Marksizam i ljudske potrebe

Latinska Amerika Protiv imperijalizma

.'-A..~Jt..~ Bolzani Kritika orgarnzacye rada

bfoj novembar

MARKSIZAM U SVETU, asopis prevoda iz strane peri-odike i knjiga

Ureivaki odbor dr Miroslav Peujli, dr Naj-dan Pai, dr Miladin Kora, Vojo Raki, Zvonko Damja-

novi, Trpe Jakovlevski, Vje-koslav Mikecin, dr Zoran Vi-

dakovi, Milan Kuan, David Atlagi, Milo Nikoli

Glavni i odgovorni urednik Milo Nikoli

Redakcija David Atlagi, Petre Georgi evski, Ukin Hoti, Ivan Hva-la, dr Miroslav Peujli, Ivan

Salei, dr Vanja Sutli, dr Arif Tanovi

Lektor Marija Vukovi Oprema i telmiko ureenje Vladana Cvetanovli

Izdava: NIP "Komunist", Iz-davaki centar "Komunist", Trg Marksa i Engelsa 11, 11000 Beograd. Tel. 335-061/786

Za izdavaa Glavni i odgovorni urednik David Atlagi

asopis izlazi meseno. Cena pojedinom primerku 25 di-nara. Dvobroj 40 dinara. Go-dinja pretplata 250 din. -za inostranstvo USA dol. 20. iro raun: 60801-601-3385.

tampa: tamparsko predu-zee "Budunost", umadij-ska 12 / Novi Sad, 1975.

r

ASOPIS PREVODA IZ STRANE PERIODIKE I KNJIGA

GODINA II 1975. BROJ 11.

SADRAJ U ovom broju IvlARKSIZAM I LJUDSKE POTREBE Arif Tanovi LJUDSKE POTREBE

Agnes Heller "SISTEM POTREBA" I DRUTVO "UDRUE-NIH PROIZVOAA"

Francis Godard O POJMU POTREBE U KONCEPTU KLASNE PP-AKSE

Jean-Pierre Termil PROIZVODNJA POTRE-BA I POTREBE PROIZ-VODNJE

J eal1-Pierre Te1Tail POTREBE, POTRONJA I ZATAJIVANJE PRO-IZVODNIH ODNOSA

Edmond Preteceille DRUTVENE POTREBE I SOCIJALIZACIJA PO-TRONJE

J. F. de Reymol1d POTREBE I IRACIO-NALNOST KAPITALIZ-

III

XI

1

33

62

79

104

MA ...... 147

RADNIKA PRAKSA Paolo Bolzani RADNIKA KRITIKA ORGANIZACIJE RADA. 165

POLITIKA TEMA LATINSKA AMERIKA U BORBI PROTIV IMPE-RIJALIZMA, ZA NACIO-NALNU NEZAVISNOST, DEMOKRATIJU, DOBRO-BIT NARODA, MIR I SOCIJALIZAM .... 205

PRIKAZI KRITIKA GRAANSKIH DRUTVENIH NAUKA: Wolfgang Lefevre: O hi-storijskom karakteru i historijslmj funkciji me-toda buroaske sociolo-gije. Klaus-lill'gen Bntder: Kritika graanske psihoLogije. Alvin W. Gouldner: Za socio-logiju: obnova i kritika u savremenoj sociologiji. - Angelo Barraca, Arc-angela Rossi: Objektivni i ideoloid aspekti nau-ke. - Mario Della Valle Simoni: Genetika epi-stemologija i marksi-zam. - V. Afanasjev, D.

Nikolov: Izmene u gno-seDlogiji bur:roaske poli-

tike ekonomije. - Praf. dr tefan Heretik: Teo-rijske osnove savremene

graanske ekionomije . 255 MARKS I MARKSIZAM: lean-Marie Vincent: Fe-tiizam i drutvo. -Bruno Accarino: Bilje-ke o antagonizmu i pro-izvodnji kiDd Krahla. -Ernst Bloch: Karl Marx. Henrik olnaj: Politika ekonomija i drutveni progres. - Richard Li-chtman: Marksova teo-rija ideologije. - Ro-ger Garaudy: Aktuelnost Marksovog miljenja . 284

U OVOM BROJU

Glavna tema ovog broja Marksizam i ljudske potre-be nije tako est predmet marksistikih rasprava. To je jedan od razloga to se u shvatanju ljudskih potreba unutar marksizma sreu graanske koncepcije. Re je, uglavnom o uticajima koji ili potrebe odvajaju sasvim od proizvodnje tumaei ih u stvari idealistiki, ili ih svode na ekonomsku kategoriju koja je izgubila svaki

kritiki smisao. To je, moda, razlog to su u veini pri-loga koje objavljujemo autori dosta prostora posvetili kritici graanskih shvatanja ljudskih potreba.

Uvodnik za ovu temu napisao je Azif Tanovi. Prvi prilog u okviru glavne teme je tekst poznatog maarskog filozofa, Lukaeve uenice Agnes Heller, "Sistem potreba" i drutvo "udruenih proizvoaa". U stvari to je jedno poglavlje iz njene knjige Teorija potreba kod Marxa koja je prevedena na vie jezika. Na poetku poglavlja iz ove knjige to ga ovde objav-ljujemo Agnes Heller pie:

"Apsurdno je na bazi aktuelne strukture potreba ocjenjivati sistem potreba koje Marx predvia za drut-vo "udruenih proizvoaa". Bez koncepcije restaura-cije, jednostavno je nepojmljivo tvrditi da rad, pa ak j viak vrijednosti, postaju ivotna potreba. Za Marxa je kompletna restauracija sistema potreba u komunizmu conditio sine qua non svega to se tie budueg drutva. Ve u "Ekonomsko-filozofskim manuskriptima" iz 1844.

itamo da e ak "osjeaji" "drutvenog" ovjeka biti drugaiji od onih aktualnih; u "Grundrisse", u osvrtu na razvitak bogatstva ljudskog ivota u slobodnom vre-

III

menu, Marx pie: "Slobod;no ~ijeme.:.- koj.e je ?ilo vrijeme besposlenosti kao 1 vrIjeme VlS~ a~tlvno~tl -transformiralo je na naravno, svog posJedmka u Jedan nov razliit subjekt." Marxu se ini "prirodnom" radi-ka~a restauracija potreba, sposobnosti i osjeaja. Meutim, kako i "drutvo udruenih proizvoaa" predstavlja cjelinu, "drutvenu formaciju" kao i sVc:ko drugo dr::-tvo, reciprono se zasniva mehanizam njegove funkclJe i radikalno nova struktura potreba. Novi sistem potreba razumljiv je, dakle, samo u funkciji novog "drutvenog tijela", kao to je funkcioniranje cjeline nove d~~ven

ona shvatanja u graanskoj ekonomiji i sociologiji koja polaze .od toga "da se potreba moe nai u zaetku ljud-ske akcije" ("potreba je shvaena kao nedostatak, ne-manje ... i kao takva ona je uzrok individualne akcije kao i drutvene prakse"), shvatanja koja inae stoje u osnovi koncepcije o potmakom drutvu. U drugoj glavi Terrail polazi od odgovarajuih stavova Marxa i Lenjina i pokazuje kako pokuaji pojedinih ekonomi-sta (Vairaso, Pareto) da delimino uvedu u problema-tiku potrebu logike drutvene proizvodnje ne dovede do pravih reenja upravo t.o tu logiku nisu dosledno sproveli svojim razmiljanjima.

Na poetku drugog dela svoje studije Terrail pie: "Jedan od najznaajnijih pokuaja sociologa da iz-

begnu elementarni supstancijalizam potreba, predstav-lja ono to bismo mogli nazvati "diferencijalistikom" strujom. Potreba na koju se sve ostale mogu .odnositi nije sada vie potreba da se repro dukuj u, u njihovom prirodnom .obliku pojedinci ili strukture, ve neophod-nost da se simbolino izrazi mesto pojedinaca u sklopu drutva: drutveni poloaj, klasna pripadnost, itd. U tom sluaju potronja postaje proizvodnja, u najboljem

sluaju reprodukcija razlika. Namera diferencijalistike sociologije da iznosi sasvim odvojeno miljenje o po-troakim ponaanjima, pretpostavljajui u najboljem

sluaju da postoje proizvodni odnosi, treba po naem miljenju da se preispita."

Kao predstavnike .ove diferenciajlne st.ruje Terrail kritiki analizira T. Veblena i E. Gobloa, zatim M. Halb-wachsa i P. Burdien-a (koji su se posebno bavili potre-bama radniJ6ke klase) i konano J. Bodriarda.

Sledei prilog je studija Edmonda Pcreteceille, Dru-tvene potrebe i socijalizacija potronje. Ova temeljna studija problema potreba, takoe odbacuje apstraktno--humanistiku, idealistiku psiho-sociologiju potreba. Autor je problem obradio u sledeih pet poglavlja: Ob-jektivni karakter potreba i njihova drutvena determina-cija. Objektivne determinacije i subjektivni oblici po-treba. Istorijski razvoj potreba. Potronja. Socijalizacija potronje.

Sledei prilog je lanak J. F. De Reymonda Potrebe i iracionalnost kapitalizma. Citiramo jedan karakteristi-

an pasus iz .ovog lanka: "Tada se vidi koliko je ta racionalnost protivrena,

poto ne odgovara stvarnom ivotu: ona vodi troenju i rasipanju radne snage; ona racionalno organizuje raza-ranje; ne troi dobra kako bi zadovoljila potrebe za zdravljem koje stvara; .ona siluje ljupkost (B. de Jou-VI

venel) ivota nepotrebnim hijerarhijskim odnosima; .ona ravo organizuje i uva .okolinu; ona zaista razvijara~ cionalnu borbu protiv ivota, nadrepresiju potreba, to jest nepotrebnu represiju drutvenog ivota. Ta bolesna svrhovnost povezana je sa injenicom da su individual-ne potrebe pnioritetnije od kolektivnih, one koje se pla-

aju od onih koje se ne plaaju. ToO nema ni smisla, ni znaenja: budunost je .podreena sadanjosti iu tome se izraava jedan mentalitet koji nije u stanju da zacrta krupne planove razvoja, a jo manje da omogui sreu. Sistem ne uspeva da se odbrani od sopstvene struktu-ralne kratkovidosti u organizovanju budunosti i pred-vianju svog budueg razvoja. Kao i apstraktnom duhu, nedostaje mu otvorenost prema podruju svesnog, nedo-staje mu sinoptika vizija kojom se istovremeno obu-hvataju sredstva i ciljevi, pa i oni udaljeni.

Manipulacija potrebama je savremeni oblik otuenja poto primorava potinjene klase da prihvate nain i-vota i, to je jo tee pmzreti, sisteme vrednosti vlada-juih klasa. Re je o "pokornom proletarijatu", kako to kae Chombart de Lauwe, proletarijatu lienom sopst-venog naina miljenja, ivota i .oseanja".

U rubrici Radnika praksa objavljujemo prilog Pao-lo Bolzania Radnika kritika organizacije rada. Na sa-mom poetku lanka Bolzani pie:

"Borba radnike klase zadnjih godina otkrila je probleme koji obuhvataju ne samo osobenost sukoba u fabrici, nego i odnos izmeu modela ,organizacije ra-da u fabrici i opte organizacije drutva, otvarajui time nove politike i organizacione pr.ostore. Iz toga proizi-lazi da je nain na koji se u diskusiji postavlja sukob oko problema kapitalistike organizacije rada odluujui za radniki pokret, ne samo kao stav prema zna-

aju i perspektivama borbe u fabrici, nego i u funkciji strategijskih problema drutvenog preobraaja".

Prilazei pitanju radnikih borbi u fabrici i posebno praktinoj kritici kapitalistike organizacije rada upra-vo sa stanovta strategije drutvenog preobraaja autor otkriva dve mogunosti ukljuivanja ovih pitanja u stra-tegiju: prva, da se radnika borba u fabrici politizira i uini jednim od osnovnih podruja borbe za drutve-ni preobraaj i drugo, da se ta borba koristi uglavnom samo u institucionalnim, meupartijskim pregovorima oko fmmiranja koalicione vlade. Bolzani se izjanjava za prvu a kritikuje drugu mogunost. Sa takvom orijen-tacijom on kritiki analizira odnos radnikih borbi u

vu

fabrici i strategije i taktike radnikih partija u posle-ratnom ivotu Italije, od 1945. do 1973. godine. .

U okviru rubrike Politika tema objavljujemo rezo-luciju "Latinska Amerika u borbi protiv imperijalizma, za nacionalnu nezavisnost, demokratiju, dobrobit naro-da, mir i socijalizam", koja je usvojena na Konferenciji komunistikih partija Latinske Amerike, odranoj juna 1975. godine na Karibima.

VIII

marksizam 1 ljudske potrebe

Mir Tanovi LJUDSKE POTREBE

U ovom broju asopisa suoeni smo sa temom koja je na samom izvoru Marxove misli i koja prati njegovu cjelokupno djelo, ali koja nije u literaturi posle Marxa tako pomno i produbljeno obraena, kao to je to slu-aj sa nekim drugim teorijskim problemima koji su li marksizmu veoma uspjeno razvijeni. Zanimljivo je na-pomenuti da ni tzv. humanistika orijentacija u mark-sizmu nije posvetila dunu panju problemima potreba. Dogodilo se, tako, da se teorijom potreba bave prete-no ekonomisti koJi, mada polaze od Marxa, svojim par-cijalnim pristupom u sutini ostaju na nivou struktu~ ralne analize savremenog drutva.

Buroaska drutvena nauka, polazei najee od individualno-psiholokog stanovita, podrazumijeva da pojam potreba izraava izvjesni nedostatak, pa se smat~ ra potrebom ono to se eli. Zastupa se, dakle, pozicija subjektivizma potreba. Meutim, manjkavost ove pozi-cije je evidentna u osnovi same injenice da su potrebe istovremeno objektivne, drutveno-uslovljene odreenim

nainom ivota, da su, dakle, determinisane stepenom razvitka proizvodnih snaga drutva i drutvenim odno-sima. Zapravo, potrebe su subjektivno-objektivnog ka-raktera. S druge strane, ljudske potrebe se najee re-duciraju iskljuivo na potrebe savremenog ovjeka, tre~ tiraj ui ih kao nepromjenljive i vjene. Meutim, za

ovjeka oi ljudsku drutvenu praksu prije bi se moglo rei da su potrebe istorijski uslovljene i na taj nain uvijek nedovrene, vjeno otvorene, nikad potpuno i

XI

konano zadovoljene. Jer, ve u zadovoljavanju je~.ih p'otreba mi.ziru se druge i formiraj~_ nove, raznovrsnIJe, da bi zatim bile zadovoljene i preva::Clene.

Uz prezentirini izbor radova, koji !e~atski k~mpleksnije razmatraju ovaj problem, po~usac~I?o u Vld~ napomena ukazati na neke osnovne dimenzIje marksI-

stike koncepcije ljudskih potreba: 1. Kao bie prakse, produktivne i svrhovite djelat-

nosti, ovjek je istovremeno bie potreba. Ta jednostav-na istina da ovjek ne bi mogao ljudski biti kada ne bi bio i bie potreba i mogunosti njihovog zadovolje-nja, nije ipak isklJuila mnoge interpretativne kontra-verze. Jedna od njih ogleda se u pitanju (i analognom odgovoru): da li su ljudske potrebe uroene i jednom za svagda date kao konstantne komponente nepromjen-ljive ljudske prirode, ili su pak, obratno, sve ljudske potrebe nastale s drutvenim razvojem ovjeka i kon-stantno su promjenljive. Metafiziki suprotstavljena teza i antiteza ne pruaju mogunost teorijskog arbitriranja. Samo sintetiki pogled otvara perspektivu koja moe objasniti sutinu ovjeka i njegovih potreba.

Moe se rei da i biljke i ivotinie imaju svoje "po-trebe", koje, ako ih ne bi zadovoljile, ne bi mogle ni opstati. Ali, ve na prvi pogled izgleda jasno da vegeta-tivne i instinktivne potrebe ne spadaju u red svjesne, svrsishodne, slobodne i produktivne djelatnosti, koja je jedino svojstvena ovjeku. "U nainu ivotne djelat-nosti 'lei cjelokupan karakter vrste, njen rodni karak-ter, a slobodna, svjesna djelatnost je ovjekov rodni karakter." (Rani radovi, str. 251.) Nain djelatnosti i-votinja je "pod vlau neposredne fizike potrebe", in-stinktivno i slijepo podreen nunosti datih uslova. Za-pravo "ivotinja oblikuje samo po mjeri i potrebi vrste kojoj ona pripada, dok ovjek znade proizvoditi prema mjeri svake vrste i znade svagdje dati predmetnu in-herentnu mjeru; zato ovjek oblikuie i prema zakonima ljepote". (Rani radovi, str. 251-252.) Liudska sviesna ivotna djelatnost, raznovrsno usmjerena i u sutini uni-verzalna, razlikuje se od svake druge djelatnosti, jer svaku drugu moe da reprodukuje, te da i svoju vla-stitu djelatnost, htijenje i volju moe da predstavi kao svoju potrebu, a i potrebu kao predmet svoje volje. Sve su to bitne distinkcije, od kojih se mora poi ako se hoe teorijska perspektiva u razmatranom pitanju o karakteru ljudskih potreba.

Po Marxu, ovjek nije puko prirodno bie, nego ljudsko prirodno bie, ovjekovi predmeti nisu puki XII

- neposredno dati prirodni predmeti, kao to' nI cov-jekovo osjetilo nije neposredno prirodno, nego je oso-beno ljudsko. ovjek se prema prirodi odnosi praktino, produktivno, svrhovito, prerauje prirodu, humani-zuje predmetni svijet prema svojim potrebama i formira nove ljudske potrebe. Ljudska osjetilnost nastaje i raz-vija se u procesu oovjeenja prirode. "Stvaranje pet osjetila jeste posao cjelokupne dosadanje svjetske hi-storije. Osjetilo koje je obuzeto grubom praktinom po-trebom ima samo ogranieni smisao. Za izgladnjela ovjeka ne postoji ljudski oblik hrane, nego samo njeno apstraktno postojanje kao hrana; (. .. ) dakle, opredme-

enje ovjekova bia kako u teorijskom tako i u prak-tinom pogledu bilo je potrebno kako za to da ovjekovo osjetilo uini ljudskim, tako i da stvori ljudsko osjetilo koje odgovara cjelokupnom bogatstvu ljudskog i prirodnog bia." (Rani radovi, str. 281-282.)

2. Ako se ljudska osjetilnost razvija kao i ljudske potrebe, odnosno ljudski smisao i mogunost zadovolj.e~ nja potreba na ljudski nain, da li su potrebe (sve Ih bar neke) konstantne, takve da odgovaraju ljudskoj pri-rodi? To je pitanje ve ranije postavljeno i djelimin? je na njega odgovoreno. Naime, iz Marxovi~ mis~~ prOl~ zlazi stav o ljudskom karakteru potreba l o nJihOVOJ razvoj nosti, irenju horizonta potreba i carstva pred-metnog svijeta. Potrebe su ontoloko-antropolo.Id k~~stituens ovjeka kao bia prakse. Meutim, OVJek nIJe

konano dovreno bie, nego je otvoren razvoju i svim novim ~ogunostima koje sam uspostavlja. Kreirajui ljudski svijet putem preoblikovanja fizike prirode, raz-vojem ljudskih sutinskih snaga, irenjem umnog i emo-cionalnog kosmosa, ovjek obogauje i svijet pot~eba. Marx je u tom smislu pisao: "Vidimo kako na mjesto nacionalno-ekonomskog bogatstva i bijede stupa bogat

ovjek i bogata ovjekova potreba. Bogat ovjek je isto-vremeno ovjek kome je potreban totalitet ovjekovog ispoljavanja ivota. ovjek u kome njegovo vlastito ost-varenje postoji kao unutranja nunost, kao l1uda~ Ne samo ovjekovo bogatstvo, nego i njegovo siromatvo dobiva - pod pretpostavkom socijalizma - podjednako Ljudsko, te stoga drutveno znaenje. Ono je pasivna veza koja ini da ovjek osjeti kao potrebu najvee bogat-stvo, drugog ovjeka". (Rani radovi, str. 284-285.)

Tako Marx u svojoj viziji zacrtava perspektivu bo-gatstva ljudskih potreba. Meutim, u istorijskom mediju gdje ovjek kao ljudski rod jedino egzistira ("Historija je prava prirodna historija ovjeka"), za razliku od dru-

XIII

gih ivih vrsta, dakle, u jednom ontolokom smislu, ovjek proizvodi novi svijet, drukiji od puke prirode. To je itavo bogatstvo ljudskog predmetnog svijeta, ma-terijalnih i nematerijalnih objekata, svijet drutvenih institucija i duhovnih dobara, predmete umjetnosti i relacije istine i dobrote, uitka i strasti. "ovjek prisvaja svoje svestrano bie na svestran nain, dakle kao tota-lan ovjek. Svaki od njihovih ljudskih odnosa prema svijetu, gledanje, osjeanje, miljenje, opaanje, htije-nje, rad, ljubav, ukratko svi organi njegove individual-nosti kao organi koji postoje neposredno u svom obliku kao drutveni organi, u svom su predm.etnom odnoenju ili u svom odnoenju prema predmetu prisvajanje pred-

-meta: prisvajanje ovjekove zbiljnosti, njeno odnoenje prema predmetu jest potvrivanje ovjekove zbiljnosti; ona je zato tako mnogostrana, kao to su mnogostrana

odreenja ovjekova bia i djelatnosti; ovjekova dje-latnost i ovjekovo trpljenje, jer je trpljenje shvaeno ljudski, samouitak ovjeka." (Rani radovi, str. 279.)

Naveli smo ovih nekoliko izvoda iz Marxovih Ranih radova - koji se inae esto citiraju da bi se protu-maila Marxova filozofija ovjeka, istorije i drutva -zato to oni impliciraju i marksistiko shvatanje pot-reba. Meutim, naglaavanje filozofsko-antropoloke po-zicije u ovom kontekstu bilo je potrebno i stoga da bi se na toj osnovi sagledale i druge dimenzije razmatra-.nog fenomena.

3. U istorijskoj praksi otuenog svijeta ljudske po-trebe se ne mogu realizovati na potpuno ljudski nain.

Otuivanje rada, proizvoda rada i drutvenih odnosa dovodi i do 'Otuenja ljudskosti potreba. ovjek svoje sutinske potrebe zadovoljava samo parcijalno, ili ih doivljava u izokrenutom vidu. Potrebu za radom do-ivljava kao nevolju, potrebu za drugim ovjekom i za zajednicom najee svodi na uu grupu, porodicu, kla-su, naciju... Drutvo je pocijepano na klase eksploa-tisanih i eksploatatora, pa su i drutvene potrebe po-primile klasni karakter. Dok se radnik-proizv'Oa bori da zadovolji elementarne potrebe za odranje ivota, a time i reprodukciju svoje radne snage, na ijoj zloupo-trebi vlasnik kapitala stvara profit, dotle buruj moe da, ostajui i sam u otuenju, brine i o potrebama luk-suza i o rafiniranosti potreba. Tako, "radnik postaje utoliko jeftinija roba, ukoliko stvara vie robe. Poveanjem vrijednosti svijeta stvari, raste obezvreivanje ovjekova svijeta u upravnom srazmjeru. Rad ne proizvodi samo robe; on proizv'Odi sebe sama i radnika kao robu, i to u razmjeru u kojem uope proizvodi robe". (Rani XIV

radovi, str. 245-246.) Proizvod rada. se suprotstavlja proizvoau kao tue bie, sila nezavisna od njega. Ostvarenje rada kao opredmeenje ispostavlja se kao obestvarenje radnika, kao njegovo ropstvo, prisvajanje kao otuenje. Radnik se u radu ne potvruje nego upropatava fiziki d duhovno, osiromauje svoje potre-be i svoje vrijednosti. "Stoga se radnik osjea kod sebe tek izvan rada, a u radu se osjea izvan sebe. Kod kue je kad ne radi, a kad radi nije kod kue. Stoga njegov rad nije dobrovoljan, nego prisilan, prisilan rad. Stoga on nije zadovoljenje jedne potrebe, nego je samo sred-stvo da zadovolji potrebe izvan njega." (Rani radovi, str. 249.) Rad kao prva ivotna potreba, kao aktivnost ljudskog bia postao je, dakle, sredstvo za odranje egzistencije u otuenju. Tako je i sa svim drugim potrebama, koje postaju sredstvo u ljudskoj drami predist'Orije.

Otueni karakter potreba kao posljedica otuenja rada i ljudskih odnosa iskazan je takoe u analizi feti-kog karaktera robe, u svoenju upotrebnih vrijednosti na razmjensku vrijednost, u mjerenju rada prema dru-tveno-potrebnom vremenu i trinoj cijeni, u novcu kao optem mjerilu svih vrijednosti, u dravi kao suro-gatu drutvenosti, u moralnom, politikom i religioznom

otuenju, i u svim ideolokim oblicima svijesti. . 4. Marksistiku analizu drutva "udruenih proizc voaa", Agnes Heller filozofski zasniva na koncepciji "sistema potreba". Ona polazi od pretpostavke da sva-koj drutvenoj formaciji odgovara odreeni sistem po-treba, naime, da su proizvodnja, proizvodni odnosi, dru-tveni odnosi i sistem potreba reciprono postavljeni u datoj drutvenoj. formaciji, te da karakteristini si-stem potreba jednog drutva ne moe posluiti kao standard za kritiku sistema. potreba nekog drugog dru-tva. Takoe, iz potreba klasnog drutva ne moe se izvesti sistem potreba besklasnog drutva udruenih

proizvoaa. Postavlja se pitanje kako je onda mogua radikalna drutvena promjena? Odgovor je dat: ukla$-nom drutvu baziranom na podjeli rada podijeljen je i sistem potreba. Izrabljivane klase. postaju s vremenOJ)1 svjesne te podjele i suprotnosti, to vodi drutvenoj akciji koja mijenja drutvene odnose, sistem potreba i sistem raspodjele. Ali, sve dok se srrijenjuju klase na vlasti, ne nestaje ni podjele potreba. Jedino radnika klasa nw..Ilo prevazilazi, dokida klasno drutvo i sebe kao klasu. Zato u postojeem kapitalistikom drutVu ona ne moe zadovoljiti svoje bitne potrebe. To je mo-

gue samo u radikalno drugaijim drutvenim odnosi-

rXV

ma, gdje "dakle, iskljuivo radikalne potrebe donose kompletnu restauraciju sistema potreba", stvara se nova struktura potreba, materijalnih i nematerijalnih, veza~ nih za "carstvo nunosti" ,i za "carstvo slobode". Agnes Heller smatra takoe da Marx i Engels ne produbljuju pitanje naina prelaska u drutvo udruenih proizvo-

aa nego se ograniavaju na poredbe prema "idealnim tipovima". "Kako mi analiziramo Marxovu teoriju po-treba", kae ona, "moemo operirati samo s tim ,ideal-nim tipovima'. Prisiljeni smo iskljuiti problem koji je za nas danas toliko vaan kao i problem prelaska i odustati od analiziranja njegova modela ili; tanije, nje-govih modela." .

ini nam se da je upravo u tome jedan od nedo-stataka ovog pristupa, koji je i jedna od teorijskih os-nova savremenog novoljeviarskog radikalizma,i apstrak-tnog humanizma. Jer, "prelaz" nije samo put ili sred-stvo nego i nain ostvarenja cilja, tj. slobodnog udrui-vanja ljudi kao proizvoaa, a nia faza komunizma, ma koliko bila optereena protivrjenostima kapitalizma. i ma koliko dugo trajala, ipak je bitni uslov stvaranja vlastite osnove komunizma za njegovu viu fazu. "Sva-kome prema radu" kao princip raspodjele i zadovolja-vanja potreba u nioj fazi komunizma nei:wstavan je uvjet za stvaranje uslova kada moe vaiti princip. ,;sva-kome prema potrebama". Kakve e biti te potrebe mi ne moemo u svoj konkretnosti znati. J edino moemo pretpostaviti da e biti istinski ljudske, autentine. Pre-lazni period je vaan i zato sene bi konano odvajala via od nie faze komunizma, da se ne bi zaboravilo na viu kao krajnji cilj, niti se nia uzela zaokrueno ili izolovano s tendencijom da se i ovjekovjei. Jer, mada je cilj kriterij za sredstva, u sredstvima se pro-vjerava i njihovo dijalektiko jedinstvo je neophodno u svim fazama ljudske revolucionarne djelatnosti.

Ovom primjedbom ne mislimo osporiti potrebu i mogunost . analize sistema potreba u komunizmu. Na-protiv, u tom pogledu rad Hellerove ima nesumnjivu teorijsku vrijednost, posebno u odnosu na suptilne ana-lize rada, proizvodnje i slobodnog vremena, drutvenog bogatstva i ljudskih potreba. Jer, drutvene ljudske po-trebe konstituiu vrijednosti i ciljeve, koji slue kao kriteriji za procjenjivanje praktine djelatnosti koja, pak, u sebi oivotvoruje ciljeve i ideale. Drutveni ideal slui kao orijentacija za drutvenu akciju, pa je i stoga njegovo razjanjavanje zahtjev teorije i prakse. No, kao to teorija neivi samo od pretpostavki i vizija, tako ni XVI

novo drutvo ne nastaje ex nihilo, nego iz utrobe sta-rog, razrjeavanjem i prevazilaenjem njegovih unutra-njih protivrjenosti, oslobaajui sputane proizvodne snage, prije svega onu drutvenu klasu koja je u sta-nju da ponese daljnji drutveni progres. Na prelazu iz kapitalizma u socijalizam to je, naravno, radnika kla-sa, koja je nosilac i novih, viih ljudskih potreba, shva-enih u najirem smislu rijei. Zato je i analiza drut-venog poloaja i potreba radnike klase od' primarnog teorijskog znaaja. Inspirisana djelima klasika marksiz-ma neka istraivanja se uspjeno suprotstavljaju savre-menoj graanskoj ideologiji "zatajivanja" klasnih raz-lika, prikrivanja sutine eksploatacije u tzv. potroakom drutvu savremenog kapitalizma.

5. Savremene buroaske teorije potreba po pravilu zaobilaze drutveni i klasni karakter potreba, tretirajui ih u duhu individualizma i psihokulturalizrna, kako nam to pokazuje u svojoj raspravi Francfs Godard, koji uz-gred primjeuje da pojam potrebe Marx najee upo-trebljava kad se postavlja problem vrijednosti radne snage. Vrijednost radne snage odreena je, naime, vri-jednou sredstava neophodnih za reprodukciju radne snage, koja se iskazuje u nadnici. Ona ima drutveni karakter u odreenom nainu proizvodnje, u kapitali-

stikom produkcionom i drutvenom odnosu. Ali injenicu da je radna snaga roba i da je radnika klasa eks-ploatisana, buroaska sociologija eli prekriti ideolo-kim velom individualnih potreba u "drutvu .izobilja". U otporu toj mistifikaciji Godard bi i pojam potrebe rado zamijenio pojmom "klasne drutvene prakse". Me-

utim, time se ni sadrinski ni teorijski nitane dobija. On, inae, ne sagledava dovoljno mjesto koncepta po-treba u istorijskom materijalizmu i u marksistiki pojm-ljenom humanizmu. U konkretnim uslovima ideoloke borbe, meutim, nesumnjiva je teta odrei se funda-mentalnih koncepata ili odbaciti iljillOvu upotrebu samo zato to ih protivnici zloupotrebljavaju.

6. I meu marksistima ostaje otvoreno pitanje ka-ko prii problemu potreba. Zatim, da li se taj pojam moe definisati. lak Pjer Teraj nas uvodi u dileme mo-gueg materijalistikog razrjeavanja tog problema. S jedne strane, u praktinom saobraaju meu ljudima pretpostavlja se da su potrebe subjektivnog karaktera, da im je izvor individua ili grupa. Tako postupa i gra-anska nauka. Sociologizam razdvaja i suprotstavlja ekonomsko i drutveno, proizv'Odnju i potrebe. Zapravo, proizvodnja se svodi na puki instrument zadovoljavanja potreba, ime se mistifikuju drutveni odnosi koje ona

XVII

~.'" , I determinie a time i drutveno-klasni karakter potreba. Ali ostati ~a jednostranoj determinaciji i ne sagledati

dij~lektiku odnosa proizvodnje, potronje i potreba, na-ravno, na primarnoj ulozi proizvodnje, ne izgleda da je konsekventno marksistiki. Ta bi pozicija sugerisala, nasuprot subjektivizmu potreba, izvjesni objektivizam,

svodei subjekt potrebe i potronje na refleks prirodne nunosti proizvodnje, tj. ekonomski datog drutvenog perioda.

Prema Marxu, proizvodnja je zaista polazna taka, ali nije jedini djelatni faktor. On e ak kazati na po-etku Uvoda u kritiku politike ekonomije: "Naravno, polaznu taku ine individue koje proizvode u .drutvu pa stoga drutveno odreena proizvodnja individua." Proizvodnja daje predmete koji odgovaraju potrebama: kao to dostavlja materijal potrebi, tako formira potre-bu za materijalnom, putem spoznaje i doivljaja pred-meta. "Umjetniki predmet - kao i svaki proizvod -stvara publiku koja ima smisla za umjetnost i koja umije da uiva u lijepom." Na istom mjestu Marx e

rei: Bez potrebe nema proizvodnje; potronja repro du-kuje potrebu. Nepotrebno je navoditi sve izvode koji pokazuju Marxovo shvatanje potronje kao momenta proizvodnje i u tome kontekstu odnosa raspodjele; raz-mjene i potreba.

Meutim, potrebno je imati u vidu i drugu dimen-ziju problema, naime da istinski ljudske potrebe u kapitalizmu ni na koji nain ne mogu da odreuju ka-rakter proizvodnje i potronje, jer je u prirodi kapitala da vodi rauna samo o sticanju profita, a ne o zado-voljavanju ljudskih autentinih potreba. Kapital proiz-vodi samo one potrebe koje stimuliu potronju i pro-izvodnju vika vrijednosti. To ne znai - nego, napro-tiv, pretpostavlja - da e u drutvu udruenih proizvo-

daa ljudske potrebe determinisati karakter proizvodnje i potronje. U klasnom drutvu, meutim, nunost od-reuje potrebu: izmjena naina proizvodnje i klasna borba dovode do novih potreba. Pri tome znaajnu ulo-gu igra klasna svijest. Dakle, subjektivni momenat ne-izostavan je u razmatranju i razumijevanju sutine ljud-skih potreba. Klasna i ideoloka borba su sve prisut-nije determinante proizvodnje potreba i potreba proiz-vodnje. Osnovne antagonistike klase savremenog dru-tva oevidno se ponaaju na razliit i suprotan nain. Fundamentalna potreba za profitom i fundamentalna potreba za njegovim ukidanjem, za dokidanjem eksploa-tacije i klasnih razlika, ne mogu se razrijeiti u okviru XVIII

postojeih drutvenih odnosa. Aktivna borba za odra-nje ili promjenu status quo-a ogleda se i u prononsira-nju odreenog "sistema potreba". U igri su svi meha-nizmi dravnih i drutvenih institucija, obrazovanja i reklame - subjektivne snage i objektivni procesi.

7. Istiui drutveni i klasni karakter potreba neki ma~~sis~i su. skloni odbacivanju svake mogue klasifi-kaCIJe ljudskih potreba, recimo, na primarne i sekun-darne, odno?no elementarne i razvijene, nie i vie, po-trebe baze I potrebe nadgradnje, egzistencijalne i kul-turne potrebe. Mada su sve to razni termini za sutinsld istu r~!~ciju i ma~a se sadrinski ta relacija iskazuje ~ga~~Je u sva~J v~tve~?j. formaciji, ne izgleda uYJerlJlYo ~atvontI CI p.red cllJenicom ivota, da jedno ~lce naJpnJe mora ImatI hranu i krov da bi se odralo I reprodukovalo, da bi zatim mislilo i na druae vie p.o~rebe. Ali, .!~to je tako injenica da se ne moe ,gOVO-n.i! o ~v. VISIm potrebama gdje nisu zadovoljene tzv. mze, tj. elementarne potrebe ovjeka. Evidentno je i to da .svako dreen? drutvo ima i svoj redosljed po-tr~?a I na tOJ osnOVI IZVedenu i hijerarhiju vrijednosti. ~IJe p?tr~bno op~ir~ije dokazivati da su vladajue ide-Je -:- Ideje vladaJuce klase, kao ni to da u podijelje-nostI .p~treba na osnovi pdjele rad dominiraju potrebe

v~~daJuce kla~e. S~ob SIstema potreba ne iskljuuje nJ~ovu koegzIstencIJu, odnosno preovlaujuu domina-CIJU u drutvenoj svijesti jednog koncepta i sistema potreba.

Takoe je neubj edlj ivo, bar meu marksistima ne praviti. raz~kli 'izme~ moguih autentinih ljudskih' po-treba I omh stvorenih grubom nudom ili vjetakom reklamom, dakle potreba formiranih u otuenom svije-tu. vT~ diskus ita j~, vana i za kritiku potreba tzv. "po-

trosacko~ drustva , u kome sistem informisanja, pro-pc:gande ~ reklru;ne, kao i razni oblici obrazovanja, ideo-loska aktIvnost I stvaranje opte drutvene klime usmje-ravaju ovjeka na trku za pukim sredstvima materijal-ne potronje, kada se ukus formira za jeftinu robu i za jeftinu zabavu, za uivanjima koja ne izviru iz dubine ljudske prirode, niti zahtjeva za njenim humanim uz-dizanjem. Pogledajmo koliko je i danas aktuelna slje-

dea Marxova misao: "Svaki ovjek spekulira s tim da drugome stvori

novu potrebu, da bi ga prisilio na novu rtvu, da bi ga stavio u novu zavisnost, te da bi ga zaveo na novi nain uivanja, a time na ekonomsku propast. Svatko poku-ava da nad drugim stvori tuu sutinsku snagu, da bi

XIX

II tome zadovoljio svoju vlastitu, sebinu potrebu. Sto~ ga s masom predmeta raste carstvo tuih. bia kojima je ovjek podjarmljen, a svaki novi proizvod je nova potencija uzajamnog varanja i uzajamnog' pljakanja..

ovjek postaje utoliko siromaniji kao ovjek, on treba utoliko vie novca da bi se domogao neprijateljskog bia, a mo njegova novca pada upravo u obrnutom raz" mjeru od same proizvodnje, tj. njegove potrebe rastu kako se poveava mo novca. Stoga je potreba za nov-cem istinska potreba koju proizvodi nacionalnaekono~ mija i jedina potreba koju .ona proizvodi." (Rani radovi, str. 288.)

U kontekstu ireg razmatranja teko je .odriva i teza da se ne mogu razlikovati individualne i drutvene potrebe. Mada su potrebe bitno drutvenog karaktera, ne moe se ignorisati ljudska individualnost u sferi ukusa, u sferi preferiranja jednih u odnosu na druge potrebe, ak i u moguem odbacivanju datog "sistema potreba" i afirmisanja novog, vieg ihumanijeg. Kako bi inae moglo doi do ljudske pobune protiv postoje-

eg stanja neljudskih odnosa. Individualnost, mada je odreena drutvenom zajednicom, ne moe se na nju svesti, u njoj utopiti. Drutvo je utoliko razvijemje uko-liko su linosti originalnije, samosvjesnije u svojoj dru-tvenosti. Distinkcija autentinih ineautentinih (otuenih) potreba, znaajna je i za savremenu diskusiju o "kvalitetu ivota", to je zapravo pogrena oznaka za standard ivljenja, odnosno, ti se pojmovi brkaju sa

odreenim ideolokim predznacima kojima je svrha za-magljivanje klasne strukture savremenog drutva, sve

veih zahtjeva za stvarillm kvalitetom ivota, koji ostaje u pozadiill modernog standarda razvijenog kapitalizma.

Moe se s pravom postaviti i. pitanje ta su auten-tine potrebe ovjeka kao ovjeka, kao bia roda. Za odgovor na to pitanje nuno je rasvijetliti Marxovu kon-cepciju sutine ovjeka kao bia drutvene . prakse. U toj perspektivi se razotkrivaju ljudske stvaralake mo-

gunosti i ljudske potrebe. Sjetimo se u ovoj prilici Marxove kritike Bentama i svoenja ljudske prirode na onakvu kakva se ispoljava u buroaskom drutvu i njegove primjedbe. da treba tek izuiti ta je ljudska priroda, pa tek onda sagledati kako se ona ispoljava u kapitalizmu, a to implicira da se u drukijim drut-venim .odnosima, onakvim kakvi bi bili adekvatni pri-rodnoj ljudskoj sutim, ispoljava drukije. Otud i. za-htjev za ukidanje drutvenih odnosa u kojima je ovjek unieno bie. - . '

xx

I

.J asna teorijska.~ svijest-~t5 autentinim:: ljudskim .po: trebama za soCijaHstibldrutva je valla::j. kad se radi o drutv.enom planinlnjii proizvodnje L potronje. Time pretpostavljamo da odreeni tip drutva: odreuje i vr.: stu potreba. Tome doprinosi d stepen ekoriomsk:Qg-T;:tZ~ vitka i sistem.drutveno"kulturnih vrijeclr].osti.S~ruktu~ rapotreba . e biti' odreeria';drutv~nom;-situacijom' i svjesnom usmjerenou VD deih . drutvenih snaga. Time

e' biti odreen L DdnDS:: materija4iih : i nematerijamih potreba. U drutvu koje ima viziju slobodne as6cija~ cije, potrebe nee biti svedene na ekonomske nego e imati karakter cjelovit.og ispoljavanja ljudske linosti u samoupravljanju proizvodnjom i samoupravnom od-

luivanju u drutvenom i politikom ivotu. U takvom drutvu treba da budu zadovoljene potrebe za socijal-nom sigurnou, za zdravstvenim osiguranjem, za obra-zovanjem i za ljudskom solidarnou, za umjetnikim uitkom i uopte za stvaralakom aktivnosti.

8. U sklopu mnogih pitanja to ih sugerie tema ljudskih potreba izgleda nezaobilazna relacija: potrebe - vrijednosti. Kao to i drugi autori zapaaju, ovi poj-movi esto se pogreno identifikuju, kao tD se ova re-lacija izokree tako kao da su potrebe determimsane vrijednostima. Takoe se potrebe osamostaljuju u od-nosu na proizvodnju, a vrijednosti u odnosu na potrebe, to su sve neodrive pozicije, bar sa stanovita marksi-

stike interpretacije. Vrijednosti su relacionog karak-tera - izraz potreba i sposobnost doivljavanja. Druk-

ije reeno, neki je .objekt - materijalni ili nemateri-jalni - vrijedan ukoliko ima takva svojstva da zadovo-ljava ili da moe zadovoljiti neku ljudsku potrebu. Kao to smo sugerisali, te potrebe mogu biti generike i kon-kretno-istorijske, ali i bioloke, egzistencijalne, ekonom-ske, kulturne, moralne, umjetnike itd. Subjekt potrebe i vrijednosti je individua (da preci21iramo, drutvena in-dividua) ili drutvena grupa (porodica, nacija, klasa, rasa itd.).

Svako drutvo ima svoj osnovni sistem .vrijednosti koji izraava fundamentalne potrebe tog drutva u raz-voju. U tom smislu se socijalistiko drutvo razlikuje od kapitalistikog, ali se i pojedina socijalistika drut-va meusobno razlikuju po tome koje su im osnovne vrijednosti. Po tome lako razlikujemo dravni socijali-zam od socijalistikog samoupravljanja, kakvo se izgra-

uje u naoj zemlji. Na kraju, diskusija o potrebama i mogunost kon-

stituisanja teorije potreba, koja je aktuelizirana krizom XXI

kapitalistikog sistema, moe biti opravdana i kontro-verzama u razvoju i meusobnim odnosima raznih so-

cijalistikih zemalja i socijalistikih pokreta. Jer, u ka-rakteru potreba ogleda se i cjelovita .orijentacija drut-va, njegov sistem vrijednosti i ideala, a tose neposred-no reperkutuje na savremenu revolucionarnu praksu mijenjanja klasnog u besklasno drutv.o, na karakter "prelaza" ,u kome se ve nazire smisao i sutina novog koje nastaje - socijalizma i zajednice "udruenih pro-

izvoaa". .

XXII

I

Agnes Heller "SISTEM POTREBA" I DRUTVO "UDRUENIH PROIZVOAA"

Marksistika analiza drutva "udruenih proizvoaa" filozofski je zasnovana na koncepciji sistema po-treba. Gledamo li s filozofskog stanovita, konkretne potrebe ne mogu biti analizirane pojedinano, jer ne postoje ni izolirane potrebe ni izolirani tipovi potreba; svako drutvo ima svoj vlastiti karakteristini sistem potreba koji ni na kakav nain ne moe biti mjeroda-van da kritizira sistem potreba nekog drugog drutva. "Da li se cjelokuphi sistem potreba temelji na miljenju ili na itavoj organizaciji proizvodnje? Najee se po-trebe raaju direktno iz proizvodnje ili iz stanja stvari koje se bazira na proizvodnji."l Podsjeam ovdje ukrat-ko na marksistiki opis sistema potreba kakav se raz-vija iz kapitalizma (o tome sam ve govorila u drugom poglavlju). Struktura potreba svodi se na potrebu ima-nja, i ta potreba podreuje sebi itav sistem. Sve se to oituje u lanova vladajue klase kao potreba kvan-titativnog poveanja potreba jednog te istog tipa i pred-meta njihova zadovoljenja, dok se u radnike klase oituje kao svoenje na iskljuivo ivotne potrebe, tj. na "prirodne potrebe", te na njillOvo zadovoljavanje. Kva-litativne potrebe su kvantificirane, postaju od potrebe--svrhe potreba-nunost i obratno. Kako se potrebe hete-rogene kvalitete ne mogu razvijati, ljudska zadovolj-stva ostaju "gruba" i "brutalna", a neke se od njiho-vih potreba "fiksiraju". U meuljudskim odnosima pre-vladavaju odnosi interesa.

l Marx: Bijeda filozofije, cit., str. 38.

1 Marksizam II svetu 11 l

~ . ;l.:. ; I Proizvodnja, proizvodni odnosi, drutveni odnosi i

sistem potreba, kao to znamo, razliiti su trenuci, ali reciprono postavljeni iz jedne te iste drutvene forma-cije. Struktura potreba je organska struktura nedjeljiva od ukupne drutvene formacije; struktura potreba ka-

pitalistikog drutva pripada, dakle, jedino i isldjuivo takvoj strukturi, iz koje se ne moe razviti vana uloga u kritici bilo kojeg drutva openito, a najmanje kritika drutva "udruenih proizvoaa". To je drutvo u stvari opozicija ne samo kapitalistikom drutvu, nego i sva-kom do sada postojeem graanskom drutvu; to je prvo drutvo koje nije otueno, to je "carstvo slobode".

Meutim, ako je sistem potreba speCifinost jedne odreene drutvene formacije, kako to da onda upravo te subjektivne snage rue to dato drutvo? Svako dru-tvo (graansko) je klasno drutvo, bazirano na podjeli rada u kojem je "podijeljen" takoer i sistem potreba. Eksploatirana klasa ne pretendira uglavnom ni na to drugo, nego na najpovoljnije zadovoljenje svoj ill potre-ba. Meutim, i same izrabljivane klase postaju svjesne (u raznim povijesnim uvjetima) postojee suprotnosti

izmeu svojih sistema potreba i onih vladajue klase. Oni, dakle, ele eliminirati sve ono to spreava zado-voljenje njihovih potreba, te generalizirati vlastiti sistem potreba tj. prilagoditi ih vlastitoj koristi; samo po sebi, neki su momenti isti kao kod vladajue klase. Tako se dolazi ili do ruenja drutvenog poretka ili do kom-pletnog propCl!danja proizvodnih snaga. U prvom sluaju stvara se jedna nova vladajua klasa (stvaranje buroa-ske drave klasian je primjer), a u drugom, drutvo ne moe funkcionirati. (Kao to proizlazi iz citiranog pasusa iz "Grundrisse", Marx tumai pad rimskog car-stva upravo u ovom drugom smislu.)

Potrebe koje prelaze sadanjost nisu zato radikalne potrebe. U stvari potrebe ne prelaze cjelinu, ve samo "podjelu" sistema potreba. Potreba roba da bude slo-bodan ovjek nije nita novo, jer drutvo koje ga ini robom drutvo je slobodnih ljudi. Takoer nije novost potreba buroaskog drutva da zauzme politiku vlast, to jednostavno izraava zahtjev za zadovoljenje potreba koje su drugi ve zadovoljili. Radikalne potrebe rad-

nike !dase u kapitalizmu su zbog toga po definicijama razliite. Po prirodi su one takve da nikada ne mogu biti zadovoljene u danom drutvu. niti od buroazije, niti od proletarijata. (Bie buroazije isto je tako otu-

eno kao i bie proletarijata.) Dakle, iskljuivo radikalne potrebe donose komplet-

nu restauraciju sistema potreba; u to Marx uope ne 2

sumnja. Kapitalistiki sistem potreba pripada kapitaliz~ mu; uza sve to "isto" je upravo ono drutvo koie raz vija proizvodne snage toliko da nadilazi podjelu rada i koje moe stvarati i stvara potrebe koje pripadaju njenom biu ali ne i njenom sistemu potreba. I zato, zacijelo, samo radikalne potrebe mogu uiniti da ljudi, da bi ih zadovoljili, ostvaruju drutvenu formaciju ra-dikalno razliitu od prethodnih, kojih e se sistem po-treba - radikalno nov - razlikovati od prolih.

Apsurdno je na bazi aktualne strukture potreba ocjenjivati sistem potreba koje I\tlarx predvia za dru-tvo "udruenih proizvoaa". Bez koncepcije restaura-cije jednostavno je nepojmljivo tvrditi da rad, pa ak i viak vrijednosti, postaju ivotna potreba. Za Marxa je kompletna restauracija sistema potreba u komunizmu conditio sine qua non svega to se tie budueg dru-tva. Ve u "Ekonomsko-filozofskim manuskriptima" iz 1844. itamo da e ak "osjeaji" "drutvenog" ovjeka biti drugaiji od onih aktualnih; u "Grundrisse", u osvr-tu na razvitak bogatstva ljudskog ivota u sLobodnom vremenu, Marx pie: "Slobodno vrijeme - koje je bilo vrijeme besposlenosti kao i vrijeme viih aktivnosti -transformiralo je, naravno, svog posjednika u jedan nov, razliit subjekt."2 Marxu se ini "prirodnom" radikalna restauracija potreba, sposobnosti i osjeaja. Meutim, kako i "drutvo udruenih proizvoaa" predstavlja cje-linu - "drutvenu formaciju" kao i svako drugo dru-tvo, reciprono se zasniva mehanizam njegove funkcije i radikalno nova struktura potreba. Novi sistem potreba razumljiv je, dakle, samo u funkciji novog "drutvenog tijela", kao to je funkcioniranje cjeline nove drutve-ne "formacije" razumljivo samo u odnosu na novi sistem potreba.

Drutvo "udruenih proizvoaa" je, dalde, takvo drutvo u kojem se zadovoljavaju radikalne potrebe i stvara se nova struktura potreba: to je drutvo II kojem se ostvaruje i nadmauje i filozofija i radikalna te-orifa.a

. Sistem potreba II komunizmu moramo promatrati s dva razliita stanovita tj. prema materijalnim i nemate-r{jalnim potrebama, te prema njihovim odnosima unutar

2 Marx: Kritika politike ekonomije cit. svezak II, str. 410. 3 Dakako, ne podrazumijeva se nadvlaivanje filozofije tout

court, nego radikalne filozofije, koja mora prodrijeti meu ma-se kako bi postala materijalna snaga.

3

iste strukture potreba.4 Pod materijalnim potrebama po-drazumijevamo potrebe za ije zadovoljenje je prijeko potrebna kontinuirana proizvodnja i reprodukcija pred-meta i sredstava (koji se koriste >ll potronji i produk-tivnoj potronji). Nematerijalne prirode su, meutim, one. potreb.e za ije zadovoljenje nisu potrebni predmeti prOIzvedem organskom razmjenom s prirodom, ili openit~ "pr?izvodi". ~azlikovanje ovih dvaju aspekata nije

:prOIz~

donosi smanjenje radnog vremena na polovinu i to na takav nain da ova polovina bude usmjerena na zado-v,olj~nje aktualnih "potrebnih potreba". Marx smatra te-orijskom grekom pomanjkanje jasnoe ovih dviju alter-nativa, pa se izriito izjanjava u korist one prve. U bu-

dunosti temelj razvoja proizvodnje bit e jedino izuze-~an proporcionalan rast fiksnog kapitala, a to je mogue Jer ~ p?ve~je p~oizvodnje biti neovisno o valorizaciji. Povecanje dijela fiksnog kapitala po nedostiivom nive-liranju u kapitalizmu, garancija je injenice da materi ja~a proizvodnja zahtijeva uvijek manje ivog rada. Jedino e na taj nain biti mogue neprekidno smanjenje ~adnog. vr,;;mena uz ~~mstantno odravanje porasta pro-

I~vodnJe, st? ne znacI prevlast mrtvog rada nad ivim (Jer nema ~kak~og odnosa kapitala); naprotiv, ivi rad nadvladat ce onaj mr-tvi.

I~eja beskonanog progresa materijalne proizvodnje ned:V0Jbeno karakterizira Marxovu misao; njegove ideje o ["ltmu poveanja proizvodnje vie su puta kontradik-torne. S jedne strane, on predmijeva da e kapitalizam

doi do toke prestanka razvoja proizvodnih snaga (oso-b~to. to se tie poveanja fiksnog kapitala) zbog ega

.~>l ntam materijalne proizvodnje drutva "udruenih pro-IZVoaa" morao biti to bri - barem s obzirom na situaciju kasnog kapitalizma.) Zato je s druge strane .p oyeanj e . ~itma m,aterijalne proizvodnje, o emu em~ JOSy 9,0VO~~tI~ o~r~eno pot~ebama "udruenih proizvo-

~~ca kOJI cey ~ItI sve manje usmjereni na dobra mate-r:I:Ja1ne potrosnje - paralelno s rastuim bogatstvom. Ovime se postavlja jedna nova struktura potreba od

odlune vanosti. U novoj strukturi potreba Marx u stvari operira s jednom vrstom "modela zasienja": do-bra ~aterijalne potronje (koja slue nepos!I"ednoj po-

!ro~np) mo.rala bi imati og;ranieniju ulogu u strukturi rndIvIdualnih potreba, u svakom sluaju postoji njihova tende;nca smanjivanja. Druge potrebe, a ne samo proiz-v?ooJa, trebale bi ograniiti ove pot'rebe jer ih proizvod-~Ja n~ 'premouje, nego ih na njih usmjerava. Na teme-lJU CItIranog modela tl stvari je nezamislivo da izvor novih" mate~ja~ potreba ~"proizy"Od novih tipova po-treba ~ pI10IzlaZI IZ same prOIzvodnJe. Sve bi ovo moralo doyestI .~o smanjenja ri~m~ ~oveanja proizvodnje -naJkasillJe nakon stjecanja IZVjeSnog stupnja bogatstva.

Marx vjeruje da ve prepoznaje ovo "mijenjanje strukture" radikalnih potreba suvremenog proletarijata, kao to istie u zapaanjima na teze ideologa proletari-jata Galianija. Znamo da je osnovna Galianijeva teza "pravo bogatstv,o je ovjek." Marx opravdavajui do-6

daje: "itav objektivni svijet, svijet dobara" preplavljen je ovdje kao jednostavan trenutak ( ... ) drutvenom pro-izvodnjom ovjeka."7

B) Doli smo tako do drugog problema, tj. u kojoj mjeri razvoj proizvodnje predstavlja porast "drutvenog bogatstva" .

O tom se pitanju mogu izdvojiti dva razliita proble-ma (iako se u razlaganju prezentiraju gotovo uvijek zajedno.) 1. U kojoj se mjeri rad moe smatrati izvorom materijalnog bogatstva i 2. U kojoj se mjeri proizvodnja - i materijalno bogatstvo koje se u njoj ostvaruje -moe smatrati jedinim izvorom bogatstva uope.

1. Na prvo pitanje Marx daje gotovo razliite od-govore o kojima emo raspravljati naknadno; za sada se uglavnom podrazumijeva da su za Marxa dva gore spo-menuta pitanja u potpunosti razluiva. To je prije svega zato, jer je izvor upotrebnih vrijednosti (bogatstvo upo-trebnih vrijednosti je u stvari materijalno bogatstvo je-dino i pravo) rad plus priroda, a ne samo rad.

Smatrati da je izvor materijalnog bogatstva jedino rad, Iniljenje je upravo buroaskog drutva, gdje domi-nira protivurjenost iznleu upotrebne vrijednosti i vri-jednosti razmjene utemeljena u robnoj proizvodnji. (U djelu "Teorije o viku vrijednosti" Marx osuuje neke kritiare Ricarda to ostaju unutar sistema o kategori-jama graanskog drutva, jer smatraju rad jedinim izvo-rom bogatstva, ak i onda kad iz toga izvlae zakljuke protivne onima Ricarda.) 8 Jo je vanija injenica da Ma!I"X ima koncepcijU o radu prema onoj u "drutvu u&uenih proizvoaa" gdje dovreni rad u proizvodnji postaje minimalan i gotovo prestaje postojati. Gotovo je apsurdno gledati u radu izvor bogatstva (materijal-nog) i mjer1ti ga na temelju radnog vremena. U odvija-nju tog stava Marx prihvaa - istina s nekim rezervama - izlaganje autora o brouri "Source and ,remedy", ali to ne znai da to nije i njegov vlastiti stav. elim zato potOI11:ati da je to jedan od Marxovih stavova to poka-zuju i njegove izjave "rad je izvor materijalnog bogat-stva" i "proizvodnja je izvor materijalnog bogatstva" da su razliite i j'asno odijeljene.

U tu svrhu elim citirati "Grundrisse": Nije vie rad onaj koji je ukljuen u proces proizvodnje, nego je to mnogo vie ovjek koji se postavlja u odnos proizvodnog

7 Ibid, svezak III, str. 289. Radikalnu analizu ovog problema moemo, meutim, nai

u dijelu Kritika gotskog programa.

7

procesa kao nadglednik i regulator ( ... ) Radnik nije vie taj koji ukljuuje izmijenjeni prirodni objekrt: kao po-. srednika izmeu objekta i samog sebe, nego je radnik taj koji je ukljuen u prirodni proces, kojeg oh transfor-mira u jedan indus;trijski p'l:'oces kao posrednik izmeu samog sebe i anorganske prirode kojom je zavladao.) On se postavlja uz proizvodni proces umjesto da tu bude glavni posrednik. U toj transforunaciji nije ni sva-kidanji rad kojeg vri sam ovjek, niti vrijeme koje on radi, nego prisvajanje njegove ope produktivnosti, nje-govo razumijevanje prirode te dominacija nad njom putem njegove egzistencije drutvenog !tijela - jednom

rijeju, razvoj drutvene individue je taj veliki stup proc izvodnje i bogatstva. ( ... ) im je rad u svakidanjoj foruni prestao biti veliki izvor bogatstva, radno vrijeme prestaje i mora prestati biti njegovo mjerilo i zato vri-jednost razmjene mora prestati biti mjerilo za upotrebnu vrijednost."9 .

Ne osvrimo se na injenicu to Marx identifidra vrijednost i vrijednost razmjene, pojmove koje meutim rigorozno razlikuje u "Kapitalu", gdje operira s jednom drugom koncepcijom o radu (gdje se kao glavno mjerilo uzima radno vrijeme.)

Analizirajmo ovaj pasus samo s naeg stCl'jalita. "Drutvo udruenih proizvoaa" pojavljuje se kao dru-tvo gdje rad obavljaju strojevi, gdje kompletno prevla-dava "fiksni kapital" i u kojem se - barem u procesu materijalne proizvodnje - radna snaga upotrebljava sa-mo kao "nadglednik i regulator." Moderno reeno Marx pretpostavlja kompletnu automatizaciju. Na taj nain izuzetno raste vanost jednog odreenog tipa rada, naunog rada ili kao to on kae "opeg rada". Znanstveni rad nije zato odmah proizvodni rad, ve je to aktivnost

opeg intelel

jela .rada podreuje sebi ovjeka, koji u praksi nikada nije mogao izabrati nijedan drugi posao osim onoga koji je morao dovriti. Neprestano "mijenjanje" posla u kapi-talilirnu nije posljedica .slobodnog izbora ili "potrebe razvoja" radnika, nego je ono podinjeno potrebama va-lorizacije kapitala. Pretpostavljajui, meutim, da u dru-tvu "uclTuenih proizvoaa" mora postojati podjela mda, izbor i mijenjanje posla ovisit e samo o "potreba-ma razvoja" radnika.

2. Podjela izmeu manualnog i intelektualnog rada sigurno e biti nadvladana. Marx je imao razliita mi-ljenja o nainu tog procesa. Jedan smo ve spominjali: proizvodnja i rad se dijele; ovjek "se postavlja uz bok procesa proizvodnje", svaka radna aktivnost (takoer i ona drutveno potrebna) postaje Tad intelektualnog t:iJpa. Druga MaTXova pretpostavka je bitno razliita: na teme-lju nje (kako emo jo vidjeti) svaki se tip proizvodnog rada reducira na jednostavan rad. Zato se i tu radno vrijeme roma smanjiti, kako bi ljudski ivot do maksi-muma bio preokupiran i intelektualnim aktivnostima. Intelektualna aktivnost je meutim takoer barem djelo-mino rad (zahtijeva napor i zaokuplja mozak, ivce, snagu, miie - osobito prve dvije). U oba sluaja tipo-vi rada briu suprotnost izmeu work i labour koja kul-minira u kapitalizmu i karakteristika je klasnog dru-tvaY

Dok u radu koji se vri u "drutveno potrebnom radnom wemenu" work upravlja labour (sjetimo se po-sljednje reenice iz citiranog pasusa iz "Teorije o viku vrijednosti": rad e uvijek biti potinjen vanjskim cnje-vima, ali nasuprot onome to se dogaa u kapitalizmu - ljudi e ga slijediti kao "drutveni zadatak") ova razlika nestat e definitivno u radu kao "slobodnoj aktiv-nosti": wOl'k postaje "isti" labour. Meutim, ako e ipak postojati manualni rad i "labour" (ova dva pojma nisu nikada identina, a pojam labour prisutan je u obe koncepcije) slijedit e ih svi ljudi i tako e svaki ovjek ilrnaJti vremena - u jednakom trajanju - za "slobodnu aktivnost". U suglasnosti s prvom koncepcijom sama pri-roda laboura prouzroit e nestanak razlika ilirneu ma-nualnog i intelektualnog rada, dok jedno ne pogaa dru-go. Za pojedinane indiV

sredstvima za proizvodnju kao prema vl!'lstit~ proi2;,:~; dima, kao prema elementima svoje :vlastite a~tt~nosti.

Ono to ele postii graanskI ekOnOll1stI s tom identifiikacijom jest: " .. opra:vdati .tak:o~~r tehno~oki,

specifinu chutv~nu formu, tJ .. kap:Italllistlcku fOT>l:r:;u, u kojoj se odnos lZIDeu rada l uVjeta rada nrurusava, taJko da nisu radnici oni koji postavljaju uvjete ve uvjeti postavljaju radnike ... "14

to znai prisustvo tehnike .podjele rada za rad ovjeka, kako ono moe garantirati unirverzaIDost ovjeka i da li je u njoj mogua :individualna specijalizaoija, pitanja .su na koja je Marx dosljeooo odgovorio samo u "Kapitalu" (kontradiktorna rjeenja poJavljuju se sa-mo u formi aforizma). Izjavom da e suvremeni ovjek Mti i ribar, lovac, pastor, kritiar, Marx je predo6io Uil1iverzalnost gotskog modela, pa ak kad i ne tvrdi da

ovjek mom bm vjeni diletant; on to vie smatra da se ovjek moe istaknuti u vie aktivnosti radikalno raz-1iitih kvaliteta. U Kapitalu meutim Marx tvrdi da e svaki rad biti sveden na jednostavan rad koji se lako ui i izvrava. Perspektiva univerzalnosti ne :zmai ovdje, barem to se tie radnog procesa, da se ovjek moe istmcati na raznim poljima, nego da samo moe "Inije-njati" posao i to bez neke posebne speoifine kvalifi-kacije. U djelu "Grundrisse" ovjekova aktivnost koja se "postavlja uz bok proizvodnog pmcesa" vjerojatno je kompletna i zahtijeva kvalifikaciju: Man meutim ne produbljuje ovu koncepciju i vano je da je nije pri-Inijenio u analizi odnosa izmeu proizv;odnog rada i ma-terijalnih potreba. Dakako, da struktum potreba zasno-vana u modelu "Grundrisse" ne moe biti identina onoj iz "Kapitala", ali poto ovdje analizilTam samo Marxove esplicite stavove, pristupit u ovom problemu drei se argumenata u "Kapitalu".

D) Vanost kategorija "potrebnog rada" i "vika ra-da" u drutvu "udruenih proizvoaa" i nadalje tuma-enje kategorije "drutveno potrebnog rada" odreeno ovise o injenici prema kojoj Man identificira vrijed-nost i vrijednost razmjene ili ih razlikuje. Do djela "Kri-tika politike ekonomije" on ih je openito identificirao, ali kasnije se izdvajaju dva pojma o vrijeooosti. Prvi

uva prethodno znaenje; vrijednost se ostvaruje isklju-ivo u odnosL.'Ila razmjene.ls Prema drugom tumaenju to je jedna od drutvenih kategorija (barem u racional-noj ekonomiji). Zalcon vrijednosti je opi ekonomski za-

12

13 Ibid, knjiga III, str. 296. 14 Ibid, knjiga III, str. 299. IS Marx: Kapital, cit. knjiga I (1), str. 74.

kon koji, kao to smo vidjeli, moe pronai adekvatnu potvrdu upravo u "drutvu udruenih proizvoaa". (Pod-

sjeam na alI'gumente iz prve knjige "Kapitala" u kojoj Marx pokazuje da "simbolina forma robe ne moe proim6i ni iz .upotrebne vriiednosti ni iz vrijednosti).16 U vezi s ovim pitanjem znaajan je takoer i pasus iz djela "Kritika gotskog programa" (1875) gdje govon kako i kada moe biti ostvarena razdioba prema potre-bama: ovdje potVITuje expressis vel-bis, da vrijednost egzist:iJra samo u prvoj fazi komunizma tj. kad se dobra jo ne mogu dijeliti prema potrebama. Gdje postoji vri-jednost, razdioba se dogaa u funkciji rada. Prvu fazu komunizma karakterizira dakle jo jednakost razmjene: obavlja se razmjena jednakog rada za jednaki rad. Rad se mora mjeriti jo na bazi radnog vremena (kvantita-tivno i kvalitativno se izmjenjuje jednako radno vrije-me). "Unutar kolektivnog drutva koje se temelji na

zajednikoj svoj:ini nad sredstvima za proizvodnju, pro-izvoai ne vre razmjenu svojih proizvoda; jo i manje - rad pretvoren u proizvode pojavljuje se ovdje k a o v r li j e d n o s t ovih proizvoda."17 Ovo bi se rasuivanje moglo razloiti i rei da vrijednost prestaje postojati jedino u prvom. smislu koncepcije, ali ovo je u propivu-

rjenosti s injenicom, gdje po Marxu u drugoj fazI ko-munizma rad postaje ivotna potreba. Suoavamo se po-novno s idejama iz djela "Grundrisse". U knjizi "Kritika gotskog programa" kao i u "Grundrisse" Marx zaortava "drutvo blagostanja" gdje rad postaje ivotna potreba. Opaa se neslaganje s obzirom na djelo "Teorije o vi.ku vrijednosti", gdje se meutim, u usporedbi s "KapIta-lom" rad pojavljuje u najboljem broju sluajeva kao "drutveni zadatak", neto kompletno razliito od "ivot-ne potrebe". U "Kapitalu" i "Teoriji o viku vrijednosti" proizvodnja za potrebe nije u vezi s radom kao ivotnom potrebom ve s radom kao "drutvenim zadatkom": iz toga proizlazi neIninovna teorija o "istoj nadmonosti" zakona vrijednosti.

Premda "Kritika gotskog programa" ne sadri ni-kakvih aluzija u tom sInislu, Marx je vjerojatno piui ovo djelo imao u vidu model slian onom u "Grundris-se". U stvari, ako je teko razumjeti da jednostavan nekvalificirani mehaniki rad postaje "ivotna potreba", lake je predoiti kontrolni kvalificirani rad kao stvarnu ivotnu potrebu ovjeka "koji se stavlja uz bok proiz-vodnog procesa". Utoliko vie ako Inislimo da Marx ne

16 Ibid, knjiga I, str. 85. 17 Marx: Kritika gotskog programa, cit. str. 960.

13

navodi nikada transformaciju rada u ivotnu potrebu tamo gdje govori o redukciji rada na jednostavan rad, ali potcrtava da rad ostaje uvijek carstvo potreba, a da carstvo slobode "poinje" izvan ovoga (u slobodnom vre-menu).

Vratimo se ponovno na kategorije o "potrebnom radu", "wku rada" i "drutveno potrebnom radu". Ponimo s djelom "Grundrisse".

Potrebno radno vrijem.e za proizvodnju ima veoma vanu ulogu a posebice ako smatramo da se ono mora u sve veoj mjeri smanjivati. Ono se ne moe ravnati po mjeri, jer e svaki rad biii kvalitativno razliit (ta-

koer obzirom i na pojedince), ali ne i kvantitativno. (Ne usporeuje se ideja o smanjenju s "jednostavnim radom"). "Ekonomija vremena - klju je po kojem se napokon rjeava svaka ekonomija. Kako drutvo mora rasporediti svoje vrijeme i planirati ga, da bi moglo slijediti proizvodnju adekvatnu svojim ukupnim potre-bama. Ekonomija vremena i planirana raspodjela rad-nog vremena u raznim okvirima proizvodnje ostaje, dakle, prvi zakon ekonomije na bazi drutvene proiz-vodnje. To je zakon koji vrijedi i na jednoj jo mnogo vioj razini. Ipak, to se bitno razlikuje od mjerenja vri-jednosti razmjene (radom ili produkti rada) kroz radno vrijeme. Radovi pojedinanih individua ne samo da se kvantitativno razlikuju u istom radnom okviru i u raz-nih vrsta rada nego i kvalitativno. to znai samo kvan-titativna razlika predmeta? Njihovu kvalitativnu iden-tinost. Dakle, kvantitativno mjerenje radova pretpostav-lja njihovu jednakost porijekla, identinost njihove kva-litete. "18

Nije sluajno to se ne daje zamaha redukoiji na "jednostavan rad". Budui da se radovi dijele u jedno-stavne i kompleksne, ovo je djelovanje u stvari proizalo iz trita. Kao to je poznato, u "Kapitalu" ne susreemo analogne probleme: mjerenje pomou radnog vremena

mogue je ak i bez trita, jer svaki rad je jednostavan rad. Alw se meutim, kao to se moe i vidjeti iz "Grund-risse" a takoer i iz "Kritike gotskog programa" zami-ljen rad za budunost kvalitativno razlikuje ne samo u raznim granama industrije, nego takoer i za pojedince, onda "drutveno potrebno radno vrijeme" ne moe vie sluiti kao mjerilo. Htjela bih dati jedan osobito izrazit primjer: kako se moe fiksirati drutveno potrebno rad-no vrijeme na podruju znanosti, kako se mogu na toj

18 Marx: Kritika politike ekonomije.

14

bazi usporeivati tipovi znanstvene aktivnosti, kvalita-tivno toliko razliiti ?19

U citiranom pasusu materijalna proizVodnja II bu-dunosti ini se Marxu potpuno racionalizirana, ali isto-dobno ne daje se nikakav kriterij ili mjerilo ove racio-nalizacije, koje je nosilac jedino general intellect tj. spo-sobnost da se racionaH.zira drutvo "udruenih proizvo-

aa". (Suvino je ponovno naglasiti da se upravo u ovoj koncepciji rad smatra ivotnom potrebom.)

U djelu "Grundrisse" jedina je koncepcija o potreb-nom radu, ona o drutveno potrebnom radu. Podjela jednostavnog rada na potreban rad i viak rada zajedno prestaje u kapitalizmu, gdje vie i nema smisla dijeliti ostatak vremena u kojem ovjek radi da bi zadovoljtio svoje "nune potrebe", jer i taj preostali dio vremena drutvena individua upotrebljava za sebe, a ne za valo-rizaciju kapitala. (Budui da svaki proizvod zadovoljava na posredan ili neposredan nain potrebe drutvene in-dividue takoer sa stanovita pojedinca, rad se ne dijeli vie u .potreban i u wak rada). "Kako je malo ovo pita-nje razumio Proudhon vidi se iz njegovog aksioma po kojem svaki rad donosi surplus. To to on nijee za kapital, to postaje prirodna kvaliteta rada. Istie se injenica da potrebno radno vrijeme neophodno za produ-enje apsolutnih potreba, doputa slobodno vrijeme ( ... ) i zato je mogue stvoriti viak proizvoda samo ako se izvrava viak rada. Cilj je, ukinuti sam odnos; tako da se sam viak proizvoda prezentira kao potreban pro-izvod."20

Stie se dojam da Marx ve u djelu "Grundrisse" razlikuje prvu fazu komunizma od druge, iako ne tako izriito kao u"Kritici gotskog programa". Iz ovog se djela vidi jasno i neopozivo da se u prvoj fazi komunizma moe realno razlikovati potreban rad i viak rada: iz takozvanog ukupnog prihoda od rada, drutvo odbija potrebno radno vrijeme za investicije u sredstva za pro-izvodnju, kao i radno vrijeme za proizvodnju odreenu za "zadovoljenje zajednikih potreba" koje je potrebno u primjeni za drutvene ciljeve. U obliku "plae" radnik prima onoliko koliko mu je dovoljno za njegove line potrebe! u t? je ukljuen) njegov potreban rad. ovjek u stvarI radi prema SVOJlID sposobnos,tima, ali rad za njega nije jo postao ivotna potreba i jo ne postoji

v 19 U Kapi!al~ se t~koer vg!~vna uloga prip~suje znanosti u drustvu "udruzenih prOlzvoaca . Zato se ne daje dovoljno zna-enje "red~ciji (svoenju) na jednostavan rad". Mnogo su konzekventruje argumentacije o tom pitanju u djelu Grundrisse

20 Ibid, svezak II, str. 279-280. .

15

pravo drutveno bogatstvo, zbog ega treba razlikov3Jm potreban rad (pa ak ako je i istina da je svaki svreni rad u posljednoj analizi potreban rad - drutveno po-treban). Tako se svaki put u "Grundrisse" u odnosu na

budue dJ:;utvo, pojavljuje pozitivan akcenat (taj se akcenat odnosi uvijek i samo na budue drutvo) na koncepciji o "plai" i tako se nalazimo pred perspekti-vom koju Marx smatra neposrednom mogunou. Ipak, Marx pie: " ... njegova (kapitala) historijska funkcija je dovrena kad ( ... ) su potrebe toliko razvijene, kad viak rada od onog potrebnog postaje sam opa potreba tj. izbija iz s3Jffiih indiwdualnih potreba, (. .. ) od3Jkle prestaje rad u kojem ovjek radi ono, to moe pustiti da rade stvari. umjesto njega."21 Ovdje Marx isputa ana-Lizu prve faze komunizma, ali to je izuzetak. Bez sumnje, Marx u s;tv3Jri pretpostavlja prisutnost "plae" i zato je ovdje razlika izmeu nunog rada i vika rada sa stano-vita pojedinca funkcioniranje zakona vrijednosti; Man smatra da u dalekoj budunosti a sa stanovita indivi-due, nee biti razlike izmeu nunog rada i vika rada i da e takoer zakon vrijednosti izgubiti svoju odre-

enu funkciju: "tim je rad u svojoj neposrednoj formi prestao biti velikim izvorom bogatstva, radno vrijeme prestaje i mora prestati biti njegovo mjerilo, a vrijed-nost razmjene22 onda prestaje biti mjerilo upotrebne vrijednosti (. .. ). Ovime se proizvodnja, bazirana na raz-mjeni vrijednosti, uzdrmala, a proces neposredne mate-rijalne proizvodnje gubi oblik bijede i antagonizma.23 Nastupa slobodan razvoj individualnosti, dakle, smanje-nje radnog vremena nije potrebno za stvaranje vika rada, ve je openito potrebno smanjenje drutvenog rada do minimuma, emu odgov3Jra stvaranje i dalji

umjetnikIi., nauni razvoj itd. pojedinaca, zahvaljujui slobodnom vremenu i sredstvima stvorenim za sve nj ih. "24

Kad su jedanput vrijednost i vrijednost razmjene, odijeljeni postaje u marksistikoj ekspoziciji dominantna ona koncepcija koja (vjerojatno) u "Grundrisse" i "Kri-tici gotskog programa" karakterizira samo prvu fazu ko-munizma: mora se mjeriti racionalnost rada s drutveno potrebnim radnim vremenom. Tako se dolazi do mogunosti da se racionalno odijeli potreban rad i viak rada

21 Ibid, svezak I, str. 317. 22 Kao to smo rekli, kategorije vrijednosti i vrijednost j

razmjene rusu diferencirane. 23 Drugi primjer rjeenja antinomjje (suprotnosti dvaju za-

kona). 24 Ibid, sveza!k II, str. 401-402.

16

u samom ~rutvenom "udruenih proizvoaa", iako ne na ba radikalan nain. U "Teoriji o viku vrijednosti" M~ pie: .',Pretposta~ljamo zato da ne postoji kapital, ah da radnIk sam sebI prisvaja od svog vika rada od vika vrijednosti kojeg je on stvorio na viku vrijed-nosti kO.Jeg j~ potroio. IyIoglo .bi se rei samo za ovaj rad da Je ZaIsta produktivan tl. da stvara nove vrijed-nosti".25 U prvoj knjizi "Kapita"la"26 taj je problem pod-:o~no razm~t:'an. Prije nego to emo citirati pasus, zehm naglaSIti da Marx ostavlja otvorenim takoer i ?ruge ~lt~rna~ve kOj: su vezane s izmjenom naina pro-IZvodnJe I podjele duzne komunizmu. S naeg stanovita veoma j,e za~mlji:vo na/?ilasiti da on prije svega govori o mogucnostI razlikovanja potrebnog rada i vika rada. "Zamislimo konano (. .. ) jedno udruenje slobodnih ~judivkoji r~d~ s~ z:ajednikim sredstvima za proizvodnju I tr9se svoJe mdivIdualne radne snage kao jednu jedinu drustyer:u ~a~u snagu v (. .. ) Kompletna proizvodnja u~enJa Je Jedna drustvena proizvodnja; Jedan dio SlUZ:I kao sredstvo za proizvodnju. Ostaje drutven. Me~

utIm, v drugi se dio troi kao sredstvo postojanja lanova drustva. Dakle, mora se rasporediti meu njih. Vrsta ovakve raspodjele mijenjat e se mijenjajui posebnu vrstu samog drutvenog organizma proizvodnje i odgo-

varajyeg historijskog nivoa razvoja proizvoaa. S3JffiO da bl s~ odrala paralel~ s rob.nom proizvodnjom, pret-postavlJamo da Je sudjelovanje svakog proizvoaa u osnovrnm sredstvima, odreeno njegovim radnim vreme-

:z.0m~ U tom 1;>i. sluaju radno vrijeme igralo dvo-Jaku ulogu. Njegova raspodjela, izvrena drutveno

pre~a planu, regulira tonu proporciju razliitih radnih ~cijc: s razliitim potrebama. S druge strane, radJ;lo vrlJc:me 1st.odobno slui kao mjerilo individualnog

sU.~JelovanJa pr?IZvo~au zajednikom radu, a djelo-lll1cno takoer I u zajednikoj proizvodnji individualne

p0t:0nj~. Dru~.tveni odnosi ljudi s njihovim radom i :prOIZvodima njihova rada ostaju veoma jednostavni i Jasni, bilo u proizvodnji ili u raspodjeli."27

Nema sumnje: ova koncepcija, barem to se tie druge funkcije mjerenja radnog vremena, savreno odcro-vara o;:;om !ll?delu koji je u djelu "Kritika gotskog p~ograma definiran kao prva faza komunizma. akoji jo u sebi nosi "znakove" kapitalistikog drutv~ .

. ll ~g?j, a jo~ ~e u treoj knjizi "Kapitala", to se tIce covJeka pOJedmca; proizvoaa-pojedinca, nema

;!5 Marx: Teo:rije o -y?ku vrijednosti, cit. svezak I, str. 270. 26 Marx.: KapItal, knjIga I, str. 92-93. . z7 Ibid, knjiga I (1), str. 92. .

2 Marksizam u svetu 11 17

pr';l li ll! nikakve

1 bno radno vrijeme. Moemo sigurno predoiti mijenjanje radova unutar necessary time-a, ali u tom se sluaju ne bi radilo o razmjeni izmeu jednostavnih radova, ve

izmeu jednostavnih i sloenih radova. Gdje ovje.k ~oe razvijati potrebnu sposobnost za rad u upravlJanJu? Jo u necessary time-u, i tako teorija o "jednostavnom radu" def,initivno rui podatak da u "mjenjaju" ra-da upravljanje privremeno pripada svima: svatko bi morao ovladati sposobnou da izvrava procese sloe-nog rada i tako bi se dolo do znatnog smanjenja dijela "necessary time-a", koje j~ namij.enj.eno s.t.va~no pro-duktivnom radu. Ukoliko bl pak ljudI razvIjah tu spo-sobnost za vrijeme disponsable time-a, vratili bismo ~e provom problemu - kontradikciji. U stvari, sasvim Je svejedno da li ljudi u vrijeme svog slobodnog vremena vre jedriostavne poslove ili se pripremaju za one v sl?-ene: jedan dio slobodnog v:remena je u svakom slucaju ,drutveno potreban" i ne mjeri se u "drutveno potre-, " bnom radnom vremenu .

Ako promatramo funkciju prirodnih znanosti, pro-blem postaje ozbiljniji. Prema Marxu, pri~odna je zna-nost najjaa proizvodna snaga, znanstvem rad Je ,,op:

eniti rad". Ukoliko formacija potrebna za znanstvem rad i njeo-ovo izvrenje pripadaju necessary time-u (kako bi obin; bilo) ostvaruje se specijalizacija, koja je ko~tradiktorna koncepciji "Kapitala", ne samo u. tom sJ?~slu to se razliiti ljudi specijaliziraju u razmm okV1n-ma znanosti, ve i u smislu to se izvjesni ljudi speci-jaliziraju u znanos~ima (je~!J.i .izvr.~avaju s~o~eni rad, dru-gi onaj jednostavnI). SpeCIjalIzaCIja u kOJO) svatko o,:la~ dava jednim odreenim okvirom prirodnIh znanostI l pretvara ih u jednostavan rad, drastino bi inae sma-njila vrijeme odreeno za neposrednu proizvodnju. Uko-liko je meutim formacija na podrujU prirodnih znano-sti dio podruja slobodnih aktivnosti disposable time, onda ponovno nije mogue mjerenje u drutveno potre-bnom slobodnom vremenu. Osobno mogu predoiti u daljnoj budunosti model "svaki strunjak na svom po-

drujU", ali samo uz upotrebu disposable time-a i s jed-nom odreenom formom vrijednosti koja se kompletno razlikuje od one u treoj knjizi "Kapitala".

Sada moemo raspravljati o interakciji izmeu pro-izvodnje i strukture potreba u drutvu "udruenih pro-

izvoaa" . Ve je reeno da se Marx s obznrom na "drutvo

udruenih proizvoaa" poziva na radikalno novu struk-turu potreba. Primarna uloga pripada tu generalizaciji

20

potrebe rada, i kao to smo ve vidjeli, potrebe vika rada.

Ve je reeno da se Marx s obzirom -na "drutvo no postajanje ivotnom potrebom nemaju isto znaenje. U .kapitalizmu je rad teret, jer a) izv;ravaju ga ljudi pod prinudom izvana i otuen je, b) njegova konkretna priroda ne prua ovjeku nikakvu mogunost samo-ostvarenja: "Bez sumnje on (Adam Smith) ima pravo kad tvrdi da se, u historijskim oblicima rada kao to je ropski rad, podaniki rad i plaeni rad, rad preds!tavlja uvijek kao neto odbojno, uvijek kao pri-nudni vanjski rad, nasuprot emu se nerad predstavlja kao "sloboda" i "srea". Radi se o dvije stvari: -o auti-

tetinom radu, i u vezi s tim o radu koji si jo nije stvo-rio uvjete, subjekfi,vne i objektivne ( ... ) kako bi rad postao privlaan rad, samoostvarenje pojedinca, to ne

znai u stvari da bi on bio ista razonoda (zabava), ( ... ) prema koncepciji ( ... ) Fourier-a".3o Marx se npr. odnosi prema skladanju muzike kao prema jednom sasvim in-telektualnom radu.

U djelu "Grundrisse" zadovoljena su oba uvjeta: otuenje je nadvladano i rad postaje travail attractif. Kako u proizvodnji materijalnih dobara prestaje rad u tradicionalnom smislu, svaki rad postaje u biti inte-lektualni, postaje podruje samoostvarivanja ljudske

linosti. Ovim on postaje odreditelj (ako ak ne i vie nego odreditelj) ivotne potrebe ovjeka i UZJi-ma dominantnu ulogu i u strukturi potreba. Po toj

koncepcij~ nikada ne bi moglo iskrsnuti pitanje "zato" ljudi rade.

U "Kapitalu" je, meutim, zadovoljen samo jedan uvjet: prestaje (pod svakim vidom) otuenje rada, ali rad ne postaje travail attractif. U takvoj perspektivi rad u "drutvu udruenih proizvoaa" nije slobodno zani-manje. "S obzirom na to carstvo slobode poinje samo tamo, gdje prestaje rad odreen potrebom i vanjskim ailjem. Sloboda se na tom podruju moe sastojati samo u tome da drutveni ovjek, tj. udrueni proizvoai reguliraju racionalno tu organsku razmjenu splirodom, stavljaju je pod zajedniku kontrolu, a ne da ona poput slijepe snage vlada njima; da oni obavljaju svoj zadatak s milinimalnim troenjem energije u uvjetima koji su ade-kvatni njihovoj ljudskoj prirodi i dostojni sebe. Meutim, to uvrrjek ostaje carstvo nunosti. Odavde poinje razvoj ljudskih sposobnosti, koje je konano samo po sebi pravo carstvo slobode, ali koje ipak moe cvjetati'

30 Marx: Kritika politike ekonomije, svezak III, str. 278.

21

-.gamo na bazi tog carstva nunosti. Osnovni uvjet svega ovoga je skraenje radnog dana".31

Ovdje su potrebne tri napomene. Prije svega: kako prema drugom izlaganju u "Kapitalu" sa.mo s~obodno vrijeme predstavlja prostor slobodne aIDtIVnostI, Marx pripisuje ekonomiji vremena, skraenju potrebnog rad-nog vremena i racionalizaciji proizvodnje jo veu va-nost nego u "Grundrisse". Druco: budui da rad nije bio travarll attraotif, moe se postavhi pitanje zato i za koga su ljudi radili. Na treem mjestu bih eljela naglasiti, da se s tog stanovita program ini takoer utopijskim, a to je realistinije imeseno nego u "Grun~risse" : smatram nezamislivim slian jaz izmeu radnih a.kltivnosti i aktivnosti u slobodnom vremenu. Lijepa za-misao u "Grundrisse" o jednoj aktivnoj individui u slobodnom vremenu, koja ponovno ulazi u proizvodnju kao drugi ovjek, gubi svaku vanosti: u stva;ri "nema potrebe" da proizvodnju vre "drugi" ljudi, bogatiji.

Rasprava bi nas mogla udaljiti o~ na~eg pr:,avog. ar: gumenta, vratimo se dakle drugom p1tanJu: zasto ljudI rade? Pretpostavljajui aktualnu strukturu potreba moemo odgovoriti jedino pribjegavajui opem primo-ravanju na rad. Meutim, "prinuda na rad" karakterizi-ra za Marxa samo prelazno vrijeme (kratku fazu dikta-ture proletarijata), dok u drutvu ,iud:menih proizvo-

aa" samo priroda moe primorati ljude da neto rade, ovek ne prisiljava oveka (za Marxa su gospoda i slu-ge refleksne determina~ije; nen:a gospods~v~ ~ez .roboya i obratno). U prvoj faZI komumzma (u kOJOJ ljudi sudJe-luju u proizvodnji prema svom radu) na1azimo, dakako, jo jedan oblik naslijeene prin~de iz ka:pitallizma:. d~ bi mogli ivjeti, ljudi moraju raditi. MeutIm, kad ljudi participiraju u dobrima prema svojim potrebama, a rad-no vrijeme pojedinca nije razdjeljeno u potrebno radno vrijeme i viak rada propada, takoer i taj oblik pri-nude. Onda zato ljudi rade? Nesumnjivo, da Marx u "Kapitalu" postavlja radikahl.O novu strukturu potreba, koja preobraava ljude u druge, u ljude za koje je "dru-tveni zadatak" vanjska ali i unutarnja motivacija; i s tog stanovita e se podudarati potreba i dUllost.32

Jedino u "Kapitalu" nalazimo povezanu koncepciju interakcije i2lrneu materijaLnih potreba i proizvodnje: "Samo onda kad drutvo efikasno kontrolira proizvod-nju, regulirajuoi je unaprijed, samo tada ona stvara vezu izmeu mjerenja vremena drutvenog rada posveenog

11 Marx: Kapital, knjiga III (3), str. 231. 31 Slian model mogu zamisliti samo u drutvu koje je skup

zajednica.

22

p'Doizv0cU;tji o~een6g artikla i stva;ranja drutvene po-trebe kOJU. taj artikl mora. zadovoljiti".33 Nadalje: "Na drugom mjestu, nakon to se odbacio kapitalistiki na-~ proizV:0d;nje, uvajui meutim drutvenu proizvod-nJu, nasItavlja vladati determinacija vrijednosti u tom smislu, to. regulacija radnog vremena i podjela drutve-nog rada l!ZIDeu raznih proizvodnih grupa i konano

pr?r~f~ na ~oji s!,: v odnosi, postaju vaniji nego ikada prlje ... I d~IJe ,,~Isak rada openito, uzet kao viak rada ~]erenJa datih potreba, mora uvijek nastaViiti da postOJI: ( ... ). Odre~na koliina vika rada potrebna je kao ~sI!?'ran]e protIV nesrea, za potrebno i progresivno povecan].e p;ro~es~ reprodukcije koje odgovara razvoju potreb~ l pnrasta]u stanov.nitva, to se s kapi.talistikog stanOVIta naziva akumulacijom".35

Kakav je, dakle, prema ovoj perspektivi odnos iz-meu m~terijalni? potreba i proizvodnje? . P~s~~. pro~v

i kvantitet. Do tu je sve u redu: ali ~ovje~. iz kom1lIiii.-stikog drutva, prema Marxu, mora lIDatI Iznad s"yeg~ karakteristiku, da e njegove potrebe, pyromatra?e m~I. vidmiJno, biti razliLte, bilo sa s!anOV1S~ kvahtet~. il~ kvantiteta od po'trebadrugih lju~. Uk~liko. OV9 vrIjedI i za materijalne potrebe, mjerenja po tIpU izloze~om l! "Kapitalu" jednostavno su apsur.dna. y ak ako b.l se l pronaao postupak. - 'pa makar l. ~lozen :- za nJ~govo se ostvarenje moe IDl~? ustvrdIt'!. da b: ta~v~ Jedna "proizvodnja za potrc:be d~)Vela do .',:rasIpanJa m~tedjalnih dobara i prOizvodnIh snaga l to mnogo veceg od onog k

ve skompletrnm ponovniin strukturiranjem sistema potreba.' .

Koliko je Marx raunao na ponovno strukturiranje sistema potreba, jasno se vidi iz dviju opaski iz "Grund-risse" (u zrelosti je Marx smatrao takvo ponovno sltruk turiranje conditio sine qua non: o tom pitanju nema razlike izmeu "Kapitala" i "Grundrisse"). O radnicima u kapita:lizmu on pie: "Zbog prekomjernog iscrpljivanja njihovih snaga, oni su dovedeni do navika izvan svih navrni i defekata u miljenju i refleksiJama. Ne moe se onda imati drugo nego fizika, intelektua!1na ili mo-ralna skretanja ak i najgorih vrsta ... ".39 Pomanjkanje normi proizlazi iz injenice daseu radnika ne moe razvijati nikakva sposobnost fizikih, intelektualnih i moralnih amusernents. U "drutvu udruenih proizvoa

a" u kojem se meutim podrava ta sposobnost (kvali-tetne potrebe) prestaje takoer "pomanjkanje norme" U jednom drugom pasusu Marx izlae ovaj problem i povezuje ga s drutvenom cje1ii:lOm; ukoliko je drutvo dostiglo izvjestan stupanj bogatstva (materijalnog) onda: " ... drutvo moe ekati jedan veliki dio ve proizve-denog bogatstva bilo za neposredno uivanje, bilo u pro-izvodnji namijen.jenoj za neposredno u~ivanje ... ".40 Ponavljamo jo jednom da se Marx, s obZIrom na ma-terijalne potrebe, slui modelom koji se pmbliava onom modelu "zasienja", barem u analizi budueg perioda, pa sve do asa postizanja jednog odreenog stupnja materijalnog bogatstva.

Po toj se toki postavlja slijedee pitanje: tko raspolae raspodjelom proizvodnog ~apac~~eta? .Tko o.d-

luuje koliko je ,:vremena potrebno ,~~eka~I" prOlzvodnJ.u dobara koja sluze neposrednom "UZlVanjU ? Marxov Je. odgo;vor - svatko (upravo zbog toga govori o "udrue-nim pojedincima"). Meutim, kako time raspolaga~? ~a ovo pitanje Marx ne daje odgovo~; je~ mu se

v to P!!anJe

nije ni nametnulo. Za nas meutIm, I za nase vTIJeme, ono je postalo moda od odlune vanosti. Razrada re-lativnih modela centralno je pitanje suvremenog mark-sizma.H

Dakako, nije sluajno da Marx ne postavlja ni pi-tanje "kako. se mora raspolagati". Ve smo rekli da

e u buduem drutvu za njega kategorija interesa biliti irelevantna, nee postojati dakle interesi grupa, niti kon7 trasti interesa. Jedini zajedniki interes svakog lana dnttva, osim zadovoljenja nunih potreba (koje e,

26

lO Marx: Kritika politike ekonomije cit. svezak II, str. 413. 40 Ibid, svezak II, str. 403. " Barem bi trebalo biti tako.

kao to smo vidjeli, igrati podreenu ulogu u strukturi potreba), bit e skraenje radnog vremena, mogue jedi-no putem maksimalne racionalizacije, to je zajednika" tenja svih ljudi. Dakle, ak i nain raspolaganja potpu-no je indiferentan. Ako se odluke donose putem refe" renduma ili putem predstavnika (koji se izmijenjuju) svaki pojedinac izraava potrebe svih ostalih pojedinaca i drukije ne moe biti. Takoer i u tom pogledu, "dru-tveni" ovjek ljudski rod i pojedinac predsta;vljaju ostva-reno jedinstvo. Svaki pojedinac predstavlja rod, a rod. se obrazuje u svakom pojedincu. Potrebe "drutvenih" ljudi odreuju proizvodnju, a to znani da s tim raspo-lae sam. ljudski rod.

Da bismo se hegel ov ski izrazili, u marksistikom drutvu "udruenih proizvoaa" podruje "objektivnog duha" klasnih drutava prenijeto je u sferu "apsolutnog duha", jer dakako nisu "analogne vrste za sebe' samo one aktivnosti i objektivizacije koje su ve postojale u klasnim drutvima (takoer u otuenoj formi) kao to su umjetnost ili filozofija. Analogne vrste za 'sebe po-staju takoer moral i ljudski odnosi. Da nastavimo s hegelovskom analogijom "svjetski duh" nee se priznati samo u umjetnosti i filozofiji ve li bilo kojem ljud-skom odnosu i zato e svaka individua biti predstavnik vrste za sebe koja postaje svjesna i stvarna, te priznaje u svakom drugom ovjeku isti karakter, kojim e se kao takav staviti s njim u vezu. Sve to je lijepo iz-neseno u "Svetoj obitelji", gdje Marx govori o buduem moralu: "Ve je Platon smatrao da .zakon mora biZi jednostran i ne s111.ije se obazirati na individualnost. Kad budu wdjedili ljudski odnosi, u stvari nee vie postojati kazne osim. osude samoga sebe, Nee se pretendirati da se uvjeri neko da vanjska sila, koju drugi izvravaju nad samim njim, bude sila koju je on vrio nad samim so-bom. On e meutim, u drugim ljudima nai prirodne otkupitelje kazne kojom je kaznio sam sebe tj. odnos e se upravo obrnuui"Y U jednom eksperimentu Kant pre-

doava "idealno drutvo" takvim, gdje ljudi sklapaju ugovor o napretku po kategorinoni imperativu. Sa sta-novita njegove filozofije, to je u stvari kontra~ik:cija: u

s1uaju "ugovora" moral se mijenja u zakon. Po milje-nju Marxa, meutim, isti model - barem s filozofskog stanovita - izgleda bez ikakve kontradikcije. Ukoliko svaki pojedinac predstavlja slinosti samog sebe, svaka

42 Marx, Engels: Sveta obitelj.

27.

e se njegova potreba (ovdje je to moralna potreba) tretirati na ovoj razini: on sebe moe kazniti kad njego-va osobenost kri tu podudarnost. Konflikt izmeu mo-rala i zakona nadvladat e se s nestajanjem opDzicije,

bia opozicije mDrala i zakDnitDsti (za Marxa se tD na-lazi samo u klasnom drutvu, u otuivanju).

Nesltajanje zakDnitDSti i svih institucija ne Dbuhv~a jednostavno nestajanje Dbjektivizacija. Naprotiv. Jedino u kDmunizmu (u pozitivnDm prevladavanju privatnDg vlasnitva) pDstavlja se individualni pDsjed u pravim ter-minima. Podsjetimo se: pDtrebe su uvijek usmjerene predmetima. Iskljuujui samO' podrujeprDizvDdnje, ko-ja je u sebi i za sebe, ove su objektivllizacije sve za sebe. Budui da vie ne moemo govoriti D materijalnim po-trebama, ve samO' o potrebama "koje su izvan njih", svaka objektivizacija pripada carstvu "apsDlutnog du-ha". Sve su nematerijalne potrebe, dakle, usmjerene "apsolutnom duhu", njegovim Dbj ektivizaoij ama, pred-metima i njihovom izvrenju.

Upravo ZbDg toga u "drutvu udruenih prDizvDaa" pDtreba "slobodnog vremena", "vremena za odmor" igra tako vanu ulogu unutar sistema potrebaY Nada-lje, meu aktivnostima u slDbDdnom vremenu, ona umjetnika aktivnost igra odluujuu ulogu, kao to re-:rultira iz najkreativnijeg Marxovog dDba. Umjetnika aktivnost kDja se raa i DdnDsi na Dbjektivnosti "za sebe", ve u okviru klasnog drutva, najjednostavniji je i Dsvjetljavajui primjer onDga tO' Marxa interesira: pDtreba O'bjektiv.izacije za sebe koja se poistovjeuje je prava ljudska potreba lanDva "drutva udruenih pro-

izvoaa" . Potrebe objektivizacije (ili predmeta) za sebe, isto

su kvalitativne pDtrebe, koje se ne mogu kvantificirati; nadalje, Dne su uvijek potreba-cilj. Pozivamo se na for-mulaciju iz tree knjige "Kapitala": Dsim proizvodnje " ... rpoilnje razvDj ljudskih sposDbnosti, to je svrha samom sebi, pravo carstvo slobode".44 U aktivnostima usmjerenim objektivizacijama za sebe razvija se pravo bogatstvo ovjeka, univerzalnDst i sposobnost, tO' za-dDvDljava kvalitativno razliite pDtrebe i koje se kD-

43 "Vrijeme za odmor" nije ba sinonim za "slobodno vri-jeme". Ovo posljednje se moe u stvari tumaiti u negativnom smislu (slobodan od posla - besposlen.) Za Marxa je meutim slobodno vrijeme "vrijeme za odmor" neprotivurjeivo pozitivna kategorija koja oznaava vrijeme utroeno za ljudske aktivnosti slobodne aktivnosti.

.... Marx: Kapital, cit. knjiga III (3), str. 232.

28

liinski ne mogu Dpisati: "Wealth is dispDsable time and nothing more":5

Predmet pDtreba za sebe, kaD to snio ve rekli, nije samo jedna objektivizacija, ve takDer drugi ovjek. PodsjetimO' se: "EkonDmskD-filDzofski manuskripti iz 1844: u ljudskim odnosima drutveni ovjek ostvaru-je uvijek nove kvalitete, kDje se postavljaju kaD cilj, bDgat Dvjek je Dvjek bogat humanim odnosima. Tu proizlazi i drugO' pitanje: da li je pDtreba ovjeka u isto dDba i potreba zajednice?

Pitanje je znaajno ne samO' za sistem potreba, ve za ukupni drutveni model. Vidjeli smo da u marksi-

stikoj viziji "drutva udruenih proizvoaa" nema mje-sta za "objektivni duh", za sistem institucija, pa da li to moda znai da nema mjesta ni za ljudsku inte-graciju?

Za Marxa zajednica (pa i ona najmanja) ima vri-jednost i znaajna je jedino kad se manifestira kao neposredna forma poistovjeivanja same po sebi, kada je objektivizacija ope podudarnosti. Ne postoji nika-kav interes, ni kontrast interesa: zajednica kao i poje-dinac moe biti samo posredni izraz takve podudar-nosti.

Kod mladog Marxa zajednica i potreba zajednice pojavljuju se nesumnjivo kao vodei motivi. Podsjetimo se njegovih razmatranja o ujedinjenju radnika komuni-sIta: "Time prisvajaju zajedno novu potrebu, potrebu drutva i to to je izgledalo sredstvo postalo je cilj".46 U istom djelu kae: " ... to se tie zajednike aktivno-sti i zajednikog uivanja koje nalazi svoje oitovanje i svoju neposrednu potvrdu u realnom drutvu s drugim ljudima, uslijedit e svuda ovaj neposredni izraz dru-tvenosti, bazirane na sutini sadraja primjereno nje-noj prirodi".47 Ili: "Isto tako osjeaji i nain njihovog primanja od drugih ljudi, postali su moje vlastito pri-svajanje. Osim ovih posrednih organa stvaraju se i drutveni organi u formi drutva: npr. aktivnDst koju ja razvijam neposredno u drutvu s drugima itd. posta-la je organ ivotne manifestacije i jedan nain da se prisvoji ljudski ivot".48 "Univerzalna svijest", razmi-ljanje, filozofija, teorija i miljenje, moraju se ukori-jeniti u zajedniko bie, a ne da se "penetriraju meu

4S Citat iz pamfleta "Source and Remedy", po Marxu Teo-rije o viku vrijednosti, cit. svezak III, str. 276-277.

46 Marx: Ekonomsko filozofski manuskripti, iz 1844. cit., str. 137.

47 Ibid, str. 114. 48 Ibid, str. 117 .

29

mase" samo u drugom vremenu. "Moja univerzalna svi-jest nije drugo nego teorijska forma onoga, ija je stvarna zajednica drutveno bJe i ivua forma, dok je do dana dananjega univerzalna svijest apstrakcija realnog ivota i kao takva zauzima neprijateljski stav prema ivotu".49 I zato sam mogla re6i prije da po Marxu u komurnzmu nee prestati svaka filozofija, ve samo ona koja suprotstavlja osobenost onome to je slino

opoj podudarnosti, bit fenomena (l'essenza) tj. ona fi-lozofija koja se bazira na onim vrijednostima koje se i . ostvaruju. ini se da e prestati prije drutvena zna-nost. U stvari nee biti nikakvog fetiizma; u drutvu e se bit i fenomen izjednaiti, zbog ega e drutvena znanost, koja postoji radi kontrasta izmeu bia i feno-mena za Marxa biti stvarno suvina.

Ideja o zajednici i drutvenoj potrebi opravdano centralna u ranijim djeLima, prelazi u drugi plan u ka-snijim djelima. Iz toga se mogu izvui razni mG~vi .. Je-dan od najvanijih je kritika s obzirom na zajednicu prirodnog drutva i njegovu "ogranienost". U svakom

sluaju, tamo gdje Marx govori o zajednici - takoer i u ranijim djelima - uvijek misli na neto drugo nego to su "prirodne zajednic~". On poima b~d~u zaje~icu kao zajednicu slobodno lzabranu od pOJedmaca kOJI se ujedinjuju, kao odnose "msto drutvene", kao poslje-dicu zaostalosti prirodnih ogranienja. Posveujui se sve intenzivnije analizi kapitalistikog razvoja kao otu-.enog razvoja, Marx daje najveu emfazu pozitivnom potezu, koji je proizveo kapitalizam, meu inim! rjee nju problema zajednice. Imamo razloga da mislImo ta-

koer na jedan drugi faktor, tj. to se prisustvo zajedni-ce u buduem drutvu Marxu ini toliko obinim., da on ne vidi potrebu da se o . tome posebno raspravlja. Veoma esto govori o buduem drutvu kao "drutvu

lanova drutva"! Nadalje, kad predoavanju "zajednice" i "potreba zajednice" zaista prelaze u drugi plan, u ne-kim pasusima gdje o nttima govori pojavljuj~. se ~~~ kao "prirodne" perspektIve. Tako npr. u trecoJ knJIZI "Kapitala": analizirajui koji e u sadanjosti b~~~ za-eci budunosti, govori o tvornicama u kooperaolJII po Owenu: "Tvornice zadruge samih radnika, unutar st~e forme, prvi su znak prijeloma stare forme ( ... ) KapIta~

listika akcionarska poduzea smatraju se u usporedb! s tvornicama-zadrugama kao prolazne forme naina ka pitalismke proizvodnje prema udruenoj proizvodnji s jednom razlikom, to je u prvima antagonizam elimini-

49 Ibid, str. 114.

30

ran na negativan nacm,. a u drugim na pozitivan".5o 1881. u nacrtu pisma Veri Zasuli, Marx se izraava na jo openittijJ neproturjean nain. Ruska seljaka za-jecl:1nica j,'" nalazi kapitalizam u krizji koja e zavriti j