Blagoslovljen Božić, radosna i mirna nova, 2021. godina!

VJESNIK SVETIŠTA MAJKE BOŽJE TRSATSKE – RIJEKAGODINA LIV. – BOŽIĆ – BROJ 2/2020. – ISSN 1331-703

Izdaje: Svetište Majke Božje Trsatske; izlazi triput godišnje • Glavni i odgovorni urednik: fra Krunoslav Kocijan • Fotografije: Helena Anušić, Danijel Delonga, Mrežne stranice Riječke nadbiskupije, Krčke biskupije i Porečke i pulske biskupije, fra Josip Lulić • Suradnici u ovom broju: Helena Anušić, Gordana Krizman, Dunja Osojnak Marinović, Marija Mioč, Danijel Delonga, fra Josip Lulić • Adresa uredništva: Frankopanski trg 12, 51000 Rijeka; tel. 051/452-900 • Mrežna stranica: www.trsat-svetiste.com.hr • E-mail adresa: franjevacki. samostan.rijeka@ri.t-com.hr • Facebook profil: Svetište Majke Božje Trsatske – Rijeka • Fotografija na naslovnici: Kip Majke Božje s Djetetom u niši kod kora • Fotografija na posljednjoj stranici: Radovi korisnika Centra za autizam u Rijeci • Godina izlaženja: LIV. – Božić 2020. • ISSN 1331-703 • Broj 2/2020.

PremještajiBraća koja su stigla na Trsat:fra Zoran Bibićfra Zdravko Jakobovićfra Krunoslav Kocijanfra Ivan Miklenićfra Krešimir PalošikaBraća koja su premještena s Trsata:fra Bernard Barbarićfra Tomislav Faletarfra Marijan Matijaškofra Marko Vukovićfra Mario Zubak

2

Boži

ć - 2

020

- Mar

ijin

Trsa

t

UVODNIKRiječ urednika

Impresum

Dragi čitatelji! Nadam se da vas novi broj našega vjesnika nalazi u do-brome raspoloženju i zdravlju. U ovom izazovnom i neizvjesnom vremenu ra-duje nas rođenje Isusa Krista. Bog do-lazi među nas i želi biti dionikom sve zahtjevnosti, tegobnosti, ali i ljepote ljudskoga života.

Pripremili smo vam pregled doga-đanja u Svetištu u zadnja četiri mje-seca. Željeli smo i time pokazati da se na Trsatu – unatoč ograničenjima, poteškoćama i novim navikama koje smo morali steći – mnogo toga lijepo-ga dogodilo, što su zabilježili i opisali suradnici u ovome broju. Vjernici su pozvani primijetiti ono dobro i lije-po oko sebe i u tome čitati prisutnost Božju. Dok se s Marijom, Josipom, pastirima i mudracima klanjamo no-vorođenom Kralju, neka u nama nađe svoje mjesto i Božja riječ: “Kad se poja-vila dobrostivost i čovjekoljublje Spa-sitelja našega, Boga, on nas spasi ne po djelima što ih u pravednosti mi učini-smo, nego po svojem milosrđu” (Tit 3, 4-5a). To znači da nas ni u okolnosti-ma pandemije, skromnije proslave Bo-žića, nemogućnosti bližega kontakta s našim dragima Bog ne napušta, nego

nam dolazi i otvara svoje ruke. On se svima nama smilovao i poziva nas da budemo svjedoci milosrđa, ljubavi koja oprašta i predanosti koja ide usu-sret potrebnima, u novim uvjetima i u skladu s mogućnostima.

Neka nas Blažena Djevica Marija, Majka lijepe ljubavi, zagovara da bude-mo primatelji i nositelji Božje prisut-nosti u ovome svijetu, dosjetljivi i kre-ativni dobročinitelji, zahvalni i ponizni štovatelji, obasjani radošću i mirom. Svima vama i vašima neka je sretan Božić i blagoslovljena nova godina!

fra Krunoslav Kocijan i braća franjevci s Trsata

3

Boži

ć - 2

020

- Mar

ijin

Trsa

t

Na našem putu katehezâ o molitvi danas susrećemo Djevicu Mariju, kao ženu moliteljicu. Majka Božja je moli-la. Kad je svijetu još uvijek nepoznata, kad je jednostavna djevojka, zaručni-ca čovjeka iz kuće Davidove, Marija moli. Možemo zamisliti tu djevojku iz Nazareta sabranu u molitvi, u stalnom dijalogu s Bogom, koji će joj ubrzo povjeriti njezino poslanje. Ona je već puna milosti i bezgrešna od začeća, ali

ne zna još ništa o svom iznenađuju-ćem i izvanrednom pozivu i olujnome moru kojim joj je brazditi. Jedno je sigurno: Marija pripada velikoj vojsci onih osoba ponizna srca koje službe-ni povjesničari ne uvrštavaju u svoje knjige, ali s kojima je Bog pripravio dolazak svoga Sina.

Marija ne upravlja samostalno svojim životom: čeka da Bog na njezi-nu putu uzme uzde u svoje ruke i vodi je gdje On želi. Ona je poučljiva i tom svojom raspoloživošću stvara preduv-jete za velike događaje koji uključuju Boga u svijet. U Katekizmu Katoličke Crkve se podsjeća na njezinu stalnu i brižnu prisutnost u dobrohotnom Očevu naumu i tijekom Isusova života (usp. KKC 2617-2618).

Marija je u molitvi kad joj arkan-đeo Gabriel dolazi donijeti navještaj u Nazaretu. Njezinom “evo me” – tako malom a opet tako velikom – kojim je natjerala sve stvorenje da poskaku-je od radosti, prethodili su u povijesti spasenja mnogi drugi “evo me”, tolike poslušnosti s pouzdanjem, tolike ras-položivosti za Božju volju. Nema bo-ljeg načina za molitvu od toga da se poput Marije stavimo u stav otvore-nosti, srca otvorena Bogu: “Gospodi-ne, što Ti hoćeš, kada Ti hoćeš i kako Ti hoćeš!” To jest, srce otvoreno Bož-joj volji. A Bog uvijek odgovara. Koliki samo vjernici tako žive molitvu! Oni koji su najponizniji u srcu mole tako: s egzistencijalnom poniznošću, reci-mo tako: s jednostavnom ponizno-šću: “Gospodine, što Ti hoćeš, kada Ti hoćeš i kako Ti hoćeš!” I oni mole tako, ne srdeći se što su dani puni problemâ, nego hodeći ususret stvar-nosti i znajući da u poniznoj ljubavi, u ljubavi prikazanoj u svakoj situaciji, postajemo oruđa Božje milosti. Gos-podine, što Ti hoćeš, kada Ti hoćeš i kako Ti hoćeš. To je tako jednostavna molitva, ali njome stavljamo svoj ži-vot u Gospodinove ruke: da nas On

vodi. Svi možemo moliti tako, malne bez riječî. Molitva zna ukrotiti nemir: ali mi smo tako nemirni, uvijek želi-mo stvari prije nego što ih i zaištemo i želimo ih odmah. Taj nemir nam čini zlo, a molitva zna ukrotiti nemir, zna ga pretvoriti u raspoloživost. Kad sam nemiran, molim i molitva mi otvara srce i čini me raspoloživim za Božju volju. Djevica Marija, u tih nekoliko trenutaka Navještenja, znala je oda-gnati strah, premda je predosjećala da će joj njezin “da” priskrbiti vrlo teške kušnje. Ako u molitvi shvaćamo da je svaki dan darovan od Boga poziv, tada raširujemo srce i prihvaćamo sve. Učimo reći: “Ono što Ti hoćeš, Gospodine. Obećaj mi samo da ćeš biti prisutan na svakom koraku moga puta.” To je važno: tražiti od Gospodi-na njegovu prisutnost na svakom ko-raku našega puta: da nas ne ostavlja same, da nas ne napušta u napasti, da

Djevica Marija – žena moliteljicaPapa nam govori

4

Boži

ć - 2

020

- Mar

ijin

Trsa

t

nas ne napušta u teškim trenucima. Završetak molitve Očenaš glasi tako: milost koju me je Gospodin naučio tražiti od Gospodina.

Marija prati u molitvi čitav Isu-sov život, sve do smrti i uskrsnuća; i na kraju nastavlja i prati prve korake Crkve koja se tek rađa (usp. Dj 1, 14). Marija moli s učenicima koji su proš-li kroz sablazan križa. Moli s Petrom koji je podlegao strahu i plakao zbog grižnje savjesti. Marija je tamo, s uče-nicima, usred muškaraca i žena koje je njezin Sin pozvao da čine njegovu za-jednicu. Marija ne predstavlja svećeni-ka među njima, to ne! Majka Isusova je ta koja moli zajedno s njima, u za-jednici, kao ona koja pripada zajedni-

ci. Moli s njima i moli za njih. I, iznova, njezina molitva prethodi budućnosti koja samo što se nije zbila: po Duhu Svetom postala je Majka Božja i po Duhu Svetom postaje Majka Crkve.

Moleći zajedno s Crkvom koja se rađa postaje Majka Crkve, prati učeni-ke na prvim koracima Crkve u moli-tvi, iščekujući Duha Svetoga. U tišini, uvijek u tišini. Marijina je molitva tiha. U Evanđelju nam se prenosi samo jed-na Marijina molitva: u Kani, kad moli svoga Sina za one siromašne ljude koji samo što se nisu osramotili na slavlju. Pa zamislimo samo to: slaviti svadbu i završiti je s mlijekom jer vina više nije bilo! Koja sramota! A ona? Moli i traži od Sina da riješi taj problem. Marijina

je prisutnost sama po sebi molitva, a njezina je prisutnost među učenici-ma na Posljednjoj večeri, dok iščekuju Duha Svetoga, upravo u molitvi. Tako Marija rađa Crkvu, ona je Majka Cr-kve. U Katekizmu se objašnjava: “U vjeri svoje ponizne službenice Bož-ji dar – to jest Duh Sveti – nailazi na doček koji je očekivao od početka vre-menâ” (KKC 2617).

U Djevici Mariji, prirodna žen-ska intuicija uzdignuta je njezinim jedinstvenim ujedinjenjem s Bogom u molitvi. Zato, čitajući Evanđelje, za-mjećujemo da ona kao da ponekad nestaje da bi se zatim ponovno po-javila u ključnim trenucima: Marija je otvorena Božjem glasu koji vodi njezino srce, koji vodi njezine korake tamo gdje postoji potreba za njezinom prisutnošću. Tiha prisutnost majke i učenice. Marija je prisutna zato što je Majka, ali je prisutna također zato što je prva učenica, ona koja je najbolje naučila sve o Isusu. Marija nikada ne kaže: “Dođite, ja ću riješiti te stvari”, nego kaže: “Učinite ono što vam bude rekao”, uvijek pokazujući prstom Isu-sa. Taj je stav tipičan za učenika, a ona je prva učenica: moli kao Majka i moli kao učenica.

“Marija u sebi pohranjivaše sve te događaje i prebiraše ih u svome srcu” (Lk 2, 19). Tako evanđelist Luka pri-kazuje Majku Gospodinovu u Evan-đelju djetinjstva. Sve ono što se zbiva oko nje na kraju nalazi svoj odraz u dubini njezina srca: dani puni rado-sti, kao i trenuci najveće tame, kad se i ona muči razumjeti kojim putevima mora proći otkupljenje. Sve završava u njezinu srcu, jer je prošlo kroz talio-nik molitve i bilo njome preobraženo. Bilo da su to darovi Mudraca ili bijeg u Egipat, pa sve do onoga strašnog petka muke: sve to Majka čuva i nosi u svo-me dijalogu s Bogom.

Netko je prispodobio Marijino srce biseru neizmjernoga sjaja, koji je oblikovalo i sjaj mu povećavalo strplji-vo prihvaćanje Božje volje kroz Isuso-va otajstva razmatrana u molitvi. Kako bi bilo lijepo kad bismo i mi mogli bar malo sličiti našoj Majci! Svojim srcem otvorenim Božjoj riječi, tihim srcem, poslušnim srcem, srcem koje zna pri-miti Božju riječ i pušta je rasti kao sje-me dobra Crkve.

Kateheza pape Franje na Općoj audijenciji, Rim, 18. studenoga 2020.

5

Boži

ć - 2

020

- Mar

ijin

Trsa

t

Proslava Velike GospeSlavlja

“Put do tog cilja vodi, između ostaloga, preko pohoda drugima i susreta u vjeri s njima. Isus je sâm rekao: ‘Što ste učinili jednom od moje najmanje braće, to ste meni učinili’ (Mt 25, 40). U tome nam je Marija opet uzor jer, nakon što je dala Bogu pristanak da bude Majka njegova jedinorođenoga Sina i tako se neposredno uklju-čila u Božje djelo spasenja čovjeka i svega stvorenoga, ona ne miruje, nego to što joj je Bog učinio ide podijeliti s drugima i tako im do-nijeti radosnu vijest spasenja. Iako je doživjela uzdignuće i unapre-đenje kakvo nitko od ljudi ni prije ni poslije nje nije doživio, ona ne podliježe kušnji samodopadnosti i oholosti niti okreće glavu od čo-vjeka i njegovih potreba, kao što to u svim vremenima čine mno-gi čim se domognu nekog višeg društvenog položaja i moći.”

Svetkovina Marijina Uznesenja na nebo, Velika Gospa, u Trsatskom je svetištu uobičajeno proslavljena brojnim euharistijskim slavljima na otvorenom u dopodnevnim satima, na koja je u hodočastio veliki broj vjernika. Ipak, zbog znane situacije s koronavirusom, bilo ih je upola manje nego inače i nastojali su se pridržavati socijalne distance.

Jednako je bilo i na središnjem eu-haristijskom slavlju u 18.30 sati, koje je predvodio riječki nadbiskup mons. Ivan Devčić. Novi gvardijan i čuvar Svetišta fra Krunoslav Kocijan na po-četku mise je pozdravio sve hodoča-snike, kao i predsjednika Vlade RH mr. Andreja Plenkovića te ministra mora, prometa i infrastrukture g. Ole-ga Butkovića.

Nadbiskup je u propovijedi oku-pljenima objasnio značaj Marijina primjera i uznesenja za sve ljude, po-sebno za Crkvu, zajednicu vjernika. “Crkva – to smo, braćo i sestre, mi koji vjerujemo i trudimo se nasljedovati svoga Spasitelja Isusa Krista, kojeg je Marija rodila. To znači da smo, dok kročimo ovom zemljom, pozvani biti slični Mariji Majci Crkve, a to znači i nebeskoj Majci svakog vjernika. Zbog toga je blagdan Marijina uznesenja na nebo blagdan naše nebeske Majke, blagdan njezine proslave, zbog čega ga, kao njezina duhovna djeca, s po-sebnom radošću i ljubavlju slavimo. Upravo jer u Mariji prepoznaju i štu-ju svoju duhovnu Majku, kršćanski se vjernici o svetkovini njezina Uznese-nja na nebo posvuda u njezinim sve-tištima u velikom broju okupljaju, da

bi joj iskazali sinovsku odanost i za-hvalnost za njezino posredovanje kod svoga Sina Isusa Krista, kojega je ona, začevši ga po Duhu Svetom, rodila i nama za Spasitelja darovala.”

Nadbiskup je istaknuo kako će se ono što su Krist, a zatim i Marija doži-vjeli – a to su uskrsnuće i uznesenje u nebesku slavu – dogoditi cijelom spa-šenom čovječanstvu koje je na putu prema tom cilju. Na putu do tog cilja opet je Marija primjer.

Priredio: Danijel Delonga

U subotu, 5. rujna 2020. održano je tradicionalno hodočašće Porečke i Pulske biskupije u svetište Majke Božje na Trsatu. Misno slavlje predvo-dio je porečki i pulski biskup u miru mons. Ivan Milovan, uz koncelebraci-ju 36 svećenika. Sudjelovalo je oko 500 hodočasnika, a misa je, uz poštivanje svih preporučenih epidemioloških mjera održana ispred ulaza u crkvu, pored kipa Trsatskog hodočasnika, sv. pape Ivana Pavla II. Upravo zbog poštivanja epidemioloških mjera ho-dočasnici su pristigli osobnim auto-mobilima, organiziran je tek jedan au-tobus iz Pulskog dekanata. Kao što je to tradicionalno već 24 godine, i ove je godine skupina neustrašivih hodoča-

snika stigla na Trsat pješice iz Pazina. Krenuli su točno u podne dva dana ranije, iz pazinskog Franjevačkog sa-mostana Marijina Pohođenja.

Mons. Milovan je na početku pri-godne homilije podsjetio da je čovje-kov život, kao i svako hodočašće, po-sut radostima i naporima, no, nastavio je, uspjeh života ne mjeri se samo po omjeru lijepi i napornih dana, već vjernik u životu uvijek treba računati i s Bogom. “Pogledamo li život Marije i Elizabete, onda bismo – već samo uzi-majući u obzir činjenicu da su sinovi obiju žena umrli mučeničkom smrću još kao mladi ljudi – mogli zaključiti da je riječ o nesretnim ženama. No, za-hvaljujući upravo vjeri tih dviju žena,

potpunom pouzdanju da Bog uvijek sve izvodi na dobro i da se njegovoj volji treba do kraja podvrgnuti, nji-hova je uloga u povijesti čovječanstva poprimila kozmičke razmjere. Njiho-vu vjeru danas baštinimo, u njihovu smo vjeru zagledani i priželjkujemo da nam izmole vjerničku snagu koja nam je potrebna da bismo se nosili sa svime što život stavlja pred nas.”

“Danas smo hodočastili ovamo jer osjećamo da nam Isus i Marija mogu pomoći na putu vjere, i to zato jer nas razumiju u našim potrebama, a razu-miju nas jer su i sami bili hodočasnici, od samog Isusovog utjelovljenja (usp. Lk 1, 39-56). Prizor Marije koja trudna

6

Boži

ć - 2

020

- Mar

ijin

Trsa

t

Hodočašće Istrana Majci Božjoj TrsatskojHodočašća

7

Boži

ć - 2

020

- Mar

ijin

Trsa

t

ide Elizabeti u pohod u gorje blizak je hodočašćenju na ovaj trsatski brijeg. To nam otkriva i karakternu crtu Isusa i Marije: oni idu u susret čovjeku. Iako od Boga izabrana, Marija, s Isusom pod srcem, odlazi Elizabeti. Isus i Ma-rija se ne distanciraju od čovjeka, oni mu idu ususret!”, naglasio je biskup.

pomoći u tome bili nam naši istarski sveci i mučenici, a napose bl. Miroslav Bulešić! Zagovarala nas Kraljica Ja-drana, naša Majka Marija, Majka Mi-losti!”, zaključio je mons. Milovan.

Po završetku misnog slavlja odr-žan je blagoslov nabožnih predmeta a potom su svi okupljeni, predvođe-ni Biskupom i svećenicima u opho-du prošli iza glavnoga oltara, gdje se čuva čudotvorna slika Gospe Trsat-ske, Majke milosti. Misno slavlje je glazbeno uzveličao omanji zbor pod ravnanjem dirigenta Gorana Pitin-ca te uz instrumentalnu prof. Bran-ka Okmace. Biskupa, svećenike te sve okupljene je tom prigodom po-zdravio novi gvardijan svetišta, fra Krunoslav Kocijan.

Izvor: https://www.biskupija-po-recko-pulska.hr/novosti/3037-hodo-casce-istrana-na-majci-bozjoj-trsat-skoj.html/8122020/11:20h

darovao život. Neka se naša vjernička postojanost i pouzdanje u Boga hra-ni iz nedjeljne euharistije, ispovijedi i drugih sakramenata; neka živi iz mo-litve – osobne i obiteljske i življenja u skladu s Božjom voljom. To je jedina računica vrijedna života. Vazda na

“Nije li odlika istinskih kršćana kroz sva vremena bila upravo ta da su željeli izvršavati volju Božju i da nisu podilazili trendovima, da nisu bili dio, danas bi se reklo ‘mainstre-ama’, koji je često silovito nastojao odvlačiti čovjeka o svijesti o njego-vu dostojanstvu djeteta Božjega? Potrebni su nam danas u kršćan-skoj vjeri postojani brakovi i obi-telji: potrebni su nam roditelji koji djecu odgajaju u kršćanskom duhu i omogućuju im da do njih u župi i u školi dolazi blagodat radosne vijesti; potrebni su nam poslodav-ci koji znaju da je vrijedan radnik plaće njegove i koji svoje djelovanje prožimaju kršćanskim poštenjem. Potrebne su nam i vlasti koje neće vladati tako što će kopirati, za naša područja i za naše ljude neprimje-njive zakone i upravljačke mode-le, te vlasti koje neće, pod izlikom boljega života, ugroziti opće dobro ljudi i zemlje kojoj služe!”, naglasio je propovjednik.

“Molimo danas da naš vjernički naraštaj nikad ne napusti postoja-nost u odluci da živimo svoja kršćan-ska uvjerenja, da budemo svoji! Kao vjernici znamo da smo pošteni i svoji zapravo jedino onda kada djelujemo u skladu s voljom Boga koji nam je

8

Boži

ć - 2

020

- Mar

ijin

Trsa

t

Proslava Male GospeSlavlja

U utorak 8. rujna slavili smo blag-dan Rođenja Blažene Djevice Marije. Tijekom cijeloga dana svećenici su is-povijedali, a u Bazilici, Kapeli zavjet-nih darova i po vanjskim prostorima Svetišta izmjenjivale su se skupine što-vatelja Majke milosti. Svečano euhari-stijsko slavlje u Perivoju Majke Božje Trsatske predslavio je mons. Ivan Mi-lovan, porečki i pulski biskup u miru. U koncelebraciji su mu se pridružili provincijalni ministar fra Milan Kri-što, gvardijan fra Krunoslav Kocijan, župnik i ekonom fra Zoran Bibić i još nekoliko svećenika.

Okupio se lijepi broj vjernika, te je doista vladalo svečano i posebno ozra-čje, uz skladno pjevanje Zbora bazilike Majke Božje Trsatske, pod vodstvom maestre Klaudije Kraljić i uz pratnju

orguljaša g. Josipa Strčića. Na početku je gvardijan i čuvar Svetišta pozdravio sve nazočne. Biskup Milovan u svo-joj je homiliji potaknuo nazočne da se utječu u zagovor i pomoć Blaženoj Djevici Mariji. Po njoj idemo prema Isusu, svome Spasitelju. Kako je bilo naviješteno Evanđelje o Isusovu ro-doslovlju (Mt 1, 1-16.18-23) propo-vjednik se dotaknuo i teme Isusovih korijena. Marija je pristala surađivati s Bogom i od tada počinje novo doba, nova era. Po Mariji su ostvarene sve Božje nakane. Marija je ključ, po njoj je došlo spasenje svijetu.

Predvoditelj slavlja se osvrnuo i na Svetišta kao privlačan svjetionik hodočasnicima i Nazaretsku kućicu koja je na Trsatu boravila boravila tri i pol godine. Upravo je taj dom Svete

Obitelji znak za razumijemo blagdan Male Gospe. Marija je imala važnu ulogu u povijesti spasenja: ona je bila vrata, ona je bila dom Božji. Evanđe-list Matej u rodoslovlju spominje riječ rođenje čak 28 puta, a to govori o teži-ni i važnosti te riječi. Kao što mi ima-mo kuću ili dom, tako je Marija, naša Majka, Božji dom. No, ona je i Isusova majka, a samim time i naša Majka. Bi-skup je na kraju pozvao izgubljenog čovjeka u današnjem vremenu da se obrate Bogu koji će ga dovesti na pravi put. Zaključio je: “Ovo vrijeme u ko-jem živimo, vrijeme pandemije, mož-da nas ono dovede do toga koliko je obitelj važna, koliko je zapravo svaki čovjek važan.”

fra Josip Lulić

9

Boži

ć - 2

020

- Mar

ijin

Trsa

t

Mlada misa pod okriljem Gospe TrsatskeDogađaj

Fra Siniša Pucić proslavio je svoju “mladu misu” u svetištu Majke Božje Trsatske 4. listopada 2020., na svetko-vinu sv. Franje Asiškoga. Za svoje mla-domisničko geslo odabrao je riječi iz Evanđelja po Ivanu: “Gospodine, kome da idemo? Ti imaš riječi života vječ-noga!” (6, 68). Propovijedao je dr. sc. fra Daniel Patafta, Riječanin, fra Sini-šin dugogodišnji prijatelj i brat u Redu manje braće.

Fra Siniša, rođen u Rijeci 9. rujna 1978., zaređen je za svećenika na spo-mendan Bezgrešnog Srca Marijina, 20. lipnja 2020. u Mariji Bistrici. Član je Hrvatske franjevačke provincije sv. Ćirila i Metoda. Mladu misu trebao je slaviti u lipnju, pa u rujnu ove godine, no dva puta je morala biti odgođena zbog pandemije koronavirusa. Konač-no, na svetkovinu Utemeljitelja triju Redova, fra Siniša je dočekao svoje prvo “službeno” misno slavlje upravo u našem Svetištu, koje mu je obilježilo odrastanje i formaciju. Na slavlju su bili njegova majka Mirjana (o kojoj imate još jedan tekst u ovom broju), članovi njegove obitelji, prijatelji, svećenici, re-dovnice i redovnici i brojni vjernici.

Pozdravni govor uputio je trsatski gvardijan fra Krunoslav Kocijan, koji je kazao kako se ovaj dan dugo če-kao. S pravom stoga trebamo zahvaliti Bogu jer je to doista bio “dan što nam

ga On učini” (usp. Ps 118, 24). Zaželio je dobrodošlicu mladomisniku i svi-ma nazočnima.

U nadahnutoj propovijedi fra Daniel je kazao kako fra Sinišu zna dvadeset godina te da su njegova po-niznost i jednostavnost svima nama izazov. “Svojom pristupačnošću čo-vjeku on radi čuda. Njegovoj majci poručujem: ‘Nemojte plakati, niste ga izgubili, dobili ste sve nas!’”

Na kraju svečane euharistije, fra Siniša je uputio riječi hvale najprije Bogu, jer ga je stvorio i pozvao te mu dao snage da se odazove, zatim svojim roditeljima, majci Mirjani koja ga je odgojila u vjeri i pokojnom ocu Gora-nu, za kojeg je i prikazao mladu misu. Značajnu ulogu na njegovom redov-ničkom putu odigrala su njegova braća franjevci Hrvatske franjevačke provincije sv. Ćirila i Metoda, prven-stveno generacija mlade braća s kojom je započeo svoj put u franjevaštvu, od-gojitelji i trsatsko bratstvu, koje mu je priredilo ovo veliko slavlje.

Na poseban način zahvalio je Fra-njevačkoj mladeži – Frami, kazavši da bez njih, ne bi bilo ni njega – i to ne samo kao fratra, već i kao čovjeka. Tople riječi zahvale uputio je i prija-teljima beskućnicima iz Prihvatilišta “Ruže sv. Franje” i autorima i proda-vačima časopisa “Ulične svjetiljke”: “S

vama sam shvatio koliko sam malen u ljubavi, a koliko bih više trebao ljubiti Boga i bližnje.” U nastavku je zahvalio članovima trsatskoga Mjesnog brat-stva Franjevačkoga svjetovnog reda, s kojima je provodio spomenute projek-te i proveo dane zajedništva u služenju najpotrebnijima.

U nastavku je uputio riječi zahvale svima koji su došli, poručivši im da su poput kamenčića, bisera, ugrađeni u mozaik njegovog života: “Ovdje smo svi jedna obitelj – od onih praktič-nih vjernika do onih koji traže Boga. Nema razlike među nama, jer doista smo ovdje svi do jednoga ljubljena djeca Božja. Ne mogu vam za ovoga kratkoga života svima dovoljno za-hvaliti za sve što ste sve učinili i čini-te za mene. Jedini način na koji vam mogu i želim neprestano zahvaljivati jest da ustrajem na ovom putu kojim sam krenuo, da budem Bogu na slavu, a svakome od vas na pomoć i blizinu.”

Na kraju mise fra Siniša je udijelio svima mladomisnički blagoslov. Tre-nutno je u pastoralnoj službi u Fra-njevačkom samostanu u Slavonskom Brodu. Ondje je prefekt (odgojitelj) sjemeništaraca i vjeroučitelj u Franje-vačkoj klasičnoj gimnaziji Fra Marija-na Lanosovića.

Priredila: Helena Anušić

10

Boži

ć - 2

020

- Mar

ijin

Trsa

t

Unatoč lošim vremenskim uvjeti-ma, otočani su u nedjelju 11. listopa-da hodočastili Majci Božjoj Trsatskoj, predvođeni krčkim biskupom mons. dr. Ivicom Petanjkom i brojnim sve-ćenicima Krčke biskupije. Svečano eu-haristijsko slavlje predvodio je mons. Petanjak, koji je prije mise s vjernici-ma u Trsatskoj bazilici sudjelovao na molitvi krunice.

U propovijedi, nadahnutoj stogo-dišnjicom rođenja za nebo sluge Bož-jega biskupa Antuna Mahnića, poru-čio je kako je biskup Mahnić posebnu pobožnost gajio prema pobožnosti Sedam žalosti Blažene Djevice Mari-je. Za života je u dvorištu svoje rodne kuće u Kobdilju podigao jedan poklon (kapelicu) Žalosnoj Gospi: raspeti Krist, a pod njegovim križem Marija i Ivan. Slika iz te kapelice je između dva svjetska rata “nestala”, a pronašao ju je na tavanu, u potkrovlju njihove obiteljske kuće, radnik koji je 1994. godine obnavljao tu kuću. Potom ju je o svom trošku dao obnoviti, da bi i opet završila na tavanu, sve do proš-le nedjelje kad je – o stotoj obljetnici smrti sluge Božjega, ponovno vraćena na svoje prvotno mjesto i blagoslov-ljena po sadašnjem koparskom bi-skupu mons. Jurju Bizjaku. Uz Gospu Žalosnu, sluga Božji biskup Mahnić osobito je štovao Bezgrešnu, koju je

na prvoj Krčkoj sinodi proglasio “Vla-daricom Krčke biskupije”. “Ako bismo sada pokušali ući u Mahnićevu dušu i željeli donekle dokučiti otkud takav njegov odnos prema Mariji i zašto je stavio naglasak na Marijina žalosna otajstva, a onda na njezino Bezgrešno Začeće, mogli bismo doći do ove spo-znaje: ako netko želi pripadati Bogu u potpunosti i ako se je spreman s Njime upustiti u avanturu života koja obilu-je svim mogućim nepoznanicama i izazovima, onda neće naći boljeg i ja-čeg primjera i uzora od Blažene Dje-vice Marije. Tu bi ležao razlog zašto se Mahnić u tako ranoj mladenačkoj dobi na Svetoj Gori u njezinom sveti-štu sav i u potpunosti njoj povjerio i svoj joj život posvetio.”

Propovjednik je u nastavku ista-knuo da je sluga Božji najveći dio svo-ga života posvetio mladima, borio se svim snagama protiv liberalizma, a u Bezgrešnoj je vidio intervenciju samo-ga Neba, koje nije dopustilo da svijet bude zaveden. Zapitavši se koja bi bila Mahnićeva poruka za današnje vrije-me, istaknuo je: “Ako uistinu želite biti radikalni kršćani – a kršćanin može biti ili radikalan ili nije kršćanin (če-sto se ponavljaju ove njegove riječi) – onda na ovome svijetu nećete naći bo-ljega i većega uzora od Blažene Djevi-ce Marije, koja je uvijek i u svemu pri-

padala samo Bogu. I ako želite doista biti Kristovi onda poslušajte današnje evanđelje (Mt 22, 1-14), u kojem vas sam Otac nebeski poziva na svadbu i gozbu svoga Sina. On je to bogato jelo i to vrhunsko piće, i tko ga jednom proba, nikada neće poželjeti nešto drugo i nekoga drugoga, jer od najbo-ljega ne može biti bolje! I pazi dobro da na tu gozbu, na gozbu euharistije, dođeš u svadbenom ruhu koje nije na koži, nego ispod kože. Svadbeno ruho je srce koje na tom slavlju kuca svom snagom i raduje se ovom zajedništvu s Isusom Kristom i svima svetima, u čije je društvo pozvan svatko od nas.”

Na kraju mise Krčki biskup uputio je posvetnu molitvu Gospi Trsatskoj, te zajedno sa svećenicima i vjernici-ma hodočašće zaključio ophodom oko čudotvorne slike Majke milosti. Dodajmo ovome da je završetak pro-slave velikog jubileja stote godišnjice rođenja za nebo sluge Božjega biskupa Antuna Mahnića bio 13. prosinca u Krčkoj katedrali.

Priredila: Helena Anušić

OTOČANI HODOČASTILI GOSPI TRSATSKOJHodočašća

11

Boži

ć - 2

020

- Mar

ijin

Trsa

t

Svečanim misnim slavljem u Tr-satskoj bazilici u nedjelju 25. listopada zaključena je hodočasnička godina u svetištu Majke Božje Trsatske. Misu je predslavio prvostolni dekan mons. Sanjin Francetić. Suslavili su gvardijan fra Krunoslav Kocijan, koji je na po-četku uputio pozdravnu riječ, i samo-stanski vikar fra Ivan Miklenić.

U propovijedi nadahnutoj sveto-pisamskim čitanjima toga dana mons. Francetić je kazao kako nije lako biti kršćanin u današnjem svijetu. Primjer su žene koje rade nedjeljom u trgovač-kim centrima i ne stižu na nedjeljne mise. S druge strane, ovo je vrijeme kušnje jer neki planiraju različite ne-djeljne aktivnosti zbog kojih nemaju vremena za Boga i euharistiju. Osim toga, ne vidimo da je ovo vrijeme pandemije koronavirusa postala veća prilika za molitvu u obitelji i čitanje Svetoga pisma.

Upozorio je na nužnost slušanja Božje riječi i razumijevanja onoga što nam Bog poručuje i kao primjer naveo Blaženu Djevicu Mariju, koja je zna-la što govori kada je rekla: “Neka mi bude po riječi tvojoj” (usp. Lk 1, 38). Govoreći o evanđelju toga dana (Mt 22, 34-40) i ljubavi o kojoj Isus govo-ri, naveo je bl. Miroslava Bulešića kao uzor za nasljedovanje. Njegove riječi: “Moja osveta je oprost”, predstavljaju tu logiku ljubavi o kojoj Krist govori. Osvrnuo se na pitanje poslušnosti u

ZAVRŠETAK HODOČASNIČKE GODINE NA TRSATUSlavlje

Crkvi, upozorivši kako te poslušnosti danas nedostaje. Primjetno je to i u primjerima u kojima se neki oglušuju na odluke o nošenju maski u crkvama i pričesti na ruke. Mons. Sanjin je po-taknuo vjernike da se zapitaju na koji način razgovaraju s onima koji nisu Krista upoznali, idu li na hodočašća u Trsatsko svetište s pravom namjerom – radi unutarnje promjene; ali i po-kazuju li zahvalnost franjevcima, koji svakodnevno dočekuju hodočasnike i brinu se o Svetištu. U ime riječkoga nadbiskupa mons. dr. Ivana Devčića, Riječke nadbiskupije i svoje osobno ime, uputio je trsatskim franjevcima riječi zahvale za višestoljetnu skrb o “Hrvatskom Nazaretu” i za duhovnu prisutnost u gradu Rijeci.

Dodao je također kako je Trsat-sko svetište mjesto Božje prisutnosti i mjesto u kojemu Gospa dijeli svoje milosne darove i svećenicima i vjer-

nicima laicima. Na kraju je potaknuo vjernike da zadrže kršćansku radost u društvu u kojemu je depresije sve više. U ovoj hodočasničkoj godini Majci Božjoj Trsatskoj hodočastilo je oko 2.500 hodočasnika, u koje se ne ubrajaju oni koji su sudjelovali na misnim slavljima svetkovine Uzne-senja BDM na nebo – Velike Gospe i blagdana Rođenja BDM – Male Gos-pe, kazao je gvardijan i čuvar Svetišta fra Krunoslav Kocijan. “To je daleko manji broj nego što je uobičajeno, ali – Bogu hvala – bilo je dosta udruga umirovljenika, hodočašća nekoliko župa, a Majci milosti su se ove godi-ne došle uteći i brojne obitelji. Moli-mo i zagovoru Majke Božje Trsatske preporučamo medicinske djelatnike, bolesnike, kao i one koji su zbog koro-navirusa u samoizolaciji”, zaključio je prije završnog misnog blagoslova.

Priredila: Helena Anušić

12

Boži

ć - 2

020

- Mar

ijin

Trsa

t

U večernjim satima petka, 28. ko-lovoza (kako se već uvriježilo u našem Svetištu), u bazilici Majke milosti od Nazaretske kućice četvorica kandidata za Red manje braće obučeni su u re-dovnička odijela. Blagoslovljene ha-bite su primili i u godinu kušnje ušli fra Ljubinko Peula iz Korije (kod Vi-rovitice) za Franjevačku provinciju sv. Jeronima u Dalmaciji i Istri, fra Ante Vlašić iz Samobora, fra Petar Penić iz Mahična i fra Josip Lulić iz Novih Mikanovaca za Hrvatsku franjevačku provinciju sv. Ćirila i Metoda.

Služba riječi započela je čitanjima i psalmom, a nakon toga je provinci-jal HFP sv. Ćirila i Metoda fra Milan Krišto izrekao homiliju. Kratak govor podrške i ohrabrenja održao je i pro-vincijal Provincije sv. Jeronima fra Andrija Bilokapić. Uslijedio je sâm obred oblačenja. Novake je prozvao novi magister fra Ivan Miklenić, a bra-ća koju su novaci izabrali kao pratite-lje su im pomogla da se obuku. Uz pje-smu i podršku ostale braće, fotoapara-tom je ovjekovječen ovaj važan korak, a fra Ante, fra Josip, fra Ljubinko i fra Petar su započeli svoju bližu formaci-ju na putu prema redovničkim zavje-tima, to jest godinu kušnje – novicijat.

fra Josip L.

Oblačenje novaka na TrsatuIz novicijata

13

Boži

ć - 2

020

- Mar

ijin

Trsa

t

Iskustvo novicijata nije samo pri-prema za redovništvo, već i za sam život. U Rijeku smo stigli prije četiri mjeseca. U tih nekoliko mjeseci na-učili smo mnogo toga i iskusili nešto što se može doživjeti samo u ovome vremenu. Godina je bez fakulteta, bez obaveza vanjskoga svijeta. Neki bi re-kli kako je to teška prekretnica u ži-votu, no uopće nije tako. To je vrijeme kušnje, ali i napretka. Vrijeme posve-ćivanja sebi, Bogu, molitvi, redovnič-kom životu te stvarima za koje ranije nismo imali vremena.

Razgovarajući jedni s drugima, složili smo se oko jedne tvrdnje: no-vicijat je možda zatvorenost svijetu, ali je otvorenost Bogu i duši. Inače, redovito se susrećemo s mnogim pi-tanjima: “Kako je na novicijatu? Kako protječe vaš dan? Što radite, studirate li?...” Odgovor na ta pitanja je jedno-stavan: učimo živjeti!

Imamo redovita predavanja, ri-tam zajedničke molitve, pobožnosti, ali i obveze u samostanu. Je li to sve korisno? Naravno, to je neminovno. Redovništvo i redovnički život nisu samo molitva i održavanje pobožno-sti, redovništvo i redovnički život čini i snalažljivost.

Upravo nam svakodnevne obve-ze, možda ponekad banalne, pomažu u stjecanju takve snalažljivosti. Naš je život određen točkama dnevnoga reda i životom sa starijim redovnicima, sve-ćenicima ili časnom braćom. Osim što dijelimo iste prostore, učimo jedni od drugih. Mlađi od starijih, stariji od mlađih: to je prednost života u zajed-nici, suživot nas nadopunjuje. Narav-no, nije uvijek lako biti novak, nije lako

zaboraviti na život koji smo vodili, po-nekad se pojave razne krize ili nostal-gije, ali Božje dijete mora biti spremno na trnovite putove. To će ga osvijestiti i približiti izvoru, to jest samome Bogu. Svako je iskustvo u životu korisno – neko manje, neko više – no živeći go-dinu dana u promatranju sebe, u mo-litvi i vršenju svakidašnjih dužnosti, čovjek može samo napredovati. Život je kao put, često imamo neke postaje, a novicijat je upravo to, postaja koju pamtimo tijekom cijelog putovanja.

Novak

Novaci i novicijat

14

Boži

ć - 2

020

- Mar

ijin

Trsa

t

Dana 29. kolovoza u 15 sati pod okriljem Majke Božje Trsatske četvo-rica su braće položila prve redovničke zavjete. To lijepo i znakovito slavlje bilo je tijekom svečane euharistije. Kandidati su na početku ušli u proce-siji, a braća iz dviju provincija podrža-la su ih molitvom, pjesmom i radošću.

U rukama provincijalnoga mini-stra fra Andrije Bilokapića prve za-vjete je položio fra Antonio Gospić iz Zadra, a u rukama provincijalnoga ministra fra Milana Krište fra Andrej Jozić iz Samobora, fra Jurica Hrbud iz Klanjca i fra Tadija Visković iz Našica. Homiliju je izrekao fra Milan, koji je bio predvoditelj slavlja, a zavjetovani-cima se prije završnog blagoslova po-ticajnim riječima obratio i fra Andrija. Novi magister franjevačkih kandidata na Trsatu fra Ivan Miklenić prozvao je kandidate iz Hrvatske franjevačke provincije sv. Ćirila i Metoda, dok je kandidata iz Franjevačke provincije sv. Jeronima u Dalmaciji i Istri prozvao provincijalni vikar fra Tomislav Šanko.

Prvim zavjetima mlade braće pri-sustvovali su njihovi roditelji, braća, sestre i uža rodbina, te lijepi broj osta-lih franjevaca. Nakon svete mise, usli-jedio je svečani blagoslov i fotografira-nje, a potom se zajedništvo nastavilo u samostanskoj blagovaonici na Trsatu.

fra Josip

Prvi zavjeti novaka 2019./2020.

15

Boži

ć - 2

020

- Mar

ijin

Trsa

t

Volonterka godine Grada RijekeČlanica Franjevačkoga svjetovnog reda Mjesnoga bratstva Trsat

Sestra Mirjana Pucić, volonterka godine grada Rijeke, članica je Fra-njevačkoga svjetovnog reda Mjesnog bratstva Trsat. Bratstvo je za našu s. Mirjanu njezina druga obitelj, ona vjeruje u snagu zajednice i svojim primjerom privlači i druge da nam se pridruže.

Mirjana je osoba koja u OFS-u vo-lontira već niz godina. Naime, prije 13 godina otvoreno je Prihvatilište za be-skućnike “Ruže sv. Franje”, nakon toga je pokrenut časopis “Ulične svjetiljke”, a onda i Socijalna samoposluga “Kruh sv. Elizabete”. Sve nabrojene projekte pokrenula su braća i sestre Mjesnoga bratstva Trsat, a s. Mirjana bila je tu od prvog trenutka. Sve do danas neu-morna je u činjenju dobra te u svojoj 69. godini svjedoči kako je moguće darovati sebe i svoje slobodno vrijeme svaki tjedan, ustrajno, godinama. Ona je prisutna i spremna, ukoliko je bilo gdje potrebno, pružiti pomoć i uskoči-ti na bilo koji način.

Ona je sestra na koju se možemo osloniti mi u bratstvu, ali i naši kori-snici iz Prihvatilišta i “Uličnih svje-tiljki”. Za nju ne postoji problem, već samo prepreka koju treba preskočiti. Kao takva, s. Mirjana poticaj je svima i svojom upornošću potiče i sve ostale da budu aktivniji i osjetljiviji na one potrebne pomoći.

Nakon toliko godina prisutnosti među beskućnicima i potrebitima, s. Mirjana lako prepoznaje način na koji može nekome pristupiti, kako pomo-ći, gdje pitati, potražiti pomoć i slično.

Povezuje i spaja ljude, kako bi u za-jedništvu bili jači i u radu kvalitetniji. Sebe je trajno ugradila u sve naše pro-jekte i akcije.

Najveće obilježje i doprinos našem bratstvu, Gradu Rijeci i životima ljudi dala je upravo kroz Prihvatilište za be-skućnike “Ruže sv. Franje”. Po iskrenoj brizi i prisutnosti mnogi su beskućnici u njoj vidjeli i vide prijateljicu kojoj se mogu povjeriti i imati oslonac. Vjeru-jemo da je s. Mirjana ostavila trajni trag u mnogim životima, svjedočeći svojom ljubavlju prema potrebitima da su prihvaćeni i voljeni.

S. Mirjana ne odustaje od toga da svakog ponedjeljka odlazi i daruje Pri-hvatilištu i korisnicima barem dva sata svoga slobodnog vremena. Čisti zajed-ničke prostore, peče kolače, razgovara s korisnicima. Naizgled radeći najjed-nostavniji posao s mnogo strpljenja i ljubavi, pravi je primjer poniznosti. U protekloj 2020. godini, koja je bila

po mnogo čemu specifična, s. Mirjana posebno se istaknula u želji da ustra-je u pomaganju potrebitima iako je, s obzirom na njezine godine, postoja-la bojazan i za njeno zdravlje. Osim svega spomenutog, s. Mirjana povre-meno piše za časopis “Ulične svjetilj-ke”, redovito sudjeluje na likovnim radionicama, na kojima naše bratstvo i korisnici Prihvatilišta zajedno izra-đuju ukrasne predmete koje nudimo na humanitarnim akcijama, volontira na pripremi Božićnog ručka i sudje-luje u izletima koji se organiziraju za korisnike Prihvatilišta za beskućnike i prodavače časopisa “Ulične svjetiljke”. Sestra Mirjana Pucić dragocjeni je dar našem bratstvu, ona nam je u mnogo-čemu uzor i uz nju raste naše zajedniš-tvo i ljubav prema ljudima u potrebi. Njezina vjera je životna, opipljiva, vid-ljiva i kao takva pravi je primjer kako “prelijevati” Evanđelje u život.

OFS, MB Trsat

Iz Kapele zavjetnih darova

Hvala Ti što nas čuvaš na moru, kopnu i u zraku. Hvala Ti na svemu, što nas čuvaš od zla i nesreće. Hvala Ti na poslu i moli za nas. Hvala Ti što si nam pomogla u teškoj situaciji. Molim Te, izvedi nas na pravi put. Hvala na svemu!23. IX. 2020.

Bitte, lass mich wieder gesund werden. Bitte, lass meine Kinder sorgenfrei groß werden. Bitte, beschütze uns, unsere Familie, Tiere und Freunde.18. IX. 2020.

Majčice Božja Trsatska! Dolazim Ti kao bezbroj puta u potrebi. Molim Te iz dubine majčinskog srca, pomozi mom starijem sinu u svim njegovim potrebama: psihičkim, fizičkim i materijalnim. Ispuni ga ljubavlju i milosrđem. Čuvaj moju djecu i njihove obitelji od svakoga zla, bolesti i nevolje. Od srca Ti hvala. Samo Majka razumije majku i njene potrebe za očuvanjem djece i obitelji. Hvala!D.

Majčice Božja i Majčice naša, velika Ti hvala za sve! I dalje Ti preporučam svoju djecu i sebe u Tvoj majčinski zagovor. Hvala Ti, Majčice!17. IX. 2020.

Majko Trsatska, čuvaj sve moje i one koje volim. Hvala na svemu!13. IX. 2020.

Queen of the Most Holy Rosary, cover me, my family and Alex with your mantle. Ask your Son to give us enough graces to serve you both more faithfully and to become saints. Mary, Jesus, I love you – save souls! Amen.

Majčice naša, čuvaj nas i štiti! Molimo Te za obraćenje svih koji ne poznaju Tvoju ljubav. Neka se srca otvore Tebi i Isusu. Isuse, učini srce moje po srcu svome! Amen.

Hvala Ti, predobra Majko, usliši naše molitve i zaštiti našu djecu. Pomozi im naći ispravan put i podari nam blagoslov u našim nakanama u zdravlju duše i tijela. Volimo Te.14. IX. 2020.

Hvala, Majko, na svim dobrim djelima kojima obdaruješ svoj narod. Ljubimo Te!

Majčice draga! Čuvaj nas od svakoga zla! Moli za nas i budi nam na pomoći! Hvala Ti na svemu! Čuvaj nas i mene!Obitelj M.

Hvala Ti, Majčice, što nas čuvaš i braniš od svih zala.Mare

Gradonačelnik Grada Rijeke mr. Vojko Ober-snel primio je u Gradskom poglavarstvu 6. listopada 2020. bivšega gvardijana fra Bernarda Barbarića i novo-ga fra Krunoslava. Tom je prilikom, u pratnji svoga zamjenika g. Marka Filipo-vića, zahvalio franjevcima na svemu što čine za grad i izrazio nadu u nastavak lijepe i plodne suradnje. Franjevci su zahvalili na pomoći i razumijevanju gradskih vlasti i primili pri-godne darove.

U sklopu trodnevnice uoči Velike Gospe, pred-stavljena je nova monogra-fija “Svetište Majke Božje na Trsatu”. Priredili su je g. Goran Moravček i fra Ma-tija Koren, koji su kratko izrekli razloge priređivanja i sadržaj ovog izdanja na-kon večernje mise 12. kolo-voza 2020.

Fra Krunoslav Kocijan, gvardijan i čuvar Svetišta, postao je član Nadbisku-pijskog pastoralnog vijeća na mandat od pet godi-na. Sjednice se održavaju u prostorima Metropolije dva puta godišnje.

Fra Ivan Miklenić, sa-mostanski vikar i magister novaka, prihvatio je po-ziv s. Dobroslave Mlakić i – u dogovoru s braćom – postao duhovnik Druž-be sestara Presvetoga Srca Isusova. Jednom mjesečno ispovijeda sestre i drži im duhovni nagovor.

Mons. mr. Mate Uzinić, dubrovački biskup, imeno-van je novim nadbiskupom koadjutorom Riječke nad-biskupije. Preuzeo je službu 16. prosinca 2020.

Prema odluci nadbisku-pa, mons. dr. Ivana Devčića, odgađa se ovogodišnji bla-goslov i pohod obiteljima u Nadbiskupiji. Nadamo se smanjenju broja oboljelih i boljim epidemiološkim uvjetima u budućnosti.

Nastavljena je lijepa suradnja gradskih komu-nalnih službi i Svetišta. U komunikaciji s članom Protokola grada Rijeke g. Darkom Kraljem otklonje-ne su poteškoće s javnom rasvjetom, uređen je pro-stor Fortice i uklonjene su suhe i oštećene grane keste-na i platana.

Pandemija koronaviru-sa “dotakla” se i franjevaca. Nakon pozitivnih nalaza petorice braće, boravili su deset dana u izolaciji. Fra-njevci zahvaljuju svima na razumijevanju jer tada nisu ispovijedali, a za redovita euharistijska slavlja su im u pomoć pritekla braća iz Zagreba i Pazina – fra Ivan Utješinović i fra Darko Te-pert.

kratke vijesti

Božić zlatniJoš kad smo mići biliI za ruke se držaliPred jelkicun bi staliZgušton boćice obišaliMa, se smo naricaliGjedali Isusića va štaliNjemu smo sé prošnje daliA mat i otac su znaliDa su ti blagdani praviI ono malo ča su imeliZa nas su potrpeliNazdravimo miAš imamo BOŽIĆ zlatni.

Onezin Miculinić (2005.)

Baština našaKročih stazama bespućaDolinama pogibliŽivota moga,Slijedih zvijezdu sjajnu,Zvijezdu svetu.

Ugledah –Kućicu na osami puta:Djetešce se porodilo.Stadoh, uzviknuh –Tvoje ime, Isuse.Kleknuh –Nisam dostojan kreposti,Gospodine!

Daj da Te moguNosit’ u srcu,Da s TobomDan mi počinje i dovršuje se.Daj da i ja budemDijete Tvoje slave,Da Tvoja ljubav seUtisne u srce moje.

Onezin Miculinić (10. 8. 2020.)

Kad nam se ponovno rodišKad nam se ponovno rodišOvoga Božića, Dijete spasiteljno,Za zemlju cijelu planetarnoNaći ćeš staro i mlado obećanoSvoje stado za obraćenje očekivanoNemoćno da sámo izađe iz svojih krugova,Što pucaju po svojim sputanim šavovima,Razderanih od grijeha,Mislî i djelâ svakojako obeščašćenih.

Kad ponovno dođeš, molim Te,Nemoj plakati nad životom…Već učini da barem poneki od nas ovdjeBude bjelji od snijega,Sa srcem toplim, ledotopljivim,Toliko da budeš na radostZa svakoga, da budeš nada,Ljubav Tvoja da bude i traje do vječnosti.

Kad nam se ponovno rodišOvoga Božića 2020.

Anđelko Vlah (Rijeka, 7. 12. 2020.)

Vječiti i sveti Sin GospodnjiU smiraj zimskoga danaDuša mi vapi,Vapi za pjesmomNebeskih svetih anđela

Kršćansko lice mojeHrli k božanskom Djetetu:Bože duše moje,Dušo moje duše!

O, da Te mogu ljubiti,Dovijeka gorjeti Tebi!Uzdižem Ti želje i molitve,Isuse moj!Vjerujem –U Tebi je život moj!

Onezin Miculinić (27. 10. 2020.)

Poezija