ŽIVJETI IZ VJERE

Poštovane i drage sestre!

Adventski put kao obilježje života karmelićanke - U ozračju božićnih i novogodišnjih blagdana

želimo Vam da vas ova naša, četvrta u nizu, okružnica pronađe „i budne u molitvi i raspjevane njemu na

slavu.“ (usp. II. Predslovlje Došašća). Taj adventski put je i put Karmela, njegovo poslanje. Kročeći ususret

Gospodinu pozvane smo, ne samo o blagdanima nego i svakim danom, obnavljati i oživljavati u nama i u

našim karmelskim redovničkim obiteljima duh budnosti, sabranosti, molitve i radosti, dakle, radosnog i

raspjevanog slavljenja Gospodina i otajstava njegove ljubavi prema nama.

Na to nas s osobitim naglaskom poziva i naše karmelsko Pravilo poručujući nam da: „dan i noć

razmatramo o Zakonu Gospodnjem i bdijemo u molitvi.“(usp. Prvotno Pravilo Reda BDM od Gore

Karmela, br. 8). Biti s Gospodinom, živjeti s njim i za njega, motriti njegovo Lice i boraviti u njegovoj

trajnoj prisutnosti, poslanje je koje su nam povjerile naša Crkva i naša sv. Majka Terezija od Isusa, njena

vjerna kći. No kako ostvariti to poslanje?

Vjera kao temelj osobnog predanja Bogu u Karmelu - Zasigurno, to je moguće samo ako je

temelj našega karmelskog poziva duboka i čvrsta vjera, nošena živom nadom i žarkom ljubavlju. Stoga i u

ovoj okružnici želimo naglasiti koliko je za naš kontemplativni Karmel značajna ta utemeljenost na živoj

vjeri: bez vjere predanje ne može biti cjelovito i (p)ostaje uvjetno, parcijalno i „lomljivo“. Duboka i čvrsta

osobna vjera osmišljava samoodricanja i zahtjevnosti života u zajednici i osposobljava nas da nadom sve

preobražavamo u ljubav i izdržimo dok u Eshatonu „svaka suza ne bude otrta“.

Uzajamno podržavanje u vjeri - Da bi naše predanje Bogu u, po i sa sestrama bilo što potpunije,

u Karmelu imamo mogućnost međusobno se podržavati i obnavljati u vjeri iz koje izvire molitva koja

osmišljava našu sadašnjost i otvara nas prema spašenoj budućnosti.

Prigodom svog prvog Pastoralnog pohoda našoj Domovini, Sv. Otac Benedikt XVI., čiji smo pohod

pratili i molitvom i nazočnošću, rekao je među ostalim i ovo: „Danas sam ovdje da vas učvrstim u vjeri; i

to je taj dar koji vam nosim: Petrovu vjeru, vjeru Crkve! Ali istodobno, vi darujete meni tu istu vjeru,

obogaćenu svojim iskustvom, radostima i trpljenjima. Napose mi darujete svoju vjeru življenu u obitelji, da

bih je očuvao u baštini sveopće Crkve.“ (Nagovor Sv. Oca u Zagrebu, na Hipodromu, 5. lipnja 2011.).

Sv. Otac nam dakle dariva ono najdragocjenije što ima: Petrovu vjeru, svoju vjeru, vjeru Crkve, u

kojoj nas nastoji učvrstiti, da bismo, ohrabreni njegovim svjedočenjem te vjere, navještajem, euharistijskim

slavljima i snagom njegova petrovskog Kristoljublja i sami susreli Krista koji nas traži, Krista koji s nama

računa i Krista koji nas voli. Dotaknuti tim darom vjere, možemo hrabrije živjeti svoju svakidašnjicu. S

druge strane, papa je spomenuo da je i sam bio obdaren našom vjerom, vjerom našega naroda, da bi ju

očuvao u vjeri sveopće Crkve.

Ova izmjena iskustava vjere Sv. Oca i našega naroda slična je, na svoj način, iskustvu vjere u našim

redovničkim zajednicama. I mi jedni druge obogaćujemo darom vjere, izmjenjujemo iskustva vjere koju

smo primili, koju smo razvijali i koja nam daje jakost i ustrajnost u našoj molitvi, u našem zajedništvu i u

našoj vjernosti Gospodinu i Crkvi. Ustrajmo u tome.

Vjera je dar (usp. Dj 11, 21) - Gospodin nam je darovao taj neizrecivi dar vjere, „a vjera je već

neko imanje onoga čemu se nadamo, uvjerenost u zbiljnosti kojih ne vidimo“ (Heb 11, 1). Zahvalni smo

Gospodinu što smo taj dar primili, ponajviše u ranom djetinjstvu, njegovali ga i razvijali u krugu svoje

obitelji, crkvene zajednice i svojih prijatelja, rodbine i naše karmelske Obitelji. Po vjeri smo utkani u veliku

Obitelj sv. Crkve, u Mistično Tijelo Kristovo, postali smo ljubljena djeca Božja, sinovi i kćeri Božje. Vjera

nam je otvorila putove sakramenata, bogatstvo Božje Riječi, nadahnjivala je našu molitvu, jačala nas je u

kušnjama i tamnim noćima osjeta i duha, kako nas uči naš sv. o. Ivan od Križa. Vjera je naše najveće

bogatstvo od kojega živimo i kojim obogaćujemo mnoge.

Biblijski primjeri i uzori vjere - Prisjetimo se samo nekih biblijskih velikana vjere u Boga i vjere

Bogu, onih, koji su živjeli snagu vjere u nemogućim situacijama: Tu je naš praotac vjere Abraham, pa

Mojsije, Ilija, Jeremija, Job, sv. Ivan Krstitelj, sv. Josip, Blažena Djevica Marija, sv. Stjepan, Petar i apostoli

itd. Snagu njihove vjere možemo prepoznati u vjeri Abrahama, na kojega nas upućuje i sv. Pavao u pismu

Rimljanima: „U nadi protiv svake nade povjerova Abraham da postane ocem naroda mnogih po onom što

mu je rečeno: Toliko će biti tvoje potomstvo… Zato mu se i uračuna u pravednost.“ (Rim 4, 18. 22).

Abrahamova vjera, vjera Presvete Djevice Marije, kao i vjera spomenutih biblijskih velikana, i nama je

izazov, nadahnuće i ohrabrenje u situacijama u kojim danas živimo, s kojima se borimo, o kojima

promišljamo i koje nas potresaju iznutra i izvana, kao zajednice i kao pojedince. Možemo reći da nas te

situacije, koliko god bile ponekad obeshrabrujuće, istovremeno drže „budnima u molitvi.“

Zajednica je mjesto vjere i susretanja s Gospodinom i sestrama - Gospodin nas je pozvao da

živimo s njim, njegovim životom i životom njegove Majke Marije u našim karmelskim zajednicama,

obiteljima. Nije nas doveo savršene, izgrađene, a jednako tako nije zbog nas promijenio ni slabosti i

nesavršenosti u zajednici. Pozvao nas je takve kakvi jesmo u određenu karmelsku obitelj, a naša srca

oboružao je zrncem vjere, možda daleko manjim od gorušičinog, zrakom ljubavi, i silnicom nade te nas

oboružane tim teološkim krepostima poslao u duhovni boj, poput apostola, u boj za život vjere i za život

njegovog Kraljevstva u našim i mnogim srcima.

I što se događa? U boju dolaze do izražaja sve čovjekove vrline i mane: ono Božje i ono ljudsko, ono

plemenito i ono neoplemenjeno, ono savršeno i ono nesavršeno, ono pitomo i ono divlje, ono zemaljsko i

ono nebesko... Upitno je samo kako se mi s tim susrećemo i nosimo, kolika nam je snaga vjere, molitve i

duha da po tome rastemo i izgrađujemo sebe i zajednicu, koliko unosimo Božji svijet u naš ljudski svijet i

koliko smo hrabri borci i svjedoci vjere koji ne napuštaju bojno polje.

Na tom putu jasno nam svijetle i ohrabruju nas svojim životom naši duhovni roditelji: sv. Majka

Terezija i sv. Otac Ivan od Križa. Njihova djela: život vjere, predanja i molitve, duboke i svestrane kušnje,

osnuci novih samostana, borbe za Božje i sveto, spisateljski rad i svjedočenja Evanđelja, vjernosti i ljubavi

prema Gospodinu i Crkvi, „čudesa“ su od kojih već gotovo 450 godina živi, raste i svjedoči ne samo

obnovljeni Karmel nego i cijela Majka Crkva.

Vjera čini čuda - Gospodin, kako u SZ, tako još i više u NZ, ne čini niti jedno „čudo“ a da ne

provjeri vjeru osobe koja moli za to čudo: bez naše vjere - gotovo da smijemo reći - On i „ne može” učiniti

čudo. To se pokazuje od prvog čuda na svadbi u Kani Galilejskoj, koje je učinio zahvaljujući vjeri svoje

Majke Marije, pa preko izlječenja raznih bolesnika i oživljavanja mrtvih: od Lazara, Jairove kćeri i

udovičina sina, do stišavanja prirodnih nepogoda, preko svoga utjelovljenja i uskrsnuća. Sve je to bilo

uvjetovano vjerom koju je Gospodin provjerio, sve je to ostvario na temelju njihove vjere.

Na neki se način može reći da snaga, intenzitet i kvaliteta našeg s Bogom u molitvi ovisi o snazi i

dubini naše vjere. Od Gospodina toliko dobivamo, i naše molitve su toliko uslišane, koliko vjerujemo da

Gospodin sve može, pa i “nemoguće” stvari u nama, u našim zajednicama, u našem društvu i Domovini.

Tu je dnevno naša vjera na zahtjevnom ispitu zrelosti. Ljudi nam se trajno obraćaju u svim

životnim nevoljama: duhovnim i tjelesnim, očekujući od nas svjedočanstvo naše vjere i molitve. Ohrabreni

smo kad se u vjeri oslonimo na Božju svemoć, kad zahvaljujući ojačanoj vjeri stječemo iskustvo da

Gospodin uslišava našu molitvu ne onako kako mi mislimo da je za nas dobro, nego onako kako On sa

sigurnošću zna da je za nas najbolje. Zahvaljujući vjeri tada strpljivo nosimo križ patnje s povjerenjem da će

Gospodinov čas doći i naći nas „i budne u molitvi i raspjevane njemu na slavu.“ (usp. II. Predslovlje

Došašća).

Hvala - Drage sestre, dok u betlehemskom Djetetu motrimo otajstvo utjelovljene Ljubavi koja se

ušatorila među nama, želimo vam svima snažna iskustva Marijine vjere, Josipove nade i ljubavi nebeskog

Oca koji nam je darovao svoga Jedinorođenca. Ujedno vam od srca zahvaljujemo što smo kroz proteklu

godinu zajedno bili na stazama Karmela, proslavili 10. obljetnicu naše Udruge, sudjelovali na seminaru o

Terezijanskoj molitvi i omogućili mladim djevojkama da se na Božji poziv odazovu u naše Karmele.

Radosne i blagoslovljene božićne i novogodišnje blagdane žele Vam

Vaše sestre Savjetnice Udruge s Duhovnim Asistentom