3. izvešaj o tokovima gotovine 2016 (.pdf)
TRANSCRIPT
Ekonomski fakultet Univerzitet u Kragujevcu
1
ANALIZA IZVEŠTAJA O TOKOVIMA FINANSIJSKIH SREDSTAVA
Prof. dr Predrag Stančić
1. Suština i informaciona osnova izveštaja o tokovima finansijskih
sredstava
Aktivnost preduzeća se može zamisliti kao neprestani tok sredstava na relaciji gotovina -
gotovina. Proces aktivnosti započinje izdavanjem gotovine i njenim pretvaranjem u
nenovčana sredstva (faktore proizvodnje), koja se na kraju procesa prodajom proizvoda ili
usluga konvertuju u novu gotovinu. U tom kontekstu nenovčana sredstva (stalna imovina,
zalihe, potraživanja i sl.) mogu se smatrati samo neophodnim tranzitornim stanicama na putu
od izdavanja novca za pribavljanje materijalnih elemenata procesa aktivnosti do primanja
novca od realizacije učinaka (gotovih proizvoda) te aktivnosti.
Za upravljanje finansijama preduzeća, od velike važnosti je kontrola i upravljanje tokovima
gotovine sa ciljem da prilivi obezbede normalnu novčanu reprodukciju utrošenih poslovnih
sredstava i isplatu dospelih obaveza o rokovima dospeća. Permanentan uvid u tokove
gotovine omogućava iznalaženje alternativa za saniranje eventualnih deficita ili upotrebu
suficita gotovine za finansiranje rasta i razvoja preduzeća ili otplatu dugova. Bez obzira na
važnost kontrole i upravljanja tokovima gotovine, tradicionalni finansijski izveštaji (bilans
stanja i bilans uspeha), zbog obračunske osnove na kojoj se sastavljaju, ne pružaju relevantne
informacije za te aktivnosti.
Naime, bilans uspeha efekte aktivnosti obuhvata na obračunskoj osnovi i izražava ih kao
razliku prihoda i rashoda alociranih na odgovarajući obračunski period. Zbog manjeg ili
većeg nepodudaranja prihoda i priliva, odnosno rashoda i odliva novca za određeni period,
obično, rezultat (dobitak) iskazan u bilansu uspeha (relacija prihodi i rashodi) ne odgovara
rezultatu utvrđenom na gotovinskoj osnovi (relacija prilivi i odlivi gotovine). Zato, u praksi
nisu retke situacije da preduzeća, i pored visokog neto dobitka iskazanog u bilansu uspeha,
imaju smanjenje salda gotovine i probleme u održavanju tekuće likvidnosti. Činjenica je i da
mnoga značajna primanja i izdavanja novca tokom obračunskog perioda ne tangiraju bilans
uspeha (npr. krediti, prodaja stalne imovine).
Prema tome, za upravljanje tokovima gotovine neophodno je rezultat utvrđen na obračunskoj
osnovi (u bilansu uspeha) “podesiti” tako da aproksimira neto prilivu gotovine po osnovu
procesa aktivnosti (prodaje). Upravo su za te potrebe tokom XX veka razvijeni izveštaji o
tokovima sredstava, kao pokušaj da se premosti razlika između obračunskog i gotovinskog
rezultata aktivnosti. Za razliku od bilansa stanja i uspeha kao direktnog produkta zaključka
poslovnih knjiga za određeni period, izveštaj o tokovima sredstava se dobija rearanžiranjem
podataka sadržanih u finansijskim izveštajima. Cilj izveštaja o tokovima je da pruži dodatan
uvid u izvore i upotrebu sredstava tokom posmatranog perioda.
Logika izveštaja o tokovima polazi od činjenice da svaka upotreba sredstava (ulaganja) mora
imati odgovarajući izvor. Metodološki, izveštaj o tokovima finansijskih sredstava se dobija
analizom stanja pojedinačnih pozicija imovine, obaveza i kapitala u dve vremenske tačke.
Uobičajeno se to sprovodi poređenjem stanja u dva sukcesivna bilansa stanja (sa početka i
kraja određenog obračunskog perioda). Naime, statična slika imovine i obaveza preduzeća,
Ekonomski fakultet Univerzitet u Kragujevcu
2
koju pruža bilans stanja u određenom trenutku (01.01.) se pod uticajem niza poslovnih
operacija neprestano menja, a rezultat svih tih promena se objektivizira u bilansu stanja na
kraju posmatranog perioda (31.12.).
Poređenjem istovrsnih pozicija u dva sukcesivna bilansa stanja (sa kraja i početka
obračunskog perioda) može se utvrditi da je iznos pojedinih (ili svih) pozicija na kraju
perioda u odnosu na iste pozicije na početku perioda promenjen. Te razlike predstavljaju neto
efekat poslovnih transakcija koje su se u određenom periodu dogodile u preduzeću.
Izvlačenjem razlika po svim istovrsnim pozicijama, koje mogu značiti povećanje (+) ili
smanjenje (-) krajnjeg stanja konkretne pozicije u odnosu na početno stanje, i njihovim
pogodnim rearanžiranjem može se kreirati izveštaj o tokovima finansijskih sredstava. Taj
izveštaj omogućava analitičku rekonstrukciju pravaca i vrednosti tokova finansijskih
sredstava u posmatranom periodu (omeđenom sa dva sukcesivna bilansa stanja). U načelu,
tokovi mogu ići u dva pravca:
pribavljanja (izvora) finansijskih sredstava
korišćenja (upotrebe) finansijskih sredstava
Metodološki se postupak kreiranja izveštaja o tokovima finansijskih sredstava, u najopštijem
smislu, može predstaviti na sledeći način (Slika 1):
Bilans stanja
01.01.t.g
Bilans stanja
31.12. t.g.
Razlike istovrsnih
pozicija (+ ili –)
Izvori:
povećanja pozicija pasive
smanjenja pozicija aktive
Upotrebe:
povećanja pozicija aktive
smanjenja pozicija pasive
Izveštaj o tokovima finansijskih sredstava
(01.01. - 31.12. t.g.)
Za sastavljanje izveštaja o tokovima sredstava je neophodno, najpre, utvrditi razlike
istovrsnih bilansnih pozicija (povećanje ili smanjenje krajnjih stanja u odnosu na početna).
Utvrđene razlike se na izvore i upotrebu finansijskih sredstava klasifikuju na sledeći način:
sva smanjenja pozicija aktive i povećanja pozicija pasive se klasifikuju kao
pribavljanja (izvori) finansijskih sredstava a
sva povećanja pozicija aktive i sva smanjenja pozicija pasive se klasifikuju kao
korišćenje (upotreba) finansijskih sredstava.
Pojam finansijskih sredstava u literaturi, zakonodavstvu i svakodnevnici nije jasno određen.
Pod tim pojmom se podrazumevaju ukupna poslovna sredstva, obrtna sredstva, likvidna
sredstva, neto obrtna sredstva, gotovina itd. U skladu sa tim, izveštaj o tokovima finansijskih
sredstava nema opšteprihvaćenu i standardizovanu formu. Zato ćemo se ograničiti na dva
najčešće korišćena, i to:
izveštaj o tokovima ukupnih poslovnih sredstava i
izveštaj o tokovima gotovine.
Ekonomski fakultet Univerzitet u Kragujevcu
3
Radi ilustracije metodologije sačinjavanja izveštaja o tokovima finansijskih sredstava,
poslužićemo se bilansima stanja i uspeha datim u narednom primeru (Tabela 1 i 2).
Primer Akcionarsko društvo XYZ je u prethodnoj poslovnoj godini raspolagalo imovinom i izvorima koji su iskazani u
finansijskim izveštajima (bilansu stanja na kraju i početku poslovne godine):
Tabela 1. Bilans stanja (u 000 RSD)
Klasifikovanje
Aktiva 01.01. 31.12. Razlike Izvori Upotreba
Gotovina 300 478 178 178
Kratkoročne hartije od vrednosti 200 600 400 400
Potraživanja od kupaca 500 400 -100 100
Zalihe 900 600 -300 300
Obrtna imovina 1.900 2.078 178
Nekretnine, postrojenja i oprema 800 1.000 200
Nematerijalna ulaganja 200 200 0
Stalna imovina 1.000 1.200 200 200
Ukupna aktiva 2.900 3.278 378
Pasiva
Obaveze iz poslovanja (dobavljači) 700 600 -100 100
Ukalkulisane obaveze 200 100 -100 100
Kratkoročne finansijske obaveze 500 700 200 200
Kratkoročne obaveze 1.400 1.400 0
Dugoročni krediti 400 600 200 200
Ukupne obaveze 1.800 2.000 200
Obične akcije 300 300 0
Preferencijalne akcije 120 120 0
Kapitalni dobitak 180 180 0
Neraspoređeni dobitak 500 678 178 178
Kapital 1.100 1.278 178
Ukupna pasiva 2.900 3.278 378 1.078 1.078
U periodu od 01.01. do 31.12. prethodne godine, kompanija XYZ je ostvarila sledeći finansijski rezultat:
Tabela 2. Bilans uspeha (u 000 RSD)
Naziv pozicije Iznos
Neto prihod od prodaje 1.700
Cena koštanja prodatih proizvoda 1.000
Bruto dobitak 700
Amortizacija 100
Troškovi prodaje 80
Troškovi uprave 150
Poslovni dobitak 370
Kamata 70
Dobitak pre oporezivanja 300
Porez na dobitak (10%) 30
Neto dobitak 270
Dividende 92
Akumulirani dobitak 178
Dopunski podaci: Osnovni kapital preduzeća je pribavljen prodajom preferencijalnih akcija (1.000 kom.
nominalne vrednosti od 120,00 RSD) i običnih akcija (3.000 kom. nominalne vrednosti od 100,00 RSD), koje su
prodate uz premiju (ažio) iskazanu u poziciji Kapitalni dobitak. Odlukom o raspodeli, deo neto dobitka od
92.000 se isplaćuje u vidu preferencijalnih i običnih dividendi, a ostatak se reinvestira u proces aktivnosti.
Minimalno potrebni saldo gotovine iznosi 250.000 RSD.
Ekonomski fakultet Univerzitet u Kragujevcu
4
2. Izveštaj o tokovima ukupnih poslovnih sredstava
Na bazi sagledavanja razlika svih istovrsnih pozicija aktive i pasive u dva sukcesivna bilansa
stanja (Tabela 1, kolona Razlike) i klasifikovanja tih razlika (Tabela 1, kolone Izvori i
Upotreba), moguće je rekonstruisati pravac i kvantitet kretanja ukupnih poslovnih sredstava
u periodu omeđenom datim bilansima. Klasifikovanje razlika i sastavljanje izveštaja o
tokovima ukupnih poslovnih sredstava šematizovano je na Slici 2.
Računi aktive Računi kapitala i obaveza
Izveštaj o tokovima ukupnih poslovnih sredstava
Upotrebe(izdavanja)
Izvori(primanja)
Slika 2. Izveštaj o tokovima ukupnih poslovnih sredstava
Korišćenjem podataka o izvorima i upotrebama ukupnih poslovnih sredstava iz Tabele 1
(kolone Izvori i Upotreba), u skladu sa pravilima utvrđenim Slikom 2, sastavljen je Izveštaj o
tokovima ukupnih poslovnih sredstava (Tabela 3).
Tabela 3. Izveštaj o tokovima ukupnih poslovnih sredstava (u 000 din.) Izvori
Upotreba
↓ Potraživanja od kupaca 100 Gotovina 178
↓ Zaliha 300 Kratkoročne hartije od vrednosti 400
Kratkoročne finansijske obaveze 200 Stalna imovina - Sadašnja vrednost 200
Dugoročni dugovi 200 Obaveze iz poslovanja (dobavljači) 100
Neraspoređeni dobitak 178 Ukalkulisane obaveze 100
978
978
Ovako sastavljeni izveštaj se analizira u kontekstu horizontalnih pravila finansiranja,
odnosno ročne usklađenosti izvora i upotreba finansijskih sredstava. Očigledno je da su
raspoloživi dugoročni izvori od ukupno 378.000 din. (povećanje dugoročnog kredita –
200.000 i neraspoređeni dobitak – 178.000) bili dovoljni da pokriju dugoročne upotrebe od
200.000 din. (povećanje stalne imovine – sadašnja vrednost), kao i stalno potrebna obrtna
sredstva koja će nova stalna imovina neminovno zahtevati, a koja bi trebalo finansirati iz
dugoročnih izvora.
Kao osnovna slabost ovako sačinjenog izveštaja o tokovima ukupnih poslovnih sredstava
ističe se činjenica da izražava samo neto efekte poslovnih transakcija na bilansne pozicije,
odnosno da ne uspeva da iskaže sve raspoložive izvore i upotrebe u posmatranom periodu.
Naime, izvor po osnovu neraspoređenog dobitka (178.000) je realno veći (iskazani neto
dobitak u bilansu uspeha je iznosio 270.000 din.). Takođe, amortizacija kao tipičan
negotovinski rashod kroz ovakav izveštaj nije iskazana na strani izvora. Iz tih razloga se
ovakav izveštaj u praksi obično proširuje relevantnim podacima iz bilansa uspeha, odnosno
utvrđivanjem Sredstava pribavljenih aktivnošću kao izvora.
Ekonomski fakultet Univerzitet u Kragujevcu
5
Sredstva pribavljena aktivnošću predstavljaju zbir ukupnog neto dobitka i amortizacije iz
bilansa uspeha.
Ukupan neto dobitak iz bilansa uspeha, kao priliv kvalitetnih (trajnih) izvora
prikazuje se u Izveštaju kao priliv sredstava iz poslovanja (258.000), a njegov
raspodeljeni deo (dividende u iznosu od 92.000 din.) kao upotreba.
Amortizacija u računovodstvenom smislu predstavlja trošak jer rezultira iz potrebe da
se jednom učinjen izdatak za nabavku stalne imovine alocira na ukupni period njenog
korišćenja, kako bi se što tačnije utvrdio finansijski rezultat perioda. U finansijskom
smislu amortizacija ne podrazumeva periodično izdavanje novca (sredstva su
dobavljačima isplaćena u momentu nabavke) i ostaje na raspolaganju kao interno
kreirani izvor sredstava za alternativne upotrebe u preduzeću. To je najlakše uočiti u
situaciji kad je neto dobitak = 0, kada pozicija gotovina raste za iznos obračunatih
troškova amortizacije (konverzija stalne imovine u obrtnu). Računanje sa
amortizacijom kao izvorom sredstava podrazumeva, radi izbegavanja njenog
dvostrukog uzimanja u obračun tokova, da se na strani upotrebe sredstava iskaže
bruto promena na stalnoj imovini:
Tablea 4. Obračun bruto promene na stalnoj imovini (u 000 din.) Amortizacija 100
+ Stalna imovina – sadašnja vrednost na kraju perioda + 1200
– Stalna imovina – sadašnja vrednost na početku perioda - 1000
Bruto promena na Stalnoj imovini 300
Unošenjem ovih korekcija u Tabelu 3 dolazi se do izveštaja predstavljenog tabelom 5.
Tabela 5. Dopunjeni izveštaj o tokovima ukupnih poslovnih sredstava (u 000
din.) Izvori Iznos Upotreba Iznos
Sredstva pribavljena aktivnošću
Neto dobitak 270 Dividende 92
Amortizacija 100 Bruto promena Stalne imovine* 300
Potraživanja od kupaca 100 Gotovina 178
Zaliha 300 Kratkoročne hartije od vrednosti 400
Kratkoročne finansijske obaveze 200 Obaveze iz poslovanja (dobavljači) 100
Dugoročni krediti 200 Ukalkulisane obaveze 100
1.170
1.170
U kontekstu horizontalnih pravila finansiranja je očigledno da izvori iz aktivnosti (neto
dobitak i amortizacija) nisu bili dovoljni da pokriju bruto povećanje stalne imovine i isplatu
dividendi, što je bio razlog za povećanje dugoročnog zaduživanja.
3. Izveštaj o tokovima gotovine
3.1. Kategorizacija novčanih tokova preduzeća
Jedinstveni tok priliva i odliva gotovine u preduzeću se, za analitičke potrebe, u skladu sa
Međunarodnim računovodstvenim standardom 7 – Izveštaj o tokovima gotovine (Statement
of Cash Flows), diferencira sa aspekta porekla na:
novčane tokove iz poslovne aktivnosti,
novčane tokove iz investicione aktivnosti i
novčane tokove iz finansijske aktivnosti.
Ekonomski fakultet Univerzitet u Kragujevcu
6
Novčani tokovi iz poslovne aktivnosti (redovne i dopunske) preduzeća tangiraju prihode i
rashode (bilans uspeha) za određeni period, a razlika priliva i odliva gotovine iz poslovne
aktivnosti predstavlja neto gotovinski tok. Na tokove gotovine iz poslovne aktivnosti utiču i
tzv. bezgotovinski računi koji ne podrazumevaju efektivno kretanje gotovine, ali indirektno
povećavaju ili smanjuju prilive i odlive gotovine. Tipičan predstavnik tokova gotovine
nastalih po ovom osnovu su rashodi otpisivanja materijalne i nematerijalne stalne imovine
(amortizacija). Prilivi i odlivi gotovine iz poslovne aktivnosti bi se mogli šematizovati na
sledeći način:
Prilivi gotovine Odlivi gotovine
prilivi od avansa i prodaje proizvoda, robe i usluga,
prilivi po osnovu različitih prava (patenti, autorstvo
i sl.), provizija, naknada, premija, regresa,
subvencija,
prilivi po osnovu smanjenja zaliha,
prilivi po ugovorima iz poslovne i trgovinske
aktivnosti (kamate, rente i sl.),
prilivi po osnovu povećanja ostalih kratkoročnih
potraživanja (premije, dotacije, subvencije,
zaposleni i ostali poslovni prihodi)
Bezgotovinski računi
amortizacija materijalne i nematerijalne imovine,
amortizacija prirodnih resursa,
smanjenje (amortizacija) diskonta kod hartija od
vrednosti.1
odlivi po osnovu avansa i isplate dobavljača,
odlivi po osnovu povećanja zaliha,
isplate kamate tokom obračunskog perioda
isplate zarada, naknada i ostalih ličnih rashoda,
isplate poreza na dobit, javnih prihoda (akcize,
PDV, carine i ostale dažbine)
Bezgotovinski računi
Smanjenje (amortizacija) premija kod hartija od
vrednosti
Novčani tokovi iz investicione aktivnosti čine drugi segment izveštaja o tokovima gotovine.
Rezultat su promena vrednosti stalne imovine preduzeća tokom posmatranog perioda. U
bilansnom smislu, stalnu imovinu preduzeća mogu činiti nekretnine, postrojenja i oprema,
nematerijalna ulaganja, dugoročni finansijski plasmani i ostale pozicije, iz čega proizilazi da
se tokovi po svakoj od ovih pozicija mogu posebno obuhvatiti i odvojeno analizirati. Prilivi i
odlivi gotovine iz investicione aktivnosti mogli bi se šematizovati na sledeći način:2
Prilivi gotovine Odlivi gotovine
prilivi od prodaje stalne imovine,
prilivi (kapitalni dobitak) po osnovu prodaje
dugoročnih finansijskih plasmana3 (akcija ili
obveznica drugih preduzeća), osim prodaja za
poslovne ili trgovačke svrhe,
naplate kamate i dividende iz aktivnosti investiranja,
naplate po osnovu terminskih transakcija (opcije,
fjučersi, swap ugovori), osim kad se ugovori prave
za poslovne ili trgovačke svrhe ili se svrstavaju u
finansijske aktivnosti preduzeća
kupovina stalne imovine,
kupovina dugoročnih hartija od vrednosti ili
udela u drugim preduzećima, osim plaćanja za
instrumente koji se smatraju gotovinskim
ekvivalentima ili se drže za poslovne ili
trgovačke svrhe,
isplate po osnovu terminskih transakcija (opcije,
fjučersi, swap ugovori), osim kad se ugovori
prave za poslovne ili trgovačke svrhe ili se
svrstavaju u finansijske aktivnosti preduzeća.
1 Diskont ili premija na prodaji predstavljaju odstupanja tržišne cene određene hartije od vrednosti u odnosu na
njenu nominalnu vrednost. 2 Videti Mikerević dr D.: Izveštaj o novčanom toku (komentar), Finrar 11/2002, SRR Republike Srpske, str. 17-
37. 3 Finansijska ulaganja (plasmani), kao deo stalne (postrojenjske) imovine, izražavaju dugoročna novčana
ulaganja u tuđa preduzeća, bez namere ili mogućnosti da se na dan bilansa pretvore u likvidna sredstva. U
finansijska ulaganja uglavnom se svrstavaju učešća, hartije od vrednosti i dugoročni zajmovi. Cilj ovih ulaganja
nije pribavljanje određenih dugoročnih hartija od vrednosti radi njihove prodaje i zarade na razlici u ceni
(poslovne ili trgovačke svrhe) već je motivisano težnjom da se preko njih dugoročno učestvuje u dobitku tuđih
preduzeća. Opširnije videti Ranković dr J.: Teorija bilansa I, V prošireno i potpuno prerađeno izdanje,
Ekonomski fakultet Beograd, 1992., str. 350-353.
Ekonomski fakultet Univerzitet u Kragujevcu
7
Na bazi ove šeme jasno je da smanjenje bilo koje kategorije stalne imovine, nastalo po bilo
kom osnovu, predstavlja njenu konverziju u obrtnu imovinu, odnosno priliv gotovine u
gotovinski tok preduzeća. Nasuprot tome, povećanje bilo koje kategorije stalne imovine
pretpostavlja upotrebu gotovine, odnosno odliv iz novčanog toka po osnovu investicione
aktivnosti.
Novčani tokovi iz finansijske aktivnosti preduzeća čine poslednji segment izveštaja o
tokovima gotovine, koji obuhvata promene sopstvenog i pozajmljenog kapitala preduzeća i
isplate obaveze u vezi sa kapitalom (npr. glavnica duga, dividende). Pri tome, važi opšti stav
da svako povećanje trajnih izvora i pozajmljenog kapitala preduzeća predstavlja izvore, a
otplata tih kategorija izvora, uključujući otkup sopstvenih hartija od vrednosti i isplatu
dividendi upotrebu gotovine. U ovaj segment izveštaja o tokovima se integrišu i promene u
kratkoročnim kreditima, pod uslovom da nisu obuhvaćene kroz promene kratkoročnih
obaveza u prvom segmentu izveštaja. Karakteristični prilivi i odlivi gotovine iz finansijske
aktivnosti mogli bi se šematizovati na sledeći način:
Prilivi gotovine Odlivi gotovine
prilivi od povećanja sopstvenog kapitala preduzeća
po osnovu prodaje emitovanih sopstvenih akcija i
drugih trajnih uloga,
prilivi od novih zaduženja (obveznice, krediti)
(neto priliv),
prilivi od finansijskog lizinga.
otkup sopstvenih akcija ili udela,
novčane otplate glavnice duga (plaćanje kamate po
kreditima svrstava se u poslovnu aktivnost),
isplate vlasnicima trajnog kapitala preduzeća
(dividende),
isplate po osnovu obaveza za finansijski lizing.
U Izveštaju o tokovima gotovine sastavljenom prema Međunarodnom računovodstvenom
standardu 7, svaki od pomenutih tokova čini poseban segment. Svrha svakog segmenta je da
istakne prilive i odlive gotovine, odnosno neto novčani tok (cash flow) proistekao iz
konkretne aktivnosti. Konsolidovanjem podataka iz svakog segmenta dolazi se do neto
povećanja ili smanjenja gotovine preduzeća u posmatranom periodu, kao što je ilustrovano na
Slici 3.
Slika 3. Komponente novčanog toka
Cash flow iz poslovne(operativne) aktivnosti
Cash flow iz investicione aktivnosti
Cash flow iz finansijske aktivnosti
Neto povećanje (smanjenje) cash flow
+
+
=
Prilivi gotovine po osnovu redovne poslovne aktivnosti
Prodaja osnovnih sredstava i dezinvestiranje
dugoročnih ulaganja
Prodaja hartija od vrednosti radi pribavljanja kapitala ili
preuzimanje novih kredita
Kupovina osnovnih sredstava i dugoročna ulaganja
Odlivi gotovine po osnovu redovne poslovne aktivnosti
Opoziv ili otkup sopstvenih hartija od vrednosti i isplata
dividendi
Neto povećanje (smanjenje) gotovine za analizirani period dodaje se na stanje gotovine sa
početka perioda iz čega rezultira saldo gotovine na kraju perioda, koji je predmet finansijskog
upravljanja u smislu ulaganja viška gotovine iznad minimalno potrebnog salda ili pokrivanja
eventualnog deficita. To je razlog zbog koga se promene stanja gotovine i gotovinskih
ekvivalenata ne uključuje u novčane tokove po osnovu aktivnosti.
Ekonomski fakultet Univerzitet u Kragujevcu
8
3.2. Modaliteti izveštaja o tokovima gotovine
Za sastavljanje izveštaja o tokovima gotovine neophodnu informacionu osnovu čine:
sukcesivni bilansi stanja koji omeđavaju analizirani period (bilansi stanja na početku i
kraju analiziranog perioda),
bilans uspeha za analizirani period i
dopunski podaci (stanja pojedinih knjigovodstvenih računa za prilive i odlive koje
nije moguće identifikovati na bazi bilansa stanja i bilansa uspeha).
Na bazi informacija sadržanih u razlikama pozicija bilansa stanja na kraju u odnosu na
početak perioda moguće je identifikovati novčane tokove i kategorisati ih prema
aktivnostima iz kojih su proistekle na poslovne, investicione i finansijske.
U zavisnosti od načina iskazivanja tokova iz poslovne aktivnosti, u praksi egzistiraju dve
varijante (metode sastavljanja) izveštaja o tokovima gotovine, i to:
direktna i
indirektna metoda.
Direktna metoda polazi od celine poslovnih prihoda i rashoda iz bilansa uspeha, koje
postepenom korekcijom svodi na tok priliva i odliva gotovine iz poslovanja. Indirektna
metoda u iskazivanju tokova gotovine iz poslovne aktivnosti polazi od neto ili
neraspoređenog dobitka kome dodaje rashode iz bilansa uspeha koji nisu zahtevali odlive
gotovine (kao direktno povećanje gotovinskog toka). Operišući manje-više istim veličinama,
obe metode iskazivanja tokova gotovine iz poslovne aktivnosti rezultiraju istim iznosom neto
novčanog toka iz poslovne aktivnosti. Budući da direktna i indirektna metoda na isti način
iskazuju novčane tokove iz investicione i finansijske aktivnosti to ukupan neto novčani tok
preduzeća za određeni period mora biti identičan, nezavisno od varijante iskazivanja tokova
gotovine iz poslovne aktivnosti. Radi ilustracije metodologije sačinjavanja izveštaja o
tokovima gotovine poslužićemo se bilansima stanja i uspeha datim u Tabelama 1 i 2.
3.2.1. Izveštaj o tokovima gotovine prema direktnoj metodi
Direktna metoda izveštaja o tokovima gotovine, u segmentu tokova iz poslovne aktivnosti,
teži da iskaže glavne vrste bruto priliva i odliva gotovine iz poslovanja. Zasniva se na
prevođenju (korekciji) prihoda i rashoda (obračunskih tokova) iskazanih u bilansu uspeha na
prilive i odlive novca iz poslovne aktivnosti. Osnov za korekciju pojedinih bilansno iskazanih
prihoda i rashoda za određeni period čine promene na korespondentnim pozicijama obrtnih
sredstava i kratkoročnih obaveza. Razlike krajnjeg stanja u odnosu na stanje sa početka
analiziranog perioda, na odgovarajućim pozicijama obrtne imovine i kratkoročnih obaveza,
koriguju prihode i rashode perioda prema sledećoj šemi:
Promene tekuće aktive ili pasive
4 Uticaj na Gotovinu Način korekcije Prihoda (Rashoda)
5
obrtnih sredstava (sem gotovine6) oduzeti od prihoda ili dodati rashodima
obrtnih sredstava (sem gotovine) dodati prihodima ili oduzeti od rashoda
kratkoročnih obaveza dodati prihodima ili oduzeti od rashoda
kratkoročnih obaveza oduzeti od prihoda ili dodati rashodima
4 Razlike stanja pojedinačnih pozicija bilansa stanja sa kraja perioda u odnosu na početna stanja.
5 Ne radi se o an block korekciji već se konkretnom promenom određene pozicije obrtnih sredstava ili
kratkoročnih obaveza koriguje korespondentna pozicija prihoda ili rashoda. 6 Izuzimanje promena na poziciji gotovine je samo po sebi razumljivo jer izveštaj o tokovima gotovine treba da
pruži objašnjenje za razliku između početnog i krajnjeg salda gotovine. To je razlog što se promene stanja
gotovine ne uključuju u novčane tokove po osnovu aktivnosti.
Ekonomski fakultet Univerzitet u Kragujevcu
9
Tako se o obimu priliva po osnovu prodaje (naplaćenih prihoda od prodaje) može suditi na
bazi promena salda pozicije potraživanja od kupaca – ukoliko je saldo u analiziranom periodu
porastao jasno je da deo prihoda iskazanih u bilansu uspeha ostaje nenaplaćen i da se kao
potraživanje prenosi u naredni obračunski period. U slučaju da je saldo potraživanja od
kupaca u tom periodu smanjen onda su prilivi gotovine veći od prihoda iskazanog u bilansu
uspeha jer su naplaćena ranije formirana potraživanja od kupaca. Na isti način se može
razmišljati o vezi cene koštanja realizovanih proizvoda i kretanja salda pozicija dobavljači ili
zalihe. Ukoliko je saldo obaveza iz poslovanja (dobavljača) u analiziranom periodu porastao
jasno je da deo cene koštanja iskazane u bilansu uspeha ostaje neisplaćen i da se kao obaveza
prenosi u naredni obračunski period. U slučaju da je saldo dobavljača u tom periodu smanjen
onda su odlivi gotovine veći od cene koštanja iskazane u bilansu uspeha jer su isplaćena
ranije formirane obaveze iz poslovanja. Ukoliko saldo zaliha poraste to znači da je preduzeće
pribavilo i platilo više zaliha nego što je potrošilo, odnosno da su novčane isplate za
pribavljanje zaliha veće od troškova zaliha iskazanih u ceni koštanja. U slučaju da se saldo
zaliha u nekom periodu smanji onda su odlivi gotovine manji od cene koštanja iskazane u
bilansu uspeha jer su isplate u vezi sa pribavljanjem zaliha manje od troškova zaliha
sadržanih u ceni koštanja, odnosno preduzeće je potrošilo sve zalihe pribavljene u tekućem
periodu, kao i deo zaliha pribavljenih u prethodnom periodu.
Uzimajući u obzir utvrđene razlike istovrsnih pozicija obrtne imovine i kratkoročnih obaveza
u prethodno prezentiranim sukcesivnim bilansima stanja preduzeća XYZ, korekcija prihoda i
rashoda (obračunskih tokova) iskazanih u bilansu uspeha za isti period na prilive i odlive
novca iz poslovne aktivnosti saglasno prethodnoj šemi prezentirana je u Tabeli 6.
Tabela 6. Novčani tokovi iz poslovne aktivnosti – direktna metoda (u 000 din.) Korekcija Novčani
Iznos + − Tok
Neto prihod od prodaje 1.700 100 1.800
Cena koštanja prodatih proizvoda 1.000 200 300 900
Bruto dobitak 700 900
Amortizacija 100 100 0
Troškovi prodaje 80 80
Troškovi uprave 150 150
Poslovni dobitak 370 670
Kamata 70 70
Dobitak pre oporezivanja 300 600
Porez na dobitak (10%) 30 30
Neto dobitak 270 570
Dividende 92 92
Neraspoređeni dobitak 178 178
Prezentirana Tabela 6 zahteva nekoliko objašnjenja za izvršene korekcije prihoda i rashoda.
Bilansno iskazani neto prihodi od prodaje uvećani su za smanjenje pozicije
potraživanja od kupaca u iznosu od 100.000 din. (prilivi po osnovu naplate prenetih
potraživanja iz prethodnog perioda). Proizlazi da bilansno iskazanim prihodima od
prodaje od 1.700.000 din. odgovaraju prilivi gotovine od 1.800.000 din.;
Rashodi po osnovu direktne cene koštanja prodaje zahtevali su manje odlive gotovine
od bilansno iskazanog iznosa za visinu smanjenja pozicije Zalihe (300.000 din.).
Istovremeno, iskazane rashode treba uvećati za iznos od 200.000 din., koji uključuje
smanjenje obaveza prema dobavljačima (100.000 din.) i ukalkulisanih obaveza
(100.000 din.). Direktnim izdacima po osnovu cene koštanja, u ukupnom iznosu od
900.000 din., treba dodati i odlive gotovine po osnovu troškova prodaje i uprave u
ukupnom iznosu od 230.000 din (150.000 + 80.000), pošto su isplaćeni u celosti (u
Ekonomski fakultet Univerzitet u Kragujevcu
10
protivnom bi se pojavili kao obaveze u bilansu stanja na kraju perioda). Proizlazi da
ukupne isplate po osnovu cene koštanja realizovanih proizvoda i troškova perioda
iznose 1.130.000 din.;
Rashodi amortizacije iskazani u bilansu uspeha u visini od 100.000 din., shodno
prethodnim objašnjenjima, ne zahtevaju odlive gotovine tako da ne utiču na novčani
tok;
Rashodi kamate i poreza zahtevali su odlive u istom iznosu pošto su isplaćeni u
celosti (u protivnom bi se u bilansu stanja na kraju perioda pojavile obaveze za
kamate i obaveze za poreze), pa se moraju odbiti od neto priliva iz poslovanja.
Proizlazi da, posle izvršenih korekcija prihoda i rashoda, neto priliv gotovine iz poslovanja
iznosi 570.000 din. i znatno prevazilazi iskazani neto dobitak od 270.000 din. Radi
kompletiranja izveštaja o tokovima gotovine, ovaj neto priliv gotovine iz poslovanja potrebno
je dopuniti prilivima i odlivima koji ne tangiraju direktno prihode i rashode iz bilansa uspeha.
Ti prilivi i odlivi gotovine dolaze po osnovu investicionih i finansijskih aktivnosti preduzeća
i reprezentuju povremene i eksterne tokove gotovine.
Novčani tokovi iz investicione aktivnosti obuhvataju odliv gotovine radi pribavljanja nove
stalne imovine u visini od 300.000 din. (promena stalne imovine iskazane po nabavnoj
vrednosti) i kratkoročnih hartija od vrednosti u visini od 400.000 dinara. Proizlazi da neto
odliv gotovine iz investicione aktivnosti iznosi 700.000 dinara. Novčane tokove iz finansijske
aktivnosti reprezentuju prilivi po osnovu povećanja kratkoročnih i dugoročnih zaduženja
(200.000 + 200.000) umanjena za deo neto dobitka od 92.000 din. namenjen za isplatu
dividendi. Rezultat je pozitivan neto novčani tok iz finansijske aktivnosti od 308.000 din.
Izveštaj o tokovima gotovine7 prema direktnom metodu, na bazi podataka iz finansijskih
izveštaja preduzeća XYZ, prikazan je u Tabeli 7.
Tabela 7. Izveštaj o tokovima gotovine – direktna metoda (000 din.)
Novčani tokovi iz poslovne aktivnosti Pomoćna kolona Glavna kolona
Naplata potraživanja od kupaca 1.800
Isplate po osnovu cene koštanja i troškova perioda -1.130
Isplata kamate -70
Isplata poreza -30
I Neto novčani tok iz poslovne aktivnosti 570
Novčani tokovi iz investicione aktivnosti
Povećanje kratkoročnih hartija od vrednosti -400
Povećanje stalne imovine - nabavna vrednost -300
II Neto novčani tok iz investicione aktivnosti -700
Novčani tokovi iz finansijske aktivnosti
Povećanje kratkoročnih kredita 200
Povećanje dugoročnih kredita 200
Isplata dividendi -92
III Neto novčani tok iz finansijske aktivnosti 308
Neto povećanje gotovine (I+II+III) 178
Gotovina na početku perioda 300
Gotovina na kraju perioda 478
Izveštaj pokazuje da neto povećanje gotovine u analiziranom periodu iznosi 178.000
(570.000 – 700.000 + 320.000) i odgovara razlici ove pozicije sa početka i kraja perioda.
7
Mada je u svetu uobičajeno da se, bez obzira na metod sačinjavanja, izveštaj o tokovima gotovine prezentira u
formi standardizovane liste (štafelna forma) to ne znači da on ne može biti predstavljen u formi konta. Forma
izveštaja nigde nije zvanično definisana tako da ni davanje prioriteta jednom ili drugom obliku prikazivanja
nema posebno utemeljenje, već ono pre zavisi od potreba i afiniteta samog analitičara.
Ekonomski fakultet Univerzitet u Kragujevcu
11
3.2.2. Izveštaj o tokovima gotovine prema indirektnoj metodi
Varijanta izveštaja o tokovima gotovine prema indirektnoj metodi podrazumeva istu
informacionu osnovu, a od direktne metode se razlikuje samo po načinu iskazivanja novčanih
tokova iz poslovne aktivnosti. Umesto postepenog prevođenja prihoda i rashoda na prilive i
odlive, pri utvrđivanju novčanog toka iz poslovne aktivnosti, indirektna metoda uobičajeno
polazi od neto (ili neraspoređenog dobitka) kome se dodaju rashodi iz bilansa uspeha koji
nisu zahtevali izdavanje gotovine, pošto oni predstavljaju direktno povećanje gotovinskog
toka. Kao što je prethodno pomenuto, tipičan rashod iz te kategorije predstavlja amortizacija,
nastala kao rezultat konverzije stalne u obrtnu imovinu (gotovinu).
Zbir neto dobitka i amortizacije, u narednom koraku, treba korigovati za promene na obrtnoj
imovini i kratkoročnim obavezama, koje neposredno korespondiraju sa prihodima i
rashodima iz bilansa uspeha. Ta korekcija se vrši prema sledećoj šemi:
Promene tekuće aktive ili pasive Uticaj na Gotovinu Način korekcije Neto dobitka
obrtnih sredstava (sem gotovine) oduzeti od Neto dobitka
obrtnih sredstava (sem gotovine) dodati Neto dobitku
kratkoročnih obaveza dodati Neto dobitku
kratkoročnih obaveza oduzeti od Neto dobitka
Iz prezentirane šeme je jasno da sva povećanja obrtne imovine na kraju perioda u odnosu na
početak (npr. porast zaliha) i sva smanjenja kratkoročnih obaveza (npr. isplata dobavljača)
znače odliv gotovine i indirektno smanjuju neto gotovinski tok preduzeća. Suprotno, sva
povećanja kratkoročnih obaveza i smanjenja obrtne imovine znače prilive gotovine i
indirektno povećanje neto gotovinskog toka preduzeća. Čitav postupak utvrđivanja neto
novčanog toka iz poslovne aktivnosti je šematizovan na Slici 4.
Slika 4. Postupak utvrđivanja neto cash flow iz poslovne aktivnosti
Cash flow iz poslovne(operativne) aktivnosti
Netodobitak
Amortizacija
Smanjenja obrtne imovine
Smanjanja kratkoročnih obaveza
Povećanja kratkoročnih obaveza
Povećanja obrtne imovine
+
+
-
=
Ovako utvrđeni tok gotovine iz poslovne aktivnosti dopunjava se u narednom koraku,
promenama koje ne tangiraju bilans uspeha ali izazivaju efektivne tokove gotovine. Radi se o
promenama na imovini i obavezama preduzeća koje proizilaze iz investicione i finansijske
aktivnosti. Kao što je već istaknuto, obuhvatanje novčanih tokova iz investicione i finansijske
aktivnosti je istovetno kod obe metode. Radi ilustracije postupka sačinjavanja izveštaja o
tokovima gotovine prema indirektnoj metodi poslužićemo se podacima prezentiranim u
Ekonomski fakultet Univerzitet u Kragujevcu
12
sukcesivnim bilansima stanja preduzeća XYZ iz Tabele 1. Izveštaj o tokovima gotovine
prema indirektnoj metodi na bazi tih podataka prikazan je u Tabeli 8.
Tabela 8. Izveštaj o tokovima gotovine – indirektna metoda (u 000 din.)
Novčani tokovi iz poslovne aktivnosti Pomoćna kolona Glavna kolona
Neto priliv iz poslovanja
Neto dobitak 270
Troškovi amortizacije 100
A. Ukupno 370
Promene na obrtnoj imovini i kratkoročnim obavezama
Smanjenje potraživanja od kupaca 100
Smanjenje zaliha 300
Smanjenje obaveza iz poslovanja (dobavljača) -100
Smanjenje ukalkulisanih obaveza -100
B. Ukupno 200
I Neto novčani tok iz poslovne aktivnosti (A+B) 570
Novčani tokovi iz investicione aktivnosti
Povećanje kratkoročnih hartija od vrednosti -400
Povećanje stalne imovine - nabavna vrednost -300
II Neto novčani tok iz investicione aktivnosti -700
Novčani tokovi iz finansijske aktivnosti
Povećanje kratkoročnih kredita 200
Povećanje dugoročnih kredita 200
Isplata dividendi -92
III Neto novčani tok iz finansijske aktivnosti 308
Neto povećanje gotovine (I+II+III) 178
Gotovina na početku perioda 300
Gotovina na kraju perioda 478
Izveštaj pokazuje da neto povećanje gotovine u analiziranom periodu iznosi 178.000 din.
(558.000 – 700.000 +320.000) i odgovara razlici ove pozicije sa početka i kraja perioda.
3.2.3. Analitička interpretacija izveštaja o tokovima gotovine
Kao što je već istaknuto, izveštaji o tokovima gotovine predstavljaju pokušaj da se kroz
rekonstrukciju poslovnih transakcija koje su se desile u analiziranom periodu omogući uvid u
sposobnost preduzeća da produkuje gotovinu. Analitička interpretacija podataka sadržanih u
izveštaju o tokovima gotovine (nezavisno od metoda sastavljanja) počinje sagledavanjem 1)
globalne usklađenosti priliva i odliva gotovine, preko 2) identifikovanja suficita ili deficita po
pojedinim segmentima (aktivnostima) do 3) analize vrednosno-ročne usklađenosti tokova
gotovine.
Aplicirajući ovakav pristup na primer preduzeća XYZ, jasno se uočava da preduzeće u
analiziranom periodu ukupnim prilivima pokriva ukupne odlive gotovine i da u najvažnijem
segmentu – poslovnoj aktivnosti – ostvaruje značajan neto novčani priliv. Taj neto novčani
priliv je omogućio saniranje neto novčanog odliva u investicionoj aktivnosti preduzeća.
Povećanje kratkoročne i dugoročne zaduženosti (200.000 + 200.000) je omogućilo pozitivan
gotovinski tok iz finansijske aktivnosti i, finansijski posmatrano, stvorilo osnovu za
popravljanje pozicije preduzeća korišćenjem pozitivnih efekta zaduženosti. Uvid u stanje
likvidnosti može se proceniti na bazi kretanja osnovnih pokazatelja likvidnosti (Tabela 9).
Ekonomski fakultet Univerzitet u Kragujevcu
13
01.01. 31.12.
Opšti racio likvidnosti (ORL= Obrtrna imovina
/Kratkoročne obaveze ) 1,357 1,484
Rigorozni racio likvidnosti (RRL= Likvidna sredstva
/Kratkoročne obaveze) 0,714 1,056
Neto obrtna sredstva (NOS = obrtna imovina – kratkoročne obaveze) 500 678
Očigledno je da stanje likvidnosti preduzeća sa početka perioda nije bilo zadovoljavajuće bez
obzira na nešto veći nivo gotovine u odnosu na minimalno potrebni (suficit gotovine od
50.000 din., kao razlika gotovine na početku analiziranog perioda od 300.000 din. i
minimalno potrebnog salda gotovine od 250.000 din.) i pozitivna neto obrtna sredstva, s
obzirom na to da su veći deo obrtne imovine činile zalihe (900.000 din.) i potraživanja od
kupaca (500.000 din.). Stanje se na kraju perioda popravilo jer su kratkoročne obaveze u
celini pokrivene likvidnom imovinom preduzeća (RRL = 1,056).
Sa aspekta vrednosno-ročne usklađenosti tokova gotovine, odnosno pravila finansiranja
poslovnih ulaganja, očigledno je da su ostvareni neto novčani tok iz poslovne aktivnosti
(558.000 din.) i nova dugoročna zaduženja (200.000 din.) bili dovoljni da pokriju ulaganja u
stalnu imovinu (700.000 din.), a omogućili su i da se iz dugoročnih izvora delimično
finansira povećanje potrebnih obrtnih sredstava (178.000 din.), što koincidira sa rastom neto
obrtnih sredstava na kraju u odnosu na početak perioda. Sve to potvrđuje da preduzeće
striktno uvažava horizontalna pravila finansiranja usklađujući ročnost izvora sa ročnošću
njihove upotrebe, iz čega se nameće zaključak o zdravoj i stabilnoj finansijskoj situaciji.
Takva situacija, u kombinaciji sa relativno visokom zarađivačkom moći preduzeća (Stopa
prinosa na ukupna poslovna sredstva = 11,29% i Stopa prinosa na ukupna sopstvena
sredstva = 18,46%) pruža relativno sigurne garancije da će se pozitivne tendencije na planu
stvaranja gotovine nastaviti u budućnosti.
Visoka rentabilnost poslovne aktivnosti daje šansu za njeno proširenje, što je istovremeno
najrazumniji ventil za plasman relativno visokog salda gotovine na kraju perioda (skoro
duplo veći od minimalno potrebnog – suficit gotovine od 228.000 din., kao razlika gotovine
na kraju analiziranog perioda od 478.000 din. i minimalno potrebnog salda gotovine od
250.000 din.). Ove naznake nedvosmisleno ukazuju na to da izveštaji o tokovima gotovine
nisu važni samo za tekuće upravljanje finansijama preduzeća već i za planiranje i kontrolu
budućih aktivnosti. Krug korisnika izveštaja o tokovima gotovine je relativno širok. Pored
menadžmenta preduzeća, za izveštaj su direktno zainteresovani postojeći i potencijalni
akcionari, poverioci i investitori, zatim različiti eksterni analitičari itd. Mada svaka od
pomenutih grupa pažnju usmerava na pojedine, za njih značajne, aspekte izveštaja, sve one
teže da kroz izveštaj procene šanse za opstanak i razvoj preduzeća.