ALERGIJSKE BOLESTI KOŽE• Liborija Lugović Mihić• ALERGIJSKE BOLESTI

DEFINICIJA - različite bolesti uzrokovane imunološkom upalom koja je potaknuta antigenom (alergenom) iz okoliša (udisanjem,I shranom, preko kože, injiciranjem)

- PODJELA COOMBSA I GELLA (1975. g.), prema mehanizmu djelovanja tipovi alergijskih reakcija:

-r. uzrokovane protutijelima (I-III)

-r. posredovana stanicama (IV)

reakcije tipa I: usmjerene samo protiv vanjskih antigena, reakcije tipa II, III, i IV: usmjerene protiv vanjskih (alergija) ili vlastitih antigena

(autoimunost)

TIP I – uzrokovana protutijelima razreda IgE, koji aktiviraju mastocite i oslobađa medijatore upalne reakcije

TIP II i III - vezanjem IgG-a za antigen, te aktiviranjem sustava komplementa i fagocita TIP II - antigen je dio stani č ne membrane (ili matriksa) TIP III - antigen otopljen u tjelesnim teku ć inama (s protutijelima stvara

imunokomplekse) TIP IV – uzrokovana Th1-ly, koji stvaraju citokine, aktiviraju MF i druge stanice, te

uzrokuju upalu zajedno s T-ly, koji također mogu stvarati citokine, te su direktno citotoksični za stanice na kojima je antigen.

ATOPIJSKE BOLESTI Atopijske bolesti - uzrokovane alergijskom reakcijom tipa I (uzrokovane IgE-om), u

osoba s obiteljskom predispozicijom, koje reagiraju na inače neškodljive alergene iz okoliša.

Najčešći oblik alergijske preosjetljivosti, uzrokuje ekstrinzičku alergijsku bronhijalnu astmu, alergijski rinokonjunktivitis, preosjetljivost na hranu u probavnom traktu, te atopijski dermatitis (AD).

Povišeni ukupni IgE, eozinofili, često i IgA, te su pozitivni kožni testovi na razne alergene. 

ALERGIJSKE BOLESTI KOŽEURTIKARIJA – pojava urtika (eflorescencija iznad razine kože strmih rubova) kao temeljne eflorescencije

• jedna od najčešćih bolesti u dermatologiji• alergijska (imunološka) i neimunološka• urtike brzo nastaju i nestaju, katkad već nakon 20 minuta (resorpcija eksudata),

praćene su svrbežom• može biti akutna (do 6 tjedana) i kronična (od 6 tjedana)

Urticaria allergica (alergijska urtikarija) naj č ešć i uzrok : antibiotici (penicilin, cefalosporini, i dr.), pripravci na alergološko testiranje,

svježa krv, krvne plazme, Rh i dr. oblici krvi, kemoterap utici (sulfonamidi, paraaminosalicilna kis), hormoni (inzulin, preparati hormona), hipnotici, sedativi i analgetici, alimetarni antigeni (ribe, rakovi, jaja, serumi i vakcine), inhalacijski antigeni (npr. kućna prašina)

kod kroničnih urtikarija u oko 50% nije razjašnjen uzrok; mogući poremećaji u probavnom traktu, fokalni infekti, psihogeni faktori, endokrinološki poremećaji

1

Dijagnoza : test karencije (praćenje unosa antigena), alergološko testiranje (kožni testovi kao test utrljavanja u kožu, prick test (ubodni), skarifikacijski, intradermalni, ekspozicijski test, određivanje IgE (npr. RIST, RAST)

Urticaria e contactu (kontaktna urtikarija) uzrokovana imunološkim i neimunološkim mehanizmima uzročni čimbenici: toksini biljaka, toksini morskih životinja, toksini kukaca, lijekovi,

kozmetološka sredstva i prehrambeni proizvodiTerapija - TH AKUTNE urtikarije: eliminirati antigen, antihistaminici (blokatori H1- i H2- receptora),

antieksudativne tvari, kortikosteroidi, blagi laksansi TH KRONIČNE urtikarije: pronalažanje i uklanjanje antigena, antihistaminici, antieksudativna

sredstva (preparati kalcija), kortikosteroidi, specifična desenzibilizacija i dijetaFizikalne urtikarije i neimunološki uvjetovana urtikarija na lijekove

uzrokovane fizikalnim podražajima (crveni i bijeli dermografizam), fakticijska urtikarija, mehanička urtikarija ili urtikarija na pritisak, urtikarija na hladnoću, urtikarija na toplinu, kolinergijska urtika (pri toplini i preosjetljivosti prema acetilkolinu), neimunološki uvjetovane urtikarijske reakcije na neke lijekove, UV zrake, na RTG zrake i dr.

Urti c aria-vascul l itis perzistirajuće morfe koje ne iščezavaju brzo (perzistiraju dulje od 24 sata), slične urtikama,

vjer. nastaju uslijed III tipa reakcije, uz moguće abdominalne bolove, edemi zglobova i dr.Angioedema (Oedema Quincke)

pojava akutnog edema kože ili sluznica uzrokovanih ranom humoralnom reakcijom preosjetljivosti (TIP I)

Etiologija: prehrambeni proizvodi, lijekovi, inhalacijski antigeni i dr.nagli otok (edem), najčešće vjeđe, usnice, zglobovi, genitalno, grkljan, ždrijelo, jezik Th: kao u urtikariji, nekad intubacija (traheotomija)

Hereditarni angioedem nasljedni nedostatak inhibitora C1-esteraze ponavljajuće epizode lokaliziranih edema kože i sluznica GI trakta, urogenitalnog trakta i

respiratornog traktaPreosjetljivost na ubode pčela i osa – razvoj rane reakcije preosjetljivosti na otrov insekta,

promjene u vidu lokalne reakcije, akutne urtikarije, eventualno angioedema (opstrukcija dišnih sustava), nekad anafilaktički šok

Anafilaktički šok - preosjetljivost I tipa, najčešće na lijekove i kontrasna sredstva, uboda insekta zbog degranulacije mastocita i bazofila uzrokovana IgE sa posljedičnih oslabađanjem medijatora koji dovode do vaskularnog kolapsa, uz svrbež, otežano disanje i lupanje srca

Th: prekinuti unos antigena, ležaći položaj s podignutim nogama, Adrenalin, Aminofilin, antihistaminici, hidrosolubilni kortikosteroidi

KONTAKTNI DERMATITIS I EKCEMIN EALERGIJSKI I ALERGIJSKI KONTAKTNI DERMATITIS

Dermatitis e contactu non allergica acuta (akutni nealergijski kontaktni dermatitis)- upalna reakcija uzrokovana kontaktom kože s vanjskim toksičnim čimbenicima bez sudjelovanja imunoloških mehanizama- promjene na područjima kože koja su bila u doticaju s škodljivim tvarima, oštro su ograničeneeritem vezikula erozije(madidicija) kruste skvame- Th: odstraniti toksičnu tvar- (ovisno o stadiju) - lokalni kortikosterodini , neutralni pripravci, emulzije i dr.

Posebni oblici kontaktnog nealergijskog dermatitisaDermatitis ammoniacalis (amonijakalni)

nealergijska upala kože u pelenskoj regiji uslijed iritacije toksičnom endogenim ili egzogenim tvarima, najčešće u djece između 2. i 4. mj. života

Dermatitis intertriginosa

2

-u predjelima u kojima se koža tare o kožu, npr. pazušne jame, genitokruralne regije, nabori trbuha

Dermatitis e contactu non allergica chronica (kronični nealergijski kontaktni dermatitis) ponavljani utjecaji kemijskih neškodljivih ili slabo škodljivih tvari koje ne mogu oštetiti

kožu svojim jednokratnim uobičajenim utjecajem najčešće šake i prsti ruku, koža suha, zacrvenjena, lagano upalno infiltrirana, ljuštenje,

ragade, neoštro ograničene epikutani test negativan

Dermatitis e contactu allergica acuta(akutni alergijski kontaktni dermatitis)- obično 24 - 48 sati nakon rekontakta s alergenom na koji je organizam prethodno senzibiliziran (IV oblik preosjetljivosti)(faza latencije odnosno senzibilizacije - većinom godina dana) - najčešće lijekovi, odjevni predmeti, gumeni predmeti, kožni predmeti, insekticidi, sredstava za pranje i čišćenje, kozmetološka sredstva, hrana, raspadni metabolički prozvodi- najčešće na nepokrivenim dijelovima tijela, npr lice, vrat, dorzalne strane šaka i stopala, podlaktice- eritem vezikule erozije, madidicija kruste skvame Dg: epikutani test na seriju alergena na leđima, TTL i dr.

Dermatitis e contactu allergica chronica (kronični alergijski kontaktni dermatitis)- kronične promjene uslijed alerg. senzibilizacije, uslijed kasne im. reakcije (IV tip) zbog stalnog utjecaja neprepoznatog alergena- od početka kronična dermatoza ili prethodno akutni oblik- koža suha, infiltrirana, pojačanog crteža, lihenoidne papule (lichenificatio) ili na sluznicama sa eritemom, erozijama i svrbežom- Terapija KAD: prema fazi (ac. ili chr.): eliminacija alergena, lokalni kortikosteroidi, antimikrobna i neutralna sredstva, nakad sistemski KS

Profesionalni kontaktni dermatitis (alergijski i nealergijski) - vrsta posla, uvjeti rada, stanje kože, vrste tvari- npr. zidari, radnici u prozvodnji i prerade gume, frizeri i dr.

ATOPIJSKE BOLESTI KO Ž E ATOPIJA - uro đ ena sklonost alergijskoj reakciji, povezana sa stvaranjem povišenih vrijednosti IgE

atopijske bolesti: atopijski dermatitis (AD), neurodermitis), alergijski rinitis i konjunktivitis , neki spastički resp. oblici, mukozni kolitis

AD različite slike: dojenačke dobi, dječje dobi, mlađe i odrasle dobi eritem vezikula erozivni (madidirajući) kruste skvame koža suha, lagano

iniltrirana, sa tragovima grebenja, uz linearne ekskorijacije smeđaste boje, vidljive papule, sa svrbežom

Th: lokalni kortikosteroidi, antihistaminici, neutralna i antibakterijska sredstva

MEDIKAMENTOZNE ERUPCIJE Exanthema medicamentosum

na koži i vidljivim sluznicama kao posljedica alergijskog preugođaja organizma nakon što je u njega na bilo koji način unijet lijek (u netoksičnoj dozi)

pojava nakon ponovljenog kontakta s lijekom (vrijeme senzibilizacije organizma na lijek je oko dva tjedna)

na analgetike, antipiretike, sulfonamide, kinin, kinidin, klor, jod (kontrastna sredstva), fenotiazin, barbiturate, serume, vakcine, aromatske amine, antibiotike (penicilin), lokalne anestetike i dr.

3

KLINI Č KI OBLI CI ME: Acanthosis nigricans, acneiformne lezije, akutna generalizirana pustuloza, alopecia, angioedem, aftozni stomatitis, black hairy tongue (lingua villosa nigra), bulozne erupcije, EM–SJS, erythema nodosum, exanthema, eksfolijativni dermatitis, fixne erupcije, gingivalna hiperplazija, lihenoidne (LP-like) erupcije, LE, onycholysis,pemphigus vulgaris, photosensitivity, pigmentacija, pityriasis rosea-like erupcije, pruritus, psoriasis, purpura, Raynoud’s fenomen, TEN, urticaria-vasculitis, xerostomia

Exanthema medicamentosum - najčešće promjene: makulozne, urtikarijske, nodozne, lihenoidne, eritema eksudativum multiforme (EEM), eritrodermije, akneiformne pr. i dr. oblici

Fiksni oblici (samo jedna morfa, najčešće neznatno elevirani eritem) Opći simptomi: svrbež, povišena temperatura, glavobolja, vrtoglavica, malaksalost Terapija: prestati primjenu lijeka, uzimanje antihistaminika, dijeta, lokalni i sistemski

kortikosteroidi Erythema exsudativum multiforme (EEM) Stevens-Johnsonsov sindrom Toksična epidermalna nekroliza (TEN)1.Erythema exsudativum multiforme (EEM)

akutna upalna bolest ko ž e/sluznica ograničenog tijeka, s recidiviranjem, vjerojatno reakcija celularnog i humoralnog tipa (imunokompleksi)

Obično 1-2 tjedna nakon infekcije (HSV, mikoplazma, streptokok), rijetko nakon uzimanja lijekova, ali i id i opats ki

Klinički: tipične kožne morfe (kokarda, iris formacija); početne morfe okrugle, s lagano eleviranim eritemom (1-2 cm u promjeru), u središtu izravnane površine, uz fakultativno stvaranje bule: tipična slika kokarde

l akši oblik /minor : tipične iris lezije, nekad s mlohavim mjehurom, većinom na dorzumima šaka i podlaktice, uglavnom ograničene na kožu, eventualno zahvaćena usnica

t eški oblik / m ajor : tipične iris žarišta s izraženijim stvaranjem mjehura u centralnom dijelu, kasnije nastaje erozije.

MAJOR OBLIK: teško zahvaćena koža (veći broj eflorescencija, vrat, noge), < 10% pov r šine , zahvaćene sluznice erozivno-hemoragičnim krustoznim žarištima (usnice)

Tijek: 1-2 tjedna (lakši oblici) do nekoliko tjedana (teško oblici), mogući recidivi Th: simptomatska, kod major oblika: sistemski aciclovir, peroralni KS (početna doza 60-

80mg/dnevno)2.Stevens-Johnsonsov sindrom

Vjerojatna alergijska mukokutana reakcija preosjetljivosti kože/sluznica, uzrok: infekcije (npr. HSV, mycoplazma), medikamenti (SJS i TEN mogu biti iste bolesti različite težine)

makulozni/multiformni egzantem + bule/erozije, erozivno-hemoragične promjene sluznica (usnice, oralno, genitalije)

bulozne promjene na koži manje od 10% površine tijela, kod izraženijeg zahvaćanja prijelazni oblik u TEN, poremećeno opće stanje, moguća pneumonija

Dg: anamneza, klinička slika, histologija (slično EEM/major) Th: prekidanje uzimanja medikamenata, eventualna antiviralna th, simptomatsko

lokalno liječenje, upitno djelovanje KS kod jakog zahvaćanja, kod sluznice usne šupljine: tekuća hrana, eventualno sonda ili parenteralna prehrana

3.Necrolysis epidermalis toxica (Syndroma Lyell) izuzetno burna eritemato-bulozna erupcija uzrokovama lijekovima koja u 30-40% slučajeva

završava letalno najčešće nakon primjene sulfonamida, pirazolinskih i hidantoinskih preparata, barbiturata i

dr. visoka temperatur a , klinički na koži trupa i udova prisutni eritem i mjehuri, lju š tenje

4

terapija: nadoknada tekućine, održavanje cirkulacije, kortikosteroidi (visoke doze), antibiotici

Pristup bolesniku s alergijskim bolestima kože

Zbog povećane učestalosti alergijskih kožnih bolesti, dijagnostika ima posebno značenje, osobito različiti testova in vivo i in vitro

Dijagnostički postupak - anamnestičke podatke, klinička slika, in vivo kožne testove i in vitro testove.

Kožni testovi - osobito važni za utvrđivanje uzročnog alergena, lako se izvode, brzo se dobiva rezultat, jeftini su i dobro koreliraju s kliničkom slikom.

Imunodijagnostički postupci in vitro testovi - mjerenje ukupnog i/ili spec. serumskog IgE, npr. radioimunotest,

enzimoimunotest, fluoroimunotest, te fluoroenzimoimunotest i dr. prednost u slučajevima dermografizma, proširenih kožnih promjena, potrebe stalnog

uzimanja AH te u male djece. postupci u imunodijagnostici bolesnika s alergijskim bolestima kože. Alergeni - antigeni koji izazivaju alergijske reakcije: proteini, polisaharidi i hapteni

(niskomolekularne supstancije) koji dolaze u organizam udisanjem, hranom ili ubodima kukaca i neškodljivi većini ljudi, a u atopičara mogu izazvati atopijske bolesti.

major antigeni - determinante alergena koje u većine bolesnika izazivaju sintezu specifičnih IgE-su (glavni alergeni), dok su minor antigeni -determinante koje rijetko izazivaju imunološki odgovor (slabi alergeni).

SELEKCIJA ALERGENA I KARAKTERIZACIJA NJIHOVIH KOMPONENTI aeroalergeni: pelud, kućna prašina, grinje, gljive, bakterije ili potječu iz hrane (relativno

mali broj biljaka koje se oprašuju vjetrom i stvaraju peludne alergene u velikoj količini koji se raznose vjetrom i izazivaju alergiju.

peludi trava: obična rdobrada (Dactylis glomerata), livadna mačica (Phleum pratense), obična raž (Secale cereale), livadni repak (Alopecurus pratensis), livadna vlasnjača (Poa pratensis), pelud korova - limundžik ili ambrozija (Ambrosia artemisifolia)

Kućna prašina - najčešći alergen zatvorenih prostorija i sadrži dijelova kože, bakterija, gljiva, ostataka hrane, bilja i kukaca te grinje Derm. farinae (Der f) ili Derm. pteronyssinus (Der p.).

perje u jastucima, poplunima, vrećama za spavanje te dijelovi epidermisa, prhut, perje i dlaka raznih životinja te mnogobrojne gljive (plijesni), njihove spore i drugi dijelovi u zraku.

Alergije na hranu - proteini u hrani ili produkti njihove djel. razgradnje, te aditivi, konzervansi i lijekovi.

srodne namirnice mogu sadržavati zajedničke ili križnoreaktivne alergene, npr. leguminoze, npr. grah, grašak i kikiriki.

dvostruko slijepim provokacijama hranom - leguminoze, mlijeko, jaja, riba i orasi najčešći uzroci alergijskih reakcija.

neki nutritivni alergeni su termolabilni , pa ih se duljim kuhanjem može učiniti nealergogenim

tendencija smanjivanja sa starenjem osobna i obiteljska anamneza te dermatološki status, te druge laboratorijske te

funkcionalne pretrage, kojima se utvrđuje specifična senzibilizacija. Kutani testovi - unošenjem alergena u kožu ili na kožu – dokaz specifične alergijske

reakcije. Reakcija ranog tipa - ubodni testom, intradermalnim test, skarifikacijskim test,

epikutani test za kasne alergijske reakcije i kontaktna alergijska preosjetljivost. Cilj dijagnostičkog postupka: je li bolest uzrokovana alergijom i ako jest, koji specifični

alergen je uzrokuje

5

U dijagnostici AD-a, kontaktnog alergijskog dermatitisa, urtikarije, medikamentnih alergijskih reakcija, kroničnog pruriga, fotoalergijskih reakcija i dr. bolesti kože - uzeti iscrpnu anamnezu, razlikovati alergijske od nealergijskih simptoma.

varijacije tijekom vremena, povezanost s domom, radnim uvjetima, školom, izletima, ekološkim uvjetima, godišnjim dobom.

Anamneza o okolišu , radnim uvjetima, hobijima bolesnika i ukućana, kućnim ljubimcima, uporabi lijekova, prehrambenim navikama, utjecaju vremena i klime, tvari u kontaktu, npr. biljke, kozmetika, topički medikamenti, psihogenim faktori.

Dodatni podaci: tijek bolesti, drugi simptomi alergije, anamneza o alergiji u obitelji i učincima ranijeg liječenja

podatak iz anamneze kao i prethodna medicinska dokumentacija - rezultate fizikalne pretrage usporediti s anamnezom o ekspoziciji alergenima

lokalizaciju kožnih promjena (derm. status) i povezanost s izlaganjem alergenima.  Imunodijagnostički postupci su potrebni za potvrdu dijagnoze

Laboratorijsko testiranje kod atopijskih bolesti (rinitis, astma uz AD, urtikarija i angioedem) najčešće testovi za

dokazivanje rane preosjetljivosti uzrokovane IgE-om i kasne preosjetljivosti (stanična imunost).

kožni testovi in vivo i testovi in vitro povećan broj IgE-a i eozinofila u krvi uz dermatološki status potvrđuje se atopijska bolest. Kožni testovi za dokaz IgE-om posredovane reakcije Testiranje kože za potvrdu preosjetljivosti na određeni alergen. Nakon unošenja alergena-iz kožnih mastocita oslobađa se histamin koji uzrokuje

vazodilataciju (eritem), lokalizirani edem zbog povećanja vaskularne permeabilnosti (urtika) i pruritus (svrbež).

Koža reagira na alergen u bolesnika s IgE-om uzrokovanim alerg. reakcijama u koži i drugim organima (nos, konjunktiva, pluća ili gastrointestinalni trakt). Simultano se može izvesti više testova s različitim alergenima.

Kožni testovi Testiranje kože - jeftino, prikladno, pouzdano i dosta sigurno (oprez od rijetkih

anafilaktičnih reakcija!). postavljanje DG kod sumnje da su preosjetljivi na neki alergen, a rezultate treba

pokušati povezati s anamnezom i drugim kliničkim podacima. U svakoj seriji testova histamin ili nespecifični liberatori histamina (ili oboje) kao

pozitivne kontrole + otapalo kao kontrola Antihistaminici inhibiraju ili smanjuju reakcije, pa se ne smiju uzimati 24 sata ili dulje

prije testiranja. Kutani testovi- ubodni, intradermalni, skarifikacijski i epikutani ("patch") test Ubodni (prick) test

u dijagnostici alergijske preosjetljivosti ranog tipa i kod urtikarije, AD-a, pruriga, strofulusa, DEN, angioedema, rinitisa i dr. alergijskih bolesti respiratornog i probavnog sustava.

na kožu zadnje ili volarne strane podlaktice kapne koncentrirani ekstrakt alergena (1:10 odnos težine prema volumenu) - kroz nju iglom ubode koža - očitava za 20 min. prema veličini urtike i eritema.

kontrola je negativna, a pozitivna reakcija je urtika promjera 3 mm i više mm. intrakutano retestiraju alergene koji daju negativan ubodni test Ubodni test - mikrokutani test, nakon uboda u kožu kroz kapljicu alergena prodire 0,001

μl otopine alergena - promjer urtike i eritema brzo izvođenje, neznatan rizik za bolesnika, specifičnost, bolja korelacija s provokativnim

testom, a manja osjetljivost od intradermalnog testa Na rezultate testiranja utječu brojni faktori: spretnost onoga tko izvodi test, kvaliteta

primjenjene lancete ili igala, stanje kožne reaktivnosti pri izvođenju, stabilnost i biološka

6

valjanost ekstrakata alergena u otopini, pretodno uzimanje lijekova (AH, KS, sedativi, citostatici)

Intradermalni test alergen u određenoj koncentraciji (0,01-0,05 ml) aplicira intradermalno, u područje

papilarnog sloja dermisa, a pozitivan rezultat - urtika promjera 9 mm ili veća. u novije vrijeme rijetko, u dijagnostici AD-a, urtikarije, kroničnog pruriga, angioedema i

drugih alergijskih kožnih bolesti. Intradermalni test je oko stotinu puta osjetljiviji od skarifikacijskog i ubodnog testa te je osobito koristan kod negativnih ili dvojbenih kožnih testova (skarifikacijski i ubodni).

Test ogrebotinom (scratch, skarifikacijski test) za utvrđivanje reakcije rane preosjetljivosti na lijekove te aditive i konzervanse. lancetom ili injekcijskom iglom se načini kratka ravna ogrebotina kože (duljine 0,5-1,0 cm),

na nju nanese stand. otopina alergena. očitava nakon 20 min., reakcija jača od puferske testne tekućine je pozitivna pogodan test za brzu dijagnostiku i ekonomski prihvatljiv.

 Epikutani test (patch test) specifična kasna stanična alergijska reakcija, jedan od najstarijih dijagnostičkih postupaka,

dokazuje se celularna i kontaktna preosjetljivost (senzibilizacija) alergeni standardne serije i "profesionalni" ciljani alergeni, testne koncentracije prema

International Contact Dermatitis Research Group, ICDRG). u dijagnostici kontaktnog (neprofesionalnog i profesionalnog) dermatitisa i AD-a te

alergijske reakcije na lijekove Atopijski epikutani test («Atopy patch» test, APT) u dijagnostici AD-a djece i odraslih aplicira se alergen u vazelinu ili hidrogelu, kao kontrola nosač (propilenglikol i izopropilmiristat 10%-tni) i 0,1% otopina soli laurilsulfata kao iritans.

očitava nakon 48 i 72 sati, kriteriji očitavanja kao u ubodnom testu. dobivene reakcije se uspoređuju s ubodnim testom i ukupnim IgE-om (CAP-RAST). pozitivna reakcija je +APT reakcija ( + s 10 000 PNU/g alergena u vazelinu)

Foto-epikutani test («Photopatch» test) obasjavanje bolesnika UVA zrakama - stvaranja fotoantigena i pokretanja imunoloških

mehanizma. dokazivanje fotosenzibilnih tvari (protuup.lijekovi, sredstva za zaštitu od sunca,

fenotijazini, mirisi i dr.) na leđima aplikacija dviju istovrsnih serija alergena koje se prekrivaju krpicama - nakon 24

sata oslobađa se jedna serija alergena i osvjetli UVA zrakama (druga kao kontrola), nakon 24 te 48 i 72 sata očitavanje i usporedba sa neosvjetljenom kontrolom.

fototoksi č n a reakciju - monomorfna reakcija lokalizirana na području izloženom UV zrakama tj. lijeku (nekoliko min.-sati nakon izlaganja)

fotoalergijska reakcija s eritemom, papulama, vezikulama (+3), bulama i erozijama (+4) te se pojačava

Provokacijski testovi(testovi opterećenja ili izlaganja alergenu) ograničeno zbog rizika od teških reakcija (anafilaktički šok, Syndroma Lyell), opasnost senzibilizacije u nesenzibiliziranih osoba, u hospitalnim uvjetima, u DG preosjetljivosti na lijekove, npr. kod profesionalnih alergena izvode se bronhoprovokativni testovi.

Test opterećenja lijekovima per os (ekspozicijski test) - najpouzdaniji test u dijagnostici medikamentnih alergija, najranije 14 dana nakon akutne medikamentne reakcije (?KS u depot obliku), u hosp. uvjetima uz primjenu alergena u rastućim dozama (svaka dva sata), uz osiguranu intervenciju (anafilaktički šok). Oralna provokacija hranom se izvodi davanjem do 8 grama hrane, uz dvostruko slijepu placebo kontrolu i očitavanje poslije dva sata pojavom urtika ili gastrointest. simptoma (povraćanje, proljev, kolike).

In vitro testovi u određivanju ukupnih i specifičnih IgE

7

detekcija i mjerenje uk. i spec. IgE-a u krvi - ELISA, radioimunološke metode, “celular antigen stimulation test” (CAST) i druge metode, te drugi alergijski parametri kao eozinofilni kationski protein (ECP), triptaze, subklase IgG (IgG4) i dr.

praktičnost, točnost, pouzdanost i osjetljivost, ovi su testovi, iako skuplji - rutinski u dijagnostici alergijskih bolesti

u dijagnostici AD-a, urtikarije, angioedema, pruriga, rinitisa, astme i drugih bolesti. najčešće za mjerenje ser. Ig-radioimunotestov(RIST,RAST),enzimoimunotestovi(ELISA),

fluoroimunotestovi (FIA) i dr. Radioimunosorbentni test (RIST)

mjerenje IgE u serumu, anti-IgE su netopiva (kovalentno vezana na disk), reagiraju sa mješavinom standardne, poznate koncentracije obilježenih (I125) IgE i seruma bolesnika.

višak nevezanih obilježenih Pt se ispere, a radioaktivnost stvorenog kompleksa na disku izmjeri u gama brojaču.

kompeticije između serumskog IgE bolesnika s obilježenim IgE za vezanje za anti-IgE, a količina radioaktivnosti proporcionalna s koncentracijom IgE u uzorku

može dati pozitivan rezultat u bolesnika bez alergijskih bolesti (npr. parazitarne bolesti).Radioalergosorbentni test (RAST)

in vitro metoda za dokazivanje za alergen-spec. IgE u serumu, alergen kovalentno vezan na celulozni disk i reagira sa specifičnim IgE.

Nakon ispiranja nespecifičnog IgE, dodaju se obilježena (I125) anti-IgE i mjeri nastali kompleks.

spektar alergena (alergeni peludi trava, korova i drveća, kućna prašina, grinja, nutritivni i profesionalni alergeni, nekih lijekova i dr.).

značajna alternativa kožnom testu a rezultati dobiveni primjenom RAST i kožni testovi - 68% podudarnosti RAST i provokacijski testovi - 96% podudarnosti

ELISA(engl. enzyme-linked immunosorbent assay) enzimska metoda, inkubacijom kompleksa netopljive podloge i antigena sa ispitivanim

serumom. dodaju anti-IgE obilježena enzimom, a promjena boje (rezultat) mjeri kolorim. te određuje

količina za antigen -spec. Pt. CAP sistem RAST (engl. CAP System RAST),

radioalergosorbentni test na hidrofilnom polimernom nosaču, noviji test, princip reakcije onom kod određ. uk. IgE, ali ispitivani alergeni uklopljeni u kapsulu , mjere se spec. IgE u krvi ispitanika.

Fluoroimunosorbentni(FIA,engl.Flouoroimmuno Assay) sendvič princip, uključuje dva monokl. Pt razl. specifičnosti usmjerena protiv razl.

determinanti na epsilon teškom lancu IgE: 1.Pt u jamici mikrotitarske ploče, 2.slobodno Pt obilje ž eno europijem ( Eu ) - u kontaktu s dibazičnim organskim kiselinama, kationi Eu disociraju se od Pt i stvaraju se kompleksi, visoko fluorescentni Eu-helati.

koristan u dijagnostici anafilaktičnih reakcija.Fluroenzimoimunotest (FEIA-CAP, engl. System fluoroenzyme immuno Assay)

molekula IgE se ponaša kao antigen u dva smjera anti-IgE vezana na krutu fazu - fleksibilni hidrofilni polimer uklopljen na kapsulu (CAP),

vežu IgE na jedno mjesto epitopa, na ostale epitope vežu se obilježeni IgE (spec. kombinacija oligoklon. i monoklon. anti-IgE obilježenih beta-galaktozidazom).

u testu se koriste sekundarni standardi pripravljeni prema primarnom standardu SZO Eozinofilni kationski protein (ECP) -dobar marker upalne reakcije u alergijskim bolestima (AD, astma, bronhitis i drugo), u dijagnozi,praćenju dužine trajanja i uspjeha terapije te ocjeni pogoršanja i prognoze bolesti, dobro kolerira s težinom bolesti, a može se odrediti Imuno Cap-FEIA metodom (npr. u Klinici za dječje bolesti Zagreb) Triptaza - serinska proteaza oslobođena pri aktivaciji i degranulaciji mastocita (anafilaktičke reakcije). Povišena koncentracjia triptaze unutar 3-6 sati poslije anafilaktičke reakcije, nakon 12-

8

14 sati se vraća u gran. vrijednosti, određuje se Imuno Cap-FEIA metodom (npr. u Klinici za dj bol. Zagreb Klaićeva).

CAST-ELISA (Cellular Antigen Stimulation test-Enzyme Linked Immunosorbent Assay) poč. 90-ih De Weck i sur. za otkrivanje alerg. r. tipa I i detekciju sulfidnih leukotrijena (sLT)

(LTC4, LTD4, LTE4), sintetiziranih «de novo» iz arahidonske kiseline u st. membr. i otpuštenih nakon kontakta alergena s IgE na ciljnim st. ili tijekom pseudoalergijskih reakcija (bez posred. IgE)

1.faza - izoliraju se stanice (leukociti) iz periferne krvi,2.faza - stimuliraju anti-IgE rec.-Pt (poz.kontrola), IL-3 (neg.kontrola) i testiranim alergenom. 3.faza - mjerenje oslobođenih leukotrijena u staničnom supernatantu enzimoimunotestom monokl. Pt koja prepoznaju leukotrijene, konc. izražena u pg/mL

SA Ž ETAK povećana učestalosti alergijskih kožnih bolesti - dijagnostika ima posebno značenje,

osobito izvođenje različitih testova in vivo i in vitro koji su široko usvojeni i sve više se usavršavaju.

Dijagnostički postupak : anamnestički podaci, klinička slika, in vivo kožni testovi i in vitro testovi.

Kožni testovi - za utvrđivanje uzročnog alergena, lako izvođenje, brzo dobivanje rezultata, jeftini, dobro koreliraju s kliničkom slikom.

in vitro testovi - mjerenje ukupnog i/ili specifičnog ser. IgE, npr. radioimunotest, enzimoimunotest, fluoroimunotest, fluoroenzimoimunotest i dr. - prednost u slučajevima dermografizma, proširenih kožnih promjena, potrebe stalnog uzimanja antihistaminika te u male djece.

9