— 335 —

Bjelogorica Gorskoga kotara

Godine 1891. napisao sam u „Šumarskom listu" razpravu"P o g l e d u f l o r u h r v a t s k o g a P r i m o r j a , s o s o b i t i mo b z i r o m n a š u m s k o d r v e ć e i g r m l j e ", a sad ću opisat ibjelogoricu Gorskoga kotara. Na ovo me ponukalo dvoje;prvo, š to je o šumskoj flori toga kraja dosele pisano veomamalo, a drugo, što je ta flora veoma zanimiva, dapačenajzanimivija posl ije flore hrvatskoga Primorja.

Gorski kotar sastavni je dio jugo-zapadne i li l iburničkevisočine, sterući se od Velike Kapele do istarsko-kranjskemedje, te od Čabranke i Kupe do Primorskih planina. Visokaravnica i li vis-poljana na iz točnoj se i zapaduoj straniuzvisuje, a u sredini snizuje i tu se medju bregovima ivrhovima steru polja i ponikve. Na zapadnom krilu vis-pol jane uzdižu se i najviši briegovi Gorskoga kotara, kaoVeliki Risnjak (1528 m.), Veliki Snježnik (1506 m.), Medvrh(427 m.), Guslice (1344 m.), Kobilja glava (1315 m.) i visoki,te šumom klekovine (kosodrvine) okrunjeni Jelenac.

Prama sjeveru ne spušta se visoka ravnina lagano, većobronci bregova padaju strmo, što se naročito opaža u dolini ,koju protiče rieka Kupa. Te su strmine zarasle šumom bjelo-gorice, dočim je prama tjemenicama obično zahvatilacrnogorica. Južni su obronci položit ij i , zarasli slabom šumomili pusti i gol i i li lazima i košenicama pokriveni.

Gorske kose manjkaju u Gorskom kotaru, već se tuiztakoše sklopovi i hrpe. Ne manjkaju doline i prodoli , dolci ,ponikve i snježnice. Potoci i potočići su mnogobrojni, vlagaje velika, crnica debela, šume bujne, a bujna i njihova flora.

Iztaknuti nam je, da se na vis-poljani razvilo više for-macija, a medju ovima i ugljevna (kameni ugalj, raznobojnibrusil j , pjeskar, konglomerat i vapnenac). Dolnju trijadu sas-tavljaju pjeskari , vapnenci i dolomiti , a najmoćnije se razviood pjeskara crveni werfenski škril jevac, koji ulazi u Gorskikotar od Ogulina na Komorske Moravice, Skrad, Delnice,

— 336 —

Fužinu, Lokve, Mrzlu vodicu i Crni lug, a pojavlja se i nanekim drugim mjest ima.

Veoma je znamenito, da šumsko tlo sastavlja i jedna vrstaprolomnog il i eruptivnog kamena, a bit će to valjdaporphyrički diori t. Pojavlja se na Kobiljaku kod Liča te sepruža pod vrhovima crnogorice sa zapadne strane Ličkogapolja prema Velikom Tuhobiću, a odavlje do Lepenica.

Zastupnici f lore Gorskoga kotara spadaju na pontsku, bal-t ičku i alpinsku cvjetanu, a ima i takovih, iz mediteranske i lisredozemne.

Glavni je zastupnik l istnatog drveća u Gorskom kotarub u k v a (Fagus silvatica) i bukove su šume tu i tamoprekrasne, pokrivajući obronke bregova il i sizući i pod samutjemenicu. Briegovi oko Skrada zarasli su bukvom, pa takokod Delnica Veliki Drgomalj , kojemu je podnožje zarubljenoviencem crnogorice. Bukva uspieva na Javorju, VelikojViševici i Tuhobiću kod Fužine, Ima je oko Lokava, Mrzlevodice i po mnogim bregovima kotara Čabarskoga. Ne manjkana Risnjaku, Snježnjaku, odkud prelazi kao šuma na susjednealpinske bregove. Briegovi doline r ieke Kupe zarasli sutakodjer bukovom šumom.

Bukva izbjegava vrući jug i daleki sjever i t iče samonekoje najjužnije djelove Norvežke, odkuda prelazi prekoKönigsberga do Kavkaza. Ona ne voli kontinantalnu klimu, neide u pustu Rusiju ili kao lipa i hrast, do Filandi je i Norvežke.

U Gorskom kotaru zaprema bukva takodjer ravna polja idolove, a vidimo je obično kao šumu, u šumi crnogorice. Togledamo i na Risnjaku, te Snežnj iku, gdje se ona od svegadrveća uzdiže najviše. Podnožne su šume n. pr. na Jelencuobrasle šumom crnogorice, sredina obronaka bukvom, a samatjemenica briega šumom borića i li klekovine (Krummholz).

Bukova šuma na visokim je bregovima Gorskoga kotaraveoma značajna, š to putniku pada u oči u onaj mah, kad jestupio u pojas klekovine i li borića, do kuda se uzpinje i bukva.

Deblo je u takovih bukava kadkada samo metar i povisoko, imajući u premjeru 2—3 dm. Ima debala, koja su

— 337 —

posve povaljena, čime bukva prima oblik klekovine. Iz takapovaljena, debla izbijaju svrži i li bolje rekuć stabla razne deb-ljine puna kvrga, obrasla debelom mahovinom il i l išajima.Grane su kratke, debele, izprevijane, grančice tvrde poputkosti, slabo gibke, lišće tvrdo, manje od tipične forme imalone kožnato. Ima bukava, koj ima su debla u dnuizpremotana, a ima i takovih, kojima se grane u visiniizpremataju. 1

Na Malom Risnjaku, i u šumi, gdje se već najavlja borić,našao sam bukvu kojoj izbija iz korjena 18 debala (!), jedno 5m. visoko, dočim sam na vrhu Grebenu vidio bukve, kojebijahu udivljenja vriedne i valjda su još jedini svjedoci nekoćdivotnik bukovih šuma Gorskoga kotara, ali nisam nigdjevidio onakovih bukava, kakove Niemci zovu „W e t t r b u c h e ".

Od grmlja, koje je utrešeno u bukovu šumu, spominjemp l a n i n s k i z o v (Sambucus racemosa), i vrst kupine R u b u sh i r t u s , koja t lo šume kadkad tako izpreplete, da se težkoprolazi. Veoma uzbuja b o r o v n i c a (Vaccinium Myrtil lus), ana nekojim je mjest ima R o s a a l p i n a tako brojna, kao da bi jesadio. Značajne su biline O m p h a l o d e s v e r n a , S a n i c u l ae u r o p a e a , D e n t a r i a e n n e a p h y l l a i D . b u l i b i f e r a , a odpapradi O n o c l e a (Strutiopteris) germanica na metar dugim iuzdignutim hvojama. 2

H r a s t je na vis-pol jani Gorskoga kotara veoma riedak iznadem kod Liča samo za jedno jedino stablo na koje sel jaciputnika upozoruju. Kod Plešaca dva su hrasta, a jedan opetkao velika, riedkost kraj puta izmedju Plešaca i Čabra, nu ovoje već u dolini. Hrastove šume počimaju tek dalje Brodaprama Završju i Podst jenama, gdje ima i cera.————1 Takovu šumu našao sam god . 1892 . i n a Veleb i tu , na Malo j V iso čic i , t e je itu pr ed teča a lp inskoga grml ja , d rveća, n e man jka u drugim alp in skimzeml jama. Chr is t ju spominj e za Švicarsku (Das P flanzenl eben d . Schweiz . )2 Kao š to je po zna to go j imo od bukve u vr tov ima r azne o d l ike kao F .pyramidal i s f . pen dula (Hängebuche) , F . hete rophyl la (Geschl i t zb lä t t r i geB.) , F . purpurea (Blu tbuche) i t . d . nu ima i d iv l ja od l ika lac in i a ta i l iquerco ides , ko jo j l i šće na l iku je h ras tu , a vid io je Goethe u j ednoj šumi kodWeimara, (d r Kar l Koch: Den dro logie . Er langen 18 73 I I . Th . , p . 18 . )

— 338 —

U šumu bukovu utrešen je g r a b r i ć (Ostrya carpinifolia;Hopfenbuche.) Porasao je na vapnenim pećina kao plodonosangrm oko Čabra, Tršća i u Ljeskovoj drazi kod Kuželja.

Riedak je zastupnik bukove šume mlječak1 (Acer pla-tanoides; Spiztahorn), koji se po perivojima razvije u visokoi debelo stablo, dočim je u šumama Gorskoga kotara stabalcesrednje debljine.

Mlječak ne stvara hrpe, već stoji pojedince, odavajući sesvojim vitkim, sivim stabalcem, uglednim, gladkim, gotičko-izrezuckanim l išćem. Mlječka ima oko Delnica, na Tičjakukod Liča, oko Broda, gdje je porasao grmolik sa bielim ja-vorom (A. obtusatum.)

K l e n (A. campestre) se sbija u male hrpe i krasna sustabla. kod Mrzle vodice, na Svetoj gori i u Leskovoj drazi,nu ni je to tipička forma, već A c e r m o l l e u kojega je lišćepahuljasto. Značajan je za bukovu šumu Gorskogakotara j a v o r c r v e n i (A. obtusatum: stumpfblättriger Ahorn),koji se dostao imena, što su mu mlade grančice sa lišćem ipeteljkama crvene.

Crveni je javor u nekojim krajevima grmolik, aliporaste u nas i kao ugledno, visoko stablo. Takovih samstabala vidio u Leskovoj drazi , na Plitvicama okoGradinskoga jezera i Galovca te medju Brušanama iOštarijama na Velebitu.

Crvena javora ima u Gorskom kotaru u dolini Kupe kodGrbajela, u prodolu Iševnice kod Broda, odkuda prelazi i navis-poljanu, jer raste izmedju Broda i Delnica, naDebelom briegu kod ovoga mjesta i oko Mrzle vodice. UZagorju našao sam crveni javor oko Lobora u družtvu sabielim javorom, tu mu zabilježio i narodno ime. Po druBarbašu raste i na Visočici , Višerujni na Velebitu u Lici, naMrsinju u Krbavi i na————

1 Tako zo vu tu vrs t j avo ra u Gorsko m ko taru , je r ma se iz p re loml jen ihgrana c i ed i m l j e č a n sok .

2 Dr. V . B o r b a š : Sp ec ies Aceru m Hungar iae a tquae P eninsu laeBa lcanae . Budimpešta 1891 . , 68 .

— 339 —

Vratniku kod Senja. Crveni javor poznamo i iz Bosne, 1

Hercegovine, 2 Crne gore, Bugarske, Srbije 3 i Istr ije. 4

Svrži su u crvena javora uzpravne, nešto dlakave, sa žuć-kastim do crveno-zagasit im granama. Lišće je obično 5-krpasto, riedje 3-krpasto, okruglasto, u osnovi srčasto,obodom krupnozubato. Lapovi su polokružni i li polokružnodugoljasti , tupi ili kratko-šiljasti . Staro mu je l išće sgoraobično golo, sdola gusto pusteno i žučkasto-sivo. Cvjetne sugrančice uzpravne, cvietovi žućkasto-zeleni, a cvate u travnju,kad je obično izl istao. Perutke su gladke sa uzdignutim il iodmaknutim krilcima, kora siva.5

Osviedočio sam se na svojim botaničkim ekskurzijama, damnogi Acer obtusatum drže za A. o p u l i f o l i u m , koji bi poSchlosseru i Vukotinovića imao rasti oko Samobora,Sut inskoga (Zagorje) i u Farkašić drazi (Flora Croatica, p.386), nu ja sam se uvjerio, da je i ovo c r v e n i j a v o r . IVisianijev A c e r o p u l i f o l i u m var. a b t u s a t u m (Floradalmatica, III. p. 221), sa Velebita, Promine, Svilaje, Prologa,Vrlike, Sinja, Aršanja, ni je ino već Acer o b t u s a t u m i toga seradi bar za sada A. o p u l i f o l i u m (SchneeballblättrigerAhorn) ima brisati iz hrvatske flore.

A. opulifolium, ima list kao vodeni zov ili š ibikovina, a upazušicama smedje, guste, dlakave snopiće kao n. pr. T i l i ap l a t y p h y l l o s . Mlado lišće nije pahuljasto, već obraslo pri-leglim dlačicama, a staro golo i riedko dlakavo. Ovaj javorspada u mediteransku floru te seže od Dalmacije do Granade.

————1 Po gro fu Brand isu oko Ovčareva; po Formaneku oko Liskovice . 2 U šumama br iega Gl j ive kod Treb in ja , oko Du bovca na Bie lo j

go r i ; u Crno j go ri u M edovu do lu .3 Dr . I . P anči ć: Šumsko d rveće i grml j e u Srb i j i (Glasn ik srb skog učenog

druž tva; kn j . XXX., 1871 . ) U S rb i j i to j e s tab lo r iedko; P anč ić spominj e samodva s t anov iš t a , a navadj a ga kao A. i t a lum.

4 I . F reyu : F lora v . Sud- Is t r ien . p 297 .5 Dr . L. Dippel navadj a d vie od l ike o d c rvena javora , ko j e nekoj i

smat raju kao vr s t i ; jedno j e A. malvaceum (Malvenbla t t r iger Ahorn ) , d rugo A.Neapol i tanum, š to ras te oko Napu l ja . (Handbuch d Laubho lzkund e. Ber l in god .1892. , . p . 441 -442)

— 340 —

Od biela javora ima u Gorskom kotaru divotnih stabala.Najljepša i najveća je šuma u Javorovoj draži na Bitoraju. IJavorje, kao i Javorova dolina dobiše ime od ovoga uglednogastabla, koje u perivojima goje takodjer u više odlika.

Prekrasan je ures bukove šume n e g n i l j 1 (Laburnumvulgare; Kleebaum; Goldregen,) u kojega su dugi grozdovipuni žuta leptirasta cvieća, a listovi trojni, kao u djeteline.

Oko Fužine nije negnilj r iedak, a kod Liča ima i dragaNegnjila. Ima ga i na izvoru Čabranke, a na Hribu stabala od60—110 cm. objama i velika mora da je naslada za oko, kadse mjeseca l ipnja gizdavim cviećem okite.

Od negnji lovih srodnika raste u Gorskom kotaru C y t i s u sn i g r i c a n s , C . c a p i t a t u s , a na Velikoj Viševici C. r a d i a t u s ,koji joj pokriva malone cijelu tjemenicu. Od žutica (Genista)četi ri vrsti .

G e n i s t a t i n c t o r i a obična je po prisojnim, pieskovito-ilovastim obroncima i željezničkim nasipima, odavajući se većiz daleka zlato-žutim, leptirastim cviećem. Po sploštenoj ,člankovitoj stabliki prepoznat ćeš G. s a g i t t a l i s (Fužina, Crnilug, Gerovo), koju, jer je kao izpretrgana, zovu „p r e t r g a n k a ".Riedka je Wulfenova G e n i s t a s i l v e s t r i s , koju sam doselenašao samo na tjemenici Medvedjaka kod Liča, a najzanimi-vija povaljena G. h e t e r o a c a n t h a , koja raste po mršavimpašincima Ličkoga polja, a inače kod Ogulina i u šumiciJasikovcu kod Gospića.

Jasen, briest i l ipa rastu ponajviše uz šumske okrajke i nemanjhaju cielomu Gorskomu kotaru.————

1 Ovo sam ime zab i l j ežio u Li ču , a zovu to s tabalce t oga rad i t ako , j e rmu drvo težko g n i j e . — L a b u r m a n a l p i n u m (= Cyt i sus a lp inus) , n i sam uGorskom kotaru našao al i ga poznam sa Zagrebačke gore izpod sv . Jakova .Lis t i ć i su o voga du gol jas to -bodkas t i t e g o l i , kao š to i p e t e l j k e , c v j e t n es t a b k e i k o m u š k e , r i eko s do l a d l akave (Cyt . a lp . var . p i l o s u s Wet t s t . )Grozdovi su 25—30 cm. du gi , rah l i , go l i , v i sav i (macros t achys Wet t s t . ) i l ik rać i , v i š e man je pr id ignu t i (micro stachys Wet t s t . ) , cv ieće manje i b l ied je ,s jeme zagasi t o - žu to . — Negnj i l j ima tupe l is t i će , ko j i su na na l ič ju sv i l as to -p usten i , kao i pe te l jke , cvi e tne s tabke , časke i komuške ; grozdovi su z la to -žu t i , 1 5—20 cm. drugi i p rocva tu 1 4 d ana pr i je od negnj i la a lp in skoga.

— 341 —

B i e l i j a s e n (Fraxinus excelsior), prekrasno ovo stablo,perasta lišća, visoka, vi tka i gladka debla, sbija se u Slavonijiu šume, nu u Gorskom kotaru raste po dolinama i pol jimaponajveć pojedince te zalazi i u alpinsku floru. Ima ga i uzpotoke i vrela, gdje druguje sa crnim jagnjedom ili jovom(jalšom), dočim oko Plešaca, oko izvora Cabranke i druguda usitnogorici uspieva c r n i j a s e n (F. Ornus).

B r i e s t je samo utrešen i li pred kućama porasao, iztićućise svojim velikim, tamno-zelenim i svietl im lišćem. Po vrst ije to c r n i b r i e s t (Ulmus scabra subsp. major; Hoher Berg-Rüster) bujno, jako stablo sa velikim, krugljastim pupovima.Lišće je kratko-stabkasto, jajasto il i dugoljasto-jajasto, do 15cm. dugo, 8 cm. široko. Cvieće je nešto stabkasto, prašniceljubičaste, plod jajast.

U druge podvrsti m o n t a n a pupovi su mali, krugljasti,l išće krugljasto il i jajasto-krugl jasto, 8—12 cm. dugo, 6—9cm. široko, prašnice grimizne, plodovi veliki, krugljasti i likrugljasto-jajasti, cvieće kraće stabkasto. Najljepša stabla odcrna briesta vidio sam oko Liča, a čini se, da je u Gorskomkotaru dosta riedak.

L i p a i l i p i ć ne udebljaju jako u šumama, nu zato ima odprve divotnih stabala po sel ima, pred crkvama i trgovima.1

C r n a l i p a (Tilia platiphyllos) cvate prije lipića (T.cordata); na Hribu u drugoj polovici srpnja, oko Zlobina iFužine koncem lipnja i kad je na polak u plodu, procvate teklipić, obično oko 10. srpnja.

Uz vodu porasla je c r n a j o v a i li j a l š a (Alnus glutinosa.)Tamno-zeleno, svježe i svietlo lišće pristaje liepo onimgorskim lukama, koje protiču protoci i potočići . Od topola jenajobičnija t r e p e t l j i k a i li j a s i k a , u Gorskom kotaru poznatakao „t r e p e l j " (Populus trenula). Sa brezom, glogom ižut ikovinom————

1 Ogromno jedn o s t ab lo rast e na t rgu u Čabru , mjereći u ob jamu (1885 .) 4m. 25 cm. ; d rugo je ned aleko Tršća sa ob j amo m od 3 m. 80 cm. ; a ima krasn ihs tabal a i na Sv. gor i od 216 , 270 , 369 , 4 06 cm. , a ima tamo i j edna bukva od380 cm. u ob jamu .

— 342 —

raste izmedju Delnica i Broda; na Stražbenici kod Zlobinanašao sam ju sa planinskim zovom, l ieskom i mukovnicom(Sorbus Aria.) Kao stablo raste oko Fužine, obična je na Cr-kvenom hribu kod Gerova, Prezida i druguda.

Uz jovu porasao je i c r n i j a g n j e d (Populus nigra),kadkada i kao debelo stablo. I b i e l a t o p o l a (P. alba) nemanjka Gorskomu kotaru, ali je na vis — poljani nisam vidio.

Jedno od najkrasnijih stabala ne samo Gorskoga kotara,već ciele Evrope jest b r e z a i nigdje u Hrvatskoj nisam vidiotako l iepih breza i brezovih šuma, kao baš u ovom prezani-mivom kraju domovine.

Tu je breza zahvati la obronke bregova, zaokupila mnogamjesta po dolinama, a ne manjka ni u ravnicama. Vjerna jedrugarica bjelo- i crnogorice, ali se ne uzpinje tako visoko kaobukva i li javor bieli. Po vrsti je naša breza B e t u l a v e r r u c o s a(Warzige, Birke, Rauchbirke, gemeine B.). Lišće joj jerombično-jajoliko, na vrhu dugo, oštrl jasto, tanko, g goraposuto bradavicama, kao i grančice, koje su još k tomusmolaste. Široko krilati plod je eliptičan, na oba kraja sužen.1

Tko se je uzpeo na naš u florističkom pogledu glasovitiVeliki Risnjak i odtuda se preko Medvedovih vrata vraćaoprama Mrzloj vodici , prolazio je bukovim mladikom u kojemje porasao i bieli javor. Prošav gorom, otvara se pred njime nauru duga, koritasta dolina Suha Rječina, uklopljena, medjuvisoke bregove bukove šume. Slieve je s trane porasla breza,dočim je prama Mrzloj vodici zahvati la bujna crnogorica. Ovabrezova šuma najkrasnija je ne samo u Gorskom kotaru, već usvoj Hrvatskoj.

Na Svetoj gori značajna je za brezove šume b u j a d(Ptetridim aquilinum; Adlerfarn), b o r o v n i c a (VacciniumMyrtil lus; Heidelbeere) i z r n o v a c ili v r i e s (Calluna vulgaris;Besenhaide).————

1 Betu l a a l ta , (Nord ische Bi rke) , ko ja veoma var i ra , s t ab lo je sr edn je is jeverne Evrope , zapadne i s jevern e Azie i ne ras te na šo j domovin i , t e se imabri sat i i z h rvat ske f lo r e . B. ver rucosa Ehrh . (1791 . ) = B. pendula Roth (1788. )ras te u sr ed njo j i južn jo j Evro pi t e na Iz toku . (Dippl . 1 . c . I I . p . 1 66 , 17 2 . )

— 343 —

Znamenito je stablo Gorskoga kotara b i e l a j o v a (A. incana,Weiss-Erle), koje nema na vis-poljani, al i je zato obična uzKupu, Kupicu, Čabranku i druge potoke i jedno je odnajobičnijih stabala. Kao grm pokriva oko Gerova cielebregove, nu ponajljepša je šuma kod Turaka poviše selaPožara, a prama vrhu Grebenu, gdje oko ne gleda ino, većliepu ovu jalšu. Mnogobrojna je izmedju Kraljeva vrha iKamenskoga hriba kod Plešaca i tu izmiešana grmolikombrezom.

Biela jova, koja raste u Evropi , zapadnoj i sjevernoj Azijii sjevernoj Americi , ima grančice pusteno-dlakave, pupove ja-jaste il i jajasto-krugljaste, mekano-dlakave, riedje gole. Lišćeje široko-jajasto, jajoliko i li jajasto-dugoljasto, na podinizaokruženo il i srčasto, š iljasto ili zašiljeno, dvostruko i oštrozubato, sgora sivo-zeleno, sdola modrikasto ili bjelkasto-sivo-zeleno, pusteno-dlakavo. Cvate prije, nego je izlistala.

U perivojima goje od biele jove više suvrst i i odlika kaog l a u c a (Blaugraue Weiss-Erle), t o m e n t o s a (Filzige Weiss-Erle) p i n n a t i f i d a (Fiederrspalt ige Weiss-Erle) itd.

Oko Čabra ima od ove i crne jove jedan bastard, kojega jetamo našao L j u d . R o s i . Križanjem ovih vrsti postala jeA l n u s p u b e s c e n s (Weichhaarige Erle), koju takodjer goje poperivojima.

Od grmlja bjelogorice pada u oči osobito l i e s k a (CorylusAvellana), jer je obična uz okrajke bukove šume. Takoizmedju Zlobina i Liča, oko Ličkoga polja, a mnogobrojna u uLeskovoj drazi kod Kužel ja gdje je i stablasta. Crkveni hribkod Gerova je zarasao lieskom, a druguje tu sa p a s j i md r i e n o m (Rhamnus frangula), v o d e n i m z o v o m (Virburnumopulus) i h u d i k o v i n o m (V. Lantana, koje ima i oko Delnica,na Sv. gori i druguda.

Z i m o l e z , m e č k o v a c , k a l i n a il i b i s e r o v o d r v o(Ligustrum vulgare) krasi svojim bielim, cvietnim grozdovimaprisojnija mjesta oko Turaka, Čabra i Tršća.

Tu i tamo po čist inama oko Delnica i Broda nije riedkaž u t i k o v i n a (Berberis vulgaris), koja procvate početkom

— 344 —

svibnja. Raste i na Velikoj Viševici (1428 m.) i Burnom Bi-toraju (1385m.) kao onizak grm promienjene spoljašnosti. Toje odlika A e t n e n s i s (Südlicher Sauerdorn), kojeg inače imana Sicil ij i , Sardinij i i Korsici.

Onizak je to i gust grm sa 3 i li 5 dielnim trnjem. Lišće jepolukožnato, napako jajasto-ovalno i li naopako jajoliko,prama podini klinasto zauženo, tupkasto i li kratko-šil jkasto,obrubom bodljasto, sa osobi to iztaknutim žil icama.1

Riedka je u Gorkom kotaru b r e k i n j a (Sorbus torminalis;Aechte Elzbeere), dočim je običnija m u k i n j a (mukovnica,Sorbus Aria; gemeine Mehlbirn), tamo poznata kao »b j e l o -g r m i c a ."

Brekinja poraste kao onizak grm, dočim bude u drugimzemljama visoko stablo, u Švicarskoj n. pr. i preko 10 m.visoko. Mukinja je obična po gorskim lažima i sitnogorici na-ročito oko Liča i Fužine i to kao odlika e d u l i s , jer joj se plodmože jesti . Ona je takodjer grmolika, nu kao visoko i debelostablo porasla je na gorskim košenicama izmedju Razdrtoga iKomorskih Moravica, gdje je zovu „m a k o l n i c a ". 2

Krasan je nakit planinskih šuma j a r e b i k a (Sorbus Au-cuparia; gemeine Eberesche, Vogelbeere), iz tičući se osobitosvojim poput koral ja crvenim bobuljama i u čabarskim kraje-vima bude i odeblje stablo.

Njezinu srodnicu S. d o m e s t i c a (oškoruš; Aechter Speir-ling) našli smo na raztrganom Medvedjaku kod Liča, gdje jegrmolika, do čim se u Primorju razvi je u stablo.

Na Alpama, Pirenejima, na Balkanu i Apeninima rasteS o r b u s C h a m a e m e s p i l u s (Berg-Mehlbirn), a ne manjka niGorskom kotaru, jer ga ima oko Oštroga i Medvedovih vratapod Risnjakom.

Ova vrst Sorbusa poraste l—2 m. visoko sa zagasit im(braun), razmaknutim granama, u mladost i zelenim ili ————

1 Ovu veoma zn ača jn u od l iku žu t ikovine našao sam i na neko j imvrhovima na Veleb i tu , a o sob i to je n i zka na Ve l . Vi soč ici .

2 Na Kleku , V isoč i ci r as te od muk in j e o d l ika l a n i g e r a .

— 345 —

zagasito-zelenim grančicama, koje su bielo pustene. Lišće jekožnato, eleptičko, i li dugoljasto eliptičko, s obih stranasauženo, fino, oštro, te dvostruko pilasto, 3—6 cm. dugo, 2 —3 cm. široko, zgora tamno-zeleno, sdola bliedo-zeleno, umladosti dlakavo, u starosti golo. Cvate mjeseca svibnjaružičastim cvjetićima, koji su pribrani u polokružnomgrozdolikim paštitcima (Doldentraube.) Bobulja je jajasta, 10—12 mm. visoka i toliko široka, u početku crveno-narančasta,poslije zagasito crvena, pustena.1

Familija P o m a c e a ima još nekoje zastupnike u Gorskomkotaru. Na Risnjaku, Velikoj Viševici i drugim visokim bre-govima rastu dvie vrsti s l a d u n a (Cotoneaster) i li m u š m u l a č e ito: C o t o n e a s t e r t o m e n t o s a (Filzige Zwergmispel) i C.i n t e g e r i m a var. p a r v i f r o n s , a obje na kamenim, prisojnimmjestima.

Svojim biel im i bujnim cvietom pada u oči A m e l a n c h i e rr o t u n d i f o l i a (= Aronia rotundifolia; gemeine Felsbirn), kojuoko Broda zovu „b o ž j a h r u š č i c a ", pa se goji i po peri-vojima.

Iz famili je C a p r i f o l i a c e a (Gaisblattgewachse) imao uGorskom kotaru više vrsti od koj ih naročito padaju u očib a z g e (Sambucus; Hollunder) i L o n i c e r e .

Od Sambucusa na prvome je mjestu p l a n i n s k i z o vSambucus racemosa; Traubenhollunder), kojemu se postojbinaširi srednjom i južnom Evropom, Sibiri jom i Iztokom te po-raste 2—3 m. visoko.

Lišće je u ovoga zova dugo-petl jasto; l ist ići (Fiederblatt -chen njih 5, riedje 7) su dugoljasto-jajasti i li jajasto-bodkast i,na podini zaokruženi, u vrhu šil jast i, oštro pilasti , jasnozeleni . Dugoljasta, sbijena metlica mjeseca je svibnja punabielo-žuta cvieta, posli je crvenih bobulja i tada najkrasnij inakit šumskih okrajaka u Gorskom kotaru naročito od Zlobinado Liča i Fužine, a iste tako uz šumske okrajke oko Lokava iMrzle vodice, uzpinjući se pod podnožje Maloga Risnjaka.————

1 Mi na o vu , u na s p re r iedku vrs t So rbusa gg . šumare o sob i toupozoru jemo i mo l imo za možebi tna n o v a s tanoviš ta .

— 346 —

U selima, kraj vrtova, "u poljskim živicama porasao jeo b i č n i b a z a g (Sambucus nigra) kadkad kao odebelo stablo,a u bl izini ljudskih stanova pridružuje mu se i h a b e t i lih a b t o v i n a (Sambucus Ebulus.)

Iz roda V i b u r n u m imamo dvie vrsti: V i b u r n u m O p u l u si V. L a n t a n a od kojih je prvi dosta brojan oko Liča, Fužine,Lokava te se širi više vis-pol janom, dočim je drugi običnij ipo dolinama.

Lonicera Caprifolium, obična u našoj domovini vrstakozolista, nije zastupana u Gorskoga kotaru, ali imamo zatopet drugih vrsti od kojih je najobičnija, dapače za planinskešume značajna L. a l p i g e n a (Alpen-Heckenkirsche.) Ova sevrsta šir i od Alpa do Himalaje, lis ta je ugledna, dugoljasta,eliptična il i dugoljasto-bodkasta za mladosti t repavasta idlakava. Ćaska je u cvieta veoma kratka, tvoreći zubastžljezđasto-trepavast obrub. Vienčić 1·5 cm. dug, iz vana gol,iz nutra dlakav, u dnu cievi zelenkast, zelenkasto-žut il icrvenkast ; Gornja ustnica uzpravna sa četir i kratkazaokružena ciepca, dolnja ustna dugoljasta, zaokružena isunovraćena. Bobulje-bliznice (Doppelbeere) velike su kaograšak, dugoljasto-krugljaste, c r v e n e .

Ova je vrst kozolista u Gorskom kotaru mnogobrojna uzšumske okrajke bjelogorice naročito pak na Javorju,Debeloj kosi , oko Velike i Male Viševice i pod kamenimdragama oko Ličkoga polja te uz planinski zov ponaj-krasniji l jetni nakit bukove šume.

Sitnogorice se rado drži L o n i c e r a X y l o s t e u m (GemeineHeckenkirsche) u koje je cviet biel , žućkasto-biel za odcvjeta-vanja žut , bobulje krugl jaste, t r e š n j e v i t e b o j e .

Crnogorici se pridružuje L. n i g r a (SchwarzeHeckenkirsche) u koje je cviet ružičast , bobulje u dnu srasle,c r n o - m o d r e . Ovaj je grm dosta običan izmedju Gerova,Križulne i Lazca, a po gotovo u kotaru Čabarskom medjuTršćem i Policom.

Više osebice porasla je četvrta vrst L. P e r y c l i m e n u m(Wald-Gaisblatt) u koje je cviet ružičast i žućkasto-biel, bo-bul je su c r v e n e poput k o r a l j n a , ukrašena zubcima časke.

— 347 —

Jedan od najriedjih grmova nesamo Gorskoga kotara, većciele domovine jest L. c o e r u l e a (Blaue Heckenkirsche),raznolična vrst , koja raste na Alpama i bregovima, srednjeEvrope, u sjevernoj Evropi i sjevernoj Aziji , u Kanadi,odkuda seže zapadno do Alaške, a ima je i na planinamaSaveznih država te Kalifornije.

Ovaj grm, na koji takodjer upozorujemo, poraste ½ — l m.visoko, grane su mu sivo-žute, gole il i raznodlakave;grančice, uzpravne il i razastrte i crvenkaste. Šiljast i, kadkadzagasi ti pupovi il i su goli il i dlakavi . '

Lišće je debelo, ponešto kožnato, kratko-petljasto,krugljasto, jajasto, dugoljasto, jajasto-dugoljasto i liduguljasto-eliptično, riedje naopako jajoliko, u podinizaokruženo il i više manje zauženo, tupkasto, veće 4—9 cm.dugo, 2, 5—4 široko, obrubom meko-dlakavo i li šćetihasto,modro-zeleno, zdola jasno-modro i l i s ivo-zeleno.

Cvjetne stabke kratke, gole i li dlakave; časka kratka sašćetinasto-trepavastim zubcima. Vienčić do 2 cm. dug, bielo-zelenkast , i l i bielo-žućkast , riedje žut , ljeskast, dlakav.

Bobulje-dvojnice krugljaste, c r n o - m o d r e , jasno-modrommaglicom pokrivene (bereift.)

Od p a s j a k o v i c a (Rhamnaceae; Kreuzdorngeholze) rastuu Gorskom kotaru dvie vrste: R h a m n u s C a r n i o l i c a i R h a -m n u s p u m i l a .

Prva, koju zovu o r e h o v a c i li s m r d i l i č j e , uzpinje se izdolina do najviših alpinskih bregova, a drži se naročito radobjelogorice, a inače je grm srednje i južne Evrope te Kavkaza.Lišće mu je okrulo-jajasto i li jajasto, sgora tamno-zeleno isvietlo, sdola jasnije, nalikujući ponešto listu oraha, pa muodtuda prvo hrvatsko ime, dočim je drugo dobio, što mu likosmrdi, a u mljeko ukuhano, dobar je liek od svraba. Cvatemjeseca svibnja zelenkastim cvietom, koji se posli je prometneu krugljastu, crnu jagodu.

Rhamnus pumila (Zwerg-Ohndorn) onizak je grmić,kratkih, krutih grančica, kojemu lišće jako varira, jer jeokrugljasto,

— 348 —

ovalno, ši roko-dugoljasto i li el iptično, jajoliko, jajoliko-dugoljasto il i naopako-jajoliko, na podini zaokruženo. UGorskom kotaru uspieva ova vrst pasjakovine medjupećinama, kadkad u njihovim razpuklinama, razastrv svojegrančice po tvrdoj kami. Ima ga na Risnjaku, na pećinamaoko Hajdove hiže (spil je) i druguda.

I rod vrba ne manjka bjelogorici Gorskoga kotara, te se navis-poljani osobito izt iče S a l i x a p p e n d i c u l a t a (Gross-blätterige Weide), koja uspieva i u tirolskim, švicarskim,savojskim Alpama, kao i na bregovima južne Francezke.

Mnogobrojna je ova liepa vrba osobito oko Lokava nabriegu Golubnjaku uz okrajke crnogorice, ne manjka nikamenu t lu te se uzpinje do velikoga Risnjaka, ima je i nanajvišim bregovima Velebita, al i promienjene spoljašnosti(var. W e l e b i t i c a .) Na Visočici našli smo ju sa S.W a l d s t e i n i a n a , alpinskom vrsti vrbe. Lišće bude u velol istovrbe i do 13 cm. dugo, 5 cm. ši roko, te u mladosti s obihstrana svilasto-dlakavo, posli je sgora golo, tamno-zeleno,svietlo. Palistići su veliki, bubrežasti , zubasto-pi lasti,šil jasti. 1

U dolini Broda ima i S a l i x a m y g d a l i n a (Mandel Weide),nu prekrasan joj je nakit uz rieku Kupu i njezine pritoke S.c a n d i d a (= S. incana; Weissblatterige Weide), kojoj l išćenalikuje listu plemenite dafine (Elaeagnus angustifolia) i našaje najuglednija vrba. U Gorskom kotaru bude ova vrba visokoi debelo stablo, nu na kamenim mjestima i onizak grm, a kaotakav našl i smo je i na Grobičkom polju, u koritu potokaSušice.

Grane su joj uzpravne zagasite ili zagasito-zelene,grančice bielo-pustene, crvenkasto-zagasite, mladi pupovibielo-pus-teni, posli je zagasiti . Lišće je uzko ili linealno-bodkasto, zaši l jeno, 5 -12. cm, dugo, 5—16 mm. široko dok jemlado gusto i bielo vunasto, posli je na s ivo-želenom naličjuvunasto-pahu-

— 349 —

ljavo, na opaku (Unterseite) poput mlieka bielo, vunastoili pustenasto. Palist ići jajoliki il i linealno-bodkasti.

E v o n y m u s v e r r u c o s a i E. l a t i f o l i a zastupaju u bjelo-gorici kurikovine (Celastrea; Baumwurgergehölze), te je prvaobični ja od druge.

Prva vrst odaje se sivo-zelenim granama i zelenim,četverobridnim grančicama, koje su posute tamnim, zagasitimb r a d a v i c a m a , časka je žućkasto-zelena, razastrta, zaokru-ženim ciepcima; latice dvojinom dulje od časke, zaokružene,zagasi te i li jasno crvenkasto-zagasite. Tobolac četero-brazdastcrveno-žut, sjeme c r n o , ovojak (Mantel.) c r v e n .

Kurika bradavičasta. (Warziger Spindelbaum) obična je nanekim mjestima vis-poljane, dočim se ona -druga drži višedolina, l išće joj , i do 10 cm. dugo, 5 cm. široko. Velikitobolac je jasno k a r m i n a s t e b o j e , sjeme b l i e d o - c r v e n o ,ovojak n a r a n č a s t , dočim je u obične kurike (E. europaea;gemeiner Spindelbaum) ovojak takodjer narančaste boje, alijoj s j e m e b i e l o .

Od grmića spominjemo i r u j (Rhus Cotinus; gemeinerPerückenstrauch), kojega ima u Ljeskovoj draži, gdje jeonizak, kao i u primorju i l i na Pli tvicama, dočim su nas kodČabra iznenadili pojedinci koj ima bijahu stabalca na 5 cm.debela. Grane su u ruja zagasi to-sive, grančice zelenkaste,gusto posute sa zagasitim čvorićima (Rindenhöckerchen.)

Veći dio cvieta odpada kod ruja ne oplodjen, te se cvjetnestabke, gustim dlakama posute, znatno izdulje i time postajerazastrta metlica perolika.

Bjelogorici ne manjkaju i povijuše, a na prvome je mjestub i e l a l o z a , s r e b r u t i l i p a v i t i n a (Clematis Vitalba;gemeine Waldrebe), u Gorskom kotaru poznata kao«t r t n i c a ». Razširena je Evropom, zapadnom Azijom isjevernom Afrikom.

U hrvatskom primorju lazi biela loza po grmlju, nu uGorskom kotaru bude ona kao nadlaktica debela te se vi je do

— 407 —

na vrh krošnje visokih stabala. Takove prekrasne pojedincevidio sam u Ljeskovoj draži i velika mora da je naslada zaoko, kada u ljetu procvatu bielim cvietom, a u jeseni. se okitepahuljastim, uglednim paštitcima.

Uz Dobru medju Skradom i Moravicama najobičnije jestablo crna jova (Alnus glutinosa), koju povija biela loza, teje i po drugom drveću i grmlju tako česta, da u jeseni, " kadse je plodom zakiti la, putujućemu osobito pada u oči.

Prekrasan je nakit šumskih okrajaka crnogorice s r e b r u ta l p i n s k i (Clematis alpina; Alpen Waldrebe) u kojega jestablika povaljena ili pridignuta, lazući po granama smrekeili jele, koje ukrasuje velikim, modrim cvietom, a posli jezaokruženim, perastim plodom.

Treća, ali puno riedja povijuša je b r š l j a n (HederaHelix), dočim je u primorju, gdje bude i poput stegna debeo,veoma običan.

Bršljan povija stabla i li po njima lazi, al i lazi i po zemlji,kamenju i pećinama. U Goskom kotaru našli smo ga na peći-nama oko Hajdove hiže u malim pojedincima, gdje nit i cvateniti plodi, dočim je kraj mora tako pun crnih bobulja, kao dabi ih po grančicama povezao.1

Bršljan spada medju epiphyte, nu imamo u bjelogorici ijedan parasit , a to je i m e l a b i e l a ili i m e l i c a (Viscumalbum; weisse Mistel), koje ima i po j e l a m a , u šumi Ilovcu,prama Brodu, a lis t joj sitnij i od pojedinaca, koji rastu ponašim voćkama.

Veoma je riedka S p i r a e a c a n a (Graufilziger Spier-strauch), jer dosele poznata samo sa Risnjaka, a inače rasteoko Pl itvičkih jezera, a nije riedka kod Smiljana u Lici navrhu Krčmaru.

————1 Tek kad se b rš l jan udebl j a , cvate i p lod i svake go dine . Kadkad mu

obumre do ln j i d io s tab l a , nu o n ipak rast e i bu j i . Takav b rš l jan ima uHampton -Cour tu kod Londo na, vel ikom, zaokruženom krošn jom. Nu br š l j anse dade i uzgo j i t i kao s taba l ce , pa se ond a š i r i popu t k išob rana. (Koch:Dendro log ie , I . , 679 . ) .

— 408 —

Ova vrst suručice raste i u Dalmaciji , Hercegovini, Bosnii Srbij i, ali je u svim t im zemljama riedka.1

Grm je onizak, gust, razgranjen, grančice oble, mekanodlakave. Lišće je kratko-stabkasto, eliptičko, s obih stranasauženo, bodljavo, ponajviše cjelovito, l-2 cm, dugo, 5-9 cm,široko, s gora sivo-zeleno, svilasto-kudravo, s dola bielo-sivo, gustije-dlakavo. Cvate bielo početkom svibnjapašt itkastim, meko dlakavim grozdom.

Još nam valja spomenuti dva grmića; jedno je b r i s i ć(Satureja montana), drugo P o l yg a l a C h a m a e b u x u s .

Brisić spadajući u rod usnatica, bi ljka je vapnovita tla i nezalazi u velike visine. Najviše ga ima po kamenim obroncimaoko Liča, gdje daje pčelama obilnu pašu. Još je riedja bilinadruga vrst iz familije P o l yg a l a c e a (Kreuzblümler), malen,povaljen i zimzelen grmić sa brojnim pridignutim,četverobridim žuto-zelenim grančicama. Lišće je debelo,kožnato, jajasto ili naopako jajol iko, dugoljasto, cjelovi to, 3 -5 cm. dugo, 7 - 9 mm. široko. Cviet je žut, nal ikujući cvietubagrena (akaci je) il i žutice (Genista), doćim listom oponašašišmir, odtuda i njemačko ime «B u c h s b a u m b l ä t t e r i g eK r e u z b l u m e ».

I familija R i b e s i a c e a (Ribitzelgewachse) zastupana je uGorskom kotaru.

G r o z d j i c e (Ribes alpinum; gemeine Bergbeere) kojenal ikuju vrtnom ribizlu, raste kao povisok grm na Kobiljakukod Liča, na Padežu, Javorju, Velikoj Viševici , Risnjaku,Snježniku i drugim bregovima, a ne manjka u nas i VelikojKapeli, Velebitu, a nije riedak i na nekim primorskim vrho-vima. Ima ga na Grlešu 2 , Obruču, Suhom vrhu, u obće nacielom sklopu obručkom, što se uzdiže sjevero-zapadno Gro-bničkomu polju.————

1 O . F . N y m a n ; Conspec tua F lorae Europeae. Orebro . Sueciae 1878 . —1882. , p . 214 .

2 Na o vome j e b r i j ega t a j g rm tako obi čan , da mjes t imice pokr iva sveobro nke u tamošn j im ponikvama.

— 409 —

Ovaj je grm veoma promienljive spoljašnost i pa su odtudanastale i razne vrsti kao R. Scopolii , Hladnikianum,grossulariaefol ium, pilosum i druge, koje su botaničari unovije doba sveli na odlike tipičke forme. Ribes alpinumGorskoga kotara odlikuje se time, što mu je lišče s obih stranagusto šćetinasto (var. F l e i s c h m a n n i .) Bobulja je crvena(scharlach-roth),osladka, sok gust, s luzav.

Ribizlu se pridružuje o g r o z d (Ribes Grossularia,Gemeine Stachelbeere) i to baš onaj ogrozd, š to ga sadimo povrtovima, ali u toliko promienjene spoljašnosti, što su mubobulje žljezdatim čekinjama posute. Ima ga na Javorju,Bitoraju i drugada u Gorskom kotaru.

Od v r i e s n j a č a (Ericaceae, Heidepflanzen) spomenuli smoveć vrišt inu (Calluna), te tri vrsti Vaccinia od kojih jenaročito obična po bukovim i brezovim šumama b o r o v n i c a ,koja se inače šir i malo ne cielom Evropom, sjevernom Azijomi Amerikom.

Bobulje su u ove vrsti c r n o - m o d r e , maglicom pokrivene(bereift), ugodna okusa al i mogu bobulje biti i biele1

Vaccinium uliginosum ima veće bobulje, koje su izprvacrvenkaste, poslije crno-modre, dočim su u zimzeleneb o r o v k e (V. Vitis Idaea) t a m n o - c r v e n e , kiselasto-gorkaokusa,

Riedak je u Gorskom kotaru g o r n i k (Arctostaphylos Uva-ursi; gemeine Bärentraube), dočim je n. pr. običan naVelebitu, osobito na Velikoj Visočici

Grmić je to zimzelen, gustih, razgranjenih i poval jenihgrančica, kožnata, naopako-jajolika il i dugoljasto-lopatasta,cjelovita l išća, koje je l·5—3 cm. dugo, 5—8 mm. široko, sgora tamno-zeleno, navorano, svietlo, s dola jasnije, gladko,žućkasto-zeleno. Grozdasta ucvast ima obično 4 6, bl ieđo-crvenkastih il i bliedih cvjetaka, kojima su latice u dnu crvene,kao i krugljasta jagoda sa 5 košćica.————

1 Ta od l ika , ko ju zovu „ leucoearpum' , po znat a j e iz okol i ce bečko gaNovoga mjes t a .

— 410 —

Ljepotom cvieta i grimiznim prašnicima osobito, pada uoči c r n i c a il i r i s j e (Erica carnea; Fleischrpthe Heide); kojan. pr. u dolini brodskoj s naše i slovenske strane pokriva cielebregove i s proljeća im je prekrasnim naki tom.

Na najodličnijem je mjestu ne samo medju vriesovima,nego medju. ukupnim grmljem Gorskoga kotara g o r s k a r u ž a(Rhododendron hirsutum; Behaarte Alpenrose, Alpenröschen)na l m: visok, okomit, razgranjen grm; zagasit im, gol im il i umladosti dlakavim grančicama.

Lišće je u ovoga prekrasnoga grma stabkasto, tanko-kožnato, jajasto, dugoljasto il i eliptično, cjelovito i l i pli tko,narovašeno, trepavasto, na naličju tamno-zeleno, golo, s dolajasnozeleno, žljezdicama iztačkano. Ljevkasti cvjetci sutamno-ružičasti i li karminasti , žućkastim žl jezdicama posuti .Gorske ruže ima na Risnjaku, Snježniku, s kojega se spušta doSrebrnih vrata; ima je na Guslicama medju kržljavim bukovimgrmljem i na t jemenici sa borovkom, crnicom i vrbomvelolistom. Na susjednoj Planini obilna je po travnatim,pustim obroncima sa iztočne strane, gdje smo ju još 10.kolovoza g. 1885. sabirali u cvietu.

Najbujnija je gorska ruža iznad potoka Male Bjelice kodKuželja prama špil j i Hajdovoj hiži , gdje takodjer druguje saEricom, odkuda seže i u dolinu, jer je ima oko izvora – istogapotoka.

U družtvu Rhododendrona naći će turista i obljubljenibjelolist (Leontopodium alpinum; Edelweiss) i mnogo drugo,koli l iepo, tol i riedko alpinsko bil je.

Aquifoliaceae (Stechpalmengewächse) zastupa u Gorskomkotaru b o ž i k o v i n a il i b o ž j e d r i e v c e (Ilex aquifolium)oblikom i bojom lista jedna od najraznoličnijih gojenih jerpoznamo do sada preko 6 raznih odl ika.

Radi ugledna lista, čisto biela cvieta i koraljno-crvenihjagoda, obljubljena je božikovina i u našega naroda, koji pričada su njome krunil i Isusa Krista.

Na Gustolažkom Drgomlju kod Broda ima od božikovineciela šuma i tu kao osobitost jedno stablo do 3 m. visoko,

— 411 —

mjereći u objamu 60 cm. Iznad Male Bjelice tamošnja je bu-kova, šuma puna. božikovine, ne manjka u Leskovoj drazi, naDobrom vrhu (nad Crnim lazima) kod Tršća vis-poljani okoDelnica, odkuda zalazi i u Primorje, jer je ima oko Oštrovice iBrestove drage sjeverno od Krasice, a u visini od 6oo m.1

C r n i t r n i li t r n u l a (Prunus spinosa) i g l o g (Crataegus)ne manjkaju takodjer, nu ovaj potonji nije običan, a naprikladnim se mjestima razvije u stabalce. Takovo smo vidjelikod Broda i mjeri lo je u objamu 40 cm.

Od grmića, koji po šumama rastu, spominjem i l i k o v a co t r o v n i (Daphne Mezereum), u kojega su bobulje c r v e n e temu se na visinama pridružuje l i k o v a c l o v o r o l i s t i , kojegima u srednjoj i južnoj Europi , Maloj Aziji i na Azorskimotocima. Bude ½ - ¾ m visok i golih je, zagasito-zelenihgrana. Lišće je izmjenito, kratko-stabkasto, naopakodugoljasto, bodkasto, klinasto u petlju zauženo, golo, s goratamno-zeleno, svietlo, s dola jasnije.

Likovac lovorolisti cvate u nas mjeseca travnja, cviećemu, je. u štitkastom grozdu žućkasto-zeleno sa tanahnim,naskoro padavim priperkom. Bobulje su sočne i c r n e .

Treća vrst l ikovca je D a p h n e a l p i n a , kojeg spomenusmoi za hrvatko Primorje.

Staro je l išće u ovoga l ikovca nešto kožnato, inačekratkostabkasto, jajasto, do bodkasto, na podini zauženo, 2·5— 5 cm. dugo, 6—13 mm široko. Mlado lišće je svilasto,posli je prileglim dlačicama obraslo, s. gora jasno-zeleno sdola svjetli je.

Cvieće je si tno, bielo il i ružičasto, pribrano u glavičastojucvasti , svilasto dlakavo, 12—15 mm. dugo, bobulja jedugoljasta, c r v e n k a s t a . U primorju cvate alpinski l ikovac usvibnju, na visinama (Obruč, Medvedjak, Bitoraj) u l ipnju tese svojim opojnim mirisom odaje već iz daleka.————

1 Obično j e b ož je dr i evce oko Seve rina na Kup i i oko razval ina gradaOkića gd je smo g . 1 869 . t ako đjer , vid je l i c ie lu šumu .

— 412 —

Iz roda k u p i n a (Rubus) raste u Gorskom kotaru više vrstito po šumama, to uz njihove okrajke. Spominjem R u b u sh i r t u s , R. R a d u l a , R. m a c r o p h y l l u s , R. c a e s i u s , R.s u l c a t u s , R. p l i c a t u s , R. I d a e u s , R. s a x a t i l i s od kojih jenajobični ji prvi, zapremajući cielo šumsko t lo i prigušujućidrugo bilje. To mi je palo u oći naročito u šumama izmedjuDelnica i Crnoga luga, ovoga mjesta i Lokava, te okoŠiberličke.

Rubus hirtus (Rauchhaariger Brombeerstrauch) širi sedaleko srednjom Evropom i zapadnom Azijom. Spoljašnosti jepromielj ive, polokružno povaljenih il i uzdignutih mladica.Ove su s dola zaobljene, prama kraju bridaste, gusto dlakave,kraćim ili duljim nataknutim žljezdama pokrivene kao icvietna stabka sa časkom. Lišće je 3 ili 5 prstasto, l ist ićipilasti ili narovašeno-pi lasto-zubati , s gora tamno-zeleni, sdola bliedo-zeleni . Palistovi su l inealni, dlakavi, žl jezdasti.Cvate od konca mjeseca lipnja do početka srpnja, lis tanim,sastavljenim dugim grozdom, kojega pokrivaju nataknutežljezde. Lapovi su u časke jajasti , zašiljeni , dlakavi, zacvatnje sunovraćeni, posli je k plodu prilegli. Cviet je biel ilibliedo-ružičast , plod malen i okrugao.

Šumska flora bjelogorice Gorskoga kotara prebogata je izato ću od javno- i tajnocvjetka iztaknuti one biline, koje sunajznačajnije.

Takova je bil ina P r e n a n t h e s p u r p u r e a , koja običnopojedince svojim l jubičastim cvjetcima šume krasi . Gdje jehlada i puno vlage, raste rado po pećinama vrst loćikeL a c t u c a m u r a l i s , nadalje M o e h r i n g i a m u s c o s a nježnimpoput mljeka bielim cvjetcima, a rado se uz pećine k njojpridružuje S c r o p h u l a r i a n o d o s a Žutom, velikom iklimavom ucvasti , vel ikim, tamno-zelenim lišćem, pada u očiCirsium ochroleucum, a po čistinama riedko-listavi C i r s i u mp a l u s t r e . Nemanjka G e u m u r b a n u m , A r e m o n i aa g r i m o n o i d e s , M a j a n t h e m u m b i f o l i u m i P h y t h e u m as p i c a t u m u koje je cvieće kadkad žuto, kadkad modro.

Liepa je A d e n o s t y l e s a l b i f r o n s , pak ona krasnasrčasta l ista L u n a r i a r e d i v i v a var. a l p i n a i žutocvjeta

— 413 —

slavulja S a l v i a g l u t i n o s a . Bjelo- kao i crnogorici pri la-godjuju se C a l a m i t h a g r a n d i f l o r a . Od jedića raste uzokrajke A c o n i t u m V u l p a r i a , od šti tarka C h a e r o p h y l l u ma u r e u m i C h . C i c u t a r i u m , L a s e r p i t i u m v e r t i c i l l a t u m ,C n i d i u m a p i o i d e s , L a s e r p i t u m S i l e r , L. l a t i f o l i u m , L.m a r g i n a t u m . Značajne, su takodjer R a n u n c u l u s l a n u -g i n o s u s , L i n a r i a C y m b a l a r i a , V a l e r i a n a o f f i c i n a l i s it r i p t e r i s , A q u i l e g i a n i g r i c a n s , S a x i f r a g a r o t u n d i f o l i ai t . d.

Od trava raste hrpimice C a l a m a g r o t i s s i l v a t i c a i C .E p i g e i o s , A i r a c a e s p i t o s a var. p a l l i d a i M i l i u me f f u s u m . Papradi zastupa po vlažnim mjestima A s p i d i u ml o b a t u m , A s p l e n i u m v i r i d e , P o l y p o d i u m v u l g a r e ,P o l y s t i c h u m m o n t a n u m , A s p i d i u m F e l i x f e m i n a var.f i s s i d e n s i A. F i l i x m a s , a na prisojnim okrajcima kadkadveoma brojno B l e c h n u m S p i c a n t .

Od s i t i n j a č a (Juncaceae) ni je riedka L u z u l a a l b i d a , L.m u l t i f i o r a i L. G r a e c a (Kobiljak kod Liča, Bitoraj). Još mival ja spomenuti nekoje biline, koje su za bjelogoricuznamenite, a i nekoje takove, koje rastu po proplancima il i uzšumske okrajke. Osobito je bujna i mnogobrojna ponajjačabilina otrovnica velebi lje (Atropa bella donna), koju uGorskom kotaru zovu. "kozjak", jer lišće i bobulje koze radojedu i to im ne škodi1.

U bukovoj šumi Maloga Risnjaka vidio sam g. 1879. na 2metra visokih pojedinaca, te je kozjak i druguda običan takon. pr. uz šumske okrajke izmedju Crnoga luga i Delnica i ubukovoj šumi iznad Male Bjelice.

Uz šumske okrajke, naročito po dolcima buji o p u h(Telekia speciosa), krasna bilina iz velike obitelj i sucvjetaka(Compositae). Nalikuje sunčanici i poraste jedan i po metra————

1 Ovo sam ime najp r i j e zab i l jež io u Crnom lugu , posl i j e ga ču o uDeln icama, Lo kvama i na Fuž in i . U Radobo ju zovu At ropu , "v u č j e z e l j e " , uLic i "b u n ", u Požeškoj do l in i „d u h a n i š " , j e r mu l i šće na l i ku je duh anu i j erga suše i kao duhan puše. Dalmat insk i Hrva t i pozna ju kozj ak kao„p o m a m n i c u "

— 414—

visoko. Lišće je tamno-zeleno, srčasto, dvostruko-pilasto, na4 dm. dugo, 3 dm. široko, cviet velik, žut kao zlato.

U drugim zemljama monarkije opuh je r iedka bilina, nu uGorskom kotaru jedna od najobičnijih, a kad poraste bujno,krasan ures ljetne flore. Ima ga kod Delnica, Fužine, MrzleVodice, na Sv. gori kod Plešca, oko Gerova, Tršća, u Leskovojdrazi te zalazi i u alpinsku floru, jer raste u Smrekovcu, naRisnjaku, Bitoraju, Velikoj Viševici i druguda. Nigdje ni jeopuh tako mnogobrojan kao kod Lokvarskih dolomita, nabriegu Koprive kod Crnoga luga i u kraju Zaturine kodLokava, gdje je zaokupio dno i obronke tamošnjih dolaca takogusto, da uglednim svojim lišćem zasjenjuje cielo tlo.

Za šumske čistine i proplanke znamenita je bil ina S i l e n eS c h l o s s e r i , jer dosele nije nadjena izvan granica naše domo-vine, a odkrio ju god. 1875. Lj. V u k o t i n o v i ć na Javorju kodFužine. Poslije je nadjena u Benkovoj drazi poznamo ju sapodnožja Maloga Risnjaka i iz Lokava.1

Na Javorju uspieva i H i e r a c i u m R a č k i i , velezanimivibastard runjike od H. Pilosella i H. florentinum, tu nas jeiznenadio i S e n e c i o C r o a t i c u s , a ima na Javorju, Padežu,Maloj Viševici, Debeloj kosi, Igrištu i okolici i drugihzanimivih bil ina. Osobito padaju u oči Anthyllistricolor, Arnica montana, Erigeron alpinus, GentianaStyriaca, Saxifraga lasiophylla, Cynogllosum cheirifolium,Chrysanthemum macrophyllum, Trifolium aureum, LiliumMartagon, L. bulbiferum, Veratrum album, Viola saxat ilis ,Inula hirta i druge.

Nisam nigdje u domovini našao toliko ruža, koliko ih imana Javorju i okolišu. To je hrvatski ružičnjak i tko je mjesecalipnja, preko Ličkoga polja uzlazio prama Javorju, taj onenaslade neće nikada zaboraviti . Razkoši prirode ne može dase načudi, ni ti do sita oko napasti na onim krasnim bojamaraznoličnih ruža.

Najuglednija je R o s a r u b r i f o l i a var. l i v i d a u koje sugrančice, palist ići i bodlje grimizne i modrastom maglicom

————1 U 34. knjizi Jugoslavenske akademije (1876.) ta je Silena opisana i naslikana.

pokrivene, 10—15 žarko-crvenih cvjetaka sjedi u grunjićima(corimbus; Doldetraube), utrudjujući ti oko svojom živombojom. Na Javorju raste i R o s a v i n e a l i s , R o s a a r v e n s i s , auz šumske okrajke ona divna R. a l p i n a , kral jica alpinskeflore.

Na Javorju rastu još ove ruže: R. l i t o r a l i s , R. g l a u c a ,var. f a l c a t a , R. a r v e n s i s var. o v a t a , dočim ima kod DelnicaR. Ps e u d o - c u s p i d a t a, R. K a r s t l a n a , R. s t e n o c a n h a , R.r u b i f o l i a var. p i a (=R. primorensis). Oko Fužine, Lokava iMrzle Vodice prekrasan je ures šumskih okrajka R.p e t r o p h y l l a , a kod Tršća ima R. f i s s i d e n s , na Sv. gori R.c i n e r a s c e n s , u koje je veliko l išće kao baršun mekano, apoput l ješnjaka : debeo plod nataknutim žljezdama posut.

Dragutin Hirc

Objavljeno u Šumarskom listu 1898. godine.