15.1.2010.

INTERNET 1

13. INTERNET

Ključne riječi

adresar, Arpanet, blog, brbljaonica, CARNet, CMS, davatelji internetske usluge, DNS,domena, elektronička pošta, FTP, Google, HTTP, internet, Internet Explorer, internetski forum, IP adresa, ISP, kataloška tražilica, komunikacijski kanal, korisnički račun, korisničko ime, link, LMS, lozinka, POP3, povijest, pretraživanje interneta, protokoli elektroničke pošte, SMTP, spam, URL, veza, web pošta, WWW, WWW portal, WWW preglednik, WWW tražilica

Kratka povijest interneta

U listopadu 1957. godine SSSR je lansirao prvi umjetni Zemljin satelit Sputnjik potaknuvši tako tehnološku utrku sa svojim glavnim suparnikom SAD-om. Kao odgovor 1958. godine predsjednik SAD-a Eisenhower objavljuje osnivanje institucije za napredna istraživanja ARPA (engl. Advanced Research Projects Agency) pod okriljem Ministarstva obrane. Jedan od projekata institucije ARPA je bilo i istraživanje mogućnosti izgradnje računalne mreže koja bi bila sposobna funkcionirati i u slučaju da je bilo koji njezin dio uništen, primjerice napadom atomskim oružjem. Rezultat je bila mreža ARPANET u koju su bila spojena četiri računala s četiri sveučilišta u SAD-u. Mreža ARPANET je puštena u rad 1969. godine, a jedan od najzaslužnijih ljudi za njen razvoj bio je Vint Cerf poznat kao „otac interneta“. Iz mreže ARPANET kasnije se razvio internet

Počeci interneta u Hrvatskoj vežu se uz CARNet, Hrvatsku akademsku i istraživačku mrežu (engl. Croatian academic and research network). Ministarstvo znanosti i tehnologije potkraj 1991. godine osigurava početna sredstva i pokreće projekt CARNet sa zadaćom stvaranja stručne i računalne infrastrukture koja bi omogućila povezivanje mreža u Hrvatskoj i povezivanje sa svijetom. Početkom 1992. godine meĎunarodna organizacija Internet Assigned Number Authority (IANA) dodijelila je CARNetu administraciju nad vršnom hr domenom. Prva hrvatska internetska veza prema svijetu uspostavljena je 17.studenoga 1992.

Osnovni pojmovi interneta

Internet (kratica od engl. inter-networking) je skup meĎusobno povezanih raznovrsnih računalnih mreža razmještenih diljem svijeta, a može se slikovito zamisliti kao golema elektronička paukova mreža koja obuhvaća cijelu kuglu zemaljsku i povezuje računala i računalne mreže.

Slika 1. Internet je prozor u svijet

Za razliku od svih ostalih računalnih mreža i sustava, internet nije u vlasništvu nijedne osobe, organizacije ili vlade, pa tako nije pod izravnim nadzorom nijedne institucije. Internet nije zemljopisno smješten na jednomu mjestu, već doslovno obuhvaća cijeli svijet. Uporaba interneta je besplatna. Korisnik će imati trošak nabave opreme, trošak uspostave komunikacijske veze s internetom i dr., ali neće morati posebno plaćati uporabu samog interneta.

Inte

rne

t 1

15.1.2010.

INTERNET 2

Računala i računalne mreže se s internetom povezuju posredstvom komunikacijskog kanala. Komunikacijski kanal je veza koja omogućuje razmjenu podataka. U većini slučajeva to je žičana veza ali može biti i optička ili bežična. Većina pojedinačnih („malih“) korisnika se povezuje posredstvom telefonskih linija koje već posjeduju. Pri tom se mogu povezivati pomoću modema ili DSL vezom (opisano u odjeljku o povezivanju računala).

Računala spojena na Internet mogu se svrstati u dvije skupine: poslužitelje (engl. server) koji sadrže informacije i klijente (engl. client) koji su korisnici usluga poslužitelja. Klijenti su redovito korisnička računala pomoću kojih korisnik pristupa internetu, dok su poslužiteljska računala u većini slučajeva udaljena od korisnika i fizički ih ne može vidjeti. Klijenata ima mnogo više od poslužitelja.

Tvrtke koje omogućuju priključak korisnika na internet zovu se davatelji internetske usluge (engl. ISP, internet service provider) i obično naplaćuju svoju uslugu (mjesečno, godišnje, prema vremenu provedenom na internetu, prema količini informacija preuzetih s interneta i sl.). Davatelj internetske usluge (engl. ISP, internet service provider) dodjeljuje korisnički račun (engl. account). Korisnički se račun sastoji od korisničkog imena (engl. username) i lozinke (engl. password). Mnogi davatelji internetske usluge (engl. ISP, internet service provider) uz korisnički račun nude i različite usluge uključene u cijenu: adresu elektroničke pošte, prostor za stvaranje web-sjedišta, mogućnost objave

fotoalbuma na internetu i sl. Poznatiji davatelji internetskih usluga u Hrvatskoj su : CARNet, T-com, VIPnet, Iskon, B-net itd.

Pri razmjeni podataka izmeĎu računala mora postojati dogovor o obliku, vremenskom slijedu i sl. podataka koji se razmjenjuju kako bi se računala meĎusobno „razumjela“. Taj se dogovor ili propis (norma) naziva protokol. Protokoli su stroga pravila pomoću kojih internetski sustav razmjenjuje podatke.

Pri razmjeni podataka internetom rabi se protokol koji se naziva upravljački mrežni protokol/internetski protokol (engl. Transmission Control Protocol/internet Protocol - TCP/IP). Taj protokol zahtijeva da svako računalo prilikom spajanja na Internet ima jedinstvenu adresu koja se naziva IP adresa (engl. Internet Protocol). IP adresa ili IP broj je jedinstvena brojčana oznaka svakog računala na internetu. Svako računalo koje želi razmjenjivati podatke s drugim računalima internetom mora imati jedinstvenu IP adresu IP adresa je 32-bitni binarni broj, koji se, radi lakšeg pamćenja dijeli u 4 skupine od po 8 bitova i svaka se skupina prikazuje dekadskim brojem od 0 do 255, npr 161.53.19.201. To je potrebno kako bi se znalo koje računalo šalje podatke i koje ih treba primiti. Neka računala priključena na Internet imaju IP adresu koja se ne mijenja (npr. poslužitelj, engl. server) dok se drugima IP adresa dodjeljuje u trenutku spajanja na Internet i može pri svakom spajanju biti drugačija (npr. klijent, engl. client).

Spajanje na internet

Za spajanje na internet potrebno je računalo, pristupni ureĎaj (modem, ISDN ili DSL), komunikacijski kanal (npr. telefonski priključak), korisnički račun i odgovarajući programi.

Stvaranje internetske veze započinje naredbom Start/Upravljačka ploča/Mreža i internet/internetske mogućnosti (engl. Start/Control Panel/Networks and Internet Connections) nakon čega se otvara prozor Internet svojstva (engl. Internet Properties). Kliknemo na karticu Veze (engl. Connections). U tom prozoru kliknemo na gumb Dodaj (engl. Add).

Slika 2. Stvaranje internetske veze

Inte

rne

t 1

15.1.2010.

INTERNET 3

Nadalje slijedimo upute i unosimo podatke koje smo dobili od odabranog davatelja internetskih usluga.

Nakon stvaranja internetske veze, povežemo se na internet odabirom naredbe Start/Povezivanje s (engl. Start/Connect to), odaberemo internetsku vezu nakon čega se otvori prozor odabrane internetske veze u kojem unosimo korisničko ime i lozinku i odabiremo naredbu Spoji se (engl. Connect). Nakon što se spojimo, u području obavijesti (engl. notification area) programske trake (engl. Taskbar) pojavit će se slika para spojenih računala. Internetska se veza prekida dvostrukim klikom na tu sliku i odabrom naredbe Prekini vezu (engl. Disconnect).

Slika 3. U programskoj traci vidljiva je ikona spajanja u mrežu ili na internet (obično simbolički prikazana dva monitora)

Internet ima mnogo usluga (servisa , engl. services), a najčešće se rabe ove:

Web, WWW (engl. World Wide Web)

Elektronička pošta (engl. e-mail)

Brbljaonica (engl. Chat)

Mrežne novine (engl. news)

Internetski Forum

Blog

Prenošenje datoteka (engl File Transfer Protocol, FTP)

Vježba 1. Kratka povijest interneta, osnovni pojmovi interneta, spajanje na internet

(vježba se nalazi u Radnoj bilježnici i na CD-u).

WWW

Internet je omogućio jednostavan i jeftin pristup mnoštvu informacija. Jedan od najčešćih i korisniku najprihvatljivijih načina pronalaženja i prikaza informacija jest s pomoću web stranica (WWW stranica). WWW jer kratica od engl. world wide web. Internet bez dvojbe svoju veliku popularnost duguje ponajprije sustavu WWW. Glavni razlog velike popularnosti WWW je jednostavnost uporabe i privlačan prikaz informacija. WWW na jednostavan i korisniku ugodan način povezuje cijeli internet u jedinstven informacijski sustav i omogućuje prijenos i prikaz web stranica. Web stranica je multimedijski dokument koji može sadržavati tekst, pokretne i nepokretne slike i zvuk, a smještena je na nekom poslužitelju (engl.server). Web stranice su redovito zasnovane na tehnologiji hipermedija tako da korisnik može jednostavnim klikom miša na pojedine dijelove stranice dobaviti nove informacije. Važna je činjenica da korisnik ne mora znati na kojemu se računalu na internetu nalazi tražena informacija, već je dovoljno samo mišem kliknuti na označeno mjesto na web stranici za pristup željenim informacijama. Takvo označeno mjesto (podvučeno, podebljano i sl.) naziva se veza, hiperveza ili link (engl. link).

Inte

rne

t 1

15.1.2010.

INTERNET 4

Slika 4. WWW

Kad je stranica prenesena na računalo korisnika, moguće ju je pregledavati uporabom nekog od web preglednika (engl. browser), npr. Microsoft Internet Explorer, Mozilla Firefox, Netscape Navigator, Opera itd.

Web sjedište (engl. web site) je skup više web stranica koje na odreĎeni način čine cjelinu. Te su stranice povezane vezama tako da korisnik jednostavno može dobaviti bilo koju web stranicu web sjedišta. Web sjedištem obično upravlja jedna organizacija. Primjer web sjedišta su: www.skole.hr, www.carnet.hr, www.tportal.hr i dr.

Web portal je web sjedište (engl. web site) ureĎeno tako da korisnik jednostavno može doći do različitih usluga interneta: tražilice, različitih vijesti, drugih zanimljivih stranica, elektroničke pošte, prijenosa datoteka itd. Pristupa mu se otvaranjem uvodne web stranice portala na kojoj se nalaze veze na zanimljive sadržaje i usluge. Vlasnici portala se nadaju da će tako privući korisnike da na internet uvijek kreću s baš njihove stranice gdje su uz ostale informacije objavljene i promidžbene poruke. Postoje i obrazovni portali namijenjeni odreĎenoj skupini učenika ili studenata. Npr. portal hrvatskih škola je www.skole.hr. Neki od portala su opće namjene i sadržavaju informacije i veze na dokumente vrlo različitih područja, dok su drugi specijalizirani za neko uže područje. Adrese nekoliko portala su: www.yahoo.com, www.msn.com, www.index.hr, www.monitor.hr, www.vidi.hr, www.osijek031.com, www.sretnodijete.net.

Svaka web stranica na internetu ima svoju adresu koja se naziva i URL. URL (engl. uniform resource locator) je jedinstvena tekstualna adresa kojom se može pristupiti nekom dokumentu koji je dostupan preko Interneta i sustava WWW. Svaki dokument koji je dio sustava WWW ima URL oblika:

protokol://ime_poslužitelja/put/ime_dokumenta

U gornjem obliku adrese “protokol” označava protokol kojim će se prenositi informacije. Najčešći rabljeni protokol na internetu je HTTP (engl. Hyper Text Transfer Protocol) koji služi za prijenos web stranica.

Nakon naziva protokola za prijenos slijedi dvotočje i dvije kose crte, a zatim ime poslužitelja (engl. server) koje pruža informacijsku uslugu i na kojemu je informacija pohranjena.

Nakon imena poslužitelja je kosa crta pa zatim put koji pokazuje gdje se tražena informacijska nalazi.

Ponovno slijedi kosa crta i na kraju ime dokumenta koji se želi dobaviti. Na primjer, za uvid u web stranice ustanove CARNet treba navesti URL:

http://www.carnet.hr/

Ako nije navedeno ime dokumenta (kao u ovom primjeru), podrazumijeva se ime index.html ili index.htm kao ime dokumenta koji se želi dobaviti. To je, dakle, isto kao da je naveden URL:

http://www.carnet.hr/index.html ili http://www.carnet.hr/index.htm

U navedenom primjeru protokol za prijenos podataka je HTTP, adresa računala na kojemu se nalazi web stranica je www.carnet.hr, a naziv web stranice koja se želi dobaviti jest index.html ili indeks.htm.

Većina preglednika dopušta i da se upiše adresa bez protokola pa je dopušteno gornju adresu napisati u obliku:

www.carnet.hr

U tom će slučaju preglednik dodati nedostajuće dijelove pretpostavljajući da je protokol HTTP i da je naziv dokumenta index.html.

Inte

rne

t 1

15.1.2010.

INTERNET 5

U adresi http://www.carnet.hr/skole dio www.carnet.hr je adresa računala na kojem se nalazi web stranica, a skole je naziv web stranice.

Treba reći da je opisani način adresiranja web stranica prikladan čovjeku koji relativno lako može zapamtiti tekstualnu adresu neke web stranice. Za razmjenu podataka potrebno je navesti brojčanu adresu računala (IP) koja razmjenjuju podatke. Posjetimo, IP adresa je jedinstvena adresa svakog računala na internetu. Kako čovjek ne bi morao baratati s brojčanim adresama postoji sustav koji tekstualne adrese (URL) pretvara u brojčane (IP). Taj se sustav naziva DNS (engl. domain name system). Sustav se sastoji od posebne vrste poslužitelja koji imaju pohranjene tablice tekstualnih i brojčanih adresa. Takvi se poslužitelji nazivaju DNS (engl. domain name server). Kad korisnik upiše tekstualnu adresu (URL) korisničko računalo najprije šalje upit DNS poslužitelju da mu pošalje brojčanu adresu (IP) poslužitelja na kojem se nalazi tražena adresa. Tek po prijemu brojčane IP adrese računalo može početi razmjenjivati podatke internetom. Postupak slanja upita DNS poslužitelju je automatski i korisnik ga ne primjećuje tako da je s gledišta korisnika važno znati samo tekstualnu adresu (URL). Postoje posebne ustanove koje dodjeljuju stalne brojčane (IP) i tekstualne adrese i njih korisnik ne može sam odreĎivati.

Tekstualne adrese koje se odnose na odreĎeni skup mrežno povezanih ureĎaja koji su meĎusobno organizacijski povezani naziva se domena. Npr. domena je skole.hr jer se tom adresom adresira skup poslužiteljskih računala, usluga i dokumenata koji su organizacijski povezani i njima upravlja ista organizacija.

Dio tekstualne adrese (URL) koji se nalazi iza zadnje točke naziva se vršna domena (engl. top-level domain name, TLDN). Npr. kod adrese www.carnet.hr vršna domena je hr. Pojedine države imaju ovlasti dodjeljivati URL unutar svoje vršne domene. Za vršnu domenu ".hr" nadležna je DNS služba Hrvatske akademske i istraživačke mreže CARNet. CARNet odreĎuje i dodjeljuje sve tekstualne adrese (URL) koje završavanju s hr, npr. www.carnet.hr, www.zagreb.hr, www.skole.hr. Osim oznaka država postoje i vršne domene opće namjene, npr. .biz, .com, .info, .name, .net, .org, .pro itd.

Vježba 2. WWW (vježba se nalazi u Radnoj bilježnici i na CD-u).

Internet Explorer

Rad s web preglednikom bit će prikazan na primjeru programa Internet Explorer 8. Internet Explorer se pokreće dvostrukim klikom na ikonu u obliku malog slova e, ova se ikona nalazi na Programskoj traci (engl. Taskbar). Program se takoĎer može pokrenuti iz izbornika koji dobijemo klikom na gumb Start. Nakon pokretanja otvara se prozor programa.

Slika 5. Prozor programa Internet Explorer

Web stranicu čiju adresu poznajemo otvaramo tako da upišemo njezinu adresu u odgovarajući dio Adresne trake (engl. Adress bar). Ako upisana adresa ne postoji (ili je upisana pogrešno), program će nas obavijestiti o tome. Program Internet Explorer omogućuje nam istodobno otvaranje više web stranica unutar istog prozora. Kartice otvorenih web stranica bit će prikazane ispod trake s izbornicima. Klikom na gumb Brzopristupne kartice (engl. ) vidjet ćemo minijaturni prikaz svih otvorenih web stranica, a klikom na strjelicu pored tog gumba vidjet ćemo popis svih otvorenih web stranica. U Programskoj traci (engl. Taskbar) takoĎer možemo vidjeti pretpregled otvorenih web stranica.

Inte

rne

t 2

15.1.2010.

INTERNET 6

Slika 6. Istodobno otvorene četiri web stranice

Korisnici često prelaze s jedne stranice na drugu. Kretanje kroz stranice posjećene od pokretanja programa omogućuju gumbi Naprijed (engl. Forward) i Nazad (engl. Back). Gumb Osvježi (engl. Refresh) rabi se za ponovno učitavanje stranice, a gumbom Zaustavi (engl. Stop) prekida se učitavanje stranice.

Slika 7. Gumbi za kretanje kroz stranice, ponovno učitavanje i prekid učitavanja

Adrese omiljenih stranica korisnik može pohraniti u mapu Favoriti (engl. Favorites. Za rad s mapom Favoriti (engl. Favorites) rabe se naredbe iz izbornika Favoriti (engl. Favorites) ili gumb Favoriti (engl. Favorites). Početne stranice (engl. home pages) su stranice koje se otvore prilikom pokretanja programa Internet Explorer. Korisnik sam odreĎuje koliko će imati početnih stranica i koje će to stranice biti. Korisnik može upravljati odabirom početnih stranicama klikom na gumb Početna stranica (engl. home page) koji se nalazi u Alatnoj traci (engl. Tool bar).

Slika 8. Omiljene stranice i početne stranice

Povijest (engl. History) je mapa u koju se pohranjuju adrese nedavno posjećenih stranica. Traka Povijest (engl. History) smješta se u lijevi dio prozora programa, a uključujemo je ovako: u Alatnoj traci (engl. Tool bar) kliknemo na Alati/Trake programa Explorer/Povijest (engl. Tools/Internet Explorer Toolbars/History).

Privremene datoteke (engl. Temporary Files) je mapa u koju računalo pohranjuje posjećene web stranice kako bi ih prilikom slijedećeg posjeta brže otvorilo. Upravljanje mapom Privremene datoteke (engl. Temporary Files) kao i duge postavke programa korisnik može namještati naredbom Alati/Internetske mogućnosti (engl. Tools/Internet Options) ili klikom na izbornik Alati(engl. Tools) u Alatnoj traci (engl. Tool bar).

15.1.2010.

INTERNET 7

Slika 9. Prozor Internetske mogućnosti

Vježba 3. Internet Explorer (vježba se nalazi u Radnoj bilježnici i na CD-u).

Izgled prozora programa (veličina slova, izbornici itd.) može se takoĎer ureĎivati i naredbama iz izbornika Prikaz (engl. View)

Pretraživanje interneta

Zbog mnoštva informacija na internetu često je teško pronaći informaciju koja zanima korisnika. Kao velika pomoć pri pronalaženju informacija na internetu mogu pomoći programi za pretraživanje interneta koji se nazivaju web tražilice (engl. srearch engine). Web tražilice dijelimo na:

• WWW tražilice

• kataloške tražilice (kataloški imenici, WWW imenici).

Slika 10. Tražilica olakšava pronalaženje informacija na internetu

WWW tražilica (engl. search engine) je program koji omogućuje pretraživanje interneta. Obično je taj program smješten na poslužiteljskom računalu i napravljen tako da mu se može pristupiti s pomoću web stranice. Na web stranici tražilice obično postoji okvir za upis traženog pojma. Pretražuje se tako da se upiše jedan ili više pojmova koji se žele pronaći i klikne na odgovarajući gumb. Kao rezultat pretrage prikazat će se web stranica s popisom dokumenata na internetu koji sadržavaju traženi pojam.

Bazu podataka web adresa stvara i održava vlasnik WWW tražilice. Važno je znati da se baza popunjava strojno, tj. računalo bez nadzora čovjeka neprestano pretražuje web stranice u cijelome svijetu i u bazu podataka sprema URL web stranice i sve riječi koje naĎe na toj stranici. S obzirom na takav način popunjavanja baze podataka, WWW tražilice ove vrste pronalaze mnogo stranica koje zapravo nisu korisniku zanimljive i na kojima se tražena riječ nalazi nevezano za informaciju koja korisnika zanima.

Tražilica ima mnogo, a adrese poznatijih su: www.altavista.com, www.askjeeves.com, www.excite.com, www.google.com, www.hotbot.com, www.lycos.com, www.webcrawler.com.

Inte

rne

t 2

15.1.2010.

INTERNET 8

Google (www.google.com) je trenutačno jedna od najčešće korištenih WWW tražilica. Važna prednost tražilice Google je mogućnost uporabe sa sučeljem na hrvatskom jeziku (www.google.hr), pretraga slika, mogućnost postavljanja složenih upita i dr.

Slika 11. Tražilica Google

Za uporabu WWW tražilice potrebno je:

• otvoriti web preglednik i u odgovarajući dio adresne trake utipkati adresu tražilice, npr. www.google.hr te na taj način otvoriti web stranicu tražilice Google

• upisati bar jednu ključnu riječ koja opisuje traženo područje

• kliknuti na gumb za traženje.

Slika 12. Postupak pretraživanja tražilicom Google

Rezultat je popis veza na web stranice na kojima se nalazi ključna riječ. Traženje neke informacije na internetu može biti vrlo mukotrpan posao, pa se dogaĎa da za traženi pojam tražilica pronaĎe milijune rezultata. Nemoguće je pregledati toliko web stranica pa je pretragu potrebno suziti. U pretrazi treba biti što odreĎeniji, a uputno je rabiti i napredno pretraživanje, mogućnost koju imaju gotovo sve tražilice. U naprednom pretraživanju možemo pretraživanje prilagoditi potrebama.

Slika 13. Napredno pretraživanje

Želimo li neki izraz pretraživati kao cjelinu i da riječi budu u odreĎenom redu,a treba rabiti navodne znakove. Na primjer, želimo pronaći podatke o srednjim školama grada Osijeka. Ako napišemo izraz srednje škole Osijek bez navodnika, pretraživač će nam pronaći sve stranice koje imaju bilo koju od ove tri riječi, a s izrazom „srednje škole Osijek“ će se tražiti stranice koje sadrže sve tri riječi u točno navedenom redoslijedu.

Za tražilicu Google moguće je rabiti i operatore AND, OR, + i -. Želimo li naglasiti da tražimo stranice koje sadržavaju, npr. i pisač i skener, napisat ćemo pisač AND skener. Operator OR rabit ćemo tražimo li bar jednu od riječi odvojenih operatorom OR. Znak + (plus) znači da se riječ iza njega mora nalaziti u rezultatu pretrage. Ako napišemo npr.

operacijski sustav +vista

Inte

rne

t 2

15.1.2010.

INTERNET 9

znači da nas zanimaju samo stranice s operacijskim sustavom vista. Znak - ( minus ) ispred ključne riječi znači da se ta riječ ne smije nalaziti u rezultatima pretrage, npr.

grafičke kartice -ATI

pretražit će stranice s grafičkim karticama bez grafičkih kartica proizvoĎača ATI.

Kataloške tražilice, WWW imenici, katalozi (engl. WWW directory) su posebne web stranice koje omogućavaju pretragu s pomoću kataloga. Glavne se kategorije dijele u potkategorije, a ove u još podrobnije potkategorije, sve do popisa web adresa koje su ujedno i veze na te stranice. Sve stranice uvrštene u katalog je prethodno pregledao čovjek (administrator projekta) pa je pretraga mnogo usmjerenija od one kod WWW tražilica a informacije redovito korisnije. Činjenica da je web stranice netko pregledao i provjerio sadržaj prije uvrštenja u bazu bitna je razlika u odnosu na WWW tražilice. Popularnije kataloške tražilice su: Yahoo! (www.yahoo.com), Hrvatski kataloški imenik (www.hr), Microsoft Network (http://search.msn.com), European Schoolnet (www.eun.org).

Slika 14. Kataloška tražilica www.hr

Vježba 4. Pretraživanje interneta (vježba se nalazi u Radnoj bilježnici i na CD-u).

Elektronička pošta

Elektronička je pošta (engl. electronic mail, e-mail) oblik dopisivanja pomoću računala i sustava koji računala meĎusobno povezuju. Zbog velike brzine prijenosa podataka bez obzira na udaljenost, relativno niske cijene i mogućnosti izravnog prijenosa sadržaja iz računala u računalo, elektronička je pošta danas vrlo popularan način dopisivanja.

Slika 15. Elektronička je pošta oblik dopisivanja posredstvom računala

Osoba ili organizacija koja se želi dopisivati elektroničkom poštom treba imati računalo i pristup internetu. Na zahtjev korisnika administrator sustava, tj. osoba koja upravlja informacijskim sustavom i održava ga, dodijelit će korisniku jedinstvenu adresu elektroničke pošte (e-mail adresu, engl. e-mail adress). Ta adresa je jedini način razlikovanja korisnika na internetu i jedini podatak koji je potrebno znati želi li se nekomu poslati elektronička pošta. Uobičajen oblik elektroničke adrese jest:

ime.prezime@poslužitelj

Inte

rne

t 2

15.1.2010.

INTERNET 10

Ime i prezime je obično stvarno ime i prezime korisnika, ali može biti i nešto drugo što odredi administrator sustava. Razdjelni je znak @ (čita se et), a zatim slijedi ime poštanskog poslužitelja na kojemu korisnik ima elektroničku poštu. Značenje pojedinih dijelova elektroničke adrese je preporuka i ne obvezuje onoga tko oblikuje adresu. Bitno je samo zadržati oblik adrese.

Poštanski poslužitelj (engl. e-mail server) je računalo koje prima, čuva i šalje elektroničku poštu. Kad se korisnik svojim računalom i odgovarajućim programom poveže s poštanskim poslužiteljem može prenijeti pristiglu poštu na svoje računalo i poslati poruke na poštanski poslužitelj. Poštanski poslužitelj prima, čuva i šalje poruke i kad korisnik nije spojen na Internet pa je zato moguće poslati poruku korisniku koji taj tren nije spojen na Internet. Sva se razmjena poruka odvija izmeĎu poštanskih poslužitelja koji čuvaju poruke sve dok se korisnik ne poveže s njima. Adresu poštanskog poslužitelja korisnik saznaje od svog davatelja internetskih usluga.

Elektroničku adresu dodjeljuje davatelj internetskih usluga. Mnoge tvrtke svojim zaposlenicima dodjeljuju adresu elektroničke pošte, a adresa se može se otvoriti i na nekom od besplatnih poslužitelja. Najpoznatiji besplatni poslužitelji elektroničke pošte su www.hotmail.com, www. yahoo.com i www. google.com (tzv google mail, gmail). Svim učenicima i djelatnicima u hrvatskom školstvu CARNet dodjeljuje besplatan elektronički identitet u sklopu kojeg dobivaju i adresu elektroničke pošte oblika ime.prezime@skole.hr.

Postupak otvaranja besplatne elektroničke adrese je sličan kod svakog od spomenutih pružatelja usluge tog tipa. Za početak je potrebno otvoriti web stranicu koja nudi mogućnost besplatne elektroničke adrese. Nakon otvaranja stranice kliknuti na vezu registracija. Nakon toga se otvara prozor u kojem se nalaze objašnjenja kako postati korisnikom te koje se sve vrste korisničkog odnosa mogu zasnovati.

Uz elektroničku poruku možemo poslati i neku datoteku (dokument, sliku itd.). Datoteka poslana uz elektroničku poruku zove se privitak (engl. attachment).

Korisnik se elektroničkom poštom može služiti s pomoću programa za elektroničku poštu (engl. e-mail client). Najpoznatiji su: Windows Mail , Microsoft Outlook, Microsoft Outlook Express, Thunderbird, itd. Važno je istaći da se poruke mogu sastavljati i čitati i dok korisnik nije spojen na Internet.

Korisnik u radu s elektroničkom poštom razmjenjuje podatke s poštanskim poslužiteljem (engl. e-mail server) svog pružatelja internetskih usluga (ISP) protokolom za elektroničku poštu. Najčešće se rabe dva protokola – jedan za slanje i jedan za prijam. Za slanje poruka na poslužitelj rabi se protokol SMTP (engl. Simple Mail Transfer Protocol). Isti protokol služi i za razmjenu pošte izmeĎu poslužiteljskih računala. Za preuzimanje pošte s poslužitelja rabi se POP3 (engl. Post Office Protocol) protokol.

Prije uporabe program za elektroničku poštu treba podesiti za svakog korisnika koji se želi njime služiti. Podatke za podešavanje program Windows Mail daje pružatelj internetskih usluga, zajedno s podacima o elektroničkoj adresi. U podatke za podešavanje se ubrajaju npr.: URL poštanskih poslužitelja i protokoli za prijenos poruka.

Web pošta

Web pošta (engl. webmail) je zamjena za program rukovanja elektroničkom poštom Elektroničkoj se pošti pristupa pomoću odgovarajuće web stranice.. Prednost uporabe web pošte je mogućnost pristupanja vlastitoj elektroničkoj pošti s bilo kojeg računala koje ima pristup Internetu i web preglednik bez ikakvog posebnog podešavanja. Nedostatak web pošte je što se rukovati porukama (prijem, pisanje, slanje) može samo dok je računalo spojeno na Internet.

Svi učenici i djelatnici hrvatskih škola mogu koristiti web poštu na stranicama portala za škole www.skole.hr i na web stranicama svojih škola. Za uporabu Carnetove web pošte i ostalih sadržaja namijenjenih učenicima i nastavnicima potreban je Carnetov elektronički identitet (tzv. AAI@EduHr identitet, Autentikacijska i autorizacijska infrastruktura znanosti i visokog obrazovanja u Republici Hrvatskoj) koji učenici mogu dobiti od administratora imenika u svojoj školi.

15.1.2010.

INTERNET 11

Slika 16. Carnetova web pošta

Vježba 5. Elektronička pošta (vježba se nalazi u Radnoj bilježnici i na CD-u).

Osnove rada s elektroničkom poštom bit će prikazana na primjeru web pošte koja se besplatno može otvoriti na stranici www.google.hr.

Stvaranje računa za web poštu

Nakon otvaranja stranice www.google.hr potrebno je kliknuti na vezu Gmail kao na slici.

Slika 17. Stvaranje računa web pošte (1)

Na stranici koja se pojavi treba kliknuti na vezu Otvorite račun kao na slici.

Slika 18. Stvaranje računa web pošte (2)

Otvorit će se stranica za stvaranje korisničkog računa na kojoj je potrebno unijeti željeno korisničko ime i lozinku. Korisničko ime bit će sastavni dio elektroničke adrese i poželjno je da bude što sličnije vlastitom imenu i prezimenu. Adresa elektroničke pošte glasit će :korisničkoime@gmail.com

15.1.2010.

INTERNET 12

Slika 19. Stvaranje računa web pošte (3)

Rad s web poštom

Nakon uspješnog stvaranja računa web pošte, klikom na vezu Gmail prijavljuje se za rad s elektroničkom poštom unošenjem korisničkog imena i lozinke u za to predviĎeno mjesto, iznad veze Otvorite račun na slici 18. Nakon uspješne prijave, otvorit će se poštanski sandučić.

Slika 20. Poštanski sandučić

U lijevom dijelu poštanskog sandučića nalazi se popis mapa u kojima su smještene elektroničke poruke, a u desnom dijelu je sadržaj otvorene mape. U mapi Pristigla pošta (engl. Inbox) nalaze se primljene poruke. Nepročitane su poruke prikazane podebljanim (engl. Bold) slovima i po tome se razlikuju od pročitanih poruka. U mapi Poslana pošta (engl. Sent Mail) nalaze se poruke koje su uspješno poslane. Mapa Skice (engl. Drafts) sadrži poruke koje je korisnik započeo pisati ali ih nije poslao. U mapi Kontakti (engl. Contacts) nalaze se podaci o osobama s kojima smo razmijenili elektroničke poruke. Elektroničke poruke možemo brisati, premještati, kopirati kao i bilo koje druge datoteke rabeći naredbe iz izbornika koji se nalazi iznad sadržaja otvorene mape.

Slika 21. Mape za smještaj elektroničkih poruka

U prikazu sadržaja mape Pristigla pošta (engl. Inbox) vidljiv je pošiljatelj poruke, naslov poruke s početnom rečenicom sadržaja poruke, te vrijeme slanja poruke. Poruka se otvara klikom na njezin naslov u popisu. Na pročitanu se poruku može odgovoriti klikom na vezu Odgovori (engl. Reply), a pročitana se poruka može i proslijediti klikom na vezu Proslijedi (engl. Forward).

15.1.2010.

INTERNET 13

Slika 22. Čitanje poruke, odgovaranje na poruku, prosljeĎivanje poruke

Iznad popisa mapa nalazi se veza Nova poruka (engl. Compose Mail) pomoću koje se pokreće stvaranje nove poruke.

Slika 23. Stvaranje nove poruke

U polje Prima (engl. To) upisuje se elektronička adresa primatelja poruke. Ako se ista poruka šalje na više adresa, treba ih odvojiti zarezom ili točka-zarezom. Slanje kopije i/ili skrivene kopije poruke aktivira se klikom na Dodaj kopiju (engl. Add Cc) odnosno Slanje skrivene kopije (engl. Add Bcc). U polje Naslov (engl. Subject) upisuje se tema poruke. Tijekom pisanja poruke mogu se rabiti alati za ureĎivanje teksta. Nakon što se napiše poruka, klikne se na gumb Pošalji (engl. Send) i na taj se način šalje poruka. Uz elektroničku poruku mogu se slati i datoteke različitog sadržaja (tekstovi, fotografije, video-isječi itd.). Datoteka koja se šalje uz elektroničku poruku naziva se privitak (engl. attachment). Privitak se dodaje klikom na vezu Priloži datoteku (engl. Attach a file) koja se nalazi uz ikonu spajalice ispod polja Naslov (engl. Subject). Na taj se način otvara prozor u kojem se odabire datoteka koja se prilaže. Nakon što se priloži datoteka, poruka se dalje šalje na uobičajeni način. Privitak koji se šalje uz datoteku ne smije biti prevelik jer će slanje poruke predugo trajati (posebno pri sporijim internetskim vezama), a može se dogoditi da prilog, ako je prevelik, ne stane u poštanski sandučić primatelja.

Slika 24. Prilaganje datoteke

.

Spam

Internet je vrlo pogodan za oglašavanje i slanje komercijalnih poruka, posebice zato što to praktički ništa ne košta. To je dovelo do masovnog slanja najrazličitijih poruka za prodaju različitih proizvoda i

15.1.2010.

INTERNET 14

usluga. Te se poruke šalju elektroničkom poštom na mnogo adresa iako ih primatelji zapravo ne žele primati. Takve se poruke nazivaju zajedničkim imenom engl. spam ili engl. junk mail. Nakon prijema beskorisnom oglasu. Zbog mnoštva spam poruka korisnici gube mnogo vremena na njihov pregled. Uz to, takve poruke beskorisno troše raspoložive kapacitete prijenosnih kanala interneta. Smatra se da je danas pola svih poruka elektroničke pošte spam, što dovoljno govori o rasprostranjenosti slanja neprimjerenih poruka.

Slika 25. Spam je velika smetnja elektroničke pošte

Postoje programi koji u stanovitoj mjeri mogu odstraniti takve poruke, ali su oni ograničene djelotvornosti jer pošiljatelji spam poruka prikrivaju takve poruke sadržajem koji je teško razlučiti od korisnih poruka.

Posebno treba paziti na poruke koje uz sebe imaju privitak (engl. attachment), a dolaze od nepoznatog pošiljatelja. Privici uz takve poruke često sadrže virus pa se njihovim otvaranjem virus prenosi na računalo korisnika. Zato je najbolje sumnjive poruke odmah brisati bez da se otvara privitak.

Brbljaonica

Jedna od popularnih usluga razmjene informacija na internetu je usluga poznata pod nazivom brbljaonica (engl. chat). Riječ je o usluzi koja omogućuje razgovor sudionika koji su uključeni u Internet u stvarnom vremenu. U stvarnom vremenu znači da primatelj mora poruku pročitati praktično istodobno kad je poslana. Ako je ne pročita neposredno nakon što je poslana poruka se briše i primatelj (ili primatelji) je više ne mogu vidjeti. To pak znači da sudionici razgovora u brbljaonici moraju istodobno biti za računalom. To je bitno različito od, primjerice, elektroničke pošte kod koje se poruka čuva duže vremena i primatelj je može pročitati mnogo kasnije nego je poslana.

Razmjena podataka u brbljaonici zato se naziva razgovor jer se kao i u razgovoru poruke brzo izmjenjuju. U razgovoru u brbljaonici može istodobno sudjelovati više sudionika. Ako žele, pojedini sudionici mogu razgovarati i odvojeno. Razgovara se tako da sudionici pišu svoje poruke s pomoću tipkovnice i čitaju ih na zaslonu monitora. Onog trena kad sudionik u razgovoru napiše poruku, ona je vidljiva u prozoru koji vide svi sudionici razgovora. Ta je poruka tako dugo na zaslonu dok je ne “izguraju” nove poruke drugih sudionika. Kako obično ima mnogo sudionika razgovora, poruke su kratko vrijeme na zaslonu (obično manje od minute) i onda nepovratno nestaju. Zbog toga svi sudionici u razgovoru moraju biti istodobno za računalom.

Inte

rne

t 3

Inte

rne

t 2

15.1.2010.

INTERNET 15

Slika 26. U brbljaonici sudionici moraju biti istodobno za računalom

Sudionici u razgovoru se raspoznaju po nadimcima koje sami biraju. Najčešće se biraju takvi nadimci da nije moguće znati pravi identitet osobe koja se krije pod nadimkom niti je moguće ustanoviti je li sugovornik iskren. Zbog anonimnosti sudionika treba biti oprezan i ne vjerovati svemu što sudionici brbljaonice kažu.

S desne strane prozora u kojem se vide ispisane poruke obično je popis trenutačno prisutnih sudionika razgovora. Brbljaonica služi za razbibrigu i nema ozbiljnije namjene iako može poslužiti za jeftin razgovor izmeĎu osoba koje su meĎusobno udaljene. Npr. posredstvom brbljaonice možete praktički besplatno razgovarati sa svojim prijateljem koji je u Australiji ili SAD-u. Nitko ne cenzurira što pišu sudionici brbljaonice pa se mogu voditi najrazličitiji razgovori.

U brbljaonicu se može uključiti otvaranjem odgovarajuće web stranice. Brbljaonica ima mnogo i korisnik ih može birati prema svom ukusu.

Neke brbljaonice omogućuju i razgovor glasom za što korisnici moraju imati mikrofon i zvučnik priključen na svoje računalo. Postoje i brbljaonice kod kojih je moguće čuti i vidjeti sugovornika uz uporabu prikladne i jeftine kamere. Glasovna i posebno slikovna komunikacija traže veliku brzinu prijenosa podataka.

Slika 27. Primjer brbljaonice

Internetski forum

Internetski forum je usluga interneta koja omogućuje razmjenu mišljenja meĎu sudionicima uporabom web preglednika. Sve poruke koje korisnik napiše i pošalje na forum vidljive su svim ostalim sudionicima foruma. To nalikuje na oglasnu ploču (engl. massage board) na kojoj sudionici ostavljaju poruke. U načelu poruke na forumu mogu ostavljati i čitati sudionici Interneta bez ograničenja. Sudionici su najčešće anonimni jer se pri slanju poruke na forum ne mora navesti pravi identitet. Zbog lakšeg snalaženja forum je obično podijeljen u nekoliko skupina prema temema razgovora. Jednostavnost uporabe i mogućnost rasprave o različitim temema jedan je od glavnih razloga popularnosti foruma.

Inte

rne

t 3

Inte

rne

t 3

15.1.2010.

INTERNET 16

Slika 28. Popis tema na forumu web stranice jedne gimnazije

Internetska izdanja dnevnih i tjednih novina dopuštaju primjedbe čitatelja ispod novinskih članaka tako da svaki novinski članak može biti svojevrsna forumska tema oko koje čitatelji raspravljaju i iznose svoje mišljenje. Postoje mnogobrojne web stranice na kojima se isključivo raspravlja o raznovrsnim temama. Jedna od najpoznatijih je www.forum.hr.

Slika 29. www.forum.hr

Prenošenje datoteka

Usluga poznata pod nazivom prenošenje datoteka, FTP (engl. file transfer protocol) služi prijenosu datoteka (dokumenata, zapisa) izmeĎu računala uključenih u internet. S pomoću odgovarajućeg programa moguće je kopirati datoteku s udaljenog računala na svoje ili obrnuto. Uobičajen je primjer prijenos dokumenata ili glazbenog zapisa s interneta na svoje računalo (engl. download)kao i prijenos web stranice s računala na kojem je izraĎena na Internet (engl. upload). Kako ne bi došlo do zloporabe, npr. neželjenog kopiranja datoteka, vlasnik računala može dopustiti ili zabraniti prijenos datoteka sa svojeg računala i na njega. Dopuštenje se može odnositi na cjelokupan sadržaj memorije računala ili, što je češće, na pojedine datoteke. Dopuštenje se daje s pomoću korisničkog imena i lozinke pa datoteke mogu prenositi samo oni koji znaju ispravno korisničko ime i lozinku. Takvi korisnici mogu prenositi samo datoteke koje je odredio vlasnik računala i ne mogu vidjeti ostali sadržaj memorije računala s kojeg prenose datoteke. Neki vlasnici računala mogu dopustiti svima da kopiraju datoteke pa bi bilo nepraktično odreĎivati mnogo korisničkih imena i lozinki. U takvom slučaju vlasnik obično odredi lozinku “anonymous”, a kao korisničko ime se može upisati bilo što. To je opće poznata lozinka pa do takvih datoteka može doći svatko. Programi za prenošenje datoteka su FTP Explorer, Cute FTP i dr.

Slika 30. Prenošenje datoteka

Blog

Blog je skraćenica od engleske riječi weblog, što u doslovnom prijevodu znači mrežni dnevnik. Blog je web stranica koju piše pojedinac i na njoj uglavnom kronološkim redom bilježi svoja razmišljanja i stavove. Na Internetu ima na milijune blogova i njihovi su vlasnici ljudi različitih zanimanja i interesa.

Inte

rne

t 3

15.1.2010.

INTERNET 17

Danas je blog zajednica, primjerice u Sjedinjenim Državama, toliko snažna i brojna da ima utjecaj i na javnost. Osim što služe za zabavu, blogovi povezuju pojedince s zajedničkim interesima. Svaki korisnik Interneta može otvoriti svoj blog i na njemu stvarati sadržaje kakve god želi i na način koji želi. Mnogi blogovi su osobnog karaktera na kojem njihovi vlasnici pišu o dogaĎajima iz vlastitog života. Sastoje se od komentara i veza na druge web stranice. Primjer besplatnog alata za jednostavnu izradu i održavanje bloga je www.blog.hr. Svaki korisnik dobiva svoju web adresu u obliku ime.blog.hr. Korisnik može unositi tekst i slike prema svom izboru, a može i odabrati dizajn bloga iz gotovih predložaka.

Slika 31. Blog je internetski dnevnik

Sustavi za upravljanje web sadržajem

CMS (engl. content management system) je program koji omogućuje suradničko stvaranje i upravljanje web sadržajem. CMS se koristi za stvaranje web stranica koje ureĎuje više korisnika rabeći jednostavno web korisničko sučelje. CMS je redovito instaliran na poslužiteljskom računalu i korisnici mu pristupaju i s njime rukuju pomoću web preglednika. To znači da na svom računalu korisnik treba imati samo web preglednik i da nisu potrebna nikakva podešavanja na korisničkom računalu. Mora postojati administrator CMS sustava koji korisnicima dodjeljuje ovlaštenja i obavlja druge poslove održavanja CMS-a. Adminstrator CMS sustava može biti jedna ili više osoba koje imaju pristup i ovlaštenja rada na poslužiteljskom računalu na kojem je instaliran CMS.

Korisnici CMS-a imaju različita ograničenja pristupa i rukovanja sadržajem. Postoji više razina korisnika (autori, urednici, administratori, “obični” korisnici, itd.). Jednoj skupini korisnika može biti dozvoljeno mijenjanje ili brisanje odreĎene skupine web stranice dok drugoj skupini korisnika to može biti zabranjeno.

Izgled svake web stranice CMS sustava obično se bira iz ponuĎenih predložaka. Tako se osigurava prepoznatljiv izgled svih sadržaja koji su na neki način povezani. Npr. ako je riječ o web stranicama škole, sve će web stranice slično izgledati bez obzira tko je unosio sadržaj na pojedinu stranicu. Stvaranje web stranica i dodavanje sadržaja je jednostavno i bez opasnosti narušavanja općeg izgleda stranice (dizajna) koji je unaprijed odreĎen. Uz to, relativno je jednostavno dodavanje različitih usluga (modula) kao što su forum, knjiga utisaka, novosti, itd. Dodatne usluge može dodavati obično administrator CMS sustava tj, osoba s najvećim ovlastima.

Postoje mnogi besplatni (engl. open-source) i komercijalni CMS programi. Hrvatska akademska i istraživačka mreža CARNet je osnovnim i srednjim školama omogućila korištenje CMS-a razvijenog i dizajniranog posebno za potrebe škola.

Inte

rne

t 3

15.1.2010.

INTERNET 18

Slika 32. Web stranica koja je nastala i ureĎuje se putem Carnetovog CMS-a za škole

LMS (engl. Learning Management System) je CMS s dodatnim mogućnostima pogodnim za poučavanje. Rabi se za različite obrazovne namjene poučavanja posredstvom interneta kao što su tečajevi, seminari, nastava itd. Polaznici imaju različite ovlasti, zadatke s vremenskim ograničenjem, zadatke s ograničenjem pristupa, mogućnost komunikacije s ostalim polaznicima i mentorom, mentorski rad, podjela polaznika u skupine itd. Poznatiji LMS-ovi su Moodle, Claroline i dr. U Hrvatskoj postoji i javno dostupan LMS sustav Merlin (http://moodle.srce.hr/) koji je uspostavio i održava SRCE (Sveučilišni računski centar).

Slika 33. Primjer nastavnih materijala napravljenih pomoću LMS-a Moodle

Vježba 6. Ostale usluge interneta (vježba se nalazi u Radnim listovima i na CD-u).

Sažetak

Internet je skup meĎusobno povezanih raznovrsnih računalnih mreža koje su razmještene diljem svijeta.

Organizacije koje omogućuju priključak korisnika na Internet zovu se davatelji internetskih usluga ili skraćeno prema engleskom nazivu ISP.

Zadatak CARNeta je graditi računalno-komunikacijski i informacijski sustav obrazovnih i znanstvenih ustanova u Republici Hrvatskoj.

Elektronička pošta je oblik dopisivanja pomoću računala i sustava koji ta računala meĎusobno povezuju.

Web-mail je zamjena za program rukovanja elektroničkom poštom i omogućuje pristup vlastitoj elektroničkoj pošti bez ikakvog posebnog podešavanja s bilo kojeg računala koje ima pristup Internetu i web preglednik.

Spam je naziv za različite poruke za prodaju različitih proizvoda i usluga. Te se poruke šalju elektroničkom poštom na mnogo adresa iako ih primatelji zapravo ne žele primati.

WWW sustav omogućuje prijenos i prikaz web stranica. Web stranica je dokument koji se može prikazati na zaslonu monitora, a sliči stranici knjige. Može sadržavati tekst, pokretne i nepokretne slike i zvuk.

URL je jedinstvena adresa kojom se može pristupiti nekom dokumentu koji je dostupan preko Interneta i WWW sustava.

WWW tražilica je program smješten na poslužiteljskom računalu na Internetu koji omogućuje pretraživanje Interneta.

Web sjedište (engl. web site) je skup više web stranica koje na odreĎeni način čine cjelinu.

Web portal je web sjedište koja je ulazno mjesto na Internet. Pristupa mu se otvaranjem uvodne web stranice portala na kojoj se nalaze veze na zanimljive sadržaje i usluge.

Brbljaonica je usluga Interneta koja omogućuje razgovor sudionika koji su uključeni u Internet. U razgovoru može istodobno sudjelovati više sudionika, a razgovara se tako da sudionici pišu svoje poruke s pomoću tipkovnice i čitaju ih na zaslonu monitora. Svi sudionici u razgovoru moraju biti istodobno za računalom.

15.1.2010.

INTERNET 19

Internetski forum je usluga Interneta koja omogućuje razmjenu mišljenja meĎu sudionicima uporabom web preglednika

FTP je internetska usluga koja služi za prijenos datoteka izmeĎu računala uključenih u Internet.

Blog je internetski dnevnik koju obično piše pojedinac i na njoj uglavnom kronološkim redom bilježi svoja razmišljanja i stavove.

CMS je program koji omogućuje suradničko stvaranje i upravljanje web sadržajem. LMS je CMS s dodatnim mogućnostima pogodnim za poučavanje.

Pitanja za provjeru znanja

1. Što je Internet?

2. Odakle naziv Internet?

3. Što je ISP?

4. Što je CARNet?

5. Što je WWW sustav?

6. Što je web sjedište?

7. Čemu služi web portal?

8. Što je home page?

9. Što je URL?

10. Kako najlakše pronaći neku informaciju na Internetu?

11. Kakva je razlika izmeĎu web tražilice i web kataloške tražilice?

12. Kako se zove dopisivanje s pomoću računala i računalnih mreža?

13. Što je to spam?

14. Koja je bitna razlika izmeĎu brbljaonice i elektroničke pošte?

15. Što je internetski forum?

16. Kako se zove usluga za prijenos datoteka posredstvom Interneta?

17. Što je blog?

18. Što je CMS i LMS?

Zadaci za vježbu

1. Saznaj koji su davatelji internetskih usluga u Hrvatskoj i usporedi njihove cjenike.

2. Saznaj nazive pet web preglednika.

3. Saznaj URL deset web tražilica i pet kataloških tražilica.

4. Ustanovi ima li tvoja škola web stranice.

5. Pregledaj web stranice nekih srednjih i osnovnih škola.

6. PronaĎi nekoliko web portala na hrvatskom jeziku. Jesu li opće namjene ili tematski?

7. S pomoću tražilice pronaĎi web stranice koje obraĎuju teme iz nastavnih predmeta.

8. Koliko spam poruka primaš na dan i kako ih razlikuješ od ostale pošte?

9. Saznaj URL pet brbljaonica.

10. Saznaj koje su tematske skupine mrežnih novina dostupne putem CARNeta.

11. Saznaj URL tri internetska foruma na hrvatskom jeziku.

Inte

rne

t 5

Inte

rne

t 5

15.1.2010.

INTERNET 20

12. Raspitaj se koji ti program treba za FTP i pokušaj prenijeti neku datoteku na svoje računalo.

13. Saznaj URL tri bloga na hrvatskom jeziku.

14. Raspitaj se koji se CMS sustav rabi za web sjedište tvoje škole.