Poglavlje El - Kahf / Pe}ina

PAGE 81018 - El-Kehf / Peina

18

EL - KEHF / PE]INA

OBJAVLJENA U MEKI*, IMA 110 AJETA**PREDANJA O NJENOJ VRIJEDNOSTI

Imam Ahmed bilje`i od El-Berraa da je rekao:

/85/ "Jedan je ~ovjek u~io suru "El-Kehf" dok je u ku}i bila njegova `ivotinja, koja se odjednom prepla{ila, pa je pogledao i ugledao maglu ili oblak koji ga je bio natkrio. To je spomenuo Vjerovjesniku, s.a.v.s., a on mu je rekao: 'U~i, to je smirenost koja silazi prilikom u~enja Kurana ili koja silazi radi u~enja Kurana.'" Bilje`i se kod Buharije i Muslima u hadisu [ubeta, a ovaj ~ovjek koji je u~io ovo poglavlje bio je Usejjid ibn el-Hudajr, kao {to je ve} spomenuto u poglavlju El-Bekare".

Imam Ahmed bilje`i od Ebu el-Derdaa, r.a., a on od Vjerovjesnika, s.a.v.s., koji ka`e:

/86/ "Ko nau~i deset prvih ajeta iz poglavlja 'El-Kehf' bit }e sa~uvan od Ded`ala." Bilje`e ga Muslim, Ebu-Davud, En-Nesai i Tirmizi kao hadis koji prenosi Katade. Tekst hadisa koga navodi Tirmizi je slijede}i:

/87/ "Ko nau~i tri prva ajeta iz poglavlja 'El-Kehf'" i ka`e: Hadis je hasen - sahih. Imam Ahmed tako|er bilje`i od Ebu el-Derdaa, r.a., a on od Vjerovjesnika, s.a.v.s., da je rekao:

/88/ "Ko bude u~io deset posljednjih ajeta iz poglavlja 'El-Kehf' bit }e sa~uvan od isku~enja Ded`d`ala." Prenosi ga tako|er i Muslim i Nesai od Katade a kod Nesaije se ka`e:

/89/ "Ko bude u~io deset ajeta iz poglavlja 'El-Kehf...' i spominje ostatak hadisa. El-Hakim bilje`i u Svome "Mustedreku" od Ebu-Seida el-Hudrija, r.a., da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao:

/90/ "Ko bude u~io petkom poglavlje 'El-Kehf' dat }e mu se svjetlo izme|u dva petka", a zatim ka`e: "Ovo je hadis autenti~nog seneda, ali ga Buhari i Muslim ne uvr{tavaju u svoje zbirke."

"U ime Allaha, Svemilosnog, Milostivog!"

"Hvaljen neka je Allah Koji Svome robu objavljuje Knjigu, i nije je dao iskrivljenu, nego /1/ ispravnu, da te{kom kaznom, koju }e On dati, opomene, a da vjernike koji ~ine dobra djela divnom nagradom obraduje, /2/ u kojoj }e vje~no boraviti, /3/ i da opomene one koji govore: 'Allah je Sebi uzeo sina.' /4/ O tome oni ni{ta ne znaju, a ni preci njihovi. Kako krupna rije~ izlazi iz usta njihovih! Oni ne govore drugo do la`i!" /5/

Ve} je spomenuto na po~etku ovog Tefsira da Uzvi{eni hvali Svoje Sveto i Uzvi{eno Bi}e, kod po~etka i svr{etka stvari. On je hvaljen u svakoj situaciji. Njemu je svaka hvala i na po~etku i na kraju. Zbog toga On Sebe hvali kod spu{tanja Svoje ~asne Knjige Svome plemenitom poslaniku Muhammedu, s.a.v.s. To je, doista, najve}a blagodat kojom je Allah, d`.{., obdario stanovnike Zemlje, po{to ih je izveo sa njim iz tmine na svjetlo, budu}i da ga je u~inio ispravnom Knjigom, u kojoj nema iskrivljenja niti skretanja, ve} upu}uje na Pravi put jasno i nedvosmisleno, upozoravaju}i nevjernike a obveseljavaju}i vjernike. Zbog ovoga Uzvi{eni ka`e:

"I nije je dao iskrivljenu", tj. potvorenu i falsifikovanu, ve}: "ispravnu", tj. pravu: "da te{kom kaznom, koju }e On dati, opomene", tj. da opomene njom one koji u nju ne vjeruju kaznom na ovom i na onom svijetu: "a da vjernike obraduje", one koji su obistinili svoju vjeru dobrim djelima:

"divnom nagradom, tj. sevapom kod Allaha, "u kojoj }e boraviti", u svojoj nagradi, a to je D`ennet u kome }e vje~no biti:vje~no, stalno - bez prestanka.

Rije~i Uzvi{enoga: "i da opomene one koji govore: 'Allah je Sebi uzeo sina.'" Ovaj se ajet odnosi na svakoga ko ka`e ovo, bez obzira iz kojeg naroda bio, mada je njegova objava bila konkretno poradi idolopoklonika Arapa, budu}i da su govorili: "Mi obo`avamo meleke, a oni su Allahove k}eri!" O tome oni ni{ta ne znaju, o ovoj potvori i la`i: a ni preci njihovi, tj. njihovi prethodnici:

"Kako krupna rije~ izlazi iz usta njihovih!" , nema joj oslonca izuzev u njihovom govoru, niti dokaza izuzev u njihovoj la`i. Zbog toga Uzvi{eni ka`e:Oni ne govore drugo do la`i! Muhammed ibn Ishak spominje povod objavljivanja ovog ajeta, pa ka`e - u rezimeu - od Ibn-Abbasa, r.a., koji ka`e:

/91/ "Kurej{i su poslali En-Nadra ibn el-Harisa i Ukbe ibn Ebi-Muajta `idovskim sve}enicima u Medinu, rekav{i im: 'Pitajte ih o Muhammedu i opi{ite im njegova svojstva, jer su oni ti kojima je data knjiga (Ehlul-kitab) i oni posjeduju ono {to mi ne posjedujemo od znanja o vjerovjesnicima!' Krenuli su njih dvojica i do{li do Medine, a onda su pitali `idovske sve}enike o Allahovom Poslaniku, s.a.v.s., opisuju}i im njegovu misiju i neki njegov govor. Rekli su im sve}enici: 'Pitajte ga o troje, pa ako vas obavijesti o tome onda je on poslani vjerovjesnik. U suprotnom je ~ovjek, la`ac, pa odlu~ite o njemu kako ho}ete. Pitajte ga o mladi}ima koji su u davna vremena `ivjeli, {ta je s njima bilo, jer o njima kru`i ~udna pri~a. Pitajte ga o ~ovjeku koji mnogo putuje i koji je obi{ao i Istok i Zapad Zemlje, {ta je s njim bilo? i pitajte ga o du{i, {ta je to. Ako vas obavijesti o tome, onda je vjerovjesnik - slijedite ga!' Vratili su se En-Nadr i Ukbe Kurej{ijama i obavijestili ih o onome {to su im rekli `idovski sve}enici. Kurej{ije su zatim do{li i pitali Vjerovjesnika, s.a.v.s., o tome, pa im je on rekao: 'Obavijestit }u vas sutra o onome o ~emu ste me pitali', a nije rekao ako Bog da. Oti{li su od njega. Pro{lo je petnaest no}i a da mu se D`ibril nije pojavio sa objavom pa su stanovnici Meke digli uzbunu, rekav{i: 'Muhammed nam je obe}ao sutra dati informaciju, a danas je petnaesti dan u kojemu smo osvanuli a on nas ne obavje{tava o onome ~emu smo ga pitali.' Allahov Poslanik, s.a.v.s., rastu`io se zbog zadr`avanja objave, bilo mu je te{ko zbog onoga {to govore stanovnici Meke, a onda mu je do{ao D`ibril od Allaha Uzvi{enog sa poglavljem koje govori o stanovnicima pe}ine. U njemu je prigovor za njegovu tugu spram njih, obavje{tenje o onome o ~emu su ga pitali o mladi}ima, ~ovjeku koji je mnogo putovao i o rije~ima Allaha Uzvi{enog:

'pitaju te o du{i. /17:85/

"Pa zar }e{ ti za njima od tuge svisnuti, ako oni u govor ovaj ne}e da povjeruju?/6/ Sve {to je na Zemlji Mi smo kao ukras njoj stvorili da isku{amo ljude ko }e se od njih ljep{e vladati /7/ a Mi }emo nju i golom ledinom u~initi." /8/

Allah Uzvi{eni oraspolo`uje Svoga Vjerovjesnika, s.a.v.s., u njegovom `aljenju za idolopoklonicima koji su ostavili vjeru i udaljili se od nje:

Pa zar }e{ ti za njima od tuge svisnuti, ako oni u govor ovaj ne}e da povjeruju?" Ka`e: 'Nemoj upropa{tavati sebe poti{teno{}u i tugom!', tj. nemoj tugovati za njima, ve} im dostavi Allahovu poslanicu, pa ,ko ide Pravim putem, on }e koristi imati, a ko luta, na svoju {tetu luta, i neka ti ne bude te{ko zbog njihove propasti!

Sve {to je na Zemlji Mi smo kao ukras njoj stvorili da isku{amo ljude ko }e se od njih ljep{e vladati, tj. On je u~inio dunjaluk prolaznim boravkom, kratkotrajnim ukrasom i u~inio ga je ku}om isku{enja, a ne ku}om vje~nog boravka.

a Mi }emo nju i golom ledinom u~initi. Mi }emo u~initi, nakon njenog ukra{avanja, da bude ru{evina i ni{tavilo, ne}e ra|ati na njoj ni{ta niti }e biti od nje koristi. Povr{ina zemlje bit }e gola ledina, tj. pusto{ na kojoj ne}e biti ni stabla ni rastinja. Zar ne}e{ obratiti pa`nju na rije~i Uzvi{enoga:

Kako oni ne vide da Mi gonimo ki{u u ogoljelu zemlju, i ~inimo da, uz pomo} njenu, ni~e rastinje kojim se hrani stoka njihova, a i oni sami - pa za{to ne}e da vide?!" /32:27/

"Misli{ li ti da su samo stanovnici pe}ine i Rekima bili ~udo me|u ~udima Na{im?" /9/ "Kad se nekoliko momaka u pe}ini sklonilo pa reklo: 'Gospodaru na{, daruj nam Svoju milost i pru`i nam u ovom na{em postupku smjernost.'" /10/ "Mi smo ih u pe}ini tvrdo uspavali za dugo godina", /11/ "poslije smo ih probudili da znamo (da bismo pokazali) koja }e od dvije skupine bolje ocijeniti koliko su vremena proboravili." /12/

Ovo je Allahova sa`eta vijest o kazivanju stanovnika pe}ine. On ka`e: "Misli{ li ti , o Muhammede:

"da su samo stanovnici pe}ine i Rekima bili ~udo me|u ~udima Na{im?", tj. nije njihov slu~aj neobi~na u Allahovoj mo}i i snazi. Allahovo stvaranje nebesa i Zemlje, izmjena no}i i dana, pot~injenost Sunca, Mjeseca, zvijezda i drugih velikih znamenja upu}uju na Njegovu mo} i ona su ~udnija od vijesti o stanovnicima pe}ine. A {to se ti~e "El-Kehfa", to je pe}ina na brdu u koju su se sklonuli svi spomenuti mladi}i, a {to se ti~e "Rekima", El-Avfi prenosi od Ibn--Abbasa, r.a.: "To je dolina, u blizini Ejle." Dahhak ka`e: "Kehf je pe}ina a Rekim je ime doline." Seid Ibn-D`ubejr ka`e: "Rekim je plo~a od kamena na kojoj su ispisana kazivanja stanovnika pe}ine a zatim su je stavili na vrata pe}ine." Ibn-D`erir ka`e: "Rekim dolazi na oblik 'feil' u zna~enju 'merkum/ numerisan', kao {to se ka`e za ubijenog 'maktul' i 'katil' i njegov je izbor da plo~a ovdje ozna~ava knjigu.

"Kad se nekoliko momaka u pe}ini sklonilo pa reklo: 'Gospodaru na{, daruj nam Svoju milost i pru`i nam u ovom na{em postupku smjernost.'

Uzvi{eni obavje{tava o mladi}ima koji su se sklonili od svoga naroda kako im oni ne bi vjerovanje doveli u isku{enje. Pobjegli su od njih, skloniv{i se u pe}inu na brdu, kako bi se od njih sakrili, pa su rekli, nakon ulaska u nju:Gospodaru na{, daruj nam Svoju milost, tj. podari nam milost koja }e nas sakriti od na{eg naroda:

"i pru`i nam u ovom na{em postupku smjernost", tj. u~ini na{ ishod pravilnim, kao {to se spominje u hadisu:

/92/ "A {to nam bude{ odre|ivao kao sudbinu, u~ini da nam svr{etak bude pravilan" (smjernost i uputa).

"Mi smo ih u pe}ini tvrdo uspavali za dugo godina", tj. kada su u{li u pe}inu dali smo im dugogodi{nji san:poslije smo ih probudili , iz tog njihovog sna: da bismo pokazali koja }e od dvije skupine koje se razilaze u pogledu njih:

"bolje ocijeniti koliko su vremena proboravili", da izra~unaju koliko su godina proveli u toj pe}ini, tj. ta~an vremenski period koji su proveli u pe}ini.

"A Mi tebi kazujemo vijest njihovu po Istini. To su bili mladi}i, vjerovali su u Gospodara svoga, a Mi smo im Uputu jo{ vi{e pove}ali. /13/ Osna`ili smo bili njihova srca kad su se digli i rekli: 'Gospodar na{ - Gospodar je nebesa i Zemlje, mi se ne}emo pored Njega drugom bogu klanjati, jer bismo tada ono {to je daleko od istine govorili. /14/ Narod ovaj na{ je mimo Njega druge bogove prihvatio, za{to jasan dokaz nije donio o tome da se treba njima klanjati? A ima li nepravednijeg od onoga koji o Allahu iznosi neistinu? /15/ Kad napustite njih i one kojima se, a ne Allahu, klanjaju, sklonite se u pe}inu, Gospodar va{ }e vas milo{}u Svojom obasuti i za vas }e ono {to }e vam korisno biti pripremiti."/16/

Ovdje se ukazuje na detalje kazivanja o stanovnicima pe}ine. Uzvi{eni spominje da su oni bili mladi}i, tj. omladina, a oni prihvataju Istinu bolje od staraca koji su bili uobra`eni i ogreznuli u krivoj vjeri. Zbog toga su naj~e{}e oni koji su se odazvali Allahu i Njegovom Poslaniku bili upravo omladinci. [to se ti~e staraca Kurej{a, ve}ina ih je ostala u staroj vjeri, a samo mali dio njih je pre{ao na islam. Ovako Uzvi{eni obavje{tava o stanovnicima pe}ine da su bili mladi}i i da su vjerovali u svoga Gospodara, tj. priznavali su Njegovu jedno}u u svemu i svjedo~ili da nema drugog boga osim Allaha:a Mi smo im Uputu jo{ vi{e u~vrstili.

Neki u~enjaci, kao {to je Buhari i drugi, zaklju~ili su na temelju ovoga i sli~nih ajeta, u pogledu pove}anja imana i njegovog stepenovanja, da se on pove}ava i smanjuje. Zbog toga Allah ka`e: "a Mi smo im Uputu jo{ vi{e pove}ali", kao {to ka`e Uzvi{eni: "[to se ti~e vjernika, njima je pove}ala vjerovanje" /9:124/ , i kao {to ka`e:

i da bi jo{ vi{e pove}ali vjerovanje koje ve} imaju" /48:4/ I drugi ajeti koji upu}uju na to. Re~eno je da su ovi mladi}i bili u kr{}anskoj vjeri. Me|utim, o~ito je da su oni prethodili vremenu Isaa, a.s., na {to ukazuje briga jevreja o toj predaji. Ve} je spomenuto od Ibn-Abbasa, r.a., da su Kurej{ije poslali predstavnike `idovskim sve}enicima u Medini da tra`e od njih neke stvari kojima bi isku{avali Allahovog poslanika, s.a.v.s.. Slali su ih potom da ga pitaju o vijesti oko ovih mladi}a, o vijesti Zul-Karnejna i o du{i, a ovo upu}uje na to da je ovo bilo sa~uvano u knjigama Ehlul-kitaba, a to je, opet, prethodilo kr{}anskoj vjeri, a Allah najbolje zna!

Osna`ili smo bili njihova srca kad su se digli i rekli: 'Gospodar na{ - Gospodar je nebesa i Zemlje.'" Uzvi{eni ka`e: U~inilil smo da budu strpljivi razilaze}i se sa svojim narodom i napu{taju}i rasko{an `ivot, sre}u i blagodati u kojima su bili. Neki od ranijih i kasnijih generacije spominju da su oni bili sinovi bizantijskih vladara i njihovih vo|a. Napustili su svoj narod koji je obo`avao kipove i {ejtane i prinosio im `rtve. Imali su jednog vladara - nasilnika koji je to ljudima nare|ivao.

Jednoga dana ljudi su iza{li u povodu jednog njihovog praznika a sa njima i ovi mladi}i zajedno sa svojim roditeljima, gledaju}i {ta radi njihov narod ~ine}i sed`du i prinose}i `rtve drugome, a ne Allahu Uzvi{enom, znaju}i da to ne treba ~initi nikome izuzev Allahu - Stvoritelju nebesa i Zemlje, tako da se svaki od ovih mladi}a odvojio od njih. Prvi koji se odvojio od njih bio je jedan mladi} koji je sjeo u hlad pod jedno stablo. Zatim mu je do{ao drugi, a nakon toga tre}i - ne znaju}i jedan za drugoga. Tu ih je sakupio jedino onaj Koji sakuplja njihova srca u imanu.

U muallek - hadisu koga bilje`i Buhari od Ai{e, r.a., Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao je: /93/ "Du{e su regrutovana vojska. One koje se me|usobno poznaju sakupe se, a koje se ne prepoznaju razi|u se." Hadis bilje`i i Muslim merfu-predanjem u svom "Sahihu" od Ebu-Hurejrea.

Svaki od njih je krio od svojih drugova- iz bojazni od njih - ono {to je osje}ao, tako da nisu znali da su i drugi tako mislili sve dok jedan od njih nije rekao: "Znate, tako mi Allaha, o narode, da vas je ne{to izvelo iz va{eg naroda, pa neka svako od vas otkrije tu stvar. "Drugi re~e: "Mene {to se ti~e, ja sam, tako mi Allaha,vidio u ~emu je moj narod i saznao sam da je to zabluda.A Onaj Koji Jedini zaslu`uje da bude obo`avan i da Mu se ni{ta ne pripisuje je Allah, Koji je stvorio nebesa i Zemlju i sve {to je me|u njima!"

I svaki od njih izrekao je ove rije~i tako da su se slo`ili oko jedne rije~i i postali jedna ruka i iskrena bra}a. Potom su uzeli sebi mjesto za molitvu na kojem }e se klanjati Allahu. Njihov narod je za njih saznao i prijavio njihovu aktivnost vladaru, koji ih je pozvao, pitao ih, a oni su mu odgovorili istinom i pozvali ga Allahu Uzvi{enom, pa zbog toga Uzvi{eni o njima izvje{tava rije~ima:

Osna`ili smo bili njihova srca kad su se digli i rekli: 'Gospodar na{ - Gospodar je nebesa i Zemlje, mi se ne}emo pored Njega drugom bogu klanjati, jer bismo tada ono {to je daleko od istine govorili.' , tj. neistinu, la` i potvoru.

Narod ovaj na{ je mimo Njega druge bogove prihvatio, za{to jasan dokaz nije donio o tome da se treba njima klanjati?, tj. za{to ne temelje ispravnost onoga {to zastupaju na jasnom, autenti~nom argumentu?

A ima li nepravednijeg od onoga koji o Allahu iznosi neistinu, tj. nema nepravednijeg od onoga koji o Allahu iznosi neistinu. Vladar se naljutio na njih i naredio da im se skine ukra{ena odje}a s njih koja je bila na njima, a odra`avala je ukras njihovog naroda, i zaprijetio im je sankcijama ukoliko se ne vrate u vjeru svoga naroda. A zatim im je dao vremena da analiziraju svoj postupak kako bi se vratili. Ovo je znak Allahove dobrote spram njih, jer su ovim odga|anjem uspjeli pobje}i i skloniti svoje vjerovanje od isku{enja, {to zna~i da je ovo dozvoljeno kada nastupi smutnja (anarhija) me|u ljudima, kao {to se spominje u hadisu: /94/ "Uskoro }e biti najbolji imetak nekoga od vas stado koje }e napasati na vrhovima brda i pojili{tima bje`e}i sa svojom vjerom, pla{e}i se smutnji."

Nije dozvoljena izolacija u drugim prilikama izuzev u ovoj. Po{to su oni ~vrsto odlu~ili bje`ati i Allah im je to dozvolio rije~ima:

Kad napustite njih i one kojima se, a ne Allahu, klanjaju, tj. napustili ste ih sa va{om vjerom zbog njihovog obo`avanja drugoga a ne Allaha, pa napustite ih, tako|er, i va{im fizi~kim bi}ima:

"sklonite se u pe}inu, Gospodar va{ }e vas milo{}u Svojom obasuti, tj. smilovat }e vam se i sakriti vas od va{eg naroda: i za vas }e pripremiti, tamo gdje se nalazite: ono {to }e vam korisno biti, tj. stvar iz koje }ete izvu}i korist. Tada su pobjegli ka pe}ini, sklonili se u njoj, izgubiv{i se svome narodu iz vida, pa ih je vladar tra`io, ali je Allah vijest o njima zatajio, kao {to je u~inio sa Svojim vjerovjesnikom Muhammedom, s.a.v.s., i njegovim iskrenim prijateljem kada su se sklonili u pe}inu, a Allah u~inio slijepim idolopoklonike u blizini njih dvojice, ne omogu}iv{i im puta do njih. Zbog toga Allahov Poslanik, s.a.v.s., i ka`e svome prijatelju:

/95/ "[ta misli{, Ebu-Bekre, o dvojici sa kojima je Allah - tre}i?!" Tako|er, nema sumnje da je slu~aj pe}ine Hira veli~anstveniji, ve}i i ~uvniji od kazivanja o stanovnicima pe}ine!

"I ti si mogao vidjeti kako Sunce, kada se ra|a - obilazi pe}inu s desne strane, a kada zalazi - zaobilazi je s lijeve strane, a oni su bili u sredini njezinoj. To je dokaz Allahov! Kome Allah uka`e na Pravi put, on }e Pravim putem i}i , a koga u zabludi ostavi, ti mu ne}e{ na}i za{titnika koji }e ga na Pravi put uputiti." /17/

U ovome je dokaz da je ova pe}ina bila okrenuta sjevernoj strani, jer je Uzvi{eni obavijestio da je Sunce ulazilo u nju, kada se ra|alo i obilazilo je:

"...s desne strane", tj. smanjuje se sjena udesno, a to je kad god se Sunce izdigne na horizontu, smanji se njegova sjena tako da ne ostane ni{ta od tih zraka za vrijeme zenita na mjestu sli~nom ovome, pa zbog toga Uzvi{eni ka`e:

a kada zalazi - zaobilazi je s lijeve strane, tj. ulazi u njihovu pe}inu s lijeve strane od njihovog ulaza, a to je sa isto~ne strane, {to upu}uje na ispravnost onoga {to smo rekli. Allah Uzvi{eni je ve} obavijestio o tome i od nas `eli da to razumijemo i shvatimo, a nije nas obavijestio o mjestu te pe}ine i u kojoj dr`avi se nalazi, budu}i da od takve informacije koristi nema niti neke {erijatske svrhe. Neki su mufessiri spomenuli mnoga mi{ljenja u tom pogledu. Neki ka`u da je to u Ejli, drugi u bizantijskoj dr`avi, a tre}i da je to u Belkai, a Allah najbolje zna u kojoj je to Allahovoj zemlji! Da u tome ima neka vjerska korist, zasigurno bi nas Allah i njegov Poslanik, s.a.v.s., ve} uputili na to. Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao je: /96/ "Nisam vam ni{ta ostavio {to }e vas pribli`iti D`ennetu i udaljiti vas od Vatre a da vas nisam obavijestio o tome."

a oni su bili u sredini njezinoj , tj. unutar njezinog prostranstva kako ih ne bi na{li: To je dokaz Allahov!, budu}i da ih je uputio na ovu pe}inu u kojoj ih je u~inio `ivima, i da im je ulazilo sunce i vazduh i o~uvala se njihova tijela. Zatim Uzvi{eni ka`e: "Kome Allah uka`e na Pravi put, on }e Pravim putem i}i. On je Taj koji je uputio ove izme|u njihova naroda na Pravi put, a koga Allah uputi - on je upu}en, a koga u zabludi ostavi - upu}iva~a mu nema.

"I pomislio bi da su budni, ali oni su spavali; i Mi smo ih prevrtali sad na desnu, sad na lijevu stranu, a pas njihov, opru`enih prednjih {apa, na ulazu je le`ao; da si ih vidio, od njih bi pobjegao i strah bi te uhvatio." /18/

Po{to ih je Allah uspavao, `elio je - slava neka je Njemu - da njihove o~i, dok spavaju, budu otvorene, pa zbog toga i ka`e:

i pomislio bi da su budni, ali oni su spavali, zatim ka`e:

"Mi smo ih prevrtali sad na desnu, sad na lijevu stranu. Ibn-Abbas, r.a., ka`e: "Da se nisu prevrtali, rasto~ila bi ih zemlja/ istruhli bi."

"...a pas njihov, opru`enih prednjih {apa, na ulazu je le`ao." El-vesid/ulaz, pe}ina, vrata pe}ine, tj. njihov pas je le`ao podviv{i noge na ulazu, kao {to obi~no psi ~ine. On je sjedio, zapravo, napolju ispred ulaza, zato {to /97/ "meleki ne ulaze u ku}u u kojoj ima pas", kao {to se spominje u "Sahihu", a u drugom predanju koje je dobro dodaje se jo{: /98/ "ili slika ili ne~ista osoba (d`unup) ili kafir."

Njihov bereket je zahvatio njihovog psa, pa je i njega savladao san kao {to je i njih savladao u takvom stanju. U ovome se primje}uje korist dru`enja sa odabranima, pa je zbog toga i ovom psu ostao pomen, vijest i zna~aj.

da si ih vidio, od njih bi pobjegao i strah bi te uhvatio." Uzvi{eni je unio u njih strah kako niko ne bi pogledao u njih a da ga strah i za~u|enost ne bi uhvatila, kako se niko ne bi njima pribli`io i kako ih niko ne bi dodirnuo sve dok se ne postigne rok odre|eni i dok se ne zavr{i njihovo spavanje onoliko koliko je Allah Uzvi{eni `elio da bude, s obzirom da je u tome mudrost i jasan dokaz i ogromna milost.

"I Mi smo ih, isto tako, probudili da bi jedni druge pitali. 'Koliko ste ovdje ostali?' - upita jedan od njih. 'Ostali smo dan ili dio dana' - odgovori{e. -Gospodar va{ najbolje zna koliko ste ostali' - reko{e. 'Po{aljite jednog od vas s ovim srebrenjacima va{im u grad, pa nek vidi u koga je naj~istije jelo i neka vam od njega donese hrane i neka bude ljubazan i neka nikome ne govori ni{ta o vama, /19/ jer, ako oni doznaju za vas, kamenovat }e vas ili }e vas na silu u svoju vjeru obratiti, i tada nikad ne}ete ono {to `elite posti}i!'"/20/

Uzvi{eni ka`e: Kao {to smo ih uspavali, probudili smo ih zdravih tijela, kose i ko`e a nisu izgubili ni{ta od stanja i likova, i to sve nakon 309 godina, pa su zbog toga me|usobno pitali jedni druge:Koliko ste ovdje ostali?, tj. spavali.

"'Ostali smo dan ili dio dana' - odgovori{e", jer su u{li u pe}inu bio po~etkom dana, a probudili se krajem dana, pa su zbog toga kazali:

"'...ili dio dana' - odgovori{e. 'Gospodar va{ najbolje zna koliko ste ostali'", tj. Allah najbolje zna va{u stvar i, kao da ih je zadesila neka vrsta neodlu~nosti o trajanju njihovog sna, zatim su se povratili onome {to im je bilo va`nije, a to su njihove potrebe za hranom i vodom, pa su rekli: "Po{aljite, jednog od vas s ovim srebrenjacima va{im, tj. sa srebrnim novcem. Naime, kada su se oni sklonili u pe}inu ponijeli su sa sobom srebrenjake od svojih ku}a za svoje potrebe: u grad, iz koga su iza{li:

pa nek vidi u koga je naj~istije jelo, tj. najbolje jelo: I neka bude ljubazan, u svom izlasku, odlasku, kupovini i povratku: "i neka ne govori", tj. neka ne obavje{tava:

"nikome ni{ta o vama, jer, ako oni doznaju za vas kamenovat }e vas", tj. ako saznaju za va{e mjesto:

"ili }e vas na silu u svoju vjeru obratiti", Dikjanosovi podanici ne}e ih prestati mu~iti sve dok ih ne vrate u njihovu vjeru u kojoj se nalaze ili dok ne umru. Ako oni pristanu vratiti se u nevjerstvo, nema im uspjeha ni na ovom ni na budu}em svijetu. Zbog toga ka`e: "i tada nikad ne}ete ono {to `elite posti}i!"

"I Mi smo, isto tako, u~inili da oni za njih saznaju, da bi se uvjerili da je istinito Allahovo obe}anje i da u ^as o`ivljenja nema nikakve sumnje, kada su se izme|u sebe o njima raspravljali, i rekli: 'Sagradite na ulazu u nju ogradu, Gospodar njihov najbolje zna ko su oni.' A onda oni do ~ijih se rije~i najvi{e dr`alo reko{e: 'Napravit }emo na ulazu u nju bogomolju!"/21/

Uzvi{eni ka`e:i Mi smo, isto tako, u~inili da oni za njih saznaju, tj. otkrili smo ih ljudima:

da bi se uvjerili da je istinito Allahovo obe}anje i da u ^as o`ivljenja nema nikakve sumnje." Vi{e pripadnika prvih generacija (selef) spominje da je ljude toga vremena zadesila sumnja u pro`ivljenje i Sudnji dan. Neki od njih tvrdili su da }e du{e biti pro`ivljene bez tijela pa je Allah pro`ivio stanovnike pe}ine kao dokaz i znamenje toga.

Po{to je jedan od njih oti{ao da kupi hranu, u{ao je u grad koji nije mogao prepoznati: vidio je drugi grad i druge ljude, pa je pomislio da je poludio, a ustvari njemu nije bilo ni{ta, ve} su se ljudi promijenili iz stolje}a u stolje}e i iz generacije u generaciju. Smatrao je da treba po`uriti sa izlaskom iz ovoga grada, a onda se uputio ka ~ovjeku koji prodaje hranu kako bi mu platio ono {to je imao kod sebe. Kada je taj ~ovjek vidio njegov novac, za~udio se njegovom izgledu i predao ga svome susjedu, a onda su ga me|usobno jedan drugom dodavali i govorili: "Ovaj je vjerovatno na{ao blago." Pitali su ga o njegovoj situaciji kao i o tome odakle mu novac, pa im je on rekao: "Ja sam stanovnik ovoga grada ~iji je vladar Dikjanos. Sino} sam ga napustio." Smatrali su da je lud, pa su ga odveli svome vladaru koji ga je pitao o njegovom stanju o ~emu ga je ovaj obavijestio tako da je vladar ostao zbunjen u situaciji u kojoj se na{ao. Vladar toga mjesta zajedno sa svojim stanovni{tvom ustao je i krenuo do pe}ine do koje ih je doveo ovaj mladi} pri tome im rekav{i: "Dopustite mi da prije u|em i obavijestim svoje dru{tvo koje se nalazi unutra." U{ao je u pe}inu, i kako ka`u, a da oni uop}e nisu znali kako. Allah im je sakrio vijest o njima. Drugi ka`u: U{li su im i vidjeli ih. Vladar im je selam nazvao i zagrlio ih, a sam je bio musliman - prema onome kako se navodi. Obradovali su mu se, ljubazno s njim razgovarali, pozvali ga i selam mu nazvali, a onda se vratili svojim le`ajevima, pa ih je Uzvi{eni usmrtio. A Allah najbolje zna!

To {to su ljudi toga vremena vidjeli stvarnost Stanovnika pe}ine dokaz je za muslimane toga vremena kao i dokaz protiv poricatelja pro`ivljenja i idolopoklonike me|u njima.

kada su se izme|u sebe o njima raspravljali, tj. o stvarima Sudnjeg dana - ko je u njega vjerovao a ko ga je poricao"i rekli", tj. muslimani izme|u njih:

"Sagradite na ulazu u nju ogradu, Gospodar njihov najbolje zna ko su oni", tj. zatvorite ulaz njihove pe}ine i ostavite ih u njihovom stanju:A onda oni do ~ijih se rije~i najvi{e dr`alo reko{e, tj. ljudi od rije~i i autoriteta: "Napravit }emo na ulazu u nju bogomolju!" Ovaj njihov prijedlog nije pohvaljen jer protivrje~i rije~ima Allahovog Poslanika, s.a.v.s.: /99/ "Allah je prokleo `idove i kr{}ane koji su uzeli grobove svojih vjerovjesnika kao bogomolje", upozoravaju}i {ta su u~inili.

"Neki }e re}i: 'Bila su trojica, pas njihov je bio ~etvrti', a neki }e govoriti: 'Bila su peterica, pas njihov je bio {esti', naga|aju}i ono {to ne znaju, dok }e neki re}i: 'Bila su sedmerica, a pas njihov bio je osmi.' Reci: 'Gospodar moj najbolje zna njihov broj, samo malo njih to zna. Zato ne raspravljaj o njima osim povr{no, i ne pitaj o njima od njih nikoga!'"/22/

Allah Uzvi{eni iznosi tri pretpostavke o broju stanovnika pe}ine i to upu}uje na to da nije bilo ~etvrtog mi{ljenja. Nakon {to je prva dva mi{ljenja proglasio slabim rije~ima: naga|aju}i ono {to ne znaju, tj. rije~ima bez podloge, govori o tre}em mi{ljenju i o njemu {uti ili ga konstatira rije~ima:a pas njihov bio je osmi", {to upu}uje na njegovu ta~nost i da se to stvarno desilo.

Rije~i Uzvi{enog: "Reci: 'Gospodar moj najbolje zna njihov broj'", upu}uju da je najbolje, kao i u ovom primjeru, pripisivanje znanja Allahu Uzvi{enom, po{to nema potrebe raspravljanja o sli~nim stvarima bez znanja. Ako dobro poznajemo neku stvar - re}i }emo je, a ako ne poznajemo - pre{utjet }emo je.

"samo malo njih to zna", od ljudi. Katade ka`e: "Ibn-Abbas, r.a., rekao je: 'Ja sam jedan od te male grupe koju je Allah u~inio izuzetkom, i ka`em da ih je bilo sedam.'" [to se ti~e njihovih imena, ne postoji vjerodostojna predaja o tome. Ve}ina ovih predaja jesu predaje nastale kod Ehlul-kitaba a i znanje njihovih imena ne rezultira velikom koristi, zato {to je Uzvi{eni rekao:

"Zato ne raspravljaj o njima osim povr{no", tj. lagano, blago:

i ne pitaj o njima od njih nikoga!, tj. oni nemaju o tome znanja, a ono {to je kod njih ne naslanja se na nepogre{iv govor, a Allah ti je , o Muhammede,objavio istinu o kojoj sumnje niti dileme nema. Ona ima prvenstvo i presudnu rije~ nad svim knjigama i mi{ljenjima.

"I nikako za bilo {ta ne reci: 'Uradit }u to sigurno sutra!' - ne dodav{i: /23/ 'Ako Bog da!' A kada zaboravi{, sjeti se Gospodara svoga i reci: 'Gospodar moj }e me uputiti na ono {to je bolje i korisnije od ovoga.'"/24/

Ovo je uputa Uzvi{enoga za onoga koji odlu~i da u~ini ne{to u budu}osti. On to, naime, treba obaviti osje}aju}i se ovisnim o Onome Koji poznaje tajne. Ve} je spomenut na po~etku ovog poglavlja povod za objavljivanje ovog ajeta u vezi sa govorom Vjerovjesnika, s.a.v.s., kada je bio upitan o kazivanju o stanovnicima pe}ine: "Sutra }u vam odgovoriti". Zato je objava kasnila 15 dana. Spomenuli smo to, sa`eto, na po~etku poglavlja.

A kada zaboravi{, sjeti se Gospodara svoga, tj. kada zaboravi{ da ka`e{: "Ako Bog da" za ne{to {to }e{ uraditi u budu}nosti, onda reci: "Ako Bog da" kada se sjeti{. Ovo ka`u Ebu el-Alijeh i Hasan el-Basri. Ibn-Abbas, r.a., ka`e: "^ovjek koji se zaklinje za ne{to ima pravo da ka`e: 'Ako Bog da (In{allah)', makar se to o~ekivalo i za godinu dana."

"i reci: 'Gospodar moj }e me uputiti na ono {to je bolje i korisnije od ovoga', tj. ako bude{ upitan o ne~emu {to ne zna{, pitaj Allaha Uzvi{enog o tome i Njemu se okreni, uputit }ete na ispravnost i razboritost u tome. A Allah najbolje zna!

"A oni su ostali u pe}ini svojoj tri stotine i jo{ devet godina." /25/ "Reci: 'Allah najbolje zna koliko su ostali; tajne nebesa i Zemlje jedino On zna. Kako On sve vidi, kako On sve ~uje! Oni nemaju drugog za{titnika osim Njega, a On ne uzima nikoga u vlasti Svojoj za ortaka.'" /26/

Uzvi{eni obavje{tava svoga Poslanika, s.a.v.s., o vremenskom periodu boravka stanovnika pe}ine u njihovoj pe}ini od trenutka uspavljivanja do trenutka kada ih je Allah, d`.{., pro`ivio i momenta kada su ih otkrili stanovisi grada toga vremena. Ostali su tri stotine godina ra~unaju}i po sun~evom kalendaru, {to je jednako periodu od tri stotine i devet godina lunarnog kalendara. Razlika izme|u svakih stotinu godina Sun~evog i lunarnog kalendara je tri godine, i zato Uzvi{eni ka`e: tri stotine i jo{ devet godina.Rije~i Uzvi{enog: "Reci: 'Allah najbolje zna koliko su ostali' zna~e: Ako bude{ upitan o tome koliko su boravili u pe}ini, a ne bude{ imao znanje niti objavu od Allaha o tome, ne pru`aj im ni{ta, ve} reci kao {to se ovdje ka`e:

"Allah najbolje zna koliko su ostali; tajne nebesa i Zemlje jedino On zna", tj. to ne zna niko osim Njega i onoga kome On to otkrije od Svojih robova. Ovo je ono {to smo rekli a rekli su to i drugi mufessiri, kao Mud`ahid i drugi, iz prvih i kasnijih generacija (selef i halef).

Kako On sve vidi, kako On sve ~uje!", tj. niko od Allaha bolje ne vidi i bolje ne ~uje.Oni nemaju drugog za{titnika osim Njega, a On ne uzima nikoga u vlasti Svojoj kao ortaka." Uzvi{enom pripada stvaranje i naredba i niko ne mo`e Njegovu presudu pobiti, a On nema pomaga~a, sau~esnika niti savjetnika. Uzvi{en je Allah i ~ist od onoga {to Mu pripisuju.

A ti kazuj iz Knjige Gospodara svoga ono {to ti se objavljuje, Njegovim rije~ima nema preina~itelja, i ti, osim kod Njega, ne}e{ na}i uto~i{ta nikakva." /27/ "Budi ~vrsto uz one koji se Gospodaru svome mole ujutro i nave~er u `elji za Licem Njegovim, i ne skidaj o~iju svojih s njih iz `elje za sjajem u `ivotu na ovome svijetu, i ne slu{aj onoga ~ije smo srce da Nas spominje nehajnim u~inili, koji strast svoju slijedi i ~iji su postupci daleko od razboritosti." /28/

Uzvi{eni nare|uje svome Poslaniku, s.a.v.s., u~enje Njegove ~asne Knjige i njeno dostavljanje ljudima:

"Njegovim rije~ima nema preina~itelja, nema onoga ko }e ih promijeniti, izvitoperiti i falsificirati:I ti, osim kod Njega, ne}e{ na}i uto~i{ta nikakva, tj. azila.

Ibn-D`erir ka`e: "Allah ka`e: 'Ako ti, Muhammede, ne bude{ kazivao iz Knjige tvoga Gospodara ono {to ti se objavljuje, ne}e{ na}i nikakvo skloni{te od Allaha, kao {to ka`e Uzvi{eni:

"O Poslani~e, kazuj ono {to ti se objavljuje od Gospodara tvoga - ako ne u~ini{, onda nisi dostavio poslanicu Njegovu - a Allah }e te od ljudi {tititi."/5:67/

"Budi ~vrsto uz one koji se Gospodaru svome mole ujutro i nave~er u `elji za Licem Njegovim", tj. dru`i se i sjedi sa onima koji Allaha spominju, koji izgovaraju 'La ilahe illallah', koji izgovaraju 'Elhamdulillah', 'Subhanallah', 'Allahu Ekber' i koji Ga od Njegovih robova, mole ujutro i nave~er, svejedno bili siroma{ni ili bogati, jaki ili slabi. Muslim bilje`i u svom "Sahihu" od Sada Ebi-Wekkasa, r.a., da je rekao: /100/ "Bilo nas je {esterica sa Vjerovjesnikom, s.a.v.s., kada su mu idolopoklonici rekli: 'Otjeraj ove da se ne ohole protiv nas!'" Rekao je: Bio sam ja, Ibn-Mesud, Bilal, jedan ~ovjek iz Huzejla i dvojica ljudi kojima sam imena zaboravio, pa je Allahovom Poslaniku, s.a.v.s., na um palo ono {to je Allah htio da mu na um padne i o tome je u sebi razmi{ljao, dok Allah Uzvi{eni nije objavio:

i ne tjeraj od sebe one koji se ujutru i nave~er Gospodaru svome mole u `elji za Licem Njegovim."/6:52/ Ovo bilje`i samo Muslim,bez Buharije.

Hafiz Ebu Bekr el-Bezar prenosi da su Ebu-Hurejrea, r.a., i Ebu-Seid, r.a., rekli: /101/ "Dok je jedan ~ovjek u~io poglavlje 'El-Had`d`' ili 'El-Kehf' do{ao je Allahov poslanik, pa je za{utio. Poslanik, s.a.v.s., rekao je: 'Ovo je skup za koji mi je nare|eno da budem sa njima.'"

Taberani bilje`i od Abdurrahmana ibn Sehla ibn Hunejfa da je rekao: /102/ "Objavljeno je Allahovom Poslaniku, s.a.v.s., dok je bio u jednoj od svojih soba:

"Budi ~vrsto uz one koji se Gospodaru svome mole ujutro i nave~er", pa je iza{ao tra`e}i ih. Na{ao je ljude koji su spominjali i slavili Allaha Uzvi{enog; me|u njima je bilo onih razbaru{ene kose, grube ko`e i ljudi sa samo jednim komadom odje}e. Kada ih je vidio, sjeo je sa njima i rekao: 'Hvala Allahu Koji je stvorio mome ummetu one za koje mi je naredio da se s njima strpim.'"

i ne skidaj o~iju svojih s njih iz `elje za sjajem u `ivotu na ovome svijetu, Ibn-Abbas, r.a., ka`e: "Nemoj prolaziti pokraj njih drugima, tj. tra`e}i zamjenu za njih u uglednim i bogatim:

"i ne slu{aj onoga ~ije smo srce da Nas spominje nehajnim u~inili, tj. koga je ovaj svijet zabavio od vjere i robovanja Njegovom Gospodaru: i ~iji su postupci daleko od razboritosti, tj. njegova djela i praksa su besmisleno pretjerivanje i propast. Ti ne budi pokoran njemu, ne poklanjaj mu ljubav niti voli njegov put i nemoj biti sretan u onome u ~emu se on nalazi.

"I reci: 'Istina dolazi od Gospodara va{eg, pa ko ho}e - neka vjeruje, a ko ho}e - neka ne vjeruje!' Mi smo nevjernicima pripremili Vatru ~iji }e ih plamen sa svih strana obuhvatiti; ako zamole pomo}, pomo}i }e im se teku}inom poput rastopljene kovine koja }e lica ispe}i. U`asna li pi}a i grozna li boravi{ta!"/29/

Uzvi{eni govori svome Poslaniku, s.a.v.s.: I reci, Muhammede, ljudima: Ovo s ~ime sam vam do{ao od va{eg Gospodara je istina o kojoj nedoumice niti sumnje nema "pa ko ho}e - neka vjeruje, a ko ho}e - neka ne vjeruje. Ovo je na~in prijetnje i stra{nog obe}anja. Zbog toga Uzvi{eni ka`e: Mi smo pripremili, tj. postavili zamku: "nevjernicima, koji ne vjeruju Allaha, Njegovog Poslanika, s.a.v.s., i Njegove Knjige:

"Vatru ~iji }e ih plamen sa svih strana obuhvatiti; tj. njen (plameni) zid. Ibn--D`urejd` ka`e: Ibn-Abbas, r.a., rekao je: "Ograda (zid) od vatre."

"...ako zamole pomo}, pomo}i }e im se teku}inom poput rastopljene kovine koja }e lica ispe}i. Ibn-Abbas, r.a., ka`e: "El-muhl je: gusta teku}ina, kao natalo`eno ulje, tj. talog od ulja, a ono je crno, smrdljivo, gusto, vrelo, pa zbog toga Uzvi{eni ka`e: "koja }e lica ispe}i, zbog svoje vreline, kada htjedne nevjernik da je popije i pribli`i je svome licu - ispe}i }e ga sve dok mu ko`a lica ne padne u tu teku}inu. "U`asna li pi}a", tj. u`asno li je ovo pi}e, kao {to Uzvi{eni ka`e u drugom ajetu:

koji }e se uzavrelom vodom pojiti, koja }e im crijeva kidati." /47:15/

"...i grozna li boravi{ta", tj. grozna li je vatra kao mjesto boravka, mjesto sastajanja i mjesto dru`enja! Kao {to Allah ka`e u drugome ajetu:...on je (D`ehennem) ru`no prebivali{te i boravi{te. /25:66/

"One koji budu vjerovali i dobra djela ~inili - Mi doista ne}emo dopustiti da propadne nagrada onome koji je dobra djela ~inio /30/- ~ekaju sigurno edenski vrtovi, kroz koje }e rijeke te}i, u njima }e se narukvicama od zlata kititi i u zelena odijela od dibe i kadife obla~iti, na divanima }e u njima naslonjeni biti. Divne li nagrade i krasna li boravi{ta!"/31/

Nakon {to je Uzvi{eni spomenuo stanje nesretnika, spominje i sretnike koji vjeruju u Allaha, smatraju istinitim poslanike, onako kako su dolazili, i koji su radili ono {to su im nare|ivali od dobrih djela. Oni }e zadobiti edenske vrtove i oni }e im biti boravi{te:

kroz koje }e rijeke te}i, ispod njihovih soba i boravi{ta: kitit }e se, ovo je od rije~i (nakit): "u njima narukvicama od zlata. A na drugom mjestu ka`e "Biserom ukra{enim, kititi, a haljine }e im, u njima, od svile biti" /35:33/, a onda Uzvi{eni podrobno ra{~lanjuje:

"i u zelena odijela od dibe i kadife obla~iti." Diba je tanka, mehka odje}a, poput ko{ulje, i s njom se sli~no postupa, a {to se ti~e kadife, ona je gusti brokat koji se sija.

na divanima }e u njima naslonjeni biti, tj. naslonja~ima. Rije~ je mno`ina od rije~i a to je le`aj u sobi mladenaca.

Divne li nagrade i krasna li boravi{ta", tj. divna li je nagrada D`ennet za njihova djela i dobrog li boravi{ta, odmarali{ta i mjesta.

"I navedi im kao primjer dva ~ovjeka: jednom od njih smo dva vrta lozom zasa|ena dali i palmama ih opasali, a izme|u njih njive postavili." /32/ "Oba vrta davala su svoj plod, ni~ega nije manjkalo, a kroz sredinu njihovu smo rijeku proveli." /33/ "On je i drugih plodova imao, i re~e drugu svome, dok je s njim razgovarao: 'Od tebe sam bogatiji i ja~eg sam roda!'", /34/ "i u|e u vrt svoj, ~ine}i nasilje sebi, govore}i: 'Ne mislim da }e ovaj ikada propasti, /35/ i ne mislim da }e Smak svijeta ikada do}i; a ako budem vra}en Gospodaru svome, sigurno }u ne{to bolje od ovoga na}i.'"/36/

Uzvi{eni, nakon spominjanja oholih idolopoklonika koji su bili u dru{tvu slabih i siroma{nih muslimana i uzdizali se oholo spram njih u imetcima i porijeklu -navodi im primjer dvojice ljudi od kojih je jednom Allah dao dvije ba{~e, odnosno dva vrta lozom zasa|ena, opasana palmama, a u njima su bili i usjevi i sve je bilo izuzetno plodno. Pa zbog toga Uzvi{eni ka`e:

Oba vrta su davala svoj plod, tj. nicali su plodovi: "ni~ega nije manjkalo", ni{ta nije nedostajalo:

a kroz sredinu njihovu smo rijeku proveli", tj. rijeke su u tim vrtovima bile razmje{tene na sve strane. "On je i drugih plodova imao. Rije~ je u zna~enju mno`ine, tj.plodovi. "i re~e drugu svome, dok je s njim razgovarao, tj. dok je snjim raspravljao i sva|ao se, uzdi`u}i se nad njim: "Od tebe sam bogatiji i ja~eg sam roda", tj. imam vi{e sluga, robova i djece.

"i u|e u vrt svoj, ~ine}i nasilje sebi", tj. sa svojim nevjerstvom, prkosom, oholo{}u, silom i nijekanjem Povratka:

"Ne mislim da }e ovaj ikada propasti", a to je njegova samoobmana, nakon {to je vidio u ba{~i usjeve, plodove, stabla i rijeke koje svuda teku, misle}i da to nikada ne}e nestati, potro{iti se, propasti niti se uni{titi. To se javilo zbog manjkavosti njegove pameti i slabosti njegovog uvjerenja u Allahovu egzistenciju, zbog njegove op~injenosti `ivotom na ovome svijetu i njegovim ljepotama, kao i usljed nevjerovanja u drugi svijet. Zbog toga ka`e: "i ne mislim da }e Smak svijeta ikada do}i", tj. da }e se ikada dogoditi:

"a ako budem vra}en Gospodaru svome, sigurno }u ne{to bolje od ovoga na}i", tj. ako i bude povratka Allahu, imat }u kod Gospodara svoga ljep{u sre}u i uspjeh od ovoga, jer da nije moga dostojanstva kod njega ne bi mi ni ovo dao.

"I re~e mu drug njegov,dok je s njim razgovarao: 'Zar ne vjeruje{ u Onoga Koji te je od Zemlje stvorio, zatim od kapi sjemena, i najzad te potpunim ~ovjekom u~inio?" /37/ [to se mene ti~e, On, Allah, moj je Gospodar i ja Gospodaru svome ne smatram ravnim nikoga. /38/ A za{to nisi, kad si u vrt u{ao, rekao: 'Ma{allah! Mo} je samo u Allaha!' Ako vidi{ da je u mene manje blaga i manje roda nego u tebe, pa Gospodar moj mo`e mi bolji vrt od tvoga dati, /39/ a na tvoj nepogodu sa neba poslati, pa da ostane samo klizava ledina bez i~ega, /40/ ili da mu voda u ponor ode pa da je ne mogne{ prona}i nikada.'" /41/

Uzvi{eni saop}ava kako vjernik savjetuje svoga sagovornika nastoje}i da ga odvrati od nevjerovanja u Allaha, d`.{., i od zablude. "Zar ne vjeruje{ u Onoga Koji te je od zemlje stvorio? Ovo je zamjerka i smatranje nijekanja svog Gospodara velikom i opasnom stvari. Tako Allah, d`.{., ka`e: "Kako vi pori~ete Allaha, a bili ste mrtvaci pa vas je On pro`ivio?", tj. kako da nije~ete va{eg Gospodara, a imate jasne i o~ite dokaze? Niko ih poricati ne mo`e jer ih osobno pozna. Svako stvorenje zna da nije postojalo i da svoju egzistenciju ne temelji ni na kakvom stvorenju jer su ona sva sli~na i zna da je oslonac njegovoj egzistenciji u njegovom Stvoritelju, a to je Allah, d`.{., drugog Boga nema osim njega, Stvoritelja svega. Zato vjernik ka`e: "[to se mene ti~e, On, Allah, moj je Gospodar", tj. ja ne ka`em ono {to ti govori{, ve} priznajem Allaha, d`.{., Njegovu jedno}u i gospodarstvo, "I ja Gospodaru svome ne smatram ravnim nikoga." Samo je On Obo`avani, Koji druga nema. Zatim ka`e:

"A za{to nisi, kada si u svoj vrt u{ao, rekao: 'Ma{allah! Mo} je samo u Allaha!' Ako vidi{ da je u mene manje blaga i manje roda nego u tebe", tj. kada si u{ao u vrt, vidio ga i zadivio se, za{to se nisi zahvalio Allahu, d`.{., na blagodatima, Koji ti je, mimo druge, imetak i djecu dao. Za{to tada nisi rekao: "Ma{allah! Mo} je samo u Allaha." U sahih-hadisu navodi se da je Bo`iji Poslanik, s.a.v.s., rekao Ebu-Musau: /103/ "Da te uputim na jednu od d`enetskih riznica? Ona glasi: 'Mo} i snaga je samo u Allaha.'" Uzvi{eni ka`e:

"Pa, Gospodar moj mo`e meni dati bolji vrt od tvoga", tj. na ahiretu, "a poslati na njega", tj. na tvoj vrt na dunjaluku, za koga vjeruje{ da ne mo`e propasti i nestati, "nepogodu sa neba", tj. ogromnu ki{u koja }e iz korijena i{~upati rastinje i drve}e u njemu. Na kraju zaklju~uje:

"...pa da ostane klizava ledina, bez i~ega", tj. pustara na kojoj koraci nisu stabilni,

"ili da mu voda u ponor ode", tj. nestane u zemlji, kako na drugom mjestu Uzvi{eni ka`e:

"Reci: '[to mislite, ako vam voda postane ponorena, ko }e vam teku}u vodu dati?'", tj.ako ode i ote~e. Rije~ infinitiv je u zna~enju {to poja~ava isto zna~enje.

"I propado{e plodovi njegovi i on po~e kr{iti ruke svoje `ale}i za onim {to je na njega utro{io a loza se bija{e povaljala po podupira~ima svojim - i govora{e: 'Kamo sre}e da Gospodaru svome nisam smatrao nikoga ravnim!' /42/ I nije imao ko bi mu mogao pomo}i, osim Allaha; a sam sebi nije mogao pomo}i. /43/ Tada mo`e pomo}i samo Allah, Istiniti, On daje najbolju nagradu i ~ini da sve na najbolji na~in okon~a." /44/

Uzvi{eni ka`e: "I propado{e plodovi njegovi", tj. njegova imovina i njegovi plodovi. Rije~ je o nevjerniku koga je vjernik opominjao, strahuju}i od slanja mogu}e nesre}e na njegov vrt, kojim je bio zaslijepljen i koga je obo`avao mimo Allaha, d`.{., "Kr{io je ruke svoje `ale}i za onim {to je na njega utro{io", tj. udarao je jednom drugu ruku sklapaju}i ih i `ale}i te uzdi{u}i za imetkom koji mu je nestao iz vrta. Govorio je:

"Kamo sre}e da Gospodaru svome nisam smatrao nikoga ravnim. I nije bilo nikoga", tj. ni prijatelja ni potomka"

"da mu pomogne osim Allaha; a sam sebi nije mogao pomo}i. Tada mo`e pomo}i samo Allah, Istiniti." Onog trena kada stigne kazna, bio neko vjernik ili nevjernik, on se vra}a Allahu, d`.{., tra`i Njegovu pomo} i pokorava Mu se. Uzvi{eni ka`e:"Pa kada vide na{u mo}, povi~u: 'Mi jedino u Allaha vjerujemo, a pori~emo sve {to smo Mu kao rivale pripisivali.'" Neki u rije~i stavljaju kesru na "" u zna~enju da tada sudi samo Allah, Istiniti, a drugi u rije~i na stavljaju kesru, smatraju}i je Allahovim, d`.{., svojstvom. "On daje najbolju nagradu", tj. najbolje nagra|uje, "i najbolje sve okon~a", tj. djela koja pripadaju Allahu, d`.{., najbolja su a njihov kraj je pohvalan i pou~an.

"Navedi im kao primjer da je `ivot na ovom svijetu kao bilje, koje i poslije natapanja vodom, koju Mi s neba spu{tamo, ipak postane suho i vjetrovi ga raznesu. A Allah sve mo`e. /45/ Imetak i sinovi ukras su u `ivotu na Ovom svijetu, a dobra djela koja ostaju, bit }e od Gospodara tvoga bolje nagra|ena i ono u {to se ~ovjek mo`e pouzdati."/46/

Uzvi{eni ka`e: "Navedi im", o Muhammede, "kao primjer, da je `ivot na ovom svijetu" po svom nestanku, prolaznosti i prestanku

"kao bilje, koje i poslije natapanja vodom, koju Mi sa neba spu{tamo", tj. sve sjemenke {to poniknu i poka`u ljepotu pa ih ukrasi sjaj i svje`ina "ipak postane suho", tj. sasu{ene. "Vjetrovi ga raznesu", tj. rasture ga tamo i ovamo. "Allah sve mo`e", tj. Allah, d`.{., obuhvata Svojom mo}i svako stanje i situaciju. Mnogo puta Allah, d`.{., navodi primjer ovosvjetskog `ivota na ovakav na~in. Tako u suri "Junus", Uzvi{eni ka`e:

"@ivot na ovom svijetu sli~an je bilju zemaljskom na koje Mi spustimo sa neba ki{u s kojom se ono izmije{a, kojim se onda hrane ljudi i stoka." U hadisu se ka`e: /104/ "Ovaj svijet je sladak i primamljiv." Uzvi{eni dalje ka`e:

"Bogatstvo i djeca ukras su `ivota na ovome svijetu", ili

"Zaista su bogatstvo i djeca isku{enje, a samo je kod Allaha velika nagrada", tj. pribli`avanje Allahu, d`.{., i ibadet Njemu je bolji od zaokupljenosti njima, njihovog umno`avanja i pretjerane ljubavi prema njima. Zato, Allah, d`.{., ka`e:

"Dobra djela koja vje~no ostaju, bit }e od Gospodara tvoga bolje nagra|ena i ono u {to se ~ovjek mo`e pouzdati." Ibn-Abbas, Seid Ibn-D`ubejr i mnogi iz prvih generacija (selef) vele: Rije~i zna~e pet dnevnih namaza. Ahmed bilje`i od Harisa Osmanovog, r.a., roba, slijede}e: /105/ Jednog dana Osman je sjeo (radi abdesta) a mujezin od koga je on zatra`io posudu sa vodom u kojoj je, mislim, bilo vode jedan mudd (koliko mo`e stati u sastavljene {ake) mu je pri{ao. Abdestio se, a zatim rekao: Vidio sam Allahovog Poslanika da se ovako abdesti; nakon ~ega nam je rekao: 'Ko se ovako abdesti, a zatim klanja podne-namaz, opro{teni su mu grijesi izme|u podne i sabaha.Ko, zatim, klanja ikindiju, izme|u podne i ikindije. Ko poslije toga klanja ak{am, izme|u ikindije i ak{ama, pa ko klanja jaciju, izme|u ak{ama i jacije; zatim provede no} u svojoj ku}i, ustane, abdesti se i klanja sabah-namaz, opro{teno mu je izme|u jacije i sabaha. To su dobra djela koja poni{tavaju lo{a djela.' Prisutni su upitali: 'Ako su ovo dobra djela (hasenat), {ta su

djela koja traju?' Osman, r.a., odgovori: 'To su:' La ilahe illallah', 'Subhanellah', 'Elhamdu lillah', 'Allahu ekber', 'La havle ve la kuvvete illa billahil alijjil azim.'" Taberani prenosi od Sada Ibn-D`unadeta koji ka`e: /106/ "Ja sam bio prvi stanovnik Taifa koji se sreo sa Bo`ijim Poslanikom. Iz Taifa sam krenuo ranom zorom i stigao na Minu u ikindijsko vrijeme gdje sam se popeo na brijeg, si{ao a onda oti{ao kod Bo`ijeg Poslanika. Primio sam islam, nakon ~ega me pou~io surama: 'Kul huvallahu ehad' i 'Iza zulzileh'... Pou~io me i ovim rije~ima: 'Subhanellah', 'El hamdu lillah', 'La ilahe illallah', 'Allahu ekber' i rekao mi: 'One su 'djela koja ostaju' (El bakijatus-Salihatu).'" U istom senedu stoji: /107/ "Ko no}u ustane, abdesti se, ispere usta i izgovori 'Subhanellah' 100 puta, 'El hamdu lillah' 100 puta, 'Allahu ekber' 100 puta i 'La ilahe illallah' 100 puta, opro{teni su mu svi grijesi osim krvi, koja se ne poni{tava" Alija ibn Ebu-Talha i Ibn- Abbas ka`u da su rije~i El-bakijatus-salihatu razni vidovi spominjanja Allaha, d`.{., kao: 'La ilahe illallahu vallahu ekber', 'Subhanellah', 'Elhamdu lillah', 'Tebarekellah', 'La havle ve la kuvvete illabillah', 'Estagfirullah', 'Sallallahu ala resulillah'. One su jo{: post, namaz, had`, sadaka, osloba|anje roba, d`ihad, odr`avanje rodbinskih veza i sva dobra djela koja }e ~ekati svoje vr{ioce u D`ennetu sve dok traju nebesa i Zemlja.Avfi ka`e da je Ibn-Abbas rekao da ove rije~i zna~e prijatan i ugodan govor, a Abdurrahman ibn Zejd ibn Eslem ka`e da su to sva dobra djela, {to Ibn-D`erir smatra ispravnim.

Na dan kada planine uklonimo, i kada vidi{ Zemlju (potpuno) vidljivu - a njih smo ve} sakupili, ni jednog nismo izostavili, /47/ pred Gospodarom tvojim bit }e oni u redove poredani: "Do{li ste nam onako kako smo vas prvi put stvorili, a tvrdili ste da vam ne}emo vrijeme za o`ivljavanje odrediti." /48/ I Knjiga }e biti postavljena i vidjet }ete grje{nike prestravljene zbog onoga {to je u njoj. "Te{ko nama!" govorit }e "kakva je ovo knjiga, ni mali ni veliki grijeh nije propustila, sve je nabrojala!" - I na}i }e upisano ono {to su radili. Gospodar tvoj ne}e nikome nepravdu u~initi."/49/

Uzvi{eni obavje{tava o u`asima Sudnjeg dana i velikim doga|ajima koji }e se zbiti, kao {to na drugom mjestu ka`e:

"Pitaju te o planinama, pa ti reci: 'Gospodar moj }e ih u prah pretvoriti i zasuti, i mjesta na kojima su bile ledinom ostaviti, ni udubina ni uzvisina na Zemlji ne}e{ vidjeti.'"/20:105-107/ Planine }e nestati, povr{ina se izjedna~iti, a Zemlja ostati ravna ledina, tj. zaravnjena ploha gdje ni udolina ni uzvisina nema, tj. ni dolina ni planina. Zato Uzvi{eni ka`e:

"I vidi{ Zemlju (potpuno) vidljivu, tj. vidljivu i uo~ljivu u kojoj nema mjesta za sklanjanje. Stvorenja }e dozivati svoga Gospodara, Kome ni{ta njihovo ne}e biti sakriveno, kako ka`e: "A njih smo ve} sakupili i ni jednog nismo izostavili", tj. niko ne}e biti izostavljen, ni prvi ni potonji. Na drugom mjestu Uzvi{eni ka`e:

"Reci: 'I prvi i potonji bit }e sakupljeni na ro~i{tu odre|enog Dana.'"(56:49) Uzvi{eni, dalje ka`e: "I bit }e u redove poredani pred tvojim Gospodarom." Mogu}e je da budu pred Allahom,d`.{., u jednom ili u vi{e redova poredani. Uzvi{eni nastavlja rije~ima:

"Do{li ste nam onako kako smo vas prvi put stvorili." Ovo je prekoravanje onih koji nije~u povratak i nagovje{taj da }e sami protiv sebe svjedo~iti. Zato Slavljeni ka`e:

"Tvrdili ste da vam ne}emo vrijeme za o`ivljavanje odrediti", tj. niste vjerovali da }e vam se ovo desiti, niti da }e ovo biti. Uzvi{eni ka`e: "I Knjiga }e biti postavljena", tj. knjiga djela koja sadr`i zna~ajno i bezna~ajno, veliko i malo. "I vidjet }e{ grje{nike prestravljene zbog onoga {to je u njoj", tj. zbog njihovih lo{ih djela i grje{nih poslova. "Govorit }e: 'Te{ko nama!'" ili: O na{e `alosti i te{ko nama {to smo zanemarili na{e `ivote na dunjaluku!

"Kakva je ovo knjiga, ni mali ni veliki grijeh nije izostavila, sve je nabrojala", tj. nije ispustila ni mali ni veliki grijeh, sve ih je navela, zabilje`ila i sa~uvala. U vezi sa citiranim ajetom Taberani prenosi od Sada ibn D`unadeta da je rekao: /108/ "Kada je Poslanik, s.a.v.s., okon~ao borbu na Hunejnu, spustili smo se na jedan potpuno pust prostor gdje nam Poslanik, s.a.v.s., re~e: 'Sve {to na|ete korisno, bilo drvo ili {to drugo, donesite i sakupite.' Nakon izvjesnog vremena smo sakupili jednu hrpu, pa nam on re~e: 'Vidite li ovo? Ovako }e se sabrati ljudski grijesi kao {to ste ovo sabrali. Zato, neka se ~ovjek boji Allaha i neka ne ~ini ni male ni velike grijehe. Svi }e mu biti popisani.' Uzvi{eni ka`e:

"I na}i }e upisano ono {to su radili", tj.bilo dobro ili zlo, kao {to na drugom mjestu ka`e: "Toga dana }e ~ovjek o onome {to je pripremio, a {to propustio obavije{ten biti." /75:13/ Uzvi{eni ka`e: "Gospodar tvoj ne}e nikome nepravdu u~initi." On }e suditi Svojim robovima na osnovu njihovih ukupnih djela i nikome od stvorenja ne}e nepravdu u~initi ve} }e osloba|ati, brisati, opra{tati i milostiv biti. Kaznit }e koga ho}e po Svojoj odredbi, mudrosti i pravdi. Vatru }e napuniti nevjernicima i grje{nicima, a zatim }e spasiti grje{nike a nevjernike u njoj vje~no ostaviti. [ube kazuje od Osmana, r.a., da je Poslanik, s.a.v.s., rekao:/109/"Na Sudnjem danu }e ovca bez rogova naplatiti svoje pravo od rogate."

"I kada smo rekli melekima: 'Padnite Ademu ni~ice!' - svi pado{e osim Iblisa, on je bio jedan od d`inova i zato se ogrije{io o zapovijest Gospodara svoga. Pa zar }ete njega i porod njegov, pored Mene, kao prijatelja prihvatiti, kad su vam oni neprijatelji? Kako je {ejtan lo{a zamjena nasilnicima!"/50/

Uzvi{eni upozorava sinove Ademove na Iblisovo neprijateljstvo prema njima kakvo je bilo i prema njihovom ocu Ademu, a.s., te kori svakoga ko slijedi Iblisa a napusti svoga Stvoritelja i Gospodara, Koji ga dariva neizmjernim i bezbrojnim blagodatima, a zatim za prijatelja uzime Iblisa, za neprijatelja Allaha, d`.{., Uzvi{eni ka`e: "I kad smo rekli melekima", tj. svima njima "Padnite Ademu ni~ice!", tj. iz po~asti i po{tovanja.

"pa su sed`du u~inili, osim Iblisa, on je bio jedan od d`ina." Njega je iznevjerila njegova osnova, po{to je on stvoren od plamena. Osnova stvaranja meleka je od svjetlosti, kako je potvr|eno u Muslimovom "Sahihu". Poslanik, s.a.v.s., ka`e: /110/ "Meleki su stvoreni od svjetlosti, Iblis je stvoren od plamena, a Adem je stvoren kako vam je opisano.Sadr`aj svake posude provre u datom momentu,a Iblisa je iznevjerila }ud. Tako se Iblis odlikovao djelima meleka i poistovjetio se sa njima ~ine}i ibadete i obrede.Radi toga je sa njima spomenut, a grijeh je u~inio zbog svoje suprotne osnove." On je stvoren od vatre, kao {to se ka`e:

"Ja sam bolji od njega. Stvorio si me od vatre, a njega si stvorio od ilova~e."/7:12/ Hasan Basrija ka`e: "Iblis nije bio melek ni jedan treptaj oka. Njegova osnova je d`inska, kao {to je Ademova, a.s., osnova ljudska." Ibn-D`erir ovo prenosi sa sahih senedom.

Uzvi{eni ka`e: "Pa se ogrije{io o zapovijest Gospodara svoga", tj. iza{ao je iz pokornosti Allahu, d`.{.,. Uzvi{eni ka`e, ukoravaju}i one koji slijede Iblisa i pokoravaju mu se:

"Pa zar }ete njega i porod njegov, pored Mene, kao prijatelja prihvatiti?" "Kako je {ejtan lo{a zamjena nasilnicima."

"Ja nisam uzimao njih za svjedoke prilikom stvaranja nebesa i Zemlje niti prilikom stvaranja njih samih i za pomaga~e nisam uzimao one koji na krivi put upu}uju. /51/ I na Dan kada On rekne: 'Pozovite one za koje ste tvrdili da su ortaci Moji' i kad ih pozovu, oni im se ne}e odazvati i Mi }emo izme|u njih pripraviti mjesto propasti. /52/ I grje{nici ugledat }e Vatru i uvjerit }e se da }e u nju pasti i ne}e je mo}i izbje}i." /53/

Uzvi{eni ka`e: Oni koje ste vi uzeli za za{titnike mimo Mene, robovi su kao i vi. Oni ni{ta ne posjeduju. Nisam ih u~inio nazno~nim pri stvaranju nebesa i Zemlje niti su oni postojali. Samo sam Ja stvoritelj svega. Ja raspore|ujem i odre|ujem. U tome nemam ortaka, savjetnika i pomaga~a. Zato Uzvi{eni ka`e: "i za pomaga~e nisam uzimao one koji na krivi put upu}uju." Rije~ zna~I (pomo}nici), kako je to objasnio Malik. Uzvi{eni ka`e:

"Na Dan kada On rekne: 'Pozovite one za koje ste tvrdili da su ortaci Moji'", tj. za koje ste to tvrdili dok ste bili na dunjaluku, pozovite ih danas, tj. na ahiretu, da vas izbave iz stanja u kome se nalazite. Uzvi{eni ka`e:

"I do}i }ete Nam pojedina~no, onakvi kakve smo vas prvi put stvorili, napustiv{i dobra koja smo vam bili darovali: 'Mi ne vidimo bo`anstva va{a koja ste Njemu ravnim smatrali, pokidane su veze me|u vama i nema vam onih koje ste posrednicima dr`ali.'" Uzvi{eni ka`e:

"Pa }e ih dozivati, a oni im se odazvati ne mogu." Kao {to ka`e:

'Pozovite bo`anstva va{a' - re}i }e im se, pa }e ih oni pozvati, ali im se ona ne}e odazvati." I ka`e:

"Ko je u ve}oj zabludi od onih koji se, umjesto Allahu, klanjaju onima koji im se ne}e odazvati!" I, tako|er, ka`e:

"Oni kao zagovornike nekakva bo`anstva, a ne Allaha, uzimaju. A ne valja tako! Bo`anstva }e pore}i da su im se klanjali, i bit }e im protivnici." Uzvi{eni ka`e: "I Mi }emo izme|u njih pripraviti mjesto propasti." Rije~ zna~i "mjesto propasti" kako su to pojasnili Ibn-Abas, Katade i drugi. Allah, d`.{., je u ovom ajetu objasnio da mu{rici na ahiretu ne}e imati mogu}nosti povezivanja sa bo`anstvima u koja su na dunjaluku vjerovali. I jedne i druge ~eka stradanje, propast i veliki u`as.

Uzvi{eni ka`e:

"I grje{nici }e ugledati Vatru i uvjerit }e se da }e u nju pasti, i da im iz nje ne}e povratka biti", tj. kada ugledaju D`ehennem, uvezan sa 70000 sveza, a svaka sveza dr`i 70000 meleka, grje{nici }e se uvjeriti da }e on sigurno nastupiti i da je do{lo vrijeme njihove brige i tuge, te da je po~elo ka`njavanje i strah od Njega prije nego je stvarno neodlo`no ka`njavanje nastupilo.

"I ne}e je mo}i izbje}i, tj. nema puta i na~ina kojim bi je oni izbjegli i tamo nu`no ostaju. Ahmed bilje`I od Ebu-Seida da je Poslanik, s.a.v.s., rekao: /111/ "Kada nevjernik ugleda D`ehennem sa udaljenosti od ~etrdeset godina hoda, mislit }e da }e pasti na njega."

"U ovom Kur'anu, Mi na razne na~ine obja{njavamo ljudima svakovrsne primjere, ali je ~ovjek, vi{e nego iko, spreman da raspravlja. /54/ A ljude, kada im dolazi uputa, odvra}a od vjerovanja i od toga da od Gospodara svoga mole oprosta samo zato {to o~ekuju sudbinu drevnih naroda ili {to ~ekaju da im do|e kazna otvorena. /55/ Mi {aljemo poslanike samo zato da donose radosne vijesti i da opominju. A nevjernici se raspravljaju, slu`e}i se neistinama, da bi time opovrgli Istinu, i rugaju se dokazima Mojim i Mojim opomenama." /56/

Uzvi{eni ka`e: Mi smo svijetu objasnili u ovom Kuranu i detaljno pojasnili stvari koje su im potrebne da ne odlutaju od Istine i ne skrene s puta Istine i Upute. Pored ovog obja`njenja i jasnog razgrani~enja, ~ovjek ~esto raspravlja, pokazuje neprijateljstvo i pomo}u la`i se suprostavlja Istini. Toga su po{te|eni samo oni koje Allah, d`.{., uputi i kojima uka`e na Put spasa i uspjeha. Ahmed prenosi /112/ od h. Alije, r.a., da je Poslanik, s.a.v.s., no}u pokucao na njegova vrata, gdje su bili on i h. Fatima, k}i Poslanikova, s.a.v.s., i upitao ih: "Zar vas dvoje ne klanjate?" "Odgovorio mu je: 'Bo`iji Poslani~e, na{e su du{e u Allahovoj ruci, pa kada ho}e On nas probudi.'" On se tada povukao ne rekav{i mi ni{ta, ali sam ga kasnije ~uo kako se udara po koljenu i ponavlja: "^ovjek o mnogim stvarima ho}e da raspravlja." Hadis je zabilje`en u oba "Sahiha". Uzvi{eni ka`e:

"A ljude kada im dolazi uputa, odvra}a od vjerovanja i od toga da od Gospodara svoga mole oprosta samo zato {to o~ekuje sudbinu drevnih naroda." Doga|aji iz pro{losti drevnih naroda ukazuju na to da su onda{nji nevjernici prkosili Istini i poricali je ~ak i onda kada im je jasno predo~ena i kada su bili njeni svjedoci.

Istinu nisu slijedili ni onda kada im se prijetilo sa kaznom kakav je slu~aj sa Kurej{ima koji su rekli:

"Bo`e, ako je ovo zbilja Istina od tebe, Ti pusti na nas kamenje sa neba kao ki{u ili nam po{alji patnju nesnosnu." Uzvi{eni ka`e:

"Ili ~ekaju sudbinu naroda drevnih", tj. da im kazna stigne i da budu uni{teni do posljednjeg."

"...ili da im do|e kazna otvoreno", tj. da je li~no vide. Uzvi{eni, zatim, ka`e: "Mi {aljemo poslanike samo zato da donose radosne vijesti i da opominju", tj. da prije kazne obraduju onoga ko im povjeruje i ko iskren bude, a da opomenu one koji u njih ne vjeruju. Uzvi{eni ka`e:

"Nevjernici se raspravljaju, slu`e}i se la`ima, da bi time opovrgli Istinu", tj. da oslabe Istinu koju im donose poslanici, jer im je to `elja,

"i rugaju se dokazima Mojim i Mojim opomenama." Oni ismijavaju opomene, dokaze i istine koje im poslanici donose i izigravaju se sa njima, {to je najgore nevjerstvo.

"Ima li nepravednijeg od onoga koji, kad se dokazima Gospodara svoga opominje, za njih ne haje, a zaboravlja ono {to su ruke njegove pripravile?! Mi na srca njihova pokriva~e stavljamo da Kur'an ne shvate i gluhim ih u~inimo; i ako ih ti na Pravi put pozove{ oni, kad su takvi, nikad ne}e Pravim putem po}i. /57/ Gospodar tvoj mnogo pra{ta i neizmjerno je milostiv, da ih On za ono {to zaslu`uju ka`njava, odmah bi ih na muke stavio. Ali, njih ~eka odre|eni ^as, od koga ne}e na}i uto~i{te. /58/ A ona sela i gradove smo razorili zato {to stanovnici njihovi nisu vjerovali i za propast njihovu smo ta~no vrijeme odredili." /59/

Uzvi{eni ka`e da niko od Allahovih robova nije ve}i silnik od onoga kome do|u Allahovi, d`.{., dokazi pa se okrene od njih ili na njih zaboravi i ne obra}a pa`nju, "a zaboravlja ono {to su ruke njegove pripravile", tj. lo{a djela. "Mi na srca njihova pokriva~e stavljamo", tj. zastore, "da ga ne shvataju", tj. da ne razumijevaju Kur'an.

"I gluhim ih u~inimo", tj. da ogluhnu za shvatanje zna~enja Upute.

"Ako ih ti na Pravi put pozove{, oni, kada su takvi, nikada ne}e Pravim putem po}i." Uzvi{eni ka`e:

"Tvoj Gospodar mnogo pra{ta i neizmjeno je milostiv", tj. o Muhammede, tvoj Gospodar pra{ta i sveobuhvatno je milostiv.

"Da ih On za ono {to zaslu`uju ka`njava,odmah bi ih na muke stavio", kao {to na drugom mjestu ka`e:

"Da Allah ka`njava ljude prema onome {to zaslu`e, ni{ta `ivo na povr{ini Zemljinoj ne bi ostavio." Ali, On, d`.{., je milostiv, pokriva i opra{ta. Nekada one {to su na stranputici, uputi Pravim putem, a one koji produ`e u svojoj zabludi ostavlja da ~ekaju Dan kada }e djeca postati sjeda. Zato Uzvi{eni ka`e "Ali, njih ~eka odre|eni ~as, od koga ne}e na}i uto~i{te", tj. ne mogu se od toga spasiti niti to izbje}i. Uzvi{eni ka`e: "A ona sela i gradove smo razorili zato {to stanovnici njihovi nisu vjerovali", tj. ranije zajednice smo uni{tili zbog njihovog nevjerovanja,

"i za propast njihovu smo ta~no vrijeme odredili", tj. odredili smo im poznati rok i vrijeme kazne. Isto je tako i sa vama mu{rici. ^uvajte se da vas ne pogodi nesre}a koja je njih zadesila. Vi la`nim smatrate naj~asnijeg poslanika i najve}eg vjerovjesnika. Mi vas ne smatramo ~asnijim od ranijih generacija, pa se bojte Moje kazne i opomene.

"I kada Musa re~e momku svome: 'Sve }u i}i dok ne stignem do mjesta gdje se sastaju dva mora ili }u dugo, dugo i}i.' /60/ I kad njih dvojica stigo{e do mjesta na kome se ona sastaju, zaboravi{e na ribu svoju, pa ona u moru zasje~e sebi put. /61/ A kad se udalji{e, Musa re~e momku svome: 'Daj nam u`inu na{u, jer smo se od ovoga na{eg putovanja umorili.' /62/ 'Vidi!' re~e on, 'Kad smo kod one stijene svratili, ja sam zaboravio onu ribu - sam {ejtan je u~inio da je zaboravim, da ti je ne spomenem - pa se ona prihvati svoga puta u moru ~udnovato!' /63/ 'E to je ono {to tra`imo!' re~e Musa, i njih dvojica se vrati{e putem kojim su bili do{li, /64/ i na|o{e jednoga Na{eg roba kojem smo milost Na{u darovali i onome {to samo Mi znamo, nau~ili."/65/

Razlog ovakvog razgovora Musaog a.s., sa svojim saputnikom, koji se zvao Ju{a ibn Nun, bio je u tome da mu saop}ti ~injenicu da na sastavu dva mora obitava jedan Bo`iji, d`.{., rob, koji ima znanje takve vrste, koje Musa, a.s., ne posjeduje. Htio je da otputuje tamo i zato ka`e svom pratiocu: "Sve }u i}i", tj. putovati, "dok ne stignem do mjesta gdje se sastaju dva mora." Katade i drugi smatraju da je to Perzijsko i Sredozemno more, jedno na istoku a drugo na zapadu. Muhammed ibn Kab el-Kurezi ka`e da je sastav ova dva mora kod Tangera (u Maroku), a Allah, d`.{., najbolje zna. Musa, a.s., dalje ka`e:

"Ili }u dugo, dugo i}i", tj. makar dugo vremena (cijeli `ivot) proveo na putovanju. Uzvi{eni ka`e: "I kad njih dvojica stigo{e do mjesta na kome se ona sastaju, zaboravi{e na ribu svoju." Naime, bilo mu je nare|eno da ponese ribu koju je spakovao, pa kad nje nestane, na}i }e ~ovjeka kome se zaputio. Zato je uzeo ribu, spakovao je i krenuo sa svojim pratiocem, dok nisu stigli do pe}ine i na pogodnom mjestu zaspali. Riba se uznemirila, iza{la iz posude , sko~ila u more zasjekla sebi put poput kanala na zemlji jer se voda nije iza nje spajala.Put koji je ona sebi zasjekla u vodi iza nje je postojao u ~vrstom stanju. Uzvi{eni ka`e: "Pa kada se udalji{e", tj. sa mjesta na kome su na ribu zaboravili. Iako je Ju{a bio taj koji je zaboravio , zaborav se pripisuje obojici, kao u rije~ima Uzvi{enog: " Iz njih dva se vadi biser i merd`an", a stvarno se vadi iz slanog mora. Po{to su oti{li na mjesta gdje su na ribu zaboravili, Musa "re~e svome momku: 'Daj nam u`inu na{u, jer smo se od ovog na{eg putovanja'", iz mjesta koje smo napusili do sada ve} "umorili" , tj. iscrpili.

"'Vidi!', re~e on, 'kada smo se kod one stijene svratili, ja sam zaboravio na onu ribu -sam {ejtan je u~inio da je zaboravim, da ti je ne spomenem - pa se ona prihvati svoga puta u moru ~udnovato' 'E to je ono {to tra`imo!' - re~e Musa", tj. upravo to tra`imo, "Pa se povrati{e" , tj. vrati{e se "svojim tragovima", tj. putem "slijedom", tj. slijede}i svoje tragove.

"I na|o{e jednog Na{eg roba kojem smo milost Na{u darovali i onome {to samo Mi znamo, nau~ili." Ovo je Hidr ili Hadir, a.s., {to dokazuju brojni sahih-hadisi na{eg Poslanika, s.a.v.s. Buharija bilje`i od Seida ibn D`ubejra, koji ka`e: Rekao sam Ibn-Abbasu: "Nevf Bikalija smatra da gore spomenuti Musa nije Musa Izrael}anin, tj. Poslanik Musa, a.s." "Slagao je neprijatelj Bo`iji", rekao je Ibn--Abbas, jer je nama pri~ao Ubej ibn Kab da je Poslanik, s.a.v.s., rekao: /113/ "Dok je vjerovjesnik Musa dr`ao govor Izrael}anima, upitali su ga: 'Ko je najznaniji?' 'Ja sam najznaniji' - odgovorio je, pa ga je Allah, d`.{., ukorio {to znanje nije pripisao Allahu, d`.{. Objavio mu je: 'Ima jedan moj rob na sastavu dva mora i on je znaniji od tebe.' 'Bo`e!' re~e Mus- 'Kako da se sa njim sastanem?' 'Stavi ribu u torbu', bi mu re~eno, 'i gdje je izgubi{, tu je on.' I on krenu na put. Sa njima je krenulo i njegovo mom~e Ju{a ibn Nun, nosio je ribu u torbi i kada su stigli do jedne stijene, naslonili su na nju svoje glave i zaspali. Riba se ne~ujno izvukla iz torbe i zasjekla sebi put u moru. Allah je zaustavio vodenu struju putem kojim je plivala riba, pa je voda bila poput obru~a oko ribe. Kada su se probudili momak je zaboravio obavijestiti Musaa o tome. Nastavili su da putuju preostali dio dana i no}i, i kada je svanulo, Musa re~e svom pratiocu.' Daj nam na{ doru~ak! Zaista nas je od ovog na{eg putovanja spopao umor.' Musa nije osjetio umor dok nije pre{ao nare|eno mu podru~je. Tada mu re~e mom~e: 'Sje}a{ li se kada smo se sklonili kod one stijene? Tu sam zaboravio onu ribu pa se ona prihvatila svoga puta u moru ~udno! 'Poslanik doda : 'To je ribi bio put, a Musau i dje~aku ~u|enje.' To je ono za ~im tragamo', re~e Musa. Potom su se povratili slijedom svojih tragova. Kada su do{li do one stijene, kad tu ~ovjek pokriven odijelom, ili je Ubez kazao: 'Pokrio se svojim odijelom.' Musa nazva selam, a Hidr re~e: 'Odakle u tvojoj zemlji selam?.' Ja sam Musa', re~e on. 'Musa Izrael}anin?', upita. 'Da', odgovori Musa. 'Mogu li da te pratim', upita Musa, 'da me pou~i{ onom znanju kojem si ti pou~en?' Hidr odgovori: 'Musa, ti se ne}e{ mo}i kod mene strpiti! Ja imam znanje od Allaha kojem me je On pou~io - koje ti ne poznaje{, a ti ima{ jednu vrstu znanja kojem te je Allah pou~io, koje ja ne poznajem.' Musa re~e: 'Na}i }e{ me da sam, ako Bog da, strpljiv i ne}u ti se ni u ~em suprotstavljati.' Krenuli su na put i i{li morskom obalom. Svoje la|e nisu imali. Tada pokraj njih nai|e jedna la|a i oni su s la|arima razgovarali da i njih povezu. Hidra su prepoznali pa su ih besplatno prevezli. Nisu dugo plovili a Hidr izbi jednu dasku nogama. Musa mu re~e: 'Besplatno su nas ukrcali a ti si im probio la|u kako bi potopio putnike? Doista si golemu stvar u~inio!' 'A zar ti nisam rekao da se ti sa mnom ne}e{ mo}I strpjeti!?', kaza on. 'Ne grdi me za ono {to zaboravim', re~e Musa, 'I ne ~ini da me u stvari ovoj mojoj te{ko}a snalazi!' Poslanik, a.s., re~e: 'To je bio prvi Musaov zaborav.' Prenosilac dalje kazuje: 'I dok ti vrabac na pramac la|e i jednom ili dvaput zahvati kljunom vode a Hidr re~e: 'Moje i tvoje znanje u odnosu na Allahovo je koliko je ovaj vrabac umanjio vode iz ovog mora.' Potom su iza{li iz la|e i krenuli dalje i nai{li na dje~aka koji se igrao sa djecom. Hidr ga zgrabi za glavu odozgo i svojom rukom mu otkide glavu. '[to ubi dijete?', re~e Musa, 'bezgrje{no, koje nije nikoga ubilo! U~inio si doista, ne{to vrlo ru`no.' 'Nisam li ti rekao', re~e Hidr, 'da ti, doista, ne}e{ mo}i izdr`ati sa mnom?' Poslanik re~e: ' Ovaj je bio te`i od prvog doga|aja. 'Ako te i poslije ovoga za bilo {ta upitam', re~e, 'onda se nemoj sa mnom dru`iti. Eto sam ti se opravdao.' Krenuli su dalje i kad do|o{e do jednog grada, zamoli{e stanovnike njegove da ih nahrane, ali oni odbi{e da ih ugoste. U naselju nai|o{e na jedan zid koji tek {to se nije sru{io, pa ga ovaj prezida i ispravi. 'Mogao si', re~e Musa, 'uzeti za to nagradu' od naroda {to nas nisu htjeli nahraniti i ugostiti.' Ovo je rastanak izme|u mene i tebe', re~e Hidr. 'Sada }u te obavijestiti zbog ~ega nisi mogao da se strpi{.' Poslanik, s.a.v.s., zatim je rekao: 'Bilo bi nam drago da se Musa strpio, Allah mu se smilovao, pa da nam Allah objavi kazivanje o tome {ta se sve izme|u njih dvojice dogodilo.'"

"Mogu li da te pratim"?, upita Musa, "ali da me pou~i{ onome ~emu si ti ispravno pou~en." /66/ "Ti se sigurno ne}e{ mo}i sa mnom strpjeti", re~e onaj, /67/ "a i kako bi se strpio u onome o ~emu ni{ta ne zna{?" /68/ "Vidjet }e{ da }u biti strpljiv, ako Bog da!", re~e Musa, "i da ti se ne}u ni u ~emu suprostavljati." /69/ "Ako }e{ me ve} pratiti", re~e onaj, "onda me ni o ~em ne pitaj dok ti ja o tome prvi ne ka`em." /70/

Uzvi{eni nas obavje{tava o razgovoru Musaa, a.s., sa drugim poslanikom, a to je Hidr, a.s., kome je Allah, d`.{., darovao znanje koje nije dato Musau a.s., kao {to je dao znanje Musau koje nije darovao Hidru, a.s.

"'Mogu li da te pratim?', re~e Musa", pitaju}i umiljato, ne pitanjem obavezivanja, ve} kroz lijep postupak u~enika prema u~itelju, rekav{i: "...da te pratim?", tj. da ti pravim dru{tvo

"da me pou~i{ onome ~emu si ti ispravno pou~en", tj. da budem upu}en u korisno znanje kojemu te Allah, d`.{., pou~io i u dobro djelo. Tada Hidr re~e Musau a.s.,

"Ti se sigurno ne}e{ mo}i sa mnom strpjeti", tj. ti ne}e{ imati snage da se sa mnom dru`i{ kada vidi{ djela suprotna tvom [erijatu, jer svako od nas dvojice ima znanje od Allaha, d`.{., koje drugi od nas dvojice ne poznaje.

"A i kako bi se strpio u onome o ~emu ni{ta ne zna{?" Zamjerat }e{ mi u onome, za {ta ti ima{ opravdanje jer ti nisi upoznat sa svrhom i koristi toga za razliku od mene. Musa re~e: "Vidjet }e{ da }u biti strpljiv, ako Bog da", kada vidim te doga|aje, "i ne}u ti se ni u ~emu protiviti." Tako mu Hidr postavi neke uslove.

"Re~e mu: 'Ako }e{ me ve} pratiti, onda me ni o ~emu ne pitaj'", ne zapo~inji, " dok ti ja o tome prvi ne ka`em", tj. dok ja ne po~nem odgovarati prije nego me ti upita{.

"I njih dvojica krenu{e. I kad se u la|u ukrca{e onaj je probu{i. 'Zar je probu{i da potopi{ one koji na njoj plove? U~inio si ne{to, doista, krupno.' /71/ 'Ne rekoh li ja', re~e onaj, 'da se ti, doista, ne}e{ mo}i strpjeti sa mnom?' /72/ 'Ne karaj me {to sam zaboravio', re~e, 'i ne ~ini da me u stvari ovoj mojoj te{ko}a snalazi.'" /73/

Uzvi{eni obavje{tava o Musau i Hidru, a.s. Po{to su se sastali i udru`ili, zaputili su se pod uslovom da Musa, a.s., ne pita ni{ta ako mu {to bude odbojno, dok mu to Hidr ne protuma~i i objasni. Krenuli su u la|i. U naprijed navedenom hadisu bilo je rije~i o tome kako su putovali u la|i. Kada je la|a bila na pu~ini, Hidr, a.s., ustao je i probu{io je. Musa, a.s., to nije otrpio ve} mu se suprotstavio, rekav{i:

"Zar je probu{i da potopi{ one koji na njoj plove? U~inio si, doista, ne{to vrlo krupno!", tj. odbojnu i ru`nu stvar. Hidr, a.s., tada ga podsje}a na ugovoreni uslov, rekav{i:

"Ne rekoh li ja tebi da se ti, doista, ne}e{ mo}i strpjeti sa mnom?" Tj. to sam namjerno u~inio, a dogovorili smo se da mi se ne}e{ ni u ~emu suprotstavljati. Musa re~e:

"Ne karaj me {to sam zaboravio i ne ~ini da me u stari ovoj mojoj te{ko}a snalazi. Nemoj me sputavati i `estok prema meni biti. U ranije navedenom hadisu re~eno je da je Poslanik, s.a.v.s., kazao: "Prvi prigovor Musaov bio je iz zaborava."

"I njih dvojica krenu{e. I kad sreto{e jednog dje~aka pa ga onaj ubi, Musa re~e: '[to ubi dijete bezgrje{no, koje nije nikoga ubilo! U~inio si, zaista, ne{to vrlo ru`no.' /74/ 'Ne rekoh li ja tebi', re~e onaj, 'da se ti, doista, ne}e{ mo}i strpjeti sa mnom.' /75/ 'Ako te i poslije ovoga za bilo {ta upitam', re~e,'onda se nemoj sa mnom dru`iti. Ve} si kod mene na{ao opravdanje.'" /76/

Uzvi{eni ka`e: "I njih dvojica krenu{e", nakon toga, "i kad sreto{e jednog dje~aka pa ga onaj ubi", a igrao se sa drugom djecom i bio me|u njima najljep{i i najuredniji. Prenosi se da mu je odsjekao glavu, a neki ka`u da ju je razmrskao kamenom ili i{~upao rukom, a Allah, d`.{., najbolje zna. Musa a.s., je prezreo Hidrov postupak `e{~e nego kod prvog slu~aja, rekav{i:

"[to ubi dijete bezgrije{no", tj. malo dijete koje nije uradilo nikakav grijeh ni prekr{aj, a ti ga ubi "koje nije nikoga ubilo", tj. bez razloga za ubistvo.

"U~inio si, zaista, ne{to vrlo ru`no", tj. otvoreni prijestup.

"Ne rekoh li ja tebi" - re~e onaj - "da se ti, doista, ne}e{ mo}i strpjeti sa mnom", tj. ponovo ga podsje}a na uslove ranije utvr|ene. Musa a.s., na to re~e:

"Ako te i poslije ovoga za bilo {to upitam, onda se nemoj sa mnom dru`iti. Ve} si kod mene na{ao opravdanje." Tj. dobio si moju ispriku dva puta. Ibn-D`erir bilje`i od Ubej ibn Ka'ba: "Kada bi Poslanik spomenuo nekoga pa mu dovu ~inio, po~eo bi od sebe. Jednoga dana je ovako rekao: /114/ 'Allah se smilovao nama i Musau. Da je produ`io sa svojim drugom, vidio bi ~udo, ali je on rekao: 'Ako te poslije ovoga za bilo {ta upitam, onda se nemoj sa mnom dru`iti. Ve} si kod mene na{ao opravdanje."

"I njih dvojica krenu{e; i kad do|o{e do jednog grada, zamoli{e stanovnike njegove da ih nahrane, ali oni odbi{e da ih ugoste. U gradu njih dvojica nai|o{e na jedan zid koji tek {to se nije sru{io, pa ga onaj ispravi. 'Mogao si', re~e Musa, 'za njega uzeti nagradu.' /77/ 'Ovo je rastanak izme|u mene I tebe , re~e onaj, 'obavijestit }u te o tuma~enju onoga zbog ~ega nisi mogao da se strpi{.'"/78/

Uzvi{eni obavje{tava da su njih dvojica nastavili tre}e putovanje "dok ne stigo{e do jednog grada." Ibn-D`erir bilje`i da je to naselje Ejla, a u hadisu se ka`e: "...dok ne stigo{e u naselje opakih i lo{ih stanovnika", tj. {krtica,

"koji odbi{e da ih ugoste. U gradu njih dvojica nai|o{e na jedan zid koji samo {to se nije sru{io", tj. koji ho}e da se sru{i. "Pa ga onaj ispravi", tj. povratio ga je u uspravno stanje. Tada Musa, a.s., re~e:

"Mogao si za to uzeti nagradu", tj. zbog toga {to oni nisu htjeli da nas ugoste, nije trebalo da im radi{ besplatno. Onaj re~e: "Ovo je rastanak izma|u mene i tebe", jer si se obavezao, kod ubistva dje~aka, da }emo se rastati ako me za jo{ ne{to upita{. Ovo je, dakle, rastanak izme|u mene i tebe.

"Obavijestit }u te o tuma~enju onoga zbog ~ega nisi mogao da se strpi{", tj. obavijestit }u te o tefsiru - tuma~enju toga.

"[to se one la|e ti~e, ona je vlasni{tvo siromaha koji rade na moru, i ja sam htio da je o{tetim jer je pred njima bio jedan vladar koji je svaku ispravnu la|u otimao."/79/

Ovo je obja{njenje, tuma~enje koje je Musau, a.s., bilo problem i ~iju je vanjsku pojavu osudio. Allah, d`.{., dao je Hidru a.s., skrivenu mudrost tog doga|aja, pa je on probio la|u da bi bila sa mahanom, s obzirom da su upravo prolazili pored kralja silnika, koji je izuzimao svaku la|u, tj. ispravnunasilno." Namjerno sam je onesposobio da je zbog neispravnosti ostave. Sa njom }e se kasnije koristiti njeni siroma{ni vlasnici, koji, osim te la|e, nisu ni{ta drugo imali.

"[to se onog dje~aka ti~e, roditelji njegovi su vjernici, pa smo se pobojali da ih on ne}e na nasilje i nevjerovanje navratiti, /80/ pa smo htjeli da im Gospodar njihov, umjesto njega, da boljeg i ~estitijeg od njega, i samilosti pribli`nijeg."/81/

Ibn-Abbas prenosi od Ubej ibn Ka'ba da je Poslanik, s.a.v.s., rekao: /115/ "Dje~ak {to ga je ubio Hidr, a.s., na dan je stvaranja stvoren kao nevjernik." Ovo prenosi Ibn-D`erir. Zato Uzvi{eni ka`e:

"Njegovi su roditelji bili vjernici, pa smo se pobojali da ih on ne}e na nasilje i nevjerovanje navratiti", zbog ljubavi njihove prema njemu kao nevjerniku. U sahih-hadisu ka`e se: /116/ "Zaista, Allah ne dosudi ni{ta vjerniku a da to za njega ne bude hajr." Uzvi{eni ka`e:

"Mogu}e je da vi ne{to mrzite, a da je to za vas bolje."

"...pa smo htjeli da im Gospodar njihov, umjesto njega, da boljeg i ~estitijeg od njega i samilosti pribli`nijeg", tj. ~asnijeg i prema kojem }e roditelji biti milostiviji od njega.

"A {to se onoga zida ti~e, on je dvojice dje~aka, siro~adi iz grada, a pod njim je zakopano njihovo blago. Otac njihov je bio dobar ~ovjek i Gospodar tvoj `eli, iz milosti Svoje, da oni odrastu i izvade blago svoje. Sve to ja nisam uradio po naho|enju svome. Eto to je tuma~enje onoga za {to se ti nisi mogao strpjeti."/82/

U ovom ajetu je dokaz da se pod pojmom - selo, naselje, podrazumijeva grad, jer je prvi put re~eno "dok ne stigo{e u naselje", a ovdje se ka`e: "On je bio dvojice dje~aka iz grada." Uzvi{eni na drugom mjestu ka`e:

"Koliko smo Mi gradova razorili, mnogo mo}nijih od tvoga grada koji te je protjerao." Zna~enje ajeta je: Ovaj zid sam popravio jer je vlasni{tvo dvojice dje~aka iz grada, a ispod toga zida njihovo je blago, pohranjena imovina, {to je jasno iz konteksta ajeta, a {to ispravnim smatra Ibn-D`erir.

"Otac njihov je bio dobar ~ovjek." Ovo je dokaz da se dobar ~ovjek pamti (po dobru) me|u potomcima i da beri}et njegovog ibadeta obuhvata i njih na dunjaluku i ahiretu,tako {to se zauzima za njih i {to se njihov polo`aj uzdi`e u D`ennetu, da budu njegova o~na radost, kako se navodi u Kur'anu i hadisu.

"Tvoj Gospodar `eli da oni odrastu i izvade blago svoje." Ovdje je htijenje (iradet) pripisano Allahu, d`.{., jer je njihovo odrastanje milost, kojom samo On raspola`e. U vezi sa ubijenim dje~akom, ka`e:

"pa smo htjeli da im Gospodar njihov, umjesto njega, da boljeg i ~estitijeg", a u vezi sa la|om, ka`e: "Ja sam htio da je o{tetim." Dalje ka`e:

"To je iz milosti Gospodara tvoga. Sve to ja nisam uradio po svome rasu|ivanju." Dakle, sve troje {to sam uradio iz milosti je Allahove, d`.{., bili u pitanju vlasnici la|e, roditelji dje~aka ili dje~aci onog dobrog ~ovjeka. Ni{ta nisam uradio po svom rasu|ivanju, ve} sam ispunio ono {to mi je nare|eno. I ovo je dokaz onima koji Hidra, a.s., smatraju vjero-vjesnikom, uz ve} navedene rije~i Uzvi{enog:

"I na|o{e jednog Na{eg roba kome smo Mi milost Na{u dali i onome {to samo Mi znamo nau~ili."

Neki ka`u da Hidr, a.s., jo{ uvijek `ivi i o tome postoje razna predanja koja su neta~na, a najpoznatije su predaje koji govore o ukazivanju sau~e{}a, koje nisu vjerodostojne, a ~iji su senedi isprekidani. Drugi ih, suprotno, smatraju ispravnim a i ka`u da on nije `iv ve} da je umro kao i drugi poslanici, neka je na na{eg Poslanika i na njih sve salavat i selam. Oni tvrde da je Hidr, a.s., umro i to na osnovu rije~i Uzvi{enog:

"Ni jedan ~ovjek prije tebe nije bio besmrtan" i na osnovu rije~i Poslanika, na dan Bitke na Bedru: /117/ "Bo`e moj, ako ova skupina bude uni{tena, niko te vi{e na Zemlji ne}e obo`avati." Nije, tako|er, preneseno da je dolazio Poslaniku, s.a.v.s., sa njim sjedio ili sa njim bio u borbi. Da je `iv, slijedio bi Poslanika, s.a.v.s., i njegove drugove, jer je Muhammed, s.a.v.s., poslanik objema skupinama: d`inima i insima (ljudima). Poslanik, s.a.v.s., rekao je: /118/ "Da je Musa `iv, ne bi mu preostalo ni{ta drugo ve} da me slijedi." Pred samu svoju smrt, Muhammed s.a.v.s., rekao je: /119/ "Na Zemlji ne}e ostati du`e od sto godina nijedno oko koje trep}e od onih koji se sada na njoj nalaze", tj. sve }e umrijeti. Za ovo postoje i drugi brojni dokazi.

U Buharijinom "Sahihu" bilje`i se od Ebu--Hurejrea da je Poslanik, s.a.v.s., rekao: /120/ "Hidr je nazvan tim imenom jer je sjedio na 'prostirci' koja se odjednom zazelenila." Pod "prostirkom" se misli na suhu travu, tj. sasu{eno bilje. Ovo ka`e Abdurrezak. Uzvi{eni ka`e: "Eto, to je tuma~enje onoga za {to se ti nisi mogao strpjeti", tj. to je tuma~enje onoga {to te mu~ilo i na ~emu se nisi strpio prije mog obja{njenja. Nakon {to mu je protuma~io,objasnio, predo~io i odstranio nejasno}e Hidr je rekao: Prije toga je nejasno}a bila te{ka pa je za te`i problem upotrijebio rije~ ja~eg zna~enja, a za lak{u rije~ lak{e zna~enje.

Ka`e Uzvi{eni :

"Pa nisu mogli da ga pre|u", tj. da se gore popnu, "niti su mogli da ga prokopaju", {to je te`e u~initi. Tako je za svaku situaciju upotrijebljena rije~ i zna~enje koje joj odgovara, a Allah, d`.{., najbolje zna.

"I pitaju te o Zul-Karnejnu. Reci: 'Kazat }u vam o njemu neke vijesti. /83/ Mi smo mu dali vlast na Zemlji i dali smo mu za sva{to sredstvo.'"/84/

Uzvi{eni ka`e: "I pitaju te", o Muhammede, "o Zul-Karnejnu", tj. o onome {to se za njegovo vrijeme de{avalo. Ve} samo rekli da su mekanski nevjernici i{li kod kitabija da ih pitaju na koji na~in da isku{avaju Poslanika, s.a.v.s., pa su im rekli: "Pitajte ga o ~ovjeku koji je krstario Zemljom, o grupi mladi}a, {ta on misli da su uradili i pitajte ga o ruhu (du{i)". Objavljena je sura "El-Kehf" i u njoj sljede}e:

"I pitaju te o Zul-Karnejnu. Reci: 'Kazat }u vam o njemu neke vijesti.'" Neki smatraju da je on bio Grk, {to je neta~no. Ta~no je ono {to je rekao El-Ezreki i drugi, a to je da je on sa Ibrahim, a.s., kada je ovaj sagradio Kabu, tavaf ~inio, da je bio Ibrahimov, a.s., sljedbenik i da je, radi Allahovog, d`.{., zadovoljstva, klao kurban. O nekim doga|ajima iz njegovog `ivota govorili smo u knjizi "El-bidaje ven-nihaje", {to je, hvala Bogu, dovoljno.

Uzvi{eni ka`e: "Mi smo mu dali vlast na Zemlji", tj. dali smo mu veliku mo} da zavlada pomo}u nje na Zemlji, u svemu ~ime se ona ostvaruje i konsoliduje: vojsku, ratnu opremu i sredstva za njeno ja~anje. Usljed toga je zavladao na Zemlji od istoka do zapada. Predale su mu se mnoge dr`ave, pokorili brojni carevi, a slu`ili ga ratni narodi, Arapi i nearapi. Neki ka`u da je nazvan Zul-Karnejn zato {to je vladao krajnjim ta~kama, gdje sunce izlazi i gdje zalazi. Uzvi{eni ka`e: " I dali smo mu za sva{to sredstvo", kao {to Uzvi{eni u vezi Belkisom, ka`e: "Njoj je svega i sva~ega dato", tj. ono {to je potrebno vladarima. Tako je i sa Zul-Karnejnom. Allah, d`.{., olak{ao mu je na~ine i puteve osvajanja razli~itih podru~ja i prostora. Razbio je neprijatelje i pot~inio careve na zemlji. Ponizio je mu{rike jer mu je bilo dato i omogu}eno sve {to je bilo potrebno u tom smislu. A Allah, d`.{., najbolje zna.

"I on po|e. /85/ Kada stigo{e do mjesta gdje Sunce zalazi, na|e kao da zalazi u jedan izvor mutni i na|e u blizini njegovoj jedan narod. Rekosmo Mi: 'Ili }e{ da ih kazni{ ili }e{ sa njima blago da postupi{?' /86/ 'Onoga ko ostane mnogobo`ac', re~e, 'kaznit }emo, a poslije }e se svome Gospodaru vratiti, pa }e ga i On te{kom mukom mu~iti' /87/ ' A onome ko bude vjerovao i dobra djela ~inio pripada nagrada najljep{a, i njemu }emo izricati naredbe olak{anja.'" /88/

Mud`ahid ka`e: "I on po|e", zna~i, on se uputi ka mjestu i putem izme|u istoka i zapada. Uzvi{eni ka`e:

"Kada sti`e do mjesta gdje Sunce zalazi", tj. i{ao je dok nije stigao do kraja dokle se Zemljom mo`e putovati u pravcu zapada. Uzvi{eni ka`e:

"na|e da zalazi u jedan mutan izvor", tj. vidio je Sunce kako zalazi u veliko more, a to }e se u~initi svakome ko do|e do obale mora a u stvarnosti sunce je na nebu. Ono {to se prenosi od Tubbea u vezi sa Zul-Karnejom i njegovim znanjem i slije|enjem znanja su slijede}i stihovi: "Stigao je do Istoka i Zapada `ude}i za sredstvom od Mudrog, Upu}iva~a, pa je vidio zalazak Sunca kod njegovog zahodi{ta, u izvoru blatnjavom, mutnom i crnom."

Ibn-Abbas ove je stihove ~uo od Ibn-Hadira, pa ga je upitao: [ta zna~i? Odgovorio je da je to blato, a na pitanje {ta je, odgovorio je da je to mulj, a {to je, odgovorio je da je to crnina. Ibn-Abbas je naredio slugi da zapi{e {ta je ~ovjek rekao. Uzvi{eni ka`e: "I na|e u blizini njegovoj jedan narod", tj. jedan od naroda. Spominje se da je to jedan veliki narod Ademovih, a.s., potomaka. Uzvi{eni ka`e:

"O Zul-Karnejne",rekosmo Mi, "ili }e{ da ih kazni{ ili }e{ s njima lijepo da postupi{", tj. Allah, d`.{., mu je dao vlast, upravu i pobjedu nad njima, dav{i mu da bira ili da ih ubija i ka`njava ili da im, ako ho}e, pra{ta i sa njima lijepo postupa. Njegova pravednost i iman se mogu spoznati iz njegovih rije~i: "Onome ko ostane silnik", tj. ko ustraje u nevjerovanju i mnogobo{tvu u odnosu na svog Gospodara, "njega }emo kazniti", bolnom kaznom, koja }e ga svestrano obuhvatiti, a Allah, d`.{., najbolje zna. Uzvi{eni ka`e:

"A poslije }e se svome Gospodaru vratiti, pa }e ga On te{kom mukom mu~iti", tj. `estoko, te{ko, poni`avaju}e i bolno. Ovo je potvrda pro`ivljavanja i adekvatnog nadokna|ivanja. Uzvi{eni ka`e: "A onome ko bude vjerovato", tj. ko Nas bude slijedio u robovanju Jedinom Allahu, d`.{., ne ~ine}i Mu {irk, a ~emu ga Mi pozivamo, "pripada mu nagrada najljep{a", tj. na budu}em svijetu kod Allaha, d`.{.

"I njemu }emo izricati naredbe olak{anja. Tj. govorit }emo mu lijep govor na ovom svijetu.

"I on po|e dalje. /89/ I kad do|e do mjesta gdje Sunce izlazi, on na|e da ono izlazi iznad jednog naroda kome Mi nismo dali da se od njega bilo ~im zakloni. /90/ Tako to bi. A Mi obuhvatamo znanjem sve {to je imao on."/91/

Uzvi{eni ka`e da je Zul-Karnejn nastavio putovati i da je proputovao od zapada gdje Sunce zalazi, sve do istoka. Kada god bi pro{ao pored nekog naroda, pobijedio bi ga i pokorio, pozvav{i ga vjerovanju u Allaha, d`.{. Ako bi se pokorili - uredu, u suprotnom bi ih ponizio, osramotio njihove prvake, preuzeo imetak i natjerao na poslu{nost, mobili{u}i vojsku od njih u borbi na granicama susjednih pokrajina.

"Kada sti`e do mjesta gdje Sunce izlazi, on na|e da ono izlazi iznad jednog naroda", tj. zajednice naroda (ummeta), "kome Mi nismo dali da se od njega bilo ~im zakloni", tj. nisu imali zgrade da u njima stanuju, niti drve}a da u hladu borave i da se za{tite od vreline Sunca. Seid Ibn-D`ubejr ka`e da su bili crveni i niski i da su stanovali u pe}inama a hranili se ribom, dok Katade ka`e da su to crnci. Uzvi{eni ka`e:

"Tako to bi. A Mi obuhvatamo znanjem sve {to je imao on", tj. Nama je potpuno jasno njegovo stanje, kao i stanje njegove vojske. Ni{ta Nam se sakriti ne mo`e, ~ak i kada bi se narodi promijenili ili ih zemlja progutala, jer Uzvi{eni ka`e:

"Allahu nije ni{ta skriveno ni na Zemlji ni na nebu."

"I on opet po|e. /92/ Kad sti`e izme|u dvije planine, na|e ispred njih narod koji je jedva govor razumijevao. /93/ 'O Zul-Karnejne', reko{e oni, 'Jed`ud` i Med`ud` ~ine nered po zemlji, pa ho}e{ li da ti sakupimo naknadu da izme|u nas i njih podigne{ pregradu? /94/ 'Bolje je ono {to mi je moj Gospodar dao', re~e on. 'Nego, samo vi pomozite meni {to vi{e mo`ete, i ja }u izme|u vas i njih pregradu podi}i. /95/ Donesite mi velike komade gvo`|a.' I kad on izravna dvije strane brda, re~e:' Pu{ite!.' A kad ga usija, re~e: 'Donesite mi rastopljeni mjed da ga zalijem.'"/96/

Uzvi{eni kazuje o Zul-Karnejnu: "I on opet po|e", idu}i od istoka, "dok ne sti`e izme|u dvije planine", koje su jedna drugoj nasuprot. Izme|u njih se nalazi pe}ina iz koje izlaze Jed`ud` i Med`ud` podru~je Turkmana, prave im nered, uni{tavju usjeve i potomstvo. Jed`ud` i Med`ud` dio su potomaka Ademovih, a.s., {to je potvr|eno hadisima iz "Sahiha": /112/ "Uzvi{eni Allah }e re}i: "O Ademe!" Adem }e odgovoriti: "Odazivam ti se na slu`enje." Allah, d`.{., re}i }e: "Ja }u pro`iviti d`ehenemsku skupinu." Adem }e re}i: "A {ta je to d`ehenemska skupina?" Odgovorit }e: "Od hiljade }e 999 u D`ehennem, a samo jedna osoba u D`ennet. Tada }e mladi osijediti, a trudnice pobaciti svoje plodove. Me|u vama }e biti dva naroda koja ne}e biti poznata ni po ~emu osim po brojnosti, a to su Jed`ud` i Med`ud`."

"Na|e ispred njih narod koji je jedva govor razumijevao", tj. zbog nepoznavanja njihova jezika i udaljenosti od svijeta.

"O Zul-Karnejne", reko{e oni, "Jed`ud` i Med`ud` ~ine nered po Zemlji, pa ho}e{ li da ti skupimo naknadu." Htjeli su da mu izme|u sebe sakupe imetak i da mu ga daruju, a da im on izme|u njih i ta dva naroda podigne i sagradi zid. Zul-Karnejn uz izvinjenje, odlu~nost, dobrotu i namjeru ~injenja dobra, re~e: "Bolje je ono {to mi je moj Gospodar dao", tj. ono {to je meni Allah, d`.{., darovao, a to je vlast i upravljanje, bolje je od onoga {to ho}ete da mi sakupite. "Nego vi meni pomozite {to vi{e mo`ete", svojim radom i sredstvima za gradnju,

"pa }u izme|u vas i njih pregradu podi}i. Donesite mi velike komade gvo`|a." Rije~ mno`ina je od rije~i u zna~enju komada ~ija te`ina prelazi sirijski kintar (oko 50 kg).

"Dok ne izravna dvije strane brda", stavljaju}i dio na dio dok ne nadvisi oba brda u visinu i {irinu. Postoji razila`enje o njihovoj visini i {irini. "Re~e im: 'Pu{ite!'", tj. raspaljujte nad njim vatru dok se sav ne u`ari.

"Re~e: 'Donesite mi rastopljeni bakar da ga zalijem.'" Ibn-Abbas ka`e da je rastopljeni bakar i to dokazuje rije~ima Uzvi{enog:

"I u~inili smo da mu iz izvora rastopljeni bakar te~e", {to li~i na prugasti pla{t ~ija je jedna pruga crna a druga crvena.

I tako oni nisu mogli ni da je pre|u niti su mogli da je prokopaju. /97/ "Ovo je blagodat Gospodara moga!", re~e on. " A kad se prijetnja Gospodara moga ispuni, On }e je sa zemljom sravniti, a prijetnja Gos