1

IB COLLEGE

BANKARSKI MENADMENT

-BANKARSTVO-

Spoljni saradnik: Neboja Savanovi, dipl. oec

2

POJAM I ULOGA BANAKA

Definicija pojma banke zavisi od kriterija na osnovu kojih se pojam banke razdvaja od pojma

ostalih finansijskih institucija. U evoluciji banaka, pojam banke je razliito tumaen zbog razliitih uslova sistema u kojima je banka djelovala. Kod preciziranja pojma banke navode se odreeni kriteriji:

1) uestvovanje u kreiranju novca, 2) profesionalno bavljenje poslovima uzimanja i davanja kredita,

3) funkcija ostvarivanja ciljeva ekonomske politike i

4) funkcija obavljanja platnog prometa.

Imajui u vidu zajednike karakteristike, banke se u sutini bave uzimanjem i davanjem kredita i posredovanjem u platnom prometu, odnosno poslovima kreiranja novca, prikupljanja

depozita i poslovima platnog prometa. Prema raunovodstvenim standardima Federacije Bosne i Hercegovine (raunovodstveni standard br. 30) pojam banka ukljuuje sve finansijske institucije kojima je jedna od glavnih aktivnosti primanje depozita i posuivanje s ciljem pozajmljivanja i ulaganja koje su obuhvaene bankarskim i ostalim propisima iz bankarskog zakonodavstva .

Po nekim autorima, smatra se da je najpotpuniju definicuju banke dao F. Somary, po kome je

banka ustanova kojoj je uzimanje kredita u obliku novca glavno zanimanje.

To znai da su primarni bankarski poslovi, poslovi zaduivanja banke. Sline definicije pojma banke nalazimo i kod nekih drugih autora. '' Tako npr. bankom se naziva ono privredno

preduzee koje se kao glavnim predmetom svoga poslovanja bavi uzimanjem i davanjem kredita, kao i posredovanjem u platnom prometu. Banka je ustanova koja uglavnom posluje

sa kreditom te za svoje komitente izvrava razliite novane poslove.

Banka je posebna finansijska institucija monetarno - kreditnog sistema koja se profesionalno

bavi uzimanjem i davanjem kredita i posredovanjem u plaanju. Uzimanje i davanje kredita je funkcionalna sutina banke, zajedno sa poslovima kreiranja novca, finansijskog posredovanja u platnom prometu. Kreiranje novca bazira se na depozitnim poslovima banke, a funkcija

finansijskog posrednika na poslovima prikupljanja (mobilizacije), koncentracije i plasiranja

(alokacije) finansijskih (novanih) resursa. Ovim bi bila zaokruena i data potpuna definicija pojma banke. Sadrani su svi poslovi banke: aktivni, pasivni i posredniki (neutralni). Pojava banaka vezana je za pojavu novca. Prvi bankarski poslovi bili su uvanje, posredovanje i poslovi mjenjatva. Prvo kovanje novca u staroj antici poelo je u mnogim tadanjim dravama, gradovima i hramovima. Sa razvojem trgovine nametala se potreba mjenjaa novca kao nove djelatnosti mijenjanja, posredovanje i uvanja novca, koja e imaocima novca osigurati sigurnost i sprijeiti prijevaru i krau. Tako nastaju prve banke. Njihova osnovna uloga je bila mijenjanje jedne vrste novca u drugu, posredovanju u plaanju i uvanju deponiranog novca u posebnim spremitima, a pod zatitom hramova i vladara. Ovakve prve banke su posuivanjem novca uz velike kamate stvarale zelenaki kapital i veliku mo. Ovakav poetak evolucije bankarstva nalazimo ve 3.000 godina prije nae ere u Srednjoj Aziji. Otkria prvih banaka naena su i u hramovima Eridona, na Cipru, a naroito u Babilonu, poslije osnivanja babilonskog carstva. Prema naenim dokumentima nesumnjivo je da su sveenici antikih hramova obavljali operacije koje su vrlo sline bankarskim poslovima savremenog bankarstva. Babilonski sveenici poznaju instituciju hipoteke, to je i

pripravnikHighlight

3

vidljivo iz Hamurabijevog zakonika (1955. 1913.godine prije nae ere). U njemu su precizno razraeni raznovrsni sluajevi odobravanja zajmova od strane hramova banaka. Poznata bankarska kua koja je djelovala u Babilonu bila je ''Murasu''. Bankarske kue su je jo i zvale ''Tezauri'', odakle dolazi i dananji izraz tezaurisati, to znai povui novac ili drugu robu iz prometa i uskladititi je. Banke u hramovima postojale su i kod Asiraca, Hitita i Egipana i prestaju sa radom dolaskom Rimljana. U Grkoj prve banke nastaju takoe u hramovima u Efezu, na Delozu, na Samosu itd. U VII stoljeu prije nae ere u Grkoj se pojavljuju i privatni bankari trapezisti (trapeza = klupa). Oni mjenjaju razni kovani novac, primaju novac na polog i daju zajmove uz naplatu zelenakih kamata uz istovremeni zalog na imanje dunika. Neplaanje dugova pretvaralo je slobodne ljude u robove, o emu je pisao Aristotel u ''Politika I-III'', smatrajui da je davanje zajmova uz kamate sraman i mrzak posao.

Ploice od gline koje su otkrivene u '' Crvenom Hramu'' u Ourenku predstavljaju poetak bankarske aktivnosti sumeranskih sveenika, a bile su usmjerene na razvoj poljoprivrede i trgovine oko hramova. Prve oblike poslovnih banka nalazimo i na podruju Egipta. U VI. stoljeu prije nae ere na Cipru je bila banka ''Egibi'', kojom je upravljao Itti Marduk Balat. U doba Rimskog carstva glavnu rije vode bankari argentari, koji su depozitari novca i kreditori uz naplatu vrlo velikih kamata. S druge strane postoje i numulari mjenjai novca koji posreduju u mjenjakim poslovima. Posebnu ulogu imala su udruenja argentarija. Velik znaaj u finasiranju ratnih pohoda imali su i financijeri kvalijeri. I oni, takoer, posluju u hramovima bazilikama. U bankarstvu starog Rima ve su bili poznati tekui rauni i iro posao. Zajmovi su se odobravali uz 48 % do 70% godinje kamatne stope. Zelenatvo se nije smatralo sramnim poslom te su se njime bavili i vodei ljudi Rima ( Pompej, Antonije, Brut, Ciceron i drugi). Raspadanje robovlasnitva, propast Romskog carstva, razvoj kranstva i drugo, doveli su do propasti velikih banaka Starog vijeka. Pod uticajem Aristotela, Koncil u

Nikeji, 325. godine, zabranjuje davanje zajmova uz kamate. Zemljoradnja postaje glavno

zanimanje, a razvoj bankarstva stagnira. Tek sa Kriarskim ratovima (1096. 1270. g.) i razvojem trgovine razvija se i bankarstvo. U Srednjem vijeku veliku ulogu u razvoju

bankarstva su odigrali sajmovi na kojima se odvija sva meunarodna trgovina. Naglo se razvijaju banke u Lombardiji, Veneciji, enovi, Firenci itd. Poznate banke su Banka di Genova (1320.g.) Casa di Sant Georgija (1401.g.), Banco del Girro (1617 1806.g.) itd. U ovo doba nastaje mjenica i zalonica, kao novi instrumenti u bankarskom poslovanju. Od banaka, posebno se istiu banke Lombardije, koje stvaraju monopol i udruuju se u drutva i bankarska udruenja. Poznate privatne bankarske kue iz ovog doba su Medici, Perci, Rotildi idr.

U drugoj polovini XVI i XVII stoljea u vodeim evropskim zemljama nastaju prve emisione banke koje se, pored emisije novca, bave i platnim prometom, kreditiranjem drave i trgovine i sl. Jedna od prvih emisionih banaka je novanina banka vedske, osnovana 1668.g. U Engleskoj se kao privatno dioniko drutvo oznaava Bank of England 1694.g. Ova banka kao emisiona postaje tek 1884.g. Peelovim zakonom (Banking act.) 1946. Godine je tek

nacionalizovana. Osnivanje savremenih kapitalistikih banaka poinje poetkom XIX stoljea. Stvaraju se temelji dananjeg modernog bankarstva. Poznate banke su Westminster Bank u Engleskoj, Banque de France u Francuskoj, Deutsche Bank, Drezden Bank u

Njemakoj i tako dalje. Banka se moe shvatiti kao firma preduzee sa svojom specifinom proizvodnom funkcijom. Banka je finansijski posrednik izmeu suficitarnih i deficitarnih sektora i transaktora.

4

Jednostrani model banke kao specifinog preduzea, moe se grafiki prikazati slijedeim grafikom 1.1.:

gdje su:

il id = razlika izmeu kreditne (id ) i depozitne kamatne stope kao troak bankarskog poslovanja,

Sd = krivulja ponude depozita,

Sl = krivulja ponude kredita,

Dl = krivulja potranje za kreditima, OT = veliina kredita koje trae komitenti, OB = iznos kredita koje trae komitenti komitenti pri kamatnoj stopi koja ne ukljuuje trokove bankarskog posredovanja, i*= kamatna stopa koja ne ukljuuje troak bankarskog poslovanja

Kamatne stope su za banku egzogeno odreene, to znai da za banku vrijedi koso uzdiua krivulja ponude depozita (Sd). Banka nudi vie kredita kako raste kamatna stopa na kredite (Sl), ali to ne mora ii neprekidno, jer s porastom kamatne stope, kredite trae riziniji komitenti. Vee kamatne stope na bankarske kredite, tjeraju dunike u rizinije poslove kako bi ostvarili vii prinos zbog otplate skupljih kredita.

Banka pri pasivnoj kamatnoj stopi (id) i aktivnoj kamatnoj stopi (il) nudi OT kredita.

Razlika izmeu (il id ) je kamatna mara. Ona je utoliko manja, ukoliko je konkurencija na kreditnom tritu vea. Trino odreena kamatna stopa je (i*) i to je stopa kada nema trokova posredovanja tj. Bez spajanja ponuaa i traitelja (deponenata i debitora). Obim poslovanja banke raste na veliinu OB. To bi bio sluaj kada bi svi ili na direktno trite bez bankarskog posredovanja, ali tada ostaju pitanja preuzimanja rizika, informacijski

trokovi, rona trnsformacija (bankarska prerada izvora sredstava) i ostalo, tj. sve ono to je

pripravnikHighlight

pripravnikHighlight

5

prednost intermedijacije, a to kota. Zato banke postoje, iako visoko rangirane firme izlaze direktno na finansijsko trite emitirajui dunike vrijednosne papire.

Znai, da novano suficitarne i novano deficitarne jedinice ne posluju direktno, ve preko banke, a zbog trokova intermedijacije (posredovanja) koji su kod banke znatno nii. Savremeno bankarstvo svoje porijeklo vue iz mjenjakih i zlatarskih poslova. Razvojem savremenog bankarstva dolazi do specijalizacije banaka i odvajanja emisione (centralne)

banke i ostalih banaka. U dananje vrijeme dolazi do univerzalizacije i globalizacije banaka koje se direktno bave poslovima za potrebe privrede i stanovnitva (uslovno tzv. poslovne banke). Ove tendencije su u zadnje vrijeme prisutne posebno u zapadnim trinim ekonomijama. Razvojem tehnologije i tehnike platnog prometa kao i primjeni informatike,

dolazi do razvoja tzv. elektronskog (kompjutorskog) bankarstva. Uloga bankarstva u

savremenim privredama je znaajna. Teko bi bilo zamisliti proces reprodukcije, tekue i razvojne politike, ekonomskog rasta i razvoja bez banaka. Banke kao finansijski posrednici

vre prikupljanje slobodnih novanih sredstava i prenose ih na one take procesa reprodukcije gdje su potrebna novana sredstva. Sa mikro aspekta uloga banaka je obezbjeenje tekueg poslovnog procesa likvidnim sredstvima (kratkoroni krediti), tzv. ''podmazivanje'' tekue reprodukcije, kao i obezbjeenje dodatne akumulacije za investicije tj. razvoj ekonomskih subjekata. Banke putem kredita obezbjeuju dodatnu kupovinu snagu korisnicima kredita. Kreditna funkcija i pruanje raznovrsnih kreditnih usluga primarna je funkcija savremene banke. Funkcijom kredita banka na najracionalniji nain stavlja u promet mobilizirana i koncentrisana novana sredstva, omoguujui neometano tokove finansiranja reprodukcije. Na mikro nivou uloga banaka je u funkciji privrednog rasta razvoja, poveanjem stopa rasta makroekonomskih agregata (drutvenog proizvoda i nacionalnog dohotka). Razvojna makroekonomska politika je nezamisliva bez znaajne uloge banaka i bankarskog sistema u cijelini u smislu obezbjeenja dodatne akumulacije, tj. kapitala kao bitnog faktora ekonomskog rasta. Sa makro aspekta bitna je i selektivna funkcija banaka, kod optimalnog

usmjeravanja i alokacije novanih resursa posredstvom kreditne funkcije. Proizvodna funcija poslovne banke moe se prikazati na slijedei nain:

pripravnikHighlight

6

Uz navedeno, banka pored ''proizvodne'' funkcije (plasiranje kreditnog resursa kao novanog outputa) ima i funkciju ''rone i sektorske prerade'' prikupljenih sredstava. Zbog asimetrije u formiranju svog potencijala (izvora sredstava) u odnosu na strukturu tranje za kreditima, savremena banka vri transformaciju sredstava kako sa aspekta ronosti, tako i sa sektorskog aspekta (kratkorona sredstva u dugorone kredite ili obrnuto, kao i sredstva jednog sektora u kredite nekom drugom sektoru).

Ronom transformacijom banke poboljavaju kvalitet sredstava u smislu produenja njihove ronosti.

7

VRSTE BANAKA

Podjela banaka u svijetu zasniva se na odreenim kriterijima klasifikacije. Dananje vrste banaka vie se ne mogu uklopiti u nekadanju klasinu podjelu banaka na emisione, depozitne, hipotekarne banke i tedionice. Podjela banaka je znatno ira. Kriteriji za podjelu mogu biti:

1) karakter vlasnitva i odnosa prema dobiti, 2) ronost kredita koje banke odobravaju, 3) pravna forma u kojoj se banke javljaju,

4) regionalni kriterij, itd.

Prema karakteru vlasnitva imamo: 1) javnopravne banke,

2) zadrune kreditne ustanove i 3) privatne banke.

Prema ronosti kredita koje odobravaju, imamo podjelu na banke koje odobravaju:

1) kratkorone, 2) srednjorone i 3) dugorone kredite.

Sa aspekta pravne forme banke se dijele na:

1) banke u vidu inokosne firme jednovlasnike, 2) banke u obliku drutva sa ogranienim jemstvom (odgovornou), 3) banke u formi akcionarskih drutava, (dioniarska drutva), 4) banke kao zadruge,

5) banke kao javnopravne ustanove.

Prema regionalnom kriteriju postoje:

1) lokalne,

2) oblasne, i

3) savezne banke.

Ipak je najadekvatnija podjela banaka sa stanovita pribavljanja novanih sredstava. Po ovom kriterijumu koji se uglavnom koristi u strunoj literaturi, imamo podjelu banaka na sedam

vrsta:

1) emisiona ili centralna banka,

2) komercijalna ili depozitna banka,

3) specijalizovana ili granska banka,

4)univerzalna banka,

5) hipotekarna banka,

6) poslovna banka,

7) tedionice.

8

Prema nekim autorima proiruju broj vrsta banaka, tako da pored navedenih postoje jo:

razvojne,

regionalne,

multinacionalne,

investicione,

monobanke (jedinstvene) i druge banke.

S obzirom na modele njihovog organizacionog oblikovanja, banke se dijele

na:

1) depozitne i komercijalne banke,

2) investicione banke,

3) hipotekarne banke, i

4) univerzalne banke.

Komercijalne ili depozitne banke su najbrojnija vrsta banaka u zapadnim trinim bankarskim sistemima. Osnovna funkcija je kratkorono kreditiranje i prikupljanje kratkoronih sredstava (depozita po vienju). Znaaj ovih banaka je izuzetno velik zbog kreiranja depozita i kredita (mogunost depozitno kreditne multiplikacije) tj. kreiranje nove kupovne snage na tritu a time i stepena likvidnosti ekonomskih subjekata. Depozitne banke na tritu kapitala imaju osnovnu ulogu koja se ogleda u ''preraivanju novca u kapital'', tj. uspjenu transformaciju novca u kapital... Ove banke na amerikom tritu kapitala, na strani ponude uestvuju sa 60% od ukupne pasive, a na strani tranje blizu 50% od ukupno realizirane tranje...

Kod javnopravnih banaka dobit nije cilj ve slui samo da se pokriju trokovi poslovanja. Kod privatnih banaka profit je osnovni cilj i smisao poslovanja. Zbog toga one vre selekciju najprofitabilnijih bankarskih poslova. Banke kratkoronog kreditiranja vre poslove novanog trita a banke dugoronog kreditiranja obavljaju poslove trita kapitala. Kreiranje novca i multiplikaciju mogu obavljati samo one banke koje se bave prikupljanjem

depozita . Zbog navedenog, komercijalne banke su pod najveom kontrolom monetrnih vlasti tj. centralne banke. Za razliku od uloge ''preraivaa novca'', komisiona i posrednika uloga ovih banaka u transakcijama sa vrjednosnim papirima dakle efektima, je mnogo znaajnija i plodnija.

Dugoronim kreditiranjem iskljuivo se bave investicione i hipotekarne banke. Ostali tipovi, tj. vrste banaka nemaju nekog posebnog znaaja. ''Pasivu investicionih banaka ine u veini kapital sa dodatnim znaajnim sopstvenim kapitalom. One se smatraju s obzirom na obim kapitala, najznaajnijim iniocima na tritu kapitala. Aktiva ovih banaka takoer je znaajan izvor za plasman kapitala.

Univerzalne banke su mjeavina komercijalne i investicione banke. One su tako organizirane da koriste sve pozitivne odlike investicionih i depozitnih banaka. U svojoj pasivi ove banke

veliku panju poklanjaju jaanju sopstvenog kapitala, sopstvenim emisijama vrijednosnih papira i poveanju likvidnosti kroz likvidne rezerve.

Hipotekarne banke se razlikuju od ostalih banaka po tome to su njihovi ukupni plasmani zatieni od rizika putem hipoteka na nekretnine i to je najvei dio plasmana refinanciran emisijom zalonica, pod istim uslovima pod kojima se plasira i kapital na tritu.

pripravnikHighlight

pripravnikHighlight

pripravnikHighlight

9

Pored navedenih tipova banaka, postoje i poslovne banke. Poslovne banke se razlikuju od

drugih banaka i po izvorima sredstava i po poslovima koje obavljaju. Za svoje aktivnosti

preteno koriste svoja vlastita sredstva, koja se sastoje od kapitala i rezervi (kao dopunske izvore kreditnog potencijala koriste depozite krupnih preduzea)... Znatan dio poslovanja ovih banaka predstavljaju vlastiti poslovi preko preduzea u kojima se poslovne banke javljaju kao vlasnici ili suvlasnici. Ovo su banke kartela i koncerna i posluju sa velikim kapitalom.

Osnovna aktivnost im je finansiranje velikih industrijskih preduzea. Ove banke nemaju nikakve slinosti sa naim poslovnim bankama koje tako nazivamo da bi pravili distinkciju izmeu poslovne banke i centralne banke.

U vezi sa tipovima tj. klasifikacijom banaka, treba rei da postoje dva pristupa regulacije bankarskog poslovanja:

1) Klasini (ameriki) pristup, koji povlai otru razliku izmeu depozitnih (komercijalnih) i investicionih banaka. Komercijalne banke ne mogu ulagati resurse u

kupovinu dionica.

2) Institucionalni pristup-podrazumjeva da su banke univerzalne finansijske organizacije i mogu se paralelno baviti kreditnim plasmanima i plasmanima u

vrijednosne papire (portfelj).

U najnovije vrijeme u SAD se djelimino uklanjaju regulativne podjele na komercijalne i investicione banke, na osnovu ega se postupno dozvoljava da i prve banke obavljaju odreene investicione aktivnosti. U naem bankarskom sistemu podjela banaka bila je do sada uglavnom na teritorijalnom principu. to se tie tipova banaka, kod nas imamo pored centralne banke, poslovne banke koje su u pogledu poslovanja, banke univerzalnog tipa. Bave

se svim bankarsko - finansijskim poslovima. U ostale finansijske institucije spadaju potanske tedionice, osiguravajua drutva i razne tedno - kreditne zadruge. Nae poslovne banke su istovremeno i komercijalne (depozitne) i investicione banke. Centralna (emisiona, ''banka

banaka'') je specifina bankarska institucija. Ove banke se sa evolucijom novanih sistema izdvajaju od ostalih banaka i dobijaju monopol za izdavanje tj. emisiju novca, regulisanje

koliine novca u opticaju, ouvanje unutranje i vanjske vrijednosti novca i drugo.

pripravnikHighlight

10

BANKARSKI POSLOVI

Bankarski poslovi su kroz razvoj bankarstva tipizirani i klasificirani manje ili vie na isti nain u svim bankarskim sistemima. Grupisanje bankarskih poslova moe se izvriti po nekoliko standardnih kriterija ili obiljeja:

1) podjela po bilansno analitikom kriteriju, 2) podjela po funkcionalnom kriteriju, i

3) podjela po kriteriju ronosti.

Neki autori navode i kriterij osnovnih funkcija banke kao kriterij podjele bankarskih

poslova.

Podjela bankarskih poslova po bilansno- analitikom aspektu bazira se na odrazu pojedinog bankarskog posla u knjigovodstvu banke, tj. Njenom bilansu i bilansnoj poziciji. U nekom

poslu banka se pojavljuje kao dunik (pasiva), a u nekom kao povjerilac (ili kreditor, a druga strana komitent kao debitor). U odreenim poslovima banka se ne pojavljuje ni kao dunik ni kao povjerilac, ve kao posrednik (posredniki, neutralni ili komisioni bankarski poslovi).

Znai, po ovom kriteriju imamo podjelu na:

a) aktivne,

b) pasivne i

c) neutralne bankarske poslove.

Po funkcionalnom (kriteriju funkcije banke) bankarske poslove dijelimo na:

a) poslovi mobilizacije i koncentracije novanih sredstava, b) poslovi usmjeravanja i alokacije novanih sredstava, c) administrativno planske poslove itd.

Svakako su najznaajnije prve tri grupe poslova koje su i rezultat osnovnih funkcija banke.

Po kriteriju ronosti imamo podjelu bankarskih poslova na:

a) kratkorone, b) srednjorone i c) dugorone bankarske poslove.

Ova podjela se bazira na rokovima vremenske dospjelosti (roka vraanja) izvora sredstava i plasmana. U praktino - operativnom znaenju srednjoroni poslovi nemaju znaaja. Podjela bankarskih poslova po kriteriju ronosti izvora sredstava (obaveza) i plasmana (potraivanja) je od velikog znaaja u voenju poslovne politike banke, a posebno njene politike likvidnosti zbog negativnih reperkusija ukoliko doe do vee rone neravnotee izmeu sredstava i plasmana, odnosno neusklaenosti vremenske dinamike priliva odliva novanih sredstava.

Kod klasifikacije i grupisanja bankarskih poslova najee se kombinuju kriterij bilansnog obiljeja i kriterij ronosti. Tako imamo:

pripravnikHighlight

11

1) kratkorone i dugorone pasivne poslove, 2) kratkorone i dugorone aktivne poslove, 3)kratkorone i dugorone neutralne poslove, 4) kontrolno - upravne poslove.

1) Ovi poslovi su poslovi mobilizacije novanih sredstava tj. Poslovi kojima banka formira svoj finansijski i kreditni potencijal. S obzirom da ih pribavlja od drugih vlasnika (subjekata),

sa aspekta bilansa ovi poslovi predstavljaju dug (obavezu) banke i nalaze se u njenoj pasivi.

U pasivne kratkorone poslove spadaju:

a) emisija novca (kreiranje depozitnog novca),

b) dranje depozita po vienju (kratkoronih depozita), c) uzimanje kratkoronih kredita od drugih banaka, i d) izdavanje kratkoronih vrijednosnih papira.

U pasivne dugorone poslove spada:

a) emisija vrijednosnih papira,

b) prikupljanje oroenih i ogranienih depozita, c) prikupljanje fondova i dugoronih sredstava, i d) pribavljanje dugoronih kredita u zemlji i inostranstvu.

2) U kratkorone aktivne poslove spadaju plasiranje svih oblika kratkoronih kredita (kredit po tekuem raunu, eskontni, akceptni, lombardni, rambursni, hipotekarni, avalni i ostali oblici kratkoronih kredita). U dugorone aktivne poslove spada odobravanje dugoronih kredita: investicioni, hipotekarni, graevinski i ostali dugoroni krediti.

3) Neutralni ili posredniki poslovi, kao najstariji bankarski poslovi, obuhvataju vrlo veliki broj poslova. U kratkorone neutralne poslove ubrajamo : a) posredovanje u domaem platnom prometu, b) uvanje nenovanih depozita, c) kupovina i prodaja vrijednosti (vrijednosnih papira, deviza, valuta itd.),

d) poslovi naplate,

e) otvaranje akreditiva i izdavanje kreditnih plasmana, itd.

U dugorone neutralne ili komisione poslove spadaju: a) obavljanje slube po dravnim zajmovima, b) obavljanje slube po nepovratnom finansiranju investicija, c) emisija plasmana i efekata (vrijednosnih papira), i

d) upravljanje imovinom komitenata.

Poslovi uvanja nenovanih depozita odnose se na vrijednosne papire (mjenice, obveznice i dr.) kao i na iznajmljivanje sefova za uvanje raznih dragocijenosti. Poslovi naplate odnose se na naplatu raznih potraivanja preduzea, koje obavlja banka, tj. koja se povjeravaju banci da ih banka naplauje.

Poslovi obavljanja slube po nepovratnom finansiranju investicija bili su karakteristini za bivu SFRJ u administrativnom periodu.

12

Vlastiti poslovi su razvijeni u zapadnim trinim ekonomijama i bankarskim sistemima. Teko ih je izdvojiti, jer su vezani za druge aktivne i pasivne poslove.

U vlastite kratkorone poslove spadaju: a) arbitraa, konverzija, swap (svop) i svi poslovi, b) berzanske pekulacije banaka (kupovina i prodaja raznih vrijednosnih papira), c) trgovanje i uee u poslovima (ortakluk), tj. ulaganje vlastitog kapitala u unosne poslove u cilju sticanja profita.

Ueem se nazivaju oni bankarski poslovi u kojima banke ulau izvjesnu sumu novca u kapital nekog poduzea, sa kamatom ili bez nje, ali s pravom uea u upravi i raspodjeli profita poduzea. Dosta slini ovim poslovima su partnerstva gdje banke postaju suvlasnici preduzea.

Vlastiti dugoroni poslovi banke su oni poslovi u kojima banka ulae svoj vlastiti kapital u sklopu kapitala drugih banaka i preduzea. Ovi poslovi ostvaruju se putem dranja akcija u svom potfoliju (portfelju) i ueem kreditima (preko tekueg rauna) u zajednikim trgovakim poslovima.

5) Kontrolno-upravni poslovi bili su prisutni u bankarskim sistemima istonoevropskih bivih socijalistikih zemalja, a odnose se na poslove dravnog blagajnika, kontrolu budeta itd.

13

BANKARSKI MENADMENT

POJAM I ELEMENTI BANKARSKOG MENADMENTA

Bankarski menadment je upravljanje komercijalnom bankom da bi se kao krajnji ciljevi ostvarilo slijedee:

(1) maksimalan profit banke,

(2) porast vrijednosti dionica a time i ukupnog dionikog kapitala banke, (3) i da bi se, na osnovu prednjeg, postigla to vea vrijednost same banke.

Osnovni elementi strukture bankarskog menadmenta su :

1) menadment likvidnosti, 2) menadment aktive, 3) menadment pasive, 4) menadment i aktive i pasive (simultano upravljanjei aktivom i pasivom tj. integralno upravljanje bilansom stanja banke,

5) menadment kapitala banke.

ema osnovne strukture bankarskog menadmenta je:

Upravljanje likvidnou banke ima znaaj u tome to nelikvidna banka nije u stanju da obavlja svoju primarnu funkciju, a to je njena kreditna aktivnost. Pored toga, nelikvidna

banka ne moe investirati u vrijednosne papire, to joj uz nemogunost plasmana kredita reducira kamatne i nekamatne prihode (dohodak), to u krajnjoj liniji utie na performanse profitabilnosti banke.

Kod menadmenta likvidnosti su bitna dva kljuna elementa: 1) procjena priliva i odliva sredstava (posebno depozita), u okviru ega je bitan cash menadment tj. upravljanje gotovinom, i 2) planiranje potrebnih rezervi likvidnosti (primarne i sekundarne rezerve likvidnosti).

pripravnikHighlight

pripravnikHighlight

pripravnikHighlight

14

U okviru upravljanja aktivom sutinsko mjesto pripada upravljanju kreditnim rizikom i upravljanja trinim rizikom, dok kod upravljanja obavezama banke imamo upravljanje trinim rizikom.

Sadraj menadmenta aktive bilansa stanja banke je upravljanje s dva bloka unutar aktive ili dva portfolia:

1) upravljanje portfoliom zajmova (kredita) banke, i

2) upravljanje portfoliom vrijednosnih papira.

Sutina i smisao upravljanja aktivom jeste iznalaenje optimalne strukture aktive (upotrebe izvora sredstava banke) ili optimalne alokacije aktive na zajmove, vrijednosne papire i ostale

bankarske plasmane. Na taj nain e se ostvariti maksimalni efekti na planu maksimiziranja neto-dohotka a time i profita banke (uz ostale zadovoljavajue upravljake parametre). U okviru upravljanja aktivom banke se danas slue modelom sekjuritizacije i prodaje dijelova aktive kako bi na taj nain minimizirale ili neutralisalr kreditne, trine i ostale rizike poslovanja.

Upravljanje pasivom banke je takoe znaajno jer pasiva (izvori sredstava banke) u sutini determinira aktivu banke (njenu ukupnu veliinu i njenu ronu strukturu). Bitni aspekti kod menadmenta pasive bilans stanja banke jesu iznalaenje optimalne rone strukture izvora sredstava, obim depozitnih izvora sredstava kao najekonominijih bankarskih resursa, kao i mogunost pribavljanja potrebnih izvora sredstava na finansijskom tritu, u emu prednost imaju vee banke.

Upravljanje aktivom i pasivom istovremeno je najnoviji (najsavremeniji) koncept ili pristup

bankarskog menadmenta kao model integralnog upravljanja bankom. Vee i dobro organizovane banke imaju poseban organizacioni dio za integralni menadment bilansom banke (Odbor za upravljanje aktivom i pasivom). Ovaj nain upravljanja u banci je posebno znaajan u kontekstu trinih rizika koji paralelno utiu i na pozije aktive i na pozicije pasive banke. U ostvarivanju to veeg profita (uz potivanje bazinih principa bankarskog poslovanja likvidnosti, sigurnosti i rentabilnosti) banka stalno mora vriti procjenjivanja i komparacije uticaja kretanja trinih kamatnih stopa na aktivu i pasivu.

Jedna od znaajnih metoda upravljanja trinim a posebno kamatnim rizikom su metode GAP menadmenta. Banka na bazi gapa ronosti i gapa duracije vri rearaniranje svog bilans stanja, izmeu ostalog na nain da usklauje rokove dospjea pojedinih pozicija aktive i obaveza u odnosu na kretanja trinih kamatnih stopa. Od ostalih metoda banka moe koristiti i scenario analize, kao i metodu simulacije.

Upravljanje aktivom i pasivom banke podrazumjeva stalno mjerenje izloenosti banke rizicima kako bi se kvantificirali gubici, naroito kreditni gubici (oekivani a posebno neoekivani gubici). Menadment kapitala banke ispoljava se kroz utvrivanje adekvatnosti kapitala banke, a posebno utvrivanje ekonomskog kapitala banke kojim se podravaju predvieni i mogui bankarski rizici. Upravljanje kapitalom banke podrazumjeva i emisiju novih dionica banke i prodaju postojeih. U zatiti (imunizaciji) kapitala banka moe efikasno koristiti gap duracije, postavljajui da je duracijski gap aktive jednak duracijskom gapu obaveza. Na taj nain e kapital banke biti zatien od djelovanja negativnih kretanja trinih kamatnih stopa.

pripravnikHighlight

pripravnikHighlight

pripravnikHighlight

pripravnikHighlight

pripravnikHighlight

15

Menadment profitabilnosti banke je sinteza ostalih segmenata bankarskog menadmenta.

Pored tradicionalnih mjera profitabilnosti banke kao to su ROE, ROI, ROA i slino, banka treba da koriste i moderne mjere koje su bazirane na korekciji tj.korigovanju sa rizikom, a to

su RAROC (rizikom prilagoeni prinos na kapital banke), EVA tj. SVA (dodata ekonomska vrijednost tj. dodana vrijednost dionikog kapitala - SVA).

Osnovni indikatori profitabilnosti banke su:

1) ROI (Return on Investment) tj. = prinos na investiciju (investiranje),

2) ROA (Return on Assct) tj. = prinos na aktivu banke,

3) ROE (Return on Equity) tj. = prinos na dioniki (vlasniki) kapital banke.

Izraunavaju se :

ROI = Neto dohodak / Operativni dohodak

ROA = Neto dohodak / Ukupna aktiva

ROE = Neto dohodak / Dioniki kapital

(Neto dohodak = dobit banke).

Izvjetaj o dohotku banke sadri:

1) kamatni dohodak,

2) kamatne trokove, 3) neto kamatni dohodak (razlika izmeu kamatnog dohotka i kamatnih trokova), 4) proviziju (naknade) za kreditne (oekivane) gubitke, 5) nekamatni dohodak,

6) nekamatne trokove, i 7) plaene poreze.

Polazi se od indikatora ROI, a onda se preko ROA izraunava indikator ROE. Navedeni tokovi formiranja profitabilnosti banke, iz tabele mogu se ovako reducirati:

ROA = ROI x AU

ROE = ROA x EM

gdje su AU = korisnost (koritenje) aktive (Asset Utilizati) koji pokazuje odnos izmeu operativnih prihoda i ukupne aktive, EM = dioniki multiplikator (levend dionikog kapitala banke). Ovaj multiplikator u naem primjeru je 12,5 i on je zapravo reciprona vrijednost regulatorne stope kapitala banke od 8%, tako da je EM = 1/0,08 = 12,5. EM = A/E. ( A =

ukupna aktiva, E = dioniki kpital (equity).(Leverid je tzv. Multiplikator kapitala banke i jednak je recipronoj vrijednosti stope kapitala).

pripravnikHighlight

16

UPRAVLJANJE BANKARSKIM RIZICIMA

U kontekstu izuavanja nae problematike, rizik se moe definirati ovako:

Vjerovatnoa da e aktuelni prinosi biti razliiti od naeg oekivanog prinosa.

Rizik je neizvjesnost u distribuciji moguih ishoda (rezultata). Sa aspekta kvantifikacije neizvjesnosti kod investiranja, rizik se moe definirati kao poznavanje nekog stanja u kojem se kao posljedica neke odluke moe pojaviti niz rezultata. Vjerovatnoa ostvarivanja svakog pojedinog rezultata poznata je donosiocu odluke. Rizik je kao ekonomski fenomen

karakterestika i imanencija kreditnih bankarskih odnosa. Kod banke je prisutan poslovni rizik

i on se najee definira kao vjerovatnoa da e budui prihodi biti ispod oekivanih prihoda. Mjeri se standardnom devijacijom ili koeficijentom varijacije oekivanih problema.

Metode za mjerenje rizika mogu se podijeliti na:

1)tradicionalne metode upravljanja rizikom, u koje spadaju:

a) GAP analiza

b) duration analiza

c) statistika analiza d) scenario analiza

2) moderne portfolio teorije

3) Value at Risk (VaR) - vrijednost pod rizikom.

Proces upravljanja rizikom sastoji se od slijedeih segmenata:

1) finansiranje rizika,

2) upravljanje njegovim finansiranjem, i

3) osiguranje protiv rizika.

Rapidne promjene na financijskim tritima, pojava inovacija i internacionalizacija financijskih tokova promijenili su banakarstvo do granice neprepoznavanja u protekloj

dekadi. Kasnih 1980-tih, mare ostvarivane tradicionalnim bankarstvom poele su opadati, dok su na drugoj strani zahtjevi za adekvatnou kapitala rasle. Banke su odgovorile na ovaj izazov tako to su se okrenule novim podrujima i izvorima zarade. Tradicionalna bankarska praksa - bazirana na uzimanju depozita i s druge strane plasmanu kredita je danas postala samo dio bankarskog poslovanja, i esto njegov najmanje profitabilan dio.

Korelacija izmeu razliitog rizika, kako na nivou pojedine banke tako i na nivou itavog bankarskog sektora, postala je znatno kompleksnija. Ovakav razvoj dogaaja poveao je potrebu za mjerenjem rizika, njegovim upravljanjem i kontrolom.

Strategija banke je da identificira, mjeri, kontrolie i aktivno upravlja svim rizicima kojima je banka izloena u svakodnevnom poslovanju. Osnovni cilj je limitiranje svih rizika na prihvatljivu razinu i zatita banke od nepredvienih gubitaka. Na taj nain se stvara okvir u kojem je uprava banke u mogunosti efikasno upravljati i kontrolisati rizik. Proces upravljanja rizicima banke shematski je:

pripravnikHighlight

pripravnikHighlight

17

Tradicionalno upravljanje rizikom banke izraava se: Oekivani gubitak = Izloenost riziku x Oekivane frekvencije x Teina gubitka

S obzirom na specifinosti poslovanja banke koje podrazumijevaju striktnu zakonsku regulativu, valutne i promjene kamatnih stopa na svjetskom tritu, neophodno je da banka uspostavi formalizovanu i institucionaliziranu kontrolu na podruju upravljanja rizikom. Aktivno upravljanje rizicima unutar banke podrazumijeva uspostavu sistematinog pristupa u identifikaciji, mjerenju i kontroli razliitih rizika kojima je banka izloena kako u svom sadanjem tako i buduem poslovanju. Generalno, cilj upravljanja rizikom je da zatiti banku od moguih negativnih posljedica izazvanih kako unutranjim tako i vanjskim negativnim faktorima koji potencijalno mogu onemoguiti banku u ostvarenju postavljenih ciljeva.

Gore navedene ciljeve je mogue ostvariti samo ako:

1) su novi rizici ili promjene u postojeim rizicima identifikovani i kontrolisani na vrijeme,postoji dobro razumijevanje i pregled rizika kojima je banka izloena, 2) je kontrolarizika efikasna,

3) su zaposlenici banke na svim nivoima i svim odjeljenjima svjesni rizika kojima je banka

izloena, 4) postoji formalizovana struktura iji je zadatak da identifikuje, procjenjuje i kontrolie rizike, koja jasno definie i alocira relevantne zadatke, obaveze i podruja odgovornosti i ovlatenja.

pripravnikHighlight

18

Najei formalizovani instrumenti koji se koriste za upravljanje rizikom u bankama su:

(1) Nadzorni odbor - Krajnja odgovornost za bankarske poslove,

(2) Menadment - Odgovornost za bankarske operacije i implementaciju politika upravljanja rizikom,

(3) ALCO komitet /odbor/,

(4) Interna revizija,

(5)Eksterna revizija.

(1) Nadzorni odbor je odgovoran depozitarima i dioniarima banke za ouvanje njihovih interesa kroz efikasno i transparentno upravljanje institucijom. Odbor je odgovoran za

uspostavljanje odgovarajuih strategija i prenoenje ovlasti za svakodnevno upravljanje na menadment. Da bi sve ovo ostvario odbor mora biti neovisan, struan i ukljuen u svakodnevne bankarske poslove.

(2) Uloga (posebno top menadmenta) je fundamentalna u bankama orijentiranim ka aktivnom upravljanju rizikom. Da bi ostvario ovu ulogu menadment mora da posjeduje neophodno iskustvo i kvalitet. Odgovornost menadementa prvenstveno se odnosi na: razvijanje i predlaganje stratekog plana upravljanja rizikom, implementacija plana nakon usvajanja od strane Nadzornog odbora, osiguravanje konrolnih mjera i izvjetavanja, razvijanje i implementacija sistema izvjetavanja o upravljanju rizikom, osiguranje trenutnog izvjetavanja o eventualnim neusaglaenostima sa politikama i procedurama.

(3) ALCO (Asset and Liability Commitee) je tijelo koje je u banci zadueno da prati i nadgleda prvenstveno rizik kamatne stope i devizni rizik kao i ostale financijske rizike.

(4) Interna revizija je unutar banke odgovorna za financijsku i operativnu reviziju. Za oba

podruja revizije interna revizija utvruje usaglaenost kako sa internim tako i sa eksternim regulacijama. Ovo ukljuuje pregled potivanja normi utvrnih internim politikama, procjenu ispravnosti mjerenja izloenosti riziku, normi utvrenih internim politikama, procjenu ispravnosti mjerenja izloenosti riziku, testiranje svih aspekata izloenosti riziku i procjenu efikasnosti kontrole rizika od strane menadmenta.

(5) Odgovornost eksterne revizije na podruju upravljanja rizikom u banci prevashodno lei u; pregledu potivanja politika i procedura od strane menadmenta, pregledu informacija dostavljenih Nadzornom odboru, dioniarima i regulatornim organima i izvjetavanju zainteresiranih vanjskih strana o pouzdanosti financijskih izvjetaja. Premda se na ovakav nain upravljanju rizikom posveuje znaajna panja ovako postavljen sistem upravljanja rizikom ima nedostatke koji se najee ogledaju u sljedeem:

1) Ne postoji sveobuhvatna slika izloenosti riziku kao ni adekvatno kvantificiranje izloenosti riziku; Banke obino nemaju jasan pregled profila rizika kojima su izloene u svakodnevnim operacijama. Ovakav pregled imao bi viestruko znaenje; Prvo, poveao bi povjerenje znaajnih stakeholdera u banku. Centralna Banka,dioniari, kreditori i korespodentne banke bi prepoznale banku kao instituciju koja na aktivan nain nadgleda rizike, to bi za rezultat imalo poveanje ugleda banke kao financijske institucije, drugo, pregled izloenosti riziku, a pogotovo procjena financijskih gubitaka koji su povezani s tim

pripravnikHighlight

19

rizicima, bi s jedne strane olakalo oblikovanje efikasne strukture finansiranja rizika i s druge strane omoguilo povoljniji pristup izvorima financijskih sredstava npr. osiguranja. 2) Postoje podruja poslovanja banke za koja rizici nisu eksplicitno odreeni, to ima za rezultat, nejasno difinisana podruja odgovornosti; Primjeri rizika koji se javljaju kao rezultat nedefinisanosti podruja odgovornosti su sljedei: a) potencijalni gubitak nastao kao rezultat neautorizovanog modificiranja podataka u sistemu banke; b) potencijalni gubitak

nastao kao rezultat neadekvatnih mjera sigurnosti u blagajni ili radnika mkoji su zadueni za transport novca. c) rizik koncetracije unutar kreditnog portfolia nastao kao posljedica

neobavjetenosti o povezanosti meu klijentima.

3) U podjedinim porujima poslovanja banke razumijevanje vanosti rizika nije adekvatno uzimajui u obzir veliinu i kompleksnost operacija; ak i ako postoji jasno alociranje odgovornosti, razumijevanje vanosti rizika na svim nivoima poslovanja je preduslov za uspjeno upravljanje rizikom u banci. Formalizovane procedure uspostavljene od npr. ALCO-a pokazuje se na odreenom stupnju razvoja banke kao nedovoljne uzimajui u obzir veliinu operacije i vei financijski rizik koji banka preuzima. Na operativnom nivou potrebno je preduzeti korake koji e rezultirati poveanjem razumijevanja znaaja rizika kao i usklaenou operacija sa internim regulacijama. Ovo ukljuuje mjere koje e osigurati da zaposleni u potpunosti razumiju i shvataju interne regulacije. 4) Premalo panje je

posveeno problemu novih ili izmijenjenih rizika koji su rezultat internih i eksternih promjena; Primjer za ovu tvrdnju je uvoenje novih produkta, otvaranje novih filijala ili implementacija promjena u softverskom sistemu banke. Banke kao institucije obino emaju procedure za identifikaciju novih rizika povezanih s gore pomenutim operacijama.Osim toga

eksterne promjene takoer znaajno mogu utjecati na promjenu profila rizika kojima je banka izloena.

20

VRSTE BANKARSKIH RIZIKA

Generalno bankarske rizike moemo dijeliti u etiri osnovne kategorije:

1) financijski, 2) operativni, 3) poslovni i 4) rizik dogaaja.

1) Financijski rizik sastoji od dvije kategorije; isti rizik - ukljuuje rizik likvidnosti, kreditni i rizik solventnosti - rezultiraju gubitkom ako se jima ne upravlja na

adekvatan nain. pekulativni rizici, druga kategorija financijskih rizika, bazirani su na financijskoj arbitrai i mogu rezultirati profitom ako je arbitraa ispravna, ili gubitkom ako je neispravna. Osnovne vrste pekulativnog rizika su rizik kamatne stope i valutni rizik.

2) Operativni rizik odnosi se na ukupnu strategiju banke; organizaciju, funkcionisanje internih sistema, usklaenost poslovanja sa procedurama i mjere protiv prevare.

3) Poslovni rizik povezan je s okruenjem banke, ukljuujui makroekonomsko, politiko, pravo i zakonodavno.

4) Rizik dogaaja ukljuuje sve egzogene rizike, koji u sluaju da se materijalizuju mogu ugroziti financijsku situaciju u banci. Najznaajniji predstavnici ove kategorije rizika su politiki i rizik krize bankarskog sektora u cjelini.

pripravnikHighlight

21

Ukupnost rizika banke (portfolio rizik) moe se prikazati na slijedei nain:

ISPITNA PITANJA ZA OVAJ DIO GRADIVA:

1. Definiite banku i opiite njeno poslovanje. 2. Jednostrani model banke, grafik 1.1. ( prikazati grafik, objasniti grafik i objasniti

aktivnu i pasivnu kamatnu stopu).

3. Napisati podjelu banaka po modelu njihovog organizacionog oblikovanja, i objasniti dvije vrste banaka.

4. Podjela bankarskih poslova po bilansno- analitikom aspektu. 5. Bankarski menadment. 6. Osnovni indikatori profitabilnosti banke. ( formule) 7. Nabrojte metode za mjerenje rizika, i objasnite jednu. 8. Nabrojte formalizovane instrumente koji se koriste za upravljanje rizikom

u bankama, i objasnite jedan.

9. Nabrojte etiri osnovne kategorije bankarskih rizika i objasnite jedan.

pripravnikHighlight