1406 promocija - instrument marketing miksa
TRANSCRIPT
Fakultet za finansijski menadžment i osiguranje – Beograd
» M A R K E T I N G « seminarski rad
Tema: » Promocija - instrument marketing miksa «
Profesor: Student: prof. dr. Jovan Popesku Jovana Jevđić br.indexa:25N/2005 Januar, 2007. Niš
1
1. Pojam i uloga promocije
Sva preduzeća obavljaju aktivnosti u određenoj sredini, tj. okruženju koje opredeljuje njihovu
aktivnost i rezultate. Okruženje funkcionisanjem, uslovima formiranja i rada preduzeća, stvara
šanse za uspešno poslovanje ali i opasnosti koje mogu dovesti u pitanje opstanak preduzeća. Iz
ovoga se vidi da je preduzeće i samo elemenat okruženja, te svojom aktivnošću, srazmerno
svojoj snazi, utiče na funkcionisanje okruženja. U tom smislu preduzeće je u stalnoj interakciji
sa ostalim učesnicima u okruženju, sa nekima u direktnoj, sa nekima u indirektnoj, a sa nekima
u veoma blagoj ili nikakvoj vezi.
Tržišno orijentisano preduzeće, koje sprovodi istraživanje svog užeg i šireg okruženja – tržišta,
tražnje, konkurenata, vrši segmentaciju tržišta i sl.- te posebno sprovodi istraživanje potrošača
i na osnovu toga koncipira instrumente marketing miksa, kao logičnu posledicu svojih
aktivnosti ima za rezultat usvajanje savremenog sistema komuniciranja sa okruženjem.
Tržišno komuniciranje, a posebno promotivni miks, usmereno je ka potrošačima i ka širem
okruženju, tj. javnosti. Deo komunikacionog miksa može biti usmeren i ka zaposlenima u
preduzeću. Na ovaj način svako preduzeće se javlja u ulozi komunikatora i promotera. U
marketingu se javljaju više pojmova, tumačenja kada je promocija u pitanju, koja je inače
anglosaksonska reč latinskog porekla. Taj pojam bi se teško mogao prevesti na naš jezik ali ga
treba shvatiti kao "unapređenje(plasmana)", odnosno kao sistem komuniciranja između
proizvošača i potrošača. Sagledavajući proces plasmana (prodaje) kroz prizmu marketing
koncepta, pojedini autori ga dele na 2 grupe aktivnosti : prodaju i komuniciranje.
Prodaja obuhvata:
▪ prodajne snage – služba prodaje, predstavništva, trgovački putnici itd.;
▪ distribuciju – izbor puteva prodaje,
▪ preskriptore – otkrivanje i angažovanje onih subjekata na tržištu koji svojim ponašanjem,
svojim preporučivanjem ili čak propisivanjem imaju direktni uticaj na potrošnju proizvoda i
usluga.
Komuniciranje (promocija) obuhvata sve one aktivnosti kojima se preduzeće povezuje sa
tržištem:
▪ privredna propaganda,
2
▪ unapređenje prodaje, i
▪ odnosi sa javnošću (public relations) i publicitet.
Prema dvojici autora čija knjiga spada u red najpopularnijih studentskih udžbenika u svetu iz
osnova marketinga, kao oblici ili forme (metode) komuniciranja, tj. promocije, navode se :
▪ Lična prodaja, koja uključuje komuniciranje licem u lice i čija je najveća prednost trenutni
(feedback) odgovor i isto tako trenutna fleksibilnost, odnosno prilagodljivost,
▪ Masovna prodaja, koja obuhava komuniciranje sa velikim brojem potencijalnih kupaca u
plaćenoj formi (propaganda) i neplaćenoj (publicitet), i
▪ Unapređenje prodaje, pomoću koje se nastoji kratkoročnim inicijativama podstaći
kupovina, tj. prodaja (nagradne igre, sajmovi, izložbe, demonstracije, itd. ).
Sažimajući prethodna dva gledišta, nije teško uočiti njihovo poklapanje kod sledeća 4 oblika
promotivnih aktivnosti : lične prodaje, privredne propagande, publiciteta i unapređenja
prodaje. U većini marketinške literature najčešće se susreću ova 4 oblika promotivnih
aktivnosti preduzeća, s tim da se kod doajena marketinške misli u svetu, Kotler u poslednjim
izdanjima pojavljuje i peti oblik komuniciranja, tj. promocije, tzv. direktni marketing.
U pogledu naziva za pojedine forme ili oblike komuniciranja, slobodno se može reći da su naši
prevodi – nazivi – prilično rogobatni. Uzimamo za primer ličnu prodaju čiji bi adekvatni
naziv, u duhu našeg jezika, verovatno glasio "prodaja ličnim kontaktom" ili "lične
komunikacije koje prate prodaju". Ovakva i slična otvorena pitanja postoje i u drugim
sredinama, čak mnogo naglašenija. Tako, recimo, i kod najrasprostranjenije forme
promotivnih aktivnosti – privredne propagande – kod nas u literaturi ovaj naziv dominira,
međutim u svakodnevoj upotrebi neretko se nalazi i na pojam reklame, pa i ekonomske
propagande.
Već je navedeno da se u poslednje vreme javlja i peti oblik ili forma promotivnih aktivnosti –
direktni marketing, u čije aktivnosti možemo ubrojati kataloge, prodaju putem pošte,
telemarketing, elektornsku prodaju (putem faxa i e-maila) i sl.
Direktni marketing predstavlja napor preduzeća da privuče i održi potrošače, kontaktirajući ih
bez posrednika. Dobar direktni marketing, kao vid promotivnih aktivnosti, ima 3 bitne
3
komponente : privrednu propagandu, uz mogućnost direktnog reagovanja; razvijenu i efikasnu
banku podataka; i direktno građenje odnosa sa potrošačima u cilju povećanaj obima prodaje,
tržišnog učešća i profita. Pomoću direktnog marketinga preduzeće nastoji da selektuje i usmeri
svoje komniciranje na specifične segmente potrošača.
Direktni marketing ima i odrđene slabosti posebno u početnoj fazi primene, pošto se najčešće
izražava sumnja u njegovu efikasnost u poređenju sa konvencijonalnim promotivnim
aktivnostima. Veoma često stavlja se primedba da aktivnosti direktnog marketinga ugrožavaju
privatnost potrošača. Proizvodi se ne mogu upoznati i probati direktno pre kupovine, usled
čega mora postojati veoma liberalna politika povraćaja proizvoda ako su potrošači po
preuzimanju njima nezadovoljni. Znači, uspešna primena je bitan preduslov za njegovo
prihvatanje.
2. Proces komuniciranja
Izvor (pošiljalac, davalac ili emitor informacije odnosno poruke) je osoba ili organizacija
(preduzeće) koja određenim putem šalje poruku primaocu (kupcu, potrošaču) da bi ga
obavestila i na osnovu toga, pokrenula i usmerila na određenu aktivnost (da prihvati odnosno
kupi proizvod preduzeća).
Da bi se moglo govoriti o procesu komuniciranja neophodno je da, osim izvora informacije,
postoji i primalac (publika, auditorij), tj. neki drugi pojedinac, grupa ili organizacija koja može
da razume poruku koju je emitovao određeni izvor. U zavisnosti od toga da li je poruka
upućena jednom, precizno utvrđenom primaocu ili širem auditoriju većem broju potrošača,
razlikujemo pojedinačno (direktno) i grupno (masovno) komuniciranje. U prvom slučaju se
takođe govori o kanalima ličnog, a u drugom o kanalima bezličnog uticaja.
Da bi se prenela poruka, izvor mora da je pretvori u niz znakova. Takva poruka naziva se
kodirana poruka. Kada kodira poruku, izvor mora da uzme u obzir karakteristike medija za
prenos poruke, ali i određene karakteristike publike. Oglas, na primer, mora biti napisan
jezikom koji ciljno tržište može da razume. Uopšte, da bi promocione, komunikacione,
aktivnosti preduzeća bile delotvorne, moraju biti zasnovane na informacijama o ciljnom tržištu
i marketnškom okruženju, koja obezbeđuje istraživanje tržišta i druge komponente
marketinškog informacionog sistema preduzeća.
4
Medij, je prenosnik poruke od izvora do primaoca. Da bi emitovana poruka dosegla ciljnu
publiku ( ciljno tržište), izvor (preduzeće) mora da odabere prikladan medij (komunikacioni
kanal). Zbog toga je važno da preduzeće poznaje svoje ciljno tržište i da ima informacije o
tome koje medije ciljni potrošači najviše konzumiraju ( koje novine, časopise, čitaju, koje
radio stanice slušaju, koje TV kanale gledaju, koliko koriste internet, itd.) te koji je kapacitet
pojedinih medija (komunikacionih kanala) u pogledu opsega informacija koje može efikasno
da prenese do željenog auditorija.
Proces pretvaranja poruke u niz znakova naziva se proces kodiranja. Obrnuti proces, tj. proces
pretvaranja znakova u poruku naziva se dekodiranjem poruke, a sam rezultat dekodiranja
naziva se dekodirana poruka. Prilikom kodiranja poruke izvor mora uzeti u obzir karakteristike
medija, ali i način na koji ciljna publika najčešće dekodira ( razume i prihvata) poruke.
U procesu komuniciranja mogu da se jave razni šumovi koji negativno utiču na stepen
razumljivosti poslate poruke: štamparska greška, atmosferske smetnje kod radija,
konkurentske i druge slučajne poruke koje se mešaju sa emitovanom porukom i sl.
Na osnovu povratne informacije ( povratne veze), koja ide od primaoca ka izvoru, pošiljalac
dobija obaveštenje o tome da li je primalac primio i razumeo poslatu poruku, odnosno da li je
poruka proizvela očekivani efekat. U ličnom komuniciranju (licem u lice) koje se, na primer,
ostvaruje kod lične prodaje, davalac informacije (prodavac) odmah dobija povratnu
informaciju od primaoca (kupca). Ovde je povratna veza neposredna.
Promocija je fleksibilan instrument marketinga,budući da se aktivnosti promocije praktično
mogu kombinovati – međusobo, i u sklopu sa ostalim instrumentima marketinga – na veoma
veliki broj načina, u zavisnosti od ciljeva preduzeća u datom periodu.
Osnovni ciljevi promocije su da informiše, podseća i utiče na ciljne kupce da prihvate
proizvod preduzeća. Relativni značaj pojedinih promocionih aktivnosti za ostvarivanje ovih
ciljeva promocije je različit.
Uloga pojedinih obilka u ostvarivanju ciljeva promocije i ukupnih ciljeva preduzeća zavisi od
namene proizvoda odnosno od karakteristika ciljnog tržišta. Sledstveno tome, udeo ulaganja u
pojedine obike promocije u ukupnom budžetu za promociju se bitno razlikuje od jedne grane
industrije do druge.
5
Planiranje troškova promocije, predstavlja jednu od najkritičnijih faza procesa planiranja
marketinga. Pored utvrđivanja ukupnog iznosa troškova (budžeta), potrebo je izvršiti njihovo
raspoređivanje na pojedine oblike promocije, na pojedine kraće vremenske periode, na
pojedine proizvode, kao i na pojedine medije za prenos promocionih poruka. U nastavku
dajemo kraći prikaz osnovnih metoda koji se koriste za planiranje visine troškova promocije.
Metod procenta od prodaje. Prema ovom metodu visina troškova promocije određuje se tako
što se unapred određeni procenat primeni na vrednost prodaje ( ostvarene u proteklom ili
očekivane u narednom, planskom periodu). Za određivanje procenta, koji se koristi za
planiranje troškova promocije, ne postoji neko pravilo niti neki objektivni kriterij. Visina
procenta najčešće zavisi od iskustva i lične procene marketara, što predstavlja poseban
nedostatak ovog metoda. Osnovni nedostatak ovog metoda sastoji se u tome što promociju
tretira kao posledicu, a ne kao uzrok prodaje.
Ako se visna procenta ulaganja u promociju ne menja, preduzeće će primenom ovog metoda u
promociju uložiti manji iznos kada je prodaja manja, a veći iznos kada je prodaja veća.
Međutim, kada prodaja raste možda bi trebalo da se ulaganja u promociju smanjuju, i obrnuto,
kada prodaja stagnira ili opada – tada bi trebalo pojačati inetnzitet promocije, odnosno
povećati ulaganja u promociju. U savremenoj praksi preduzeća u planiranju visine ulaganja u
promociju sve više koriste onu varijantu metoda procenta prema kojoj se utvrđeni procenat
primenjuje na planiranu, a ne ostarenu prodaju.
Arbitrarni metod.Prema ovom metodu troškovi promocije u narednom periodu zavise
isključivo ili, barem, u najvećoj meri od finansiskih mogućnosti preduzeća u datom
vremenskom periodu. Može se reći da preduzeća koja pri planiranju troškova promocije
koriste arbitrarni metod, promociju ne tretiraju instrumentom marketinga ( faktorom prodaje).
Na promociju se paktično gleda kao na "nužno zlo", tj. kao na aktivnost koja mora da se vrši
zato što i druga preduzeća sprovode odrđene oblike aktivnosti promocije. Ovakav pristup
planiranju visine ulaganja u promociju dovodi do toga da preduzeće troši na promociju nekad
više a nekad manje nego što bi bilo stvarno potrebno i ekonomski opravdano, a to samo zato
što mu to finansijska situacija dozvoljava. Samo slučajno može da se dogodi da troškovi
promocije određeni arbitrarnim metodom, budu optimalni. U odnosu na druge metode
planiranja troškova promocije, arbitrarni metod je najmanje prihvatljiv.
6
Metod konkurencije. Prema ovom metodu visina troškova promocije u narednom planskom
periodu određuje se u zavisnosti od toga koliko za promociju troše konkurenti. Zbog toga se
ovaj metod često naziva metodom pariranja konkurenciji ili metodom ugleda na konkurenciju.
U praktičnoj primeni metoda konkurencije preduzeće može da se ugleda na lidera u grupaciji
kojoj preduzeće pripada ili pak na prosečnog konkurenta.
Obe varijante metoda konkurencije zasnivaju se na pretpostavci da konkurentska preduzeća
dobro poznaju uslove na tržištu odnosno da ona dobro znaju koliko je potrebno uložiti u
promociju. Međutim, u tome se sastoji i osnovna slabost ovog metoda. Tržišni problemi sa
kojima se suočavaju pojedina preduzeća nikada nisu sasvim isti. Sem toga, ciljevi pojedinih
preduzeća u određenom vremenskom periodu mogu biti sasvim različiti. U primeni metoda
konkurencije javlja se jedan problem praktične prirode: preduzeće nema uvek potpuni uvid u
visinu troškova promocije konkurentskih preduzeća. Međutim, i kada takva informacija
postoji, kod preduzeća »imitatora« može da se javi problem obezbeđenja finansijskih sredstava
za promociju u iznosu koji je potreban za uspešno pariranje konkurentima.
Medod i cilj zadatka. – Od svih navedenih metoda planiranja troškova promocije, metod cilja i
zadatka je najprihvatljiviji. Zasnovan na pretpostavci da je promocija uzrok, a prodaja
posledica ( promocije ), ovaj metod najviše odgovara koncepciji marketinga: najpre se definiše
cilj koji treba da se ostvari promocijom, a zatim se na osnovu postavljenog cilja, planira
promocioni budžet koji je potreban za ostvarenje postavljenog cilja.
Kad se utvrdi cilj koji se promocijom želi postići i kada se, na osnovu toga, sastavi plan
promocionih aktivnosti, tada je praktično određen i iznos troškova promocije koji je potreban
za njegovu realizaciju. Ukoliko se pokaže da planirani troškovi promocije nadmašuju
finansijske mogućnosti preduzeća ili da nisu u srazmeri sa očekivanim efektima, tada je
potrebno izvršiti preispitivanje i korekciju postavljenih ciljeva.
Osnovno ograničenje šire primene metoda cilja i zadatka jeste otkrivanje optimalnog odnosa
između cilja (najčešće obima prodaje) i promocionih aktivnosti (troškova promocije).
3. Lična prodaja
Lična prodaja je oblik promocije kod kojeg se ostvaruje direktan kontakt između prodavca i
kupca. Za razliku od ekonomske propagande, odnosi sa javnošću i unapređenja prodaje, koji -
7
kao oblici masovnog komuniciranja – predstavljaju bezlične oblike promocije, lična prodaja je
promociona aktivnost kod koje se ostvaruje lični kontakt (direktno komuniciranje) između
prodavca i kupca. Prodavac može neposredno da sagleda efekat svojih promocionih poruka i
da u toku samog procesa komuniciranja – na osnovu praćenja (verbalnih i neverbalnih)
reakcija kupaca – modifikuje i prilagođava svakom individualnom sagovorniku. Povratne
informacije, koje kupac »šalje« prodavcu, veoma su korisne za planiranje narednih akcija i
oblikovanje buduće ponude preduzeća. Između ostalog i zbog toga se često kaže da je lična
prodaja veoma moćan oblik promocije.
Prema savremenom konceptu marketinga, prodavac ne »prodaje« proizvod kupcu, nego mu
pomaže pri kupovini, ukazujući mu na prednost i nedostatke datog proizvoda sa stanovišta
mogućnosti zadovoljenja njegovih potreba. Stalnom brigom da se zadovolje potrebe kupca,
razvija se poverenje i lojalnost kupca i stvaraju pouzdane osnove za trajne i stabilne odnose
između prodavca i kupca (relacioni marketing- marketing odnosa). Prodavac treba da poznaje
ne samo karakteristike datog proizvoda, već i druge relevantne elemente poslovanja preduzeća
koje predstavlja. Osim toga, poželjno je da prodavac poseduje i druge osobine kao što su:
ljubaznost, strpljivost, učtivost, taktičnost, marljivost, poštenje, spremnost za pružanje pomoći
i dr.
Značaj lične prodaje kao elementa promocionog miksa u maloprodaji zavisi, pre svega, od
sistema prodaje i karakteristika proizvoda odnosno prodajnog asortimana.
Lična prodaja- a to važi i za ekonomsku propagandu, odnose s javnošću i unapređenje prodaje-
najuspešnija je kada se planski i koordinirano koristi sa ostalim elementima promocije i
marketinškog miksa preduzeća.
4. Unapređenje prodaje
Ostale promocione aktivnosti, koje nisu obuhvaćene ekonomskom propagandom, ličnom
prodajom, publicitetom i direktnim marketingom nazivaju se zajedničkim imenom
unapređenje prodaje. Svrha svih promocionih aktivnosti u krajnoj distanci jeste da stimuliše
prodaju odnosno »da pomeri krivulju tražnje u korist preduzeća« (da obezbedi veću tražnju
8
proizvoda preduzeća pri različitim nivoima cena i ostalim datim elementima marketinškog
miksa). Svrha unaprđenja prodaje kao oblika promocionih aktivnosti jeste da stimuliše kupca
na neposrednu akciju, odnosno da ubrza prodaju. Kroz raznovrsne aktivnosti unapređenja
prodaje potencijalni kupac dobija direktni podsticaj, »poslednju injekciju« za obavljanje
kupovine proizvoda o kojima je informisan preko drugih kanala promocije. U tom smislu,
unapređenje prodaje dopunjava ostale oblike promocije – ekonomsku propagandu, ličnu
prodaju, publicitet i direktni marketing – i povećava njihovu ukupnu efikasnost.
Preduzeća koriste razna sredstva, tehnike i metode za unapređenje prodaje, kao što su:
nagradne igre, trgovačke markice, kuponi, besplatni uzorci, spoljašnje i unutrašnje uređenje
prodajnih objekata i dr.
5. Ekonomska propaganda
Ekonomska propaganda (oglašavanje) predstavlja primarnu promocionu aktivnost. Zbog
značaja koji ima u procesu komuniciranja preduzeća sa postojećim i potencijalnim kupcima,
često se ekonomska propaganda koristi kao sinonim za promociju.
Kao oblik promocije, ekonomska propaganda je način masovnog komuniciranja preduzeća sa
potoršačima. Budući da preduzeće finansira prenošenje informacija o sebi i prizvodima iz svog
asortimana, koje se realizuje putem raznih komunikacionih kanala/ medija (novine, časopisi,
radio, TV i dr.), ekonomska propaganda se obično definiše kao plaćeni oblik (masovnog)
komuniciranja s tržištem.
Ekonomska propaganda omogućava potrošaču da brzo pronađe proizvod koji mu je potreban,
da se obavesti o pojavi novih proizvoda i da dobije druge informacije koje su mu neophodne
pri donošenju odluka o kupovini proizvoda. Osim toga, umetničkim, likovnim rešenjima u
oblikovanju poruka (oglasa), ekonomska propaganda utiče na razvoj estetskog obrazovanja i
podizanje kulturno-obrazovnog nivoa potrošača.
Ciljevi pojedinih propagandnih akcija mogu biti različiti: propagiranje novog proizvoda ili
novog prodajnog objekta, promena preferencija potrošača, sticanje novih kupaca, neutralisanje
efekta propagandnih napora konkurenata, ublažavanje sezonskih varijacija prodaje, proširenje
namene proizvoda, podsećanje i uveravanje kupaca. Međutim osnovni dugoročni cilj koji se
želi postići ekonomskom propagandom jeste da se olakša i ubrza prodaja proizvoda preduzeća.
9
Obično se pravi razlika između propagande koja je usmerena da stimuliše primarnu tražnju, tj.
tražnju za kategorijom proizvoda (a ne tražnju za određenom markom proizvoda), i
propagande koja je usmerena da poveća selektivnu tražnju – tražnju za određenom markom
proizvoda.
Razvijanje propagandne kamanje obuhvata osmišljavanje niza propagandih poruka i plasiranje
tih poruka u raznim propagandnim medijima da bi dosego određeno ciljno tržište. Osnovni
koraci u razvijanju propagandne kampanje jesu :
1. Identifikacija i analiza propagandne mete;
2. Definisanje ciljeva propagande;
3. Stvaranje propagandnog programa;
4. Određivanje propagandnog budžeta;
5. Razvijanje plana medija;
6. Kreiranje propagandne poruke;
7. Sprovođenje kampanje i
8. Ocenjivanje uspešnosti propagande.
6. Privredna propaganda
Privredna propaganda je promotivni metod, forma ili oblik, koji prvi pada na pamet, u odnosu
na ostale metode, pošto je vizuelno najprisutniji u našem svakodnevnom životu. Privredna
propaganda je i najkontraverzniji oblik promotivnih aktivnosti.
Privredna propaganda je plaćeni oblik prezentacije ( i promocije) određenih ideja, proizvoda i
usluga u sredstvima javnih komunikacija, koja ne podrazumeva lični kontakt i koju realizuje
identifikovani sponzor. To je obično niz aktivnosti kojima se akustičnim, vizuelnim ili
kombinovanim sredstvima putem javnih medija potencijalni potrošači informišu, ubeđuju
(uveravaju ili podsećaju) na proizvode ili usluge.
Privredna propaganda, kao jedan od metoda promocije, omogućuje komuniciranje s velikim
krugom potencijalnih kupaca. To je verovatno najefikasnija metoda za obaveštenje najšireg
kruga postojećih i potencijalnih kupaca o postojanju određenih proizvoda i usluga na tržištu.
Potrebno je spomenuti neke osnovne vidove propagande, s obzirom na šire ciljeve koji se žele
ostvariti. Načelno se ističu 3 osnovna cilja propagande:
10
1. propaganda koja stimuliše primarnu tražnju;
2. propaganda koja stimuliše selektivnu tražnju;
3. institucionalna propaganda.
Primarnoj propagandi, ili propagandi koja stimuliše primarnu tražnju , prvenstveni je cilj
povećanje tražnje za generičkim proizvodom ili uslugom, kao što su npr. : tekstil, prehrambeni
proizvodi, bezalkoholna pića. Ovom propagandom ističu se prednosti i koristi u upotrebi
određenog proizvoda, bez obzira na marku, odnosno na proizvođača.
Danas, međutim, sve veće značenje ima propaganda koja stvara selektivnu tražnju ili, kako je
McCarthy naziva kompetitivna (konkurentna) propaganda. Proizvođač selektivnom
propagandom namerava da kod potrošača stvori isključivo svest o svojoj sopstvenoj marki,
odnosno sklonost kupovanju te iste marke.
Institucionalna propaganda naglašava značenje i ulogu proizvođača a ne proizvoda. Putem
ove propagande naglašava se iskustvo preduzeća na određenim područjima, aktivnosti
istraživanja i razvoja, doprinos preduzeća opštem napretku, čime se želi stvoriti povoljan
image odnosno naklonost javnosti good will , što se kasnije može poslužiti kao svojevrsni
"kišobran" pod kojim se mogu uspešnije prodavati određeni proizvodi.
Kotler citirajući jednu grupu autora, ukazuje na neophodnost uvažavanja određenih specifičnih
faktora koji se neizostavno moraju uzeti u obzir prilikom utvrđivanja budžeta za privrednu
propagandu, a to su :
faza u životnom ciklusu proizvoda;
tržišni udeo i potrošačka osnovica;
konkurentski "metež";
učestalost oglašavanja;
supstitutivnost proizvoda.
Propagandni mediji je posrednik ili prenosilac propagandne poruke. Svaki medij ima svoje
specifičnosti, odnosno pozitivne i negativne strane, te je s toga izbor određenog posrednika
(medija) ili njihove kombinacije vrlo značajno pitanje.
Ranije je ukazano na činjenicu da propagandne aktivnosti zahtevaju ulaganje velikih sredstava,
pa se postavlja problem merenja efekata propagande. U praksi, merenje efekata ulaganja u
privrednu propagandu najčešće se javlja kroz formulu:
11
E=ΔP/ΔTPP
E – koeficijenat elastičnosti (efekat);
P – obim prodaje (realizacije);
TPP – troškovi (izdaci) privredne propagande;
Δ – označava promenu (priraštaj) veličina.
6.1. Uloga privredne propagande i medija u Rusiji
U poslednjoj deceniji, ekonomski razvoj Rusije karakterišu usponi i padovi. Naime, tokom
recesije 1998. i 1999. god. bruto domaći proizvod je opao za 35% odnosno 53%. Kapitalne
investicije 1998. u odnosu na 1997. bile manje za 70%. Tokom 1998. i 1999.god. inflacija je
dostigla najviši nivo od 84% i 36,5%. Od 2000. god. ekonomska situacija se znatno poboljšala,
a 2001. god. ostvaren je rast društvenog bruto proizvoda od 22%, odnosno, 10% tokom 2002.
Tokom istih godina, kapitalne investicije su porasle za 28% i 8% respektivno. Inflacija je pala
na 14% u 2002.god., a stopa nezaposlenosti je bila 8,2%.
Rusija ima oko 145 miliona stanovnika (2001.), a više od 70% živi u gradovima. Index
kupovne moći utvrđen za svaki grad kao prosek broja stanovnika, vrednosti kupovina i učešća
u nacionalnom dohotku, za Moskvu iznosi 21, odnosno 4 za Sankt Petersburg i manje od 1 za
sve ostale gradove. Index je za Moskvu 20% veći u odnosu na 20 najvećih gradova Rusije
uključujući i Sankt Petersburg. U ovakvim gradovima, promotivne kampanje bi se najvećim
delom morale fokusirati na moskovski region.
Ukupni troškovi privredne propagande u Rusiji tokom 2001. bili su 2.320 $, odnosno 16$ per
capita. Ovi troškovi rastu svake godine. Televizija ima relativno stabilno učešće na tržištu od
oko 30%. Učešće štampanih medija, koji poslednjih godina lagano opada, 2001.god. iznosilo
je 27%. Učešće spoljašnjih sredstava privredne propagande raste i 2001.god. iznosilo je 16%.
Na radio otpada 3% tržišnog učešća, a na direktni marketing 6%. Tokom 2002. god. najveći
oglašivači bili su: Procter&Gamble, Unilever, Nestle, Mars, Henkel, Wirgleys, Danone, Pepsi,
Biersdorf, Coca-Cola.
Skoro svako Rusko domaćinstvo ima TV uređaj. Najgledanijih 8 TV kanala privlači više od
80% ulaganja u TV oglašavanja. Postoje 3 nacionalna kanala: ORT, RTR, NTV. Njihova
12
gledanost je 30%, 20% i 15%, a ulaganje u propagandu iznose 32%, 25% i 26%. Što se
štampnih medija tiče, postoje razne vrste publikacija za pojedine segmente: za poslovne ljude,
mlade roditelje, tinejdžere, odrasle muškarce i žene (25-45). Deset najvećih listova dospeva
dnevno do 23% ukupne ruske populacije. Svaka od tri najveće nacionalne radio stanice dopire
do 18% populacije. Značaj spoljašnjih sredstava oglašavanje raste, kako po broju gradova,
tako i po budžetima. Najveći deo investicija na ovakvo oglašavanje otpada na cigarete.
7. Odnosi sa javnošću
Odnosi sa javnošću (PR – Public Relations; Relations with Public) ili kraće publicitet,
predstavljaju promocionu aktivnost koja se sastoji u objavljivanju pozitivnih informacija o
preduzeću i njegovim proizvodima u sredstvima javnog informisanja (novine, časopisi, radio i
televizija), koje ne finansira preduzeće.
S obzirom na to da preduzeće ne plaća vreme odnosno prostor za objavljivanje informacija o
samom preduzeću i njegovim proizvodima, obično se kaže da je publicitet besplatna
promocija. Međutim, to ne znači da publicitet ne iziskuje nikakve troškove. Publicitet je
velikim delom rezultat svesnog delovanja preduzeća, pa prema tome iziskuje određene
troškove za uspostavljanje kontakta sa redakcijama sredstava javnog informisanja.
Prezentiranjem komercijalno značajnih informacija o preduzeću i njegovom miksu proizvoda,
stvara se povoljan imidž o preduzeću, povećava njegov ugled u javnosti i stimuliše tražnja za
njegovim proizvodima i uslugama. Uloga publiciteta u obaveštavanju potrošača posebno je
značajna kada se radi o otvaranju novih prodajnih objekata, uvođenju novih proizvoda u
proizvodni program odnosno prodajni asortiman i drugim promenama u poslovanju preduzeća.
Publicitet se ispoljava kao novinarska vest, događaj ili novost. Prednost publiciteta je u tome
što se publicitet obično plasira na »udarnim« mestima u sredstvima javnog informisanja.
Nedostatak publiciteta kao oblika promocije jeste što preduzeće ne može da utiče na sadržaj
informacija koje se objavljuju, kao što to može kod propagandnih poruka. Osim toga,
publicitet se dosta teško planira i koordinira sa drugim promocionim naporima preduzeća.
13
7.1. Upravljanje odnosima s javnošću u kompaniji "Mercedes Benz"
Prve propagandne aktivnosti odnosa sa javnošću koje se tiču A klase pojavile su se maja 1996.
god. 18 meseci pre početka proizvodnje. U tom periodu Mercedes je kontrolisao masovno
oglašavanje, aktivnosti publiciteta i odnosa s javnošću. Mediji su dobijali samo određene
informacije. Tokom sajma automobila u Ženevi ni novinari ni publika nisu mogli da testiraju
auto. Bez obzira na sve to, A klasa je dobila veoma pozitivne komentare mesecima pre
pojavljivanja.
U junu i julu 1997.god. A klasa je predstavljena medijima. Nekoliko novinara je testiralo auto,
a zaključci nezavisnih uporednih testova su bili povoljni. A klasa je dobila odličnu ocenu za
sigurnost. Niko nije izneo bilo kakvu sumnju na polju stabilnosti. Tokom testiranja A klase
skinut je unutrašnji deo točka, a spoljna zadnja strana se okretala na zidu gume. Vozač je
komentarisao da se upravljač zaključao, čineći tako nemogućim da se automobil ispravi. Bez
obzira na to, auto se nije prevrnuo. Skandinavci su postali sumnjičavi. Prvi automobili su
proizvedeni i sve je izgledalo dobro do 21. oktobra koji se pretvorio u noćnu moru za
kompaniju Mercedes Benz. Tokom testa, automobil A klase se počeo prevrtati na brzini od 60
km/h, a vozač je završio u bolnici. Menadžeri kompanije, poznati po pasivnom odnosu sa
javnošću, posebno sa medijima, reagovali su veoma sporo i njihov zvanični izveštaj je bio:
"Pretpostavljamo da je incident izazvan ekstremnim uslovima vožnje koji su gurnuli masu
daleko." Ustvari, oni nisu raspolagali potrebnim informacijama o ovom testu. Nadalje, pojavile
su se 4 različite ličnosti koje su na svoj način interpretirale pomenuti događaj.
Na sajmu automobila u Tokiju, bili su i specijalizovani novinari. Kao rezultat toga novinarski
izveštaji su se najčešće pojavljivali u tabloidima. Vodeće nemačke novine naglasile su da se
baby-benz pretvorio u "problematično dete". Jedan list je objavio naslov "Mercedes A klase je
mrtav". Mercedes je poslao video snimke od strane Auto build-a svim novinama. Na njima su
točkovi bili uvećani, pokazujući različite veličine. Postavljena su pitanja gde je Mercedes
montiran. Glavni urednik je potvrdio da su gume bile promenjene pre testa, zato što su imali
14
manju nesreću, da je razočaran, da njegovi novinari nisu pomenuli ovu činjenicu. Ali, to u
osnovi nije menjalo suštinu, negativan stav javnosti.
Mercedes je odredio da do 29. oktobra organizuje veliku pres-konferenciju u Študgartu.
Poruke kompanije Mercedes bile su fokusirane na 3 aspekta. Prvo, tvrdili su da test nije bio
realan. Drugo, Mercedes je skrenuo pažnju na činjenicu da je jedna od guma bila različita u
odnosu na ostale. Treće, Mecedes je objavio da će instalirati elektronski program stabilnosti
(EPS) u svim automobilima A klase. U novembru Mercedes je poslao modifikovani auto u
Džerez na testiranje. A klasa je prošla sve testove, a eksperti i zvanični izvori nazvali su ga
laganim testom.
Na kraju, novembra meseca, vođen je pravi medijski rat u kojem je jedna grupa tvrdila da je
sve u redu sa A klasom, a druga je bila ubeđena da A klasa nije sigurna. A klasa je nagrađena
zlatnim točkom od strane popularnog nemačkog magazina Bild am Sonntag. Čak je Bruno
Sako, dizajner A klase, primio prestižnu evropsku nagradu Lucky Strike Designer Aword .
Zahvaljujući naporima koje je kompanija učinila, A klasa je skoro povratila poverenje
potrošača. Svest o marki je visoka, 94% potrošača.
8. Promocija marke – Vino "Terra Lazarica"
U promociji svoje marke, preduzeće koristi različita sredstva komuniciranja, televiziju i radio,
časopise, novine, kataloge, prospekte, postere idr.
Broj emitovanih spotova u periodu 01-31.01.2005.god. za vina Terra Lazarica, Terra Lazarica
crno i belo je 176 puta, u ukupnoj dužini 3.567 sekundi, a broj emitovanih spotova u periodu
01-14.2.2005. je 137 puta, u ukupnoj dužini 3.166 sekundi. Obrađivani su spotovi
Novogodišnja čestitka i SMS nagradna igra. Najveća realizacija svih vina Terra Lazarica bila
je u decembru i januaru što je i odraz izraženog sezonskog karaktera u prodaji vina. Povećana
prodaja ovih proizvoda je u vreme slava, Novogodišnjih i Božićnih praznika. U tom periodu,
realizovana je intenzivna promotivna kampanja korišćenjem različitih oblika i sredstva
promocije. Na taj način preduzeće deluje na svest potrošača dvojako, opažanje potrošača i na
njegovo opredeljenje za kupovinu.
15
Spot je emitovan na televizijama: Pink, BK, B92, RTS, SOS, Belle Amie, Spectar itd. Dati su
članci u raznim časopisima za promociju vina Terra Lazarica. Troškovi promocije u ovim
medijima iznosili su 213.579,00 din.
Pored privredne propagande korišćene su i različite aktivnosti unapređenja prodaje za
promociju marke Terra Lazarica. Ukupni troškovi realizacije projekta za 2004.god. iznosili su
16.626.180,00 din. Kao podrška promociji marke korišćene su i aktivnosti unapređenja
prodaje. Promocije su realizovane u restoranima širom Srbije koji su razvrstani u 3 kategorije:
I grupa – najveća, koja obuhvata restorane masovnog tipa;
II grupa – izabrani su kvalitetniji restorani;
III grupa – najekskluzivniji restorani (VIP objekti)
U restoranima I grupe nosioci promotivnih aktivnosti bile su odabrane devojke, promo loderi i
menadžeri. U promociji drugoj grupi restorana, ključnu ulogu imali su menadžeri i lideri koji
su u dogovoru sa vlasnicima restorana pozivnicama obaveštavali stalne goste i prijatelje
restorana o održavanju promocije.
posebna pažnja posvećena je trećoj grupi restorana. Promocione aktivnosti na ovom segmentu
realizovane su u prisustvu enologa Preduzeća.
Planom aktivnosti obuhvaćeno je između 300 i 350 restorana.
Za kreiranje poznatosti marke veoma su važni komunikacioni efekti. Pored komunikacionih,
ocenjivani su i komercijalni efekti, koji su utvrđivani na osnovu analize promena obima
prodaje marke Terra Lazarica pod uticajem promotivnih aktivnosti. Jedan od uslova efikasne
promocije, posebno propagandne poruke je da ih potrošač zapazi i upamti. Informacije
dobijene od ispitanika o zapaženosti poruke su veoma značajne za razvoj marke. One
pokazuje da je cilj propagande, informisanje potrošača o prednostima proizvoda, realizovan.
Aktivnosti privredne propagande kombinovane sa ličnom prodajom, unapređenjem prodaje,
odnosima s javnošću i diektnim marketingom, pretpostavka su za uspešno kreiranje vredne
marke Terra Lazarica i njeno diferenciranje u odnosu na konkurentske proizvode.
16
9. L I T E R A T U R A :
1. "Uvod u marketing" – prof. dr. Ljiljana Stanković, Ekonomski fakultet – Niš;
2. "Marketing istraživanja" – prof. dr. Suzana Đukić, prof. dr. Ljiljana Stanković,
Ekonomski fakultet – Niš;
3. "Marketing" – prof. dr. Stevan Vasiljev, Singidunum – Beograd;
4. Internet adrese : http://www.pretraga.co.yu/marketing/index.php
www. nizoral.com
www.daimler-chrysler.com
www.camagazine.com.uk
17
S A D R Ž A J :
strana:
1. Pojam i uloga promocije.......................................................................................... 2
2. Proces komuniciranja............................................................................................... 4
3. Lična prodaja............................................................................................................ 7
4. Unapređenje prodaje................................................................................................. 8
5. Ekonomska propaganda............................................................................................ 9
6. Privredna propaganda............................................................................................... 10
6.1. Uloga privredne propagande i medija u Rusiji.................................................... 12
7. Odnosi sa javnošću................................................................................................... 13
7.1. Upravljanje odnosima sa javnošću u kompaniji "Mercedes Benz"..................... 14
8. Promocija marke – vino "Terra Lazarica"................................................................. 15
9. LITERATURA.......................................................................................................... 17
18