BukaBuka

� Buka štetna po zdravlje je svaki zvuk koji

prekoračuje najviše dopuštene razine u sredini u

kojoj ljudi rade i borave.

� Zakonom o zaštiti od buke određuju se mjere

zaštite od buke na kopnu, vodi i u zraku.

� Izvor buke je svaki stroj, uređaj, instalacija, postrojenje, sredstvo za rad i transport, tehnološki postupak, elektroakustički uređaj za glasno emitiranje glazbe i govora, bučna aktivnost ljudi i životinja i druge radnje od kojih se širi zvuk. Izvorima buke smatraju se i cjeline kao pokretni i nepokretni objekti te otvoreni i zatvoreni prostori za šport, igru, ples, predstave, koncerte i slično.

� Promet, aktivan ili u mirovanju, vezan za određene djelatnosti ili sadržaje smatra se izvorom buke od te djelatnosti ili sadržaja.

� Imisija zvuka je ukupna razina zvuka na mjestu prijema

koju čini osnovna razina i razina određenih izvora.

� Osnovna razina je razina buke okoline kada određeni

ispitivani izvor ne radi.

� Emisija zvuka je ukupna razina zvuka kojeg izvor

predaje u okolni prostor.

� Boravišni prostor je svaki otvoreni ili zatvoreni prostor

u kojem ljudi borave trajno ili privremeno.

� Zatvoreni boravišni prostori su sobe u stanovima,

smještajnim ili ugostiteljskim objektima, zdravstvenim

ustanovama, uredima, dječjim vrtićima, učionicama,

predavaonicama, učeničkim i studenskim domovima i

domovima umirovljenika.

� Otvoreni boravišni prostori su sva mjesta na kojima

borave ljudi radi odmora, oporavka, zabave ili rekreacije.

� Radni prostor je svaki otvoreni ili zatvoreni prostor u

kojem ljudi rade.

� Karte buke su prikazi postojećih i predviđenih

razina imisija buke na svim mjestima unutar

promatranog područja, ovisno o jednom

određenom ili svim izvorima buke. Na kartama su

prikazana i prekoračenja dopuštenih razina buke te

broj ljudi i /ili stanova izloženih buci određene

razine.

� Akcijski plan je prikaz mjera za provođenje

smanjenja buke na dopuštene razine unutar

promatranog područja.

� Stručni poslovi zaštite od buke jesu poslovi

utvrđivanja i provedbe mjera radi

sprječavanja ili smanjivanja i otklanjanja

opasnosti od buke za zdravlje ljudi.

MJERE ZAMJERE ZAŠŠTITE OD BUKETITE OD BUKE

Mjere zaštite od buke obuhvaćaju:

� Odabir i uporabu malobučnih strojeva, uređaja, sredstava za rad i transport,

� Promišljeno uzajamno lociranje izvora buke ili objekata s izvorima buke (emitenata) i područja ili objekata sa sadržajima koje treba štititi od buke (imitenata),

� Izvedbu odgovarajuće zvučne izolacije građevina

u kojima su izvori buke radni i boravišni prostori,

� Primjenu akustičnih zaštitnih mjera na temelju

mjerenja i proračuna buke na mjestima emisije,

na putovima širenja i na mjestima imisije buke,

� Akustička mjerenja radi provjere i stalnog

nadzora stanja buke.

Primjena ekonomskih Primjena ekonomskih instrumenata u zainstrumenata u zašštiti okolititi okoliššaa

na primjeru Republike Hrvatske

EksternalijeEksternalije� Veliki porast stanovništva u svijetu i njegova

koncentracija u gradovima, nerazumna eksploatacija prirodnih resursa, nestašica sirovina i energenata, te onečišćenja okoliša i ugrožavanje biološke raznovrsnosti dovode do sve većih ekoloških problema u svijetu.

� Onečišćenje okoliša iskazuje se u obliku eksternalija poput troškova onečišćenja i drugih oblika uništenja okoliša u proizvodnji i potrošnji, a donosioci odluka zapostavljaju i zanemaruju te probleme.

� Javna vlast nastoji raznim mjerama i instrumentimaublažiti i ispraviti taj tržišni neuspjeh i postići povoljniju i uspješniju alokaciju resursa.

� Taj cilj ona nastoji postići kroz zapovjednu i kontrolnu politiku kojima se ograničava količina onečiščujućih aktivnosti, te tržišno poticajnu kojom podiže cijenu aktivnosti počinitelja onečišćenja.

� Javna vlast zapovjednu i kontrolnu politiku provodi:

– utvrđivanjem ciljeva i strategije zaštite okoliša,

– utvrđivanjem standarda ambijenta (zraka, vode i tla),

– ograničenjima u emisijama ili odlaganju otpada,

– standardima u procesu proizvodnje i standardima proizvoda te

– uspostavom monitoringa,

� Tržišno poticajna politika provodi se putem

ekonomskih instrumenata:

– ekološke pristojbe,

– ekološke pologe,

– ekološke dozvole,

– subvencije i

– ekološko osiguranje

� Rješavanje navedenih problema zahtjeva

udruženi napor međunarodnih institucija, država

i njenih institucija, poduzetnika i stanovništva.

� Prednost ekonomskih instrumenata u provedbi

politike zaštite:

– Ispravljaju krive signale na tržištu jer u cijenu

proizvoda i usluga uključuju i troškove onečišćenja i

ostale troškove čuvanja okoliša.

– Time je omogućen proces ispravka cijena, na način

da se troškovi očuvanja okoliša i ostali troškovi

vezani uz eksploataciju prirodnih resursa uključuju u

konačnu cijenu.

– Ekonomski instrumenti utječu na smanjenje

onečišćenja, na sporije trošenje prirodnih resursa, na

preraspodjelu fiskalnih obveza i drugo.

� Zemlje Organizacije za ekonomsku suradnju i razvoj

(OECD) primjenjuju cijeli spektar različitih

ekonomskih instrumenata u zaštiti okoliša.

– Ondje se razlikuju naredbodavni i nadzorni instrumenti,

ekonomski i ostale instrumenti politike zaštite okoliša.

� Ekonomski instrumenti definiraju se kao:

– naknade/porezi na emisije/ispuštanje onečiščujućih tvari u

okoliš (na onečišćenja);

– korisničke naknade; naknade/porezi na proizvode;

subvencije;

– utržive dozvole;

– prava ili kvote za onečišćenja;

– sustav povrata pologa i povrata sredstava i drugo.

� Uobičajeno korišteni instrumenti su:

– porezi,

– takse,

– naknade,

– naplate, tržišne kreacije (trgovanje dozvolama),

– pogodnosti i razni poticaji na smanjenje onečišćenja i druge.

� Pojam «naknada» obuhvaća ona sredstva koja se prikupljaju putem fondova zaštite okoliša, fondova zaštite voda ili javnih poduzeća koja obavljaju komunalne usluge, a ako prihod nije namijenjen okolišu koristi se pojam «porez».

� Daljnja podjela instrumenata u zemljama OECD

vezana je uz politiku zaštite okoliša i zadaću

pojedinog instrumenta na:

– poticajne naknade ili poreze kojima je osnovni cilj

promjena ponašanja u zaštiti okoliša;

– naknade za pokrivanje troškova javnih usluga; porezi

u zaštiti okoliša s namjenom ispunjenja fiskalnog

cilja;

– i kombinirana politika koja se sastoji od različitih

naredbodavnih, nadzornih i ekonomskih

instrumenata te instrumenata uvjeravanja.

� Ti instrumenti razrađeni su za vode i upravljane

vodama, kanalizaciju i otpadne vode, zrak,

poljoprivredu, šumarstvo i lov, za vađenje ruda

i minerala, za prerađivačku industriju, za

proizvodnju energije, motorna goriva i

transport, te za očuvanje prirodne i biološke

raznolikosti.

� U Hrvatskoj postoji vrlo razgranati spektar

raznih ekoloških instrumenta, među kojima su

brojne raznovrsne naknade, te naredbodavni i

nadzorni instrumenti.

EKONOMSKI INSTRUMENTIEKONOMSKI INSTRUMENTIUNUTAR ZAUNUTAR ZAŠŠTITE OKOLITITE OKOLIŠŠA A

U PRIMJENI U REPUBLICI HRVATSKOJU PRIMJENI U REPUBLICI HRVATSKOJ

� U zaštiti okoliša primjenjuju se tri osnovne skupine instrumenata:

1. zakonske mjere ili regulacijski mehanizam,

2. ekonomske mjere ili ekonomski financijski mehanizam i

3. institucionalne mjere ili institucionalni mehanizam.

� Zakonodavne mjere ili regulatorni mehanizam obuhvaćaju pravnu regulaciju zaštite okoliša s obzirom na:

– donošenje ekoloških normi,

– davanje ovlaštenja za rad onečiščujućim pogonima,

– određivanje kontrole i

– primjenu upravnih i kaznenih sankcija.

� Ovi državni propisi imaju obvezni i prisilni karakter. Zaštita okoliša regulirana je Zakonom o zaštiti okoliša kojima se uređuje korištenje određenih dijelova okoliša (vode, mora, zraka, tla i dr.) i sektorskih zakona kojima se uređuje obavljanje određenih djelatnosti uz obvezu čuvanja i zaštite okoliša (promet, energetika, industrija, šumarstvo, lov, ribolov i drugo).

� U tržišnim gospodarstvima sve više se

primjenjuju razni ekonomski i posebno

financijski instrumenti jer su efikasniji od

regulatornih.

� Njima se utječe na cijene proizvođača:

– povećanjem ili smanjenjem poreznih obveza,

– pružanjem financijske podrške,

– odobravanjem ekoloških dozvola i drugo.

� Ekonomski instrumenti zaštite okoliša su:

– ekološke pristojbe (ekološki porezi i takse);

– ekološki polog (depozit i kaucija);

– ekološke dozvole (trgovanje emisijama);

– subvencije (poticaji) i ekološko osiguranje.

� Porezni instrumenti su:

– porezna oslobođenja i olakšice,

– posebni porezi i doprinosi na onečišćenja (ekološki porezi),

– ubrzana amortizacija trajnih sredstava namijenjenih zaštiti

okoliša,

– oslobođenja od plaćanja carina na uvoz ekološke opreme,

– povećanje javnih (državnih) nabava ekoloških proizvoda i

drugo.

� Ekološke pristojbe (naknade, ekološki porezi i takse) obuhvaćaju:

– pristojbe za emisije (ispuštanje ili isticanje - emission changes);

– pristojbe za uporabu ili potrošnju (use charges); proizvodne pristojbe ili pristojbe proizvoda (product charges);

– administrativne pristojbe (administrative charge) i

– pristojbe razlikovanja ili diferencije proizvoda.

� Ekološki polog (depozit, kaucija – deposit, refund systems) je prethodno polaganje kaucije koja se vraća ako je izbjegnuto onečišćenje.

– Veličina depozita trebala bi ovisiti procijenjenim troškovima eksternalija.

– U principu ona se koristi u cilju poboljšanja kvalitete okoliša, poticanja ponovne uporabe materijala i produljenja vijeka trajanja proizvoda.

� Ekološke dozvole se, u principu, daju poduzećima koja smanjuju onečišćenja više od propisanih standarda.

– To su dozvole kojima se može trgovati a služe za kontrolu onečišćenja i za očuvanje prirodnih resursa.

– Tim se načinom utvrđuje dopustiva odnosno prihvatljiva razina onečišćenja na osnovu koje se dodjeljuje prva razina dozvola.

– Nakon toga, onečiščivaći mogu s njima slobodno trgovati. Time se ograničavaju emisije i stimuliraju tehnologije koje manje onečišćuju okoliš.

� Subvencije potiču na različite načine na smanjenje onečišćenja a mogu biti:– dotacije (potpore),

– «meki» zajmovi (uz nižu kamatnu stopu),

– porezne i carinske olakšice,

– ubrzana amortizacija i drugo.

� Zakonom o zaštiti okoliša predviđeni su ekonomski poticaji za stimuliranje zaštite okoliša u obliku olakšica i oslobađanja plaćanja poreza, carina i drugih javnih prihoda za korištenje čišćih tehnologija i za smanjenje negativnih učinaka na okoliš vraćanjem uporabljivih i neuporabljivih uređaja, naprava i njihovih dijelova ili njihove ambalaže.

� Ekološko obvezno osiguranje provodi se za pokriće mogućih šteta što ih poduzeća mogu nanijeti okolišu ili drugim poduzećima.

� Primjena ekonomskih instrumenata trebala bi se

temeljiti na ekonomskoj i ekološkoj učinkovitosti, na

prilagodljivosti, pravednosti i političkim

mogućnostima.

� Ekonomski instrumenti mogu poticati ekološki

prihvatljiv razvoj, mogu se koristiti za internalizaciju

ekoloških troškova, efikasniji su od regulatornih

odredbi, omogućuju provedbu načela «onečiščivać»

plaća, povećavaju sredstva za zaštitu okoliša,

omogućuju prebacivanje dijela troškova rada na

ekološke troškove, povoljno utječu na inovacije i

jačanje konkurentnosti i drugo.

� U okviru provedbe politike zaštite mnoge tvrtke razvijaju i samoregulacijske instrumente zbog straha od uvođenja strožih zakonskih propisa o zaštiti okoliša, mogućnosti otkrivanja ekoloških učinaka i pritiska javnosti i drugih poduzeća, svijesti o opasnosti i drugim faktorima.

� Institucionalan mehanizam je preduvjet uvođenja i provedbe politike zaštite okoliša zemlje, te je tehničko i organizacijsko sredstvo funkcioniranja te politike.

– Glavni instrumenti institucionalnog mehanizmasu:

� organizirana mreža praćenja onečišćenja i stanja okoliša,

� adekvatan sustav ekološke informatike i statistike,

� ekološka edukacija stručnjaka i stanovništva,

� ekološka istraživanja antropogenih procesa i čistih tehnologija,

� mreže ekoloških organizacija građana,

� prostorno planiranje i

� međunarodna ekološka suradnja

� Prelaskom na sustav tržišnog gospodarenja Hrvatska je pojačala aktivnosti u cilju smanjenja onečišćenja okoliša, ali nedostatak gospodarskih aktivnosti i financijskih sredstava usporavaju primjenu mjera zaštite, ulaganja u uređaje za pročišćavanje i vođenje efikasnije politike zaštite okoliša.

– Međutim, Hrvatska u odnosu na druge mediteranske zemlje ima u primjeni veći broj ekonomskih instrumenata zaštite okoliša.

� U Republici Hrvatskoj su u primjeni određeni ekonomski instrumenti, među kojima prednjače naknade koje su vezane uz korištenje prirodnih resursa i onečišćenje okoliša.

– Ekonomski instrumenti ne čine cjelovit sustav, koji bi uz zakone i provedbene propise osigurali sveukupnu, trajnu i učinkovitu zaštitu okoliša te osigurali održivi razvoj.

� Razvoj ekonomskih instrumenata odvijao se

prvenstveno u okviru gospodarenja prirodnim

resursima (vodama, šumama), a nakon toga zaštite

okoliša.

� U vodnom gospodarstvu, šumarstvu, poljoprivredi i

rudarstvu te komunalnom gospodarstvu, na temelju

zakona koji uređuju ova područja i propisa koji su

temeljem njih doneseni, određene su korisničke naknade

i naknade za emisiju (onečišćenje), kao što je naknada

za vodu.

– Vodno gospodarstvo i šumarstvo tradicionalno prednjače u

razvoju sustava naknada koje su najčešće korišteni ekonomski

instrumenti. Uz naknade, primjenjuju se i pristojbe i doprinosi.

Ekonomski instrumenti u vodnom Ekonomski instrumenti u vodnom gospodarstvugospodarstvu

� U Hrvatskoj je u području upravljanja vodama u primjeni nekoliko naknada s osnova korištenja voda i to:

1. naknada za korištenje voda plaća se za zahvaćanje i korištenje voda i za korištenje vodnih snaga.

– plaćaju je korisnici vodoopskrbnog sustava, poslovni subjekti koji vodu zahvaćaju putem vlastitih uređaja, zatim subjekti koji koriste vodu za navodnjavanja i proizvodnju električne energije.

– plaća se prema količini isporučene vode potrošačima, samostalno zahvaćene vode i korištene u vlastitim pogonima, zatim za navodnjavanje i to po m3 i korekcijskim koeficijentom za pojedinu vrstu vode, a za proizvodnju električne energije za 1m3 i za 1 kW korištene vode.

– Sredstva naknade za korištenje voda koristi se za financiranje vodoistražnih radova, građenja vodnih građevina za korištenje voda, nadzor nad vodama te praćenje i vođenje dokumentacije o stanju voda.

2. naknada za zaštitu voda plaća se za onečišćenja i zagađenja voda.

– plaćaju je pravne i fizičke osobe koje ispuštaju otpadne vode ili druge tvari kojima se pogoršava kakvoća ili uporabljivost vode.

– plaća se prema količini ispuštene vode i stupnju onečišćenja ili uporabljivosti vode.

3. slivna vodna naknada koju plaćaju vlasnici odnosno korisnici zemljišta i drugih nekretnina na slivnom području.

• plaća se za poljoprivredno zemljište, šume i šumsko zemljište, građevinsko i drugo zemljište, poslovne prostorije, stambene zgrade, prometnice i za nekretnine od komunalnog značaja.

• Sredstva ove naknade koriste se za obavljanje stručnih poslova upravljanja vodnim sustavom i za uređenje vodotoka.

4. cijenu komunalne usluge za opskrbu pitkom vodom (cijena vode) te cijenu komunalne usluge za odvodnju i pročišćavanje otpadnih voda, osim odvodnje atmosferskih voda formira isporučitelj usluge odnosno komunalno društvo, a ona značajno varira među pojedinim županijama, gradovima i općinama.

– Ona se sastoji od: interne cijene vode, interne cijene odvodnje, dijele za razvoj vodoopskrbe, za razvoj odvodnje, naknade za korištenje voda, naknadu za zaštitu voda i PDV od 22%.

– Lokalna komunalna društva nastoje ostvariti određene pogodnosti za izgradnju uređaja za pročišćavanje i kanalizacijske mreže. Te pogodnosti nisu precizno definirane zakonskim propisima, ali je moguće koristiti i državne potpore.

5. za nepridržavanje odredaba o zaštiti vodapropisane su novčane kazne i to za: ispuštanje u vodu opasnih i drugih tvari suprotno zakonu; ne pročišćavanje tehnoloških otpadnih voda; nedostatke na uređajima za odvodnju, neodstranjene opasne tvari prije ispuštanja u sustav javne odvodnje, neprovođenje mjera zaštite i drugo.

6. naknada za vađenje pijeska i šljunka provodi se u skladu s Zakonom o vodama, Zakonom o financiranju vodnog gospodarstva i Odluke o visini i načinu obračuna naknade za vađenje pijeska i šljunka, a obračunava se po m3.

– Ova sredstva troše se za za održavanje vodotoka, regulacijskih i zaštitnih vodnih građevina.

EKONOMSKI INSTRUMENTI U EKONOMSKI INSTRUMENTI U ZAZAŠŠTITI MORA OD ONETITI MORA OD ONEČČIIŠŠĆĆENJA S ENJA S

KOPNAKOPNA� Veliki porast stanovništva u svijetu i njegova

koncentracija u gradovima, nerazumna

eksploatacija prirodnih resursa, nestašica

sirovina i energenata, te onečišćenja okoliša i

ugrožavanje biološke raznovrsnosti dovode do

sve većih ekoloških problema u svijetu

� Javna vlast zapovjednu i kontrolnu politiku

provodi utvrđivanjem ciljeva i strategije zaštite

okoliša, utvrđivanjem standarda ambijenta

(zraka, vode i tla), ograničenjima u emisijama ili

odlaganju otpada, standardima u procesu

proizvodnje i standardima proizvoda te

uspostavom monitoringa, a tržišno poticajnu

putem ekonomskih instrumenata (ekološke

pristojbe, ekološke pologe, ekološke dozvole,

subvencije i ekološko osiguranje)

� Ti instrumenti razrađeni su za vode i upravljane

vodama, kanalizaciju i otpadne vode, zrak,

poljoprivredu, šumarstvo i lov, za vađenje ruda i

minerala, za prerađivačku industriju, za

proizvodnju energije, motorna goriva i transport,

te za očuvanje prirodne i biološke raznolikosti.

� U Hrvatskoj postoji vrlo razgranati spektar raznih

ekoloških instrumenta, među kojima su brojne

raznovrsne naknade, te naredbodavni i nadzorni

instrumenti.

� Osnovni uzročnici onečišćenja okoliša su

prvenstveno stanovništvo, industrija, promet,

turizam, poljoprivreda ali i druge gospodarske i

ine aktivnosti. Onečišćenja mogu prouzročiti i

prirodne nepogode kao što su požari, potresi,

poplave i drugo.

� Porast stanovništva u svijetu i naročito njegova

koncentracija u gradovima uvjetuje značajna urbana

onečišćenja. U svijetu se troši sve više neobnovljivih

sirovina, prostora, hrane i energije, a odbacuju se sve

veće količine raznih oblika otpada i onečišćuje okoliš.

Tako će npr. samo zemlje Europske zajednice povećati

potrošnju ukupne energije od 1,22 na 1,46 milijardi tona

ekvivalentne nafte ili prosječno godišnje od 1,2% od

1990 - 2005.

� Na priobalnom dijelu Hrvatske industrijska onečišćenja povezana su s ispuštanjem: zračnih onečišćenja; teških kovina (kadmij, olovo i živa) u komunalnim i industrijskim vodama te u vodotocima; kloriranihugljikovodika u otpadnim vodama; radioaktivnih otpada; hranjivih soli i suspendiranih tvari; te onečišćenja mora i pomorskog dobra od nepoznatih onečišćivača (opasni otpad).

� Ispuštene onečiščujuće tvari u zrak od energetskih i industrijskih objekata na priobalnom dijelu raspršuju se u prostor i talože u kopno i more u zavisnosti od vremenskih uvjeta ili pak prenose na druga područja. Talože se i prekogranična onečišćenja.

� Turistička i stambena izgradnja na priobalnom području

Hrvatske vodi do promjena na obalnoj zoni i priobalnih

voda, dodatno opterećuje priobalno more otpadnim

vodama i ostalim onečišćenjima.

� Razvoj i gradnja marina, te djelovanje transportnih luka

također onečišćuje okoliš jer se značajan dio aktivnosti

odvija na priobalju. Razvoj marikultura, smještaj kaveza

u prirodne uvale i oštećenja hridinaste obale zbog

krivolova prstaca također nepovoljno utječu na okoliš.

Ekonomski instrumenti koji bi se Ekonomski instrumenti koji bi se mogli primijeniti do 2015.mogli primijeniti do 2015.

� Odlaganje komunalnog otpada i na organiziranim odlagalištima stvara dosta onečišćenja koja u krajnjem slučaju dospijevaju u more. Ta su odlagališta u raznim dolcima i vrtačama i to najčešće na poroznim tlima. Zakonskom regulativom i državnim potporama trebalo bi poticati županijsku i lokalnu samoupravu na brže rješavanje ove problematike.

� U razdoblju do 2015. trebalo bi sanirati postojeće deponije. Da bi se to postiglo, potrebno je na županijskoj razini i u suglasnosti s lokalnom samoupravom razraditi program zbrinjavanja odlagališta. Na osnovi tako razrađenih programa potrebno je predvidjeti i potrebna sredstva i izvore financiranja.

� Onečišćenja industrijskim, ambalažnim, građevinskim, električnim i elektroničkim, otpadnim vozilima i otpadnim gumama nastavit će se s instrumentima kao i za razdoblje do 2007.

� Za smanjivanje onečišćenja tla, održavanje biološke raznolikosti i prirode do 2007. predviđa se uvođenje naknade na umjetna gnojiva i pesticide, uvođenje pogodnosti za promicanje organske proizvodnje, zatim uvođenje određenih internacionalnih kvota za izlov ribe u našem dijelu Jadrana i druge mjere.

� Do 2025. potrebno je sagraditi sisteme

pročišćavanja otpadnih voda za populacijski

koeficijent od 2.000 – 15.000 osoba. Za to će

biti potrebno nastaviti s instrumentima za zaštitu

voda na županjskoj razini i nakon 2007.