo: prof. dr Slobodan Jovanović,e-mail: nsbob@sezampro.rs

SUMMARY

The above implementation of the Greek Law 2251/1994 and the European Directive 93/13/EEC off ers few guidelines to the legal practitioners in other EU Countries regarding the transparency of terms in consumer contracts and especially in insurance consumer contracts. Th e application of the principle of transparency in Greek law by Greek jurisprudence is a national jurisprudential example of the doctrine of transparency regarding the invalidity of terms that impose a signifi cant imbalance in the rights and obligations of the insurance-consumer through a language that is not plain and intelligible.

Th e above analysis highlights the importance of transparency in insurance contracts. It highlights the

protection provided to the insured against contractual terms which are imposed by the insurance company resulting in deviation from what is set forth by soft law as to the rights and obligations of the insured. Adherence to the principle of transparency with transparent and clear contract terms overcomes the possibility that the insured undertake significant contractual obligations and lose contractual rights. Th e contractual commitment in the above manner in the light of the transparency principle allows the insured consumer the contractual commitment with complete knowledge of the extent of the consequences and economic and legal signifi cance of the contractual terms of insurance.

Key words: consumer insurance contracts, transparency and intelligibility of terms

31 Athens Court of Appeal 4108/2012 TNP DSA.32 Athens Court of Appeal 4108/2012 NOMOS.

30 Athens Multi Member Court of First Instance 711/2007 Companies Law 2007, 1336; Athens Multi Member Court of First Instance 961/2007 ChriD 2008, 112; Athens Multi Member Court of First Instance 1119/2002 Companies Law 2003, 424 (obs. M. Asikis, E. Perakis) Athens Multi Member Court of First Instance 3229/1996 Companies Law 1997, 75; Athens Single Member Court of First Instance 4954/1998 Companies Law 1999, 1182, Athens Single Member Court of First Instance 2772/2002 Commercial Law Review 2002, 805.

Prof. Iakovos E. VENIERIS, PhDLecturer at the Athens School of Law, Attorney at Law

„Plain and intelligible language” of consumer insurance contracts under the light of the Greek jurisprudence

UDC: 347.451:368:340.142(495)Professional Paper

IAKOVOS E. VENIERIS

1/2015

25 LITERATURA (REFERENCES)

Αστικός Κώδικας (Greek Civil Code), Π.Δ. 456/1984 ΦΕΚ Α-164/1984.

Council Directive 93/13/EEC of 5 April 1993 on unfair terms in consumer contracts, Offi cial Journal of the European Communities, L 95, 21. 4. 1993. 29–34.

Dellios, G. (2013). Γενικοί Όροι Συναλλαγών (General Terms and Conditions). Athens, Th esalloniki: Sakkoulas.

Dellios, G. (2008a). in Alexandridou, Δίκαιο Προστασίας Καταναλωτή (Consumer Protection Law), Article 2. Athens: Nomiki Vivliothiki.

Dellios, G. (2008b). Ατομική και συλλογική προστασία των καταναλωτών από την έλλειψη ουσιαστικής διαπραγμάτευσης των όρων της σύμβασης (Individual and Collective Protection of consumers from the lack of meaningful negotiation of the contract terms). Athens, Th esalloniki: Sakkoulas.

Dellios, G. (2001a). Προστασία των καταναλωτών και σύστημα του Ιδιωτικού Δικαίου (Consumer protection and system of private law Consumer protection and system of private law), vol. II. Athens, Th esalloniki: Sakkoulas.

Dellios, G. (2001b). Τομές της σύγχρονης αρεοπαγιτικής νομολογίας στα ζητήματα του συλλογικού ελέγχου των γενικών όρων καταναλωτικών συμβάσεων (Aspects of modern Areios Pagos jurisprudence on issues of collective control of the general terms of consumer contracts), Hellenic Justice, 42, 1495–1526.

Derleder, P. (2001). Transparenz- und Äquivalenz bei bankvertraglicher Zinsanpassung, Werpapiermitteilungen, 59, 2029–2041.

Eft hymiou, E. (2013). Η Αρχή Διαφάνειας στο δίκαιο των ΓΟΣ (Th e principle of transparency in law of general contract terms). Th esalloniki: Dikaio kai Oikonomia.

Fuchs, A. (2006). AGB-Recht Kommentar. Berlin: Dr. Otto Schmidt Verlag.

Gardounis, E. (2004). Οι καταχρηστικές ρήτρες που σχετίζονται με το τίμημα καταναλωτικών συμβάσεων:

10 χρόνια εφαρμογής της κοινοτικής οδηγίας 93/13 του Συμβουλίου της 5ης Απριλίου 1993 σε Ελλάδα και Γαλλία (Unfair terms relating to consumer price: 10 years of Application of the EC Directive 93/13 of the Council of 5 April 1993 in Greece and France), Private Law Chronicles, 4, 23–35.

Habersack, M. (2001). Zinsänderungsklauseln im Lichte des VerbrKrG, Wertpapiermitteilungen, 59, 753–762.

Κώδικας Πολιτικής Δικονομίας (The Code of Civil Procedure), Π.Δ. 503/1985 ΦΕΚ Α-182/1985.

Leletzis, A. (2002). Ο έλεγχος του περιεχομένου των γενικών όρων συναλλαγών (άρθρο 2 §§ 6 και 7 Ν. 2251/1994) κατά την πρόσφατη νομολογία του Αρείου Πάγου (Controlling the content of the general trading conditions (Article 2 §§ 6 and 7 Law 2251/1994) during the recent jurisprudence of the Areios Pagos), Nomiko Vima, 50, 274–301.

Marinos, M. (2002). Αθέμιτος Ανταγωνισμός (Unfair Competition). Athens: Dikaio kai Oikonomia.

Marinos, M., Venieris, I. (1994). Η ποινή για την πρόωρη εξόφληση στεγαστικού δανείου – Η φύση, ο υπολογισμός και ο έλεγχος αυτής υπό το πρίσμα του Ν. 2251/1994 (Th e penalty for early repayment of a mortgage loan – Th e nature, the calculation and the review thereof under the light of Law 2251/1994), Private Law Chronicles, 5, 459–467.

Mentis, G. (2000). Γενικοί όροι συναλλαγών στις καταναλωτικές και εμπορικές συμβάσεις (General trading conditions in consumer and commercial contracts). Athens,Th esalloniki: Sakkoulas.

Perakis, E. (1996). H σχέση του δικαίου προστασίας του καταναλωτή με το δίκαιο του αθέμιτου ανταγωνισμού (Th e relationship of consumer protection law to the law of unfair competition), Companies Law, 2, 113–119.

Reich, N., Micklitz, H-W. (2003). Europäisches Verbraucherrecht. Karlsruhe: Nomos Aufl age.

Reifner, U. (1995). Die Anpassung variabler Zinssätze im Kreditverhältnis, Juristen Zeitung, 50, 866–874.

Stoff els, M. (2004). AGB-Recht. Berlin: C.H.Beck Verlag.

„Plain and intelligible language” of consumer insurance contracts under the light of the Greek...

1/2015

26

Abstract

According to the Community Legislation all the Terms in Consumer Contracts must be plain and intelligible so that the consumer could understand the kind and the depth of his contractual obligations. Th is doctrine is integrated in all the member states in EU. It is integrated in the Greek legal system by the Law 2251/1994 (Consumer Protection). Th e Greek jurisprudence designates the interpretation of this doctrine in the consumer insurance contracts and produces a stable example of judicial application of the norm for plain and intelligible terms in this kind of contracts.

Keywords: consumer insurance contracts, transparency and intelligibility of terms

1. THE UNFAIR TERMS IN CONSUMER CONTRACTS DIRECTIVE 93/13/EEC

Th e Unfair Terms in Consumer Contracts Directive 93/13/EEC is a European Union Directive governing the use of surprising or misleading terms used by business in pre-formulated contracts with consumers. Th e Directive places a list of examples of terms that may be regarded as unfair and a doctrine according to which many terms in a consumer contract could be held as unfair. Unfair terms are invalid and not binding for consumers. Th e aim of such a Directive is to protect the consumer from terms that he accepted despite the signifi cant imbalances that these terms impose in the rights and obligations in favor of the counterparty of the consumer.

Th e Directive is been incorporated in the Greek legal system by the Law 2251/1994 regulation the consumer protection. Th e Law 2251/1994 is been implemented in the light of the Directive 93/13/EEC and the Greek

jurisprudence is seeking to introduce to the Greek legal system every doctrine or principle that arises by the articles and the teleological interpretation of this Directive1. One of these principles is the principle of transparency regulating every consumer contract.

2. THE NEED AND THE REASON FOR CONSUMER PROTECTION IN GREEK LAW

Th e general contract terms of insurance contracts are pre-formulated contractual clauses, binding on the consumer without the possibility of their negotiation. In accordance with Article 2 para. 1 of Law 2251/1994 the general contract terms are those „which have been draft ed in advance for an indefi nite number of future contracts.”2 The general contract terms are terms unilaterally draft ed in advance and are not subject to negotiation at the conclusion of the contract. As pre-formulated terms they are intended to represent standard and uniform content of an „indeterminate” number of contracts, and made by the insurance company to the consumer when the contract is drawn for their mandatory acceptance.

Th e general contract terms, as imposed by one party (insurance company) to th e other contracting party (consumer) contribute to „reverse the conventional justice at the expense of the counter party” (Dellios, 2001a, 13). Th is is because the consumer is distinguished from the „inherent lack of infl uence potential in developing the content of the contract” (Dellios, 2001a, 17) and does not decide on a scheme which ensures absolutely the „calm and rational

1 Cf. Areios Pagos 561/2014 NOMOS, Areios Pagos 430/2005 NOMOS, Areios Pagos 1001/2010 NOMOS, Piraeus Court of Appeal 72/2011 NOMOS.

2 Indicatively see Athens Multi Member Court of First Instance 711/2007 Companies Law 2007, 1336; Athens Multi Member Court of First Instance 119/2002 Companies Law 2003, 424.

Prof. Iakovos E. VENIERIS, PhD*

„Plain and intelligible language” of consumer insurance contracts under the light of the Greek jurisprudence

UDC: 347.451:368:340.142(495)Received: 18. 2. 2015.Accepted: 10. 3. 2015.Professional paper

ARTICLES

Athens School of Law, e-mail: ven@valaw.gr.

1/2015

27

„Plain and intelligible language” of consumer insurance contracts under the light of the Greek...

choice” (Perakis, 1996, 114). Moreover, the consumer is at a disadvantage against the insurance company which is contractually more experienced, organizational complete and staff ed with qualifi ed personnel. Instead the consumer is in a position of negotiating weakness3, transactional inequality4 and epistemic deficit (Dellios, 2008a, čl. 2, st. 3, 28)5 as to the formulation of the contractual terms and in respect of the legal and economic importance of their implementation.

Th ese lead to negative multiplier eff ects if combined with the ignorance of the consumer of the actual content of the contract terms, i.e. the results of the application of the general contract terms bring about to the economic and legal position as counter party of the insurance company. Th e consumer of insurance services is contracted and bound. Th e consumer is aware of this but not suffi ciently aware of the extent of his commitment, the consequences and most importantly: what are the practical economic and legal eff ects of the application of the clauses in the insurance contract.

One solution to the above weak position of the consumer is given by the principle of transparency in the terms of insurance contracts. Th e principle of transparency when eff ectively applied shall ensure that the consumer of insurance services accurately identify the contents of the contract terms and the results of their application6. Th e consumer cannot declare ignorance and is not entitled to disregard the eff ects of transparent conditions of an insurance contract. Th e principle of transparency is to cover the uncertainty that pervades the consumer for non pre-contractual negotiation of the general terms and imparts to the consumer a conventional and transactional weapon.

3 For disadvantaged bargaining position speaks and Areios Pagos Plenary 6/2006 Companies Law 2006, 665.

4 See Athens Court of Appeal 4788/2008 Arm 2009, 1204. About negotiating inequality see and Piraeus Single Member Court of First Instance 5794/2005 NOMOS.

5 Consumer Ombudsman 12/2009 TNP DSA, Consumer Ombudsman 29/2009.

6 See the German jurisprudence since the decade of 1980, „Treu und Glauben verpfl ichten die Verwender allgemeiner Geschäftsbedingungen, die Rechte und Pflichten ihrer Vertragspartner eindeutig und verständlich darzustellen, damit diese sich bei Vertragsschluß hinreichend über die rechtliche Tragweite der Vertragsbedingungen klar werden können (vgl . BGHZ 97, 65 (73) = NJW 1986, 1335 = LM § 535 BGB Nr. 102 = WM 1986, 458; BGH, NJW 1983, 159 = LM § 138 (Bb) BGB Nr. 50 = WM 1982, 1354 (1358); NJW 1984, 171 = LM § 3 AGBG Nr. 6 = WM 1983, 1281 (1282, 1283); NJW 1988, 1726 = LM § 8 AGBG Nr. 12 = WM 1988, 821 (824); NJW 1989, 222 = WM 1988, 1780 (1783)).”

Th is brings the “equality of arms”7 between Parties and balances the relationship restoring the contractual position of the consumer on a more equal position.

3. THE CONCEPT OF TRANSPARENCY IN THE GREEK CONSUMER LAW

Th e Greek consumer law is based on the principle of transparency, which includes both integration in the draft ing, and the interpretation and control of the general contract terms (Mentis, 2000, 67). Th e principle is required by EU Directive 93/13/EEC Articles 4 II and 5, which requires control of supply and remuneration, provided the relevant clauses are not clear and comprehensibly formulated (Article 5) (Council Directive, 1993, čl. 5). Th e transparency principle has been incorporated into the Greek legal system by Article 2 para. 1–3 and Article 5 of Law 2251/1994, Article 2 para. 6 and cases e, g, h, j, k of para. 7 of Article 2 (Dellios, 2001a, 377; Mentis, 2000, 65; Dellios, 2008b, par. 245, 312; Dellios, 2008a, par. 25; Dellios, 2013, par. 265; Eft hymiou, 2013, 30).

Th e transparency of the general contract terms requires clarity on the legal implications of the contractual provision as to the rights and obligations of the consumer. Based on said clarity the consumer needs to know „what awaits him” in the contract, “where he stands”, under what conditions and with what content he will face a contractual obligation or a fi nancial charge (Derleder, 2001, 2036). Vague or ambiguous contract terms are deemed illegal and abusive (Reich, Micklitz, 2003, 508). Th erefore vague or ambiguous clauses may not be used by the supplier to strengthen its position against the consumer (Reich, Micklitz, 2003, 508). Particularly adverse economic consequences and charges should be clearly visible. Th erefore the principle of transparency serves to prohibit the concealment of consumer charges and directs the contractual relations to clarity as to the exact content of rights and obligations (Stoff els, 2004, Rn. 562, 565).8

The principle of transparency retracts into a threefold of individual guidelines which should distinguish the general contract terms.9 Th e fi rst aspect

7 So see BVerfG NJW 1998, 3216.8 BGH NJW 1999, 2779, BGH NJW 2000, 519.9 Areios Pagos 15/2007 NOMOS, Areios Pagos 652/2010

Companies Law 2010, 943; Areios Pagos 430/2005 Hellenic Justice 2005, 802; Areios Pagos 1030/2001 Companies Law 2001, 1125; Areios Pagos 296/2001 Hellenic Justice 2001, 1329; Athens Court of Appeal 2386/2006 Hellenic Justice 2006, 1467; Athens Court of Appeal 5253/2003 Commercial Law Review 2003, 643; Athens Court of First Instance 2856/2013 NOMOS, Athens Court of First Instance 840/2008 NOMOS.

1/2015

28 IAKOVOS E. VENIERIS

is that of clear and understandable wording (Mentis, 2000, 66; Dellios, 2013, 266, 377; Eft hymiou, 2013, 32), so that the consumer of insurance services is able in plain and understandable language to distinguish the meaning of the clause. Th e second aspect relates to a fi xed or determinable content of terms, so that the consumer is able to anticipate his legal position when the insurance clauses will be applied (Dellios, 2013, 266; Eft hymiou, 2013, 33). Th e third aspect is the prohibition of unexpected, unannounced and misleading terms. Th ese overthrow for the consumer the moral foundation of the contract and refute the unreasonable expectations (Leletzis, 2002, 285) and impressions as to the actual legal consequences and implications of the clauses signed. Based on this principle, the general contract terms depict the rights and obligations of the parties in a way that is defi nite, correct and clear.10

If the term is not transparent, it reintroduces and intensifi es the phenomenon of the defi cit of the consumer’s knowledge, multiplies the transaction inequality, while not allowing the consumer to understand and weigh the consequences of his commitment from such a condition (Dellios, 2001b, 1517). The consumer must fully understand the transaction position at the conclusion of the contract. Th e transparency of terms must be such as to allow him to understand suffi ciently, whether the conduct of the supplier (here the insurance company) is lawful and consistent with what was agreed (Habersack, 2001, 757; Reifner, 1995, 873; Fuchs, 2006, § 310, Rn 1087). Th e non transparent contractual term intensifi es the insecurity in which the consumer is found due to his defi cient knowledge against the more experienced insurance company and does not allow the consumer to understand and weigh the consequences of his commitment (Dellios, 2001, 1517).

In practice, the non transparent clauses which conceal the real, legal and fi nancial situation create the risk that the consumer either refrains from certain actions (exercise of rights) or succumbs to rights or claims, which in eff ect the supplier has (Stoff els, 2004, Rn 562).11 Under this light non transparent clauses lead, precisely because of their non transparency to the upset of the conventional balance in accordance with Article 2 para. 6 of Law 2251/1994 (Stoff els, 2004, Rn 562). Such terms are per se invalid (Stoff els, 2004, Rn 562).

Transparency directly aff ects the contract between supplier and consumer and contributes to the

10 Areios Pagos 652/2010 Companies Law 2010, 943; Areios Pagos 430/2005 Hellenic Justice 2005, 802.

11 See indicatively Areios Pagos 430/2005 NOMOS which consistently repeats the jurisprudence on the above statement.

comparison of off ers and general trading conditions between diff erent suppliers (macroscopic dimension of transparency). It is included in the role which the legal system reserves to the consumer, as a kind of arbitrator, rightly and correctly informed, who decides which off er will be checked (Marinos, Venieris, 1994, 464). Th e transparency principle, when applied eff ectively puts the consumer in the trading position he deserves, i.e. the position of the emancipated party who is aware of the consequences of his actions. Th e consumer is no longer helpless, to the contrary the principle of transparency, is an expression of the updated and informed consumer with conventional self-responsibility which is based on the high level of information he has when dealing about the consequences of his contractual commitments (Dellios, 2013, par. 265).

Essentially transparency, especially in the sector of insurance, reveals the actual eff ect of insurance coverage, the economic consequences for both parties and brings to the consumer: what the particular insurance company off ers and on what terms. Th ereby averted is the misleading of the consumer with conventional „wrappings” of products that are expensive, ineff ective or useless for his insurance needs, with characteristics and conditions that were not disclosed during the preparation of the insurance contract. A corollary of the obligation of the transparency of insurance clauses is to combat misleading advertising (Marinos, 2002, 266).

4. THE PRINCIPLE OF TRANSPARENCY IN GREEK JURISPRUDENCE

Several recent decisions of the Greek courts base the legality of general contract terms on the obligation to comply with the principle of transparency, especially aft er the Areios Pagos decision no. 430/2005 which fully founded the basic elements of the principle of transparency. Th is decision held that „the law of general contract terms is based on the principle of transparency, which is a fundamental principle of consumer protection... It has two aspects. Clarity and understandable terms. Th e clarity concerns the legal implications of a clause on the rights i.e. the consumer’s obligations. Th erefore vague or ambiguous clauses may not be used by the supplier to strengthen its position against the consumer. Particularly adverse economic consequences and charges should be clearly visible. Opaque clauses, which conceal the real, legal and fi nancial situation create the risk that the consumer either refrains from certain actions (exercise of rights) or succumbs to rights or claims, which in eff ect the

1/2015

29 supplier has. Under this light non transparent clauses lead, precisely because of their non transparency to the upset of the contractual balance, in accordance with Article 2 para. 6 of Law 2251/1994... the consumer should understand with complete clarity the obligation undertaken on the charge... Transparency and clarity is needed as to the cause of the benefi t, and as to its content. Transparency concerns the clear and comprehensible formulation, to the principle of fi xed or defi nitive content and the principle of predictability of the existence of terms. In this sense must be derived from the general contract terms the reason of the obligation..., the fi nal amount of the charge and the criteria by which this charge appears and is calculated” (Marinos, Venieris, 1994, 464)…

But even before this decision two others formulated conditions of validity of general contract terms which are related to the transparency of the related contractual clause. Th e decision of the Areios Pagos no. 1030/200112 held that „the general contract terms must present the rights and obligations of the parties in a way that is defi nite, correct and clear (principle of transparency” which should govern the formulation of the terms which although not expressly enshrined in law, but is clear from the whole contents). Th us when concerning a general term that is subject to the insurer’s right to unilaterally proceed, during the term of the agreement, to an increase in premiums which is the policyholder’s basic obligation, it must be formulated in the policy in a transparent manner in the sense that the insured already in the conclusion of the contract must be able to understand the extent of the increase and in the case of an increase to be able to assess conformity to the relevant clause which provides for it.”

Towards the predictability required by the principle of transparency relative to the non-surprise of the insured consumer the decision of Areios Pagos no. 1219/200113 has held that „Th e regulation of Article 2 para. 7 case k is explained by the need to protect the consumer’s legitimate expectations in so-called unexpected clauses or surprise clauses, i.e. those clauses that alter the image that has been justifi ably created in the consumer as to the size of the price or scope of the main service, i.e. elements which are usually the only ones actually examined by the customer at the conclusion of the contract.”

12 Areios Pagos 1030/2001 Companies Law 2001, 1125 = Commercial Law Review 2001, 740 = Companies Law 2001, 1127.

13 Areios Pagos 1219/2001 Hellenic Justice 2001, 1603 = Nomiko Vima 2002, 354 = Companies Law 2001, 1128.

5. THE PRINCIPLE OF TRANSPARENCY IN GREEK JURISPRUDENCE ESPECIALLY WITH

REGARD TO INSURANCE CONTRACTS

The Greek jurisprudence has assessed general contract terms of insurance contracts especially under the light of the principle of transparency. In Athens Court of Appeal decision no. 1407/200214 an insurance contract clause was examined which during the term of the insurance relationship allowed the insurance company the right to unilaterally reduce the indemnity. The relative clause was evaluated as invalid and unlawful as it was considered that „when it is a general term that relates subject to the right of the insurer to proceed unilaterally, during the validity of the insurance contract, to ... reduce the indemnity, the term should be expressed in the policy in a transparent manner, in the sense that the insured at the conclusion of the contract, should understand the measure of the term ... so, if carried out unilaterally ... the reduction, respectively, to be able to assess whether it is consistent with the relevant clause. Accordingly, if the contract provides to deduct a certain amount from the amount of indemnity in favor of the insurance company (deductible), and the possibility of adjusting the amount unilaterally by the insurance company, should be specifi ed in a certain manner as much as possible, the conditions and the context of the adjustment, in order to provide the consumer with adequate knowledge of the extent of his insurance coverage.”

Otherwise the jurisprudence15 evaluated the Table of Values with which the insurance company accompanied the insurance contract. Th e claim was upheld that this table is an non transparent contract term inasmuch as there is no mention in the table of the fact that the insurance premiums for the two (2) fi rst years are not deposited in their entirety and does not present the cause of their non-deposit, on the other that it does not present, what is the nature and amount of expenses that are deducted by the defendant, resulting in the contracts for the fi rst two (2) years of the validity of the insurance have no cash value.

In the findings of the Consumer Ombudsman 16/200916 it was considered that „the condition of the validity of insurance terms is their transparency as regards the coverage and the conditions under which

14 Athens Court of Appeal 1407/2002 Companies Law 2002, 1136 = Hellenic Justice 2004, 877 = EpiDikIA 2004, 426 = Commercial Law Review 2004, 553.

15 Athens Multi Member Court of First Instance 840/2008 NOMOS. However, that decision was annulled in the next trial stage.

16 Consumer Ombudsman 16/2009 TNP DSA.

„Plain and intelligible language” of consumer insurance contracts under the light of the Greek...

1/2015

30 it is provided, and the possible fi nancial consequences for the insured of their application.” Based on this assumption a clause was evaluated in a car insurance contract, which provided that the liability of the insurer is exhausted at the insurance amount in force at the date of damage. Of this amount deducted under the relative clause, each insurance period what was paid and left as the remaining sum insured. Based on this clause the insured becomes co-insurer of his own losses in proportion to the original insurance amount minus the amount paid.

Th e fi ndings concluded that the clause is invalid as non-transparent since „the consumer has concluded a complete insurance with the defendant company against fi xed premium payment which is due for the entire six-month period of the insurance. From the wording of Article 9 of the insurance policy, the consumer cannot safely diagnose the state of the insurance relationship as it stands by the company invoking the pro rata condition of average... Th is fi nding, however, of the pro rata condition of average and much more the application of the pro rata condition, is outside the reasonably anticipated and expected knowledge base of the average prudent consumer who made the conclusion of a typical car insurance for the same damage. Th erefore, it is observed that this particular term suff ers in wording due to lacking the clarity of the determination of the insurance benefi t, in addition, it will worsen the trading relationship and charge the consumer for the extent of which he becomes aware of the fi rst on the occurrence of the insured event. Th e consumer is found in the unpleasant position of surprise, when in draft ing the contract the insurance company speaks of maximum insurance liability for one or more accidents, while the exercise of the right of the insured to cover the second accident further limits the liability of the insurance company in application of the pro rata condition of average. Th e wording of the Article does not allow the consumer to diagnose such developments in the provision, whereas the image justifi ably created in the consumer as to the extent of the benefi t is substantially altered by the use of the clause by the insurance company.”

Jurisprudence has dealt adequately with the question of exemptions from insurance coverage and the compatibility of such conditions with the principle of transparency. Jurisprudence evaluated as unfair the general contract term that introduced the insurance coverage exemption if the event causing the insured event is due directly or indirectly, in whole or in part in driving or using airplanes, gliders or other airborne means, not performing regular air transport routes. Th e decision held that „Th e No. 3 clause in the

general terms of business, inasmuch exempts without any way of specifi city of the respective declarations of intention of the parties to the non-scheduled fl ights without and reporting and even some other adequate and unreasonable cause, denies in this particular case and in accordance even with the general experience and logic, for similar as the contested transactional cases the standard – beyond and the essential- transactional expectations of the client, as the average consumer and life insurance customer who reasonably believes that, intrinsically, the nature of the fl ight as irregular, does not render any similar fl ight an extraordinary event that will justify an exemption to the coverage of the insurance contract and therefore this term, is controlled by the general criterion.” Essentially the disproof of the expectations of the consumer / insured is due to the fact that such a clause is sudden and unexpected application (Eft hymiou, 2013, 133).

In the same direction was the decision on the exemption from the insurance coverage in case of damage.17 Judged as unfair was the general contract term, under which were excluded from the insurance coverage any losses or damage from ruptured pipes, water supply, sewage etc. Th e reason of arbitrariness in the decision lies in the fact that under this term is excluded from the activation of insurance coverage occurrence of insurance risk is in context with the cause of fl ooding from the above cause of ruptured pipes etc. Th us the term limits the coverage in these uncommonly observed cases of fl oods, caused by factors acting outside the insured premises. And in this case introduced to the insurance contract was a term which surprised the insured and unexpectedly overthrew the legitimate expectations, which would not happen if the principle of transparency had been applied (Eft hymiou, 2013, 134).

Assessed was a clause that introduced exemption from insurance coverage if the damage occurred because some insured objects were stolen from an outdoor and partially unfenced area.18 Specifi cally, the general contract term provided that „covered are the above-described material objects ... provided that the risk of theft of materials is covered if they are in enclosed storage areas and in accordance with Article 1.4 of this Annex.” Th e decision stated that the latter term (relating to Article 1.4 of the Annex) indicated diff erent storage areas and not however sheltered. It was noted in the grounds of the decision that if the area was a closed covered area, guarded and supervised there was no reason for insurance against theft . Th ere was no

17 Areios Pagos 1597/2011 TNP DSA.18 Athens Multi Member Court of First Instance 735/2004

NOMOS.

IAKOVOS E. VENIERIS

1/2015

31 specifi c reference to the principle of non-transparency, although this was possible. However, the court recognized the ambiguity of the relevant terms and contradictory as to the expectation of the insured to receive insurance coverage without the above exception and vindicated the insured.

Th e decision of the Plenary of the Areios Pagos no. 6/200619 assessed the issue of interest income from default interest of insurance for as long as the insurance company delays the payment to the insured. In particular the clause in the insurance contract provided that the insurer is not liable to pay interest before the expiry month of the adoption of a fi nal decision which requires the payment of the indemnity. Th e court held that „the relevant clause, when present in General Terms and Conditions and even insurance against fi re, which have been made in advance without prior individual negotiation, generally not without knowledge or understanding of their content by the insured, who is the weaker of the Parties and is in weaker bargaining position, causing signifi cant disruption of contractual balance within the meaning of the above provision, a fortiori is abusive in any available general trading conditions clause for full exemption of the insurer from any interest.”

6. SPECIFICALLY THE ISSUE OF THE ADJUSTMENT OF PREMIUMS UNDER THE

LIGHT OF THE TRANSPARENCY PRINCIPLE

An important issue in the general terms of insurance contracts is the premium adjustment clause. The decision of the Areios Pagos no. 1030/200120 was the fi rst decision of the Areios Pagos that assessed the issue of adjustment of premiums under the light of the principle of transparency. It held that „when concerning a general term that is subject to the insurer’s right to unilaterally proceed, during the term of the agreement, to an increase in premiums which is the policyholder’s basic obligation, it must be formulated in the policy in a transparent manner in the sense that the insured already in the conclusion of the contract must be able to understand the extent of the increase and in the case of an increase to be able to assess conformity to the relevant clause which provides for it. In case of the supplier right for redefi nition of

19 Areios Pagos Plenary 6/2006 Hellenic Justice 2006, 419 = Commercial Law Review 2006, 623 = Companies Law 2006, 665 = EpiskED 2006, 90.

20 Areios Pagos 1030/2001 Companies Law 2001, 1125 = Commercial Law Review 2001, 740 = Companies Law 2001, 1127.

premiums should be reported in a certain way as much as possible the conditions of this and the given context of confi guration. From the principles of good faith it is required that the specifi c general contract term must off er to the consumer suffi cient knowledge of the fi nancial burden he undertakes to the extent that under the circumstances this can be required. Th e supplier is acting in an unfair manner, if not complying with those requirements. Such features has the general contract term that allows the insurer as a supplier to make this unilateral change in premiums on any date of renewal of the insurance contract. In such a case (unilateral adjustment) the counter party-consumer surrenders to the judgment of the supplier for the correctness and necessity of the adjustment without him being able to predict under what conditions and to what extent he will suff er additional charges.”

In a more recent decision21 was the same issue on the adjustment of premiums. Repeated was the judgment that unfair due to non-transparency is the term in an insurance contract that gives the insurer the right to adjust at each annual contract renewal the premium, if the conditions and criteria with which the adjustment is made are not specifi ed in the contract. Th e decision reiterated the view that the adjustment should be done with the set from the beginning in the contract criteria which give the consumer the ability to understand both the size of the increase and the corresponding fi nancial burden and also the cause of the charge and the agreement itself and the calculation thereof with specifi ed criteria. However, the importance of this decision is that it demonstrated the following conclusion: the gap that occurs in the way the premium is adjusted because of invalidity / non transparency of the corresponding clause should be complemented by adjustment in the health index of the Hellenic Statistical Authority. Th e conclusion drawn is the result of forced interpretation of the insurance contract by covering any gap from the above nullity of the relevant term.

Th e adjustment of premiums is actually done to enable the insurance company to incorporate inputs enjoyed by insured events that increase costs or decrease the value of the premiums. Th e insurance company is legitimately trying to adapt the conventional, continuous and long, relationship to the insured based on some facts and considerations that were not present during the preparation of the contract or there but changed later. Or it endeavors to integrate in the contractual relationship conditions and circumstances which vary and aff ect the rights and obligations of the parties during the term of the contractual relationship. Th is need is similar to the need for banks to adjust the

21 Athens Court of Appeal 4108/2012 NOMOS.

„Plain and intelligible language” of consumer insurance contracts under the light of the Greek...

1/2015

32 fl oating rate on loan agreements in variable market conditions. In the same vein, banks adjust the fl oating rate to changes in the cost of money and market conditions. In the case of insurance premiums, as in the case of variable interest rates, there should be clear and safe adjustment criteria that will respect the principle of transparency and will not surprise the consumer.

The conventional term for adjustment of the premium must not result in an audit to be made only by the same insurance company without absolutely clear criteria. In other words the terms in the contract must identify and make explicit the limits and conditions under which the insurance company is entitled to adjust the interest rate. Th e term is non transparent, if the insured is in need of additional explanations and information beyond the contract to understand when and what kind of adjustment should be expected.22 Transparency is ensured when the general contract term has such a formulation that gives the consumer the right to “contradiction” in the calculations of the insurance company.23 Th at is when it entitles the consumer to make himself the calculation, to challenge or correct the calculation of the supplier or at least to await the new height of their obligation aft er the adjustment.

Based on the principle of transparency, as stated above, the contractual term of the insurance company that imposes and determines the adjustment of the premium must:

a) Describe the causes of the adjustment. The consumer should understand not only the amount but also the cause of extra charges in accordance with the explicit requirement of the transparency principle.24

b) Specify the factors that determine the adjustment on the basis of which the adjustment shall be verifi ed.

c) Adequately describe the requirements, conditions and scope of the adjustment of the premium to be able again to verify the adjustment.

d) State the time of adjustment to avoid surprise of the insured.

e) State the method of notifi cation of the adjustment to the insured.

f) Not lead to achieving opportunistic profi t for the insurance company. Th e adjustment of the premium is for the insurance company to incorporate in the legal relationship the changes in its operational costs and general changes in the conditions of coverage and the market. Th e adjustment cannot be cause for the insurance company to increase its profi t or the occasion

22 Cf. as to the fl oating rate in BGH WM 1990, 1367.23 Cf. so as to fl oating rate in BGH ZIP 2007, 915.24 See so expressly in Areios Pagos 430/2005 Hellenic Justice

2005, 802.

to change the conventional balances. If the insurance company uses the adjustment of premiums to achieve opportunistic profi t, then it disturbs the balance of rights and obligations to the detriment of the consumer. Th is is in violation of Article 361 CC (pacta sunt servanda) and not only of Article 2 para. 6 and 7 case e of Law 2251/1994.25 In such a case, i.e. the insurance company makes no adjustment of the premium but makes an unjustifi ed change to achieve opportunistic profi t and not for incorporation of exogenous changes, which alters the agreed terms.

7. NULLITY OF THE UNFAIR CONTRACT TERM DUE TO NON-TRANSPARENCY

IN GREEK LAW

If the insurance company has integrated in the insurance contract a clause contrary to the principle of transparency, as above, the insured may exercise his rights and claim a) cancellation of the term and b) unjust enrichment with the reimbursement of the additional amounts illegally paid under the term26 and restoration of any damage suff ered by the consumer27 c) payment of the amounts, the payment of which prohibit the application of the illegal / non transparent term. Once it is found that a particular general contract term is unfair, comes as a legal consequence the invalidity thereof in accordance moreover with Article 174 of the Civil Code.28 Th e cancellation request is introduced by Article 18 of the Code of Civil Procedure in the court of fi rst instance while the other two requests to the overall competent court depending on the amount of the request.

Th e nullity however of one term in the insurance contract causes gaps in the implementation of the obligations of the parties and the development of the contractual relationship. If invalid, the term of the

25 It indirectly altering the relationship between benefi t and contribution (Reifner, 1995, 872).

26 Cf. Athens Magistrate’s Court 726/2004 Companies Law 2005, 200; Athens Magistrate’s Court 3179/2005 Companies Law 2006, 520; Athens Magistrate’s Court 2175/2004 Companies Law 2005, 74; Th essaloniki Magistrate’s Court 810/2006 NOMOS.

27 Cf. Areios Pagos 959/2006 NOMOS, Athens Court of Appeal 2386/2006 Hellenic Justice 2006, 1467; Athens Court of Appeal 2319/1999 Companies Law 1999, 1175.

28 Indicatively see Areios Pagos 1030/2001 Companies Law 2001, 1125 = Commercial Law Review 2001, 740 = Companies Law 2001, 1127, Areios Pagos 1219/2001 Hellenic Justice 2001, 1603 = Nomiko Vima 2002, 354 = Companies Law 2001, 1128, Athens Court of Appeal 1407/2002 Companies Law 2002, 1136 = Hellenic Justice 2004, 877 = EpiDikIA 2004, 426 = Commercial Law Review 2004, 553.

IAKOVOS E. VENIERIS

1/2015

33 insurance contract in all reasonable expectations would be either the absence of agreement between the parties relating to the regulated matter or the invalidity of the agreement as lacking essential part of the contract (Fuchs, 2006, § 310, Rn 1078).

However, Article 2 para. 8 of Law 2251/1994 stipulates that the supplier may not invoke the nullity of the entire contract if one or more terms of the contract is void. Th is makes sense because otherwise the supplier will be able to cause the nullity of the contract or set any terms in the contract that would work as heresy. Either the term would be valid and would regulate the contract or the nullity of the term would apply to the entire contract and release the supplier (Gardounis, 2004, 34). Th erefore, the abuse of one contract term due to non-transparency does not invalidate the entire contract.29 Th is also derives not only from Article 2 para. 8 of Law 2251/1994 but also from Article 181 of the Civil Code (Dellios, 2008a, Article 2, par. 94).

As a result the insurance contract is valid. But the question remains as to how to regulate the contractual relationship between the parties in the absence of the relevant term. If the contract term may be omitted in view of the fact that it regulates ancillary questions of the insurance contract, then the invalidity thereof does not require coverage of conventional vacuum as such in practice does not occur. But if conventional void arises under the light of Articles 200, 281 and 288 of the Civil Code, jurisprudence requires the following. Filling the void resulting from such invalidity will be made either by applying soft law rules where the abuse consists in violating the guiding function of soft law (i.e. the gap is then covered by the submissive rules which the introduction of the invalid contract terms had waived) or through further interpretation, where the unfairness of the general contract terms is to restrict the fundamental rights and obligations that lead to endangerment of the typical scope of the contract.30

Towards the above, the court must take account of the nature, purpose of the contract, the circumstances and agreements of the parties. The court will move within the limits of good faith, business and morality but also the economic and social function

29 Cf. Piraeus Court of Appeal 773/2005 Maritime Law Review 2006, 20.

30 Cf. Athens Multi Member Court of First Instance 711/2007 Companies Law 2007, 1336; Athens Multi Member Court of First Instance 961/2007 ChriD 2008, 112; Athens Multi Member Court of First Instance 1119/2002 Companies Law 2003, 424 (obs. M. Asikis, E. Perakis) Athens Multi Member Court of First Instance 3229/1996 Companies Law 1997, 75; Athens Single Member Court of First Instance 4954/1998 Companies Law 1999, 1182; Athens Single Member Court of First Instance 2772/2002 Commercial Law Review 2002, 805.

of the contract, taking a hermeneutic coverage of any conventional vacuum.31 Th e court nevertheless should demonstrate adaptability and practice in addressing the problem as in the above mentioned case, in which the nullity of the contract term on adjustment was covered by application of the health index of the Statistical Authority.32

SUMMARY

The above implementation of the Greek Law 2251/1994 and the European Directive 93/13/EEC off ers few guidelines to the legal practitioners in other EU Countries regarding the transparency of terms in consumer contracts and especially in insurance consumer contracts. Th e application of the principle of transparency in Greek law by Greek jurisprudence is a national jurisprudential example of the doctrine of transparency regarding the invalidity of terms that impose a signifi cant imbalance in the rights and obligations of the insurance-consumer through a language that is not plain and intelligible.

Th e above analysis highlights the importance of transparency in insurance contracts. It highlights the protection provided to the insured against contractual terms which are imposed by the insurance company resulting in deviation from what is set forth by soft law as to the rights and obligations of the insured. Adherence to the principle of transparency with transparent and clear contract terms overcomes the possibility that the insured undertake significant contractual obligations and lose contractual rights. Th e contractual commitment in the above manner in the light of the transparency principle allows the insured consumer the contractual commitment with complete knowledge of the extent of the consequences and economic and legal signifi cance of the contractual terms of insurance.

REFERENCES

Αστικός Κώδικας (Greek Civil Code), Π.Δ. 456/1984 ΦΕΚ Α-164/1984.

Council Directive 93/13/EEC of 5 April 1993 on unfair terms in consumer contracts, Offi cial Journal of the European Communities, L 95, 21. 4. 1993. 29–34.

Dellios, G. (2013). Γενικοί Όροι Συναλλαγών (General Terms and Conditions). Athens, Th esalloniki: Sakkoulas.

31 See. Moreover and Athens Court of Appeal 4108/2012 TNP DSA.

32 Athens Court of Appeal 4108/2012 NOMOS.

„Plain and intelligible language” of consumer insurance contracts under the light of the Greek...

1/2015

34 Dellios, G. (2008a). in Alexandridou, Δίκαιο Προστασίας Καταναλωτή (Consumer Protection Law), Article 2. Athens: Nomiki Vivliothiki.

Dellios, G. (2008b). Ατομική και συλλογική προστασία των καταναλωτών από την έλλειψη ουσιαστικής διαπραγμάτευσης των όρων της σύμβασης (Individual and Collective Protection of consumers from the lack of meaningful negotiation of the contract terms). Athens, Th esalloniki: Sakkoulas.

Dellios, G. (2001a). Προστασία των καταναλωτών και σύστημα του Ιδιωτικού Δικαίου (Consumer protection and system of private law Consumer protection and system of private law), vol. II. Athens, Th esalloniki: Sakkoulas.

Dellios, G. (2001b). Τομές της σύγχρονης αρεοπαγιτικής νομολογίας στα ζητήματα του συλλογικού ελέγχου των γενικών όρων καταναλωτικών συμβάσεων (Aspects of modern Areios Pagos jurisprudence on issues of collective control of the general terms of consumer contracts), Hellenic Justice, 42, 1495–1526.

Derleder, P. (2001). Transparenz- und Äquivalenz bei bankvertraglicher Zinsanpassung, Werpapiermitteilungen, 59, 2029–2041.

Eft hymiou, E. (2013). Η Αρχή Διαφάνειας στο δίκαιο των ΓΟΣ (Th e principle of transparency in law of general contract terms). Th esalloniki: Dikaio kai Oikonomia.

Fuchs, A. (2006). AGB-Recht Kommentar. Berlin: Dr. Otto Schmidt Verlag.

Gardounis, E. (2004). Οι καταχρηστικές ρήτρες που σχετίζονται με το τίμημα καταναλωτικών συμβάσεων: 10 χρόνια εφαρμογής της κοινοτικής οδηγίας 93/13 του Συμβουλίου της 5ης Απριλίου 1993 σε Ελλάδα και Γαλλία (Unfair terms relating to consumer price: 10 years of Application of the EC Directive 93/13 of the Council of 5 April 1993 in Greece and France), Private Law Chronicles, 4, 23–35.

Habersack, M. (2001). Zinsänderungsklauseln im Lichte des VerbrKrG, Wertpapiermitteilungen, 59, 753–762.

Κώδικας Πολιτικής Δικονομίας (The Code of Civil Procedure), Π.Δ. 503/1985 ΦΕΚ Α-182/1985.

Leletzis, A. (2002). Ο έλεγχος του περιεχομένου των γενικών όρων συναλλαγών (άρθρο 2 §§ 6 και 7 Ν. 2251/1994) κατά την πρόσφατη νομολογία του Αρείου Πάγου (Controlling the content of the general trading conditions (Article 2 §§ 6 and 7 Law 2251/1994) during the recent jurisprudence of the Areios Pagos), Nomiko Vima, 50, 274–301.

Marinos, M. (2002). Αθέμιτος Ανταγωνισμός (Unfair Competition). Athens: Dikaio kai Oikonomia.

Marinos, M., Venieris, I. (1994). Η ποινή για την πρόωρη εξόφληση στεγαστικού δανείου – Η φύση, ο υπολογισμός και ο έλεγχος αυτής υπό το πρίσμα του Ν. 2251/1994 (Th e penalty for early repayment of a mortgage loan – Th e nature, the calculation and the review thereof under the light of Law 2251/1994), Private Law Chronicles, 5, 459–467.

Mentis, G. (2000). Γενικοί όροι συναλλαγών στις καταναλωτικές και εμπορικές συμβάσεις (General trading conditions in consumer and commercial contracts). Athens,Th esalloniki: Sakkoulas.

Perakis, E. (1996). H σχέση του δικαίου προστασίας του καταναλωτή με το δίκαιο του αθέμιτου ανταγωνισμού (Th e relationship of consumer protection law to the law of unfair competition), Companies Law, 2, 113–119.

Reich, N., Micklitz, H-W. (2003). Europäisches Verbraucherrecht. Karlsruhe: Nomos Aufl age.

Reifner, U. (1995). Die Anpassung variabler Zinssätze im Kreditverhältnis, Juristen Zeitung, 50, 866–874.

Stoff els, M. (2004). AGB-Recht. Berlin: C.H.Beck Verlag.

IAKOVOS E. VENIERIS

1/2015

35

Apstrakt

U Zakonu o obaveznom osiguranju u saobraćaju iz 2009. godine ima dosta nedostataka, ali se najveći pro-blemi odnose na funkcionisanje Garantnog fonda. U takvim okolnostima nije moguće potpuno izvršavanje obaveza Garantnog fonda na zakonit način bez obzira gde se ti poslovi obavljaju, u Garantnom fondu ili pri Udruženju osiguravača Srbije. Da bi se prevazišao ovaj problem, koji u osnovi onemogućava funkcionisanje Garantnog fonda na zakonit način, neophodno je što pre osnovati Garantni fond kao posebno pravno lice u skladu sa zakonom i izvršiti izmene i dopune zakona i statuta Udruženja osiguravača Srbije jer ne postoje zakonske pretpostavke da do početka rada Garantnog fonda njegove poslove obavlja ovo Udruženje na dosa-dašnji način. Najveći problem predstavlja kontradiktor-nost prelaznih i završnih odredbi koje u jednom delu defi nišu primenu propisa koji su bili na snazi do stupa-nja na snagu Zakona o obaveznom osiguranju u saobra-ćaju, a u drugom delu stavljaju van snage sve odredbe propisa koji su važili do stupanja na snagu ovog zakona.

U cilju održavanja kontinuiteta u izvršavanju oba-veza Garantnog fonda predložena rešenja u značajnoj meri otklanjaju postojeće probleme i omogućavaju ne-smetano funkcionisanje Garantnog fonda koji u našoj zemlji ima dugu i veoma dobru tradiciju.

Ključne reči: autoodgovornost, šteta, Garatni fond

1. UVOD

Obavezno osiguranje u saobraćaju pruža ekonom-sku zaštitu od odgovornosti osiguranicima za naknadu štete putnicima u javnom prevozu i trećim oštećenim licima ako je pri držanju i upotrebi prevoznog sredstva došlo do smrti nekog lica, telesne povrede ili oštećenja zdravlja i / ili do uništenja, odnosno oštećenja stvari.

Pored odgovornosti imaoca, odnosno korisnika prevo-znog sredstva osigurana je i odgovornost svih lica koja saglasnošću vlasnika prevoznog sredstva rade prilikom njegove upotrebe (vozač, suvozač, kondukter, pilot, ko-pilot, posada i sl.), kao i lica koja se prevoze prevoznim sredstvom.

I pored sankcija za prekršaje ili privredne prestupe pojedini vlasnici koriste prevozna sredstva bez obave-znog osiguranja od odgovornosti, a neki beže sa mesta saobraćajnog udesa za koji su odgovorni. Poseban pro-blem predstavljaju korisnici prevoznih sredstava koji su zaključili osiguranje od odgovornosti kod društva za osiguranje koje je postalo nesolventno. Imajući u vidu da je reč o obaveznom osiguranju, naglašena je potre-ba da se preko osiguranja obezbedi ekonomska zaštita i ovim oštećenim licima. To se uspešno postiže preko Garantnog fonda, koji danas postoji u svim evropskim zemljama,1 odnosno skoro svim zemljama u svetu.

Obavezno osiguranje vlasnika prevoznih sredstava od odgovornosti u saobraćaju prvi put je u našoj zemlji uvedeno 1930. godine, ali je njegova primena prestala za vreme II svetskog rata. Ponovo je uvedeno Zakonom o obaveznom osiguranju imovine i lica 1965. godine2 kojim je na specifi čan način, bez unapred prikupljenih sredstava, obezbeđena i zaštita trećih oštećenih lica od neosiguranih i nepoznatih prevoznih sredstava, ali ne i po osnovu nesolventnosti društva za osiguranje, što je zadržano i Zakonom o osnovama sistema osiguranja

1 Drugom direktivom 84/5/EC koja je zamenjena Direktivom 2009/103/EC zemlje članice Evropske unije obavezane su da osnuju instituciju za naknadu štete (Garantni fond) do propisanog limita sume osiguranja za štetu na licima i na stvarima koju prouzrokuje nepoznato motorno vozilo ili vozilo čiji vlasnik nije zaključio obavezno osiguranje od odgovornosti. Ostavljeno je pravo svakoj zemlji da primenjuje svoje zakone, podzakonske i upravne propise u slučaju naknade štete preko Garantnog fonda, imajući u vidu bilo koju drugu praksu koja je povoljnija za oštećeno lice.

2 Izmenjen je 1967. godine zbog ukidanja obaveznog osiguranja imovine u društvenoj svojini. Prečišćeni tekst Zakona o obaveznom osiguranju u saobraćaju objavljen je u Službenom listu SFRJ, broj 11/68.

ČLANCI

Dr Milan CEROVIĆ*

Problemi funkcionisanja Garantnog fonda prema Zakonu o obaveznom osiguranju u saobraćaju

UDK: 368.21Primljen: 1. 2. 2015.Prihvaćen: 18. 2. 2015.Stručni rad

Predsednik Udruženja korisnika osiguranja, e-mail: ukosbg@gmail.com

1/2015

36 MILAN CEROVIĆ

imovine i lica iz 1990. godine.3 Potpuna zaštita preko garantnog fonda pri Udruženju osiguravajućih organi-zacija Jugoslavije, sada Udruženju osiguravača Srbije (u daljem tekstu: Udruženje), uređena je Zakonom o osiguranju imovine i lica iz 1996. godine, uključujući i pravo na naknadu štete usled nesolventnosti, ali tek po okončanju stečaja društva za osiguranje. Ovo reše-nje zadržano je i u Zakonu o osiguranju iz 2004. godi-ne. Zakonom o obaveznom osiguranju u saobraćaju iz 2009. godine (u daljem tekstu: ZOOS) uređuje se oba-vezno osiguranje u saobraćaju, osniva se Garantni fond kao posebno pravno lice, uređuje se njegova nadležnost i način fi nansiranja i poveravaju javna ovlašćenja, među kojima i poslovi garantnom fondu pri Udruženju za obaveze po osnovu stečaja osiguravača koji su prestali sa radom do stupanja na snagu ZOOS. Do donošenja ZOOS 2009. godine, uz male izuzetke, Garantni fond je kod nas funkcionisao po najvišim evropskim stan-dardima.

Sve do 2004. godine izrada nacrta propisa iz oblasti osiguranja poveravana je najeminentnijim stručnja-cima u zemlji iz oblasti teorije i prakse osiguranja. Za razliku od dotadašnje prakse, nacrte Zakona o osigura-nju iz 2004. godine, ZOOS iz 2009. godine i Zakona o osiguranju iz 2014. godine pisala je stručna služba Na-rodne banke Srbije.

Uprkos višedecenijskom domaćem iskustvu u funk-cionisanju Garantnog fonda, pojavio se veći broj pro-blema koji se ogledaju u neprimeni, kontradiktornosti, nepreciznosti i pravnim prazninama u ZOOS i u obav-ljanju poslova garantnog fonda pri Udruženju.

2. ULOGA I CILJ ORGANIZACIJE GARANTNOG FONDA

Garantni fond „popunjava određene praznine” oba-veznog osiguranja u saobraćaju u cilju obezbeđivanja ravnopravnog položaja svih putnika u javnom prevozu i trećih lica koja nastradaju u saobraćaju. Nastao je za-hvaljujući razvoju obaveznih osiguranja u saobraćaju, po pravilu, istovremeno ili nešto kasnije, ali ima sluča-jeva gde je Garantni fond nastao i pre donošenja ZOOS, kao što je to slučaj u Francuskoj (Cerović, 2009, 247). Prvobitno koncipiran da zaštiti žrtve od neosiguranih i nepoznatih motornih vozila, Garantni fond je vrlo brzo

3 Obezbeđeno je pravo oštećenog lica da naplati štetu od organizacije za osiguranje na čijoj teritoriji je šteta nastala. Organizacija za osiguranje koja je isplatila štetu regresirala se od ostalih osiguravača preko Udruženja osiguravajućih organizacija Jugoslavije, srazmerno visini ostvarene premije i broju osiguranih prevoznih sredstava u odnosu na ukupnu premiju ostvarenu u republici na čijoj teritoriji je nastao osigurani slučaj.

obuhvatio pokriće obaveza nesolventnih osiguravača, u manjem broju zemalja i funkciju zelene karte, a u poje-dinim zemljama i neke druge vrste naknade šteta koje nastaju u saobraćajnim udesima (zaprega, životinje i sl.).

Garantni fond se osniva kao posebno pravno lice ili se njegovi poslovi poveravaju nekom drugom prav-nom licu iz oblasti osiguranja koje je osposobljeno da ih obavlja, kao što je udruženje osiguravača, biro zelene karte i sl.

Zakonom o osiguranju imovine i lica iz 1996. godine poslovi Garantnog fonda, kao javno ovlašćenje, povere-ni su Udruženju. ZOOS iz 2009. godine osniva se Ga-rantni fond kao posebno pravno lice, ali se poslovi dele u dve grupe: jedan deo obavlja Garantni fond, a drugi ostaje pri Udruženju.4 Ovakav specifi čan način organi-zacije Garantnog fonda ne postoji ni u jednoj evropskoj zemlji.

3. OSNIVANJE I RAD GARANTNOG FONDA KAO PRAVNOG LICA

Garantni fond pokriva obaveze za isplatu osigurane sume, odnosno naknadu štete prouzrokovane upotre-bom neosiguranog ili nepoznatog motornog vozila, vazduhoplova, čamca ili drugog prevoznog sredstva, kao i za štetu za čiju naknadu je odgovorno društvo za osiguranje nad kojim je pokrenut stečajni postupak.

Sredstva Garantnog fonda se obrazuju iz doprino-sa društava za osiguranje i drugih sredstava, a služe za pokriće obaveza po štetama i troškova poslovanja Garantnog fonda. Obradu odštetnih zahteva, isplatu osigurane sume, odnosno naknade štete i ostvarivanje regresnih zahteva Garantni fond može ugovorom pove-riti društvu za osiguranje, ali društvo za osiguranje ne odgovara za obaveze Garantnog fonda.

Visinu doprinosa u procentualnom iznosu u odno-su na bruto premiju obaveznih osiguranja u saobraća-ju ostvarenu u prethodnom mesecu utvrđuje upravni odbor Garantnog fonda uz saglasnost Vlade. Garantni fond svoja sredstva drži na posebnom depozitnom ra-čunu kod Narodne banke Srbije. Slobodna sredstva se ulažu shodnom primenom propisa kojima je regulisano ulaganje sredstava osiguranja društava za osiguranje.

Na zarade, naknade i druga primanja zaposlenih u Garantnom fondu shodno se primenjuju propisi o zara-dama, naknadama i drugim primanjima u javnim služ-bama (ZOOS, 2009, čl. 80).

Oranizacija i poslovanje Garantnog fonda uređuje se statutom koji donosi upravni odbor uz saglasnost

4 Garantni fond je uređen članovima 73–96, 110–114 i 118 ZOOS.

1/2015

37

Problemi funkcionisanja Garantnog fonda prema Zakonu o obaveznom osiguranju u saobraćaju

Vlade. Organi Garantnog fonda su upravni odbor koji ima pet članova (uključujući predsednika) i direktor. Predsednika i članove upravnog odbora imenuje i ra-zrešava Vlada (predsednika i jednog člana na predlog ministarstva nadležnog za poslove fi nansija, jednog člana na predlog Narodne banke Srbije i dva člana na predlog Udruženja) (ZOOS, 2009, čl. 82). Predsednik i članovi upravnog odbora Garantnog fonda, kao i člano-vi njihovih porodica, ne mogu imati akcije, osnivačke uloge ni dužničke hartije od vrednosti, niti mogu biti spoljni saradnici ili članovi organa društva za osigura-nje, preduzeća za reviziju koja vrši reviziju fi nansijskih izveštaja Garantnog fonda ili drugih pravnih lica sa kojima Garantni fond sarađuje u obavljanju poslova iz svoje nadležnosti (ZOOS, 2009, čl. 86).

Višak prihoda nad rashodima Garantnog fonda pre-nosi se u narednu godinu i uračunava se prilikom odre-đivanja visine potrebnih sredstava za naredni period. Višak rashoda nad prihodima pokriva se iz doprinosa Garantnom fondu za naredni period, zavisno od dospe-lih, a neizmirenih obaveza (ZOOS, 2009, čl. 87).

Nadzor nad poslovanjem Garantnog fonda vrši Narodna banka Srbije, shodnom primenom propisa za nadzor nad poslovanjem društava za osiguranje. Poslovanje Garantnog fonda podleže reviziji u skladu sa zakonom. Godišnji račun za prethodnu godinu, sa izveštajem o poslovanju i izveštajem ovlašćenog revizo-ra, Garantni fond podnosi Narodnoj banci Srbije i mi-nistarstvu nadležnom za poslove fi nansija do 30. aprila tekuće godine (ZOOS, 2009, čl. 88–89).

Odredbe ZOOS koje se odnose na postupak ostvari-vanja prava na isplatu osigurane sume, odnosno prava na naknadu štete oštećenim licima shodno se prime-njuju i na Garantni fond, ako odredbama odeljka VIII o Garantnom fondu nije uređeno drugačije. Ako ne do-bije odgovor na zahtev za naknadu štete u roku od 90 dana od dana predaje zahteva, oštećeno lice može pod-neti tužbu sudu protiv Garantnog fonda i o tome oba-vestiti Narodnu banku Srbije (ZOOS, 2009, čl. 90 i 95). Strana lica imaju pravo na naknadu štete pod uslovom reciprociteta (ZOOS, 2009, čl. 96, 104, st. 2 i čl. 117, st. 1, tač. 5).

Problemi funkcionisanja Garantnog fonda kao sa-mostalnog pravnog lica nastaju zbog toga što Garantni fond nije osnovan i zbog toga što se do početka njego-vog rada primenjuju propisi koji su bili na snazi do stu-panja na snagu ZOOS. Pored ovih nedostataka, utvrđe-na su i neka rešenja koja su u suprotnosti sa evropskim standardima.

1. Prvobitni rok za osnivanje Garantnog fonda iste-kao je 12. 10. 2011. (dve godine od dana stupanja na snagu zakona). Samostalnim članovima Zakona o iz-meni Zakona o obaveznom osiguranju u saobraćaju iz

2011. rok je pomeren za 30. 6. 2012. godine, ali do za-ključivanja ovog rada nije osnovan. Da je osnovan i da je od Udruženja preuzeo zahteve za naknadu štete po osnovu neosiguranih i nepoznatih prevoznih sredsta-va, bez obzira kada je šteta nastala, i predmete za čiju je naknadu odgovorno društvo za osiguranje nad kojim je pokrenut stečajni postupak posle stupanja na snagu za-kona (do zaključivanja ovog rada nije ih bilo), sredstva i opremu, kao i zaposlene koji su ove poslove obavljali, Garantni fond bi u potpunosti mogao normalno da radi i da izvršava zakonom utvrđene obaveze.

2. Do početka rada Garantnog fonda poslove iz nje-govog delokruga obavlja Udruženje saglasno propisima koji su bili na snazi do dana stupanja na snagu ZOOS, a od dana preuzimanja ovih poslova od Udruženja, Ga-rantni fond primenjuje ZOOS na potpuno ista oštećena lica. Primenjuju se različiti propisi na lica po svim vr-stama zahteva za naknadu štete. Ovaj problem za sada nije aktuelan, ali se može odnositi na zahteve po osnovu stečaja koji bi se pojavili do dana njihovog preuzimanja od Udruženja.

3. U evropskim zemljama Garantnim fondom upravljaju društva za osiguranje sa pravom na broj gla-sova u zavisnosti od visine uplaćenog doprinosa Ga-rantnom fondu. Do sada nije poznato drugačije reše-nje. U najvećem broju zemalja svako društvo ima jedan glas, plus broj glasova koji se utvrđuje srazmerno visini uplaćenog doprinosa u prethodnom periodu. U nekim zemljama državni organ imenuje svog predstavnika u organe Garantnog fonda, ali on nema pravo glasa, kao što je slučaj u Grčkoj. Srbija je jedina evropska zemlja u kojoj većinsko upravljanje Garantnim fondom pripada državnim organima umesto društvima za osiguranje koja ga fi nansiraju. Treba imati u vidu da u nekim ze-mljama Evropske unije, u slučaju većih poremećaja u pogledu visine obaveza Garantnog fonda, država štiti osiguravače na taj način što ograničava visinu dopri-nosa Garantnom fondu, kao što je slučaj u Austriji do 1,0%, u Grčkoj do 3,0% i u Nemačkoj do 0,5% od pre-mije obaveznih osiguranja u saobraćaju (Cerović, 2012, 124).

4. Problematičan je rok za rešavanje po zahtevu za naknadu štete. Odgovor Garantnog fonda na zahtev za naknadu štete u roku od 90 dana i pravo podnošenja tužbe tek posle ovog roka nije u interesu oštećenih lica jer ih obavezuje da u predugom roku čekaju odluku o naknadi štete. Treba imati u vidu da Zakon o obligacio-nim odnosima predviđa rok za isplatu štete od 14 dana i pravo oštećenog na direktnu tužbu (Zakon o obliga-cionim odnosima, 1978, čl. 919 i 941), a da Direktiva 2009/103/EC ne uslovljava pravo na direktnu tužbu prethodnim podnošenjem zahteva za naknadu štete (Jovanović, 2014, 47).

1/2015

38 Osnivanjem Garantnog fonda problemi će biti znat-no manji, ali neće u celini otkloniti nedostatke koji se odnose na obavljanje poslova garantnog fonda koji ostaju pri Udruženju.

4. POSLOVI GARANTNOG FONDA PRI UDRUŽENJU

Statutom Udruženja, uz saglasnost Vlade, utvrđene su odredbe koje se odnose na vršenje javnih ovlašće-nja.5 Po fi zičkom i fi nansijskom obimu, obaveze Ga-rantnog fonda predstavljaju najveći deo svih poslova Udruženja. Poslovi garantnog fonda pri Udruženju nisu taksativno navedeni, tj. precizirani kao poverena javna ovlašćenja, tako da se svrstavaju i podrazumevaju pod obavljanjem drugih poslova utvrđenih zakonom.

Do početka rada Garantnog fonda poslove iz nje-govog delokruga obavlja Udruženje, saglasno propisi-ma koji su bili na snazi do stupanja na snagu ZOOS. Garantni fond od Udruženja preuzima sredstva, prava i obaveze u vezi sa tim sredstvima, kao i pripadajuću opremu, arhivu i dokumentaciju koja služi za obavljanje poslova Garantnog fonda, osim onih koji se odnose na izmirivanje obaveza po osnovu zaključenih osiguranja sa društvima za osiguranje kojima je oduzeta dozvola za rad do stupanja na snagu ZOOS, kao i zaposlene koji su na dan stupanja na snagu zakona obavljali poslove po osnovu neosiguranih i nepoznatih saobraćajnih sredstava (ZOOS, 2009, čl. 110–111).

Udruženje je dužno da poslovanje nastalo po osno-vu stečaja društava za osiguranje do dana stupanja na snagu ZOOS, obavlja preko posebnog namenskog ra-čuna garantnog fonda pri Udruženju.6

Sredstva garantnog fonda pri Udruženju čine dodat-ni doprinos društava za osiguranje i drugi izvori sagla-sno propisima koji su bili na snazi do stupanja na sna-gu ZOOS. Dodatni doprinos i druga sredstva utvrđuje ministar fi nansija. Agencija za osiguranje depozita, koja obavlja funkciju stečajnog upravnika u društvima za osiguranje, dužna je da Minstarstvu fi nansija dostav-lja mesečne izveštaje o prijavljenim potraživanjima i projekciju očekivanog dospeća obaveza za naredna tri meseca za štete nastale po osnovu stečaja društava za osiguranje kojima je oduzeta dozvola za rad do stupa-nja na snagu ZOOS. Udruženje ulaže slobodna sredstva Garantnog fonda, shodnom primenom propisa kojima

5 APR, Registar Udruženja, BU 10052/2013 od 5. 11. 2013. i statut Udruženja 13/01-22/2/1 od 4. 11. 2013.

6 Poseban namenski račun garantnog fonda pri Udruženju otvoren je 1997. godine na osnovu Zakona o osiguranju imovine i lica iz 1996. godine, kada su svi poslovi Garantnog fonda obavljani jedinstveno.

je regulisano deponovanje i ulaganje sredstava društava za osiguranje (ZOOS, 2009, čl. 112).

Danom stupanja na snagu ZOOS prestale su da važe odredbe o obaveznom osiguranju čl. 73 do 108, čl. 111 i 112 i odredbe čl. od 143 do 146 Zakona o osiguranju imovine i lica (Službeni list SRJ, br. 30/96, 57/98, 53/99 i 55/99 i Službeni glasnik RS, br. 55/2004), osim odreda-ba člana 86, koje prestaju da važe po isteku pet godina od dana stupanja na snagu zakona (prestale da važe 13. 10. 2014.)(ZOOS, 2009, čl. 118).

Problemi u vezi sa poslovanjem garantnog fonda pri Udruženju nastaju zbog nemogućnosti primene poje-dinih odredbi ZOOS, statuta i odluka Udruženja koje se odnose na poverena javna ovlašćenja u vezi sa obra-zovanjem i korišćenjem sredstava Garantnog fonda. Problemi su nastali zbog toga što nije izvršeno osniva-nje Garantnog fonda, ali i zbog toga što je Vlada dala saglasnost na deo statuta Udruženja o obavljanju javnih ovlašćenja, po prethodno pribavljenom mišljenju Mi-nistarstva fi nansija i Narodne banke Srbije, bez obzira što su neke njegove odredbe u suprotnosti sa zakonom.7

1. Ne postoje zakonske pretpostavke da Udruženje obavlja poslove Garantnog fonda na način kako je de-fi nisano zakonom zato što je u prelaznim i završnim odredbama predviđeno da ih obavlja po propisima koji su bili na snazi do stupanja na snagu ZOOS (ZOOS, 2009, čl. 110, st. 2), a istovremeno je utvrđeno da su ti propisi prestali da važe stupanjem na snagu ZOOS (ZOOS, 2009, čl. 118, st. 1). Imajući u vidu da su stav-ljene van snage sve odredabe o obaveznom osiguranju Zakona o osiguranju imovine i lica iz 1996. godine, Udruženje može da obavlja poslove Garantnog fonda do njegovog osnivanja i poslove garantnog fonda pri Udruženju, ali samo primenjujući ZOOS. Treba imati u vidu da propisi do i posle stupanja na snagu ovog zako-na ne prave razliku u vezi sa pravima oštećenih lica za štete po osnovu nepoznatih i neosiguranih prevoznih sredstava. Razlika je samo u pravu, a ne u obimu i visini naknade, kao i kod zahteva za štete po osnovu stečaja koji ostaju pri Udruženju, što je trebalo defi nisati sta-vom 2, čl. 110 ZOOS tako da se to pravo stiče tek po zaključivanju stečajnog postupka.

Pod pretpostavkom da nije sporan pravni osnov za primenu propisa koji su bili na snazi do dana stupa-nja na snagu ZOOS, ostaje razlika u pogledu primene propisa između oštećenih lica po osnovu neosiguranih i nepoznatih prevoznih sredstava koje Garantni fond preuzima od Udruženja i lica za štete po osnovu stečaja koje ostaju pri Udruženju kada su i jedne i druge nastale pre stupanja na snagu zakona. Bez obzira što su nastale u istom periodu, na zahteve po osnovu neosiguranih i nepoznatih prevoznih sredstava primenjuje se ZOOS, a

7 Vlada, Rešenje 05 broj 110-2937/2012. od 19. 4. 2012.

MILAN CEROVIĆ

1/2015

39 na zahteve po osnovu stečaja propisi koji su bili na snazi pre stupanja na snagu ovog ZOOS.

Neophodno je rešiti i dilemu da li pri Udruženju do početka rada Garantnog fonda treba otvoriti jedan ili dva posebna namenska računa, jedan za poslove koje Udruženje vrši do osnivanja Garantnog fonda i drugi za poslove garantnog fonda koji ostaju pri Udruženju. To je važno zato što postoje dva izvora sredstava, doprinos i dopunski doprinos, ali i zbog kasnijih razgraničenja doprinosa i obaveza koje će Garantni fond preuzeti od Udruženja i dopunskog doprinosa i obaveza garantnog fonda koje ostaju pri Udruženju.

2. Visinu doprinosa Garantnom fondu utvrđuje upravni odbor Garantnog fonda, uz saglasnost Vla-de (ZOOS, 2009, čl. 75, st. 5), a dopunski doprinos za pokriće obaveza garantnog fonda pri Udruženju, mi-nistar fi nansija na osnovu mesečnih izveštaja Agencije za osiguranje depozita o prijavljenim potraživanjima i projekciji očekivanog dospeća obaveza za naredna tri meseca za štete nastale po osnovu stečaja društava za osiguranje kojima je oduzeta dozvola za rad do dana stupanja na snagu ZOOS (ZOOS, 2009, čl. 112, st. 2 i 5).

Udruženje je utvrdilo doprinos i dopunski doprinos Garantnom fondu pozivajući se na čl. 70, st. 2, tač. 6, čl. 111, st. 2 i čl. 112 ZOOS, u kojima je defi nisano da je reč o dodatnom doprinosu za obaveze garantnog fon-da pri Udruženju, a ne o doprinosu za obaveze Garan-tnog fonda kao posebnog pravnog lica dok ih izvršava Udruženje, i na članove 34 i 53, tač. 4 statuta Udruženja iz 2013. godine u kojima je defi nisano utvrđivanje visi-ne doprinosa za obezbeđivanje sredstava za obavljanje poslova javnih ovlašćena,8 odnosno visine doprinosa društava za osiguranje za obrazovanje sredstava garan-tnog fonda pri Udruženju.9

Pri utvrđivanju visine doprinosa Garantnom fondu, Udruženje se pozvalo na odredbe ZOOS koje defi nišu sasvim suprotno, da Udruženje nije nadležno da utvr-đuje visinu doprinosa koji služi za pokriće obaveza Ga-rantnog fonda, a ni dopunskog doprinosa za obaveze garantnog fonda pri Udruženju iz čega proizlazi da su navedene odredbe statuta i odluke upravnog odbora u suprotnosti sa zakonom. Udruženje se, verovatno, greš-kom pozvalo na čl. 34, umesto na čl. 35 statuta kojim je predviđeno da dopunski doprinos i druga sredstva služe za pokriće obaveza po štetama i troškovima poslovanja

8 Čl. 34 Statuta Udruženja osiguravača Srbije, broj 13/01/22/2/1 od 4. 11. 2013. godine i Odluka o izmenama i dopunama Odluke o utvrđivanju visine doprinosa koji uplaćuju društva za osiguranje radi obezbeđivanja sredstava za izvršenje poverenih poslova Udruženju, broj 14/03-03/3 od 11. 2. 2014., kojom je od 1. 7. 2014. godine ovaj doprinos povećan za 50% u odnosu visinu koja je do tada primenjivana.

9 Čl. 53, tač. 6. Statuta Udruženja osiguravača Srbije.

garantnog fonda pri Udruženju, što je suprotno čl. 111, st. 2 i 3 i čl. 112, st. 1 ZOOS. Dopunski doprinos služi za obaveze po štetama, a ne i za troškove obavljanja poslo-va garantnog fonda pri Udruženju. Ovi poslovi spadaju u poverena javna ovlašćenja čiji se troškovi pokrivaju iz doprinosa društava za osiguranje za obrazovanje sred-stava za izvršenje poverenih javnih ovlašćenja u skladu sa stavom 1, tač. 6 i st. 2 i 3 čl. 70 ZOOS i čl. 34 statuta Udruženja.

Sasvim suprotno čl. 75, st. 5 i čl. 112, st. 2 ZOOS, Udruženje je članom 53, tač. 4 statuta iz 2013. godine defi nisalo nadležnost upravnog odbora Udruženja da utvrđuje visinu doprinosa društava za osiguranje za obrazovanje sredstava garantnog fonda pri Udruženju. U ZOOS ne postoji termin doprinos za obaveze garan-tnog fonda pri Udruženju. Ove obaveze se pokrivaju dopunskim doprinosom čiju visinu utvrđuje ministar fi nansija. Bez obzira što su navedene, kao i neke dru-ge odredbe u suprotnosti sa zakonom, Vlada je dala saglasnost na deo statuta Udruženja koji se odnosi na obavljanje javnih ovlašćenja. Na osnovu njih Udruženje je izvršilo povećanje doprinosa i uvelo dopunski dopri-nos Garantnom fondu.10 Umesto da se visina doprinosa utvrđuje na osnovu sopstvenog iskustva o isplaćenim štetama u proteklom periodu, broju i iznosu prijavlje-nih potraživanja i procene njihovog dospeća u nared-nom periodu, kako je zakonom defi nisano, navedeni su sasvim drugi razlozi. Povećanje doprinosa i utvrđiva-nje dopunskog doprinosa obrazloženo je: „potrebom usklađivanja novčano apsolutno defi nisanih doprinosa sa rastom Minimalne tarife premija osiguranja od auto-odgovornosti, odnosno potrebom za očuvanjem realne

10 Odlukom o izmenama i dopunama Odluke o utvrđivanju visine doprinosa organizacija za osiguranje za obrazovanje sredstava i korišćenju sredstava Garantnog fonda, broj 14/03-03/2 od 11. 2. 2014, doprinos Garantnom fondu iz premije osiguranja od autoodgovornosti od 1. 7. 2014. godine povećan je za 47,1%. Za putnička vozila sa 340 na 500 dinara, za teretna vozila sa 1.020 na 1.500 dinara, za autobuse i trolejbuse sa 1.700 na 2.500 dinara, za autobuske i trolejbuske prikolice sa 850 na 1.250 dinara i za ostala vozila sa 170 na 250 dinara. Doprinos iz premije obaveznog osiguranja od odgovornosti vazduhoplova i čamaca nije povećan. Odlukom o utvrđivanju visine dopunskih doprinosa koji uplaćuju društva za osiguranje radi obezbeđivanja sredstava za pokriće povećanog iznosa šteta koje padaju na teret Udruženja i troškova usled povećanog obima poverenih poslova Udruženja, broj 14/03-3/4 od 11. 2. 2014. uveden je dopunski doprinos od 1. 7. 2014. godine za putnička 1.210, za teretna 3.630, za autobuse i trolejbuse 6.050, za autobuske i trolejbuske prikolice 3.025 i za ostala vozila 605 dinara. Odlukom o izmenama i dopunama ove odluke, broj 14/03-13/2 od 8. 7. 2014. godine odložena je njena primena tako što se od 1. 10. 2014. do 31. 12. 2014. plaćalo 30,6% od utvrđenog dopunskog doprinosa, a od 1. 1. 2015. godine u punom iznosu. Od 1. 1. 2015. doprinos i dopunski doprinos zajedno, veći su preko pet puta od doprinosa koji je plaćan do 1. 7. 2014.

Problemi funkcionisanja Garantnog fonda prema Zakonu o obaveznom osiguranju u saobraćaju

1/2015

40 vrednosti izvora sredstava za fi nansiranje izvršavanja obaveza i pokriće troškova poslovanja Garantnog fon-da, imajući u vidu zabeleženu infl aciju i promene dru-gih okolnosti od značaja za obračun i likvidaciju šteta od momenta poslednjeg usklađivanja doprinosa.” Ka-rakteristično je povezivanje visine doprinosa sa poveća-njem premije, a posebno sa pokrićem troškova poslova-nja Garantnog fonda. Povećanje premije nema nikakog uticaja na povećanje doprinosa već obrnuto, a troškovi poslovanja garantnog fonda pri Udruženju pokrivaju se iz posebnog doprinosa koji je takođe povećan skoro sa istim obrazloženjem.

Iskustvo sa štetama garantnog fonda pri Udruženju veoma jasno potvrđuje da ne postoji opravdan razlog za povećanje doprinosa, a pogotovo za uvođenje ovako vi-sokog dopunskog doprinosa. Činjenica da je istog dana kada je doneta odluka o povećanju minimalne premije za 45%, povećan doprinos za 47,1% i uveden dopunski doprinos koji je preko 5 puta veći od visine dotadašnjeg doprinosa Garantnom fondu, kao i povećanje doprino-sa za vršenje javnih ovlašćenja za 50%, potvrđuje da su sva ova povećanja izvršena isključivo zbog povećanja minimalne premije.

U Tabeli br. 1 prikazano je kretanje obaveza Ga-rantnog fonda u poslednjih pet godina kao jednog od osnovnih elemenata koji utiče na visinu doprinosa Garantnom fondu. Skraćenice imaju sledeće značenje: NN – štete po osnovu nepoznatih prevoznih sredstava, NS – štete po osnovu neosiguranih vlasnika prevoznih

sredstava i ST – štete po osnovu stečaja društava za osi-guranje pre stupanja na snagu ZOOS, a kolone ozna-čene sa % pokazuju rast, odnosno pad isplaćenih šteta garantnog fonda pri Udruženju u odnosu na prethodnu godinu (prethodna godina = 100).

Ukupno isplaćene štete iz Garantnog fonda u po-slednjih pet godina imaju trend pada, a 2013. u odnosu na 2009. godinu smanjene su za 467,4 miliona dinara ili 44,7%. Po vrstama šteta situacija je nešto drugačija. Po osnovu nepoznatih i neosiguranih prevoznih sredsta-va štete rastu, što je u skladu sa povećanjem broja mo-tornih vozila u istom razdoblju. Upoređujući 2013. sa 2009. godinom, reč je o manjim iznosima. NN je pove-ćan za 40,1 milion dinara ili 37,8%, NS za 78,5 miliona dinara ili 35,4%, što je znatno manje od smanjenja ST koje su iznosile 589,1 milion dinara ili 81,5%. Veoma je važno da se štete po osnovu stečaja u kontinuitetu zna-čajno smanjuju, što gore navedeni pregled pokazuje. Takav trend je realno očekivati i u narednom periodu zato što je veliki broj šteta po osnovu stečaja isplaćen prevremenim otkupom koji se u kontinuitetu sprovodi od 2009. godine. Zbog toga je iznos isplaćenih šteta u ovoj godini bio najveći u odnosu na bilo koju drugu go-dinu od 1997., kada je garantni fond pri Udruženju po-čeo sa radom. Iskustvo sa štetama upućuje na zaključak da se u narednom periodu može očekivati smanjenje, a ne povećanje obaveza Garantnog fonda, što se po-sebno odnosi na štete po osnovu stečaja. To potvrđuje i mesečni izveštaj Agencije za osiguranje depozita za septembar 2014. godine.11 Obaveze koje će pasti na ga-rantni fond pri Udruženju za društva za osiguranje, gde je u postupku stečaja održano ročište za glavnu deobu, iznose 1,1 milijardu dinara, a za društva za osiguranje gde nije održano ročište za glavnu deobu 1,0 milijardu

11 Mesečni izveštaj za septembar 2014. godine izrađen u skladu sa čl. 112, st. 5 ZOOS u prilogu dopisa broj 1956/14 od 9. 10. 2014. godine koji je dostavljen Ministarstvu fi nansija. Obaveze po zaključenim ročištima za glavnu deobu društava za osiguranje u stečaju („Balkan”, „Ekos”, „Sim” i „Strela”) koje idu na teret garantnog fonda pri Udruženju iznose 1.083.265.096 dinara, a po nezaključenim ročištima za glavnu deobu za društva u stečaju („Evropa” i „Imperijal”) 1.003.965.761 dinara.

MILAN CEROVIĆ

Tabela br. 1. Isplaćene štete iz garantnog fonda pri Udruženju 2009–2013. u dinarima

GodinaNN NS ST Svega

iznos % iznos % Iznos % Iznos %

2009 106.133.814 145,7 221.574.322 147,8 719.006.148 154,8 1.046.714.284 152,3

2010 101.683.562 95,8 232.085.690 104,7 427.244.769 59,4 761.014.021 72,7

2011 163.341.241 160,6 201.611.621 86,9 387.342.567 90,7 752.295.429 98,9

2012 123.609.428 75,7 229.961.211 114,1 267.207.925 69,0 620.778.564 82,5

2013 146.254.008 118,3 300.108.034 130,5 132.907.635 49,7 579.269.677 93,3

Ukupno 641.022.052 xxx 1.185.340.879 xxx 1.933.709.043 xxx 3.760.071.974 xxx

Izvor: Udruženje osiguravača Srbije, Godišnji fi nansijski izveštaji sa izveštajem o poslovanju Udruženja za 2011, 2012 i 2013.

1/2015

41 dinara. Pored toga što za to nije nadležno, pri utvrđi-vanju visine doprinosa i dopunskog doprinosa Garan-tnom fondu, Udruženje nije postupilo ni u skladu sa raspoloživim podacima. Imajući u vidu da su sredstva Garantnog fonda namenskog karaktera, u svakom slu-čaju, povećanje doprinosa i utvrđivanje dopunskog do-prinosa, koji u zakonu ne postoji, nema realnog osnova jer je u suprotnosti sa iskustvom o isplaćenim štetama, sa izveštajem o prijavljenim potraživanjima kod Agen-cije za osiguranje depozita i očekivanom dospelošću budućih obaveza po štetama. Doprinos i dopunski do-prinos Garantnom fondu u 2014. iznosiće oko 1,2 mili-jarde dinara ili dva puta više, a u 2015. oko 4,5 milijardi dinara ili preko sedam puta više u odnosu na doprinos koji je plaćen iz premije osiguranja od autoodgovorno-sti u 2013. godini.12

3. Prema propisima o obaveznom osiguranju u sao-braćaju do dana stupanja na snagu zakona iz 1996. go-dine (čl. 102) i posle stupanja na snagu ZOOS (čl. 87) višak, odnosno manjak prihoda nad rashodima Garan-tnog fonda prenosi se u narednu godinu i uračunava se prilikom utvrđivanja visine potrebnih sredstava za naredni period, zavisno od dospelosti prijavljenih, ne-izmirenih obaveza. Umesto da se namenska sredstva na računima Garantnog fonda ulažu u skladu sa zako-nom, višak na dan 31. 12. 2012. godine sa namenskog računa prenet je na redovan račun Udruženja. U odluci nije preciziran iznos viška, već da će visina sredstava koja će se preneti biti umanjena za obaveze koje Udru-ženje bude imalo na dan prenosa Garantnom fondu.13 Namera Udruženja da višak na dan 31. 12. 2014. godi-ne sa namenskog računa Garantnog fonda prenese na nenamenski račun, tj. u budžetsku rezervu, koja se na osnovu odluka upravnog odbora Udruženja koristi za druge namene, ukazuje da se značajan iznos sredstva garantnog fonda pri Udruženju koristi sasvim suprotno zakonu.

Zbog povezanosti sa prenosom viška sredstava Ga-rantnog fonda treba imati u vidu i formiranje budžetske rezerve Udruženja koja podrazumeva ostvaren višak tekućih prihoda nad tekućim rashodima u poslovanju Udruženja.14 Formiranje budžetske rezerve Udruženja,

12 Procena iznosa očekivanog doprinosa Garantnom fondu u 2014. i 2015. utvrđena je na osnovu broja zaključenih osiguranja od autoodgovornosti u 2014, prema podacima mesečnog izveštaja Narodne banke Srbije, vrste vozila i odluka o visini doprinosa i dopunskog doprinosa Udruženja koje su primenjivane u 2014. i odluke koja će se primenjivati u 2015. godini.

13 Odluka o prenosu dela sredstava Garantnog fonda, UOS, broj 13/01-22/5 i Zapisnik sa 22. vanredne sednice skupštine Udruženja od 25. 10. 2013. godine, str. 5.

14 Odluka o raspolaganju sredstvima budžetske rezerve, UOS, broj 12/01-18/3 od 17. 9. 2012.

kao pravnog lica i nedobitne organizacije, iz namen-skih sredstava koja se obrazuju obavljanjem poverenih javnih ovlašćenja, nema zakonsku osnovu. To se poseb-no odnosi na namenska sredstva Garantnog fonda sa tačno utvrđenim načinom postupanja u slučaju viška, odnosno manjka prihoda nad rashodima. Nejasno je kako uopšte može da postoji višak i o kakvom višku se radi kada je po godišnjim fi nansijskim izveštajima Udruženja u poslednje tri godine iskazan gubitak iznad osnovnog kapitala, 2011. u iznosu od 2,028.954 dina-ra, 2012. u iznosu od 1,267.435 dinara i 2013. godine u iznosu od 1,239.650 dinara.15 Kada jedno pravno lice u prethodnoj godini ima iskazan gubitak iznad osnovnog kapitala, tada ostvarena dobit u tekućoj i narednim go-dinama služi za pokriće tog gubitka, a tek po njegovom pokriću može se pojaviti višak koji se raspodeljuje u skladu sa propisima. Udruženje je upravo postupilo na ovaj način. Za iznos gubitka u 2011. od 191.177 hiljada dinara povećan je gubitak iznad osnovnog kapitala, a raspodelom dobiti iz 2012. i 2013. godine smanjen je gubitak iznad osnovnog kapitala.16 Ovi podaci sasvim jasno potvrđuju da nije postajao višak koji se mogao koristiti na način kako je utvrđeno Odlukom o raspo-laganju sredstvima budžetske rezerve i Odlukom o pre-nosu dela sredstava Garantnog fonda.

Troškovi poslovanja garantnog fonda pri Udruženju spadaju u poverena javna ovlašćenja. Pokrivaju se iz do-prinosa za vršenje poverenih javnih ovlašćenja u skladu sa članom 70, st. 1, tač. 6 ZOOS. Karakteristično je da Udruženje za pokriće ovih istih troškova koristi sred-stva Garantnog fonda što je suprotno čl. 112, st. 1 ZO-OS.17 Imajući u vidu broj motornih vozila procenjuje se da će doprinos za pokriće troškova poverenih javnih

15 Bilans stanja za 2011, 2012. i 2013. godinu, AOP 023. Dostupno na: www.apr.gov.rs/Registri/Finansijskiizveštaji.aspx, 10. 1. 2015.

16 Udruženje osiguravača Srbije, Odluka o raspodeli dobiti iz 2012. godine, br. 13/01-21/5 od 27. 3. 2013. godine i Odluka o raspodeli dobiti iz 2013. godine, br. 14/01-02/5 od 27. 3. 2014.

17 Napomene uz Godišnji izveštaj za godinu završenu na dan 31. 12. 2013. godine, UOS. Na strani 22 iskazan je prihod od poverenih poslova u iznosu od 149.662 hiljade dinara koji služi za pokriće troškova vršenja poverenih javnih ovlašćenja Udruženju, a na strani 25 iz sredstava Garantnog fonda pokriveni su troškovi vršenja javnih ovlašćenja za rashode u vezi sa obradom šteta Garantnog fonda 90.250 hiljada dinara, za troškove likvidacije renti Garantnog fonda 24.064 hiljade dinara i za troškove likvidacije šteta zelene karte 19.895 hiljada dinara. Iz prihoda Garantnog fonda neosnovano su izdvojena sredstva za troškove poslovanja garantnog fonda pri Udruženju koji se pokrivaju iz doprinosa za vršenje poverenih javnih ovlašćenja u skladu sa čl. 70, st. 1, tač. 6 ZOOS, čl. 34 Statuta Udruženja i Odlukom Upravnog odbora Udruženja br. 11/03-5/2 od 27. 9. 2011. na koju je data saglasnost Ministarstva fi nansija, br. 401-00-911/2010-16 od 24. 10. 2011.

Problemi funkcionisanja Garantnog fonda prema Zakonu o obaveznom osiguranju u saobraćaju

1/2015

42 ovlašćenja u 2015. godini iznositi oko 250,1 u odnosu na 149,7 miliona dinara koliko je iznosio u 2013. godi-ni. Bez obzira što se poslovi javnih ovlašćenja, prven-stveno u vezi sa garantnim fondom pri Udruženju, zna-čajno smanjuju, doprinos za pokriće njihovih troškova je povećan.

4. Iskustvo u vezi sa obavezama Garantnog fonda i njihovom dospelošću ukazuje na neodrživost obrazlo-ženja zahteva Udruženja i rešenja Narodne banke Srbije o povećanju minimalne premije osiguranja od autood-govornosti za 45,0% koje se primenjuje od 1. jula 2014. godine. Zahtev je obrazložen primenom bonus-malus sistema, doprinosom Republičkom fondu zdravstvenog osiguranja, povećanjem najnižih suma osiguranja, a u najvećoj meri uticajem nastalih šteta Garantnog fonda (u pitanju su štete koje su pričinjene upotrebom neosigura-nih ili nepoznatih prevoznih sredstava, kao i štete za čiju naknadu je odgovorno društvo za osiguranje nad kojim je pokrenut stečajni postupak).18 Kada se imaju u vidu podaci o kretanju isplaćenih šteta, prijavljenim potraži-vanjima i njihovoj dospelosti, sasvim je sigurno da oba-veze Garantnog fonda nisu mogle biti opravdan razlog za ovo ili bar ovoliko povećanje premije osiguranja.

5. Ministarstvo fi nansija je upoznato sa većim bro-jem ovih pitanja, ali i da nije, imalo je zakonsku obave-zu i mogućnost da preduzme niz mera koje bi otklonile ili bar umanjile probleme u vezi sa obavljanjem poslova Garantnog fonda koji se već dugo manifestuju. Postav-ljaju se dva karakteristična pitanja. Prvo, kako su Mini-starstvo fi nansija i Narodna banka Srbije dali pozitivno mišljenje na predlog Statuta Udruženja u kome su neke odredbe u vezi sa Garantnim fondom u suprotnosti sa ZOOS? Drugo, kako je moguće da predstavnici Mini-starstva fi nansija, koji su od 11. do 19. jula 2013. godine izvršili nadzor nad obavljanjem javnih ovlašćenja od strane Udruženja, nisu utvrdili ni jednu nepravilnost?19 Veoma je indikativno da nadzorom nije obuhvaćen način obrazovanja i korišćenja sredstava koja služe za vršenje javnih ovlašćenja i skoro sva aktuelna pitanja u vezi sa radom Garantnog fonda. Problemi i dosadašnji način njihovog rešavanja ukazuju na potrebu izmene ZOOS radi stavljanja nadzora i kontrole rada Udruže-nja u nadležnost Narodne banke Srbije.

6. Do osnivanja Garantnog fonda, Udruženje obav-lja poslove iz njegove nadležnosti, ali ne po propisima koji su bili na snazi do stupanja na snagu ZOOS, već primenom ZOOS. Budući da je obavljanjem poslova Garantnog fonda Udruženje u više slučajeva postupilo suprotno zakonu, neophodno je da se izvrši usklađiva-

18 Narodna banka Srbije, Uprava za nadzor nad fi nansijskim institucijama, Rešenje G. br. 973 od 14. 2. 2014.

19 Ministarstvo fi nansija i privrede, Zapisnik br. 119-01-00324/2013-16 od 19. 7. 2013.

nje statuta sa zakonom i da se stave van snage odluke o utvrđivanju doprinosa i dopunskog doprinosa Ga-rantnom fondu, odluku o budžetskoj rezervi i odluka o prenosu dela sredstava sa namenskog računa Garan-tnog fonda na nenamenski račun Udruženja. Imajući u vidu potrebu zaštite interesa korisnika osiguranja (preko 2,3 miliona osiguranika obaveznih osiguranja u saobraćaju, velikog broja putnika u javnom prevozu i trećih oštećenih lica) Ministarstvo fi nansija i Narodna banka Srbije, samostalno i u međusobnoj koordinaciji, dužni su da obezbede zakonitost u poslovanju i raspola-ganju sredstvima Garantnog fonda i drugim sredstvima vezanim za javna ovlašćenja.

7. Podela poslova Garantnog fonda na dva pravna lica uspostavlja nejednakost između oštećenih lica po osnovu stečaja do stupanja na snagu ZOOS, koja u po-jedinim slučajevima svoje pravo nisu uspela da ostvare ni posle deset godina čekanja u odnosu na lica koja to pravo stiču odmah po otvaranju stečajnog postupka u skladu sa ZOOS. Ovakva podela nije poznata u bilo ko-joj zemlji u svetu. Osnovano je pitanje zašto se odustalo od standarda koji su se kod nas i u susednim zemljama, nastalim od bivših jugoslovenskih republika, prime-njivali znatno pre nego u većem broju zemalja članica Evropske unije.

Pritom treba imati u vidu da su poslovi garantnog fonda pri Udruženju znatno manjeg obima, da se sva-kim danom smanjuju, da će za nekoliko godina te oba-veze skoro nestati, izuzev malog broja i iznosa obaveza po osnovu renti, pre svega doživotnih renti. Bez obzira na to što će rente ostati veoma dugo u obradi, one će predstavljati mali obim poslova koji je neekonomično i nerentabilno vršiti na dva mesta. Kroz nekoliko godina troškovi obavljanja poslova garantnog fonda pri Udru-ženju biće veći od iznosa za naknade tih šteta.

Podela poslova ne utiče na izvršavanje osnovnih funkcija Garantnog fonda, ali po mišljenju autora nije u skladu sa dobrim domaćim iskustvom, iskustvom zemalja u okruženju i standardima drugih evropskih zemalja.

Obim, suština i značaj problema u vezi sa funkcioni-sanjem Garantnog fonda u našoj zemlji zahteva svestra-no sagledavanje, uporednu analizu i temeljitu izmenu i dopunu ili donošenje novog Zakona o obaveznom osi-guranju u saobraćaju koji će omogućiti primenu najvi-ših evropskih standarda imajući u vidu višedecenijsko domaće iskustvo.

5. ZAKLJUČAK

.Nesprovođenje i kontradiktornost pojedinih prela-znih i završnih odredbi ZOOS doveli su do većeg broja

MILAN CEROVIĆ

1/2015

43 problema u izvršavanju obaveza Garantnog fonda u na-šoj zemlji. Tome dodatno doprinose izmene i dopune Statuta Udruženja osiguravača Srbije iz 2013. godine koje su u pojedinim odredbama u vezi sa obavljanjem poslova garantnog fonda pri Udruženju suprotne zako-nu. Radi prevazilaženja nastalih problema u funkcioni-sanju Garantnog fonda potrebno je:

1. Da se što pre izvrši osnivanje Garantnog fonda, budući da je rok istekao 30. 6. 2012. godine, što će u značajnoj meri otkloniti veći deo problema. Tim pre što za njegovo osnivanje nije potrebno angažovanje budžetskih ili bilo kojih drugih sredstava, jer je garan-tni fond pri Udruženju u poslednje tri godine ostvario višak doprinosa u odnosu na iznos isplaćenih obaveza po zahtevima za naknadu štete.

2. Objediniti poslove u Garantnom fondu kao po-sebnom pravnom licu. Pored nejednakosti u pogledu prava oštećenih lica po osnovu stečaja, podela je ne-održiva i zbog toga što se poslovi Garantnog fonda, u zavisnosti od toga gde se obavljaju, tretiraju na različite načine. Na zarade, naknade i druga primanja zaposle-nih u Garantnom fondu shodno se primenjuju propisi o zaradama, naknadama zarada i drugim primanjima u javnim službama, a ne odnose se na zaposlene koji te iste poslove kao javna ovlašćenja obavljaju pri Udru-

ženju. Organizacija Garantnog fonda treba da obezbe-di efi kasno i ekonomično poslovanje, što se ne postiže razdvajanjem poslova na dva pravna lica, na Garantni fond i na garantni fond pri Udruženju, i to samo raz-dvajanjem zahteva za naknadu štete po osnovu stečaja društava za osiguranje.

3. Ukinuti poveravanje javnih ovlašćenja Udruženju osiguravača Srbije jer su prestali da postoje razlozi zbog kojih je ova institucija uvedena. Ovo posebno zbog toga što ovakvo rešenje ne postoji u zemljama u okruženju, a ni u drugim evropskim zemljama.

4. Nadzor nad obavljanjem poslova Udruženja osi-guravača Srbije poveriti Narodnoj banci Srbije kao or-ganu za superviziju nad obavljanjem delatnosti osigu-ranja.

5. Formirati radnu grupu sastavljenu od najeminen-tnijih stručnjaka koji se bave teorijom i praksom osigu-ranja u našoj zemlji sa zadatkom da izradi nacrt Zakona o izmenama i dopunama ZOOS ili sasvim nov ZOOS. Treba uskladiti način fi nansiranja i način upravljanja Garantnim fondom, rokove za rešavanje po zahtevu za naknadu štete, pravo na direktnu tužbu, ukinuti institu-ciju javnih ovlašćenja i sve ostalo u obavljanju poslova obaveznog osiguranja u saobraćaju sa najvišim evrop-skim standardima.

Milan CEROVIĆ, PhDAssociation of insurance customers, Belgrade, Serbia

Guarantee fund operations issues according Law on Compulsory Traffi c Insurance

UDC: 368.21Professional paper

SUMMARY

Th e Law on Compulsory Traffi c Insurance (2009) has a lot of defi ciencies. However, the major problem relates to the functioning of the Guarantee Fund. Th e complete legal fulfi lment of the Guarantee Fund’s obligations is not possible under these circumstances, regardless of the fact where they are executed, in the Guarantee Fund or within the Association of the Serbian Insurers. It is necessary to set up the Guarantee Fund as a separated legal entity in line with the legal provisions as soon as possible in order to solve this situation which basically blocks the functioning of the Guarantee Fund. It is also necessary to amend the Law and Bylaws of the Association, bearing in mind that there are no legal assumptions for the Association

to perform the function of the Guarantee Fund as currently until the new one is being founded. Th e largest problem is related to the contradiction of the transitional and fi nal provisions which on one hand defi ne the application of the provisions eff ective up to the adoption of this Law and on the other hand abolish all legal provisions eff ective up to the adoption of this Law.

In order to provide the continuity of the fulfi lment of the obligations of the Guarantee Fund, the suggested solutions mostly eliminate the existing problems and provide the smooth functioning of the Guarantee Fund which has a long and successful tradition in our country.

Key words: MTPL, claim, Guarantee fund

Problemi funkcionisanja Garantnog fonda prema Zakonu o obaveznom osiguranju u saobraćaju

1/2015

44 LITERATURA (REFERENCES)

Cerović, M. (2012). Osiguranje motornih vozila – tenden-cije razvoja, Novi Sad: Privredna akademija.

Cerović, M. (2009). Uloga i cilj organizacije garantnog fonda u zemljama u okruženju i nekim evropskim zemljama, u: Slavnić, J., Jovanović, S. (urednici): Integracija (prava) osi-guranja Srbije u evropski (EU) sistem osiguranja (235–263). Beograd: Udruženje za pravo osiguranja Srbije.

Jovanović, S. (2014). Poruke sa XV savetovanja Udruženja za pravo osiguranja Srbije „Moderno pravo osiguranja: Teku-ća pitanja i trendovi” održanog na Paliću,11–13. aprila 2014. godine, Evropska revija za pravo osiguranja, 3, 46–51.

Samostalni članovi Zakona o izmeni Zakona o obave-znom osiguranju u saobraćaju, Službeni glasnik RS, br. 78/11.

Statut Udruženja osiguravača Srbije, br. 13/01/22/2/1 od 4. 11. 2013.

Zakon o obaveznom osiguranju imovine i lica, Službeni list SFRJ, br. 15/65.

Zakon o obaveznom osiguranju u saobraćaju, Službeni list SFRJ, br. 11/68.

Zakon o obligacionim odnosima, Službeni list SFRJ, br. 29/78, 39/85, 45/89 – odluka USJ i 57/89, Službeni list SRJ, br. 31/93 i Službeni list SCG, br. 1/2003 – Ustavna povelja.

Zakon o osnovama sistema osiguranja imovine i lica, Službeni list SFRJ, br. 17/90.

Zakon o osiguranju imovine i lica, Službeni list SRJ, br. 30/96, 57/98, 53/99 i 55/99.

Zakon o osiguranju, Službeni glasnik RS, br. 55/04, 70/04, 61/05, 61/05, 85/05, 101/07, 63/09 – odluka Ustavnog suda, 107/09, 99/11, 119/12 i 116/13.

Zakon o obaveznom osiguranju u saobraćaju, Služ-beni glasnik RS, br. 51/09, 78/11, 101/11, 93/12 i 7/2013 – odluka Ustavnog suda.

MILAN CEROVIC

1/2015

45

Apstrakt

Pravila o automobilskoj odgovornosti za štetu izrav-no utječu na obveze osiguratelja od automobilske od-govornosti prema trećim osobama, kao i na eventualno postojanje njegovog prava regresa prema odgovornoj osobi. U prvom djelu rada daje se prikaz zakonskog uređenja odgovornosti za štetu koja potječe od mo-tornog vozila u pogonu u hrvatskom pravu. Obrađuje se pitanje posebnih pretpostavki automobilske odgo-vornosti za štetu (prometna nesreća, motorno vozilo, pogon motornog vozila), kao i pravila odgovornosti vlasnika motornog vozila prema trećima, te u slučaju sudara prema ostalim vlasnicima motornih vozila. Po-sebna je pažnja posvećena kategoriji trećih oštećenih osoba. Na kraju rada prikazuju se neka pravila o auto-mobilskoj odgovornosti za štetu u izabranim poredbe-nim pravnim sustavima.

1

Ključne riječi: šteta, odgovornost, motorno vozilo, prometna nesreća, treća osoba

1. UVOD

U Republici Hrvatskoj Zakonom o obveznim odno-sima (u daljem tekstu: ZOO),2 je, pored ostalog, uređe-na i materija izvanugovorne odgovornosti za štetu (čl. 1045-1110). Zbog svoje izuzetne važnosti odgovornost za tzv. automobilske štete uređena je posebnim odred-bama koje nose naziv „Odgovornost za štete izazvane motornim vozilom u pogonu” (čl. 1068-1072) a koje

Sveučilište u Rijeci, Pravni fakultet, Rijeka, Hrvatska, e-mail: lorisb@pravri.hr

1 Ovaj rad je izrađen u sklopu projekta potpora znanstvenim istraživanjima Sveučilišta u Rijeci: „Zaštita korisnika na hrvatskom i europskom tržištu financijskih usluga” (br. 13.08.1.2.01)

2 Narodne novine RH, br. 35/05, 41/08, 75/09, 125/11.

su smještene unutar odsjeka čiji je naslov: „Odgovor-nost za štetu od opasne stvari ili opasne djelatnosti” (čl. 1063-1072). Ovdje valja naglasiti da se za štetu od opa-snih stvari ili djelatnosti odgovara bez obzira na krivnju (ZOO, 2005, čl. 1045, st. 3), tj. odgovara se po principu objektivne odgovornosti za štetu. Na osnovu rečenoga i iz samog položaja zakonskih članka uočava se da se glede odgovornosti za štetu izazvanu motornim vozi-lom u pogonu zakonodavac opredijelio za objektivnu odgovornost te da je već samim zakonom motorno vo-zilo svrstano u kategoriju opasnih stvari. Koje se ostale stvari smatraju opasnima, zakon ih posebno ne navodi, već je to prepušteno sudskoj praksi. Time se naglašava posebna važnost zakonskog uređenja odgovornosti za tzv. automobilske štete jer zakonodavac nije htio dopu-stiti da se pojedinačno odlučuje o tome smatra li se mo-torno vozilo u pogonu opasnom stvari ili ne.

U ovoj vrsti odgovornosti za štetu potrebno je razli-kovati opće i posebne pretpostavke odgovornosti. Pod općim pretpostavkama odgovornosti podrazumijeva-mo one koje se uvijek moraju ispuniti da bi općenito nastao pravni odnos odgovornosti za štetu (pa tako i u ovom slučaju): šteta, štetna radnja, uzročnost, protu-pravnost, subjekti odgovornosti za štetu (štetnik i ošte-ćenik). Pod posebnim pretpostavkama podrazumijeva-mo one koje se dodatno moraju ispuniti da bi nastala odgovornost za štetu izazvanu motornim vozilom u pogonu. To su: prometna nesreća kao specifi čna štetna radnja, motorno vozilo te pogon motornog vozila. Sve se navedene pretpostavke moraju ostvariti da bi nastao odnos izvanugovorne odgovornosti za štetu izazvanu motornim vozilom u pogonu.

2. PROMETNA NESREĆA KAO ŠTETNA RADNJA

Prometne su nesreće (nezgode) najčešći i najmasov-niji oblik štetnih radnji koje imaju velike posljedice za život, zdravlje i imovinu ljudi, pa je stoga, ZOO poseb-

ČLANCI

Doc. dr Loris BELANIĆ*

Odgovornost za automobilske štete u hrvatskom pravu sa osvrtom na neka pitanja ove odgovornosti

u poredbenom pravu1

UDK: 368.212.032.5:34(497.13) Primljen: 23. 2. 2015.Prihvaćen: 5. 3. 2015.Informativni prilog

1/2015

46 LORIS BELANIĆ

ne odredbe (čl. 1068–1072) posvetio upravo odgovor-nosti za štetu izazvanu motornim vozilom u pogonu, koje sadržavaju nešto drukčija pravila odgovornosti u odnosu na opće uređenje odgovornosti za štetu.

Prometna nesreća (nezgoda) u ovom slučaju je ona bitna činjenica (koja je ujedno i štetna radnja) za koju se vezuje postanak obveznopravnog izvanugovornog odnosa odgovornosti za štetu (građanski delikt) izme-đu štetnika i oštećenika. U teoriji se prometna nesreća defi nira kao civilni delikt, odnosno štetna radnja ili do-gađaj koji je prouzrokovan motornim vozilom (Klarić, 2003, 225). Važno je istaknuti da je sudar, tj. sraz dva ili više motornih vozila, između kojih je došlo do fi zič-kog kontakta, samo jedan oblik prometne nesreće. Nije nužno da dođe do fi zičkog kontakta između vozila da bi došlo do štetnog događaja, odnosno prometne nesre-će (npr. slijetanje s ceste, ispadanje predmeta iz vozila na koje naleti drugo vozilo, nalet na pješaka, biciklista, životinju itd.). Stoga bi se sudar (sraz) motornih vozila mogao smatrati prometnom nezgodom u užem smislu, za razliku od prometne nezgode u širem smislu koja se odnosi na sve ostale štetne događaje prouzrokovane motornim vozilom.

Sam ZOO ne defi nira što se smatra prometnom ne-srećom. Doduše, kad svojim odredbama uređuje me-đusobne odštetne zahtjeve vlasnika (ZOO, 2005, čl. 1072), govori o šteti koja je prouzročena pogonom dva-ju ili više motornih vozila, pa se nameće zaključak da se ponajprije misli na sudar kao prometnu nesreću. No, već je istaknuto da je to samo jedan od oblika prometne nesreće (nezgode).

Prometna nesreća nužno mora biti povezana s na-stankom nekog od oblika štete (imovinske, tzv. štete na stvarima; neimovinske, tzv. štete na osobama,). U tom smislu bila bi prihvatljiva defi nicija prometne nesreće prema Zakonu o obveznim osiguranjima u prometu3, koji prometnu nesreću defi nira kao događaj kod kojega je šteta nastala zbog uporabe prijevoznog sredstva (čl. 3 st. 1), pri čemu je prijevozno sredstvo zapravo motorno vozilo o kojem je riječ i u ZOO.

3. POJAM MOTORNOG VOZILA

Odredbe ZOO o odgovornosti za štetu izazvanu motornim vozilom u pogonu primjenjuju se samo ako je šteta posljedica pogona motornog vozila. Ako šteta potječe od nekog drugog vozila koje nije motorno, tada se navedene odredbe neće primjenjivati, već se pri-mjenjuju opće odredbe ZOO o odgovornosti za štetu (načelo pretpostavljene krivnje). Stoga je bitno odrediti

3 Narodne novine RH, br. 151/05, 36/09, 75/09, 76/13.

pojam „motorno vozilo”, u smislu odredbi ZOO, kao i kad se smatra da je motorno vozilo u pogonu.

Pojam motornog vozila sadržan je u ZOO. Naime, motornim vozilom smatra se vozilo koje je namijenje-no da se snagom vlastitog motora kreće po površni ze-mlje, na tračnicama ili bez njih (ZOO, 2005, čl. 1068, st. 1). Prikolica, koja je povezana s motornim vozilom, smatra se sastavnim dijelom motornog vozila. Prema ZOO, ključna činjenica da bi se neko vozilo smatralo motornim vozilom jest da se kreće po zemlji snagom vlastitog motora. Pri tome nije bitno podliježe li vozilo obvezi registracije ili ne podliježe, kreće li se ono samo po cesti ili i po drugim površinama, tračnicama i slično. Bitno je da se radi o kopnenom motornom vozilu (na primer, osobni automobil, autobus, trolejbus, teretni automobil, tegljač, vatrogasno vozilo, specijalno vozilo, kampersko vozilo, traktor, traktorski priključak, mo-ped, motocikl, motorni tricikl, četverocikl, ali i radni strojevi: kombajn, valjak, grejder, kosilica, buldožer, motokultivator, viljuškar, kopač rovova i sl.). Osim ovih vozila, u pojam motornih vozila, prema ZOO, ulazili bi još tramvaji, lokomotive i ostala vozila koja se kreću ši-nama (tračnicama). Priključna vozila koja su povezana s vučnim vozilom smatraju se, također, motornim vozi-lom prema ZOO. Ovdje bi ulazile: prikolice, polupriko-lice, lake prikolice, prikolice s centralno postavljenim osovinama, ali i vagoni u kompoziciji s lokomotivom (vlak).

4. POJAM POGONA MOTORNOG VOZILA

Pitanje, kad je motorno vozilo opasna stvar ovisi upravo o njegovu pogonu. Načelno, motorno vozilo samo po sebi ne predstavlja opasnu stvar dok je u miro-vanju. Upravo motorni pogon, koji se koristi za kretanje motornog vozila, čini motorno vozilo opasnom stvari (Ćurković, 2007, 120). Tek bi u takvom slučaju mogla postojati objektivna odgovornost za štetu izazvanu mo-tornim vozilom u pogonu. Ako bi motorno vozilo iza-zvalo štetu, a nije bilo u pogonu, odnosno kad se ne bi smatralo da je bilo u pogonu, odgovaralo bi se po pravi-lima o odgovornosti po načelu krivnje (tzv. subjektivno načelo odgovornosti za štetu).

Pogon motornog vozila podrazumijeva uporabu motornog vozila, odnosno njegovo korištenje, i to u skladu s njegovom namjenom. U tom smislu motorno vozilo je u pogonu kad se koristi u svrhu za koju je na-mijenjeno (ZOO, 2005, čl. 1068, st. 3).

Dakle, dvije su pretpostavke o tome što je pogon motornog vozila:

1) pogon motornog vozila u užem smislu koji po-drazumijeva kretanje vozila,

1/2015

47

Odgovornost za automobilske štete u hrvatskom pravu sa osvrtom na neka pitanja ove...

2) korištenje motornog vozila u skladu s njegovom namjenom (što uključuje i situacije kada se motorno vozilo ne kreće, ali smatra se da je u pogonu).

Pogon motornog vozila ne smije se poistovjećivati samo s pokretom motornog vozila. Pogon je širi pojam od pokreta i motorno vozilo je u pogonu uvijek kad se koristi, upotrebljava u skladu s namjenom. Pokret (kre-tanje) motornog vozila je samo jedan oblik korištenja/uporabe motornog vozila koja bi bila u skladu s njego-vom namjenom. U tom smislu ZOO izrijekom navodi da je motorno vozilo u pogonu i bez obzira na to radi li pri tome motor koji služi za njegovo kretanje. Smatra se da je motorno vozilo u pogonu ne samo kad se kreće snagom vlastitog motora, već i kad stoji i na mjestu s motorom u pogonu (pokretu), ali i onda kada se kreće, ali ne samo pomoću motora, već i po inerciji (Klarić, 2003, 226).

Logično je da pogon motornog vozila uvijek za-počinje stavljanjem motora u pokret, traje za vrijeme vožnje, a prestaje njegovim izbacivanjem iz pokreta (Stanišić, 2012, 274). Također, pogon motornog vozila ne prestaje privremenim prekidanjem vožnje i privre-menim mirovanjem vozila kao što je to zaustavljanje ili parkiranje vozila.

Tako se vozilo, koje je bilo parkirano na mjestu koje služi za javno parkiranje, smatra vozilom u uporabi.4 Dakle, ako je zaustavljanje, odnosno mirovanje vozila usko vremenski povezano s njegovim pogonom, sma-trat će se da je vozilo u pogonu.

Ovo iz razloga što i zaustavljanje/mirovanje vozila predstavlja povećanu opasnost za promet koji se oko njega odvija, pa se i sve vrijeme privremenog mirovanja smatra dijelom pogona vozila sve dok se planirana vo-žnja vozilom u potpunosti ne okonča. Također, i vozilo u kvaru, koje je pritom zaustavljeno, smatra se vozilom u pogonu, kao i vozilo koje je u kvaru, a koje se gura ru-kama ili se isto to vozilo vuče drugim vozilom (Stanišić, 2012, 274–275).

Druga pretpostavka, koja se mora ispuniti da bi se smatralo da je motorno vozilo u pogonu, jest da se mo-torno vozilo koristi (upotrebljava) u skladu s svrhom za koju je namijenjeno. Ako bi se motorno vozilo kretalo ili bi bilo u mirovanju, koje je vremenski povezano s po-gonom motornog vozila, a da se ne koristi u skladu sa svojom svrhom, tada se ne bi radilo o motornom vozilu u pogonu. Dakle, pogon motornog vozila implicira u sebi i korištenje motornog vozila u skladu s njegovom namjenom.

Stoga se ne smatra da je motorno vozilo u pogonu ako je postavljeno na ulici radi osvjetljenja. Ili, šteta koja je nastala samozapaljenjem parkiranog motornog

4 Odluka Okružnog suda u Ljubljani, Gž-755/69 od 12. 12. 1969, ZSO, knjiga 15 sv. 2., odl. br. 146.

vozila u garaži nije šteta nanesena vozilom u uporabi.5 Također, šteta koja potječe od vozila u servisnoj radi-onici tijekom obavljanja popravki na njemu nije šteta nastala pogonom motornog vozila.

Ovdje se već susrećemo s pojmom uporaba motor-nog vozila, koji ne poznaje ZOO, a koji nije identičan pojmu pogona motornog vozila. Vozilo može biti u uporabi i kad je izvan pogona, te pri tome može pro-uzročiti štetu (parkirano u garaži, na javnoj površini nakon završetka planirane vožnje, parkirano vozilo radi osvjetljenja na ulici, vozilo na dizalici u servisnoj radionici, eksplozija i požar koji potječe od vozila kod samozapaljenja i dr.). U tom će slučaju postojati odgo-vornost vlasnika motornog vozila, ali se njegova od-govornost neće prosuđivati po objektivnom kriteriju, već po subjektivnoj odgovornosti (Ćurković, 2012, 28), sukladno odredbi tko drugome uzrokuje štetu, dužan je nadoknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje (ZOO, 2005, čl. 1045). Ovo zbog toga što se u tom slučaju vozilo koje je u mirovanju, koje nije vremenski povezano s pogonom vozila, ne smatra opa-snom stvari. Takvo mirovanje vozila predstavlja njego-vu uporabu koja se ne smatra pogonom.

Također je već navedeno da vozilo nije u pogonu ako se upotrebljava u svrhu za koju nije namijenjeno. Potonje predstavlja uporabu motornog vozila koje se ne smatra pogonom. Stoga, možemo zaključiti ako je motorno vozilo u uporabi, a nije u pogonu, onda se ono neće smatrati opasnom stvari, pa se za štete nastale od uporabe motornog vozila odgovara po načelu subjek-tivne odgovornosti, za razliku od pravila o objektivnoj odgovornosti, koja se primjenjuju kod šteta nastalih pogonom motornog vozila.

5. PRAVILA ODGOVORNOSTI

Kod odgovornosti za štete izazvane motornim vo-zilom u pogonu, moramo razlikovati dvije situacije: 1) odgovornost za štetu trećima, 2) međusobni odštetni zahtjevi vlasnika motornih vozila u slučaju sudara.

5.1. Odgovornost za štetu prema trećimaO tome tko se smatra trećom osobom kod odgovor-

nosti za štetu izazvanu motornim vozilom u pogonu, bit će više riječi kasnije. Sada, radi lakšeg praćenja izla-ganja, navodimo kako se trećima, prema ZOO, sma-traju oštećenici koji nisu vlasnici motornih vozila, niti neovlašteni korisnik motornog vozila, kao ni osoba za-

5 Odluka VSRH, Rev-1441/84 od 24. 10. 1984., PSP-26/85.

1/2015

48 dužena u vezi s pogonom motornog vozila (na primer, vozač).

Dakle, radi se prvenstveno o osobama koje se nala-ze izvan motornog vozila kojim je prouzročena šteta, kao što su pješaci, biciklisti, ali i vlasnici oštećenih ili uništenih stvari koje se nalaze izvan vozila (na primer, vlasnici parkiranih vozila, vlasnici objekata uz cestu ili put, i sl.). Trećim osobama smatraju se putnici u vozi-lu kojim je prouzročena šteta (ZOO, 2005, čl. 1071, st. 1 ). I vlasnik motornog vozila ako se prevozi vozilom kao putnik, a ne upravlja njime kao vozač, smatrat će se trećom osobom glede štete koja mu je prouzročena kao putniku (smrt, tjelesna ozljeda, šteta na stvarima koje ima sa sobom ili na sebi).

No, vlasnik se neće smatrati trećom osobom glede štete na vozilu. Glede štete na vozilu primjenjuju se po-sebna pravila o sudaru i međusobnim odštetnim zahtje-vima vlasnika motornih vozila (ZOO, 2005, čl. 1072).

Općenito, treće osobe predstavljaju neodređen broj potencijalnih oštećenika neke prometne nesreće, a nisu vlasnici, korisnici ili osobe zadužene u vezi s pogonom motornog vozila.

Za štetu koja je trećim osobama izazvana motornim vozilom u pogonu odgovara vlasnik motornog vozila po načelu objektivne odgovornosti.

Ako je šteta trećima prouzročena pogonom dvaju ili više motornih vozila, tada će njihovi vlasnici odgovarati objektivno i solidarno trećim osobama (ZOO, 2005, čl. 1069, st. 3). U slučaju solidarne odgovornosti oštećenik (treća osoba) može zahtijevati cjelokupnu naknadu šte-te od jednog, više ili svih štetnika (vlasnika motornih vozila koji su odgovorni za štetu). Ako oštećenik zahti-jeva naknadu štete od samo jednog od njih, taj se ne bi mogao braniti prigovorom da nije odgovoran, ili da nije isključivo odgovoran za štetu, već da je isključivo ili više odgovoran neki drugi solidarno odgovorni vlasnik motornog vozila. Međusobna odgovornost vlasnika motornog vozila rješava se u regresnoj parnici, a ne u parnici o naknadi štete trećim osobama koja je izazvana motornim vozilom u pogonu.

Solidarna odgovornost vlasnika motornog vozila postoji i u slučaju kad je vozilo kojim je prouzročena šteta u suvlasništvu ili zajedničkom vlasništvu više oso-ba. Tada svi suvlasnici, odnosno zajednički vlasnici od-govaraju za štetu solidarno trećoj osobi.

Ako se radi o neovlaštenom korištenju motornog vozila, onda će trećim osobama, umjesto vlasnika i jednako kao i vlasnik, odgovarati neovlašteni korisnik motornog vozila.

Propisani su uvjeti koji moraju biti ispunjeni kada se neka osoba smatra neovlaštenim korisnikom motornog vozila (ZOO, 2005, čl. 1070, st. 3):

1) u vrijeme štetnog događaja koristi motorno vozilo bez suglasnosti vlasnika vozila,

2) nije zaposlena kod vlasnika u vezi s pogonom mo-tornog vozila,

3) nije član obiteljskog kućanstva vlasnika motornog vozila,

4) nije joj vlasnik predao motorno vozilo u posjed.Navedeni su uvjeti alternativno postavljeni. Ako je

ispunjen barem jedan od navedenih uvjeta, onda će se takva osoba smatrati neovlaštenim korisnikom motor-nog vozila, te će trećim osobama odgovarati umjesto vlasnika i jednako kao i vlasnik motornog vozila. S dru-ge strane, i ovlašteni korisnik motornog vozila odgova-ra umjesto vlasnika i jednako kao i vlasnik (ZOO, 2005, čl. 1066. st. 1).

To znači da se za vlasnika motornog vozila situacija ne mijenja kad vozilo koristi neovlašteni korisnik bez njegova dopuštenja ili neka od navedenih kategorija ovlaštenih korisnika jer uvijek u konačnici postoji od-govornost takvih (ovlaštenih/neovlaštenih) korisnika. Izuzetak postoji u slučajevima kad bi vlasnik odgovarao za drugoga, kao što je to slučaj kad je osoba, koja je za-dužena za pogon motornog vozila (na primer, vozač), zaposlena kod vlasnika motornog vozila, u vezi s pogo-nom motornog vozila. Tada vlasnik motornog vozila, kao poslodavac, odgovara trećoj osobi za štetu koju joj prouzroči njegov zaposlenik (vozač) u vezi s radom ili na radu, a u takve štete spadale bi i štete izazvane mo-tornim vozilom u pogonu jer je zaposlenik zaposlen u vezi s pogonom motornog vozila.

Ipak, ako je vlasnik svojom krivnjom ili krivnjom osoba koja su se bile dužne brinuti za vozilo omogućio neovlašteno korištenje vozila trećim osobama, odgo-vara solidarno s neovlaštenim korisnikom motornog vozila.

5.2. Međusobni odštetni zahtjevi vlasnika motornih vozila

Osim što u prometnoj nesreći šteta može biti pro-uzročena trećim osobama, ona može biti prouzročena i vlasnicima motornih vozila do koje može doći uni-štenjem ili oštećenjem vozila zbog sudara. Dakle, u prometnoj nesreći u kojoj je sudjelovalo više motornih vozila vlasnici motornih vozila mogu jedan drugome nanijeti štetu srazom, tj. sudarom vozila. ZOO sadržava posebna pravila o naknadi štete do koje je došlo suda-rom motornih vozila u odredbi pod nazivom „među-sobni odštetni zahtjevi vlasnika motornih vozila” (čl. 1072).

Sudar motornih vozila je, prema ZOO, štetni doga-đaj koji je prouzročen pogonom dvaju ili više vozila. Ako je u prometnoj nezgodi sudjelovalo samo jedno

LORIS BELANIĆ

1/2015

49 motorno vozilo, neće biti primjene pravila o međusob-nim odštetim zahtjevima vlasnika motornih vozila.6

U slučaju sudara, svu štetu snosi vlasnik koji je is-ključivo kriv za štetni događaj. Krivnjom vlasnika smatra se i krivnja osobe kojom se poslužio prilikom nastanaka štetnog događaja ili kojoj je vozilo povjerio. Iako je vlasnik povjerio motorno vozilo na upravljanje i korištenje drugome, postojat će odgovornost vlasni-ka u slučaju štetnog događaja prouzročenog sudarom. Nadalje, ako postoji obostrana krivnja, svaki će vlasnik odgovarati drugome, razmjerno stupnju svoje krivnje (ZOO, 2005, čl. 1072, st. 2), što znači da se mora utvr-diti doprinos svakog od vlasnika motornog vozila u na-stanku štete.

Okolnosti zbog kojih postoji krivnja vozača/vlasni-ka motornog vozila, u praksi najčešće jesu: kretanje br-zinom većom od one dopuštene, neprilagođavanje vo-žnje uvjetima na cesti (atmosferske (ne)prilike), doba dana ili noći, gust promet, naseljeno mjesto i sl.), prije-laz na kolnički trak kojim se kreću vozila iz suprotnog smjera, oduzimanje prednosti prolaza (nepoštovanje znaka „stop”, crvenog svjetla na semaforu, oduzimanje prednosti uključivanjem na glavnu cestu sa sporedne i dr.), nepoštovanje zabrana i ograničenja (nepropisno parkiranje motornih vozila bez označenih sigurnosnih oznaka, trokuta i slično, vožnja jednosmjernom cestom u smjeru dolaska motornih vozila, itd.)

U štetnom događaju koji se manifestira kao unište-nje ili oštećenje motornih vozila do kojeg je došlo zbog sudara, primjenjuju se pravila o subjektivnoj odgovor-nosti, odnosno pravila o odgovornosti na osnovi kriv-nje. Pri tome se pravila o subjektivnoj odgovornosti pri-mjenjuju samo glede štete do koje dolazi zbog uništenja ili oštećenja motornih vozila, tj. sudara.

Ako zbog sudara šteta (imovinska ili neimovinska) bude prouzročena i tzv. trećim osobama, odgovornost za takvu štetu prosuđivat će se po objektivnom kriteriju (kriterij uzročnosti), a ne po kriteriju subjektivne odgo-vornosti.7 Drugim riječima, na odgovornost vlasnika motornog vozila prema trećim osobama neće se pri-mijeniti pravila o međusobnim odštetnim zahtjevima vlasnika motornih vozila iz čl. 1072. ZOO, već pravila o odgovornosti za štetu trećima iz čl. 1069-1071 ZOO.

Određenu iznimku od subjektivne odgovornosti zbog sudara motornih vozila predstavlja odredba pre-ma kojoj vlasnici odgovaraju na jednake dijelove ako

6 Odluka VSRH, Rev-60/06 od 5. 6. 2007., Crnić, str. 130, odl. br. 23.

7 „Osiguratelj odgovara suputniku u automobilu za štetu koju je pretrpio u sudaru vozila bez obzira na krivnju”, Odluka Zš u Sisku, Gž-689/02 od 13. 2. 2002., Izbor odluka Vrhovnog suda RH, br. 1/2003, Odl. br. 49.

nema krivnje nijednog, osim ako pravičnost ne zahtije-va nešto drugo (ZOO, 2005, čl. 1072 st. 3).

Ovakva odredba stvara različita shvaćanja u pravnoj teoriji i sudskoj praksi. Opravdano se ističe da bi u toj situaciji trebalo primijeniti pravilo o objektivnoj odgo-vornosti, jer je, prema navedenoj odredbi, krivnja pre-stala biti pretpostavka odgovornosti s obzirom na to da postoji odgovornost i ako nema krivnje (Klarić, Vedriš, 2006, 617). U prilog tome govori i činjenica da motorna vozila u pogonu nisu samo opasne stvari za treće osobe, nego i za njihove vlasnike međusobno. Krivnja je ovdje postala samo kriterij razdiobe naknade štete među su-dionicima (vlasnicima motornih vozila) prometne ne-sreće do koje je došlo zbog sudara, tj. vlasnici odgovara-ju na jednake dijelove. Drugi kriterij razdiobe naknade štete je zahtjev pravičnosti, a koji bi u ovom slučaju, primjerice, mogao predstavljati: snagu vozila, njegovu brzinu, masu, veličinu, opasnost vozila i dr.

6. SUBJEKTI U OBVEZNOPRAVNOM ODNOSU AUTOMOBILSKE

ODGOVORNOSTI ZA ŠTETU

6.1. OpćenitoSubjekti u obveznopravnom odnosu automobilske

odgovornosti za štetu imaju složeni pravni položaj. Mo-guće je da istodobno iste osobe (subjekti) imaju dvo-struku ulogu, tj. da su istodobno i odgovorni štetnici i oštećenici. Primjerice, u prometnoj nezgodi može na-stradati i vozač (on može biti i vlasnik motornog vo-zila) koji je ujedno i odgovoran štetnik (na primer, za štete koju pretrpe putnici u vozilu), ali je nedvojbeno i oštećenik, tako da se oštećeni i štetnik mogu naći u istoj osobi. Sasvim je drugo pitanje ima li u tom slučaju vo-zač/vlasnik pravo na naknadu štete i od koga. Upravo je radi boljeg razumijevanja navedenih odnosa, potrebno posebno objasniti pojam odgovorne i oštećene osobe u obveznopravnom odnosu automobilske odgovornosti za štetu. Ističemo da se ne koristi pojam „subjekti odgo-vornosti za štetu” iz razloga, kako je već navedeno, što pojedine osobe mogu imati dvojak položaj, štetnika, ali i oštećenika, ovisno o okolnostima slučaja.

6.2. Pojam odgovorne osobe (štetnika)Odgovorna je osoba za štetu izazvanu motornim vo-

zilom u pogonu, u prvom redu, vlasnik vozila kao opa-sne stvari (ZOO, 2005, čl. 1069, st. 1 i čl. 1064). Vlasnik odgovara i za štetu koja potječe od motornog vozila i kad ono nije u pogonu, odnosno kad se ne smatra da je vozilo opasna stvar. U potonjem slučaju vlasnik odgo-

Odgovornost za automobilske štete u hrvatskom pravu sa osvrtom na neka pitanja ove...

1/2015

50 vara po pravilima subjektivne, a ne objektivne odgovor-nosti kao u prethodnom slučaju.

Ako je motorno vozilo u suvlasništvu (na primer, motorno vozilo kao dio bračne stečevine) ili u zajednič-kom vlasništvu više osoba (na primer, nasljednici umr-log vlasnika motornog vozila prije donošenja rješenja o nasljeđivanju), onda će navedene osobe biti solidar-no odgovorne za štetu trećim osobama izazvanu mo-tornim vozilom u pogonu (ZOO, 2005, čl. 1069, st. 2.). Njihova odgovornost nije podijeljena, što znači da svaki od suvlasnika, odnosno zajedničkih vlasnika odgovara-ju za cijeli iznos štete. Tek nakon isplate pune naknade štete svaki od suvlasnika, odnosno zajedničkih vlasnika može ostvariti pravo regresa od drugog suvlasnika, od-nosno zajedničkog vlasnika.

Odgovornost vlasnika (suvlasnika, zajedničkih vla-snika) postoji i u slučaju kada motorno vozilo, koje je u njegovu vlasništvu, koriste osobe za koje on inače odgovara po zakonu kao što su zaposlenici koji su kod njega zaposleni u vezi s pogonom motornog vozila (na primer, profesionalni vozači). U navedenom slučajevi-ma pretpostavlja se da vlasnik još uvijek ima dovoljnu mogućnost nadzora nad pogonom motornog vozila jer osobe koje koriste vozilo kao zaposlenici nisu posjed-nici vozila, već samo pomoćnici u posjedovanju, pa su, stoga, dužni postupati po nalozima vlasnika.

No, vlasnik neće biti uvijek odgovoran za štete koje nastaju u vezi s pogonom njegova motornog vozila. To su razne situacije kad vlasnik vozila neće imati moguć-nost nadzora nad pogonom motornog vozila (upora-bom, korištenjem i sl.). Ovdje prije svega spadaju situa-cije kad je vlasnik povjerio svoje vozilo drugome koji će odgovarati za štetu umjesto vlasnika i isto kao i vlasnik stvari. Radi se, primjerice, o osobama kojima je vlasnik dopustio da se vozilom služe poput: zakupaca vozila, najmoprimaca vozila (leasing i dr.) ili osobama kojima je vlasnik vozilo posudio. Također, ovdje spadaju i oso-be koje su dužne nadgledati vozilo (a nisu zaposlenici vlasnika) poput: čuvara vozila, garažista, servisera i sl. (Stanišić, 2012, 259–260). Dakle, reč je o osobama koje koriste/upotrebljavaju/nadgledaju tuđe motorno vozilo na temelju pravnog posla, te umjesto vlasnika, odgova-raju za štetu isto kao i on.

Umjesto vlasnika i jednako kao i vlasnik, odgovarat će neovlašteni korisnik motornog vozila. Neovlašte-nim korisnikom motornog vozila smatra se osoba koja u vrijeme štetnog događaja koristi motorno vozilo bez suglasnosti vlasnika, a ne radi se o tzv. ovlaštenim kori-snicima (osoba zaposlena u vezi s pogonom motornog vozila, član obiteljskog domaćinstva, osoba kojoj je vla-snik predao vozilo u posjed) (ZOO, 2005, čl. 1070, st. 3).

Konačno, kao osobu odgovornu za štetu izazva-nu motornim vozilom u pogonu, potrebno je navesti i vozača motornog vozila. Pod pojmom vozača vozila podrazumijevamo osobu koja upravlja motornim vo-zilom, odnosno osobu koja kontrolira uređaje od kojih zavisi pogon motornog vozila. Za položaj vozača odlu-čujući je faktički kriterij – upravlja li osoba u konkret-nom slučaju motornim vozilom ili ne upravlja. Nije pri tome bitno ima li osoba koja upravlja vozilom vozačku dozvolu, odnosno je li ovlaštena motorno vozilo staviti u pogon i njime upravljati.

Vozač motornog vozila nije posebno defi niran u ZOO. U ulozi vozača može se naći bilo koja kategorija osoba koja je navedena: vlasnik, osoba kojoj je vlasnik vozilo povjerio da se njime služi, osoba koja je zapo-slena u vezi s pogonom motornog vozila, ovlašteni ko-risnik, neovlašteni korisnik. Pojedini autori smatraju da se pojam vozač treba shvatiti i šire nego samo puko upravljanje motornim vozilom: pojmom vozača trebalo bi obuhvatiti i osobu koja obavlja neku službu oko vozi-la (pranje, održavanje, servisiranje i sl.) ako mu vožnja spada u dužnost u vršenju službe oko vozila (Šulejić, 1974, 40).

Pojmom vozača ne bi se mogla obuhvatiti osoba kandidat za vozača u autoškolama, već se u takvim slu-čajevima vozačima smatraju instruktori vožnje. Naime, kandidat za vozača mora postupati prema uputama instruktora vožnje, pa se smatra njegovom „produ-ženom rukom”. Osim toga, instruktor vožnje je, zbog dvostrukih komanda na vozilu, u mogućnosti upravljati vozilom poput svakog drugog vozača, pa se on smatra odgovornom osobom za štetu izazvanu motornim vozi-lom u pogonu, a ne kandidat za vozača (Ćurković, 2007, 185–186).

6.3. Pojam treće osobe i ostali oštećenici6.3.1. Općenito

Poseban položaj imaju tzv. treće osobe. Razlog je taj, kako je već navedeno, što za štetu koju one pretrpe, a koja je izazvana motornim vozilom u pogonu, odgova-ra vlasnik motornog vozila po načelu objektivne odgo-vornosti. Ako je trećim osobama šteta prouzročena po-gonom dvaju ili više motornih vozila, njihovi će vlasnici trećim osobama odgovarati solidarno. Njihov položaj je povoljniji u odnosu na ostale oštećenike kojima je šteta prouzročena u svezi s pogonom motornog vozila jer ne moraju dokazivati uzročnu vezu između pogona mo-tornog vozila i nastale štete s obzirom na to da postoji zakonska pretpostavka da šteta potječe od opasne stva-ri, tj. motornog vozila u pogonu.

Pojmom trećih osoba označuju se oštećenici u pro-metnim nezgodama. No, osim izraza oštećenik, ZOO

LORIS BELANIĆ

1/2015

51 koristi i izraz treća osoba. Time se želi učiniti pojmov-na razlika između vlasnika motornih vozila kao sudio-nika prometne nezgode i ostalih oštećenih osoba koji nisu vlasnici motornih vozila. Dakle, u ovom smislu trećim osobama ne podrazumijevamo osobe koje su izvan nekog pravnog odnosa, odnosno izvan odnosa odgovornosti za štetu, već osobe koje su pretrpjele štetu izazvanu motornim vozilom u pogonu, a nisu njegovi vlasnici.

Negativnom enumeracijom određene su osobe koje se smatraju trećima: to su oštećenik koji nije ujedno i vlasnik vozila, neovlašteni korisnik, te osoba zaduže-na u vezi s pogonom motornog vozila (ZOO, 2005, čl. 1069, st. 4).

Vlasnika motornog vozila možemo promatrati kroz tri statusa: kao vlasnika motornog vozila u pogledu šte-ta na vozilu, kao vozača vozila, i kao putnika u vozilu.

U pogledu šteta na vozilu vlasnik vozila nikada nema status treće osobe8, već se u tom slučaju primje-njuju pravila o subjektivnoj odgovornosti (međusobni odštetni zahtjevi vlasnika motornih vozila).

Vlasnik je kao vozač osoba koja je zadužena u vezi s pogonom motornog vozila, pa se po ZOO ne smatra trećom osobom. Ali to ne znači da vozač općenito (ne-ovisno o tome je li i vlasnik motornog vozila) ne može ujedno biti i oštećenik u prometnoj nezgodi. No u tom slučaju budući da nema položaj treće osobe, to će se o odgovornosti za štetu koju trpi vozač prosuđivati po pravilima o subjektivnoj, a ne po pravilima o objektiv-noj odgovornosti. Naravno, ako je vozač ujedno i kriv za štetu koju i on trpi (na primer, šteta zbog tjelesnih ozljeda), neće imati pravo na naknadu štete ni od koga. Isto vrijedi i za osobu neovlaštenog korisnika.

Vlasnik motornog vozila, ako se prevozi vozilom, ima i položaj putnika, pa se glede pojedinih šteta (osim šteta na vozilu) smatra trećom osobom i imao bi pravo na naknadu štete po pravilima o objektivnoj odgovor-nosti kao što bi to imao i svaki drugi putnik u vozilu.

6.3.2. Putnik kao treća osobaKad ZOO negativnom enumeracijom određuje tzv.

krug trećih osoba, to znači da je njihov broj potencijal-no apsolutno neodređen. Radi lakše predodžbe, pojam treće osobe odredit ćemo i pozitivnom enumeracijom navođenjem pojedinih kategorija osoba koje se smatra-

8 „Vlasnik vozila nema status treće osobe za štetu na vozilu kojim je u trenutku nezgode upravljao njegov bračni drug” (Odluka Žs u Zagrebu, Gžn-3395/02 od 23. 9. 2004., IO 1/2005, Odl. br. 73). „Ne smatra se trećom osobom oštećenik koji je u prometnoj nezgodi izazvanoj motornim vozilom u pokretu sudjelovao kao vlasnik motornog vozila” (Odluka Žs u Zagrebu, Gžn-1463/03 od 31. 5. 2005., IO 2/2006, Odl. br. 54).

ju trećima. To dijelom čini već i ZOO kada propisuje da se trećom osobom smatra osoba koja se prevozi mo-tornim vozilom (ZOO, 2005, čl. 1071). Dakle, putnik u motornom vozilu, prema ZOO, treća je osoba. Pri tome se putnikom smatra osoba koja se prevozi vozilom na-platno ili besplatno, neovisno o tome prevozi li se u vo-zilima kojima se obavlja profesionalni prijevoz putnika ili u ostalim vozilima kojima se ne obavlja profesionalni prijevoz putnika (Crnić, 2008, 124).

Slijepi putnik se, također, može smatrati trećom osobom. Doduše, kako za postojanje slijepog putnika u vozilu vlasnik ne zna, moguće je uzeti u obzir okolno-sti za smanjenje odgovornosti jer se slijepi putnik sam izložio riziku koji možda ne bi postojao da je njegova prisutnost u vozilu bilo poznata vlasniku (Cigoj, 1982, 50–51). Također, smatramo da bi mjesta smanjenju odgovornosti bilo i u slučajevima kad je putnik dobro-voljno ušao u vozilo radi prijevoza kojim je upravljala osoba pod utjecajem alkohola/narkotika ili nije bila os-posobljena za upravljanje vozilom, a te su činjenice bile poznate putniku.

Budući da se putnik smatra trećom osobom to za štete koje putnik pretrpi u vezi s pogonom motornog vozila odgovara vlasnik vozila, i to po načelima objek-tivne odgovornosti. Ako je putnik pretrpio štetu pogo-nom dvaju ili više motornih vozila (na primer, zbog su-dara), tada će mu za štetu solidarno odgovarati i vlasnik vozila u kojem se prevozio i vlasnici ostalih vozila koji su sudjelovali u prometnoj nezgodi koja je prouzročena pogonom motornog vozila.

ZOO izričito navodi za koje štete vlasnik motornog vozila odgovara putniku. Navodi se da vlasnik odgova-ra za štetu koju pretrpi putnik, a glede stvari samo one koje ima na sebi ili sa sobom (ZOO, 2005, čl. 1071, st. 1 ). Dakle, prema toj odredbi vlasnik motornog vozila bi putniku odgovarao za tzv. štete na osobi, tj. za naknadu imovinske štete zbog smrti, tjelesne ozljede ili ošteće-nja zdravlja, kao i za popravljanje neimovinske štete. Glede tzv. štete na stvarima, postoji izvjesno ograniče-nje. Putnik bi imao pravo na naknadu štete samo glede onih stvari koje ima na sebi te koje nosi sa sobom, dakle odjeću i osobnu prtljagu, a ne i na ostale stvari koje su se nalazile u vozilu i primljene su bile radi prijevoza, a nisu osobna prtljaga.

Navedena odredba o odgovornosti za štetu putniku odnosi se na vlasnike koji obavljaju profesionalni prije-voz putnika i na one vlasnike drugih vozila koji besplat-no ili naplatno prevoze putnike. Zbog toga je u ZOO unesena odredba da je svaka ugovorna odredba, kojom bi se unaprijed isključila ili ograničila odgovornost vla-snika motornog vozila prema putniku ništetna (ZOO, 2005, čl. 1071, st. 2).

Odgovornost za automobilske štete u hrvatskom pravu sa osvrtom na neka pitanja ove...

1/2015

52 6.3.3. Ostale treće osobePod ostalim trećim osobama podrazumijevamo one

osobe koje trpe štetu zbog pogona motornog vozila a u trenutku nastanka štete nalazile su se izvan motornog vozila kojim (ili kojima) je prouzročena šteta. Dakle, dok su putnici treće osobe koje se nalaze u vozilu, ostale treće osobe nalaze se izvan vozila.

Njihov broj je potencijalno neograničen. Prije sve-ga ovdje spadaju pješaci i biciklisti. Ali isto tako ovdje spadaju i vozači zaprežnih kola, goniči stoke, osobe koje obavljaju poslove svog radnog mjesta na cestama i pu-tevima, kao i sve ostale osobe koje se u trenutku nasta-naka štete nisu na neki način služile motornim vozilom kao opasnom stvari (Stanišić, 2012, 267).

Osim navedenih osoba u kategoriju ostalih trećih osoba spadali bi i vlasnici stvari koje se nalaze izvan vozila, a koje su uništene ili oštećene prilikom neke prometne nezgode poput: vlasnika parkiranih vozila, vlasnika građevinskih objekata u blizini prometnica ili mjesta prometne nezgode, pravne osobe koje održavaju javne ceste za štetu na prometnoj signalizaciji i infra-strukturi, itd.

I navedenim osobama vlasnici motornih vozila od-govaraju po objektivnom načelu, uz zakonsku pretpo-stavku uzročnosti i postojanja solidarne odgovornosti, ako je šteta prouzročena pogonom dvaju ili više motor-nih vozila.

6.3.4. Ostali oštećenici koji se prema ZOO ne smatraju trećim osobama

Osim trećih osoba, u vezi s pogonom motornog vo-zila štetu mogu pretpjeti i ostali oštećenici koji, prema ZOO, ne bi imali položaj trećih osoba. Time što nemaju položaj trećih osoba, njihov je položaj otežan u ostvari-vanju prava na naknadu štete u odnosu na osobe koje se smatraju trećima. Naime, ostali oštećenici koji se ne smatraju trećima mogu ostvarivati pravo na naknadu štete po pravilima o subjektivnoj odgovornosti za štetu, a što znači da će morati dokazivati uzročnu vezu izme-đu pogona motornog vozila i nastale štete.

Ovdje se radi o vrlo ograničenoj kategoriji osoba. Ovdje spada ponajprije vlasnik motornog vozila. Ako je pogonom motornog vozila prouzročena šteta na vo-zilu (na primer, zbog sudara ili sl.) vlasnik se neće sma-trati trećom osobom, već se tada primjenjuju pravila o međusobnim odštetnim zahtjevima vlasnika motornih vozila iz čl. 1072 ZOO.

Ako se vlasnik prevozi svojim motornim vozilom a njime ne upravlja on, već netko drugi, tada će položaj vlasnika biti izjednačen s položajem putnika. Za štetu koju u tom slučaju pretrpi vlasnik, odgovarat će, po pra-vilima o objektivnoj odgovornosti, vozač kojemu je vla-

snik povjerio upravljanje svojeg motornog vozila jer će osoba vozača odgovarati umjesto vlasnika i jednako kao i vlasnik (ZOO, 2005, čl. 1066, st. 1). Odnosno, vozač će solidarno odgovarati s vlasnikom/vlasnicima drugog/drugih vozila ako je šteta prouzročena pogonom dvaju ili više vozila. Ako vlasnik upravlja svojim motornom vozilom, tada će imati ujedno položaj vozača.

Vozač, kao osoba koja je zadužena u vezi s pogonom motornog vozila, druga je kategorija osobe koja može biti oštećenikom u prometnim nezgodama, a ne sma-tra se trećom osobom prema ZOO. Vozač ima pravo na naknadu štete sukladno pravilima o subjektivnoj odgovornosti, i to neovisno o tome je li vozač vlasnik motornog vozila ili nije. To znači da će se primjenjiva-ti opća pravila o odgovornosti za štetu te da će vozač, osim ostalih pretpostavki, biti dužan dokazati uzročnu vezu između prometne nesreće kao štetne radnje i štete (primjerice, da se štetnik nije pridržavao ograničenja brzine, ili da je bio pod utjecajem alkohola ili opojnih sredstava i sl).

Naravno, osim oštećenika, vozač može biti i štet-nikom. Ako je vozač vlasnik ili osoba kojoj je vlasnik povjerio motorno vozilo, odgovarat će po pravilima o objektivnoj ili subjektivnoj odgovornosti za štetu, ovi-sno o tome je li štetu prouzročio trećim osobama (put-nici, pješaci, biciklisti i ostali izvan vozila) ili osobama koje se ne smatraju trećima (vlasnik drugog motornog vozila, vozač, neovlašteni korisnik).

7. SUSTAVI ODGOVORNOSTI ZA ŠTETU OD MOTORNOG VOZILA

U POREDBENOM PRAVU

Pravila o odgovornosti za štetu izazvanu motornim vozilom u pogonu u poredbenom pravu uređena su ili općim pravilima o odgovornosti za štetu koja su sadrža-na u građanskim zakonicima, ili posebnim pravilima o odgovornosti za štetu od motornih vozila koja se nalaze ili u građanskim zakonicima ili u posebnim zakonima koji se odnose na odgovornost za štetu u prometu ili na osiguranje od automobilske odgovornosti za štetu.

Neovisno o tome u kojem se propisu nalazila pra-vila o odgovornosti, općenito možemo zaključiti da u poredbenom pravu postoje tri sustava odgovornosti za štetu od motornog vozila: 1) sustav subjektivne odgo-vornosti za štetu, 2) sustav objektivne odgovornosti za štetu, 3) mješoviti sustav odgovornosti za štetu (Stani-šić, 2012, 240).

Prema sustavu subjektivne odgovornosti za štetu od motornog vozila, za sve štete koje su nastale upora-bom (pogonom) motornog vozila odgovara se po na-čelu krivnje, neovisno radi li se o štetama koje pretrpe

LORIS BELANIĆ

1/2015

53 treće osobe (na primer, pješaci, putnici u vozilima) ili o štetama koje pretrpe vlasnici motornih vozila (na sa-mim vozilima) zbog sudara. Pri tome valja razlikovati sustav dokazane krivnje i sustav pretpostavljene kriv-nje. Sustav dokazane krivnje prisutan je u zemljama common law pravnog sustava općenito.

Prema pravu Velike Britanije, oštećeni mora do-kazati krivnju, odnosno nepažnju štetnika (negligen-ce). Da bi dokazao krivnju, odnosno nepažnju štetnika oštećenik mora dokazati da je na strani štetnika došlo do povrede ili propuštanja dužne pažnje (duty of care). Prema tom pravilu, svatko tko se kreće javnim putovi-ma preuzima na sebe opasnosti (rizike) koje su u vezi s prometom, a naknadu štete može ostvariti samo ako dokaže da je šteta nanesena nepažnjom ili namjerno (Stanišić, 2012, 242).

U talijanskom pravu usvojen je sustav subjektivne odgovornosti za štetu od motornih vozila ali s načelom pretpostavljene krivnje. Za svu štetu koju pretrpe treće osobe odgovara vozač motornog vozila prema načelu pretpostavljene krivnje (oštećenik ne dokazuje krivnju). Štetnik se može osloboditi odgovornosti samo ako do-kaže da je učinio što je bilo u njegovoj moći da izbjegne nastanak štete, tj. prometnu nesreću (talijanski Građan-ski zakonik, čl. 2054, st. 1). U slučaju sudara motornih vozila, pretpostavlja se odgovornost njihovih vozača, pri čemu se pretpostavlja da je njihov doprinos jednak, ali je pretpostavka jednakog doprinosa oboriva (talijanski Građanski zakonik, čl. 2054, st. 2). Vlasnik vozila, ko-risnik, osoba s pridržanim pravom vlasništva na vozilu odgovaraju solidarno s vozačem vozila, osim ako dokažu da je do uporabe vozila došlo protivno njihovoj volji (ta-lijanski Građanski zakonik, čl. 2054, st. 3). Vlasnik vozila, kao i ostale navedene osobe, odgovaraju i za štete koje su posljedica mane vozila ili lošeg održavanja vozila, ali u ovom slučaju se odgovara po objektivnom načelu (tali-janski Građanski zakonik, čl. 2054, st. 4).

I u španjolskom pravu načelo odgovornost imatelja motornog vozila temelji se na načelu pretpostavljene krivnje. Odgovornost vozača može se isključiti samo ako dokaže da je vozio pažljivo, uz poštovanje promet-nih propisa te da je učinio sve da izbjegne nastanak šte-te (prometnu nezgodu), odnosno ako je do štete došlo zbog više sile ili isključive radnje treće osobe. Za štetu odgovora vlasnik, odnosno korisnik, čak i ako je vozilo upotrijebljeno bez njegova znanja (Stanišić, 2012, 243).

Prema sustavu objektivne odgovornosti za štetu od motornog vozila, za sve štete koje su nastale uporabom (pogonom) motornog vozila odgovara se po načelima objektivne odgovornosti (odgovornost bez krivnje), neovisno o tome radi li se o štetama koje su pretrpjele treće osobe ili o štetama koje su vlasnici vozila, zbog sudara, prouzročili jedan drugome.

U francuskom pravu objektivnu odgovornost za štetu od motornih vozila uvodi sudska praksa9 i to širokom interpretacijom odredbi par. 1384. st. 1. fran-cuskog Građanskog zakonika.10 Prema stavu sudske prakse, navedena se odredba mora tumačiti na način da se imatelj motornog vozila može osloboditi samo ako dokaže da je štetni događaj nastupio zbog više sile, isključivom radnjom treće osobe ili isključivom radnjom oštećenika. Osim općih odredbi Građanskog zakonika, u francuskom pravu pravila o odgovorno-sti za štete od motornih vozila nalazimo i u Zakonu o obeštećenju žrtava prometnih nezgoda, poznatiji pod nazivom Loi Badinter (Badinterov zakon), koji je dobio naziv po tadašnjem predlagaču i ministru pravde.11 Taj zakon znatno postrožuje odgovornost imatelja, točnije vozača motornih vozila. Naime, on se ne može ekskul-pirati niti pozivom na višu silu ili isključivu radnju treće osobe (Zakon o obeštećenju žrtava prometnih nezgo-da, čl. 2). Štetnik, tj. vozač se može ekskulpirati samo ako dokaže da je oštećenik namjerno prouzročio štetu, odnosno da je isključivo pridonio nastanku štete (Za-kon o obeštećenju žrtava prometnih nezgoda, čl. 3 st. 1). Ako su oštećenici osobe mlađe od 16 godina ili su starije od 70 godina, ili ako su od posljedice prometne nezgode pretrpjeli invalidnost od najmanje 80%, tada se odgovornost vozača neće moći isključiti ni u slučaju isključive krivnje oštećenika (Zakon o obeštećenju žrta-va prometnih nezgoda, čl. 3 st. 2). Nepažnja vozača ima učinak na ograničenje ili isključenje naknada štete koju je on pretrpio zbog prometne nezgode (Zakon o obešte-ćenju žrtava prometnih nezgoda, čl. 4.). Za štete koju su vlasnici motornih vozila prouzročili međusobno zbog sudara, francuska sudska praksa usvaja načelo da svaki vlasnik odgovara za štetu koju je prouzročio drugome, osim ako se ne bi mogla dokazati krivnja oštećenika ili pasivnost vozila (Stanišić, 2012, 245).

U njemačkom pravu, također, postoji objektivna odgovornost za štete prouzročene motornim vozi-lom u pogonu koja je uređena Zakonom o cestovnom prometu iz 1909. godine.12 Imatelj (Halter) motornog vozila odgovara za štetu ako je zbog pogona (Betrieb)

9 Kasacioni sud Francuske, slučaj Luis Desmarc, II. sekcija, 21. 7. 1982.

10 Prema čl. 1384. st. 1. Francuskog Građanskog zakonika, štetnik je odgovoran za štetu koju je prouzročio vlastitom radnjom, ali i za štete koju su prouzročile osobe za koje je on odgovoran, kao i štete koje potječu od stvari koje su pod njegovim nadzorom (ovdje spadaju i motorna vozila).

11 Zakon br. 85-677 od 5. 7. 1985. Zakon je u međuvremenu izmijenjen posebnim zakonom, a izmjene su stupile na snagu 1. kolovoza 2003., Zakon br. 706-2003.

12 Straßenverkehrgesetz, pročišćeni tekst od 5. ožujka 2003., BGBl. I S. 310, 919, zadnje mijenjan Zakonom od 28. 11. 2014., BGBl. I S. 1802.

Odgovornost za automobilske štete u hrvatskom pravu sa osvrtom na neka pitanja ove...

1/2015

54 motornog vozila ili priključnog vozila prouzročena smrt ili tjelesna ozljeda neke osobe, ili ako je došlo do oštećenja stvari (Zakon o cestovnom prometu, 1909, par 7, st. 1). Imatelj ne odgovara ako je do štete došlo zbog djelovanja više sile. U slučaju neovlaštene upora-be motornog vozila (ili prikolice), imatelj ne odgova-ra (tada odgovara neovlašteni korisnik), osim ako nije svojom krivnjom pridonio neovlaštenoj uporabi. Ako je imatelj motorno vozilo ili prikolicu prepustio drugo-me tada taj drugi odgovara kao ovlašteni korisnik. Ako je trećoj osobi šteta prouzročena od više vozila, tada će imatelji odgovarati solidarno oštećenoj (trećoj) osobi. Međutim, posebno je propisano da se tada u regresnom postupku utvrđuje njihova međusobna odgovornost svakog od njih podijeljeno ovisno o okolnostima kon-kretnog slučaja (Zakon o cestovnom prometu, 1909, par. 17, st. 1). Također, u navedenom slučaju propisani su dodatni razlozi oslobođenja od odgovornosti, odno-sno da imatelji ne odgovaraju za štetu trećoj oštećenoj osobi ako je šteta prouzročena neotklonjivim događa-jem koji ne može biti mana vozila ili zakazivanje u nje-govu pogonu. I za međusobne odštetne zahtjeve imate-lja motornih vozila (i prikolica) vrijedi načelo da svaki odgovara prema drugome sukladno svojem doprinosu, ovisno prema okolnostima slučaja (Zakon o cestovnom prometu, 1909, par. 18, st. 3).

I u austrijskom pravu predviđena je objektivna od-govornost za štetu imatelja (Halter) motornog vozila (Zakon o odgovornosti za štete od motornih vozila i željeznice, 1959, par. 5, st. 1).13 Zakonska rješenja su po-prilično slična onima u Njemačkoj. Ako je više imatelja motornih vozila sudjelovalo u štetnom događaju, onda će oni odgovarati trećim oštećenim osobama nepodije-ljeno i solidarno (Zakon o odgovornosti za štete od mo-tornih vozila i željeznice, 1959, par. 5, st. 2 i par. 8) . U regresnom postupku utvrđuje se podijeljena odgovor-nost svakog imatelja motornog vozila kojim je prouzro-čena šteta (Zakon o odgovornosti za štete od motornih vozila i željeznice, 1959, par. 11. st. 1).

Prema mješovitom sustavu odgovornosti za štetu od motornog vozila, imatelji (vlasnici) motornih vozila za štetu koju prouzroče jedan drugome odgovaraju po pravilima o subjektivnoj odgovornosti (po načelu kriv-nje), a za štetu koju prouzroče trećima odgovaraju po pravilima objektivne odgovornosti. U ovaj sustav od-govornosti za štete od motornih vozila spada hrvatsko pravo (o čemu je već bilo riječi) te, primjerice, pravo Rumunjske, Bugarske, Rusije, Ukrajine, Moldavije, Bje-lorusije, Češke, Slovačke, Mađarske, bivših jugoslaven-skih republika, ali i Švedske, te Danske.

13 Eisenbahn und Kraft fahrzeughaft pfl ichtgesetz, BGBl. Nr. 48/1959, zadnja izmjena BGB-al. I Nr. 138/2011., od 28.12.2011.

Posebno bi zanimljivo bilo izdvojiti švedski Zakon o štetama u prometu iz 1975. koji se smatra hibridom između zakona o naknadi štete i zakona o osiguranju. Ponajprije zakon čini razliku između štete na osobama (štete zbog smrti i tjelesne ozljede) i štete na stvarima. U pogledu štete na osobama pitanje odgovornosti se i ne postavlja. Naime, za takve štete vrijedi načelo da je svaka osoba žrtva prometne nesreće (nezgode) te da posljedično imaju pravo na naknadu štete (Trklja-Obreza, 1988, 155–160). Pravo na naknadu štete zbog smrti i tjelesne ozljede imaju vozač i putnici u vozilu koji potražuju naknadu štete od osiguratelja od odgo-vornosti vozila u kojem su povrijeđeni, tj. u kojem su se nalazili u trenutku prometne nezgode, neovisno o tome koji je vozač kriv/odgovoran za prometnu nesre-ću. Vozači imaju pravo na naknadu štete od osigurate-lja čak i ako su skrivili prometnu nesreću. Oštećenici izvan vozila ostvaruju pravo na naknadu štete od vla-snika motornog vozila kojim je šteta izazvana (ne ko-risti se izraz „odgovornost”, već „izazivanje prometne nesreće”), odnosno njegovog osiguratelja. Za postojanje odgovornosti dovoljno je utvrditi činjenicu da je šteta nastala i da postoji uzročna veza između štete i štetnog događaja. Ovdje se radi o tzv. no-fault sustavu odgovor-nosti kod kojega ne postoje klasični pojmovi odgovor-nosti (objektivne ili subjektivne) jer je ona zamijenjena apsolutnim kauzalitetom koji ne poznaje mogućnost ekskulpacije (Ćurković, 2007, 20–21). Ipak, oštećenik neće imati pravo na naknadu štete ako je namjerno ili iz krajnje nepažnje (tzv. ekstremni slučajevi) pridonio nastanku štete. Također, neće postojati obveza naknade štete ako je šteta nastala uslijed više sile. Vozač vozila neće imati pravo na naknadu štete ako je u trenutku nezgode bio pod utjecajem alkohola ili narkotika ili ako je upravljao vozilom, a da nije imao dozvolu za vožnju. Članovi obitelji osobe koja je umrla zbog povreda u prometnoj nezgodi, neće imati pravo na naknadu štete ako je umrli pridonio nastupanju smrti. U pogledu štete na stvarima odgovornost se temelji na načelu subjek-tivne odgovornosti, i to po načelu dokazane krivnje, što znači da se krivnja ne pretpostavlja. Ako je šteta na stvarima (vozilu) nastala sudarom vozila, vozač koji je kriv, odgovara za štetu drugom vozaču (vlasniku vozila) (Stanišić, 2012, 248).

8. ZAKLJUČAK

U hrvatskom pravu, pored općih pretpostavki od-govornosti za štetu, moraju se ispuniti i posebne pret-postavke da bi došlo do primjene pravila o odgovorno-sti za štete prouzročene motornim vozilom u pogonu. ZOO pobliže defi nira motorno vozilo i pogon motor-

LORIS BELANIĆ

1/2015

55 nog vozila kao dvije posebne pretpostavke, međutim to ne čini sa trećom posebnom pretpostavkom a to je prometna nesreća (nezgoda). Za sada je to učinjeno u drugim propisima (na primer, Zakon o obveznim osi-guranjima u prometu). Dapače, sam pojam promet-ne nesreće (nezgode) nigdje se izravno ne spominje u ZOO. Možda bi bilo korisno razmisliti da defi nicija prometne nesreće bude sadržana i u ZOO jer se ipak radi o pretpostavci odgovornosti za automobilsku štetu. Defi nicija koju bismo mogli predložiti jest da je pro-metna nesreća (nezgoda) događaj (štetna radnja) koji je nastao pogonom motornog vozila, posljedica kojeg je nastanak štete zbog uništenja ili oštećenja stvari, smrti, tjelesne ozljede ili narušenja zdravlja neke osobe.

U hrvatskom pravu motorno vozilo se po samom zakonu smatra opasnom stvari. Međutim, to svojstvo opasne stvari usko je vezano uz pogon motornog vozila. Motorno vozilo samo po sebi, svojom činjenicom po-stojanja ne predstavlja opasnu stvar kao što su to neke druge stvari koje se smatraju opasnima (na primer, ek-splozivi, oružje, električna energija, posude pod priti-skom itd.). Upravo njegov pogon daje motornom vozilu svojstvo opasne stvari. Ako šteta potječe od vozila koje nije u pogonu (pogon motornog vozila ne znači uvijek i kretanje motornog vozila), takvo se motorno vozilo neće smatrati opasnom stvari. U tom slučaju primjenji-vati će se opće pravilo o odgovornosti koji se temelji na subjektivnom principu za štetu koja potječe od takvog vozila koje se ne smatra opasnom stvari. Stoga valja ra-

zlikovati pojam uporabe motornog vozila koji je širi po-jam, od pojma pogona motornog vozila koji je uži i koji kvalifi cira motorno vozilo kao opasnu stvar.

Hrvatsko pravo svrstava se u tzv. mješoviti sustav odgovornosti za tzv. automobilske štete, što znači da se za štete koje vlasnik motornog vozila prouzroči trećima odgovara po pravilima o objektivnoj odgovornosti, dok za štetu koju vlasnici motornih vozila prouzroče jedan drugome odgovaraju po pravilima o subjektivnoj odgo-vornosti. Međutim, takva je tvrdnja samo djelomično točna, jer pravila o međusobnim odštetnim zahtjevima između vlasnika motornih vozila govore i odgovornosti za slučaj kad nema krivnje nijednog vlasnika. A kada nema krivnje a postoji odgovornost, onda se odgovara po objektivnom principu.

Odgovornost za tzv. automobilske štete treba pro-matrati u cjelini s osiguranjem o autoodgovornosti. Prvo se odnosi na utvrđenje odgovorne osobe (osigura-nika), a drugo na naknadu štete prouzročene motornim vozilom. Sama odgovorna osoba najčešće nije u stanju nadoknaditi štetu za koju je odgovorna ili bi to za nju predstavljao značajni i uvijek nepotrebni fi nancijski izdatak. Osigurateljsko pokriće od autoodgovornosti pruža fi nancijsku zaštitu kako odgovornoj osobi (osi-guraniku/štetniku) time što će umjesto nje same nado-knaditi štetu, ali tako i oštećenoj osobi time što isplatom naknade štete od strane osiguratelja ta naknada ne ovisi o imovinskom stanju i fi nancijskim mogućnostima od-govorne osobe.

Odgovornost za automobilske štete u hrvatskom pravu sa osvrtom na neka pitanja ove...

Loris BELANĆ, PhD, Assistant Professor,University of Rijeka, Faculty of Law, Croatia

Liability for automobile damage in Croatian law with reference to comparative law

UDC: 368.212.032.5:34(497.13) Informative contribution

SUMMARY

Th e rules of automobile liability for damage directly aff ect automobile liability insurer’s obligations towards third parties. Th e fi rst part of the paper gives an over-view of legal provisions governing liability for damage caused by motor vehicles in operation with respect to Croatian Law. Th e article discusses the issue of speci-al prerequisites to automobile liability for damage (car accident, motor vehicle, the operation of motor ve-

hicle), as well as the rules of the motor vehicle owner’s liability towards third parties and, in case of a car crash, towards other owners of motor vehicles. Special atten-tion is given to the category of damaged third parties. At the end, the paper gives an overview of some rules of automobile liability for damage in selected comparative legal systems.

Keywords: damage, liability, motor vehicle, car acci-dent, third party

1/2015

56 LITERATURA (REFERENCES)

Cigoj, S. (1982). Avtomobilist, Ljubljana: Časopisni zavod Uradni list SR Slovenije.

Crnić, I. (2008). Odštetno pravo, Zagreb: Zgombić & par-tneri – nakladništvo i informatika d.o.o.

Ćurković, M. (2007). Obvezna osiguranja u prometu, Za-greb: Inženjerski biro.

Ćurković, M. (2012). Postoji li razlika između pojmova „uporaba motornog vozila” iz Zakona o obveznim osigura-njima u prometu i „motorno vozilo u pogonu” iz Zakona o obveznim odnosima, Hrvatska pravna revija, 12 (3), 24–29.

Francuski Građanski zakonik, Code civil, dostupno na: http://www.legifrance.gouv.fr/affi chCode.do?cidTexte=LEGITEXT000006070721&dateTexte=20150302, 2.3.2015.

Klarić, P., (2003), Odštetno pravo, Zagreb: Narodne novi-ne.

Klarić, P., Vedriš, Martin. (2006). Građansko pravo, Za-greb: Narodne novine

Stanišić, S. (2012). Objektivna odgovornost za štetu, Banja Luka: Paneuropski Univerzitet Aperion.

Šulejić, P. (1974). Lica čije je odgovornost pokrivena oba-veznim osiguranjem u saobraćaju od motornih vozila, Pravni život, 24 (11), 29–43.

Trklja-Obreza, M. (1988). Osiguranje od odgovornosti za štete od motornih vozila s naročitim osvrtom na jugoslavensko pravo, doktorska disertacija, Sarajevo: Pravni fakultet Univer-ziteta u Sarajevu.

Talijanski Građanski zakonik, Codice civile, Gazzetta Uffi ciale (G.U.), n. 79 od 4. 4. 1942, zadnja izmjena Gazzetta Uffi ciale (G.U.) n. 164 od 11.11.2014.

Zakon br. 85–677 od 5. 7. 1985. tzv. Loi Badinter, dostu-pno na: http://www.legifrance.gouv.fr/affi chTexte.do?cidTexte=LEGITEXT000006068902&dateTexte=vig (2.3.2015)

Zakon o cestovnom prometu (Straßenverkehrgesetz), pro-čišćeni tekst od 5. ožujka 2003., BGBl. I S. 310, 919, zadnje mijenjan Zakonom od 28. 11. 2014., BGBl. I S. 1802 (Njemač-ka)

Zakon o obveznim odnosima, Narodne novine RH, br. 35/05, 41/08, 75/09, 125/11.

Zakon o obveznim osiguranjima u prometu, Narodne no-vine RH, br. 151/05, 36/09, 75/09, 76/13.

Zakon o odgovornosti za štete od motornih vozila i želje-znice (Eisenbahn und Kraft fahrzeughaft pfl ichtgesetz), BGBl. Nr. 48/1959, zadnja izmjena BGB-al. I Nr. 138/2011., od 28.12.2011. (Austrija).

LORIS BELANIC

1/2015

57

SPOR C-268/13Gospođa Elena Petru

vsCasa Judeţeană de Asigurări de Sănătate Sibiu i Casa

Naţională de Asigurări de SănătatePresuda Evropskog suda pravde

od 9. oktobra 2014. godine

1. Uvodne napomene

Odluka Evropskog suda pravde (u daljem tekstu: ESP) koja je predmet ovog prikaza neposredno se od-nosi na tumačenje člana 22, stav 2 Uredbe Saveta br. 1408/71 od 14. juna 1971. godine o primeni šema soci-jalnog osiguranja na zaposlene, samostalne preduzetni-ke i članove njihovih porodica koji se kreću unutar Za-jednice, koja je izmenjena Uredbom Saveta br. 118/97 od 2. decembra 1996. i Uredbom Evropskog parlamen-ta i Saveta br. 592/2008 od 17. juna 2008. godine (u da-ljem tekstu: Uredba, br. 1408/71).1

Povod za iniciranje postupka pred ESP nastao je u vezi sa zahtevom gospođe Petru, ali i fi lijale Nacional-nog fonda za zdravstveno osiguranje Okruga Sibiu, u kome je gospođa Petru imala prebivalište (Casa Judeţe-ană de Asigurări de Sănătate Sibiu) i Nacionalnog fonda za zdravstveno osiguranje Rumunije (Casa Naţională de Asigurări de Sănătate) u vezi sa uslugom bolničkog lečenja koja je pružena u Republici Nemačkoj a povo-dom koje je gospođa Petru podnela zahtev za naknadu štete.

2. Pravni okvir

Regulativa Evropske unije Članom 22 Uredbe, br. 1408/71, koji nosi naziv „Bo-

ravak van nadležne države – povratak u ili promena prebivališta u drugoj državni članici tokom bolovanja ili porodiljskog odsustva – Nužnost da se otputuje u drugu državu članicu radi primanja adekvatne terapije”, propisano je da zaposleno lice ili privatni preduzetnik koji ispunjava uslove predviđene propisima nadležne države članice u vezi sa ostvarivanjem pogodnosti, i

1 Regulation (EEC) No 1408/71 of the Council of 14 June 1971 on the application of social security schemenes to employed persons, to self-employed persons and to members of thier families moving within the Community, as amended and up-dated by Council Regulation (EC)No 118/97 of 2 December 1996 (OJ 1997 L 28. P.1), as amended by Regulation (EC) No 592/2008 of the European Parliament and of the Council of 17 June 2008, Offi cial Journal, L 177.

koji je od strane nadležnog organa svoje države (države u kojoj ima prebivalište), ovlašćen da ode u drugu dr-žavu članicu u cilju primanja terapije ili kakvog drugog vida zdravstvene zaštite koju zahteva njegovo zdrav-stveno stanje, ima pravo na pogodnosti koje mu pruža država u kojoj se nalazi, u ime države čiji je državljanin, sve u skladu sa propisima države članice u kojoj je osi-guran, pri čemu će se dužina perioda u kome ima pravo na ostvarivanje takvih pogodnosti, uređivati u skladu sa propisima nadležne države – države čiji je državljanin, u kojoj ima prebivalište i u kojoj je osiguran. Pružanje ovakvih pogodnosti se ne može uskratiti u slučaju kada terapija, odnosno kakav drugi vid zdravstvene zaštite koju određeno lice treba da primi obezbeđuje pogod-nosti koje su propisane zakonima države članice u kojoj konkretno lice ima prebivalište, pri čemu on u toj dr-žavi, ne može da blagovremeno primi terapiju koja je neophodna imajuću u vidu delikatnost njegovog zdrav-stvenog problema i očekivani razvoj bolesti. Pravilo koje se odnosi na zaposleno lice, odnosno privatnog preduzetnika, jednako se primenjuje i na članove nje-gove porodice. Na osnovu člana 2, stav 1 Uredbe Saveta, br. 574/72 od 21. marta 1972. godine kojim su utvrđene procedure za primenu Uredbe, br. 1408/71, Upravna komisija za socijalno osiguranje i staranje o zaposleni-ma migrantima usvojila je model potvrde neophodan za primenu člana 22, stav 1, tačka c, alineja (i) Uredbe, br. 1408/71 – Obrazac E 112.

Rumunsko pravoČlan 208, stav 3 Zakona br. 95/2006 o reformi u

oblasti zdravstvenog osiguranja (Legea nr. 95/2006 pri-vind reforma în domeniul sănătății, Monitorul Ofi cial al României, Part I, No 372, of 28 April 2006) propisuje da je zdravstveno osiguranje obavezno osiguranje koje se obezbeđuje kao harmonizovan sistem. Ciljevi koji se obezbeđuju obaveznim zdravstvenim osiguranjem počivaju na sledećim načelima: (a) slobodi osigurani-ka da svojom voljom odabere osiguravača, (b) načelu solidarnosti i subsidijarnosti u obrazovanju fondova i korišćenju sredstava iz fondova, (c) slobodi osiguranika da svojom voljom odabere pružaoca zdravstvenih uslu-ga, lekova i medicinskih sredstava u skladu sa zakonom i okvrinim ugovorom, (d) decentralizovanoj i autono-mnoj upravi i administraciji, (e) obaveznom plaćanju doprinosa za zdravstveno osiguranje u cilju formiranja jedinstvenog nacionalnog fonda za zdravstveno osigu-ranje, (f) učestvovanju osiguranika, države i posloda-vaca u upravljanju jedinstvenim nacionalnim fondom zdravstvenog osiguranja, (g) pružanju osnovnih uslu-ga zdravstvenog osiguranja svim osiguranicima u fer postupku, uz obezbeđivanje jednakog pristupa ovim

SUDSKA PRAKSA SUDOVA DRŽAVA ČLANICA EU I EVROPSKOG SUDA PRAVDE / COURT PRACTICE OF THE EU MEMBER-STATES COURTS AND EUROPEAN COURT OF JUSTICE

1/2015

58 Presuda Evropskog suda pravde od 9. oktobra 2014. godine u sporu C-268/13

uslugama svim osiguranicima, bez diskriminacije po bilo kom osnovu, (h) transparentnosti u svim aspekti-ma poslovanja nacionalnog sistema zdravstvenog osi-guranja, i (i) slobodnoj konkurenciji između pružaoca zdravstvenih usluga na osnovu ugovora koji se zaklju-čuje sa organima u čiju nadležnost spada zdravstveno osiguranje.

Član 40, stav 1, tačka b Aneksa Direktive br. 592/2008 Predsednika Nacionalne agencije za zdrav-stveno osiguranje od 26. avgusta 2008. godine kojim se potvrđuju detaljna pravila za korišćenje obrazaca pro-pisanih Uredbom, br. 1408/71 i Uredbom, br. 574/72, i ista uvršćuju u šemu zdravstvenog osiguranja Rumu-nije, propisuje da je Obrazac E 112 namenjen zaposle-nima i privatnim preduzetnicima, kao i članovima nji-hovih porodica, za odlazak na lečenje u drugu državu članicu, na osnovu odobrenja nadležnog državnog or-gana Rumunije.

Član 40, stav 3 Aneksa Direktive br. 592/2008 ure-đuje da nadležni organ ne može da odbije da prihvati Obrazac E 112 u slučajevima koji su propisani članom 40, stav 1, tačka b, kada konkretna medicinska usluga predstavlja pogodnost koju obezbeđuje nacionalno za-konodavstvo, pod uslovom da lice koje podnosi pred-metni obrazac ima prebivalište na njenoj teritoriji, kao i da mu se zdravstvena usluga ne može pružiti u roku koji je uobičajeno potreban i primenljiv za obezbeđiva-nje konkretne usluge u državi njegovog prebivališta, a kraći rok za pružanje zdravstvene usluge je preporučljiv zbog njegovog zdravstvenog stanja, delikatnosti zdrav-stvenog problema, odnosno očekivanog razvoja bolesti.

Član 8, stav 1 Aneksa Direktive br. 729/200 Nacio-nalne agencije za zdravstveno osiguranje, koja uređuje detaljna pravila vezana za naknadu troškova lečenja i troškova zdravstvene zaštite u vezi sa obezbeđivanjem međunarodnih usluga u oblasti zdravstvene zaštite, čiji je Rumunija potpisnik od 17. jula 2009. godine, propi-suje da će lice koje je osigurano u skladu sa rumunskom šemom zdravstvenog osiguranja samo snositi troškove usluga medicinske zaštite koju je primilo u inostran-stvu, ako pre dobijanja prethodne saglasnosti Nacio-nalnog fonda za zdravstveno osiguranje, kod koga je evidentirano kao osigurano lice, otputuje u drugu dr-žavu članicu Evropske unije radi primanja konkretnih medicinskih usluga, odnosno drugog vida zdravstvene zaštite.

3. Predmet spora i pravna pitanja u odnosu na koja je zatraženo tumačenje ESP

Gospođa Petru, državljanka Rumunije sa prebivali-štem u Rumuniji (oblast Sibiu) je nekoliko godina pre otpočinjanja lečenja u inostranstvu obolela od ozbilj-

nog kardio-vaskularnog oboljenja. Ona je 2007. godine doživela težak infarkt miokarda, nakon čega je operi-sana. Dve godine kasnije njeno zdravstveno stanje se pogoršalo, kada je prebačena na lečenje u Institut za kardio-vaskularne bolesti u Temišvaru. Ispitivanja koja su nad njom sprovedena ishodila su nalazom da je ne-ophodno da gospođa Petru bude operisana, te da je po-trebno da joj se operacijom na otvorenom srcu otklo-ne disfunkcionalni delovi srčanog mišića i ugrade dva stenta. Uverena da bolnica u kojoj je lečena ne može da joj pruži uslove za operaciju koja joj je bila nužno potrebna u najkraćem mogućem roku, gospođa Petru je odlučila da otputuje u bolnicu u Nemačkoj, u ko-joj je izvedena operacija na otvorenom srcu. Troškovi operacije i post-operativnog lečenja iznosili su ukupno 17.714,70 evra.

Pre nego što se uputila u Nemačku, gospođa Petru se obratila nadležnom organu – fi lijali Fonda za zdrav-stveno osiguranje prema mestu njenog prebivališta (okrug Sibiu), sa zahtevom da joj odobri troškove ope-racije, odnosno lečenje u inostranstvu, uz podnošenje propisanog Obrasca E 112. Njen zahtev od 2. marta 2009. godine je odbijen na osnovu argumentacije da se prema nalazu lekara opšte prakse nije moglo utvrditi da se usluga zdravstvene zaštite koju je tražila gospo-đa Petru, koja se svrstava u primarnu zdravstvenu za-štitu prema propisima Rumunije, ne može obezbediti u zdravstvenim ustanovana u Rumuniji u razumnom vremenu, u skladu sa njenim zdravstvenim stanjem i prognozama za napredovanje bolesti. Gospođa Petru je 2. novembra 2011. podnela tužbu nacionalnom sudu protiv fi lijale Nacionalnog fonda za zdravstveno osi-guranje prema mestu njenog prebivališta, kao i protiv Nacionalnog fonda za zdravstveno osiguranje Rumu-nije, zahtevajuću od postupajućeg suda da ih obaveže da joj 17.714,70 evra isplate u protivvrednosti u lejima kao naknadu štete. Uz predmetnu tužbu, gospođa Petru je podnela dokaz da su uslovi za lečenje u Institutu za kardio-vaskularne bolesti u Temišvaru bili neadekvatni, da je nedostajalo lekova i medicinskih sredstava, da je broj kreveta u institutu bio nedovoljan, te da je njeno zdravlje bilo ozbiljno ugroženo a operacija koja joj je predstojala je bila veoma delikatna da bi se mogla izve-sti u skromnim uslovima koje je nudio rumunski insti-tut kome se inicijalno obratila, te je onda upravljajući se pre svega svojim pogoršanim zdravstvenim stanjem, kao i veoma ograničenim uslovima za pružanje usluga medicinske zaštite u Rumuniji, odlučila da napusti in-stitut i da nastavi lečenje u Nemačkoj. Prvostepeni sud je svojom odlukom od 5. oktobra 2012. godine odbio tužbeni zahtev gospođe Petru smatrajući ga neosnova-nim, ali se gospođa Petru žalila drugostepenom, Regi-onalnom sudu u Sibiu. U svojoj žalbi, gospođa Petru je

1/2015

59

Presuda Evropskog suda pravde od 9. oktobra 2014. godine u sporu C-268/13

ponovila argumentaciju iz tužbe, a dodatno se pozvala na član 208, stav 3 Zakona Rumunije br. 95/2006, član 22, stav 1, tačka c, alineja 2 i član 22, stav 2 Uredbe br. 1408/71, kao i na Povelju Evropske unije o zaštiti osnovnih prava.

Tuženi su u postupku pred drugostepenim sudom tražili da sud potvrdi presudu prvostepenog suda bu-dući da gospođa Petru nije ispunjavala neophodne uslove za odobravanje zahteva u skladu sa Obrascem E 112 i nije dokazala da u Rumuniji ne bi mogla da ostva-ri pravo na zdravstvenu zaštitu koja joj je bila potrebna u razumnom roku, u skladu sa prirodom zdravstvenog problema koji je imala. U odbranu svojih navoda, tuže-ni su se pozvali na na Uredbu, br. 1408/71 i Uredbu, br. 574/72, Zakon br. 95/2006 i Uredbu br. 592/2008, koja je izmenjena Uredbom br. 575/2009 i članom 8 Uredbe br. 729/2009.

Drugostepeni sud je utvrdio da se stranke u postup-ku spore oko tumačenja odredbi nacionalnog zakono-davstva, ali i oko propisa Evropske unije, te da njegova odluka u konkretnom sporu, zavisi od tumačenja člana 22 Uredbe, br. 1408/71 ESP. Iz tog razloga je Regionalnii sud u Sibiu odlučio da zastane sa odlučivanjem u pred-metnom sporu i da se obrati ESP za tumačenje u vezi sa sledećim pitanjem:

„Da li se zahtev koji propisuje član 22, stav 2, tačka 2 Uredbe, br. 1408/71 u vezi sa pitanjem nemogućnosti obezbeđivanja adekvatne zdravstvene zaštite u državi prebivališta lica koje ima zdravstveno osiguranje, ima tumačiti restriktivno ili ekstenzivnije, odnosno da li bi se u konkretnom slučaju moglo smatrati da se nedosta-tak lekova, medicinskih sredstava i neophodne medi-cinske infrastrukture, uprkos postojanju neophodnih lekara specijalista koji poseduju ista stručna znanja kao i njihove kolege u inostranstvu, može, u kontekstu tu-mačenja pomenute odredbe Uredbe, br. 1408/71, izjed-načiti sa slučajem u kome se neophodna medicinska pomoć i zaštita ne mogu pružiti u državni prebivališta osiguranika?”

4. Nadležnost suda

Vlada Rumunije je u argumentaciji koju je dala, izlo-žila da je postupajući sud bez izvođenja dokaza prihva-tio navode strana u postupku, te da nije uzeo u obzir dokaze koje su podneli fi lijala Nacionalnog fonda za zdravstveno osiguranje prema mestu njenog prebiva-lišta i Nacionalni fond za zdravstveno osiguranje Ru-munije, a koji dokazuju da su navodi gospođe Petru da Institut za kardio-vaskularne bolesti nije imao potreb-ne lekove, medicinska sredstva i zdravstvenu infrastru-kutru netačni. Dodatno, Vlada Rumunije je istakla da

postupajući nacionalni sud nije objasnio zbog čega mu je tumačenje člana 22 Uredbe, br. 1408/71 neophodno kako bi doneo odluku u predmetnoj stvari, pozivajući se na praksu ESP, a dodatno i na član 267 Ugovora o osnivanju Evropske zajednice (danas Unije) o saradnji između ESP i nacionalnih sudova u vezi sa davanjem tumačenja povodom odredbi propisanih komunitar-nim pravom, kada je ovakvo tumačenje neophodno kao prethodno pitanje, da bi postupajući nacionalni sud mogao da nastavi sa postupkom i donese odluku, kao i na sporove C-509/10 Geistbeck2 i C-186/12 Impacto Azul3. Rumunska Vlada je dalje argumentovala da je obaveza nacionalnog postupajućeg suda da, na osnovu okolnosti konkretnog slučaja, utvrdi da li je konkretan slučaj takav da zaista zahteva prethodno tumačenje ESP da bi mogao da donese odluku, kao i da li je pitanje u vezi sa kojim se postupajući sud obraća za tumačenje ESP takve prirode da je relevantno za primenu odredbi o saradnji ESP i nacionalnih sudova, te da je relevan-tno za kasnije odlučivanje domaćeg suda, pozivajući se na ranije odluke ESP u sporovima C-415/93 Bosman4 i C-217/05 Confederación Española de Empresarios de Estaciones de Servicio5.

Rumunska Vlada je isticala da bi ESP mogao da pru-ži odgovarajuće tumačenje komunitarnog prava koje bi moglo da bude od značaja postupajućem nacionalnom sudu, član 94 Pravila postupka ESP propisuje da zah-tev za davanjem tumačenja mora, između ostalog, da sadrži kratak prikaz predmeta spora kao i relevantih preliminarnih zaključaka, odnosno rezonovanja postu-pajućeg nacionalnog suda, ili makar detaljan pregled činjeničnog stanja u odnosu na koje se postavlja pitanje tom sudu, uz obavezu postupajućeg nacionalnog suda da pruži i odgovarajuću argumentaciju koji su to razlozi naveli postupajući nacionalni sud da zahteva tumačenje od ESP u vezi sa relevantim odredbama komunitarnog prava, i koji je odnos relevantne odredbe komunitarnog prava u odnosu na koju se zahteva tumačenje i relevat-ne odredbe nacionalnih propisa koja se primenjuje u konkretnom slučaju. ESP ima pravo da odbije da da tu-mačenje u odnosu na postavljeno mu pitanje ako utvrdi da predmetno pitanje nije od značaja za odlučivanje u predmetu spora pred nacionalnim sudom, kao što je to učinio u sporovima C-94/04 i C-202/04 Cipolla and

2 C-509/10 Geistbeck, EU:C:2012:416, para 47.3 C-186/12 Impacto Azul, EU:C:2013:412, para 26.4 C-415/93 Bosman, EU:C:1995:463, para 59.5 C-217/05 Confederación Española de Empresarios de

Estaciones de Servicio, EU:C:2006:784, para 16.

1/2015

60 Others6, kao i u sporu C-307/10 Th e Chartered Institute of Patent Attorneys7.

Prema mišljenju Vlade Rumunije nijedan od tra-ženih uslova u konkretnom slučaju nije ispunjen, te ESP ne bi ni trebalo da odlučuje u predmetnoj stvari, što ESP nije prihvatio već je smatrao da je u skladu sa pravilima komunitarnog prava nadležan da odlučuje u predmetnoj stvari.

5. Rezonovanje u vezi sa postavljenim pitanjima

Postupajući nacionalni sud je želeo da dobije odgo-vor na pitanje da li se član 22, stav 2, tačka 2 Uredbe 1408/71 ima tumačiti tako da, u skladu sa ovlašćenjem iz člana 22, stav 1, tačka c, alineja (i), nadležni organ dr-žave u kojoj osigurano lice ima prebivalište, nema pravo da odbije da odobri pravo dato predmetnim članom u slučaju kada nedostatak lekova i medicinskih sredstava, odnosno neadekvatna zdravstvena infrastruktura i po-drška u zdravstvenoj ustanovi u kojoj je osigurano lice započelo lečenje ne omogućava adekvatan i pravovre-men medicinski tretman i lečenje.

ESP je istakao da član 22, stav 2, Uredbe br. 1408/71 propisuje dva uslova koja moraju da budu kumulativ-no ispunjeni: (a) prvi uslov odnosi se na pitanje da li konkretan medicinski tretman predstavlja pogodnost iz obaveznog zdravstvenog osiguranja na koje osigura-no lice ima pravo prema propisima konkretne države članice, i (b) drugi uslov odnosi se na pitanje može li se osiguranom licu koje ima prebivalište u određenoj državi članici, u toj državi članici pružiti adekvatna i pravovremena zdravstvena zaštita, posebno ceneći okolnost delikatnosti zdravstvenog problema od koga pati konkretno lice i prognoza u razvoju njegove bole-sti, uz poseban osvrt na argumentaciju ESP u predmetu C-173/09 Elchinov8, te ako su ispunjeni, obavezuju po-stupajući organ države članice da donese odluku kojom prethodno odobrava ostvarivanje prava propisanog čla-nom 22 Uredbe br. 1408/71.

U vezi sa drugim uslovom, ESP je stao na stano-vište da se zahtev koji se upućuje u skladu sa članom 22 Uredbe br. 1408/71 ne sme odbiti u slučaju da se u državi članici u kojoj osiguranik ima prebivalište ne može pružiti medicinska zaštita jednakog ili približno jednakog kvaliteta i hitnosti kao što bi se mogla pružiti u drugim državama članicama, pozivajući se na svoje

6 C-94/04 Cipolla and Others i C-202/04, EU:C:2006:75, para 25.

7 C-307/10 Th e Chartered Institute of Patent Attorneys, EU:C:2012:361, para 32.

8 C-173/09 Elchinov, EU:C:2010:581, para 53 and 54.

ranije odluke u sporovima C-56/01 Inizan9 i C-371/04 Watts10. ESP je posebno istakao da postupajući nacio-nalni organ, kome se podnosi na prethodnu saglasnost zahtev u skladu sa Pravilom br. 1408/71, mora da uzme u obzir sve okolnosti konkretnog slučaja, zdravstveno stanje osiguranika u trenutku podnošenja zahteva ali da nadležni organ mora u svom razmatranju da ode i korak dalje, ceneći stepen bola koji trpi osiguranik, pri-rodu i težinu njegovog zdravstvenog problema, kao i okolnost da li mu zdravstveni problem onemogućava ili značajno otežava da radi, kao i da ceni istoriju bolesti svakog konkretnog osiguranika koji mu upućuje zah-tev, u svemu pozivajući se na svoje ranije odluke u gore pomenutim slučajevima.

U tom smislu, prema mišljenu ESP, upravo jedna od okolnosti koju organ kome se podnosi zahtev treba i mora da ceni je okolnost da li je zdravstvena ustano-va opremljena neophodnim lekovima i medicinskim sredstvima, jer upravo ova okolnost može da utiče na pravovremenost adekvatnog zdravstvenog tretmana. Otuda, u konkretnom slučaju je upravo nedostatak le-kova i medicinskih sredstava, kao i neophodne zdrav-stvene infrastrukture i podrške, predstavljao okolnost na osnovu koje je postupajući organ trebalo da odobri zahtev budući da zdravstvena ustanova u kojoj se osigu-ranik leči nije mogla da mu pruži adekvatnu i blagovr-menu zdravstvenu zaštitu na koju osiguranik ima pravo u državi svog prebivališta. Međutim, sledeći argumen-taciju Vlade Rumunije i Vlade Velike Britanije, kao i ar-gumente Evopske komisije, odluka o odobravanju zah-teva treba da bude zasnovana na oceni da li neka druga zdravstvena ustanova u državi prebivališta osiguranika ispunjava uslove za pružanje adekvatne i blagovremene zdravstvene zaštite. Vlada Ruminije je, naime, isticala da je gospođa Petru imala pravo da zatraži pružanje usluga zdravstvene zaštite u bilo kojoj drugoj zdrav-stvenoj ustanovi u Rumuniji koja je posedovala lekove i medicinska sredstva koja bi joj omogućila pružanje adekvatne i blagovremene medicinske zaštite.

Dajući odgovor na postavljeno pitanje, ESP je stao na stanovište da se član 22, stav 2 Uredbe, br. 1408/71 ima tumačiti tako da se zahtev u skladu sa članom 22, stav 1, tačka c, alineja 1 predmetne Uredbe ne može od-biti u slučaju kada se zahtev za odobravanje lečenja u drugoj državi članici zasniva na okolnosti da u državi članici u kojoj osiguranik ima prebivalište nema po-trebnih lekova i medicinskih sredstava kako bi se osigu-raniku pružila adekvatna i pravovremena zdravstvena zaštita. Prilikom odlučivanja o zahtevu mora se ispitati da okolnost da li neophodni lekovi i medicinska sred-

9 C-56/01 Inizan, EU:C:2003:578, para 45 and 60.10 C-372/04 Watts, EU:C:2006:325, para 61.

Presuda Evropskog suda pravde od 9. oktobra 2014. godine u sporu C-268/13

1/2015

61 stva nedostaju u svim zdravstvenim ustanovama u dr-žavi članici u kojoj osiguranik ima prebivalište, a mora se uzimajući u obzir prirodu zdravstvenog problema, ceniti i vreme tokom koga se osiguraniku može obezbe-diti pravovremena zdravstvena zaštita.

U pogledu troškova, ESP je odlučio da odluku o troškovima treba da donese postupajući nacionalni sud Rumunije.

6. Odluka ESP

Na osnovu svega navedenog, ESP je doneo odluku da se da se član 22, stav 2 Uredbe br. 1408/71 ima tu-mačiti tako da se zahtev u skladu sa članom 22, stav 1, tačka c, alineja 1 predmetne Uredbe ne može odbiti u slučaju kada se zahtev za odobravanje lečenja u drugoj državi članici zasniva na okolnosti da u državi članici u kojoj osiguranik ima prebivalište nema potrebnih leko-va i medicinskih sredstava kako bi se osiguraniku pru-žila adekvatna i pravovremena zdravstvena zaštita. Pri-

likom odlučivanja o zahtevu mora se ispitati okolnost da li neophodni lekovi i medicinska sredstva nedosta-ju u svim zdravstvenim ustanovama u državi članici u kojoj osiguranik ima prebivalište, a mora se, uzimajući u obzir prirodu zdravstvenog problema, ceniti i vreme tokom koga se osiguraniku može obezbediti pravovre-mena zdravstvena zaštita.

LITERATURA (REFERENCES)

Regulation (EEC) No 1408/71 of the Council of 14 June 1971 on the application of social security schemenes to employed persons, to self-employed persons and to members of thier families moving within the Community, as amended and up-dated by Council Regulation (EC)No 118/97 of 2 December 1996 (OJ 1997 L 28. P.1), as amended by Regulation (EC) No 592/2008 of the European Parliament and of the Council of 17 June 2008, Offi cial Journal, L 177.

Prevela i priredila za prikaz:mr Jelena Gazivoda, advokate-mail: jelena.gazivoda@jpm.rs

Presuda Evropskog suda pravde od 9. oktobra 2014. godine u sporu C-268/13

1/2015

62 DR PETER BRAUMÜLLER IZABRAN ZA

POTPREDSEDNIKA EIOPA

Dr Peter Braumüller, rukovodilac u Odeljenju za nadzor osiguranja i penzijskih fondova u austrijskoj Agenciji za nadzor fi nansijskog tržišta (Finanzmarkta-ufsichtsbehörde – FMA) novi je predsednik Evropske agencije nadzor osiguranja i penzijskih fondova (Euro-pean Insurance and Occupational Pensions Authority – EIOPA) sa sedištem u Frankfurtu. Braumüller će na toj funkciji zastupati i podržavati Gabriela Bernardina, u završnoj fazi priprema evropskog osiguranja za prime-nu Direktive o solventnosti II, čiji početak je planiran za 1. januar 2016. godine.

FMA je aktivno uključena u celokupni evropski si-stem fi nansijskog nadzora. Peter Braumüller je doktor pravnih nauka i aktuar sa 30 godina radnog iskustva u nadzoru osiguranja i 12 godina u nadzoru penzijskih fondova. Odeljenje za nadzor osiguranja i penzijskih fondova vodi od osnivanja FMA 2002. godine. Od janu-ara 2011. do decembra 2014. bio je član odbora direktora EIOPA, a od 2008. do oktobra 2014. bio je na čelu Među-narodnog udruženja za nadzor osiguranja (International Association of Insurance Supervisors – IAIS).

Izvor: https://eiopa.europa.eu/Pages/News/Peter-Braumul-ler-elected-as-EIOPAs-Alternate-Chair.aspx, 29. januar 2015.

PRAVILA ZA SPROVOĐENJE DIREKTIVE O SOLVENTNOSTI II

Evropska komisija je 10. oktobra 2014. godine do-nela Uredbu za sprovođenje Direktive o solventnosti II. Nakon usaglašavanja sa Evropskim parlamentom i Savetom Evropske unije, pravila su objav ljena 17. janu-ara 2015. u Uredbi EU 2015/35, koja je na snagu stu-pila sledećeg dana. Između ostalog, njom se uređuju potrebni uslovi i obaveze, uključujući tzv. mere za du-goročne garancije, utvrđivanje zahteva za kapitalom, procena različitih investicionih klasa u koje društva za osiguranje mogu da investiraju, povlačenje sopstvenih sredstava za pokriće zahteva za kapitalom, upravljanje i poštovanje propisa u društvima za osiguranje, praćenje harmonizacije propisa o solventnosti u trećim zemlja-ma, te primena internih modela i propisa za osigurava-juće grupacije. U određenim slučajevima su predviđene pojednostavljene metode i izuzeci od propisa radi olak-šanja primene direktive za manja društva za osiguranje.

http://ec.europa.eu/fi nance/insurance/solvency/solvency2/index_de.htm#implementing-rules

SVAKO DESETO PREDUZEĆE U AUSTRIJI NEOSIGURANO

Iz studije koju je sprovela društvo za osiguranje Wi-ener Staedtische na temu sigurnosti poslovanja, a na osnovu ankete pet stotina rukovodilaca, menadžera i stručnjaka za sigurnost, proizlazi da u kategoriji malih i srednjih preduzeća u Austriji svako deseto preduzeće nije osigurano. Postoje, međutim, velike razlike izme-đu „privatnika pojedinaca” u odnosu na mala i srednja preduzeća. U prvoj grupi ima 20% neosiguranih, a u drugoj 5%. Druga grupa se, uglavnom, izjasnila da su osiguranja nezaobilazna, a prva grupa je istakla potrebu za zaštitom od posledica gubitka radne sposobnosti.

Austrijska preduzeća u proseku imaju 2,9 osigu-ranja. Rizik od gubitka radne sposobnosti predstavlja za 60% ispitanih egzistencijalnu opasnost, pri čemu preduzetnici to ističu u mnogo većoj meri nego mala i srednja preduzeća (83% prema 50%). Manje od polovi-ne ispitanih smatra požar kao opasnost po egzistenciju preduzeća, kao i rizik od privremenog prekida poslo-vanja. Najčešće zaključena osiguranja su obavezna osi-guranja od odgovornosti, koje ima 77% preduzeća. Dve trećine preduzeća imaju osiguranje od požara, 57% od provalnih krađa, a trećina ima osiguranje od privreme-nog prekida poslovanja. Za 50% ispitanih su kvalitet i obim proizvoda najvažniji kriteriji za izbor osiguranja poslovanja, a za 28% je odlučujuća cena.

Nešto više od polovine ispitanih je zaključilo osi-guranje od prekida poslovanja, dok se 1,5% njih na to tek priprema. Srodne vrste tom osiguranju postoje kod 34% anketiranih preduzeća. Razlozi zbog kojih je ovo osiguranje tako slabo zastupljeno su za 48% anketiranih slaba informisanost, 23% ga smatra preskupim, a 17% suvišnim. Više od polovine anketiranih (58%) je mišlje-nja da uvođenju poslovnih penzija treba da prethodi povećanje primanja. Takvo mišljenje ima 70% anketi-ranih iz preduzeća koja su već uvela poslovne penzije, a 52% je iz preduzeća u kojima nije još uvedeno. Jedan od rukovodilaca u Wiener Staedtische, dr Ralf Miler, kaže da su, u situaciji kada su državne penzije pred velikim iskušenjima zbog demografskih promena, poslovne penzije vid rasterećenja kao drugi stub starosnog zbri-njavanja. Austrija je u ovom slučaju ispod proseka EU, te postoji velika potreba za takvim osiguranjem, a tako-đe i velika potreba da se o njemu mnogo više govori i daju pojašnjenja.

Izvor: https://www.wienerstaedtische.at/presse/pressemel-dungen/detail/wiener-staedtische-umfrage-ergibt.html?tx_

ttnews%5Byear%5D=2014, 20. januara 2015.

OSIGURANJE U SVETU – VESTI / WORLD INSURANCE NEWS

1/2015

63 BIOMETRIJSKA DOKUMENTACIJA – PREGLEDNA, STRUKTURISANA I

SERTIFIKOVANA

Društvo za osiguranje Zurich primenjuje od januara 2015. godine drugačije sastavljen informativni pros-pekt nego do sada. On je i sertifi kovan. U ovaj segment, kako je Zurich objavio, spadaju svi proizvodi vezani za osiguranje životnih rizika, kao što je radna i profesio-nalna sposobnost, zaštita osnovnih sposobnosti, nega ili prerana smrt. Pojedini delovi prospekta su pregled-ni, imaju karakter direktnog obraćanja klijentu, tako da i formom i sadržajem osvajaju i klijenta i poslovnog partnera potpunošću i preglednošću informacija. Ovaj prospekt sadrži i sve podatke o troškovima, te klijent ima potpun uvid u troškove kako zaključivanja, tako i upravljanja ugovorom.

Markus Nagel, član uprave kompanije Zurich, kaže da su osnovni povod za sastavljanje novog prospekta bili stalni prigovori klijenata o nejasnim i kompliko-

vanim uslovima osiguranja. Kompanija je već oktobra 2014. godine, u ovom smislu, potpuno prilagodila pros-pekte vezane za proizvode starosnog osiguranja, i to uglavnom poslovnih penzija, a nastaviće se i za ostale u toj oblasti.

Institut za transparentnost iz Berlina (Institut für Transparenz GmbH – ITA) je posebno razmotrio novi prospekt o proizvodima kompanije Zurich o osiguranju gubitka profesionalne sposobnosti i dodelio joj ocenu „odličan” koju je dobilo samo osam tarifa drugih ponu-đača. Inače, institut je razmotrio ukupno 93 prospekta 48 različitih ponuđača.

Izvor: http://www.versicherungsmagazin.de/Aktuell/Nachrichten/195/22133/-Biometrie-Unterlagen-Nun-

uebersichtlichkomma-strukturiert-und-zertifi ziert.html, 25. januara 2015.

Izbor i prevod: Nela Bukorovic,e-mail: nela.bukorovic@yahoo.de

Osiguranje u svetu – Vesti / World insurance news

1/2015

64

Živeći intenzivno u svom vremenu, trudeći se da mu nijedan dan i nijedan čas ne prođe bez čitanja, pi-sanja ili držanja predavanja, prof. Rohrbach je bio za-tečen inicijalnim predlogom bivšeg rektora Wiener Wirtschaft suniversität (Bečkog Ekonomskog univer-ziteta) i člana Upravnog odbora Evropske akademije za nauku i umetnost, prof. dr Heinrich Stremitzera, da bude primljen za člana Akademije. A još više je bio iznenađen, čemu sam bio svedok, brzinom kojom je ta inicijativa dobila podršku predsednika Akademije, prof. dr Felix Ungera, i prihvaćena od strane izborne komisije i njegov izbor obavljen na sednici Senata Aka-demije 14. novembra 2014. godine.

Sa nekoliko rečenica opisaću rad i organizaciju Aka-demije da bi se razumela veličina značaja izbora prof. W. Rohrbacha u njeno članstvo. Evropska akademija nauka i umetnosti (European Academy of Sciences and Arts – AESA) osnovana je pre 25 godina, 7. marta 1990. godine, sa sedištem u Salzburgu kao neprofi tni forum učenih ljudi. Njih je ukupno u ovom trenutku oko 1500 iz čitavog sveta, od kojih je 29 nobelovaca, čiji je cilj da se bavi interdisciplinarnim, transnacionalnim i povezu-jućim temama od značaja za Evropu. Istraživanje jedne teme je upravo okončano objavljivanjem Memorandu-ma upućenom evropskim političarima pod naslovom „Poziv evropskoj politici”, na koji se u kolumni u ovom broju Evropske revije za pravo osiguranja osvrnuo sam laureat izbora za Akademiju, prof. Rohrbach. U Memo-randumu, donetom istog dana kada je izvršen i izbor u njeno članstvo prof. Rohrbach-a, zahteva se da se povo-dom najteže ekonomske, političke i kulturne krize posle Drugog svetskog rata pristupi temeljnom osmišljavanju budućnosti evropskih integracija radi ostvarenja evrop-skog identiteta, kao i principijelnim razmišljanjima u ekonomskoj, fi nansijskoj i porodičnoj politici. Kriti-kuje se politika „ekonomske snage” koja nema viziju. Umesto toga, prema mišljenju predsednika Akademi-je, Feliksa Ungera, iznetom prilikom usvajanja Memo-randuma, cilj EU treba da bude poboljšanje socijalnog položaja građana, borba protiv nejednakosti i ponovno osmišljavanje demokratskih i humanističkih vrednosti. Jer, kako on kaže, ako se tome ne pristupi, u igri su na kraju krajeva „tekovine evropske nauke i kulture.”

Naučne discipline u Akademiji su grupisane u se-dam odeljenja na čijem čelu je dekan, u čije je peto

odeljenje, za pravne, društvene i ekonomske nauke, izabran naš Wolfgang. U Akademiji dela osam naučnih instituta. U sklopu Akademije se nalaze sekcije/udru-ženja Akademije za pojedine države kao što je sekcija/udruženje Španije, Italije, Nemačke, Mađarske i druge. Akademija je inicirala osnivanje brojnih univerziteta i partnerskih instituta u različitim naučnim oblastima od medicine do operske muzike.

A čime je to zaslužio da naš Wolfgang bude izabran u članstvo ove sveevropske naučne i umetničke insti-tucije koje važi kao izuzetno odlikovanje i priznanje naučnom radu izabranog kandidata? Njegove aktivno-sti na području različitih nauka (istorijskih, socijalnih, ekonomskih i drugih), a posebno u oblasti nauke osigu-ranja, kojoj se defi nitivno kao svojoj životnoj naučnoj orjentaciji opedelio u poslednjih trideset godina, teško je pobrojati. Toliko ih je mnogo i toliko su raznovrsne da bi njihovo nabrajanje zauzelo prostor jedne obimne knjige. Ovde ću pomenuti samo one koje ga u ovom vremenu zaokupljaju. To je rad na dvanaestom tomu Istorije osiguranja Austrije. To je „roman freska” i „ro-man reka”, hronika, literatrizovana istorija austrijskog i evropskog osiguranja, spoj literarnog, istorijskog, fi -lozofskog i naučnog. Za prethodno objavljenih jeda-naest tomova ovog enciklopedijskog poduhvata, na promociji jedanaestog toma u Beogradu 3. decembra 2013. godine, u govoru objavljenom u Evropskoj reviji za pravo osiguranja, br. 1/2014 (str. 78–79), rekao sam da je nastupilo vreme da se o fenomenu ove enciklo-pedije koja spaja prostranstva austrijskog osiguranja sa osiguranjem u drugim državama Evrope, posebno Srbije, i zbližava ljude Evrope, napiše bar jedna studija ili da ona bude predmet jedne ili više doktorskih diser-tacija. Vreme mi je dalo za pravo, ali me je u nečemu i preteklo. Wolfgang je nastavio posle objavljivanja jeda-nestog toma intezivno sa svojim aktivnostima na svim akademskim poljima naučnog rada u osiguranju i ono je krunisano izborom u AESA, što čini izvesno njegov opus predmetom koji traži svog istraživača, pa i biogra-fa.

Danas je Wolfgang aktuelni potpredsednik Europa Nostra Austria (Univerzitet Donau u Kremsu, Austrija) i profesor na Univerzitetu Svete Elisavete u Bratislavi.

Imao sam zadovoljstvo da ga upoznam krajem 2006. godina kada je došao iz Beča kao savetnik u novoosno-

IZ RADA UDRUŽENJA I DRUŠTAVA ZA OSIGURANJE / ACTIVITIES OF THE ASSOCIATION AND INSURANCE COMPANIES

Prof. dr Jovan SLAVNIĆ

Novo priznanje za profesora Wolfganga Rohrbacha

1/2015

65

New recognition for professor Wolfgang Rohrbach

vano društvo za osiguranje Uniqa Srbija. Uveo sam ga u akademsku zajednicu Srbije, kao predavača u Viso-ku poslovnu školu u Beogradu, odakle se on opet kao reka proširio u svojstvu predavača na državnom Uni-verzitetu u Kragujevcu i Nišu i drugim brojnim privat-nim univerzitetima u Srbiji. Ponosan sam što mogu da istaknem da je težište njegovog lierarnog rada od tada izvan istorije osiguranja u domenu ekonomije i menad-žmenta u osiguranju u poslednjih osam godina – Srbija. Odmah je prihvatio moj predlog da postane član Udru-ženja za pravo osiguranja Srbije (AIDA Serbia), nacio-nalne sekcije Srbije u svetskom i evropskom Međuna-rodnom udruženju za pravo osiguranja sa sedištem u Londonu (Association Internationale du Droit des Assu-rances – AIDA), čiji sam tada bio predsednik, i da svoje naučne radove objavljuje u višejezičnim publikacijama ovog srpskog Udruženja (engleski/nemački/srpski). Glavne publikacije su časopis Evropska revija za pravo osiguranja i zbornici radova koji se objavljuju povodom godišnjih aprilskih međunarodnih konferencija AIDA Serbia. Sa radom koji je predao za objavljivanje povo-dom 17. godišnje konferencije u aprilu ove godine, koju AIDA Srbija organizuje zajedno sa IRZ-tom (Deutsche Stift ung fur Internationale Rechtliche Zusammenarbeit) to je dvadeseti naučni rad koji je Wolfgang na nemač-kom, i u prevodu na srpski jezik, objavio u ovim publi-kacijama. To nam daje za pravo da ga zovemo u ovom tekstu „Wolfgang” i „naš Wolfgang”, ne zbog toga što je

on polu Austrijanac a polu Srbin, već zato što je svojim doprinosom u ovim radovima neizmerno pomogao da srpska nauka osiguranja izađe iz anonimnosti i rame uz rame prati i kreće se u tokovima evropskog osiguranja. I još jedna činjenica nam ovo daje za pravo: što je prvi naučni rad, polemiku na temu „Razmišljanja o pojmu kvaliteta osiguranja” posle izbora u AESA objavio u Evropskoj reviji za pravo osiguranja.

Članovi AIDA Serbia biće ponosni i u mislima uz njega 7. marta 2015. kada je zakazana proslava dvade-setpetogodišnjice AESA i uručenje našem Wolfgangu i drugim novoizabranim članovima diploma o članstvu, na kojoj svečanosti je najavljeno, pored drugih zvanica, učešće predsednika Republike Austrije, gospodina Fis-chera i Republike Srbije, gospodina Nikolića. Sa željom da dosanja svoj san, da u zdravlju objavi 15. tom enci-klopedije „Istorija osiguranja Austrije”, pri čemu mu je za svaki pojedinačni broj, posle 12-og koji namerava da objavi ove godine, potrebno još po četiri godine rada i zdravlja.

U Beogradu, .3. marta 2015

Prof. dr Jovan Slavnić Počasni predsednik Udruženja za pravo osiguranja Srbije (AIDA Serbia)

Prof. dr Jovan SLAVNIC

New recognition for professor Wolfgang Rohrbach

By living intensively in his time, with no day or hour passing by without reading, writing and lecturing, professor Rohrbach was surprised with the initial nomination by former rector of Wirtschaft suniversität Wien (Vienna University of Economy) and the member of the board of European Academy of Sciences and Arts, prof. dr Heinrich Streimitzer, to be admitted to the European Academy of Sciences and Arts. He was even more surprised, some might even say stunned, and I was personally a witness to that, by the rate at which his nomination gained support from the elective committee and the president of the Academy, prof. dr dr h.c. Felix Unger. His election was announced on the session of the Senate of the Academy on 14th of November 2014.

In a few brief words I shall describe work and organization of the Academy in order to present magnitude and importance of the admittance of prof. Wolfgang Rohrbach in the Academy. European Academy of Sciences and Arts (Academia Scientiarum et Artium Europaea – ASAE), with headquarters in Salzburg, was founded 25 years ago, on March 7th 1990, as a nonprofi t forum of scholars and experts. At this moment the Academy has around 1500 members from around the world including Serbia, of which 29 are Nobel Prize laureates. ASAE uses interdisciplinary and transnational approach to matters relevant but also linking for Europe. Research on one of these topics has just been fi nished, and results were published in the memoranda named „Call to European politics” addressed to European politicians. Th e laureate of

1/2015

66 JOVAN SLAVNIĆ

the nomination for the membership in the Academy, professor Rohrbach himself, gave us a review of the memoranda in this issue of the European Insurance Law Review. Th e memoranda was passed in the same day when professor Rohrbach was admitted to the membership of the Academy, and the authors demand that in regard to the greatest economic, cultural and political crisis Europe has faced since World War 2, Europe commits thoroughly to the idea of future European integrations, development of European identity as well as refl ecting on the economic, fi nancial and family politics. Th e policy of „economic strength”, lacking in vision is criticized. Instead of this policy, in the speech that president of the Academy dr Felix Unger delivered on the occasion of passing the memoranda, goal of the EU should be improvement of social status of the citizens, fi ght against inequality and re-creation of democratic and values of humanities. For, if we do not do this, we are risking the achievements of the European science and culture.

Academy is divided in seven scientifi c classes, each of these classes is chaired by the Dean. Our Wolfgang was admitted in fi ft h of these seven classes, and that is the section for Social Sciences, Law and Economics. Th ere are eight scientifi c institutes that are operating within the Academy, as well as the sections for certain countries such as Spain, Italy, Germany, Hungary etc. Academy has initiated cooperation and established a number of universities and partner institutions in diff erent scientifi c areas from medicine to opera music.

So what did our Wolfgang do to deserve to be admitted to this all-European, scientifi c and artistic institution? Th e nomination itself is an extraordinary achievement and award for the candidate and his academic work. Wolfgang’s activities in a number of diff erent academic fi elds (history, social sciences, economy), but most importantly in the fi eld of science he dedicated most of the past thirty years of his life, the area of insurance, are hard to count. His activities, indeed are so numerous, so diverse and so various that only to list them would take a very lengthy book. Here I will mention only those that are currently occupying his attention, most signifi cantly, it is his work on twelft h tome of the „History of Austrian insurance”. It is as much a „novel – fresco” as it is a „novel – river”, a chronic, a novelized history of Austrian and European insurance, a merge of literary, historical, philosophical and scientifi c. On the occasion of the promotion of the XII tome of the encyclopedia, in Belgrade on December 3rd in my speech that was published in European Law Review, number 1/2014, page 78–79, I said that perhaps time has come for this encyclopedia to be subject of

at least one, or maybe even more studies or doctoral dissertations, since it has truly become a phenomenon that transcends subject of insurance history, and connects Austrian, European and Serbian insurance and brings people closer. Time did confi rm my words, but in time my words were also surpassed by reality. Wolfgang continued, even more intensively, to pursue his academic activities in all fi elds he was interested, and that pursue was crowned with his election for the membership in the ASAE. His work alone could be the subject for research or even biography.

Today, professor Rohrbach is vice president of the Europa Nostra Austria (Danube University in Krems, Austria) and professor at Saint Elizabeth University in Bratislava.

I had a pleasure of meeting him near the end of 2006. when he arrived from Vienna as an adviser for, newly founded Uniqa Serbia. I introduced him to the academic community of Serbia as a lecturer at the Belgrade Business School, from where he, as a river, expanded to the State Universities of Kragujevac and Niš, and a number of other private universities across Serbia. I am proud that I can point out that main hub of his literary work (except insurance history), and that is management of insurance and economy – is Serbia. At the time I was the president of the Insurance Law Association of Serbia (AIDA Serbia), national chapter of International and European Insurance Law Association with headquarters in London. Wolfgang immediately accepted my proposal to become a member and to publish his works and academic papers in multilingual (Serbian, English, German) publications of our organization. Main publications of AIDA Serbia are academic journal – European Insurance Law Review and Proceedings from our annual April conferences. Paper that will be presented at our XVI Annual Conference in April this year, organized together with IRZ (Deutsche Stift ung für Internationale Rechtliche Zusammenarbeit) is Wolfgang’s twentieth academic paper that he published in AIDA Serbia publications. Th at gives us the right to call him, for the purpose of this text, „Wolfgang” and „our Wolfgang”, not because he is half Austrian, half Serbian, but because with his work he contributed immensely in Serbian science of insurance stepping out from anonymity in to the stage of European science of insurance shoulder to shoulder with other countries. And there is also another fact that gives us this right, and that is that Wolfgang’s fi rst academic work upon admittance to the ASAE, discussion on the topic of quality of insurance „Refl ections on quality of insurance” was published in European Insurance Law Review.

1/2015

67 Members of the AIDA Serbia will be thinking of him on March 7th 2015, on the twenty fi ft h anniversary of the ASAE, when our Wolfgang will be admitted, along with other newly elected members to the membership of the Academy. Among other guests, this ceremony will be attended by the president of Austria, mister Fischer as well as the president of Serbia, mister Nikolić. With wish to live up to his dream, and in good health to publish XV tome of his encyclopedia „History of Austrian insurance”, for which he would need 4 years

of health for every individual tome aft er XII tome he intends on publishing this year.

In Belgrade, 3 March 2015.

Prof. dr Jovan Slavnić Honorary president of the Association for Insurance Law of Serbia (AIDA Serbia)

Translation:Nikola Filipović, AIDA Serbia member

New recognition for professor Wolfgang Rohrbach

1/2015

68 ODABRANE KNJIGE / SELECTED BOOKS

Th omas Piketty, Kapital u 21. veku (Das Kapital im 21. Jahrhundert) C. H. Beck, Minhen 2015,

ISBN: 978-3-406-67131-9, 816 strana, cena 30,80 €

Ovo je zanimljiva knjiga koja uobičajeno, poznato razumevanje ekonomije usmerava na jedan drugi, ori-ginalan način i suočava čitaoca sa otrežnjujućim lek-cijama iz naše sadašnjice. Autor na nov način prilazi pitanjima akumulacije i raspodele kapitala, dinamičkih faktora koji ih određuju i sl. Svaka politička ekonomi-ja je do sada pokušavala da odgovori na pitanje dugo-ročne evolucuje nejednakosti, koncentracije bogatstva, šansi za privredni rast, ali zadovoljavajućih odgovora nema, prema mišljenju autora, jer nedostaju odgovara-jući podaci i jasna teorija. U ovoj knjizi autor istražuje podatke u dvadeset država, sežući u 18. vek da bi do-šao do odlučujućeg ekonomskog i socijalnog obrasca. Rezultati do kojih je došao menjaju tok debata koje se vode na raznim forumima i uvode nova pitanja u aktu-elne diskusije o blagostanju i nejednakostima sa kojima će se, pretpostavljeno, suočavati sledeće generacije.

Kathrin Glau, Matthias Scherer, Rudi Zagst, Inovacije u upravljanju kvantitativnim rizikom (Innovations in Quantitative Risk Management), Springer Verlag

Heidelberg 2015, ISBN 978-3-319-09113-6, strana XI i 438, cena 54,99 €

U ovoj knjizi autori konstatuju da su kvantitativni modeli u proučavanju rizika sveprisutni, ali se često o njima kontroverzno diskutuje u današnjoj praksi uprav-ljanja rizikom. Finansijski inženjeri i svi koji se bave upravljanjem rizikom su suočeni sa stalnim prilivom velikih problema usled novih regulativa, inovativnih fi -nansijskih proizvoda i sve naprednijih tehnika evaluacije. Autori ističu kako dizajniranje zdravog stohastičkog mo-dela zahteva pažljivo pronalaženje ravnoteže svih para-metara koji će ga učiniti validnim u praktičnoj primeni, kao i to da se velika pažnja, takođe, mora posvetiti vrše-nju obuke krajnjih korisnika izgrađenih modela.

Horst Dietz, Sven Fischer, Christian Gierschek, Osi-guranje stambenih zgrada, komentar (Wohngebäu-deversicherung – Kommentar), Verlag Versicherun-

gswirtschaft Karlsruhe 2015, ISBN 978-3-89952-755-1, 608 strana, cena 69,00 €

Prikazana knjiga,odnosno komentar, daje detaljan pregled osnova ugovora o osiguranju stambenih zgra-

da i obima njihovih pokrića, i to na bazi uslova koje je objavilo Udruženje osiguravača Nemačke. U knjizi je data aktuelna pravna situacija osiguranja stambenih zgrada, kao i najnovija sudska praksa u ovoj oblasti.

Osiguranje stambenih zgrada je vrsta osiguranja koja sve više izbija u fokus javnosti i medija. Učestale poplave i oluje (posebno poplave iz 2002. i 2013. go-dine) stambenim objektima su nanele velike štete, ali su takođe i iznele mnoge probleme na svetlo dana koji traže razjašnjenje. Autori ukazuju na neophodnost de-taljnijeg sagledavanja potrebe da se u osnovna pokrića uračunava i osnovno pokriće rizika od elementarnih nepogoda.

ODABRANI ČLANCI / SELECTED ARTICLES

Eva-Susanne Krah, Kako inovativni servis jača vezu sa klijentom (Wie Serviceinnovationen die

Kundenbindung stärken)

Inovativni servis ne vodi samo ka dugoročnom po-slovnom uspehu, već i uspostavljanju čvršćih veza sa klijentima, a činjenica je da u današnjoj velikoj kon-kurenciji upravo sposobnost vezivanja klijenta za sebe omogućava dogoročan uspeh. Autorka članka ukazuje kako se dugotrajne i održive veze sa klijentima ne bazi-raju samo na izvrsnim proizvodima, nego pre svega i na inovativnim uslugama. One tako jačaju tržišnu poziciju kompanije i doprinose povećanju vrednosti njenih uza-jamnih odnosa kako sa klijentima, tako i sa poslovnim partnerima. Autorka navodi izveštaj kompanije Price-waterhouse Coopers (PwC) u kome se na uzorku od 100 evropskih proizvođača industrijske robe zaključuje da preduzeća sa visokim stepenom zrelosti u prilazu kli-jentu putem inovativne usluge, po pravilu, imaju i bolje fi nansijske rezultate od onih koje servisiraju klijenta na ustaljeni način, ne pridajući tim aktivnostima posebno značenje.

Autorka obrazlaže da je za dobru uslugu potrebna jasna struktura i uspešno korišćenje u upravljanju pro-izvodima i u odnosima prema klijentima. Osim toga, potrebno je vršiti praćenje i analizu svih usluga u okviru servisiranja i maksimalno ih prilagođavati potrebama i prilikama klijenta. Eksperti čija mišljenja autorka izno-si u ovom članku ističu da, u vremenu sve oštrije kon-kurentske utakmice, usluge dolaze sve više do izražaja. Izvrsna usluga, uz pouzdan i konstantno dobar kvalitet,

BIBLIOGRAFIJA / BIBLIOGRAPHY

1/2015

69 obezbeđuje istinski osnov za postizanje konkurentskih prednosti na dugi rok.

Izvor: http://www.springerprofessional.de/wie-servicein-novationen-die-kundenbindung-staerken/5384512.html?linktyp=teaser3&newsletterID=173&sendID=19621&cm_

mmc=ecircleNL-_-LM_GE-B2B+NL+SpringerProfessional+Vertrieb-_-S_Integriertes+CRM+|+Werteorientierte+Kommun

ikation+|+Serviceinnovationen-_-L_10

Joachim Grote, Pravna pitanja u životnom osiguranju nerazjašnjena do sada od strane

Vrhovnog suda Nemačke (Vom Bundesgerichtshof bislang ungeklärte Rechtsfragen zur Lebensversicherung)

Članak je posvećen otvorenim pravnim pitanjima u oblasti životnog osiguranja sa stanjem na dan 20. 3. 2014. U njemu se razmatraju pravne posledice pro-tivrečnosti nekih propisa u odnosu na propise EU, na primer u paragrafu 5a Zakona o ugovoru o osiguranju Nemačke, koje su kasnijim sudskim odlukama delom prevaziđene (u članku su konkretno navedene), a delom

čak potvrđene. Naime, životno osiguranje se danas nosi sa dve najveće teškoće: sa jedne strane sa niskim kama-tama, a sa druge sa pripremama za primenu Direktive o solventnosti II. U toj situaciji i Vrhovni sud Nemačke ima više posla, a donete presude se često odražavaju na odnos premija i naknada. Nisu u pitanju samo sopstve-ne „greške osiguravača” u razvoju poizvoda i obradi šte-ta, već i „greške zakonodavca”. Sudska praksa se razvija tako da se odredbe koje su ranije smatrane kao tran-sparentne i sadržajno primerene, kasnije ocenjuju kao netransparentne i sadržajno neodgovarajuće (u članku se prikazuje odredba o cilmerovanju troškova zaklju-čenja ugovora, uz navode konkretnih sudskih odluka). Dalje se u članku govori o usklađenosti sa evropskim pravom u paragrafi ma 9 i 152, gde je sudska praksa još na početku, iako se u pravnoj literaturi već obrazovalo jasno stručno mišljenje.

Izvor: http://link.springer.com/article/10.1007%2Fs12297-014-0280-8

Izbor i prevod: Nela Bukorović,e-mail: nela.bukorovic@yahoo.de

Odabrani članci / Selected articles

1/2015

70

Glava XVIII

OPŠTI DEO

Defi nicijaČlan 1831

(1) Ugovor o osiguranju obavezuje osiguravača na preuzimanje određenih rizika na ime plaćanja premije i da po nastanku osiguranog događaja plati osiguraniku ili trećem licu – korisniku osiguranja osiguranu nado-knadu ili paušalnu sumu.

(2) Opšte odredbe Zakona o trgovini i Zakona o obligacijama i ugovorima primenjuju se na ugovore o osiguranju, ukoliko ovim zakonom nije drugačije regu-lisano.

FormaČlan 184

(1) Ugovor o osiguranju se zaključuje pismenim pu-tem u formi polise osiguranja ili druge pismene isprave. Na zahtev osiguranika da se izda potvrda da je ugovor o osiguranju zaključen, osiguravač takođe izdaje potvr-du o osiguranju, sertifi kat ili vaučer. Osiguravač oba-vezno izdaje potvrdu o osiguranju, sertifi kat ili drugu pismenu ispravu kojom se potvrđuje da je ugovor o osi-

1 Кодекс за застраховането, Обн. ДВ. бр.103 от 23 Декември 2005г., изм. ДВ. бр.105 от 29 Декември 2005г., изм. ДВ. бр.30 от 11 Април 2006г., изм. ДВ. бр.33 от 21 Април 2006г., изм. ДВ. бр.34 от 25 Април 2006г., изм. ДВ. бр.54 от 4 Юли 2006г., изм. ДВ. бр.59 от 21 Юли 2006г., изм. ДВ. бр.82 от 10 Октомври 2006г., изм. ДВ. бр.105 от 22 Декември 2006г., изм. ДВ. бр.48 от 15 Юни 2007г., изм. ДВ. бр.97 от 23 Ноември 2007г., изм. ДВ. бр.100 от 30 Ноември 2007г., изм. ДВ. бр.109 от 20 Декември 2007г., изм. ДВ. бр.67 от 29 Юли 2008г., изм. ДВ. бр.69 от 5 Август 2008г., изм. ДВ. бр.24 от 31 Март 2009г., изм. ДВ. бр.41 от 2 Юни 2009г., изм. ДВ. бр.19 от 9 Март 2010г., изм. ДВ. бр.41 от 1 Юни 2010г., изм. ДВ. бр.43 от 8 Юни 2010г., изм. ДВ. бр.86 от 2 Ноември 2010г., изм. ДВ. бр.100 от 21 Декември 2010г., изм. ДВ. бр.51 от 5 Юли 2011г., изм. ДВ. бр.60 от 5 Август 2011г., изм. ДВ. бр.77 от 4 Октомври 2011г., изм. и доп. ДВ. бр.21 от 13 Март 2012г., изм. и доп. ДВ. бр.60 от 7 Август 2012г., изм. ДВ. бр.77 от 9 Октомври 2012г. (bugarski Zakonik o osiguranju). Bugarski zakonik o osiguranju pretrpeo je poslednje izmene i dopune tokom 2013. godine (Sl. list Republike Bugarske, br. 20/2013, 70/2013 i 109/2013), ali se te izmene ne odnose na odredbe posvećene ugovoru o osiguranju.

guranju zaključen u slučajevima kada je to propisano zakonom.

(2) Pismeni predlog ili zahtev upućen osiguravaču u vezi sa zaključenjem ugovora o osiguranju ili pismeni odgovori osiguranika na pitanja koje postavi osigura-vač o okolnostima bitnim za procenu prirode i novčane vrednosti rizika čine sastavni deo ugovora o osiguranju.

(3) Ugovor o osiguranju obavezno sadrži:1. imena, titule i adrese ugovornih strana;2. predmet ugovora;3. osigurane rizike;4. period osiguranja, početak i poslednji dan perio-

da osiguranja;5. sumu osiguranja ili način njenog određivanja;6. premiju osiguranja ili način za njeno određivanje,

kao i rokove i procedure plaćanja;7. iznos učešća sopstvenim sredstvima, ako je ono

ugovoreno između ugovornih strana;8. imena i adrese posrednika u osiguranju ako se

ugovor zaključuje preko posrednika, a u slučaju agenta osiguranja – takođe, i broj njegove identifk acione ispra-ve;

9. datum i mesto zaključenja ugovora;10. potpise ugovornih strana.(4) Prilikom zaključenja ugovora o osiguranju u ko-

rist trećeg lica, ugovor, takođe, treba da sadrži imena, titule i adresu korisnika osiguranja ili način na koji će se ta lica odrediti.

(5) Kada se ugovor zaključuje sa osiguravačem koji obavlja delatnost osiguranja u Republici Bugarskoj pre-ma uslovima slobode pružanja usluga, u ugovoru se navode ime (fi rma) i adresa zastupnika po čl. 55, st. 3 zavisnog društva ili zastupnika po čl. 269, st. 7 zajedno sa naznakom njihovih funkcija.

(6) Smatraće se da je pismena forma ugovora o osi-guranju ispunjena u slučajevima kada je navedeni ugo-vor sačinjen u formi elektronskog dokumenta u smislu Zakona o elektronskom potpisu i elektronskom doku-mentu.

(7) Ugovor o osiguranju se, takođe, može zaključiti putem komunikacije na daljinu poštujući odredbe ovog zakona i drugih gorenavedenih zakona.

(8) Osiguravač se obavezuje da dostavi overeni pri-merak pismene isprave po st. 1 ovog člana u roku od 7 dana od dana zahteva. Nepostojanje originalnog pri-

STRANI PROPISI / FOREIGN LEGISLATION

BUGARSKI ZAKONIK O OSIGURANJU IZ 2005. GODINE1

Ugovor o osiguranju

1/2015

71

Bugarski Zakonik o osiguranju iz 2005. godine

merka ne može da služi kao razlog za odbijanje ili sma-njenje nadoknade iz osiguranja.

Potrošačke informacijeČlan 185

(1) Osiguravač ima obavezu da svakom potrošaču usluga osiguranja, pre zaključenja ugovora o osiguranju prema Odeljku I, Aneksa br. 1, pruži informacije u od-govarajućoj pismenoj formi o datoj vrsti osiguranja, pri čemu informacija mora da sadrži:

1. ime (titule) osiguravača i njegovu orga nizaciono-pravnu formu;

2. pravno i registrovano sedište osiguravača, kao i zavisnog društva, preko kojeg se zaključuje osiguranje;

3. pokrivene i isključene rizike; mogućnost izmene ugovora o osiguranju u skladu sa opštim uslovima;

4. period osiguranja i način otkaza ugovora;5. način određivanja premije, rokova i načina plaća-

nja kao i posledice neplaćanja;6. uslove i rokove plaćanja nadoknade iz osiguranja

ili paušalne sume;7. način izračunavanja i priznavanja bonusa, ako ga

ima;8. način obračuna otkupne vrednosti i umanjene

osigurane sume u slučaju isplate pre isteka osiguranja, kao i sumu do koje se one garantuju po ugovorima o osiguranju prema Odeljku I, tačke 1, 2, 3 i 5 Aneksa br. 1;

9. detaljan spisak investicionih fondova u koje se po ugovoru o osiguranju života može investirati u vezi sa osiguranjem vezanim za investicionu jedinicu prema Odeljku I, tačka 3 Aneksa 1 i karakteristike imovine od koje se sastoje fondovi;

10. procedure o vansudskom rešavanju sporova iz-među ugovornih strana, ako je to propisano;

11. uslove po kojima je moguć jednostrani otkaz ugovora;

12. opšte informacije o porezima i dažbinama u vezi sa ugovorom;

13. merodavno pravo za ugovor ako ugovorne stra-ne nemaju pravo slobode izbora merodavnog prava ili predlog osiguravača o merodavnom pravu ako ugovor-ne strane imaju slobodu izbora.

(2) Osiguravač po st. 1 ovog člana ima obavezu da osiguranom licu pruži sledeće informacije tokom tra-janja ugovora:

1. podatke o svakoj promeni okolnosti po st. 1, tačke 1 i 2;

2. informacije o podacima iz st. 1, tačke 3–9 u sluča-ju promene opštih uslova ili zakona koji se primenjuju na ugovor o osiguranju; i

3. godišnje informacije o statusu bonusa.

(3) Osiguravač je dužan da svakom potrošaču uslu-ga osiguranja – fi zičkom licu, pre zaključenja ugovora o osiguranju prema Odeljku II, Aneksa br. 1, pruži in-formacije u odgovarajućoj pismenoj formi o datoj vrsti osiguranja, a koja treba da sadrži okolnosti po st. 1, tač-ke 1, 2, 10 i 13. Informacije po st. 1, tačke 1 i 2 navode se u svakoj ispravi koja se dostavlja svakom osiguranom licu.

(4) Prilikom prodaje osiguranja života prema st. 1, tač. 9 u vezi sa investiranjem u kolektivne investicione programe ili prilikom savetovanja klijenta o tom osigu-ranju, osiguravač je dužan da svojim klijentima dostavi dokument sa ključnim informacijama o investitorima, u skladu sa čl. 59, st. 3 Zakona o kolektivnim investi-cionim programima i drugim društvima za kolektivno investiranje (Sl. list Republike Bugarske, br. 55/2011).

(5) Ako se ugovor o osiguranju zaključuje preko brokera ili agenta osiguranja, ta lica su dužna da dosta-ve informacije u skladu sa st. 1 i 4 ili st. 3 (Sl. List repu-blike Bugarske, br. 55/2011).

(6) Odredbe st. 1 do 5 ovog člana se ne primenjuju na ugovore o osiguranju velikih rizika (Sl. list Republike Bugarske, br. 55/2011).

Opšti usloviČlan 186

(1) Opšti uslovi osiguranja, utvrđeni pre zaključenja određene vrste osiguranja, obavezuju osiguranika ako su mu predati u trenutku zaključenja ugovora o osigu-ranju i ako se osiguranik pismenim putem izjasnio da ih prihvata. Opšti uslovi osiguranja koje je prihvatio osiguranik predstavljaju sastavni deo ugovora o osigu-ranju. Ako postoji neslaganje između ugovora o osigu-ranju i opštih uslova osiguranja, punovažno je ono što je ugovoreno.

(2) Organ uprave usvaja opšte uslove osiguravača, pri čemu se datum usvajanja i sve njegove kasnije izme-ne obavezno navode u uslovima.

(3) Opšti uslovi osiguranja ne predstavljaju zako-nom zaštićenu tajnu i osiguravač ne može odbiti uvid u njih. Osiguravač ima obavezu da potrošaču usluga osi-guranja preda opšte uslove osiguranja pre zaključenja ugovora o osiguranju. Kada se u vezi sa nekim osigura-njem sačinjava upitnik, opšti uslovi osiguranja se pre-daju zajedno sa upitnikom (Sl. list Republike Bugarske, br. 97/2007).

(4) Sve izmene ili zamena opštih uslova osiguranja novim tokom trajanja ugovora o osiguranju, obavezuju osiguranika jedino ako su mu izmene ili novi uslovi do-stavljeni i ako se on sa njima saglasio pismenim putem.

(5) Opšti uslovi osiguranja treba da jasno i nedvo-smisleno sadrže podatke o:

1. pokrivenim i isključenim rizicima iz pokrića;

1/2015

72 Bugarski Zakonik o osiguranju iz 2005. godine

2. uslovima plaćanja premije i posledicama zbog ne-plaćanja ili delimičnog plaćanja;

3. obavezama osiguravača, rokovima plaćanja i nači-nu određivanja iznosa;

4. obavezama osiguranog lica posle nastanka osigu-ranog događaja i njegovog dokazivanja;

5. okolnostima u vezi sa izmenama pravnog odnosa osiguranja;

6. uslovima i iznosom privremenih isplata ili zajmo-va po polisama osiguranja života i njihovom otkupu.

(6) Opštim uslovima osiguranja ne može se predvi-deti uslov po kojem državni organi treba da dostave do-kumentaciju koja nije u vezi sa nastankom osiguranog slučaja ili utvrđivanjem visine štete (Sl. list Republike Bugarske, br. 24/2009).

(7) Opštim uslovima se ne može predvideti takvi uslovi i obaveze osiguranika, uključujući one koji se primenjuju na nastanak osiguranog slučaja i koji su bit-ni za dokazivanje njegovog nastanka, ako se razumno može pretpostaviti da oni nisu bitni za smanjenje opa-snosti nastanka osiguranog slučaja ili za dokazivanje nastupelog osiguranog slučaja, kao i za one za čiju se primenu može pretpostaviti da je zakonski ili faktički nemoguća (Sl. list Republike Bugarske, br. 24/2009).

Zabrana isticanja znakova, oznaka ili drugih amblemaČlan 186a

(1) Zabranjuje se isticanje znakova, oznaka ili dru-gih amblema na motorno vozilo ili na drugo vidljivo mesto unutar vozila koje direktno ili posredno ukazuje na postojanje polise osiguranja zaključene za dato vo-zilo.

(2) Osiguravač ili reosiguravač ne mogu zahtevati, u bilo kojoj formi, isticanje znakova, oznaka ili drugih amblema po st. 1 ovog člana kao preduslov za izvrša-vanje i / ili stupanje na snagu polise osiguranja u vezi sa predmetnim motornim vozilom i / za pokriće samo jednog ili većeg broja rizika po polisi osiguranja. Pored toga, osiguravač i reosiguravač ne mogu ugovarati oba-vezu osiguranika, ugovarača osiguranja ili trećeg ošte-ćenog lica da istakne znak, oznaku ili drugi amblem po st. 1 ovog člana ili tako nešto predvideli opštim uslovi-ma koji se primenjuju na osiguranje vozila. Neposto-janje takvih znakova, oznaka ili drugih amblema ne može biti razlog za isključenje jednog ili više osiguranih rizika iz pokrića, za izmenu ili otkazivanje ugovora o osiguranju, niti se može povezivati sa negativnim prav-nim posledicama bilo koje vrste na strani osiguranika, ugovarača osiguranja ili trećeg oštećenog lica.

(3) Zabrane po st. 3 ovog člana ne odnose se na isti-canje znakova, oznaka ili drugih amblema čije je istica-nje regulisano zakonom ili na znake, oznake i ambleme kojima se reklamiraju fi zička ili pravna lica ili u vezi

sa poslovnim znakom, trgovačkom markom, proizvo-dom, robama, uslugama, brendom ili drugim sličnim elementima, pod uslovom da nisu u vezi sa izvršava-njem ugovora o osiguranju i ako:

1. je lice vlasnik motornog vozila ili se kod njega nalazi u najmu, lizingu ili po nekom drugom pravnom osnovu za koji to lice ima ugovor, ili

2. se isticanjem izvršava (pismeni) ugovor o rekla-miranju zaključen sa fi zičkim ili pravnim licem koji je vlasnik, korisnik, zakupac ili najmoprimac motornog vozila na kojem se nalaze znaci, oznake ili drugi amble-mi (Sl. list Republike Bugarske, br. 51/2011).

Stupanje na snagu ugovora o osiguranjuČlan 187

Ugovor o osiguranju stupa na snagu po uplati cele dospele premije ili prve rate u slučaju plaćanja premije u ratama, osim ako nije drugačije propisano zakonom ili određeno ugovorom.

Obaveza prijavljivanjaČlan 188

(1) Posle zaključenja ugovora o osiguranju, osigura-nik, njegov zastupnik ili broker osiguranja ima obavezu da precizno i sveobuhvatno prijavi sve bitne okolnosti koje su mu / joj poznate i od značaja su za rizik.

(2) Bitnim okolnostima po st. 1 ovog člana smatraju se samo one o kojima je osiguravač postavio pitanje u pismenoj formi.

(3) Neodgovaranje na pitanje, bez prikrivanja bitnih okolnosti rizika, ne predstavlja razlog za jednostrani ot-kaz ugovora o osiguranju, njegovu izmenu ili odbijanje isplate nadoknade po čl. 189.

Namerno netačno prijavljivanje ili prikrivanjeČlan 189

(1) Ako osiguranik namerno izvrši netačnu prijavu ili prikrije okolnost zbog koje osiguravač ne bi zaključio ugovor da je znao za tu okolnost, osiguravač ima pravo da otkaže ugovor. Osiguravač može da se koristi pra-vom otkaza u roku od mesec dana od dana saznanja za navedenu okolnost.

(2) U slučaju iz st. 1 ovog člana, osiguravač zadržava plaćeni deo premije i ima pravo da zahteva da premija bude plaćena za period do otkaza ugovora.

(3) Ako je namerno ili netačno prijavljena ili prikri-vena okolnost takve prirode da bi osiguravač zaključio ugovor prema drugačijim uslovima, osiguravač ima pravo da zahteva njegovu izmenu. To pravo može da koristi u roku od mesec dana od trenutka saznanja za navedenu okolnost. Ako osiguranik ne prihvati predlog izmene u roku od dve nedelje od dana prijema, smatra

1/2015

73 se da je ugovor otkazan, pri čemu nastupaju posledice iz st. 2 ovog člana.

(4) Ako u slučajevima iz st. 1 ovog člana nastane osi-gurani događaj, osiguravač može u celosti ili delimično da odbije da isplati nadoknadu iz osiguranja ili osigura-nu sumu samo ako je netačno prijavljena ili prikrivena okolnost uticala na nastanak osiguranog događaja. Ako je okolnost iz st. 1 ili 3 jedino uticala na povećanje izno-sa štete, osiguravač ne može da odbije isplatu, ali može da je umanji u srazmeri plaćene premije i premije koju je trebalo platiti za stvarno osigurani rizik.

(5) Ako osiguranik zaključi ugovor preko punomoć-nika ili na trošak trećeg lica, smatraće se dovoljnim da je prikrivena okolnost bila poznata osiguraniku ili nje-govom / njenom punomoćniku ili trećem licu.

Nenamerna netačna prijavaČlan 190

(1) Ako se posle zaključenja ugovora o osiguranju utvrdi da okolnost iz čl. 188, st. 1 nije bila poznata ugo-vornim stranama, svaka strana može predložiti izmenu ugovora u roku od dve nedelje od dana kada je saznala za navedenu okolnost.

(2) Ako druga strana ne prihvati predlog iz st. 1 ovog člana u roku od dve nedelje posle njegovog prijema, po-nuđač može otkazati ugovor u kom slučaju će o tome pismenim putem obavestiti drugu stranu.

(3) Ako je ugovor otkazan, osiguravač je dužan da vrati deo plaćene premije koji odgovara neproteklom periodu ugovora o osiguranju.

(4) Posle nastanka osiguranog događaja, pre izmene ili otkaza ugovora, osiguravač ne može da odbije isplatu osigurane nadoknade ili osigurane sume, ali može da je umanji u srazmeri plaćene premije i premije koja je trebalo da se plati za stvarni osigurani rizik.

Prijavljivanje novonastalih okolnostiČlan 191

(1) Tokom trajanja ugovora o osiguranju, osigura-nik ima obavezu da prijavi osiguravaču sve novonastale okolnosti za koje je osiguravač postavio pitanje pisme-nim putem u trenutku zaključenja ugovora. Prijava okol-nosti se vrši odmah po saznanju za njeno postojanje.

(2) Ako gorepomenuta obaveza ne bude ispu njena, shodno se primenjuju odredbe st. 1 ovog člana, čl. 189 i 190.

(3) Osiguranik ima obavezu da osiguravaču odmah u pismenoj formi prijavi svaku promenu adrese nave-dene u ugovoru o osiguranju i prijavi svoju novu adre-su. Sve dok osiguravač ne primi obaveštenje o promeni adrese, sva obaveštenja osiguravača poslata na adresu osiguranika navedenu u ugovoru o osiguranju smatraju se uredno poslatim i primljenim od strane osigurani-

ka, sa svim pravnim dejstvima propisanom zakonom ili predviđenim ugovorom.

Premija osiguranjaČlan 192

(1) Ukupna premija ili prva rata tekuće premije pla-ća se posle zaključenja ugovora o osiguranju, osim ako nešto drugo nije ugovoreno.

(2) Ako tokom trajanja ugovora dođe do značajnog pogoršanja ili smanjenja osiguranog rizika, obe ugo-vorne strane mogu da zahtevaju povećanje ili smanjenje premije osiguranja ili otkaz ugovora.

Plaćanje nadoknade ili osigurane sumeČlan 193

(1) Posle nastanka osiguranog događaja, osiguravač je dužan da plati osiguraniku osiguranu nadoknadu ili osiguranu sumu.

(2) Osiguravač nije obavezan da nadoknadi iznose koji premašuju sumu osiguranja, osim ako je tako nešto propisano ovim zakonom ili su se ugovorne strane dru-gačije sporazumele.

(3) Pre isplate naknade totalne štete na motornom vozilu registrovanom u Republici Bugarskoj, osigura-vač je dužan da od korisnika usluge osiguranja zahteva dokaz odjave registracije motornog vozila (Sl. list Repu-blike Bugarske, br. 24/2009).

(4) U smislu st. 3 ovog člana, totalnom štetom na motornom vozilu smatra se slučaj kada troškovi po-pravke premašuju 70% njegove stvarne vrednosti. Iznos troškova popravki utvrđuje se prema posebnom meto-du naknade koji se sastoji od:

1. predračuna koji izdaje servis za štete koje se po-pravljaju u naturi, ili

2. nalaza veštaka ako se vrši isplata (Sl. list Republike Bugarske, br. 24/2009).

SamopridržajČlan 194

(1) Strane iz ugovora o osiguranju mogu se spora-zumeti o samopridržaju osiguranika, koji predstavlja deo obaveze osiguranika posle nastanka osiguranog događaja. Samopridržaj može da bude uslovan ili be-zuslovan.

(2) Ako je samopridržaj bezuslovan, osiguranik sno-si rizik nastanka osiguranog događaja do određenog iznosa svake štete.

(3) Ako je samopridržaj uslovan, osiguravač nado-knađuje celu štetu, ako premašuje sumu samopridržaja određenog ugovorom o osiguranju. Osiguranik snosi štete koje ne premašuju sumu samopridržaja navede-nog u ugovoru o osiguranju.

Bugarski Zakonik o osiguranju iz 2005. godine

1/2015

74 (4) Suma samopridržaja ne može da bude veća od 50% ugovorene osigurane naknade.

(5) Samopridržaj nije dozvoljen u obaveznom osigu-ranju rizika u vezi sa životom i zdravljem fi zičkih lica, obaveznom osiguranju od odgovornosti motorista pre-ma trećim licima, kao i u osiguranju života.

Interes osiguranjaČlan 195

(1) Ništav je ugovor o osiguranju ako ne postoji in-teres za osiguranjem u trenutku njegovog zaključenja.

(2) Osiguranik može da zahteva povrat cele plaćene premije ili dela plaćenih rata premije, osim ako je znao ili trebao da zna za nepostojanje interesa osiguranja.

(3) Ugovor o osiguranju prestaje ako interes osigu-ranja prestane tokom trajanja ugovora. U tom slučaju, osiguravač ima pravo da zadrži deo premije koji odgo-vara proteklom periodu osiguranja do njegovog otkaza.

OtkazČlan 196

(1) Ugovor o osiguranju prestaje protekom perioda osiguranja na koji je zaključen, kao i u slučajevima pro-pisanim ovim zakonom.

(2) Ugovor o osiguranju, takođe, može da prestane iz razloga koji su ugovoreni, pod uslovom da nisu u su-protnosti sa dobrim običajima i da interesi potrošača usluga osiguranja ne budu neopravdano oštećeni.

ZastarelostČlan 197

Prava iz ugovora o osiguranju zastarevaju po prote-ku tri godine od dana nastanka osiguranog događaja, a u osiguranju života i nezgode i osiguranju od odgo-vornosti prema trećim licima po tačkama 10–13 Odelj-ka II, Slovo „A” Aneksa br. 1 po proteku pet godina od dana nastanka osiguranog događaja.

Oslobađanje od obaveze u slučaju izvršenjaČlan 198

(1) Izvršenje na osiguranoj sumi u osiguranju života i nezgode, kao i na nadoknadi u osiguranju od odgo-vornosti prema trećim licima nije dozvoljeno.

(2) Izvršenje na osiguranoj nadoknadi u imovin-skom osiguranju je dozvoljeno, ako je osigurana imovi-na predmet izvršenja.

Ugovor o saosiguranjuČlan 199

(1) Prema ugovoru o saosiguranju, dva ili više osigu-ravača dele između sebe preuzetu obavezu po ugovoru

o osiguranju koji je zaključio jedan od njih ili ugovoru koji tek treba da se zaključi.

(2) Ugovorne strane u ugovoru o saosiguranju oba-vezno navode:

a) vodećeg osiguravača;b) udele koje osiguravači preuzimaju u ukupnoj oba-

vezi;c) podelu premije osiguranja;d) opšte uslove osiguranja.(3) Ukoliko nije drugačije ugovoreno, vodeći osi-

guravač obavlja svu komunikaciju sa osiguranikom po ugovoru o osiguranju.

(4) Vodeći osiguravač obaveštava osiguranika o po-dacima iz st. 2 ovog člana u roku od 7 dana od dana za-ključenja ugovora o osiguranju, ako oni nisu navedeni u ugovoru o osiguranju. Ako je osiguranik fi zičko lice, obaveštavanje se vrši po proceduri iz čl. 185.

(5) Osiguranik ima pravo da otkaže ugovor o osigu-ranju slanjem pismenog obaveštenja vodećem osigura-vaču u roku od 7 dana od dana obaveštenja iz st. 4 ovog člana.

(6) Ako je osiguranik obavešten po st. 4 ovog člana, svaki saosiguravač je u obavezi da osiguraniku nado-knadi njegov deo u skladu sa srazmerom učešća u po-kriću, osim ako nije drugačije predviđeno ugovorom o osiguranju.

Član 199a (Sl. list Republike Bugarske, br. 97/2007)

(1) Ako je osiguranje zaključeno u korist poverio-ca, posle nastanka osiguranog slučaja osiguravačeva obaveza prema poveriocu prestavlja iznos nevraćenog dela obaveze za koju je zaključena polisa osiguranja kao sredstvo obezbeđenja, zajedno sa kamatom i troškovi-ma od dana nastanka osiguranog slučaja. Ako nado-knada štete ili osigurana suma premašuje iznos iz prve rečenice ovog stava, višak iznosa se vraća dužniku, nje-govim naslednicima ili korisnicima osiguranja.

(2) Samo na osnovu prethodne pismene saglasnosti dužnika, ugovor o osiguranju između poverioca i osi-guravača u vezi sa materijalnom ili nematerijalnom be-nefi cijom dužnika uračunava se u korist poverioca radi obezbeđenja njegovog potraživanja.

(3) Ugovor iz st. 2 ovog člana zaključuje se po uslo-vima iz čl. 186. U slučaju neslaganja između ugovora o osiguranju i opštih uslova osiguranja, primenjuju se odredbe ugovora o kojima je dužnik prethodno bio obavešten pismenim putem.

(4) Poverilac ima obavezu da pre zaključenja i izvr-šavanja ugovora dužniku dostavi informacije koje se odnose na:

Bugarski Zakonik o osiguranju iz 2005. godine

1/2015

75 1. opšte uslove osiguranja i informacije o osigurava-ču, predmet osiguranja, sumu osiguranja, period osigu-ranja i korisnike osiguranja;

2. pitanja koja osiguravača ima obavezu da postavi po čl. 188;

3. odgovore koje je dao poverilac.(5) Do petnaestog dana u mesecu koji sledi posle

zaključenja ugovora po st. 1 ovog člana, poverilac ima obavezu da dužniku pošalje pismenu ispravu sa informa-cijama o osiguravaču, predmetu osiguranja, sumi osigu-ranja, periodu osiguranja i korisnicima osiguranja.

(6) Poverilac je dužan da pismenim putem obave-sti dužnika o svim izmenama, radnjama, omaškama ili drugim okolnostima koje bi mogle da za posledicu imaju raskid ugovora, smanjenje sume osiguranja ili osigurane sume ili koje bi na drugi način, mogle ugro-ziti interese dužnika. Ako dužnik zahteva, osiguravač ne može da odbije da mu dostavi informacije iz prve rečenice ovog stava.

GLAVA XIX

IMOVINSKO OSIGURANJE

Odeljak I

Opšte odredbe

Predmet ugovora o osiguranjuČlan 200

(1) Predmet ugovora o osiguranju u imovinskom osiguranju može da bude bilo koja imovina koja se za osiguranika može proceniti u novcu.

Zaključenje ugovora bez ovlašćenjaČlan 201

(1) Ako neko osigura tuđu imovinu u njegovo ime, ima obavezu plaćanja premije osiguranja.

(2) Ugovor o osiguranju tuđe imovine punovažan je ako postoji saglasnost vlasnika imovine.

(3) Ako je premija plaćena, saglasnost na ugovor o osiguranju proizvodi dejstvo, takođe, i ako je zaključen u trenutku nastanka osiguranog događaja.

Plaćanje rata premije osiguranjaČlan 202

(1) Ako se premija plaća u ratama, rate premije osi-guranja se plaćaju u rokovima određenim ugovorom o osiguranju. U slučaju neplaćanja rate premije osigura-nja, osiguravač može umanjiti sumu osiguranja, izme-niti ugovor ili ga otkazati.

(2) Osiguravač može da vrši prava iz st. 1 najranije po isteku petnaest dana od dana kada osiguranik pri-

mi pismeno upozorenje. Smatra se da je pismeno upo-zorenje uručeno ako je u polisi osiguranja osiguravač izričito naznačio kojim pravom iz st. 1 će se koristiti po isteku petnaestodnevnog roka posle datuma dospeća rate premije.

(3) Ako je osigurani događaj nastao pre nego što osi-guranik u celosti isplati premiju osiguranja, osiguravač može odbiti iznos neplaćene premije od osigurane na-knade.

(4) Ako je ugovoreno da osiguravajuće pokriće stupa na snagu bez plaćanja ukupne premije ili prve rate pre-mije, osiguravač ima pravo da zahteva plaćanje zakon-ske kamate od dana padanja u docnju.

Suma osiguranjaČlan 203

(1) Suma osiguranja ne može da bude veća od za-menske vrednosti ili njene stvarne vrednosti.

(2) Smatra se da je stvarna vrednost imovine vred-nost po kojoj se može kupiti druga imovina istog kvali-teta kao i osigurana imovina.

(3) Zamenska vrednost imovine predstavlja cenu zamene imovine drugom imovinom iste vrste, uključu-jući i sve pripadajuće troškove učinjene zbog isporuke, izgradnje, postavljanja, itd. bez primene amortizacije.

(4) Ako nešto drugo nije ugovoreno, prihvata se da je suma osiguranja određena u skladu sa stvarnom vrednošću imovine. Radi utvrđivanja stvarne vredno-sti, osiguravač ima pravo inspekcije imovine.

NadosiguranjeČlan 204

(1) Ako ugovorena suma osiguranja premašuje stvarnu vrednost ili zamensku vrednost osigurane imo-vine, ugovor ostaje na snazi a suma osiguranja se sma-njuje na iznos stvarne ili zamenske vrednosti.

(2) Osiguravač nema obavezu da vrati deo plaće-ne premije koja predstavlja razliku između ugovorene sume osiguranja i stvarne ili zamenske vrednosti osigu-rane imovine, osim ako je osiguranik bio savestan.

PodosiguranjeČlan 205

(1) Ako je ugovorena suma osiguranja manja od stvarne ili zamenske vrednosti osigurane imovine, pa osigurana imovina nestane ili se ošteti, nadoknada se određuje prema srazmeri između sume osiguranja i stvarne ili zamenske vrednosti.

(2) Ako je ugovor o osiguranju zaključen „na prvi rizik”, isplaćuje se puni iznos nadoknade štete pod uslo-vom da ne premašuje sumu osiguranja.

Bugarski Zakonik o osiguranju iz 2005. godine

1/2015

76 (3) Ako se ugovor o osiguranju zaključuje po čl. 199a, dužnik ima pravo da zahteva da se suma osigura-nja utvrdi do iznosa stvarne ili tržišne vrednosti osigu-rane stvari uz obavezu plaćanja dodatne premije osigu-ranja (Sl. list Republike Bugarske, br. 97/2007).

Obaveza prijavljivanjaČlan 206

(1) Posle nastanka osiguranog događaja, osiguranik ima obavezu da obavesti osiguravača u roku od 7 dana od trenutka saznanja za njegovo nastupanje, osim ako ugovorom nije predviđen neki drugi adekvatan rok.

(2) Rok za prijavu osiguranog događaja po ugovoru ne može biti kraći od 3 dana od trenutka saznanja. U osiguranju od krađe ili razbojničke krađe, rok za prija-vu osiguranog događaja po ugovoru ne može biti kraći od 24 sata od trenutka saznanja.

(3) Osiguravač ima pravo da odbije isplatu nadokna-de ako osiguranik ne ispuni svoje obaveze po st. 1 i 2 ovog člana da bi otežao osiguravaču da utvrdi okolnosti pod kojima je nastao osigurani događaj ili ako je neis-punjenje te obaveze onemogućilo osiguravača da utvrdi navedene okolnosti.

Prevencija i organičavanje šteteČlan 207

(1) Osiguranik ima obavezu da preduzme mere za-štite osigurane imovine od oštećenja, da postupa po instrukcijama osiguravača i nadležnih organa za ukla-njanje izvora opasnosti i da dozvoli osiguravaču vršenje inspekcija.

(2) U slučaju kršenja obaveza iz st. 1 ovog člana osi-guravač ima pravo da otkaže ugovor o osiguranju samo ako je osigurani događaj nastao. Ako je nastao osigura-ni događaj, osiguravač može srazmerno umanjiti osi-guranu naknadu. Ako nastajanje osiguranog događaja predstoji zbog neispunjenja obveza iz st. 1 ovog člana, osiguravač može odbiti isplatu samo ako je tako nešto predviđeno ugovorom.

(3) Posle nastanka osiguranog događaja, osiguranik mora da dozvoli osiguravaču inspekciju oštećene imo-vine i pošalje isprave koje traži osiguravač, a koje su di-rektno povezane sa utvrđivanjem nastanka događaja i visine štete.

(4) Osiguranik ima obavezu da preduzima neop-hodne radnje radi ograničavanja šteta iz osiguranog događaja i da sledi instrukcije osiguravača.

Osigurana nadoknadaČlan 208

(1) Posle nastanka osiguranog događaja osiguravač ima obavezu da plati osiguranu nadoknadu u ugovore-

nom roku. Rok ne sme da bude duži od 15 dana i po-činje da teče od dana kada je osiguranik ispunio svoje obaveze po čl. 206, st. 1 ili 2 i čl. 207, st. 3.

(2) Osiguravač obeštećuje osiguranika odvojeno za troškove koje je dužnom pažnjom imao za smanjenje štete čak i onda kada su njegovi napori bili bezuspešni. U tom slučaju, obaveza osiguravača može da premaši sumu osiguranja ako su troškovi učinjeni u izvršavanju njegovih instrukcija.

(3) Nadoknada je jednaka visini nastale štete na dan nastanka osiguranog događaja. Osiguravač nije u oba-vezi da nadoknađuje izgubljenu dobit, osim ako druga-čije nije predviđeno ugovorom o osiguranju.

(4) U slučaju kada je na nekoj imovini zaključeno dva ili više ugovora o osiguranju sa istim pokrićem, a ukupan iznos pojedinačnih suma osiguranja premašuje stvarnu vrednost osigurane imovine, svaki osiguravač je obavezan u srazmeri u kojoj suma osiguranja zaklju-čenog sa njim stoji u odnosu na ukupnu sumu osigu-ranja svih zaključenih osiguranja. Osiguranik je dužan da obavesti svakog osiguravača o postojanju ostalih ugovora o osiguranju, navede ostale osiguravače i sume osiguranja prema ugovorima koje je zaključio sa njima.

(5) Ako posle isplate osigurane nadoknade ukrade-na ili izgubljena imovina bude pronađena, osiguranik je dužan da prenese pravo svojine na osiguravača ili lice koje pismeno imenuje osiguravač. Ako osiguranik želi da zadrži vraćenu imovinu, mora da vrati nadoknadu koju je primio od osiguravača.

Popravka šteteČlan 209

(1) Posle nastanka osiguranog događaja, osiguravač može, uz saglasnost osiguranika, da popravi nastalu štetu osiguranika drugim stvarima ili uslugama.

(2) Rok za popravku štete ne može biti duži od 45 dana počev od dana kada je osiguranik ispunio svoje obaveze iz čl. 206, st. 1 ili st. 2 i čl. 207, st. 3.

Delimična štetaČlan 210

Ako je došlo do delimične štete osigurane imovine, smatraće se osiguranom sve do isteka perioda osigu-ranja na sumu jednaku razlici između početne sume osiguranja i isplaćene osigurane nadoknade, osim ako drugačije nije predviđeno ugovorom o osiguranju.

Odbijanje plaćanja osigurane nadoknadeČlan 211

(1) Osiguravač može da odbije isplatu nadoknade jedino:

Bugarski Zakonik o osiguranju iz 2005. godine

1/2015

77 1. u slučaju namernog prouzrokovanja osiguranog događaja od strane osiguranika ili trećeg lica – korisni-ka osiguranja;

2. neispunjenjem obaveze po ugovoru o osiguranju koja je bitna iz ugla interesa osiguravača i propisana je zakonom ili ugovorom o osiguranju;

3. u nekim drugim slučajevima propisanim zako-nom.

Otuđenje osigurane imovineČlan 212

(1) Ako dođe do otuđenja osigurane imovine, pri-bavilac osigurane stvari stupa u prava iz ugovora o osi-guranju, osim ako nije drugačije regulisano. Ugovarač osiguranja ili pribavilac obaveštavaju osiguravača o prenosu prava svojine u roku od 7 dana.

(2) Pribavilac osigurane stvari je solidarno odgovo-ran za neplaćene premije do dana sticanja prava svoji-ne.

(3) Osiguravač ima pravo da zahteva plaćanje pre-mije od ugovarača osiguranja, sve dok ne bude obave-šten o otuđenju osigurane stvari.

(4) Osiguravač i pribavilac osigurane stvari mogu odustati od ugovora o osiguranju slanjem obaveštenja drugoj strani najkasnije u roku od 30 dana od dana oba-veštenja iz st. 1 ovog člana.

Subrogacija u prava osiguranikaČlan 213

(1) Osiguravač isplatom osigurane nadoknade stupa u prava osiguranika prema licu odgovornom za pro-uzrokovanu štetu ili njegovom osiguravaču do iznosa plaćene nadoknade i uobičajenih troškova nastalih u vezi sa utvrđivanjem štete. Ako lice odgovorno za pro-uzrokovanu štetu ima zaključeno osiguranje od od-govornosti prema trećim licima, osiguravač imovine stupa u prava osiguranika prema štetniku ili njegovom osiguravaču po polisi osiguranja od odgovornosti pre-ma trećim licima do iznosa plaćene osigurane nado-knade i uobičajenih troškova nastalih za utvrđivanje štete. Osiguravač imovine može da zahteva naplatu svo-jih potraživanja direktno od osiguravača po polisi osi-guranja od odgovornosti prema trećim licima. Ako je štetu prouzrokovao vozač motornog vozila koji ima va-žeće osiguranje od odgovornosti motorista, osiguravač imovine koji se subrogirao u prava oštećenog lica može da postavi odštetni zahtev prema oštećenom licu samo do iznosa nastale štete, koji premašuje sumu osiguranja po ugovoru o obaveznom osiguranju kao i štetu koju je prouzrokovao vozač motornog vozila a koju je osigu-ravač od odgovornosti odbio da plati na osnovu čl. 268 (dopunjeno, Sl. list Republike Bugarske, br. 97/2007).

(2) Ako je lice koje je prouzrokovalo štetu, predak ili potomak ili njegov bračni drug, kao i onda kada je to lice član porodice osiguranika, osiguravač ima prava po st. 1 ovog člana, ako je to lice postupalo namerno.

(3) Osiguranik ima obavezu da pomaže osigurava-ču u vršenju njegovih prava prema licu odgovornom za prouzrokovanu štetu.

(4) Ako je imovina lica odgovornog za prouzrokova-nu štetu nedovoljna za namirenje potraživanja, osigura-vač se namiruje posle osiguranika.

(5) Ako je lice odgovorno za prouzrokovanu štetu obeštetilo osiguranika u punom iznosu, osiguravač se oslobađa obaveze da plati osiguranu nadoknadu.

Likvidacija odštetnih zahteva između osiguravača imovine i osiguravača od odgovornosti trećeg

odgovornog lica

Član 213a (Sl. list Republike Bugarske, br. 97/2007)

(1) Osiguravač imovine koji se subrogirao u prava osiguranika prema osiguravaču trećeg odgovornog lica koje je svojom krivicom prouzrokovalo štetu na osigu-ranoj imovini, može da postavi odštetni zahtev tom osi-guravaču uz dostavljanje postojećih dokaza, uključujući i dokaze kojima se utvrđuje da je nastala nezgoda. Osi-guravač od odgovornosti ima obavezu da proveri sve odštetne zahteve iz prve rečenice ovog stava.

(2) Ako osiguravač imovine ne dostavi sve dokaze ili dodatne dokaze ako su neophodni za utvrđivanje osno-va i visine štete, a koji se nisu mogli predvideti na dan postavljanja odštetnog zahteva, osiguravač od odgovor-nosti ima pravo da zahteva da mu se dostave ti dokazi u roku od 45 dana od dana postavljanja odštetnog zahte-va. Shodno se primenjuje čl. 105, st. 5.

(3) U roku od 30 dana od dana slanja svih dokaza, osiguravač ima obavezu da:

1. utvrdi i isplati iznos svih obaveza po postavljenom odštetnom zahtevu, ili

2. zakonito odbije da isplati naknadu.

Fakultativno-obavezni ugovor o osiguranjuČlan 214

(1) Fakultativno-obaveznim ugovorom o osiguranju regulišu se prava i obaveze osiguranika za određeni pe-riod.

(2) Osiguranik ima obavezu da unapred prijavljuje osiguravaču osiguranu imovinu u svakom pojedinač-nom slučaju po postupku predviđenom ugovorom o osiguranju. U tim slučajevima, osiguravač ima obavezu da izda posebnu ispravu na zahtev osiguranika.

Bugarski Zakonik o osiguranju iz 2005. godine

1/2015

78 (3) Svaka od ugovornih strana može da otkaže ugo-vor slanjem pismenog obaveštenja mesec dana pre na-meravanog otkaza, osim ako nije drugačije regulisano.

Osiguranje transportnih rizikaČlan 215

(1) U osiguranju železničkog, drumskog, vazdušnog i rečnog transporta ugovorom o osiguranju pokrivaju se svi rizici kojima je izložena roba koja se prevozi, osim ako drugačije nije regulisano.

(2) Roba koja se prevozi može se osigurati do njene tržišne vrednosti u odredištu.

(3) Ugovor o osiguranju stupa na snagu trenutkom predaje robe na prevoz i traje sve do njene predaje pri-maocu, uključujući i pretovar i skladištenje, osim ako drugačije nije regulisano.

(4) Osiguravač ne pokriva rizike usled prekida tran-sporta ili skretanja sa prevoznog puta, osim ako druga-čije nije regulisano.

(5) U slučaju kada primalac po ugovoru o prevozu preuzme robu pre utvrđenja oštećenja, osiguravač nije dužan da nadoknadi štetu.

(6) Ako šteta po preuzimanju nije mogla da se pri-meti sa spoljne strane, već je utvrđena kasnije, ali u roku propisanom za dati vid prevoza, osiguravač dugu-je osiguranu nadoknadu jedino ako mu primalac robe uputi obaveštenje najkasnije 15 dana od dana preuzi-manja robe.

Ugovor o pomorskom osiguranjuČlan 216

Na ugovor o pomorskom osiguranju primenjuje se Zakonik o trgovačkoj plovidbi.

Odeljak ІI

Osiguranje troškova pravne zaštite

PrirodaČlan 217

(1) Ugovorom o osiguranju troškova pravne zašti-te, osiguravač preuzima troškove osiguranika u vezi sa učešćem u sudskim, vanparničnim, upravnim i ar-bitražnim postupcima i pruža druge usluge direktno povezane sa osiguravajućim pokrićem, posebno kada osiguranik:

1. zahteva nadoknadu štete koju je imao, ili2. treba da se zastupa ili brani od odštetnog zahteva

protiv njega.(2) Odredbe ovog Odeljka se ne primenjuju:1. na sporove i rizike koji potiču od ili su u vezi sa

upotrebom pomorskih plovila;

2. u slučaju odbrane i zastupanja osiguranika u vezi sa ugovorom o osiguranju od odgovornosti prema tre-ćim licima, koje osiguravač pruža radi odbrane njego-vih interesa.

(3) Osiguranje od odgovornosti za plaćanje novča-nih kazni, konfi skacije ili druge kazne u smislu odredbi krivičnog, prekršajnog ili upravnog zakonodavstva nije dozvoljeno.

Forma ugovora o osiguranju troškova pravne zaštiteObavezan sadržaj

Član 218(1) Ugovor o osiguranju troškova pravne zaštite za-

ključuje se:1. odvojeno od ugovora o pokriću drugih rizika, ili2. kao deo ugovora o pokriću drugih rizika, u kojem

je naveden deo premije i vrsta troškova pravne zaštite.(2) Ugovor o osiguranju troškova pravne zaštite izri-

čito treba da sadrži:1. način rešavanja odštetnih zahteva po čl. 92 ovog

zakona koji primenjuje osiguravač;2. prava osiguranika po čl. 219 i 220 ovog zakona.

Pravo izboraČlan 219

(1) Po sopstvenom izboru, osiguranik ima pravo da ovlasti advokata ili drugo lice koje je ovlašćeno da pru-ža pravne savete ili obavlja procesno zastupanje u po-stupcima po čl. 217, st. 1 u skladu sa zakonom u mestu sedišta organa, pre nego što počne postupak.

(2) Osiguranik, takođe, ima pravo iz st. 1 ovog člana za slučaj sukoba interesa u odnosima sa osiguravačem.

(3) Lica koja ovlasti osiguranik u skladu sa st. 1 ili 2 ne mogu primati instrukcije od osiguravača u vezi sa svojim poslovima.

Vansudsko rešavanje sporovaČlan 220

U svim slučajevima neslaganja sa osiguravačem u vezi sa ugovorom o osiguranju troškova pravne zaštite osiguranik ima pravo da se obrati objektivnom i nepri-strasnom organu radi vansudskog rešavanja svih sporo-va. Pravo na obraćanje sudu se ne može ograničiti.

Obaveštavanje osiguranikaČlan 221

Osiguravač i lice za rešavanje odštetnih zaheva iz čl. 92, st. 2 u obavezi su da obaveste osiguranika o njego-vim pravima iz čl. 219 i 220 u svim slučajevima sukoba interesa ili neslaganja sa osiguranikom.

Bugarski Zakonik o osiguranju iz 2005. godine

1/2015

79 Odeljak III

Osiguranje pomoći na putu

OsnoveČlan 222

(1) Prema ugovoru o osiguranju pomoći na putu, osiguravač preuzima obavezu na ime premije osigura-nja da obezbedi direktnu pomoć nekom licu koje zbog slučajne nezgode dospe u nevolju tokom putovanja. Događaji i uslovi za pružanje pomoći moraju se navesti u ugovoru o osiguranju.

(2) Osiguravač pruža pomoć u novcu ili stvarima i uslugama u skladu sa ugovorenim uslovima.

(3) Ugovor o osiguranju pomoći na putu ne pokriva ispravku, popravku i servisiranje imovine u garantnom roku, kao i troškove učinjene u vezi sa uobičajenim po-sredovanjem radi pronalaženja i pružanja pomoći.

Odeljak IV(Sl. list Republike Bugarske, br. 60/2012,

stupio na snagu 7. 8. 2012)

Zdravstveno osiguranje

Ugovori o zdravstvenom osiguranjuČlan 222a

(1) Ugovorom o zdravstvenom osiguranju obavezu-je se osiguravač da pokrije rizike u vezi sa nastankom bolesti ili nezgode a odnose se na fi nansijsko pokriva-nje određenih zdravstvenih usluga i stvari za premiju osiguranja.

(2) Ugovorom o zdravstvenom osiguranju, osigura-vač takođe može preuzeti obavezu da fi nansijski pokrije zdravstvene usluge i stvari u vezi sa prevencijom bole-sti, trudnoćom, rođenjem deteta i drugim povezanim pitanjima sa zdravljem osiguranika.

(3) Ugovorom o zdravstvenom osiguranju, osigu-ravač se takođe može obavezati da fi nansijski pokrije ostale stvari i usluge u vezi sa zdravstvenom negom osi-guranog lica, uključujući i prevozne troškove, specijali-zovanu i palijativnu negu.

(4) Ugovorom o zdravstvenom osiguranju može se utvrditi maksimalan novčani iznos obaveze osigurava-ča u formi sume osiguranja ili prema veličini i obimu zdravstvenih usluga koje će se pružiti u određenom pe-riodu.

(5) Ugovorom o osiguranju osiguravač se može oba-vezati da nadoknadi troškove osiguranika ili da pribavi adekvatne stvari i usluge preko trećih lica sa kojima osi-guravač zaključuje ugovor.

(6) Ugovor o zdravstvenom osiguranju može se za-ključiti sa neodređenim trajanjem, pri čemu se u tom slučaju premija osiguranja ne može povećati zbog go-dina osiguranog lica ili pogoršanja njegovog zdravstve-nog stanja.

(7) Ugovor o zdravstvenom osiguranju može da po-kriva rizike u vezi sa gubitkom prihoda zbog nezgode ili bolesti, u kom slučaju osiguravač ima obavezu da na-doknadi osiguraniku izgubljeni prihod jednokratnom isplatom ili sukcesivnim isplatama.

GLAVA XX

OSIGURANJE OD ODGOVORNOSTI PREMA TREĆIM LICIMA

Defi nicijaČlan 223

(1) Ugovor o osiguranju od odgovornosti prema tre-ćim licima obavezuje osiguravača na pokriće, u visini sume osiguranja navedene u ugovoru, odgovornosti osiguranika za materijalnu i nematerijalnu štetu koju prouzrokuje trećim licima. Ugovor o osiguranju od od-govornosti prema trećim licima može obavezivati osi-guravača na pokriće odgovornosti osiguranika za neiz-vršavanje njegovih ugovornih obaveza do limita sume osiguranja navedene u ugovoru.

(2) Osiguravač plaća nadoknadu, uključujući i izgu-bljene benefi cije koje su direktno i neposredno posle-dica osigurane štete i kamatu u slučaju kašnjenja, ako je osiguranik obavezan na njihovo plaćanje oštećenom licu. Osiguravač je u obavezi za kamatu za slučaj docnje, dosuđene kao teret osiguranika od dana obaveštenja iz čl. 224, st. 1.

(3) Osiguravač može na ime dodatne premije pru-žiti pokriće za izgubljenu zaradu koja potiče iz neizvr-šavanja ugovornih obaveza, osim ako nešto drugo nije ugovoreno.

(4) Osiguravač, takođe, nadonađuje troškove tužbi podignutih protiv osiguranika radi utvrđivanja njego-ve građanske odgovornosti do iznosa sume osiguranja, ako je to pitanje pokrenuto u odgovarajućem postupku.

Obaveštavanje i učešće u sporu. ZastupanjeČlan 224

(1) Osiguranik je dužan da u roku od 7 dana od dana saznanja obavesti osiguravača o okolnostima koje mogu dovesti do nastanka odgovornosti prema trećem licu. Osiguranik je dužan da obavesti osiguravača u istom roku o postavljenim odštetnim zahtevima protiv njega ili plaćanjima koje je izvršio.

Bugarski Zakonik o osiguranju iz 2005. godine

1/2015

80 (2) Po postavljanju odštetnog zahteva oštećenog lica, osiguranik je dužan da zahteva uključivanje osigu-ravača u spor, ako je to dozvoljeno zakonom.

(3) Osiguravač ili lice koje on ovlasti mogu, uz sa-glasnost osiguranika, zastupati osiguranika u sudskim postupcima ili vansudskom rešavanju odštetnih zahte-va u vezi sa njegovom građanskom odgovornošću, ako je to, takođe, u interesu osiguravača. Troškove u vezi sa davanjem saglasnosti i zastupanjem snosi osiguravač u visini sume osiguranja. Činjenično stanje utvrđeno postupanjem suda i izraženo u odgovarajućoj odluci uz učešće lica iz prve rečenice ovog člana obavezuju osi-guravača.

Primena pravila o imovinskom osiguranjuČlan 225

Na osiguranje od odgovornosti prema trećim licima, primenjuju se čl. 202, 207, st. 3 i 4 i čl. 208, st. 1.

Direktan odštetni zahtevČlan 226

(1) Oštećeno lice prema kojem je osiguranik odgo-voran, ima pravo da zahteva nadoknadu štete direktno od osiguravača.

(2) Osiguravač može istaći prigovore po ugovoru o osiguranju i trećeg lica prema osiguraniku u osiguranju od odgovornosti, izuzev prigovora po čl. 207, st. 3 i 4 i čl. 224, st. 1. Ako je osiguranje od odgovornosti prema trećim licima obavezno po zakonu, osiguravač ne može isticati prigovore u vezi sa samopridržajem osigurani-ka. Pored toga, osiguravač ne može isticati prigovore iz čl. 189, st. 4, čl. 190, st. 4 i čl. 191, st. 2 u vezi sa čl. 189, st. 4 i čl. 190, st. 4 po obaveznom osiguranju od odgo-vornosti motorista (poslednja rečenica ovog stava, Sl. list Republike Bugarske, br. 97/2007).

(3) U osiguranju od odgovornosti prema trećim lici-ma koje je obavezno, osiguravač, takođe, snosi obavezu prema oštećenom licu, pod uslovom da ga je osiguranik namerno povredio.

Regresni zahtevi osiguravačaČlan 227

(1) Osiguravač ima pravo da postavi zahtev prema osiguraniku:

1. u slučajevima iz čl. 226, st. 3 za sve isplaćeno ošte-ćenom licu;

2. za kamatu plaćenu zbog docnje za period od dana nastanka osiguranog događaja do dana prijavljivanja okolnosti iz čl. 224, st. 1 od strane osiguranika ili do dana postavljanja direktnog odštetnog zahteva po čl. 224, st. 1, osim ako osiguranik ne ispuni svoje obaveze zbog razloga za koje ne snosi odgovornost.

3. U svakom slučaju se primenjuje čl. 226, st. 2, reče-nica druga za iznose ugovorenog samopridržaja.

SporazumČlan 228

(1) Ugovor između oštećenog lica i osiguranika, kao i priznanje odgovornosti osiguranika obavezuje osigu-ravača samo ako se saglasio sa tim.

(2) Smatra se da se osiguravač saglasio sa ugovorom zaključenim sa znanjem i saglasnošću pravnog zastu-pnika po čl. 224, st. 3.

Pravo osiguranikaČlan 229

Osiguranik ima pravo na osiguranu nadoknadu ako je obeštetio oštećeno lice.

GLAVA XXI

OSIGURANJE ŽIVOTA I NEZGODE

Predmet ugovora o osiguranjuČlan 230

(1) Ugovori o osiguranju života i o osiguranju od nezgode zaključuju se od događaja u vezi sa životom, zdravljem ili telesnim integritetom fi zičkog lica.

(2) Ugovor o osiguranju života može da pokriva ri-zik smrti ili slučaj doživljenja na određeno vreme ili da pruža mešovito pokriće.

(3) Ugovor o osiguranju života i o osiguranju od nezgode je ništav ako pokriva prouzrokovanje smrti maloletnog lica ili lica kojem je u potpunosti oduzeta poslovna sposobnost, kao i pokriće rizika abortusa ili rađanja mrtvog deteta. Osiguravač je dužan da vrati premiju osiguranja koju je naplatio u vezi sa primenom ugovora o osiguranju života ili o osiguranju od nezgode koje pokriva te rizike. Ako je lice koje zaključuje osi-guranje namerno prikrilo informaciju o licima iz prve rečenice, čiji život je predmet ugovora o osiguranju ži-vota ili osiguranja od nezgode, osiguravač ima pravo da odbije iznos troškova zaključenja ugovora o osiguranju od iznosa premije koja se vraća.

Penzijsko ili anuitetno osiguranjeArticle 230a (Sl. list Republike Bugarske, br. 97/2007)

(1) Ugovorom o penzijskom ili anuitetnom osigura-nju osiguravač se obavezuje da vrši doživotne ili vre-menski ograničene isplate na ime paušalne ili redovne premije osiguranja.

Bugarski Zakonik o osiguranju iz 2005. godine

1/2015

81 (2) Ugovori koji su komercijalne prirode i podra-zumevaju poslove sticanja stvarnih prava na nekretni-nama plaćanjem osigurane sume ili redovne isplate ili rente, zaključuju se po odredbama ovog Zakonika. U slučajevima iz prve rečenice ovog stava, smatra se da je prenos stvarnih prava prihvaćen plaćanjem premije osiguranja.

(3) Kod ugovora o penzijskom ili anuitetnom osigu-ranju iz st. 2 ovog člana, vrednost nekrentnine utvrđuju najmanje dva nezavisna procenitelja.

Penzijsko ili anuitetno osiguranje prilikom prenosa penzijskih prava iz penzijskih programa EU

(Naslov dopunjen, Sl. list Republike Bugarske, br. 60/2011, stupio na snagu 5. 8. 2011.)

Član 230b (Sl. list Republike Bugarske, br. 19/2010)

Posle završetka prenosa penzijskih prava po čl. 343c, st. 3, tač. 3 Zakona o socijalnom osiguranju, ugovorima o penzijskom ili anuitetnom osiguranju regulišu se:

1. doživotne mesečne isplate osiguraniku kada navr-ši 60 godina, a najkasnije sa 65 godina;

2. nemogućnost raskida ugovora pre navršenja go-dina iz tač. 1 ovog člana i posle početka doživotnih me-sečnih isplata;

3. isplate suma po ugovoru o osiguranju u korist na-slednika ili korisnika osiguranja posle smrti osiguranika.

Kolektivno osiguranjeČlan 231

(1) Jednim ugovorom o osiguranju života ili od nez-gode, mogu se osigurati dva ili više lica, odnosno njihov broj može biti određen ili odrediv. U tom slučaju, nije ne-ophodno da imena i adrese osiguranih lica budu navede-ni u ugovoru, ako su ona određena na drugi nedvosmi-slen način navođenjem njihovog određenog kvaliteta.

(2) Poslodavac može zaključiti kolektivno osigura-nje za osiguranike koji su njegovi zaposleni i / ili rad-nici čiji život, zdravlje i radna sposobnost su predmet osiguranja.

(3) Poslodavac iz st. 2 ovog člana ima obaveu da svo-jim radnicima i / ili zaposlenima dostavi potpunu infor-maciju koju je on primio od osiguravača o zaključenom ugovoru o osiguranju života ili nezgode i koju osigura-na lica treba da imaju radi ostvarivanja svojih prava po osnovu ugovoru o osiguranju.

Uzajamno osiguranjeČlan 232

(1) Ugovor o uzajamnom osiguranju mogu zaklju-čiti bračni drugovi, lica koja zajedno žive u stvarnoj

vanbračnoj zajednici, lica koja su u krvnom srodstvu i ortaci iz privrednog društva po čl. 357 Zakona o obli-gacijama i ugovorima, kao i ortaci iz ortačkog društva, društva sa organičenom odgovornošću ili akcionarskog drutšva.

(2) U slučaju razvoda bračnih drugova, uzajamno osiguranje se razdvaja. Navedeno pravilo se ne prime-njuje ako je ugovor zaključen u korist deteta rođenog u braku koji se razvodi.

(3) Posle prestanka društava iz st. 1 ovog člana, uza-jamno osiguranje se razdvaja.

(4) U slučaju prestanka odnosa između lica koja žive zajedno u stvarnoj vanbračnoj zajednici, može se zahte-vati razdvajanje osiguranja, osim ako je ugovor zaklju-čen u korist rođenog deteta prema kojem su navedena lica vršila roditeljska prava.

Osiguranje života ili nezgode trećeg licaČlan 233

(1) Osiguranik može da zaključi ugovor o osigura-nju života ili od nezgode čiji je predmet život, zdravlje ili telesni integritet trećeg lica. Taj ugovor je punovažan samo ako je zaključen uz izričitu, pismenu saglasnost trećeg lica.

(2) Lice čiji je život predmet ugovora koji se zaklju-čuje može otkazati ugovor jednostranom pismenom izjavom upućenom osiguravaču. Ako je ugovor bio na snazi najmanje dve godine, osiguravač je dužan da osi-guraniku isplati premijsku rezervu osiguranja.

(3) Ako osiguranik premine pre trećeg lica čiji je život, zdravlje ili telesni integritet osiguran, ugovor o osiguranju prestaje, osim ako nije drugačije ugovoreno.

(4) U slučauju iz st. 3 ovog člana, ako je ugovor o osi-guranju života bio na snazi najmanje dve godine, osi-guravač je dužan da plati naslednicima osiguranika ili trećem licu – korisniku premijsku rezervu osiguranja.

(5) Osiguravač nije dužan da isplati iznose po ugo-voru ako osiguranik namerno prouzrokuje osigurani događaj.

Osiguranje života i nezgode u korist trećeg licaČlan 234

(1) U trenutku zaključenja ugovora o osiguranju ži-vota ili osiguranju od nezgode, kao i tokom njegovog trajanja, osiguranik može odrediti treće lice – korisnika osiguranja.

(2) U vezi sa zaključenjem ugovora o osiguranju u korist trećeg lica, nije potrebna saglasnost tog lica. Ko-risnik osiguranja daje svoju izričitu, pismenu saglasnost kada je predmet ugovora po uslovima iz čl. 233 život, zdravlje ili telesni integritet trećeg lica, osim osigura-nika.

Bugarski Zakonik o osiguranju iz 2005. godine

1/2015

82 (3) Ako je ugovor o osiguranju zaključen u korist osiguranikove dece, korisnik osiguranja, takođe, će biti deca rođena posle zaključenja ugovora, osim ako dru-gačije nije ugovoreno.

(4) Ako je ugovor o osiguranju zaključen u korist bračnog druga osiguranika, prava iz osiguranja pri-padaju licu koje se venčalo sa osiguranikom od dana nastanka osiguranog događaja, osim ako nije drugačije ugovoreno.

(5) Ako postoji veći broj korisnika osiguranja, svi imaju ista prava osim ako nešto drugo nije ugovoreno.

(6) Ako treće lice – korisnik osiguranja, premine pre osiguranika a ugovorom nije određeno nijedno drugo lice kao korisnik osiguranja, osigurana suma se isplaću-je osiguraniku ili njegovim naslednicima.

(7) Treće lice – korisnik osiguranja, gubi svoja pra-va iz ugovora ako je namerno prouzrokovao osigurani događaj. Ako postoji veći broj korisnika osiguranja, deo osigurane sume korisnika osiguranja koji je namerno prouzrokovao osigurani događaj ravnomerno se deli na preostala lica, osim ako nešto drugo nije ugovoreno.

(8) U vezi sa hipotezom iz st. 7 ovog člana, ako nema naznačenih drugih korisnika osiguranja, osigurana suma se isplaćuje osiguraniku, odnosno njegovim na-slednicima.

(9) Ako po odštetnom zahtevu postavljenom od strane poverilaca osiguranika, ugovor o osiguranju bude poništen, treće lice – korisnik osiguranja snosi obavezu do iznosa naplaćene sume, ali najviše do izno-sa plaćene premije.

Pravo trećeg lica – korisnikaČlan 235

(1) Osigurana nadoknada ne spada u imovinu osi-guranika, čak i onda kada su navedeni naslednici kao korisnici osiguranja.

(2) Ako je korisnik osiguranja naslednik, ima pravo na osiguranu nadoknadu iako se odrekao nasledstva.

Plaćanje premijeČlan 236

(1) Ako osiguranik u osiguranju života ne plati neki deo tekuće premije ako je plaćanje ugovoreno u rata-ma, osiguravač nema pravo da zahteva plaćanje premije sudskim putem.

(2) Osiguravač ima dužnost da pismenim putem opomene osiguranika da plati tekuću premiju u roku koji ne može biti kraći od mesec dana od dana prijema obaveštenja.

(3) Ako tekuća premija ne bude plaćena u roku iz st. 2 ovog člana, osiguravač može da umanji osigura-nu sumu na iznos otkupne vrednosti ako je tekuća pre-mija iz ugovora o osiguranju plaćena za najmanje dve

godine. U suprotnom, osiguravač ima pravo da otkaže ugovor.

(4) Ako osigurani događaj nastane pre umanjenja osigurane sume ili otkaza ugovora po st. 3 ovog člana, smatraće se da je osigurana suma umanjena ili da je ugovor otkazan.

Pravo na jednostrani otkaz ugovoraČlan 237

(1) Fizičko lice koje je zaključilo ugovor o osigura-nju života sa periodom koji je duži od šest meseci, ima pravo na jednostrani otkaz ugovora u roku od 30 dana od dana kada je obavešten o zaključenju ugovora o osi-guranju.

(2) Lice iz st. 1 ovog člana vrši svoje pravo otkaza ugovora jednostranim pismenim obaveštenjem upuće-nim osiguravaču. Pod uslovom da nije došlo do osigu-ranog događaja, smatra se da je ugovor o osiguranju ot-kazan od dana obaveštavanja osiguravača, a osiguranik se oslobađa svojih obaveza uz pravo da primi plaćenu premiju osiguranja umanjenu za deo koji se odnosi na vreme tokom kojeg je osiguravač nosio rizik. Osigura-vač vraća deo premije u roku od trideset dana od dana prijema obaveštenja (Sl. list Republike Bugarske, br. 54/2006).

Osigurana sumaČlan 238

(1) Po nastanku osiguranog događaja ili po ispunje-nju uslova navedenih u ugovoru, osiguravač je dužan da plati osiguranu nadoknadu ili njen deo po ugovoru o osiguranju.

(2) Osigurana nadoknada se, takođe, plaća u slučaje-vima kada lice koje je prouzrokovalo štetu ima obavezu da obešteti osiguranika ili ako ga je već obeštetilo, kao i onda kada osiguranik primi isplatu po drugom ugovo-ru o osiguranju.

(3) Osiguravač vrši isplatu u roku od 15 dana od dana dobijanja dokaza zahtevanih za utvrđivanje osigu-ranog događaja i likvidiranje štete.

(4) Prilikom određivanja iznosa nadoknade za gu-bitak radne sposobnosti prouzrokovane osiguranim događajem, izuzev slučajeva gubitka udova ili drugih organa, osiguravač može predvideti rok neophodan za stabilizaciju radne nesposobnosti koji ne može biti duži od godine dana od dana nastanka osiguranog događaja. U takvom slučaju, prema uslovima iz čl. 3, osiguravač utvrđuje i plaća avans nadoknade koji ne može biti ma-nji od minimalne nesporne sume.

(5) Osigurana suma se isplaćuje osiguraniku ili tre-ćem licu – korisniku osiguranja.

(6) U slučaju smrti osiguranika, a ugovor o osigu-ranju nije bio zaključen u korist trećih lica, osigurana

Bugarski Zakonik o osiguranju iz 2005. godine

1/2015

83 suma se plaća naslednicima osiguranika, a ako oni ne postoje, licima koja su živela sa umrlim licem u zajed-ničkom domaćinstvu.

(7) U ugovorima o osiguranju života ili nezgode, osi-guravač koji je platio osiguranu sumu ne može stupiti u prava osiguranika prema licu koje je prouzrokovalo osigurani događaj.

Isključeni riziciČlan 239

(1) Ako nije drugačije ugovoreno, osiguravač se oslobađa obaveze po ugovoru o osiguranju ako:

1. osiguranik namerno izvrši samoubistvo pre isteka godine dana od dana zaključenja ugovora o osiguranju;

2. ranjavanje, povreda telesnog integriteta, gubitak radne sposobnosti ili smrt potiče od izvršenja krivičnog dela osiguranika;

3. je smrt nastala zbog izvršenja smrtne kazne sadr-žane u izvršenoj presudi;

4. je smrt nastala zbog rata ili vojnih operacija ili kao posledica terorističkih radnji.

(2) Ugovorne strane se mogu saglasiti i o drugim is-ključenim rizicima.

(3) Kod osiguranja života, u slučaju kada je tekuća premija plaćena za najmanje dve godine, osiguravač plaća naslednicima osiguranika ili drugim trećim lici-ma – korisnicima matematičku rezervu iz osiguranja.

Pravo na otkup. Pravo na zajamČlan 240

(1) Kod osiguranja života, na zahtev osiguranika, osiguravač je dužan da plati otkupnu vrednost po ugo-voru o osiguranju ako su protekle najmanje dve godine od početka perioda osiguranja, a sve premije su redov-no plaćane tokom navedenog perioda. Osiguravač pla-ća otkupnu vrednost u roku od 20 dana od dana pod-netog zahteva.

(2) Uslovi po kojima osiguranik može da zahteva plaćanje otkupne vrednosti, kao i otkupnu vrednost za svaku godinu trajanja ugovora navode se u ugovoru o osiguranju.

(3) Ako je ugovor o osiguranju zaključen i korisnik osiguranja naveden, a navedeno lice izjavi da prihvata klauzula u svoju korist, korisnik osiguranja ima pravo da primi isplatu otkupne vrednosti.

(4) Osiguravač može odobriti kredit osiguraniku do visine otkupne vrednosti osiguranja. Uslovi i postupak odobrenja, rate i kamata po kreditu određuju se ugo-vorom o osiguranju. Ako je osigurani događaj nastao u trenutku kada kredit nije vraćen, ugovor ostaje na snazi uz umanjenu osiguranu nadoknadu.

Osiguranje života povezano sa investicionom jedinicom

Član 241U vezi sa osiguranjem vezanim za investicionu je-

dinicu, osiguranik snosi investicioni rizik matematičke rezerve u imovini koju izabere, osim ako nije drugačije ugovoreno.

Trajno zdravstveno osiguranjeČlan 241a (Sl. list Republike Bugarske, br. 60/2012,

stupio na snagu 7. 8. 2012.)(1) Potpisivanjem ugovora za trajno zdravstveno

osiguranje, osiguravač preuzima obavezu da vrši redov-ne isplate u korist osiguranika radi naknade izgublje-nog prihoda usled nezgode ili bolesti.

(2) Nadoknada po ugovorima o trajnom zdravstve-nom osiguranju plaća se sve do potpunog oporavka osi-guranika ili dok ne ostvari pravo na penziju po osnovu dužine staža osiguranja i starosti.

Pokriće zdravstvenih rizika po dopunskom osiguranjuČlan 241b (Sl. list Republike Bugarske,

br. 60/2012, stupio na snagu 7. 8. 2012.)

(1) Dopunsko osiguranje prema Odeljku I Aneksa br. 1 sprovodi se radi pružanja dodatnog pokrića koje dopunjuje drugo osiguranje po istom odeljku.

(2) Radi pokrića zdravstvenih rizika po dopunskom osiguranju, osiguravač ima obavezu da izvrši jedno-kratnu isplatu ili da vrši redovne isplate u skladu sa uslovima ugovora.

Osiguranje jemstvaČlan 242

(1) Ako je osiguranje života ili osiguranje od nez-gode zaključeno u korist poverioca radi obezbeđenja odgovornosti fi zičkog lica, to lice ima pravo da postavi odštetni zahtev osiguravaču ako nije ugovorna strana iz ugovora o osiguranju a isplatilo je štetu posle nastanka osiguranog događaja. Isto pravo imaju i sva treća lica koja su na osnovu zakona platila nastalu štetu.

(2) Osiguravač može istaći sve prigovore koje ima iz ugovora o osiguranju.

(3) (Prestao da važi, Sl. list Republike Bugarske, br. 97/2007).

Davanje informacijaČlan 243

(1) Pre zaključenja ugovora o osiguranju života ili osiguranja od nezgode, kao i tokom trajanja ugovora, osiguravač ima pravo na detaljnu i preciznu informaci-

Bugarski Zakonik o osiguranju iz 2005. godine

1/2015

84 ju o starosti, polu i zdravstvenom statusu lica čiji život, zdravlje ili telesni integritet su predmet osiguranja.

(2) Posle nastanka osiguranog događaja, osiguravač ima pravo na pristup kompletnoj medicinskoj doku-mentaciji u vezi sa zdravstvenim statusom lica čiji život je bio osiguran i da zahteva gorenavedenu informaciju od svih lica kod kojih se nalaze te informacije.

GLAVA XXII

MERODAVNO PRAVO ZA UGOVOR O OSIGURANJU NA TERITORIJI EVROPSKE UNIJE

I EVROPSKOG EKONOMSKOG PROSTORA

Merodavno pravo za ugovor o imovinskom osiguranjuČlan 244

(1) Merodavno pravo za ugovor o imovinskom osi-guranju kojim se pokrivaju rizici na teritoriji država članica, određuje se na sledeći način:

1. ako se rizik nalazi na teritoriji Republike Bugar-ske a osiguranik ima prebivalište ili sedište na teritori-ji Republike Bugarske, merodavno je pravo Republike Bugarske;

2. ako se rizik nalazi na teritoriji Republike Bugarske a osiguranik nema prebivalište ili sedište na teritoriji Republike Bugarske, ugovorne strane mogu izabrati da merodavno pravo za ugovor bude pravo Republike Bu-garske ili pravo države članice u kojoj osiguranik ima prebivalište ili sedište. Ugovorne strane, takođe, mogu izabrati merodavno pravo u skladu sa prvom rečeni-com u slučaju kada se rizik nalazi u drugoj državi čla-nici a osiguranik ima prebivalište ili sedište na teritoriji Republike Bugarske;

3. ako osiguranik obavlja neku delatnost ili se bavi slobodnom profesijom, a ugovor pokriva dva ili više ri-zika u vezi sa njegovom delatnošću ili zanimanjem i ri-zik se nalazi na teritoriji Republike Bugarske i u jednoj ili više država članica, ugovorne strane mogu izabrati merodavno pravo države članice gde se nalazi rizik ili pravo države članice gde osiguranik ima prebivalište ili sedište;

4. ako relevantna država iz st. 2 i 3 ovog člana propi-suje veću slobodu izbora merodavnog prava za ugovor, ugovorne strane mogu izabrati merodavno pravo druge države u skladu sa propisanom mogućnošću izbora;

5. ako su osigurani rizici ograničeni na osigurane događaje koji mogu nastati u nekoj drugoj državi člani-ci od država članica iz st. 1, 2 ili 3 ovog člana, ugovorne strane mogu izabrati da merodavno pravo za ugovor bude pravo države članice gde se desio osigurani do-gađaj;

6. ako ugovor o osiguranju pokriva velike rizike, ugovorne strane mogu slobodno da izaberu merodavno pravo za taj ugovor.

(2) U vezi sa hipotezom iz st. 1, tačka 6 ovog člana, činjenica da su ugovorne strane izabrale merodavno pravo druge države a ne pravo Republike Bugarske ne utiče na primenu imperativnih normi prava Republi-ke Bugarske u slučajevima u kojima svi drugi elementi ugovora o osiguranju imaju veze jedino sa Republikom Bugarskom u trenutku izbora merodavnog prava.

(3) Izbor merodavnog prava za ugovor o osiguranju mora da bude izričit i da jasno proizlazi iz ugovornih klauzula. Ako uslov iz prve rečenice ovog stava nije is-punjen, merodavno pravo biće pravo ove države članice po st. 1 ovog člana sa kojim je ugovor u najbližoj vezi.

(4) Ako se deo ugovora o osiguranju može izdvojiti od ostalih klauzula i ako je taj deo u najbližoj vezi sa nekom drugom državom članicom od onih država iz st. 1 ovog člana, pravo te druge države članice se može pri-meniti od trenutka zaključenja ugovora. Pretpostavlja se da je ugovor o osiguranju u najbližoj vezi sa državom članicom u kojoj se nalazi rizik.

(5) Ako se određena država sastoji iz nekoliko teri-torijalnih jedinica, od kojih svaka ima sopstvene pro-pise o ugovorima, svaka teritorijalna jedinica se smatra državom u trenutku izbora merodavnog prava u skladu sa odredbama ove glave.

(6) Odredbe ove glave ne odnose se na primenu im-perativnih propisa Republike Bugarske po kojima se rešava neki slučaj, bez obzira na to koje je merodavno pravo za ugovor o osiguranju.

(7) Ukoliko pravo Republike Bugarske propisuje pri-menu imperativnih propisa države članice gde se nala-zi rizik ili države članice čije pravo propisuje obavezu osiguranja, u skladu sa pravom tih država članica, pri-menjuju se relevantni imperativni propisi bez obzira na merodavno pravo za ugovor.

(8) Ako ugovor o osiguranju pokriva rizike koji se nalaze u više država članica, radi primene st. 6 i 7 ovog člana, smatraće se da postoji nekoliko ugovora o osigu-ranju koji su u najbližoj vezi samo sa jednom državom članicom.

Merodavno pravo za ugovor o obaveznom osiguranjuČlan 245

(1) Pravo Republike Bugarske se primenjuje na oba-vezna osiguranja regulisana bugarskim zakonima.

(2) U slučaju sukoba između bugarskog prava kojim je regulisano obavezno osiguranje i prava neke države članice gde se nalazi rizik, primenjuje se bugarsko pra-vo.

(3) U slučaju kada se ugovor o obaveznom osigura-nju sastoji iz pokrića rizika u dve ili vše država članica,

Bugarski Zakonik o osiguranju iz 2005. godine

1/2015

85 od kojih je najmanje za jedan rizik propisano obavezno osiguranje, primenjuje se čl. 244, st. 8 ovog zakona.

Merodavno pravo za ugovor o osiguranju života i nezgode

Član 246Merodavno pravo za ugovor o osiguranju života i

nezgode određuje se na sledeći način:1. ako se rizik nalazi na teritoriji Republike Bugar-

ske, primenjuje se bugarsko pravo, a ako se rizik nala-zi u nekoj državi članici, primenjuje se pravo te države članice;

2. ako je ugovorna strana državljanin Republike Bu-garske sa prebivalištem u nekoj državi članici, ugovorne strane mogu izabrati da merodavno pravo bude pravo Republike Bugarske. Ako je ugovorna strana državlja-nin neke države članice sa sedištem u Republici Bugar-skoj, ugovorne strane mogu se odlučiti da merodavno pravo bude pravo te države članice;

3. ako se određena država sastoji iz nekoliko terito-rijalnih jedinica, od kojih svaka ima sopstvene propise o ugovorima, svaka teritorijalna jedinica se smatra dr-žavom u trenutku izbora merodavnog prava u skladu sa odredbama ove glave.

4. Odredbe ove glave ne odnose se na primenu im-perativnih propisa Republike Bugarske po kojima se rešava neki slučaj.

5. Ukoliko pravo Republike Bugarske propisuje pri-menu imperativnih propisa države članice gde se nala-zi rizik ili države članice čije pravo propisuje obavezu osiguranja, u skladu sa pravom tih država članica, pri-menjuju se relevantni imperativni propisi bez obzira na merodavno pravo ugovora.

Javni poredakČlan 247

Zaključenje ugovora o osiguranju po odredbama ove Glave dozvoljeno je ako nije u suprotnosti sa bugar-skim javnim poretkom.

Primena Zakonika o međunarodnom privatnom pravuČlan 248

Ako nije drugačije regulisano ovom Glavom, na ugovore o osiguranju zaključene na teritoriji Evropske unije i Evropskog ekonomskog prostora primenjuju se odredbe Zakonika o međunarodnom privatnom pravu.

Preveo: prof. dr Slobodan Jovanović,e-mail: nsbob@sezampro.rs

Bugarski Zakonik o osiguranju iz 2005. godine

1/2015

86

Poštovanje etike objavljivanja i sprečavanje zloupo-trebe objavljivanja su odgovornost i obaveza svakog au-tora, recenzenta, urednika i izdavača.

Časopis Evropska revija za pravo osiguranja objavljuje Izjavu o etici objavljivanja i zloupotrebi objavljivanja naučnih i stručnih radova. Pomenuta Izjava sastavljena je u skladu sa standardima Komiteta o etici objavljivanja (Committee on Publications Eth-ics: COPE). Redakcija časopisa i Udruženje za pravo osiguranja Srbije, kao izdavač Evropske revije za pravo osiguranja, obavezuju se da poštuju etiku objavljivan-ja i sprečavaju zloupotrebe u objavljivanju naučnih i stručnih radova. Istovremeno, poštovanje etike obja-vljivanja obaveza je svakog autora. Niko ne može biti izuzet od ove obaveze.

A) U oblasti objavljivanja i autorstva, svaki članak objavljen u časopisu Evropska revija za pravo osiguranja mora da sadrži spisak literature, naveden u posebnom odeljku na kraju članka, i instituciju koja je fi nansijski pomogla sprovedeno istraživanje u članku, ukoliko postoji takva institucija. Osim toga, mora postojati saglasnost za objavljivanje članka od strane institucije koja je fi nansijski pomogla istraživanje objavljeno u članku. Članak ne sme biti plagijat, niti sme sadržati krivotvorene podatke. Časopis ne prihvata ranije obja-vljene članke. Zabranjeno je ponovo objavljivanje istih istraživanja. Časopis Evropska revija za pravo osiguran-ja, prijavljen je kod Centra za evaluaciju u obrazovanju i nauci (CEON). Preko sistema ASEESTANT dostav-ljeni radovi biće proveravani preko servisa CrossCheck, odnosno iTh enticate i dobijaće DOI (Digital Object Identifi er) brojeve.

B) Odgovornost autora:Svi autori navedeni u članku moraju dati značajan

intelektualni doprinos istraživanju, odnosno pisanju rada. Da bi neko imao status autora nije dovoljno da je samo učestvovao u prikupljanju podataka, pružao pomoć u tehničkoj obradi podataka, odnosno tek-sta ili je samo prevodio tekst. Biti autor znači: aktivno učestvovati u osmišljavanju sadržaja članka, njegove strukture, metodologije izrade članka; pisati članak, vršiti izmene i prepravke u tekstu; odobriti konačnu verziju teksta.

Autori su u obavezi da potpišu izjavu da su sva istraživanja u članku originalna, da je rad u potpunosti samostalno napisan uz naznaku punog naziva izvora drugih autora koji su korišćeni u radu i da navedeni rad

u celosti ili neki njegov deo nije ranije objavljivan. Au-tori treba da potvrde da rukopis podnet na recenziranje nije u postupku recenziranja niti je prihvaćen za objav-ljivanje u drugom časopisu. Autori treba da potvrde da su svi podaci navedeni u članku istiniti i autentični, i da, u slučaju potrebe, na zahtev recenzenata i Redakcije časopisa, isprave greške, odnosno opozovu članak.

Autori moraju da uklone sve informacije iz članka na osnovu kojih bi recenzenti mogli da ih identifi kuju. Zato je neophodno da u članku i citatima govore o sebi u trećem licu.

C) Odgovornost recenzenata:Kroz objektivno i blagovremeno recenziranje pod-

netih rukopisa, recenzenti treba da doprinesu i po-mognu poboljšanju kvaliteta članka. Na sajtu časopisa nalazi se poseban deo namenjen recenzentima u kome je detaljnije opisano koje su obaveze recenzenata. U časopisu Evropska revija za pravo osiguranja primen-juje se dvostruko anonimno recenziranje. Recen-zenti ne smeju biti u sukobu interesa sa sprovedenim istraživanjem, autorima članka, odnosno sa fi nansi-jerima istraživanja. Od recenzenata se očekuje da upo-zore urednika na bilo koji objavljeni članak, odnosno dostavljeni članak koji je suštinski sličan članku koji je u postupku recenziranja. U toku recenziranja članka, recenzenti treba autoru da ukažu na relevantan objav-ljen rad koji u rukopisu nije citiran, a koji je od značaja za temu koja se u članku obrađuje. Recenzirani članci treba da budu tretirani kao poverljivi. Rukopisi ne sme-ju biti zadržani, niti kopirani.

D) Odgovornost urednika:U obavljanju svojih dužnosti urednik mora da de-

luje objektivno, pošteno i ne sme da diskriminiše autore po bilo kom osnovu. Urednik ima pravo da dostavljeni članak odbije, odnosno prihvati. U odabiru radova, urednik se mora rukovoditi kvalitetom, originalnošću, naučnim značajem radova (unapređenjem naučnih znanja), primenljivošću rezultata istraživanja u rešavanju problema iz prakse, atraktivnošću teme za čitaoce, jasnoćom teksta.

Urednik ne sme da bude u sukobu interesa sa autori-ma članaka koje odbacuje, odnosno prihvata. Članak se prihvata kada je osnovano sigurno: da nije plagijat; da nije prethodno objavljen u potpunosti, odnosno njegov veći deo; kada ne sadrži krivotvorene podatke. Kada se utvrde krupne materijalne greške, urednik objavljuje

Izjava o etici objavljivanja i zloupotrebi objavljivanja

1/2015

87 ispravku ili opoziv članka. Urednik je odgovoran za očuvanje anonimnosti recenzenata. U slučaju prigovo-ra istaknutih od strane autora čiji je rad odbijen, odnos-no od strane trećih lica, a koji se odnose na povredu etike objavljivanja članaka ili prigovora zbog konfl ikta interesa, urednik i Redakcija časopisa Evropska revija za pravo osiguranja, sprovešće postupak za utvrđivanje osnovanosti prigovora i razmatranje prigovora. Uko-liko urednik, odnosno recenzenti istaknu prigovore, autorima treba pružiti mogućnost da odgovore na sve prigovore urednika, odnosno recenzenata.

Urednik ima pravo da objavi rad u časopisu Evrop-ska revija za pravo osiguranja, s tim što ne sme da ot-krije svoj identitet recenzentima.

E) Odgovornost izdavača:Udruženje za pravo osiguranja Srbije, kao izdavač

Evropske revije za pravo osiguranja, obavezuje se da čuva reputaciju (ugled) časopisa nastojeći da objavljuje kvalitetne radove, originalne naučne i stručne radove. Kada je to potrebno, članci koji nisu napisani u skladu sa etikom objavljivanja, biće povučeni. Ispravke će biti učinjene u što kraćem roku.

Izdavač se obavezuje na dobru komunikaciju sa uredništvom, autorima i recenzentima.

F) Posebna pitanja etike objavljivanja:Etika objavljivanja i sprečavanje zloupotreba objav-

ljivanja u časopisu Evropska revija za pravo osiguranja podrazumeva:

• Vršenje konstantnog praćenja poštovanja svih pre-thodno navedenih standarda u cilju poštovanja dobre prakse i etike objavljivanja;

• Nastojanje Redakcije i izdavača časopisa da se zadovolje interesi čitaoca i autora;

• Konstantno poboljšanje kvaliteta objavljenih članaka;

• Slobodu izražavanja, odnosno pisanja;• Ukoliko je to neophodno, primenu postupka

opoziva članaka, objavljivanje ispravki, objašnjenja i izvinjenja;

• Vođenje uredne evidencije prispelih radova, recen-zija i potpisanih autorskih izjava o originalnosti rada od strane Redakcije časopisa;

• Nastojanje časopisa da očuva integritet akademske evidencije;

• U slučaju sumnje u tačnost podataka, istraživanja i rezultata, traženje objašnjenja i potrebnih ispravki od autora;

• Sprečavanje objavljivanja plagijata i krivotvorenih podataka.

Izjava o etici objavljivanja i zloupotrebi objavljivanja

1/2015

88

Respecting publication ethics and the prevention of publication malpractice is the responsibility of each individual author, reviewer, editor and publisher.

The journal European Insurance Law Review publishes Publication Ethics and Malpractice Statement of scientific papers. This Statement is written according to Committee on Publications Ethics standards (COPE). Th e journal’s Editorial Board and Insurance Law Association of Serbia, as publisher of the European Insurance Law Review, are obliged to respect publication ethics and to prevent publication malpractice. In the same time, respecting of publication ethics is obligation of each author. No one can be exempted from this obligation.

A) In the area of publishing and authorship, each published article in the European Insurance Law Review should contain the list of references, listed in separate section at the end of the article, and the institution which has fi nancially supported the research carried out, if exists. Also, there must be consent for the publication of an article by the institution which has fi nancially supported the research in the article. Th e article must not be a plagiarism, and must not contain fraudulent data, either. Th e journal does not accept previous published articles. It is also forbidden to publish the same research. Th e European Insurance Law Review has registered to the CEES (Center for Evaluation in Education and Science). Th rough the system ASEESTANT articles will be checked through service CrossCheck, that is iTh enticate. Articles will get DOI numbers (Digital Object Identifi er).

B) Author’s responsibilities:All authors must significantly intellectually

contribute to the research. Having assisted in the collection of data or participated in a technical processing of data or text, or just translating the text are not in and of themselves suffi cient criteria for listing as an author. Being listed as an author requires the fulfi llment of the following requirements: actively participate in the conception and drafting of the article, its structure and its methodology; participate in writing article; making changes and corrections; having approved the fi nal version to be published.

Authors are obliged to sign a statement that all the research in the submitted manuscript is original, that article is written completely independently, indicating the full name of the source of other authors that were

used in the article, and neither the entire work, nor any of its parts have been previously published. Th e authors confi rm that the article has not been submitted to peeer review, nor is in the process of peer reviewing, nor has been accepted for publishing in another journal. Th e author(s) confi rms that the research in their work is original, and that all the data given in the article are real and authentic. If it necessary, the article can be recalled, and errors corrected.

Th e author should remove from the text all the details that could identify him or her as the author. In the text and quotations, the author should refer to himself or herself in the third person.

Th e European Insurance Law Review expects from the authors to declare any commercial association that may represent a confl ict of interest as regards the article submitted.

C) Peer review / responsibility for the reviewers:Th rough an objective and timely review of the

submitted articles, reviewers should contribute to the decision-making process and help improve the quality of the published article. At the website of the European Insurance Law Review is a special section for reviewers which is described in more detail what the obligations of reviewers. All manuscripts submitted to the European Insurance Law Review applies double-blind peer review. Reviewers must not have any confl ict of interest with respect to the research, the authors and/or the research funders. Reviewers are expected to warn the editor of any published or submitted article essentially similar to the manuscript being reviewed. Reviewers should point out the relevant published article which is not cited in the manuscript, and which is important for topic of the article. Reviewed articles should be treated confi dentially. Manuscripts must not be retained, or copied, either.

D) Editorial responsibilities:Th e editor is expected to act in a objective and fair

way in the performing of his or her expected duties, not discriminating authors on any grounds. Th e editor has complete responsibility and authority to reject or accept an article. In selecting the papers, the editor must be guided by the quality, attractiveness topics to readers and the clarity of the text.

Th e editor should have no confl ict of interest with respect to articles that rejects or accepts. An article

Publication Ethics and Malpractice Statement

1/2015

89 is accepted when it is reasonably certain: that it’s not plagiarism; if it were not previously published in full, or part of it; when it does not contain fraudulent data. Once errors have been found, the editor promotes publication of correction or retraction. Th e editor is responsible for preserving the anonymity of reviewers. In the event of complaints by authors whose work is rejected, or by third parties, which are related to the violation of publication ethics or complaints for confl ict of interest, editor and Editorial Board of the European Insurance Law Review, should conduct the procedures to determine the merits and consideration of the complaints. In the event of complaints by the editor and the reviewers, the authors should be given an opportunity to respond to any complaint.

Th e editor has the right to publish a paper in the European Insurance Law Review, but he or she must not reveal his identity to reviewers.

E) Publisher’s responsibilities:Insurance Law Association of Serbia, as the

publisher of the European Insurance Law Review, obliged to protect reputation of the journal by only publishing articles of the highest quality and scientifi c relevance in a timely and responsible manner. When it necessary, publisher will retract articles that not contain ethical standards or that are misleading. Publisher is

obliged on good communication with Editorial Board, authors and reviewers.

F) Publishing ethics issues:Publication ethics and the prevention of publication

malpractice in the European Insurance Law Review means:

• Constant monitoring of compliance with all of the above standards in order to respect the publication ethics.

• Trying Editorial Board and the publisher to meet the interests of readers and authors.

• Constantly improving the quality of published articles.

• Freedom of expression and writing.• If necessary, apply the standard procedure of

articles retraction, publish corrections, clarifi cations and apologies.

• Accurate records of submitted papers, reviewers’ reports and signed statement on the originality of the work by the Editorial Board of the journal.

• Maintain the integrity of the academic record.• If there doubt in the accuracy of the data or research

results, it must be immediately sought explanation and necessary corrections from the authors.

• Prevent plagiarisms and fraudulent data from being published.

Publication Ethics and Malpractice Statement

1/2015

90

Uslovi koje rad treba da ispunjava Rad se recenzira i prihvata za objavljivanje pod sle-

dećim uslovima:• Da je originalan;• Da se prvi put dostavlja na recenziju za objavljiva-

nje u Evropskoj reviji za pravo osiguranja;• Da njegovo objavljivanje ne razmatra neki drugi

izdavač;• Da nije u celini ili nekim delom već objavljen;• Da nije već prihvaćen za objavljivanje kod nekog

drugog izdavača;• Da neće biti objavljen u nekom drugom časopisu

sve dok ne bude doneta odluka o njegovom objavljiva-nju u Evropskoj reviji za pravo osiguranja.

Svi radovi podležu dvostrukoj anonimnoj recenziji.Autori svoje radove treba da šalju Redakciji časopi-

sa, odnosno glavnom i odgovornom uredniku, Jasmini Labudović Stanković, na e-mail: jlabudovic@sbb.rs i/ili prof. Pjerpaolu Maranu (Pierpaolo Marano), zame-niku glavnog urednika, na e-mail: Pierpaolo.Marano@unicatt.it. Radovi se mogu dostaviti na srpskom, engle-skom i nemačkom jeziku. Uz rad treba dostaviti potpi-sanu i skeniranu autorsku izjavu koja se nalazi na sajtu www.erevija.org.

Format Članak ne sme da bude duži od 12 strana, sve mar-

gine – 2,54 cm, format strane – A4, prored – „1”. Auto-ri treba da koriste Times New Roman, vode računa o abecednom redosledu citiranja, strane reči i fraze pišu kurzivom (italic).

Naslov ra daNaslov treba da odražava temu rada. U interesu je

časopisa i autora da se koriste reči koje su adekvatne za indeksaciju i pretraživanje. Naslov ne treba da bude duži od 10 reči. Treba da bude centriran, ispisan veli-kim slovima (Font 14, bold). Podnaslovi treba da budu centrirani, ispisani velikim slovima (Font 12), označeni arapskim brojevima. Sledeći podnaslovi pišu se malim slovima po abecednom redosledu: a), b), c), d).

Primer:OSIGURANJ E ODGOVORNOSTI BROKERA1. UVOD2. DEFINICIJA OSIGURANJA PROFESIONALNE

ODGOVORNOSTI 2.1. Građanska odgovornost bro-kera osiguranja 2.1.1 Analiza a) Uporedno pravo

Apstrakt, Zaključak i Summary

Na početku, a posle naslova rada, treba da se nala-zi apstrakt koji ne sadrži više od 20 redova. Treba da bude kucan običnim slovima (bez bolda i kurziva), bez podvlačenja i citata. Naslov „Apstrakt” treba da bude centriran.

Apstrakt treba da ima između 100 i 250 reči i da se nalazi posle zaglavlja (autorovog imena, naslova), a pre ključnih reči iza kojih sledi tekst rada. Apstrakt mora da bude jasan i da ukratko informiše čitaoca o sadržini rada. Naročito treba voditi računa o tome da apstrakt sadrži: cilj istraživanja, korišćene metode, rezultate istraživanja i zaključak.

Zaključak se daje na kraju rada. Zaključak bi trebalo da bude u strukturisanoj formi i da iznosi do 1/10 duži-ne rada (duži od apstrakta).

Rad, na kraju, treba da sadrži rezime na engleskom jeziku – Summary, dužine do 2/3 strane.

Ključne re čiKljučne reči se daju posle apstrakta, a pre glavnog

teksta. Ključnih reči ne treba da bude više od 6. Red tre-ba da počne kurzivom, a zatim da se nastavi redovno kucanim rečima.

Ime autora Svoje ime i prezime, sa titulom „mr”, „dr” itd. ispred

imena, autor navodi pre apstrakta sa gornje leve strane, dok u fusnoti označenoj „*” u Superscriptu navodi na-ziv institucije u kojoj je zaposlen, kao i e-mail adresu.

Primer: Doc. dr Slavko Đorđević* U fusnoti:Univerzitet u Kragujevcu, Pravni fakultet, Kraguje-

vac, e-mail: slavko.djordjevic77@gmail.comTabeleZa tabele važe ista tehnička uputstva kao i za tekst,

sačinjavaju se u MS Wordu ili Excelu, označavaju red-nim arapskim brojevima sa gornje strane tabele. Sva-ka tabela mora da ima naslov na gornjoj strani tabele i treba da bude postavljena što bliže tekstu na koji se odnosi.

FusnoteFu snote treba navoditi ispod teksta na svakoj stra-

ni na koju se odnose. Molimo autore da nastoje da sva dodatna pojašnjenja i detalje najvećim delom umetnu u kontekst izlaganja u samom tekstu, a što manji deo ostave za fusnote.

U putstvo za autore članaka u Evropskoj reviji za pravo osiguranja

1/2015

91 LiteraturaLiteraturu koja je korišćena u pisanju rada navesti

kao posebnu sekciju na kraju rada, iza rezimea na eng-leskom jeziku (APA Style). Literaturu poređati po abe-cednom redu prema prezimenu autora. Ako je isti autor citiran više puta, literaturu navesti po godini izdanja, počevši od najnovije. Na kraju svake reference navesti DOI broj, ukoliko postoji.

Primer: Croly, C., Jeff eries, I. (2012). Pitanja u vezi sa istovetnošću isplate u reosiguranju prema engles-kom pravu, uz komparativni pregled pravnih sistema Nemačke i SAD, Revija za pravo osiguranja, 11(1), 6–16.

Jensen, C. M., Meckling, H. W. (1976). Th eory of the Firm: Managerial Behavior, Agency Costs and Owner-ship Structure, Journal of Financial Economics, 3(4), 305–360.

Giovannini Group. (2001). Cross-Border Clea-ring and Settlement Arrangements in the EU, Brusse-ls, dostupno na: http://ec.europa.eu/internal_mar-ket/financial-markets/docs/first_giovannini_en.pdf, 21.10.2008.

Mehr, R., Osler, R. (1961). Modern Life Insurance – a textbook of income insurance, New York: Th e Macmillan Company.

Rorbah, V. (2013). Značaj interkulturalne kompen-tencije u osiguranju, u: Marano, P., Jovanović, S., Labu-

dović Stanković, J. (urednici): Pravo osiguranja Srbije u tranziciji ka evropskom (EU) pravu osiguranja (99–111). Beograd: Udruženje za pravo osiguranja Srbije.

Žarković, N. (2011). Životna osiguranja, Novi Sad: Skonto.

Zakon o osiguranju, Službeni glasnik RS. br. 125/2004.

Pravila citira njaCitiranje knjiga, članaka, radova u zbornicima, treba

vršiti u tekstu rada i to u skladu sa sledećim pravilima:a) U zagradi navesti (prezime autora, godinu

objavljenog rada, stranu).Primer: (Žarković, 2011, 157)b) Ukoliko knjiga, odnosno članak ima više autora,

prezimena autora odvojiti zarezom, zatim navesti go-dinu i stranu.

Primer: (Mehr, Osler, 1961, 243)c) Ukoliko se u radu navodi više radova istog autora

u istoj godini, pored godine dodati slovo (a, b, c).Primer: (Slavnić, Jovanović, 2008a, 26) (Slavnić, Jovanović, 2008b, 20)d) Prilikom citiranja propisa navesti pun naziv, go-

dinu usvajanja zakona i član.Primer: (Zakon o osiguranju, 2004, čl. 15)

U putstvo za autore članaka u Evropskoj reviji za pravo osiguranja

1/2015

92

Conditions of submissionManuscripts are reviewed with the understanding

that they:• are original;• are not under consideration by any other publisher;• have not been previously published in whole or in

part;• have not been previously accepted for publication;• have not been previously reviewed by European

Insurance Law Review;• will not be submitted elsewhere until a decision

is reached regarding their publication in European Insurance Law Review.

All works are subject to a double-blind review.Author should send article to the Editorial Board

by electronic mail at: Jasmina Labudovic Stankovic, Editor, e-mail: jlabudovic@sbb.rs and/or Prof. Pierpaolo Marano, Associate Editor, e-mail: Pierpaolo.Marano@unicatt.it. Articles may be written in Serbian, English or German. All the articles should be submitted with accompanying signed and scanned statement on originality of the work, that can be found at www.erevija.org.

Th e author alone is responsible for the claims made in the article. Texts which fail to meet the standards of academic publication in terms of content, methodological coherence, bibliographical support or presentation and structure will not be sent out for external review. In such cases, the Editorial Board will contact the author(s) to supply a reasoned explanation for the decision taken.

FormatArticle must not be longer than 12 pages, 2.54 cm

(1) all margins, A4 page format, spacing “one”. Authors should use Times New Roman, take care of alphabet order when citing, write foreign words and phrases in italic.

Article TitleTitle should refl ect the article topic. It is in the

interest of the magazine and author to use words adequate for indexing and searching. Title should not have more than 10 words and abbreviations. Work title should take up central position, written in capital letters (Font 14, bold). Subtitles should be in the central position, in capital letters (Font 12) and numbered with

arabic numbers. Further subtitles are in small italic alphabet letters: a), b), c) d).

Example:BROKER LIABILITY INSURANCE1. INTRODUCTION 2. PROFESSIONAL

LIABILITY INSURANCE DEFINED 2.1. Civil liability of an insurance broker 2.1.1 Study a) Comparative law

Abstract, Conclusion and SummaryAt the beginning, aft er work title, article must

contain an abstract up to 20 lines. It should be typed in ordinary font, (no bold, no italic), without underlining and citation marks. Word “Abstract” should be in the page middle.

Abstract should have between 100 and 250 words and be situated between heading (title, author name etc.) and key words, followed by article text. Abstracts must be clear and briefl y inform the reader about the content of the work. Above all, abstracts should include: purpose of the research, the methods used, research results, and the conclusion.

Summary is given at the end of the article up to 2/3 of a page. It is desirable that the conclusion is in structured form. Conclusion length may be up to 1/10 of the article’s length (longer than abstract).

Key wordsKey words are given aft er an abstract, before the

main text. Number of key words may not be more than six. Line should start in italic, followed by ordinarily typed words.

Author nameAuthor indicates his/her title “LLM”, “PhD”, “LLD”

etc., name and surname aft er work title, but before an abstract on the left -hand side, while citing company’s or institution’s title of employment and place and e-mail in the footnote designated by “*” in Superscript.

Example: Assistant Professor Slavko Djordjevic, PhD*

In the footnote:University in Kragujevac, Faculty of Law,

Kragujevac, e-mail: slavko.djordjevic77@gmail.com

Style Sheet

1/2015

93 TablesTables are written same as text, produced in MS

Word or Excel, and desiganted by orderly arabic numbers on the top of the table. Each table must have title on the top of the table. Tables should take up place as closer as possible to the reference text.

FootnotesFootnotes should be given at the bottom of the page

they relate to. Please ensure that additional explanations and details are in the text rather than in a footnote.

ReferencesReferences used in the work should be stated as

a separate section at the end of the work, aft er the summary in English. Th e references should be listed in accordance with the APA Style. Th ey should be given alphabetically, by author’s last name. If one author is cited several times, the references should be stated by year of publication, starting with the most recent. Th e DOI number (if there is one), should be given aft er each reference.

Example: Croly, C., Jeff eries, I. (2012). Questions relating to follow the statements in reinsurance under English Law with comparative reference to the laws of Germany and the USA, Insurance Law Review, 11(1), 17–26.

Jensen, C. M., Meckling, H. W. (1976). Th eory of the Firm: Managerial Behavior, Agency Costs and Ownership Structure, Journal of Financial Economics, 3(4), 305–360.

Giovannini Group. (2001). Cross-Border Clearing and Settlement Arrangements in the EU, Brussels. Retrieved October, 10, 2008, from: http://ec.europa.eu/internal_market/financial-markets/docs/first_giovannini_en.pdf.

Mehr, R., Osler, R. (1961). Modern Life Insurance – a textbook of income insurance, New York: Th e Macmillan Company.

Rohrbach, W. (2013). Die Bedeutung der Interkulturellen kompetenz im Versicherungswesen, in: Marano, P., Jovanović, S., Labudović Stanković, J. (Eds.): Serbian insurance law in transition to European (EU) insurance law (112–126). Belgrad: Insurance Law Association of Serbia.

Žarković, N. (2011). Životna osiguranja, Novi Sad: Skonto.

Zakon o osiguranju, Službeni glasnik RS. No. 125/2004.

Citation rulesCiting boo ks, articles and conference papers should

be made in the text in accordance with the rules: a) In parentheses should be given (the author’s

surname, year of publication, and page).Example: (Žarković, 2011, 157)b) If there are several authors, surnames should be

separated by coma, ten shoud be given year and page.Example: (Mehr, Osler, 1961, 243)c) If there are several works by the same author

published the same year, provide further specifi cation using letters (a, b, c)

Example: (Slavnić, Jovanović, 2008a, 26) (Slavnić, Jovanović, 2008b, 20)(b) In citing regulations it is necessary to cite the

whole title, year of publication, abbreviation art. and the number of the article.

Example: (Insurance Law, 2004, art. 15)

Style Sheet

1/2015

94 Lista recenzenataBelanić dr Loris, Sveučilište u Rijeci, Pravni fakul-

tet, Republika HrvatskaCousy dr Herman, Univerzitet u Luvenu, Pravni fa-

kultet, Belgija (profesor emeritus)Dezsy dr Josef, Zapadnomađarski univerzitet u

Šopronu, Ekonomski fakultet, MađarskaDe Luka dr Nikola, Drugi Univerzitet Napulj, ItalijaDukić Mijatović dr Marijana, Univerzitet Privred-

na akademija, Pravni fakultet za privredu i pravosuđe, Republika Srbija

Đorđević dr Slavko, Univerzitet u Kragujevcu, Pravni fakultet, Republika Srbija

Hauser, dr Peter, Univerzitet „Johanes Kepler Linc”, Ekonomski fakultet Beč i Zapadnomađarski univerzitet u Šopronu, Austrija

Heiss dr Helmut, Univerzitet u Cirihu, Pravni fa-kultet, Švajcarska

Ivančević dr Katarina, Univerzitet „Union” Beo-grad, Pravni fakultet, Republika Srbija

Jovanović dr Slobodan, Univerzitet Privredna aka-demija, Pravni fakultet za privredu i pravosuđe, Repu-blika Srbija

Kullmann dr Jerome, Univerzitet Pariz-Dofi n, Pri-vatno pravo, Francuska

Labudović Stanković dr Jasmina, Univerzitet u Kragujevcu, Pravni fakultet, Republika Srbija

Marano dr Pierpaolo, Katolički univerzitet „Svetog Srca”, Fakultet za nauku bankarstva, fi nansija i osigura-nja, Italija

Merkin dr Robert, Univerzitet u Sautemptonu, Pravni fakultet, Velika Britanija

Noussia dr Kyriaki, Advokatska komora Atine, Grčka

Orlić dr Miodrag, Univerzitet u Beogradu, Pravni fakultet, Republika Srbija, (u penziji)

Pürner dr Stefan, Nemačka fondacija za međuna-rodnu pravnu saradnju (IRZ), Nemačka

Radišić dr Jakov, Univerzitet u Kragujevcu, Pravni fakultet, Republika Srbija, (u penziji)

Rokas dr Ioannis, Atinski univerzitet za ekonomiju i privredu, Departman za privredu i pravosuđe, Grčka

Rorbah dr Volfgang, Univerzitet u Beču, Ekonom-ski fakultet, Austrija, (u penziji)

Slavnić dr Jovan, Univerzitet u Novom Sadu, Eko-nomski fakultet, Republika Srbija, (u penziji)

Stamenković dr Lola, Jubmes banka, Republika Sr-bija

Šogorov dr Stevan, Univerzitet u Novom Sadu, Pravni fakultet, Republika Srbija

Šulejić dr Predrag, Univerzitet u Beogradu, Pravni fakultet, Republika Srbija, (u penziji)

Žarković dr Nebojša, Univerzitet „Megatrend” Be-ograd, Fakultet za poslovne studije Vršac, Republika Srbija

Živojinović dr Dragica, Univerzitet u Kragujevcu, Pravni fakultet, Republika Srbija

1/2015

95

Belanic Loris, PhD, University Rijeka, Faculty of Law, Croatia

Cousy Herman, LLD, KU Leuven – Universiteit, Fa-culteit Rechtsgeleerdheid, Belgium

Dezsy Josef, PhD, West-Ungarishen Universität So-pron, Wirtschaft swissen Fakultät, Hungary

De Luca Nicola, PhD, Second University Naples, Italy

Dukic Mijatovic Marijana, PhD, University Busine-ss Academy, Faculty of Law, Serbia

Djordjevic Slavko, PhD, University of Kragujevac, Faculty of Law, Serbia

Hauser Peter, PhD, Universitä t Johannes Kepler Linc, Wirtschaft suniversitä t Wien and West-Ungarishen Universität Sopron, Austria

Heiss Helmut, LLD, Universitä t Z ürich, Rechtswissenschaft liche Fakultät, Switzerland

Ivancevic Katarina, LLD, University „Union” Belgrad, Faculty of Law, Serbia

Jovanovic Slobodan, PhD, University Business Aca-demy, Faculty of Law, Serbia

Kullmann Jerome, LLD, Université Paris-Dauphine, Droit privé, France

Labudovic Stankovic Jasmina, PhD, University of Kragujevac, Faculty of Law, Serbia

Marano Pierpaolo, PhD, Università Cattolica del Sacro Cuore – Milano, Facoltà di Scienze bancarie, fi -nanziarie e assicurative, Italy

Merkin Robert, LLD, University of Southampton, Southampton Law School, UK

Noussia Kyriaki, LLD, Athens Bar Association, Greece

Orlic Miodrag, LLD, University of Belgrade, Faculty of Law, Serbia, (ret.)

Pürner Stefan, LLD, Deutsche stift ung fur Internati-onale Rechtliche Zusammenarbeit, Deutschland

Radisic Jakov, PhD, University of Kragujevac, Fa-culty of Law, Serbia, (ret.)

Rokas Ioannis, LLD, Οικονομικό Πανεπιστήμιο Αθηνών, Τμήμα Οργάνωσης και Διοίκησης Επιχειρήσεων (Athens University of Economics and Business, Business Administration Department), Greece

Rohrbach Wolfgang, PhD, State University of Vi-enna, Faculty of Economics, Austria, (ret.)

Slavnic Jovan, LLD, University of Novi Sad, Faculty of Economics, Serbia,(ret.)

Stamenkovic Lola, PhD, Jubmes bank, SerbiaSogorov Stevan, LLD, University of Novi Sad, Fa-

culty of Law, SerbiaSulejic Predrag, University of Belgrade, Faculty of

Law, Serbia, (ret.)Zarkovic Nebojsa, PhD, University „Megatrend”

Belgrad, SerbiaZivojinovic Dragica, LLD, University of Kragujevac,

Faculty of Law, Serbia

Referees