6. strategije i standardi ostvarivanja programa

s t r a n i c a | 1

DJEČJI VRTIĆ „REMETINEC“ ZAGREB, Lanište 1d Tel. 65 94 420 mail. [email protected]

SADRŽAJ:

Ravnatelj: _ Klasa:601-02/18-04/01 Snježana Mutak, dipl.paed. Urbr.:251-557-01-18-1 ZAGREB, rujan 2018.

s t r a n i c a | 2

UVOD........................................................................................................ 3.

1. RAZVOJNA VIZIJA.................................................................................. 4.

2. MISIJA................................................................................................... 5.

3. OBILJEŽJA KURIKULUMA: NAČELA I VRIJEDNOSTI .................................. 6.

4. PROGRAM.............................................................................................. 8. 5. NOSITELJI PROGRAMA........................................................................... 10.

6. STRATEGIJE I STANDARDI OSTVARIVANJA PROGRAMA – DEFINIRANJE

I OSIGURAVANJE KVALITETE.......................................................................... 11. 7. OBOGAĆIVANJE REDOVNOG PROGRAMA-POSEBNI PROGRAMI ................. 22.

8. OD SURADNJE KA PARTNERSTVU .......................................................... 26.

9. PROFESIONALNI RAZVOJ NOSITELJA PROGRAMA .................................... 28.

10. VREMENIK AKTIVNOSTI......................................................................... 29.

11. VREDNOVANJE I DOKUMENTIRANJE....................................................... 30.

s t r a n i c a | 3

UVOD

Suvremeni kurikulumski pristup, apostrofira osobni razvoj djeteta, njegove potrebe, interese i prava uvažavajući sve aspekte strukture procesa i cjelokupnost konteksta kao i aktivnu, partnersku ulogu svih sudionika. *Kurikulum koji je usmjeren na dijete, slijedi tradiciju progresivnog obrazovanja te se okreće samorealizaciji i samoaktualizaciji djeteta, stavljajući naglasak na njegove interese, osobni razvoj i aktivno učenje (prema Elis 2004.).

Respektirajući navedeno te imajući u vidu globalni cilj i svrhu Kurikuluma – sadašnju i

buduću dobrobit svakog uključnog djeteta i jednakost obrazovnih šansi, izradili smo vlastiti Kurikulum koji objedinjava i integrira različita, nama značajna polazišta: Relevantne dokumente obrazovne politike i širi legislativni okvir koji uređuje djelatnost u cjelini (Konvencija o pravima djeteta, Nacionalni okvirni kurikulum u odgojno-obrazovnoj vertikali i Nacionalni kurikulum za rani i predškolski odgoj i obrazovanje, Državno pedagoški standard, Nacionalni program odgoja i obrazovanja za ljudska prava, ostali nacionalni programi i strategije, zakoni koji uređuju ostale djelatnosti integrirane u osnovnoj djelatnosti ustanove od zaštite zdravlja djeteta, sanitarno-higijenskih uvjeta, propisa koji uređuju pripremu, distribuciju i kontrolu ispravnosti namirnica i obroka, ostalih propisa koji uređuju djelatnost, radne odnose i zaštitu na radu)... Suvremene znanstvene teorije i paradigme u okviru interdisciplinarnog pristupa o kurikulumu ranog odgoja i obrazovanja, učenju i razvoju djeteta, strategijama rada i profesionalnom razvoju nositelja procesa, obilježjima i očekivanjima u suvremenom vođenju, partnerstvu s roditeljima i ostalim čimbenicima značajnim za cjeloviti razvoj djeteta i postavljeni kompetencijski okvir koji pretpostavlja tražene ishode sukladno osobitostima i potencijalima svakog djeteta Ostale strukturalne elemente: veličina ustanove, lokacija djelovanja i specifična materijalna obilježja svakog od tri objekta rada, obilježja, potrebe i očekivanja korisnika, ustrojstvo rada ustanove, individualizacija pristupa za cac. 600-tinjak djece, kultura ustanove i aktualne kompetencije svih nositelja procesa, obilježja suradnje sa sustručnjacima koji sudjeluju u pojedinom segmenatu ili više njih u procesu, etc. etc. Kurikulum koji ne bi uvažio specifičnosti svih spomenutih polazišta ne bi kvalitetno opreacionalizirao relevantne dokumente i uredio primjereni okvir programa naše ustanove nego bi predstavljao pisani dokument koji bi produbljivao i priznavao razliku između deklarirane i realne odgojno-obrazovne prakse (Miljak, 2015.).

Imajući u vidu bitne odrednice Nacionalnog okvirnog kurikuluma u odnosu na odgojno-obrazovnu vertikalu koja pored važnosti suvremenih strategija rada naglašava kompetencijski okvir te potencijalne ishode koji bi djetetu omogućili dobar obrazovni početak u okviru formalnog sustava obrazovanja, a koji je obvezan i u programu Predškole tj. za svu djecu u godini do dvije prije polaska u osnovnu školu te odrednice Nacionalnog kurikuluma za rani i predškolski odgoj i obrazovanje, kao i aktualne i specifične potrebe djece uključene u naše programe i potrebe njihovih roditelja/korisnika, potom veličinu ustanove, sanitarno-higijenske propise etc. etc, naš vrtićki Kurikulum ima metodološka obilježja tzv.suvremenog mješovitog tipa kurikuluma. "Svaki vrtić treba tražiti vlastiti put razvoja prema svojim specifičnim uvjetima, kadrovskim i prostornim mogućnostima te socijalnom kontekstu u kojem djeluje" (Nacionalni kurikulum za rani i predškolski odgoj i obrazovanje, str. 5.-6.) pri čemu je "obvezan usklađivati se s nacionalnim zahtjevima i polazištima, vrijednostima, ciljevima i načelima nacionalnog kurikuluma".

s t r a n i c a | 4

Nastavno, "Kurikulum vrtića podrazumijeva ukupnost odgojno-obrazovnih interakcija u sklopu fizičkog i socijalnog okruženja vrtića, koje uključuje djecu i odrasle."

Promišljajući o vrtićkom kurikulumu, apsolutno podržavamo usmjerenost otvorenom integriranom kurikulumu humanističko-razvojnog pristupa utemeljenog na sociokonstruktivističkoj paradigmi, ekološkoj razvojnoj teoriji i relacijskoj paradigmi oživotvorenja prava djeteta, koji pretpostavlja usklađenost materijalnih i formalno-pravnih uvjeta, "majstorsku ili umjetničku izvedbu (Miljak, 2015.), odn. kompetenciju nositelja procesa i njegovu istinsku motiviranost na dijete i kontinuirano istraživanje vlastite prakse te usuglašenost svih korisnika koji biraju upravo takav koncept, a ne najbliži mogući vrtić.

S druge strane, u pojedinim elementima kurikuluma uvažavamo i obilježja kurikuluma mješovitog tipa. Podsjećamo da je upravo takvim uvjetima primjerena opća definicija kurikuluma koju postavlja Previšić 2007. određujući kurikulum kao "skup planiranih i implicitnih odrednica koje usmjeravaju odgojni i obrazovni proces prema zadacima i sadržajima koji su dosljedno izvedeni iz cilja te upućuju na organizacijske oblike i načine rada, postupke provjere uspješnosti u zavisnosti od mnogobrojnih procesnih faktora i okolnosti."

Ovakva mješovitost uvažava naša promišljanja i nastojanja uzimajući u obzir uvjete rada, potrebe korisnika (djece i roditelja) i kompetencije nositelja procesa. Naše je stajalište da kvalitetno integrirani pedagoško - psihološki i didaktički standardi (Nacionalni kurikukulum za rani i predškolski odgoj i obrazovanje) nisu samo obveza, ili "tehnologija", nego predstavljaju temeljno polazište za usavršavanje i razvijanje stručnih kompetencija svih nositelja procesa kako bi se osigurala raznolikost isukustava za učenje i razvoj svih potencijala djeteta kao i oživotvorenje prava svih sudionika u odgojno-obrazovnoj ustanovi te ostvarivanje globalno postavljenog cilja.

Postavljeni standardi imaju vrijednosno uporište u strategijama rada odgojitelja odn. pojašanjavanju kako se određene vrijednosti žive u ustanovi i kako njihovo življenje osigurava kontinuitet iskustava za dijete neovisno o prostornoj, vremenskoj ili sadržajnoj dimenziji procesa. Istovremeno, djetetu omogućuju življenje vrijednosti u kontinuitetu, predstavljaju sigurnu zonu i prostor u kojem dijete istražuje vlastite potencijale i mogućnosti u interakciji s drugima i okruženjem i participira i provjerava svoje mišljenje i učinke svoga djelovanja. Postavljeni standardi čine specifičan sklop pedagoških kompetencija koje vidimo kao ishodište kvalitete odgojno-obrazovnog procesa za dijete. Prema Nacionalnom kurikulumu za rani i predškolski odgoj i obrazovanje, str. 54." kvalitete je rezultat promišljenog a ne stihijskog djelovanja pa je potrebno prema unaprijed utvrđenim/dogovorenim standardima (kriterijima/indikatorima) stalno analizirati postojeću praksu, uočavati i isticati dobre primjere i posebice, "kritične točke" te usmjeravati djelovanje pojedinaca prema unapređivanju postojećega i otklanjanju utvrđenih nedostataka."

1. RAZVOJNA VIZIJA

Cjeloživotno učenje, trajni profesionalni razvoj i unaprjeđenje profesionalnih kompetencija svih nositelja procesa u primjeni postavljenih standarda kvalitete rada, s ciljem osiguravanja najbolje moguće sadašnje i buduće dobrobiti za dijete, u svim vrtićkim programima.

s t r a n i c a | 5

Razvojna vizija, usmjerena je na kvalitetno zajedničko življenje djece i odraslih u ozračju prihvaćanja, razumijevanja i autonomnog djelovanja i ogleda se u Nacionalnom okvirnom kurikulumu za rani i predškolski odgoj i obrazovanje: "Kvalitetnu odgojno-obrazovnu praksu i kurikulum vrtića izgrađuju djelatnici vrtića u skladu sa svojim profesionalnim znanjem i razumijevanjem vlastite odgojno-obrazovne prakse te osobne motiviranosti za proces njezina unaprjeđenja. Razvoj odgojno-obrazovne prakse događa se paralelno s razvojem novih vrijednosti, razumijevanja i znanja odgojitelja za što im je potrebno osigurati kontinuirani profesionalni razvoj." Trajno i kontinuirano preispitivanje prakse po načelima "organizacije koja uči" (Senge i sur. 2002.) odnosno kontinuirani profesionalni razvoj svakog radnika (Nacionalni okvirni kurikulum, str.57.) s ciljem unaprjeđenja -"transformacije" prakse, sustavno se implementira i realizira s ciljem usklađivanja prakse nositelja procesa, s načelom sadašnje i buduće dobrobiti djeteta (KOPD).

Sadašnju dobrobit djeteta osiguravamo primjenom strategija i standarda rada koji omogućavaju primjerenu individualizaciju, poticanje cjelovitog razvoja te uključivanje u zajednicu i aktivno sudjelovanje djeteta poštujući načela i pružajući uvjete za življenje i razumijevanje prava i odgovornosti djece.

Relacijska paradigma oživotvorenja prava djeteta, ukazuje na cjelovitost u pristupu, povezanost i nedjeljivost „pojmova“ življenja prava djeteta i učenja o pravima u demokratskoj sredini koja ta prava poštuje i omogućava i osigurava razumijevanje osobne odgovornosti demokratskom okruženju. Sukladno, u načelu uvjetnoj podjeli određenih grupa prava djeteta, sigurnost i zaštitna prava djeteta predstavljaju temelj i polazište za rad profesionalne odgojno-obrazovne zajednice u koju je dijete uključeno. Poštivanje i osiguravanje participativnih prava djeteta, ne predstavlja samo sastavnicu građanskog odgoja i koncepta aktivnog građanina, nego i efikasnu strategiju u primjeni pristupa usmjerenog ka realizaciji obrazovnih prava – individualiz. pristupa, razvoj punih potencijala i individualiteta svakog djeteta uz istovremeno učenje o odgovornostima prema drugima i okruženju s kojim je dijete u interakciji (Miljak, 2015.)

Buduću dobrobit djeteta nastojimo ostvariti pedagoškim pristupom usmjerenim ka ishodima procesa (kompetencijski okvir postavljen Nacionalnim okvirnim kurikulumom) koji omogućava dovoljno raznovrsnih iskustava i prilika za učenje kako bi dijete na početku formalnog obrazovanja imalo jednake obrazovne šanse.

Načelo sadašnje i buduće dobrobiti djeteta, proisteklo iz razvojne vizije ustanove, izravno korespondira s načelom fleksibilnosti odgojno - obrazovnog procesa u vrtiću, načelom osiguravanja kontinuiteta u odgoju i obrazovanju i načelom otvorenosti za kontinuirano učenje i spremnost na unaprjeđivanje prakse (Nacionani kurikulum ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja, str. 12.-16.).

2. MISIJA Osiguravanje cjelovitosti razvoja, odgoja i učenja djeteta provedbom programa utemeljenih na humanističko-razvojnom pristupu te skrb o osobnoj, emocionalnoj, tjelesnoj, obrazovnoj i socijalnoj dobrobiti svakog djeteta uz uvažavanje kulture različitosti.

s t r a n i c a | 6

Omogućavanje ostvarivanja prava djeteta na sudjelovanje, kao i razvoj potencijala za učenje, i usmjerenosti učenju i istraživanju kao izazovu i izvoru pozitivnih iskustava.

Kontinuirano promišljanje i vrednovanje standarda kvalitete i strategija rada te pružanje podrške razvoju kompetencija svih stručnih djelatnika, i roditelja.

3. OBILJEŽJA KURIKULUMA: NAČELA I VRIJEDNOSTI 3.1. NAČELA Čine vrijednosna uporišta, a dio su bitnih odrednica kojima se osigurava unutarnja usklađenost svih sastavnica kurikuluma i partnersko djelovanje sudionika u njegovoj primjeni (i promjeni). Slijedom. 3.1.1.Otvorenost za kontinuirano učenje i spremnost na unaprjeđivanje prakse (NKRPOO) - načelo koje je polazište razvojne vizije ustanove. 3.1.2. Fleksibilnost odgojno-obrazovnog procesa u vrtiću omogućuje fleksibilnost u situacijskom integriranju potreba, prijedloga i inicijativa djece i nositelja procesa uvažavajući materijalne, prostorne i organizacijske uvjete te kompetencije nositelja procesa za postizanje svrsishodne adaptibilnosti potrebama djece u odnosu na razvoj njihovih punih potencijala. 3.1.3. Oživotvorenje prava djeteta, posebice zaštitnih i participativnih prava povezanih s pravima djeteta na obrazovanje, načelo koje operacionaliziramo jednostavnim odrednicama: sigurnost i samozaštita, prava i odgovornosti, uključivanje - iznošenje i provjeravanje mišljenja djeteta - osiguravanje utjecaja djeteta na osobni razvoj i učenje, grupnu dinamiku i život u zajednici (u i izvan vrtića) 3.1.4. Individualizacija, integracija i inkluzija 3.1.5. Uvažavanje cjelovitosti razvoja, svih oblika učenja djeteta i njegovu inegrativnu prirodu te kompetencijski okvir 3.1.6. Kontinuitet u primjeni strategija i pristupa uređenih kao temeljni pedagoški standard kvalitete neovisno o promjenjivosti prostornih ili vremenskih uvjeta realizacije vrtićkog odgojno-obrazovnog procesa 3.1.7. Kontinuitet u odgoju i obrazovanju polazeći od načela buduće dobrobiti djeteta, kompetencijskog okvira, paradigme "spremnosti svih" - djeteta i vrtića i škole za tranziciju u formalni obrazovni sustav, kvalitetnim pedagoškim vođenjem procesa u vrtiću, kontinuiranim profesionalnim razvojem nositelja procesa, suradnjom s roditeljima i školom u realizaciji elemenata tzv. tranzicijskih programa 3.1.8. Primjerenost (poticajnost i funkcionalnost) i estetska dimenzija cjelovitog konteksta (Miljak, 2015.) 3.1.9. Suradnja i partnerstvo s roditeljima i širom zajednicom dimenzionirano u odnosu na svrhu suradnje i obilježja, kompetencije i očekivanja suradnika

s t r a n i c a | 7

3.2. VRIJEDNOSTI

Vrijednosti koje integriramo proizlaze iz NKRPOO, a odražavaju humanističke vrijednosti demokratskog društva na pojedinačnoj i društvenoj razini, koje usmjeravaju odgojno-obrazovno djelovanje ka osiguravanju individualne i društvene dobrobiti i opredjeljenju nacionalne obrazovne politike za očuvanje svih oblika baštine i stvaranje društva znanja:

3.2.1. Humanizam i tolerancija na načelima pravednosti (socijalna, emocionalna i građanska kompetencija - prava i odgovornosti, aktivnost i uvažavanje inicijative djeteta)

3.2.2. Identitet (osobni, kulturni i nacionalni identitet koji čini polazište za inetrkulturalnost i multikulturalnost u globalnom vremenu)

3.2.3. Odgovornost (smislen i savjestan odnos između osobne slobode i odgovornosti djeteta)

3.2.4. Autonomija (proizlazi iz oživotvorenja participativnih prava djeteta - inicijativa i oblikovanje aktivnosti, donošenje odluka i vršenje izbora, uviđanje posljedica, iznošenje i zastupanje vlastitog mišljenja)

3.2.5. Kreativnost (poticanje divergentnog mišljenja u svim vrstama aktivnosti, područjima učenja i komunikaciji te poticanje raznovrsnih kognitivno-simboličkih/umjetničkih ekspresivnih modaliteta djeteta)

3.2.6. Znanje (aktivna, istraživalačka, integrativna i imitativna priroda učenja djeteta)

3.2.7. Osposobljenost za stalne promjene i cjeloživotno učenje i razvoj - "učenje učenja"

3.3. OBILJEŽJA KURIKULUMA

Recentne znanstvene teorije, u prvi plan stavljaju dijete i njegovu aktivnost i interakciju s okolinom i aktualiziraju koncepte snalaženja i razvoja kompetencija, prava i odgovornosti, cjeloživotnog učenja, građanskog odgoja, uključivanja u život zajednice, etc. etc.

Respektirajući navedeno, izradili smo kurikulum koji polazi od djeteta, njegovih aktualnih i specifičnih potreba i mogućnosti te individualnih interesa i prava, uvažavajući sve aspekte strukture procesa, cjelokupnost konteksta, kvalitetu interakcija, kvalitetu i raznovrsnost strategija i pristupa odgojitelja koji stvaraju kontinuirane prilike za stjecanje raznovrsnih iskustava djeteta, uvažavajući raznovrsne stilove učenja i različite predispozicije i potencijale djeteta kao i aktivnu, partnersku ulogu svih sudionika.

Istovremeno kurikulum usmjeren na dijete u našem kontekstu, svojim pristupom nadilazi individualističku u korist relacijske paradigme, kako bi dijete imalo prilike u osobnom razvoju steći iskustva i kompetencije življenja u demokratskom okruženju u kvalitetnim i društveno prihvatljivim odnosima.

U bitnim elementima, kurikulum vrtića integrira i operacionalizira propisane značajke Nacionalnog kurikuluma za rani i predškolski odgoj i obrazovanje - integriranost, razvojnost, humanistički pristup i sukonstrukcija znanja..., postavljajući kao imperativ dobrobit djeteta, njegov razvoj i učenje, pedagošku oblikovanost pristupa, kontinuitet odgojno-obrazovnog rada u svim segmentima procesa, model odgojitelja koji reflektira demokratske vrijednosti etc.etc. Prema Miljak (2015.), dijete ne može ne učiti te je model odgojitelja za stjecanje stavova i navika podjednako važan, ako ne i značajniji od samih iskustava djeteta, kad bi se ista parcelizirano postavljala kao jedini okvir učenja djeteta.

s t r a n i c a | 8

4. PROGRAM

4.1. NAMJENA PROGRAMA

Namjena/svrha redovnog 10-satnog programa je optimalan razvoj punih potencijala svakog uključenog djeteta u dobi od navšene godine dana do polaska u osnivnu školu, odnosno osiguranje njegove najbolje sadašnje i buduće dobrobiti te potpora, prvenstveno zaposlenim roditeljima, u ostvarenju roditeljske uloge i uspostavljanju usklađenog kontinuiteta obiteljskog i institucionalnog odgojno-obrazovnog djelovanja.

Sukladno čl.15. Zakona o predškolskom odgoju i obrazovanju (NN 94/13.) redovni program "objedinjava njegu, odgoj, obrazovanje, zdravstvenu zaštitu, prehranu i socijalnu skrb za djecu rane i predškolske dobi na način prilagođen razvojnim potrebama djece te njihovim mogućnostima i sposobnostima" okvirno usmjereno postavljenim kompetencijskim okvirom odnosno očekivanim ishodima značajnim za tranziciju djeteta u osnovnoškolsko obrazovanje i jednakost obrazovnih šansi. 4.2. ODREĐENJE DOBROBITI I KOMPETENCIJSKI OKVIR U PROGRAMU Nacionalni kurikulum za rani i predškolski odgoj i obrazovanje određuje sastavnice kojima precizira značenje i usmjeravanje programskih strategija ka ostvarivanju dobrobiti za dijete uključujući: osobnu, emocionalnu, tjelesnu, obrazovnu i socijalnu dobrobit djeteta

Osobna, emocionalna i tjelesna dobrobit precizirana kao zdravlje djeteta i subjektivan osjećaj zadovoljstva uključuje: razvoj motoričkih vještina, usvajanje higijenskih, prehrambenih i kretnih navika kao preduvjeta zdravlja, uživanje u različitim aktivnostima i interakcijama, otvorenost za svijet oko sebe i nova iskustva, smirenost i samoprihvaćanje djeteta, samopoštovanje i samosvijest, sposobnost odgode zadovoljavanja potreba (želja), razvoj identiteta, razvoj samostalnosti u aktivnostima i mišljenju, anticipacija posljedica djelovanja i izbora, razmatranje načina njihova ostvarenja, inicijativnost i inovativnost, promišljanje i procjena vlastitih aktivnsoti i postignuća;

Socijalna dobrobit uključuje uspješno socijalno funkcioniranje (socijalnu kompetenciju): razumijevanje i prihvaćanje drugih/različitosti, društveno prihvatljivo ponašanje - usklađenost s normama, pravilima i obrascima; uspostavljanje, održavanje i razvijanje odnosa; aktivno sudjelovanje, pregovaranje i konstruktivno rješavanje sukoba; usklađenost djelovanja; etičnost, solidarnost i tolerancija, fleksibilnost i adaptilnost na situacijske promjene; percepcija pripadnosti i značaja u zajednici; percepcija mogućnosti aktivnog doprinosa, mijenjanja ili utjecaja i odgovorno ponašanje prema sebi i drugima;

Obrazovna dobrobit u razvijanju potencijala i funkcioniranju djeteta uključuje: radoznalost, inicijativnost, kreativnost i stvaralački potencijal, otkrivanje radosti i koristi učenja, promišljanje o vlastitim i tuđim idejama; argumentirano iznošenje mišljenja, identificiranje različitih izvora učenja i njihove raznovrsne primjene; inicijativnost, organizacija i vođenje projekata; uključenost u aktivnosti, osvješćivanje procesa učenja i upravljanje, preuzimanje odgovornosti i procjena vlastitog učenja.

Navedene dobrobiti predstavljaju uređeni europski okvir ključnih kompetencija za cjeloživotno učenje koje smo preuzeli u odgojno-obrazovnoj vertikali. U okviru redovnog programa precizirali smo ih ishodima kojima težimo u razvoju potencijala djeteta omogućavajući dovoljno raznovrsnih iskustava kako bi svako dijete imalo jednaku šansu razviti očekivane kompetencije sukladno svojim mogućnostima i time imalo "jednake obrazovne startne osnove" u formalnom obrazovanju.

s t r a n i c a | 9

Komunikacija na materinskom jeziku → u ranoj i predškolskoj dobi komunikacija na materinskome jeziku osnažuje se osposobljavanjem djeteta za pravilno usmeno izražavanje vlastitih misli, osjećaja, doživljaja i iskustava u različitim, za njega smislenim aktivnostima. Komunikacija na materinskome jeziku uključuje i razvoj svijesti djeteta o utjecaju jezika na druge i potrebi uporabe jezika na pozitivan i društveno odgovoran način.

Komunikacija na stranim jezicima → dijete rane i predškolske dobi strani jezik uči u poticajnom jezičnom kontekstu, u igri i drugim za njega svrsishodnim aktivnostima. Za to je najprimjereniji situacijski pristup učenju, koji djetetu omogućuje upoznavanje, razumijevanje i smisleno korištenje stranoga jezika u nizu različitih aktivnosti i situacija.

Matematička kompetencija i osnovne kompetencije u prirodoslovlju → razvija se poticanjem djeteta na razvijanje i primjenu matematičkog mišljenja u rješavanju problema, u različitim aktivnostima i svakidašnjim situacijama. Prirodoslovna kompetencija podrazumijeva poticanje djeteta na postavljanja pitanja, istraživanje, otkrivanje i zaključivanje o zakonitostima u svijetu prirode te primjenu prirodoslovnog znanja u svakidašnjem životu.

Digitalna kompetencija → razvija se upoznavanjem djeteta s informacijsko-komunikacijskom tehnologijom i mogućnostima njezine uporabe u različitim aktivnostima, posebno kao izvorima zabave i učenja. Kao i kod svake medijske pismenosti potrebno je razvijati stavove o primjerenim i neprimjerenim sadržajima, koristima i štetnostima po zdravlje i razvoj djeteta. Korištenje računala omogućiti će se djecu u godini prije polaska u školu, s obveznom zaštitom pristupa kao i dostupnosti sadržaja.

Učiti kako učiti → odnosi se na osposobljavanje djeteta u području osvještavanja procesa vlastitog učenja. Potrebno je preusmjeriti pozornost odgajatelja sa sadržaja poučavanja na procese učenja djeteta te poticanje djeteta na stvaranje strategija vlastitog učenja.

Socijalna i građanska kompetencija → ove se kompetencije razvijaju poticanjem djeteta na odgovorno ponašanje, pozitivan i tolerantan odnos prema drugima, međuljudsku i međukulturnu suradnju, uzajamno pomaganje i prihvaćanje različitosti, samopoštovanje i poštovanje drugih te osposobljavanje za učinkovito sudjelovanje u razvoju demokratskih odnosa u vrtiću, zajednici i društvu na načelima pravednosti i jednakosti

Inicijativnost i poduzetnost → sposobnost djeteta da vlastite ideje iznosi i ostvaruje u različitim aktivnostima i projektima. Uključuje stvaralaštvo, inovativnost i spremnost djeteta na preuzimanje rizika, samoiniciranje i samoorganiziranje vlastitih aktivnosti te planiranje i vođenje vlastitih aktivnosti i projekata. Ujedno čine temelj stjecanja različitih znanja, vještina i sposobnosti djeteta te razvoj njegova samopouzdanja i samopoštovanja.

Kulturna svijest i izražavanje → razvija se poticanjem stvaralačkog izražavanja ideja, iskustva i emocija djeteta u nizu umjetničkih područja koja uključuju glazbu, ples, kazališnu, književnu i vizualnu umjetnost. Osnažuju se i razvojem svijesti djeteta o lokalnoj, nacionalnoj i europskoj kulturnoj baštini i njihovom mjestu u svijetu.

Motorička kompetencija → podrazumijeva razvoj općih motoričkih sposobnosti, krupne i fine motorike i grafomotorike. Podupire se podržavajućim sportskim događanjima i specijaliziranim programima, kao i korištenjem prirodnih resursa - predmeti, stepeništa, igralište - sprave, (potencijal mogućih „iskoristivih“ situacija je ogroman, značajno je uvažavanje aspekta samozaštite).

Ishodi kao obilježja i indikatori stjecanja kompetencija operacionalizirani su u Vrednovanju.

s t r a n i c a | 10

4.3. ZNAČAJKE STRATEGIJA U REDOVNOM PROGRAMU Odrednice (naše) razvojno primjerene prakse:

Primjena kompetencija odraslih u pedagoškom oblikovanju pristupa usmjerenog na dijete i njegove potrebe (prema artikuliranim ciljevima – u daljnjem tekstu)

Uloga odgojitelja/oblikovanost odgojnih postupaka, usmjerana na postizanje globalne poticajnosti procesa te življenja temeljnih humanih vrijednosti, prava i pravila

Shvaćanje učenja kao interaktivnog procesa koji uključuje djecu, odrasle, i socijalno okruženje

Bogato strukturirano okruženje i poticajna materijalna sredina koja doprinosi razvoju dječje kreativnosti i stvaralaštva - poticajno oblikovanje tzv. Centara aktivnosti kao preduvjeta djetetovog slobodnog izbora aktivnosti (prema razvojnim područjima/ kompetencijama) Izgradnja partnerskog odnosa s roditeljima, koji predstavlja najpoželjniji oblik suradnje u ostvarivanju zajedničkog cilja – optimalnog razvoja djeteta, kroz različite i raznovrsne, izravne i neizravne oblike suradnje s roditeljima

Tolerancija različitosti i uvažavanje prava sve djece (posebice one s tur i posebnim potrebama) Kocept cjeloživotnog učenja – stručno usavršavanje u cilju primjene suvremenih spoznaja u neposrednom radu s djecom

Oživotvorenje prava - demokratske vrijednosti i pluralizam ideja u primjeni

5. NOSITELJI PROGRAMA Nositeji programa su stručni djelatnici i ostali radnici ustanove. Proces se realizira u tri pripadajuća objekta na lokacijama Lanište 1d, Vice Vukova 9 i Nehruov trg 34a. Na lokaciji Lanište 1d uz upravu Ustanove, u redovnom programu za 12 odgojnih skupina, nositelji su: 26 odgojitelja - 3 odgojitelja mentora i 6 odgojitelja nositelja obogaćenih posebnih programa integriranih u redovni 10-satni program, 3 inkluzivna odgojitelja za rad u redovnim skupinama s djecom s razvojnim odstupanjima (TUR) te ostalo prateće osoblje na poslovima održavanja higijene i u centralnoj kuhinji.

Na lokaciji Vice Vukova 9 u redovnom programu za 8 skupina djece, nositelji su: 16 odgojitelja - 1 odgojitelj mentor i 4 odgojitelja nositelja posebnih integriranih i kraćih programa te ostalo prateće osoblje na poslovima održavanja higijene i u kuhinji. Na lokaciji Nehruov trg 34/a, u redovnom programu za 6 odgojnih skupina, nositelji su: 12 odgojitelja - 2 odgojitelja nositelja obogaćenog integriranog i kraćeg programa i 3 inkluzivna odgojitelja za rad u redovnim skupinama s djecom s razvojnim odstupanjima (TUR) te 1 odgojitelj za rad u kraćem programu predškole tzv. Male škole, kao i ostalo osoblje zaduženo za čišćenje i rad u kuhinji.


Stručni tim ustanove čine pedagog, psiholog i logoped uz zdravstvenog voditelja kao nositelja programa zaštite zdravlja i kvalitetene prehrane

Aktualan broj djelatnika vrtića je 102.

Odobreni nositelji programa za individualizaciju pristupa u ovoj (2018./19.) pedagoškoj godini - 5 odgojitelja (na neodređeno) 1 (uz ugovor na određeno radno vrijeme).

6. STRATEGIJE I STANDARDI OSTVARIVANJA PROGRAMA - definiranje i

osiguravanje kvalietete: "Kad smo u praksi postigli relativno visoku razinu kvalitete pripremom i oblikovanjem okruženja koje najvećim dijelom zadovoljava dječje potrebe i interese; kad smo postigli razinu samostalnosti djece, druženja djece među sobom bez sukoba i svađa, kad više nema problema s disciplinom i kad su djeca zadovoljna boravkom i življenjem u vrtiću odgojitelj se posvećuje" (Miljak, 2015.) raznovrsnim poticajima, aktivnostima i sadržajima koje istražuje s djeci kako bi osigurao prilike za cjeloviti razvoj, učenje i stjecanje kompetencija djeteta. Prema uvjetima, sadržajima i aktivnostima neposrednog odgojno-obrazovnoga rada ostvaruju se ciljevi i zadaće, kojima se potiče cjelokupni tjelesni, spoznajni, emocionalni, socijalni i komunikacijski potencijal, razvoj svakog pojedinog djeteta i sve djece, učinkovito zadovoljavaju potrebe i oživotvoruju prava djece. U redovnim strategijama pedagoškog pristupa posebnu pozornost posvećujemo standardu kompetencija odgojitelja za uvođenje djeteta u socijalizacijski i društveni kontekst razumijevajući ovaj proces kao kontinuirani okvir u kojemu se strvoreni i njeguju se uvjeti za učenje svakog pojedinog djeteta. Države stranke Konvencije priznaju svakome djetetu pravo na

obrazovanje .na temelju jednakih mogućnosti za svu djecu pri čemu će obrazovanje djeteta usmjeriti

prema: a) punom razvoju djetetove osobnosti, nadarenosti, duševnih i tjelesnih sposobnosti; ...d)

pripremi djeteta za odgovoran život u slobodnoj zajednici u duhu razumijevanja, snošljivosti, mira,

ravnopravnosti spolova (čl.28. i čl.29. Konvencije o pravima djece, prema Šeparović, 2014.)

Za motivirano učenje i cjeloviti razvoj djeteta u institucionalnom kontekstu potrebni su preduvjeti sigurnih odnosa među djecom i u interakciji s odraslima, jasnoća očekivanja, sigurno i neugrožavajuće ponašanje (za sebe i druge u zajednici), poticajni i sigurni materijalni uvjeti, osigurana sloboda izražavanja mišljenja i dobivanje povratne informacije o iskazanome...

Jasnoća očekivanja (kako bi svi u vrtiću bili sigurni), uspostavlja se postupno, sukladno rastućim razvojnim potencijalima djeteta. Od postavljanja granica i učenje vještinama osobne sigurnosti do usvajanja koncepata preuzimanja odgovornosti, definiranja i redefiniranja pravila življenja u zajednici usmjerenih na vlastitu sigurnost, sigurnost drugih i odgovornost za zajedničku imovinu. Početna pravila, već u jasličkoj dobi, definiraju odgojiteljice postavljajući jasne granice koje određuju što je sigurno ponašanje, a što ugrožavajuće, za sebe ili drugoga. U nastavku donosimo temeljna „pravila skupine“ koja sva djeca u svim skupinama usvajaju već od prvih dana polaženja jaslica odnosno vrtića. Pravila se, u skladu s uočenim potrebama i razvojnim mogućnostima djece u grupi proširuju i nadograđuju – „rastu“ zajedno s djecom kako „raste“ i njihova sloboda i odgovornost. Pravila su postavljena kroz kritičko promišljanje i provjeru kako i koliko ih djeca razumiju (u praksi), vodeći računa o sveobuhvatnosti.


Jaslička pravila 1. U sobi hodamo (osim u organiziranoj igri, nego hodamo, igramo se....). Vani trčimo. 2. Uvijek smo tamo odakle vidimo tetu (čuvamo sebe) 3. Pazimo na prijatelje. Kad ih dodirujemo to radimo nježno. 4. U usta stavljamo samo hranu i piće 5. Čuvamo igračke, slikovnice i ostale stvari. Nakon korištenja spremamo ih na mjesto 6. Ne diramo opasne stvari u vrtiću i nepoznate stvari na dvorištu

U vrtićkoj dobi pravila su u funkciji usmjeravanja na suradnju i čine okvir za promišljanje o izboru ponašanja u za djecu značajnim situacijama (u praksi se koriste različiti nazivi: naša pravila, grupna pravila, „vrtićki ustav“ (Kompasito 2014.) Razvoj i nadogradnja sigurnosno-zaštitnih ponašanja svakodnevna su razvojna zadaća u raznovrsnim oblicima i sadržajima rada: dosljedna primjena u svakodnevnim životno–praktičnim situacijama/ aktivnostima, stalnost nadzora odgojitelja, dosljednost očekivanja, pružanje povratnih informacija, situacijsko aktualiziranje tema radi stjecanja novih znanja i vještina ili provjere razumijevanja djece kroz raznovrsne igre i aktivnosti. Sustavna višegodišnja aktualizacija tema omogućava uključenje djeteta u promišljanje zahtjeva koji se postavljaju pred pojedinca za uključenje u život u zajednici, načine realizacije osobnih prava (na prihvatljiv način) i prava drugih i uvježbavanje načina utjecaja na život u zajednici i osobni život pojedinca, dakle predstavlja platformu za stjecanje i demonstriranje vještina življenja u demokratskom okruženju.

Briga za sebe, druge i materijalno okruženje u jasličkom kontekstu, uz kontinuirani nadzor odgojiteljica, uključuje postavljanje zahtjeva za : 1. Razvoj higijenskih navika i navika očuvanja zdravlja 2. Razvoj kulturnih navika i samostalnosti pri zajedničkom objedovanju 3. Razvijanje sigurnog ponašanja u okruženju: potencijalne opasnostu u prostoru; u rukovanju s predmetima i odlaganju predmeta.. 4. Razvijanje vještina društveno prihvatljivog i odgovornog ponašanja u socijalnom okruženju (odnosi s drugima, dijeljenje, čekanje na red, traženje...) Na vrtićkom uzrastu, nakon provjere razine usvojenosti ponašanja koja smo poticali i razvijali u jasličkoj dobi,proširuju se zahtjevi postupnog upoznavanja i interiorizacije većeg opsega samozaštitnih i zaštitnih ponašanja. Prijedlozi proširenja osnovnih zadaća temama i sadržajima aktivnosti:

1. Higijena i očuvanje zdravlja:

→ samostalno korištenje WC-a, maramica, salveta, umivanje i pranje zubića i sl.

→ razlikovanje zdrave i nezdrave hrane

→ zdrave i nezdrave navike (npr. važnost svakodnevnog kretanja)

2. Odnos prema fizičkom okruženju u i izvan vrtića/kuće:

→ korištenje sprava na igralištu

→ nepoznati predmeti, lijekovi, otrovi, oružje – što činiti ako nam se nađu nadohvat ruke

→ ponašanje na ulici i u prometu – kao pješak (samostalan i u grupi), kao putnik u vozilu

→ ponašanje u gužvi, u trgovačkom („shopping“) centru, što raditi da se ne izgubim – što

→ činiti ako se ipak izgubim,

→ koje nas situacije plaše ili mogu biti opasne i kako bismo se mogli ponašati da ostanemo sigurni?

3. Odnos prema socijalnom okruženju:

→ potencijalni rizici – nepoznati odrasli (što ne smiju, kako se čuvati), korištenje kompjutora, TV-a i sl. na siguran način


→ želje i potrebe, emocije i ponašanja – razvoj prosocijalnosti, tolerancije, uvažavanja različitosti, prevencija i dokidanje nepoželjnih ponašanja u odnosu na vršnjake

→ prava i odgovornosti – moje/naše pravo na sigurno okruženje (moja odgovornost za sigurno okruženje, odgovornost odraslih – o čemu „vode brigu teta/mama/tata, a o čemu ja“, povezivanje s pravima na zdravlje, igru, zabavu….i proširenje sa svim pravima djece i okolnostima u kojima se ona ograničavaju osim ako ugrožavaju prava drugih)!

4. Odnos prema učenju i razvoju:

→ postupno, sve veći broj aktivnosti polazi od interesa djeteta i skupine, uvažava različitost stilova učenja i doprinos svakog djeteta stvaranju uvjeta za učenje (osobno i socijalno), a svaka intervencija odraslog ima svrhu obrazložiti prihvaćanje ili neprihvaćanje ideja djeteta te poduprijeti promišljanje o različitim mogućnostima/izvorima/oblicima i sadržajima učenja.

U radu s djecom predškolskog uzrasta, intencija je razviti naviku demokratskog življenja (sudjelovanja djeteta) i time (su)uređivati proces globalno i specifično, posebice u aspektu razumijevanja i podržavanja različitosti stilova učenja djeteta. Preporuka - korištenje programske poveznice s programom „Čitanje…“ i redovito valoriziranje procesa istraživanjem/ispitivanjem mišljenja djeteta o življenju u vrtiću!

Usmjerenost na osiguravanje visoke razine kvalitete odgojno-obrazovne prakse i kurikuluma temeljno je polazište, orijentacija i kontinuirana zadaća svih čimbenika u sustavu ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja (prema NOK – u 2015.) Kako se kvaliteta definira kao „rezultat promišljenog, a ne stihijskog djelovanja pa je potrebno prema unaprijed utvrđenim/dogovorenim standardima (kriterijima, indikatorima) stalno analizirati postojeću praksu, uočavati i isticati dobre primjere i posebice “kritične točke” te usmjeravati djelovanje pojedinca/ustanove prema unapređivanju “postojećeg najboljeg” i otklanjanju utvrđenih nedostataka“ (NOK, 2015.), kao trajan smo prioritet (ne samo u sklopu redovitog primarnog, već i u posebnim programima), definirali vrtićke standarde, imajući na umu da o njihovoj realizaciji ovisi uspješnost cjelokupnog neposrednog procesa tj. življenja i rada u vrtiću. Pri tom smo, naravno, imali na umu, potrebe djeteta, osobitosti okruženja, kao i kompetencije odgojiteljskih i suradničkih struka u odnosu na zahtjeve (pojedine) profesionalne uloge.

6.1. STANDARDI U PROSTORNO-MATERIJALNOM OKRUŽENJU PROSTORNI KONTEKST Unutarnji prostori vrtića, su u funkciji cjelovitosti razvoja i odgoja djece tj. istraživanja, otkrivanja i aktivnog učenja (u sigurnom okruženju), ako omogućavaju - STANDARD: Nesmetan tijek svih djetetovih aktivnosti - ne ugrožavaju ni fizičko, kao ni socijalno

funkcioniranje djeteta odnosno skupine

Mobilnost - bolji doživljaj prostora, istraživanje te istovremeno zadovoljavanje “interferirajućih” potreba djece npr. za odmorom i kretanjem

Realizaciju aktivnosti po centarima, u SDB-a djece i njihovo preoblikovanje sukladno potrebama djeteta/procesa, što pretpostavlja:

osiguravanje razvoja svih područja kompetencija (prema EOK-u, uključujući i motoričke) jasnoću funkcije pojedinog centa uz obilježavanje prema namjeni, koju definiraju djeca, (daju

naziv, osmišljavaju obilježja - pisanjem, crtanjem, dodavanjem elemenata…)


zastupljenost i dostupnost raznovrsnih poticaja – strukturiranih i nestrukturiranih, prirodnih materijala, igračaka i sredstava…

uključenost djece pri unošenju promjena – razumijevanje svrhe, podjela odgovornosti, istraživanje

mogućnosti…imajući na umu razvojnu primjerenost

Povezivanje predprostora s prostorima dnevnog boravka djece odnosno „otvaranje“ prostora:

poticanje komunikacije i međugrupne suradnje, (respektirajući sigurnost djeteta) omogućavanje zajedničke igre i aktivnosti (većine) djece, grupe djece, igru i aktivnosti u parovima

odnosno individualnu igru i aktivnosti uključenost djece u u osmišljavanje i organizaciju zajedničkih aktivnosti – očekuje se kontinuitet u

promišljanju potreba, mogućnosti i osobnih doživljaja djece u tako organiziranim aktivnostima promišljanje potencijalih opasnosti u odnosu na aktivnosti, primjenu materijala, poticaja ili

igračaka - dobno primjereno ograničavanje, kao i osiguravanje prilika za istraživanje i propitivanje

mišljenja djeteta i pružanje povratne informacije

Osamljivanje djeteta – u skladu s iskazanom potrebom Vanjski prostori su u funkciji osiguravanja cjelovitosti djetetova razvoja kao i adekvatnog zadovoljavanja aktualnih i specifičnih potreba, ako osiguravaju:

Provođenje svih prethodno spomenutih načela, koja se odnose na unutarnji prostor, uz

posebno istaknute aspekte: Sigurnost – provjera funkcija/ispravnosti sprava, poštivanje zona aktivnosti… Stalnost nadzora odraslih, posebice za vrijeme spontanih dječjih aktivnosti Provođenje aktivnosti prema programskim zadaćama i sponatno iniciranih od strane

djeteta/djece Odgovornost, i djece i odraslih, za čuvanje (od uništavanja) iznešenih

sredstava MATERIJALNI KONTEKST – vrednujemo kao pozitivan kada svojom raznovrsnošću, dostupnošću, primjerenošću i „bogatstvom“ - STANDARD:

poziva i potiče na aktivitet svako dijete omogućava istraživanje, manipuliranje, eksperimentiranje, otkrivanje, rješavanje

problema… - općenito stjecanje iskustava u neposrednoj interakciji s okruženjem i u skladu s afinitetima i potrebama djeteta

ne ugrožava (ni potencijalno) sigurnost djeteta – istaknuta je važnost sigurnog rukovanja i odlaganja materijala, prema vrsti i u skladu s higijenskim standardom uz promišljanje svrhovitosti odnosno pozitivnih i potencijalno štetnih učinaka

osigurava korištenje različitih materijala, sredstava i priručnika (glede stručnog rada), AV pomagala – kompjutor (digitalne kompetencije), pedagoški neoblikovanog materijala, prirodnih elemenata, plakata, umjetničkih reprodukcija...

odražava dječju inicijativu (prijedloge djeteta) vezano uz „izvore“ učenja – sukladno rastućim kompetencijama

osigurava informiranje i prezentiranje aktualnosti u realizaciji programskih zadaća – projekti, programi, prava djeteta, događanja, teme i susreti…*(prijedlog tema: prema programima: “Biti veliki roditelj - za malo dijete” i “Pravo djeteta na sigurno i zdravo odrastanje”

prezentira dječje stvaralaštvo i dočarava zbivanja u skupini/vrtiću - radovi, izjave djece i odraslih, fotografije… naglašavajući estetsku dimenziju kulture življenja, uređenja i strukturiranja kao i prezentiranja življenja u vrtiću.


6.2. STANDARDI KOMPETENCIJA ODGOJITELJA U PRIMJENI – aktivno

istraživački /akcijski pristup

U stvaranju poticajnog cjelokupnog odgojno-obrazovnog konteksta za dijete, u okviru temeljnih strategija i standarda rada, istaknuto mjesto zauzima područje unaprjeđivanja kompetencija odgojitelja u primjeni različitih strategija učenja i poučavanja odnosno projektnog pristupa integriranom, interesom vođenom učenju, u procesu i s ciljem izgradnje cjeloživotnih kompetencija u djeteta. STRATEGIJE UČENJA I POUČAVANJA – STANDARD:

Uvažavaju se različitosti stilova, strategija, oblika učenja – rješavanje problema,

istraživanje ideja i hipoteza… Osmišljavaju se, strukturiraju i koriste problemska pitanja, kojima se dijete potiče na

promišljanje, provjeravanje i povezivanje umjesto (isključivo) reproduciranja odgovora Postupci u odnosu na dijete, pedagoški se oblikuju/prilagođavaju sukladno razvojnim i

individualnim potrebama (nude se aktivnosti s različitim stupnjem složenosti, osiguravaju različite “prilike” za učenje, koriste suvremene metode, načela, pristupi…)

Organiziraju se, potiču i podržavaju aktivnosti suradničkog učenja - kooperativne aktivnosti (koje doprinose boljem razumijevanju i međusobnoj suradnji djece)

Koriste se situacijski poticaji i rutine za stjecanje novih i nadogradnju postojećih znanja, promišljajući o ozračju i sigurnosti djeteta

Dosljedno se primjenjuju sva načela povezana s razvojem samostalnosti i ustrajnosti (njegovanje nedirektivnosti pristupa)

Osigurava se sloboda izbora aktivnosti i partnera u procesu učenja djeteta Podržava se inicijativa djeteta u odnosu na različitu organizaciju i izvore učenja Proces se prilagođava specifičnim i posebnim potrebama djece – koriste se dodatni

poticaji, prate (pozitivni) efekti Osigurava se izmjena mirnih i dinamičnih aktivnosti

Integrirano učenje djeteta - PROJEKTNA METODA RADA

Predstavlja primjenu strategije koja potiče i omogućava aktivno učenje odnosno stjecanje određenih znanja i predodžbi (nadasve u području posebnog interesa za dijete), razvijanje sposobnosti i usvajanje različitih vještina kroz socijalne interakcije i suradnju.

Pozitivna odgojno-obrazovna praksa, uz provođenje već spomenutih načela, apostrofira slijedeće prioritete - STANDARD:

Projektne aktivnosti i sadržaji prilagođavaju se aktualnim i specifičnim potrebama i

interesima djeteta Povezuju se sa sa stvarnim životom Osigurava se dobrovoljna participacija - uvažava se mišljenje djeteta (prijedlozi,

promjene smjera djelovanja/koraka u projektu…) Potiče se se suradnja (dogovor, razmjena ideja, informacija, zajednički aktivitet…) Koriste se elemenati Nacionalnog programa odgoja obrazovanja za ljudska prava,

posebice područja: vrijednosti, odgovornosti, tolerancije, građanskog odgoja... Roditelji se aktivno uključuju u tijek projekta (info kutići, materijalno okruženje, svi oblici

izravne komunikacije…)


6.3. STANDARDI PEDAGOŠKOG OBLIKOVANJA KOMUNIKACIJE

Pedagoška oblikovanost komunikacije, koja je odgojiteljev osnovni “alat” za rad, imperativ je u procesu koji pretendira biti odgojno-obrazovnim. Samo takva komunikacija osigurava usvajanje i življenje humanih vrijednosti pa tako i oživotvorenje prava i zadovoljavanje potreba djece. STANDARD: Odgojitelj (stručni djelatnik) je emocionalno dobar model (stabilnog ponašanja i

pretežno pozitivnog raspoloženja) Odgojitelj je uključen – pažnje usmjerene na djecu Odgojitelj omogućuje usvajanje govora i prepoznavanje stanja i emocija verbalizirajući

bitne značajke okruženja i situacija (i one koje nisu „vidljive“ – raspoloženja, želje, emocije, namjere….). Primjenom ovog načela umanjuju se negativne značajke institucionalne prakse i bitno humanizira okruženje.

Odgojitelj koristi situacije kao prilike za poticaj na promišljanje, istraživanje, samostalnost, empatiju i suradnju – prema potrebi usmjerava, primjećuje, pohvaljuje (optimalno kako bi pohvala ostala potkrepljujuća, a smjernica ne bi došla prerano i sl. – responzivnost u odnosu na uočeno u djeteta)

Odgojitelj prevenira, uočava i reagira na neadekvatna ponašanja, tako da:

Jasno postavlja očekivanja i granice (Pre)usmjerava ponašanje Prepoznaje potrebe („dobre“ namjere) Interpretira neadekvatna ponašanja kao nedostatak potrebnih znanja i iskustava, a ne

kao „zločestoću“ – dakle, kada je potrebna takva povratna informacija – kritizira ponašanje a ne dijete

U rješavanju sukoba - koristi restituciju, pomaže u dogovoru, ističe očekivanja/granice, potiče na samoevaluaciju (primjena tehnika ovisi o dobi odnosno emocionalnim, spoznajnim i bihevioralnim mogućnostima djece, prirodi konflikata, brojnosti djece u skupini i sl.)

Poseban fokus stavljen je na:

6.3.1. „REFLEKSIVNI DIJALOG“- sustav kolegijalne, profesionalne i osobne podrške Osiguravanje pozitivnog ozračja i potpore profesionalnom i osobnom razvoju.

Specifične strategije – uporišne točke djelovanja: Primjena tehnike/vještine davanja povratnih informacija - načela davanja povratnih informacija kroz refleksivan dijalog: 1.Usmjerenost na ZAJEDNIČKU VRIJEDNOST / CILJEVE. 2.Iznošenje uočenog na NEUGROŽAVAJUĆ način (poštujući uzajamno osobni i profesionalni integritet)

3.Isticanje onog što je POZITIVNO – PODRŽAVAJUĆE U ODNOSU NA ZAJEDNIČKE CILJEVE (i opažani i opažatelj) 4.Isticanje onog što bi opažatelj učinio DRUKČIJE – KAKO I ZAŠTO; UZ POVEZIVANJE UOČENOG SA ZAJEDNIČKI UTVRĐENIM CILJEVIMA (VRIJEDNOSTIMA) 5.REZULTAT razgovora trebao bi biti: - USKLAĐENOST PERCEPIJA - POTICAJ NA PROMIŠLJANJE I IMPLEMENTACIJU PREPORUKA u proces rada


- PONOVNA VALORIZACIJA (vrednovanje kao cirkularan tj. kružni proces) 6.4. STANDARDI U FUNKCIJI POTICANJA RAZVOJA KVALITETNE INKLUZIVNE PRAKSE U ODNOSU NA PEDAGOŠKE I ORGANIZACIJSKE ASPEKTE RADA ODGOJITELJA Osiguravanje i optimalizacija uvjeta za razvoj kvalitetne inkluzivne prakse u vrtiću. U odgojno-obrazovnoj praksi, termini integracija i inkluzija vrlo često koegzistiraju kao sinonimi. Teorija nas, pak, poučava da se radi o potpuno različitim pojmovima/modelima. Prema modelu integracije, od djeteta se očekuje da se (unatoč teškoćama) prilagodi (socijalnom) okruženju, dok model inkluzije podrazumijeva transformaciju okruženja na način da se prilagodi potrebama djeteta. Još jedna od značajki modela inkluzije jest uvažavanje tzv. „jakih“ strana djeteta što zasigurno doprinosi humanizaciji cjelokupnog procesa. Uključivanje (popularno nazvanih) trećih odgojitelja u praksu s ciljem njene transformacije u inkluzivnu, relativno je nova mjera podrške razvoju i socijalizaciji djece s teškoćama, posredno i ostale djece u vrtiću. U praksi su zaživjeli i razvijaju se različiti modeli rada i suradnje „inkluzivnih“ timova odgojitelja, a njihov rad, budući da nisu „integrirani u vakuum“, uvjetuje niz različitih životnih, praktičnih, pedagoških, administrativnih, pravnih i inih čimbenika. Primarno, ukazuje se potreba za rekonstrukcijom nekih ustaljenih obrazaca u praksi. Aktualan broj djece s verificiranim teškoćama u razvoju od strane PTV-a =21. broj djece sa značajnim odstupanjima u razvoju bitno je veći. Broj inkluzivnih grupa je 14 (od sveukupno 26 skupina + 1 grupa „Male škole“), a u funkciji podrške inkluziji trenutno se nalazi 6 odgojitelja. Tijekom ove pedagoške godine planiramo pratiti aspekte rada inkluzivnih timova u odnosu na dijete/djecu i razvijati pedagoški opravdane modele kvalitetne inkluzivne prakse u kontekstu vrtića (sustava). Poseban fokus praćenja, usmjeren je na razvoj kvalitetnih modela: pedagoški aspekti rada – aspekt socijalizacije i razvoja osjećaja sigurnosti i pripadanja (u djeteta) organizacijski aspekti rada – ustroj i razvoj inkluzivnih timova sastavljenih od odgojitelja koji ravnopravno sudjeluju u planiranju i ostvarivanju rada u skupini (izjednačenog „statusa“ i uvjeta rada) Unapređivanje rada s djecom s govorno jezičnim teškoćama uz pomoć slikovno potpomognute komunikacije 6.5. STANDARDI UNAPREĐIVANJA RADA S DJECOM S GOVORNO JEZIČNIM TEŠKOĆAMA UZ POMOĆ POTPOMOGNUTE KOMUNIKACIJE Potpomognuta komunikacija (PK) ili alternativna i augmentativna komunikacija (AAK) integrirana je skupina sastavnica koja uključuje simbole, pomagala, strategije i tehnike koje korisnici rabe s ciljem jačanja komunikacije (American Speech-Language-Hearing Association, 1991).


Smisao djelovanja u vrtiću - cilj: Podizanje kvalitete komunikacije djece sa složenijim jezično – govornim poremećajima u svakodnevnom okruženju vrtića i obitelji. Aktualno, poseban fokus u okviru akcijskog istraživanja, stavlja se na: opservaciju djetetovog funkcioniranja u skupini – primarno komunikacijski aspekt identifikaciju djece koja trebaju PK procjenu jezično govornog i komunikacijskog statusa – logoped u suradnji s

odgojiteljima, roditeljima (inicijalno, kroz tromjesječna razdoblja, finalno) sastavljanje liste govornog odstupanja izradu razvojnog profila logopedski nalaz i mišljenje davanje smjenica odgojiteljima, IOOP dokumentiranje (fotografiranje, snimanje primjene sredstava potpomognute

komunikacije) bilješke (plan i valorizacija odgojitelja – na dnevnoj, tjednoj i mjesečnoj razini)

Po evaluaciji – slijedi definiranje standarda

6.6. AGRESIVNOST I GOVORNO-JEZIČNE TEŠKOĆE – integrativni pristup u radu s djecom koja iskazuju agresivnost u ponašanju – istaknuto na razini

ustanove:

Razvoj multidisciplinarnih optimalnih pristupa i postupaka u radu s djecom

koja pokazuju rezistenciju u odnosu na standardne prevencijske i intervencijske pristupe i tehnike u tretmanu agresivnosti

Prethodnih godina razvili smo niz tehnika i pristupa kojima smo utjecali na smanjenje odnosno dokidanje proaktivne fizičke agresivnosti u ponašanju. Standardni oblici rada usmjereni ka razvoju emocionalne kontrole i socijalno poželjnih stavova i ponašanja te modifikaciji odgojnih stilova i postupaka polučili su pozitivne rezultate, no neka su djeca pokazala „rezistentnost“ u odnosu na primijenjene strategije te smo se, u prethodnoj godini, usmjerili ka istraživanju uzroka spomenute rezistencije.

Planiramo i nadalje ostvarivanje ciljeva na razini dosadašnjih standarda povezujući realizaciju ove zadaće sa zadaćom unapređivanja rada s djecom s teškoćama na govorno-jezičnom planu uz korištenje slikovno potpomognute komunikacije: Aktualno, poseban fokus usmjeren je na: značajke ponašanja i razvoja djeteta – napredovanje djeteta: - sposobnost emocionalne kontrole - smanjenje učestalosti agresivnih ponašanja – supstituiranje socijalno prihvatljivim i/ili poželjnim izborima - govorno-jezični status i sposobnost komunikacije rizike u obitelji i roditeljskim kompetencijama: - identifikaciji potencijalnih rizika koji utječu na kvalitetu roditeljske uloge - percepcija ponašanja djeteta i postavljanje realnih očekivanja - korekcija odgojnog stila, „življenje“ vrijednosti, roditelj kao dobar emocionalni model… - primjena postupaka i tehnika koje kvalitetno podupiru razvoj vrtićki kontekst - situacije koje generiraju/doprinose pojavi agresivnih ponašanja (npr. gužva) - utjecaj odgojitelja i programa u preveniranju/razrješenju konfliktnih situacija


6.7. STANDARDI U IZGRADNJI DJELOTVORNIH, SIGURNOSNO-ZAŠTITNIH PONAŠANJA DJETETA U ODNOSU NA SEBE, DRUGE I OKOLINU (STVARI)

Temeljne zadaće odnose se na osiguravanje optimalnih uvjeta i poticaja za razvoj djeteta u kontekstu očuvanja i unapređivanja zdravlja te tjelesnog i psihološkog integriteta. Integriranim pristupom razvijamo sposobnosti, ponašanja i vještine snalaženja djeteta u odnosu na fizičko i socijalno okruženje. STANDARD: Fizičke mjere zaštite – sigurnost unutarnjih i vanjskih prostora, nadzor nad kretanjem

nepoznatih osoba, pojačan/stalni nadzor nad kretanjem djece posebice prilikom boravka na „otvorenim“ i u zajedničkim prostorima, kretanje djece s TUR-om i posebnim potrebama…

Uočavanje i osvještavanje potencijalno opasnih/rizičnih ponašanja u određenom prostornom kontekstu. Od ključnog je značaja da ta ponašanja uoče, osvijeste i povežu s mogućim neželjenim posljedicama, djeca (a ne samo odgojitelji odnosno odrasli u vrtiću). Vrijedi i obrnuto, važno je da se poželjna ponašanja povežu s poželjnim ishodima, odnosno oživotvorenjem vrijednosti i prava svakog djeteta ponaosob

Definiranje temeljnih (elementarnih) pravila – u skupini/vrtiću (modificirana su sukladno uzrastu djece). Pravila definiraju ponašanja u odnosu na zaštitu vlastitog i tuđeg zdravlja i fizičkog integriteta te u odnosu na očuvanje materijalnog okruženja.

PRIDRŽAVANJE PROTOKOLA SIGURNOSTI Individualizacija pristupa (praćenje) za djecu s utvrđenim rizicima (u ponašanju) Korištenje svakodnevnih situacija – davanje prilika za „učenje“ odgovornih samozaštitinih

ponašanja, uvježbavanje i isprobavanje socijalnih vještina, razvoj prosocijalnih ponašanja, usmjeravanje ka konstruktivnom rješavanju problemskih situacija, sukoba, ka suradnji i življenju vrijednosti…

Prompotno reagiranje na sva ponašanja djeteta koja ugrožavaju njegovu osobnu sigurnost, sigurnost druge djece ili imovinu

Ažuriranje podataka o djeci i roditeljima, dovođenju i odvođenju djeteta iz vrtića od strane odrasle punoljetne osobe odnosno javljanju odgojitelju

6.8. STANDARDI PROMOVIRANJA SOCIJALNIH I EMOCIONALNIH KOMPETENCIJA - IZGRADNJA PROTEKTIVNIH PONAŠANJA prilagodba iz

prevencijskog programa „RASTEMO ZAJEDNO“

Istaknuta je dimenzija prevencije agresivnosti i nepoželjnih ponašanja putem generalizacije aktivnosti i strategija u djetetove svakodnevne životne kontekste koje čine: vrtić, obitelj, škola, lokalna zajednica… Programom su jasno definirana programska načela, metode, strategije, kocepati… STANDARD:

Educiranost odgojitelja u pedagoškom oblikovanju pristupa /odgojnih postupaka –

primjena kompetencija u programu Usklađenost s postavkama humanističko razvojnog pristupa - razvojno primjerene prakse

– primjena suvremenih metoda i strategija, uvažavanje prava, zadovoljavanje potreba djeteta, sloboda izbora aktivnosti, partnerstvo s roditeljima…

Primjenu poticajnog (ABCD) razvojnog modela, (u odnosu na dijete), usmjerenog na razumijevanje osjećaja, razvoj samokontrole, izgradnju sposobnosti kritičkog mišljenja odnosno rješavanja problema, kao i pozitivnog samopoimanja i samopoštavanja te odnosa prema drugima i s drugima (vršnjaci, zajednica…)


Osmišljenost raznovrsnih poticaja i aktivnosti i optimaliziranje uvjeta odnosno obogaćivanje prostorno – materijalnog konteksta i ponuda

Korištenje programskih koncepata: “razgovor u krugu”, “dijete dana”, “zakornjačivanje”, “restitucija”

Naglašavanje povjerenja odraslog u odgovorno ponašanje djeteta - istaknuta je dimenzija odnosa i interakcija

Usmjerenost na uravnoteživanje načela: individualizacije i socijalizacije Kotunirano prilagođavanje/modificiranje bitnih sastavnica programa 6.9. STANDARDI U RADU S DJECOM S POSEBNIM POTREBAMA I TEŠKOĆAMA U RAZVOJU – različiti oblici prilagodbe i individualizacije pristupa Istaknute dimenzije: Promicanje humanih vrijednosti i podizanje razine kvalitete života djece, osobito one s posebnim potrebama, imajući na umu načelo usmjerenosti na cjelovit razvoj i dobrobit djeteta: 1. Rano utvrđivanje teškoća i posebnih potreba koje proizlaze iz značajki djeteta i okoline odnosno njihova međudjelovanja. 2. Osiguravanje primjerenih intervencija i tretmana u skladu s uočenim potrebama, koristeći sve raspoložive resurse i mogućnosti. Poseban fokus praćenja stavljen je na: napredovanje djeteta/djece: - u godini pred polazak u školu - s već identificiranim posebnim potrebama (prema već navedenom) - (postojano/proaktivno) agresivna djeca

6.10. KORIŠTENJE I AFIRMACIJA ODGOJNO-OBRAZOVNOG POTENCIJALA SITUACIJA tzv. “(svako)DNEVNIH RUTINA”

Predstvlja definirani skup postupaka, metoda i oblika rada u funkciji zadovoljavanja djetetovih primarnih (i specifičnih) potreba (imajući na umu velik udio tih i takvih aktivnosti u realizaciji svih programa odnosno njihovu praktičnu i samoaktualizacijsku vrijednost).

STANDARD u odnosu na poticajnost situacija „rutina“:

Funkcionalnost prostornih i materijalnih resursa – očekuje se: adekvatna organizacija namještaja u odnosu na prohodnost i preglednost (sigurnost u

kretanju) u prostoru odvojenost stolova i osiguravanje ugodnog sjedenja (nekolicine) djece za stolom razmještaj kreveta, kolica, posuda…. koji ne ugrožava sigurnost prilikom kretanja

odnosno odmora djece Poticajnost komunikacije – pretpostavlja primjenu svih načela, naglašeno: Korištenje pohvala, verbalizacija sadržaja/situacije, proširivanje verbalnog izraza,

korištenje kulturoloških fraza… poticanje osjetila (kušanje, mirisanje, okusi…),


poticanje samostalnosti – načela samoposluživanja… Osiguravanje ugodnog ozračja: pružanje dobrog emocionalnog modela korištenje glazbe Uvažavanje djetetova individualnog «ritma» i mogućnosti: “prirodni” prijelaz iz aktivnosti ka pojedinoj rutini (obroci, BNZ, odmor, higijena…) poštivanje individualnog tempa djeteta poticanje razvoja socijalnih vještina (nadasve čekanje na red) poticanje usvajanja slijeda/sekvenci – obroci, higijena, odmor… 6.11. STANDARDI U ORGANIZACIJI DNEVNOG ODMORA DJECE

Fleksibilna organizacija i pristup usmjeren na prepoznavanje i zadovoljavanje aktualnih potreba djeteta, predstavlja važan faktor prevencijskog djelovanja. Adekvatnom realizacijom, osiguravamo kvalitetu i spječavamo da postane „problem“. STANDARD se odnosi na: Primjenu načela fleksibilnosti u pristupu i organizaciji „izvedbe“ - uvažavanje individualnih

potreba djece (bez prisustva osobnih stavova i implicitnih pedagogija) Kvalitetnu prostornu organizaciju, koja osigurava neometanost – za spavače i nespavače Realizaciju poticajnih - mirnijih aktivnosti s djecom i na inicijativu djece koja ne spavaju,

naglasak stavljamo na suigračku ulogu odgojitelja

6.12. STANDARDI U ORGANIZACIJI AKTIVNOSTI S DJECOM NA VANJSKIM PROSTORIMA

Boravak djece na zraku definiramo kao sastavnicu neposrednog procesa, imajući na umu poticajnost - primarno u osiguravanju motoričkog aktiviteta za svu djecu, ali i kao izazova dječjoj radoznalosti i društvenosti, uzimajući u obzir interese i inicijative djeteta/djece. Prioritet predstavlja smanjivanje rizika od ozljeđivanja, osiguravanjem stalnosti nadzora. STANDARD: Svakodnevna realizacija (minimalno 30 minuta u aktivnostima na otvorenom), osim u

ekstremnim vremenskim prilikama (definira zdr.voditelj) Briga o sigurnosti djece Promišljanje poticajnosti otvorenih prostora - organizacija raznolikih, raznovrsnih i

zanimljivih aktivnosti i igara djece na zraku, u okviru razvojno primjerenog pristupa (motorika je prioritet, ali osiguravaju se i ujedinjuju različita područja učenja)

Promišljanje odgovornosti kroz odgojiteljsku ulogu Modifikacija postupaka koji će doprinijeti boljem razumijevanju i pristupanju individualnim

potrebama djeteta – inhibirana djeca, djeca s posebnim potrebama, teškoćama u razvoju…

6.13. STANDARDI U PRILAGODBI DJECE NA BORAVAK U JASLICAMA / VRTIĆU

S obzirom da se pretežito radi o ranom uzrastu djece u kojem se razvojno očekuje intenzivnija separacijska anksioznost te najčešće o roditeljima bez značajnijeg roditeljskog iskustva, prilagodba nikada nije jednostavna ni djetetu, ni roditeljima, ni odgojiteljima. To je izuzetno emocionalan period u kojem svi (sudionici) trebaju svu i svaku moguću podršku –


međusobno povezivanje uz osiguravanje najbolje moguće kvalitete za prihvat djeteta u vrtić/skupinu. STANDARD se odnosi na: Ostvarivanje koncepta „Otvorena vrata“ - u zadnjem tjednu kolovoza, tijekom

poslijepodneva, od 16:00-18:00 sati. Istaknuta svrha:

Upoznavanje s odgojiteljima skupine u koju je dijete smješteno Razgled prostora u kojem borave djeca pojedine skupine Upoznavanje s funkcijom i strukturom zajedničkih prostora na svakom pojedinom objektu

(organizacija pretprostora i prostora dnevnog boravka djece, dvorana za tjelesno vježbanje, kabineti, igralište vrtića…)

Međusobno informiranje (roditelji s odgojiteljima) o svim relevantnim aspektima djetetova razvoja (individualnim potrebama i navikama, dinamici u obitelji, očekivanjima…)

Boravak i igranje djeteta u društvu druge, nove djece

Postupnost u dolaženju i produžavanju boravka djeteta u skupini Prisutnost roditelja u skupini u vrijeme adaptacije – aktivna uloga Prilagođavanje pristupa i postupaka potrebama svakog pojedinog djeteta Održavanje informativnih roditeljskih sastanaka u prvih par dana prilagodbe Izravnu prisutnost stručnih suradnika u skupinama novoupisane djece – praćenje i

evaluaciju pokazatelja uspješnosti realizacije

7. OBOGAĆIVANJE REDOVNOG PROGRAMA - POSEBNI PROGRAMI

7.1. PROGRAM CJELODNEVNOG RANOG UČENJA ENGLESKOG JEZIKA

Ciljevi i zadaće programa:

Sukladno Programskom usmjerenju odgoja i obrazovanja predškolske djece (1991.) program je usmjeren ka uvažavanju prava i zadovoljavanju aktualnih i specifičnih potreba i interesa, u odnosu na ciljeve i zadaće: Senzibilizirati dijete za jezik, običaje i kulturu drugog naroda – postupno uvođenje

engleskog jezika (hrvatski je primaran) Razvijati pozitivne stavove i trajnu motivaciju za učenje stranog jezika Razvijati vještine komuniciranja na stranom jeziku – u aktualnom razvojnom trenutku i

perspektivi školskog sustava Osiguravati adekvatne poticaje i okruženje za cjelokupni razvoj djeteta, posebno one

povezane s potrebom sporazumijevanja na engleskom jeziku

Konkretizacija programa sastavnica je Godišnjeg programa rada ustanove. 7.2. KRAĆI PROGRAM RANOG UČENJA ENGLESKOG JEZIKA

Cilj programa:

Upoznavanje djece s engleskim jezikom Razvijanje i poticanje interesa i sposobnosti komunikacije na engleskom jeziku


Konkretizacija programa sastavnica je Godišnjeg programa rada ustanove.

7.3. CJELODNEVNI SPORTSKI PROGRAM

Ishodišta: Svakodnevno kretanje nužno je za cjelovit i harmoničan razvoj djeteta. Kretanje jača tjelesni i živčani sustav i tako unapređuje zdravlje. Kretanje je djetetu radost.

Ciljevi: Stvaranje navike svakodnevnog tjelesnog vježbanja Razvoj pozitivnog odnosa prema vježbanju, bavljenju sportom u odnosu na sebe i druge

Zadaće: Cjelovito zadovoljavanje potreba djeteta za kretanjem, igrom, izražavanjem i

druženjem Razvoj motoričkih i funkcionalnih sposobnosti i vještina Usvajanje specifičnih znanja o elementima sporta Razvoj svijesti djeteta o ulozi tjelesnog vježbanja Proširivanje spoznaja o ljudskom tijelu, o važnosti zdrave prehrane Formiranje pozitivnih stavova prema vlastitom tijelu i zdravlju uopće Stvaranje navika zdravog života Jačanje kompetencije, samostalnosti i samopouzdanja Poticanje grupne povezanosti Razvoj empatije i altruizma Konkretizacija programa sastavnica je Godišnjeg programa rada ustanove. 7.4. PROGRAM ODGOJA I OBRAZOVANJA ZA OKOLIŠ I ODRŽIVI RAZVOJ

Ishodište: Odgoj za održivi razvoj, integralni je dio humanističkog odgoja koji polazi od pretpostavke da je svaki čovjek vrijedan sam po sebi i ima pravo na kvalitetan život, što implicira priznavanje istih prava i prirodi. Smisao odgoja za održivi razvoj usmjeren je na pravo življanja i razvoja svakog djeteta, u svijetu/okolini koja ga ne ugrožava i koju ono ne ugrožava.

Cilj programa: nadovezuje se na ishodište i definira globalne i specifične zadaće:

Razvijanje početnih pojmova ekologije – ekološka svijest Razvijanje ekološke osjetljivosti i poz. stavova prema okolišu Unaprjeđivanje zdravlja i stvaranje navika zdravog života Osvješćivanje opasnosti zagađenja okoliša i mogućnosti za njegovo očuvanje Stvaranje navika ekološkog ponašanja i ciljanog djelovanja na rješavanje aktualnih problematika u neposrednom životnom okolišu

Konkretizacija programa sastavnica je Godišnjeg programa rada Ustanove. 7.5. PROGRAM PREDŠKOLE INTEGRIRAN U REDOVNE SKUPINE Imajući na umu zakonska određenja, suvremene spoznaje o djetetu i njegovu razvoju, osobitosti vrtićkog i šireg društvenog okruženja, osmislili smo Program predškole koji svojim pristupom, strategijama, načinima provedbe, praćenja i vrednovanja, objedinjuje suvremena


teorijska i praktična znanja o važnosti adekvatne i pravovremene podrške i utjecaja na rani razvoj djeteta.

Cilj programa:

Osiguravanje sigurnog i poticajnog cjelokupnog (materijalnog i nematerijalnog) okruženja za unaprjeđivanje i razvoj djetetovih sposobnosti i potencijala, vještina i navika – jednom riječju kompetencija relevantnih za kvalitetno i uspješno, buduće školovanje i život u obitelji i društvu. Namjena programa

Program predškole, namijenjen je djeci koja u tekućoj pedagoškoj godini 2018./2019. navršavaju 6. godina (do 31.03.2019.) i školski su obveznici. Program predškole, provodi se sa svom djecom koja su polaznici dječjeg vrtića, a može se provoditi i s onom koja to nisu, a te su dobi – prema aplikacijama. U ped. godini 2018./19., program se provodi u svim vrtićkim skupinama u sklopu redovitog i posebnih programa, u kojima su upisana djeca odnosno pojedino dijete u godini dana prije polaska u osnovnu školu ili dijete/djeca za koju se program predškole provodi dvije godine prije polaska u osnovnu školu – djeca s teškoćama u razvoju prema rješenju PTV-a, djeca kojoj hrvatski jezik nije materinski jezik te koja su odgođena od upisa u osnovnu školu prema Rješenju komisije,

7.6. KRAĆI PROGRAM PREDŠKOLE ZA DJECU IZVAN REDOVNOG PROGRAMA, A KOJA SU OBVEZNICI UPISA U OŠ

Dinamika realizacije: ponedjeljak i srijeda, od 11:00-14:00, petak od 9:00-12:00 sati, Objekt: Savski Gaj, Nehruov trg 34. Ukupno planiran fond sati za realizaciju iznosi 250 sati godišnje. Vremenik relizacije „prati“ školske blagdane. Cilj – nadovezuje se na istaknuti cilj kao i za redovni program

Osiguravanje sigurnog i poticajnog cjelokupnog (materijalnog i nematerijalnog) okruženja za unaprjeđivanje i razvoj djetetovih sposobnosti i potencijala, vještina i navika – jednom riječju kompetencija relevantnih za kvalitetno i uspješno, buduće školovanje i život u obitelji i društvu. Oblik programa: Program je ustrojen kao kraći, no propisuje određene standarde pri izboru sadržaja, postupaka i oblika rada s djecom i roditeljima čime se osigurava obogaćenost i prevencijsko djelovanje (prema Programskom usmjerenju…, Konvenciji o pravima…, Zakonu o predškolskom…). Konkretizacija programa sastavnica je Godišnjeg programa rada ustanove.

7.7. KRAĆI PROGRAM PREDŠKOLE U OBITELJI – ZA DJECU IZVAN REDOVNOG PROGRAMA, A KOJA SU OBVEZNICI UPISA U OŠ U slučajevima kada Program predškole polaze i djeca kojima je zbog onemogućenog dugotrajnijeg sudjelovanja u Programu iz zdravstvenih razloga, potreban poseban oblik


odgojno-obrazovnog rada, on se provodi u obiteljskom domu djeteta ili u zdravstvenoj ustanovi u koju je dijete smješteno, ako trenutni uvjeti i mogućnosti to dopuštaju

Dinamika realizacije: 2Xtjedno Ukupno planiran fond sati za realizaciju iznosi 250 sati godišnje. Vremenik relizacije „prati“ školske blagdane. Cilj – nadovezuje se na istaknuti cilj kao i za redovni i kraći program predškole

7.8. PROGRAM „DJECA U PRIRODI“ U GRADU MLADIH - GRANEŠINI, obogaćivanje standarda sadržaja za djecu u godini pred polazak u školu Program „Djeca u prirodi“ polazi od shvaćanja da je dijete kreativno biće sa specifičnim potrebama, pravima i kulturom, te specifičnim stvaralačkim i izražajnim potencijalima. Programom djecu potičemo da budu aktivni stvaratelji znanja i dio zajednice. Cilj:Osiguravanjem kvalitetnih uvjeta za višednevni boravak djece u prirodnom, zdravom i sigurnom okruženju, omogućiti djeci da u neposrednom kontaktu s prirodom, zadovolje svoje interese i potrebe, aktivno istražuju i uče te stječu različita znanja, vještine i pozitivne stavove usmjerene na etički i ekološki način ponašanja i življenja u zajednici - prirodno učenje djece o prirodi, u prirodi i za očuvanje prirode. Specifične zadaće: Stvaranje optimalnih uvjeta za učenje i stvaralačko izražavanje djece Poticanje općih psihofizičkih/psihomotornih sposobnosti prirodnim oblicima kretanja i

stvaranjem navika zdravog života Razvoj emocionalnih i socijalnih kompetencija - samopouzdanja, snalažljivosti,

odgovornosti, razumijevanje vlastitih emocija i uvažavanje tuđih Poticanje osamostaljivanja svakodnevnim životno-praktičnim aktivnostima (vođenje brige

o sebi i okolišu) Razvoj sposobnosti aktivnog i suradničkog učenja Razvoj ekološke osjetljivosti i pozitivnih stavova prema prirodnoj sredini Ciljane skupine djece koja sudjeluju u programu: sve predškolske i skupine specijaliziranih programa koje polaze djeca školski obveznici (ove godine su to skupine: Cvjetići, Jaglaci, Loptice, Sportići iz centralnog objekta; Jabučice, Zečići, Ekoljupci iz objekta Remetinec; Mravci i Vrapci iz objekta Savski Gaj)

Broj sudionika: cca. 120 djece Termini realizacije: 28.01.2019. - 01.02.2019. = 75 djece 06.05.2019. - 10.05.2019. = 45 djece

7.9. KRAĆI POSEBNI RITMIČKO-PLESNI PROGRAM

Ishodište: Brojni znanstveno - istraživački radovi na području plesa pokazuju da je ples jedna od najprimjerenijih aktivnosti u radu s djecom predškolske dobi, prije svega jer ima znatan pozitivan utjecaj na razvoj brojnih sposobnosti kod djece, ali prije svega plesom razvijamo bazične motoričke sposobnosti - fleksibilnost, snagu, ravnotežu, brzinu i koordinaciju. Zbog svojeg cjelovitog utjecaja značajno pridonosi uravnoteženosti mentalnih i motoričkih sposobnosti, i svojim raznovrsnim sadržajima pridonosi dobrom raspoloženju, potiče ili


smiruje emocije, a glazba je dodatni poticaj za spontana ritmička gibanja koja pridonose kreativnoj djelatnosti. (Ladešić, 2007.).

Globalni cilj i zadaće:

Cjelovit razvoj djeteta u skladu s individualnim specifičnostima Zaštita i promicanje dječjih prava, poštovanje djetetove osobnosti i ideja Razvoj samostalnosti i neovisnosti u djeteta i životno važnih znanja, vještina i navika Razvoj pozitivne slike o sebi, emocionalne inteligencije i socijalnih kompetencija

Konkretizacija programa sastavnica je Godišnjeg programa rada ustanove. 7.10. KRAĆI LIKOVNI PROGRAM

Ishodište: Likovni jezik je urođena sposobnost izražavanja, komuniciranja i oblikovanja. Tu sposobnost djeca ne preuzimaju od okoline, nego se ona razvija iz prirodnih potencijala djeteta u vidu spontane interakcije unutarnjeg svijeta djeteta i njegove vanjske okoline. Dugogodišnja praćenja i analize dječjeg likovnog stvaralaštva pokazala su da dijete putem likovnog rada prirodno izražava sebe, svoja poimanja, emocije i potrebe. Ono je tada izvorno i originalno.

Cilj ovog programa nisu likovni radovi djece, nego kreativni procesi koji se događaju u njihovoj svijesti, utjecaj na sposobnosti koje se razvijaju kroz likovno izražavanje te doživljavanje radosti stvaranja.

Globalni dugoročni cilj jest osigurati optimalno i kvalitetno poticanje razvoja likovnosti u djeteta kao temelja izgradnje samosvjesne cjelovite osobnosti koja će postići svoj optimum kreativnosti i stvaralaštva prema vlastitim predispozicijama i interesima

Globalne zadaće programa: Razvijanje interesa za likovno izražavanje kroz originalnost likovnog izraza, osjetljivosti

za liniju, senzibilitet za različite materijale i tehnike Razvijanje senzibiliteta djeteta za likovne elemente i njihove odnose Upoznavanje i ovladavanje različitim likovnim materijalima i tehnikama Razvijanje vizualne komunikacije kroz izražavanje vlastitih emocija i reakcija u različitim

likovnim tehnikama Razvijanje djetetova osjećaja za različitost i sklad, prirodnog i stvorenog okoliša i likovnih

djela Razvijanje unutarnje motivacije, koncentrirane pozornosti i uronjenosti u likovnu

aktivnost Razvijanje sposobnosti vizualnog mišljenja djeteta Konkretizacija programa sastavnica je Godišnjeg programa rada ustanove. 8. OD SURADNJE PREMA PARTNERSTVU

8.1. SURADNJA S RODITELJIMA - podrška obitelji/prema partnerstvu


Suradnja roditelja i vrtića jedan je od osnovnih preduvjeta kvalitete rada vrtića (neovisno o tome radi li se o primarnom ili specifičnom programu) i prediktor kompetentnog roditeljstva u cjelini. Sukladno recentnim znanstvenim istraživanjima tematike roditeljstva i obitelji, vrtić predstavlja značajan prevencijski i protektivni resurs u odnosu na dijete i obitelj.

Temeljni vrtićki program suradnju definira kao kontinuirani proces koji se temelji na međusobnom povjerenju te osobnom i profesionalnom uvažavanju.

CILJ: jačanje roditeljskih kompetencija, a samim time (posredno) i viša razina usvojenosti i kvalitete djetetovih kompetencija.

OSNOVNA STRATEGIJA usmjerena je na osiguravanje onih pretpostavki koje podrazumijevaju i promiču pristup u kojem se aktivitet i učenje djeteta (akademsko, socijalno, emocionalno i svako drugo…) prihvaća kao zajednička odgovornost svih sudionika – i roditelja i vrtića, odnosno promoviraju aktivitet i sudjelovanje roditelja u realizaciji i praćenju svih segmenata suradnje kao i odgojno obrazovnog rada u cjelini.

Imajući to na umu, planiramo realizaciju različitih i raznovrsnih formalnih i neformalnih oblika komunikacije, uključivanje roditelja u neposredni „život“ djece u (svakom pojedinom) programu, promicanje prava, isticanje vrijednosti obitelji i roditeljstva…

OBLICI PODRŠKE RODITELJSTVU - STANDARD:

Roditeljski sastanci – orijentacijski: Plenarni roditeljski sastanak, informativnog karaktera (početkom pedagoške godine) Grupni sastanci - upoznavanje roditelja s programom, druženje djece i roditelja, prikaz rada u programu… Inicijalni razgovori stručnih suradnika s roditeljima (uz prisustvo djeteta) prije neposrednog uključivanja djeteta u program Individualni razgovori (odgojitelja – 2x godišnje i/ili stručnih suradnika – po potrebi/procjeni, s roditeljima) – davanje povratnih informacija o razvojnoj primjerenosti i napredovanju djeteta, pitanja povezana s razvojem kompetencija u godini prije polaska u školu, individvidualna razvojna „slika“; postignuća, sociometrijski pokazatelji, izjave, radovi djeteta… Neposredno uključivanje roditelja u proradu doživljaja s djecom u vrtiću i izvan njega – aktivnosti i igre, djelatnosti, blagovanja, posjete, izleti, događanja... Kontinuirano informiranje o tijeku i zbivanjima u okviru programa – poster/panel prezentacije, informacije roditeljima u okviru pojedinih tematskih cjelina, leci, brošure... Prikupljanje mišljenja, prijedloga i stavova roditelja o programu i općenito o kvaliteti života djeteta/obitelji glede primjene programa (zadovoljstvo, ponašanja, koncepti…) – putem anketa, roditeljskog „sandučića“, bilježenjem izjava, objavljivanjem primjedbi, prijedloga, sugestija… 8.2. SURADNJA S VANJSKIM ČIMBENICIMA – koji sudjeluju u obogaćivanju života djeteta različitim sadržajima u i izvan vrtića

Ishodišta: sve su češći slučajevi kada su prava djeteta zanemarena, a potrebe nisu na adekvatan način zadovoljene. Suradnja vrtića i institucija za zaštitu djece sve je intenzivnija s obzirom na porast broja djece s TUR-om i posebnim potrebama te „rastućih“ oblika nasilja pa


je potreba za različitim kontaktima i intervencijama sve više. Nažalost, negativni društveni trendovi, uvjetuju još čvršće povezivanje upravo tih i takvih čimbenika i vrtića.

Ciljevi i zadaće:

Poticanje i razvoj specifičnih interesa i sklonosti te bogaćenje spoznaje i „života djeteta“ dodatnim sadržajima u i izvan vrtića

Potpunije zadovoljavanje posebnih potreba djece i kvalitetnije zbrinjavanja djece s teškoćama u razvoju

Zaštita zdravlja i osiguravanje optimalnih uvjeta za pravilan rast i razvoj djece u vrtiću Podizanje razine stručnih kompetencija i informiranosti

Realizira se kroz STANDARDNE OBLIKE suradnje, ističemo:

Organizaciju posjeta, izleta, događanja… Povezivanje sa svim sustručnjacima u području odgoja, razvoja i pružanja podrške svoj

djeci, a nadasve onoj s teškoćama u razvoju i njihovim obiteljima Unapređivanje odgojno-obrazovnog procesa i podizanje razina profesionalnih

kompetencija svih stručnih djelatnika

9. PROFESIONALNI RAZVOJ NOSITELJA PROGRAMA

Kvalitetna odgojno-obrazovna praksa vrtića i kurikulum, najkvalitetnije i najučinkovitije se ostvaruje i razvija „iznutra“. Posebno poticajni su oni oblici profesionalnog usavršavanja koji nemaju samo informacijski, nego i transformacijski potencijal, s istraživačkim obilježjima - omogućuju propitivanje uvjerenja, iskustava i kontinuirane prakse odgojitelja. Sustavnim višegodišnjim radom, stvorili smo specifičnu kulturu ustanove i preduvjete kvalitetne argumentirane stručne rasprave u timskom pristupu koji je prema Senge i sur. 2002., esencijalan za razvoj "organizacija koje uče", odn. za kontinuirano unaprjeđenje profesionalnih kompetencija radi osiguranja primjerenog konteksta za razvoj, učenje i napredovanje djeteta.

Podsjetnik na načela življenja u specifičnoj kulturi i odnosima izložen je u formi KUĆNOG REDA ustanove za sve radnike, korisnike i posjetitelje.

U vrednovanju kvalitete značajnu ulogu ima oblik refleksivne prakse s cjelovitim pristupom suvremenih didaktičara koji mu određuju 3 svrhe: istraživanje prakse s ciljem njenog kontinuiranog unaprjeđenja razvoj istaživalačke kulture i habitusa stručno usavršavanje radnika - unapređenje kompetencija odnosno dio profesionalizacije radne uloge (prema H.Kiper, W.Mischke, 2008., C. Kyriacou, 2001., E.Terhart, 2001.)


Prioritetni ciljevi - podržavanje stručnog znanja i promicanje cjelokupnog procesa, primarno u skladu s istaknutim prioritetima, no i u cijelosti (uočene potrebe u praksi, afiniteti i interesi odgojitelja…).

Trajna zadaća - kontinuirano stvaranje konteksta u kojem će odgojitelji imati mogućnost upoznavanja, provjeravanja i osvještavanja vlastitih vrijednosti i vrijednosti drugih (kolega), o kojima mogu raspravljati i mijenjati ih u skladu sa zajedničkom vizijom i usmjerenošću ka stjecanju (interdisciplinarnih) stručnih kompetencija.

Realizira se kroz standardne oblike usavršavanja u vrtiću – samoorganizacija unutarnjih stručnih potencijala konkretizirana u ovogodišnjem Godišnjem programu rada, kontinuitet u unaprjeđivanju odgojno-obrazovne prakse, trajnost postignutih promjena... Odgojitelji i stručni suradnici vrtića izrađuju individualne programe usavršavanja i predlažu grupne oblike usavršavanja u vrtiću i izvan vrtića (potencijalni organizatori - MZOŠ, AZOO, fakulteti i druge institucije koje imaju verificirane programe…), prema obavijesti – s ciljem stjecanja stručnih kompetencija, interdisciplinarno. Stručnim usavršavanjem, i globalno i specifično, planiramo ostvariti bolje razumijevanje i zadovoljavanje potreba djece, roditelja i svih stručnih djelatnika, u cilju življenja prava, stvaranja poticajnog cjelokupnog ozračja u vrtiću i osuvremenjavanja pristupa u radu s djecom.

Očekivani ishodi profesionalnog razvoja

Očekivani ishodi – globalno u odnosu na dijete: Viša razina standarda ostvarivanja odgojno-obrazovnog rada u cjelini – optimaliziranje poticaja za cjeloviti razvoj djeteta Bogatiji, raznovrsniji i stimulativniji cjelokupni kontekst za dijete/djecu (kao preduvjet razvoja dječjih kompetencija), posebice onu s teškoćama u funkcioniranju u vrtićkom okruženju (rizici u obitelji, razvojne teškoće, potencijalno daroviti i sl.)… Jačanje pozitivnog identiteta djeteta/djece (osjećaj sigurnosti, samopouzdanja i sl.), jačanje grupne kohezivnosti i kulture suradnje (razvoj empatije, prosocijalnih i altruističkih ponašanja i sl.), općenito istinsko, a ne samo proklamirano življenje humanih vrijednosti…

Očekivani ishodi – globalno u odnosu na odgojitelje:

Jasnije sagledavanje profesionalne uloge (razlikovanje osobnih potreba od potreba djeteta)

Viša razina kompetencija u primjeni, razvijanje kulture suradničkih odnosa – traženje pružanje pomoći i podrške, cjelovitiji uvid u proces na razini vrtića Održavanje kontinuiteta u razvoju kompetencija i područja suradnje, efikasnije sagledavanje posljedica načina komuniciranja s djetetom/djecom, jačanje pozitivnog identiteta odgojitelja, jačanje osjećaja sigurnosti u obavljanju profesionalne uloge… Ravijanje zajednice refleksivnih praktičara i kulture cjeloživotnog učenja.

10. VREMENIK AKTIVNOSTI Konkretizacija – u standardima/strategijama redovnog programa i Godišnjem planu i programu rada ustanove


11. VREDNOVANJE I DOKUMENTIRANJE

11.1. VREDNOVANJE Vrednovanje (dijelova) odgojno-obrazovnog procesa skup je analitičkih postupaka koji su važni za utvrđivanje, praćenje i unapređivanje učinkovitosti i kvalitete tog procesa. Ono je, dakle, preduvjet za promišljeno kreiranje, provođenje i praćenje strategija i postupaka, usklađenih s utvrđenim potrebama subjekata/čimbenika u konkretnoj praksi (Suprotno tome bilo bi nekritičko provođenje „modela“ i postupaka utemeljenih na imaginarnoj, a ne konkretnoj praksi).

Unutarnje vrednovanje predviđa korištenje sustavnih pristupa kojima odgojno-obrazovna ustanova, u našem slučaju vrtić, planira, prati, unapređuje i osigurava kvalitetu svih aspekata svoga djelovanja, s naglaskom na kvaliteti u odgojno-obrazovnom procesu. Načini vrednovanja pojedinih zadaća unapređivanja i održavanja standarda u redovnom programu (propisani i interno ustrojeni) navedeni su uz svaku pojedinu zadaću s kojom čine logičku cjelinu. 11.1.1.VREDNOVANJE REALIZACIJE ZADAĆE-STRATEGIJE UČENJA/POUČAVANJA Glavnu okosnicu praćenja i vrednovanja čine:

- povremeni neposredni uvidi od strane ravnatelja (prema mogućnostima i pedagoga) u aktivnom dijelu dana, uz primjenu strukturiranog protokola u prilogu INTERNI PROTOKOL ZA PRAĆENJE ODGOJNO - OBRAZOVNOG RADA – STRATEGIJE UČENJA/POUČAVANJA

- samoevaluacija odgojitelja, također uz primjenu strukturiranog protokola u prilogu INTERNI SAMOEVALUACIJSKI PROTOKOL – STRATEGIJE UČENJA/POUČAVANJA (ODGOJITELJI) – primjena neposredno (po uvidu)

- valorizirajući razgovori – konstruktivna razmjena informacija prema razradi u dijelu vrednovanje komunikacije – primjena neposredno (po izravnom uvidu) - timske refleksije na praksu - profesionalna i stručno argumentirana rasprava u odnosu na: primjenu pristupa, postignuća, primjere iz prakse, problemske situacije, aktualna događanja u stručnom radu, etc. etc. 11.1.2. VREDNOVANJE PRIMJENE PROJEKTNE METODE RADA U SKUPINI – Proces vrednovanja naveden je uz istoimenu zadaću – OBRAZAC ZA PRIKUPLJANJE PODATAKA O PRIMJENI PROJEKTNE METODE RADA U SKUPINI služi prikupljanju i objedinjavanju bitnih podataka – ispunjavaju odgojitelji, krajem godine


11.1.3. VREDNOVANJE realizacije zadaće primjene i unaprjeđivanja programa „RASTEMO-ZAJEDNO“ vrtićki (prilagođeni) model – koriste se: Bilješke i zapažanja odgojitelja i pedagoga temeljem situacijskih uvida Refleksije i samovrednovanje (odgojitelji, pedagog, djeca) Bilješke u dosje djeteta - opservacija ponašanja pojedinog djeteta (odgojitelji) Bilježenje izjava djece o programu, ispitivanje zadovoljstva djeteta o programom

predviđenim aktivnostima Ispitivanje zadovoljstva po realizaciji programa (upitnik za roditelje, odgojitelje) instrumentarij za ocjenjivanje aktivnosti „u krugu“ i koncepata „dijete dana“ i „pohvale“

od strane djeteta instrumentarij za odgojitelje – ispitivanje globalne učinkovitosti u odnosu na proaktivnu i

reaktivnu fizičku agresivnost 11.1.4. VREDNOVANJE (KVALITETE – PEDAGOŠKE OBLIKOVANOSTI) KOMUNIKACIJE – aktualno: „REFLEKSIVNI DIJALOG“ – sustav kolegijalne, profesionalne i osobne podrške Prema podacima iz literature, aspekt komunikacije, odnosno ponašanje nositelja odgojno-obrazovnog procesa u neposrednoj praksi (poglavito odgojitelja u vrtiću kao i učitelja u školi) od primarnog je značaja za dječja postignuća. Usmjerenost na dijete, toplina, empatija, prihvaćanje različitosti, poticaji na promišljanje, učestalo davanje povratnih (pedagoški oblikovanih) informacija uz jasno komuniciranje i općenito poticanje razvoja samoregulacije ponašanja u djece neki su od ključnih elemenata uspješnosti i djelotvornosti odraslih. Svi navedeni elementi ugrađeni su u sustav neposrednog rada s djecom, no također i u sustav pružanja kolegijalne podrške u radu. Upravo kroz opažanje i unapređivanje komunikacijskog aspekta procesa razvijali smo i kompetencije vezane uz uloge opažatelja odnosno opažanog te konstruktivno davanje povratnih informacija odnosno vođenje razgovora sa svrhom unapređivanja kvalitete za dijete. Kompetencije u vođenju takvih valorizirajućih razgovora usvajaju svi djelatnici kroz proces zajedničkog učenja, a one se očituju kroz:

usmjerenost na zajedničku vrijednost / ciljeve iznošenje uočenog na neugrožavajuć način (poštujući uzajamno osobni i profesionalni

integritet) isticanje onog što je pozitivno – podržavajuće u odnosu na zajedničke ciljeve (i opažani i

opažatelj) isticanje onog što bi opažatelj učinio drukčije – kako i zašto; uz povezivanje uočenog sa

zajednički utvrđenim ciljevima (vrijednostima) rezultat razgovora trebao bi biti: usklađenost percepija, poticaj na promišljanje i implementaciju preporuka u proces rada te njegova ponovna valorizacija (vrednovanje

kao cirkularan tj. kružni proces) Relevantni izvori: Bilješke i zapažanja odgojitelja i stručnih suradnika Refleksivni dijalozi, timovi, radne grupe i pripadajući zapisnici i zabilješke Podsjetnici i obrasci za vođenje razgovora prema navedenoj strategiji


11.1.5. VREDNOVANJE PEDAGOŠKIH I ORGANIZACIJSKIH ASPEKATA RADA ODGOJITELJA U FUNKCIJI POTICANJA RAZVOJA KVALITETNE INKLUZIVNE PRAKSE – najrelevantniji izvori: propisana pedagoška dokumentacija dokumentacija posebno ustrojena u sklopu zadaće:

→ opservacijski programi - opažanja djeteta → planiranje i evaluacija rada – iskorištenost poticaja u odnosu na dijete/djecu

dosjei djece, evidencija suradnje s roditeljima i sustručnjacima zapisnici timova/radnih aktiva dokumentacija stručnih suradnika vrtićki nalazi i mišljenja praćenja/dokumentacija nadležnih institucija osobni kurikulumi ostali oblici dokumentacije (zabilješke, foto-dokumentcaija isl.) 11.1.6. VREDNOVANJE ZADAĆE UNAPREĐIVANJA RADA S DJECOM S GOVORNO JEZIČNIM TEŠKOĆAMA UZ POMOĆ SLIKOVNO POTPOMOGNUTE KOMUNIKACIJE – najrelevantniji izvori: lista govornog odstupanja razvojni profil

logopedski nalaz i mišljenje smjenice, IOOP dokumentiranje (fotografiranje, snimanje primjene sredstava potpomognute

komunikacije) bilješke (plan i valorizacija odgojitelja – na dnevnoj, tjednoj i mjesečnoj razini))

portfolio djeteta – komunikacijske knjige bilješke o radu radne grupe 11.1.7.VREDNOVANJE integrativnog pristupa u radu s djecom koja iskazuju agresivnost u ponašanju u sprezi s GOVORNO-JEZIČNIM TEŠKOĆAMA – koriste se: standardizirane skale praćenja funkcioniranja djece u vrtiću (socio-emocionalni, kognitivni

i motorički aspekt te aspekt samostalnosti i brizi za sebe i vl. zdravlje) lista za identifikaciju poremećaja u govorno-jezičnom razvoju dijagnostički instrumentarij – Reynell testa – ljestvica za procjenu razumijevanja govora timski nalazi i mišljenja individualizirani odgojno-obrazovni programi bilješke po izravnim opažanjima djece u grupama informacije dobivene od odgojitelja i roditelja pedagoška dokumentacija individualni dosjei djece (odgojitelji, str. suradnici) timski dosjei djece za svu djecu s trajnim i/ili (komisijski) verificiranim posebnim

potrebama

11.1.7. VREDNOVANJE POTICAJNOSTI PRIMJENE „RUTINA“ U ovoj se pedagoškoj godini, proces nastoji održati na razini standarda. Obrasci:


PRAĆENJE RUTINA U ODNOSU NA DIJETE I ODGOJITELJA – obrazac primjenjuju zdravstveni voditelj i pedagog kao pomoć u redovnim obilascima i uvidima

Obrasci korišteni prilikom unaprjeđivanja zadaće (prethodnih godina), oblici: Izravni uvidi, opažanja str. suradnika (i odgojitelja u poveznici s prethodnom zadaćom – komunikacija) – u odnosu na sve segmente ciljane zadaće Pružanje povratnih informacija opažanim odgojiteljima, smjernice za oblikovanje kvalitetne prakse i daljnja praćenja Izvještavanje o ostvarenosti zadaća i razini postignuća svih uključenih čimbenika 11.1.8. PRAĆENJE OPĆEG FUNKCIONIRANJA DJECE U VRTIĆU – obrasci za praćenje djetetova razvojnih i odgojnih uvjeta te funkcioniranja na socio-emocionalnom planu, planu samostalnosti te spoznajnom i motoričkom planu 11.1.9. VREDNOVANJE PRIPREME/RADA U PRILAGODBENOM RAZDOBLJU OBRAZAC ZA PRAĆENJE I VREDNOVANJE RADA U RAZDOBLJU PRILAGODBE novoupisane djece na uvjete jaslica/vrtića (za razdoblje rujan/listopad) Opaska: Obrazac se koristi kao nadopuna ostalim relevantnim praćenjima procesa i postignuća djece 11.1.10. VREDNOVANJA U SKLOPU PREVENTIVNO-ZAŠTITNOG (SIGURNOSNOG) PROGRAMA „PRAVO NA ZDRAVO I SIGURNO ODRASTANJE“ Primjena protokola sigurnosti - zapisnici, evidencije Pedagoška dokumentacija prema koncepciji propisane pedagoške dokumentacije, sa svim njezinim strukturalnim komponentama Vrednovanje procesa ostvaruje se kontinuirano (stručni diskurs) - refleksivnim raspravama odgojitelja, stručnih suradnika i ravnatelja te objedinjavanjem bitnih značajki završnom valorizacijom. 11.1.11. VREDNOVANJE IMPLEMENTACIJE PROGRAMA PREDŠKOLE U KURIKULUM ODG. SKUPINA DJECE U GODINI (do dvije) PRIJE POLASKA U OSNOVNU ŠKOLU

PRAĆENJE OPĆEG FUNKCIONIRANJA DJECE U VRTIĆU – obrasci za praćenje djetetova razvojnih i odgojnih uvjeta te funkcioniranja na socio-emocionalnom planu, planu samostalnosti te spoznajnom i motoričkom planu (praćenje postignuća djece i ponašanja roditelja na planu suradnje u osiguravanju sigurnosno-zaštitinih uvjeta) REZULTATI PRAĆENJA STATUSA I NAPREDOVANJA DJECE – psiholog, logoped

PRAĆENJE PREMA INTERNOM PROTOKOLU ZA PRAĆENJE ODGOJNO-OBRAZOVNOG RADA – STRATEGIJE UČENJA/POUČAVANJA (PEDAGOG,MENTORI) – primjena neposredno (po uvidu)

PROCJENA KVALITETE REALIZACIJE PROGRAMA „DJECA U PRIRODI“


11.1.12. VREDNOVANJE PROGRAMA KOJI OBOGAĆUJU REDOVNI ODGOJNO-OBRAZOVNI PROCES U VRTIĆU Podizanje razine kvalitete ostvaruje se i kroz obogaćivanje redovnog programa dodatnima. Tijekom godina, oni su osmišljavani, nadograđivani i praćeni te su se pokazali učinkovitima u unapređivanju pojedinih dijelova i aspekata procesa. Odgojiteljima s manje iskustava i praktičnih znanja preporučeno je korištenje/primjena tih programa jer oni na relativno brz i kratak, no opet smisleno povezan način pomažu u ostvarivanju uloge odgojitelja u znanstveno i empirijski utemeljenoj praksi. Prema načelu autonomije izbora i u skladu s prioritetima, odgojiteljice izabiru provođenje nekih (dijelova) programa te ih osmišljeno i kreativno implementiraju u proces redovnog rada s djecom. Iznimka su preventivno-zaštitni program „Pravo na zdravo i sigurno odrastanje“ i program pripreme za školu čija je primjena obvezatna za sve djelatnike. Opaska: vrednovanje procesa na dnevnoj, tjednoj i mjesečnoj osnovi ostvaruje se kroz propisane obrasce i postupke, a za potrebe tromjesečnih/periodičkih valorizacija (u svrhu objedinjavanja te ekonomičnijeg praćenja i prezentacije ) ustrojeni su interni obrasci u skladu s percipiranim i iskazanim potrebama stručnih djelatnika: Ostali oblici, dinamika i instrumentariji vrednovanja, operacionalizirani su u Godišnjem planu i programu rada.

11.2. DOKUMENTIRANJE

Prema Pravilniku o obrascima i sadržaju pedagoške dokumentacije i evidencije o djeci u dječjem vrtiću (NN,83/01), svaka skupina vodi REDOVNU PEDAGOŠKU DOKUMENTACIJU, koju Pravilnik propisuje:

KNJIGA PEDAGOŠKE DOKUMENTACIJE ODGOJNE SKUPINE – sastavnice 1. „Makro“ plan i program odgojno-obrazovnog rada i njegovo vrednovanje: Konkretizacija u odnosu na sadržajne elemente: Orijentacijski plan i program odgojno-obrazovnog rada za određeno razdoblje s razvojnim zadaćama za poticanje cjelovitog razvoja djeteta za skupinu, za pojedino dijete Aktivnosti za ostvarivanje razvojnih zadaća (sklopovi aktivnosti, teme, projekti...) Suradnju sa stručnjacima, roditeljima i drugima radi ostvarivanja postavljenih zadaća Važni datumi (rođendane, sastanke, svečanosti, izlete i drugo) Konkretizacija u odnosu na period u kojem se realizira: Rujan – odnosi se na jednomjesečno razdoblje uz pripadajuću valorizaciju Listopad i studeni –odnosi se na dvomjesečno razdoblje, uz pripadajuću valorizaciju Prosinac, siječanj i veljača – tromjesečni plan i program , uz pripadajuću valorizaciju Ožujak, travanj i svibanj – tromjesečni plan i program , uz pripadajuću valorizaciju Lipanj – planiranje i programiranje se odnosi na jednomjesečno razdoblje, uz pripadajuću valorizaciju Srpanj i kolovoz (rad ljeti) – planira se i programira u odnosu na dvomjesečni ljetni period u izmijenjenoj organizaciji rada, uz pripadajuću valorizaciju


2. tjedni plan i program odgojno-obrazovnog rada, uključuje: Slijed aktivnosti za odgojnu skupinu Slijed aktivnosti za djecu iz drugih odgojnih skupina, Poslove koji su nužni za ostvarivanje tjednog plana i programa rada

3. dnevnik odgojno-obrazovnog rada, sadrži: Planirane poticaje za aktivnosti (individualne, grupne, zajedničke) Iskorištene situacijske poticaje Zapažanja o aktivnostima i ponašanju djece u odnosu na postavljene zadaće (za djecu odgojne skupine i za djecu drugih odgojnih skupina) Suradnju sa stručnjacima, roditeljima, Zabilješke na kraju tjedna 4. zajedničke aktivnosti djece i odraslih (izleti, druženja, svečanosti) priprema, zapažanja i zapisi 5. zapisnik roditeljskog sastanka: vodi se na posebnom obrascu i ulaže u knjigu pedagoške dokumentacije

6. Vrednovanje ostvarenog plana i programa: Vrednovanje uvjeta ostvarivanje plana i programa Vrednovanje ostvarenosti razvojnih zadaća

7. Zabilješke i napomene, odnose se na:

suradnju s pojedinim čimbenikom koji sudjeluje u ostvarivanju bitnih zadaća na razini skupine

poduzete i sugerirane intervencije/aktivnosti, pojedinog stručnog suradnika prilikom boravka u skupini odnosno u komunikaciji s djecom i odgojiteljima prema ciljanim zadaćama

DOSJE DJETETA - „zaštićeni“ podaci o djetetu u odgojnoj skupini, vode se u „obrascu inicijalnog intervjua“, sastavnice: Bilješke po opservaciji (ponašanja) pojedinog djeteta (planirano i situacijski uvjetovano) IOOP - za djecu s TUR/PP i smjernice za individualizaciju pristupa Bilješke o realizaciji zadaća i aktivnosti ostvarenih u okviru IOOP-a/ind. pristupa, u odnosu na pojedino dijete u skupini (prema smjernicama dobivenim od pojedinog člana stručnog tima u okviru profesionalne uloge – prroizlazi iz IOOP-a) Evidencija i zabilješka o pripremi i realizaciji individualnog razgovora odgojitelja s roditeljima (prema standardom utvrđenim elementima) IMENIK – podatci o djetetu/roditelju ažuriraju se obvezatno početkom godine, a po potrebi i češće PORTFOLIO DJETETA – podtaci koji „prelaze“ s djetetom: Osnovni podaci o djetetu - ime i prezime, dob, skupina, osobitosti/specifičnosti po kojima je dijete jedinstveno (npr. boja kose, očiju, lateralizacije i sl.odn. po izboru odg.) Izraz stvaralaštva – radovi, karakteristične izjave, iskazi o pojedinoj temi... Sudjelovanje u projektu – fotografije, pitanja ... Uključenost u socijalne interakcije – „najbolji prijatelj mi je..., najviše se volim družiti s..., najradije se igram...“ Razvojni status – „naučio sam...“ , „nisam mogao, sada mogu...“, „najbolji sam/najbolje radim..“, „ne volim/teško mi je...“


PORTFOLIO SKUPINE – podaci o realizaciji kurikulumskih/programskih strategija : Osnovni podaci o skupini – naziv, objekt, odgojitelji, „logo“, slogan/znak... Prostorno-materijalno okruženje – prikaz u odnosu na poticajnost, dostupnost, dobnu primjerenost, stilove učenja...(fotografije, izrađeni didaktički materijali, „upute za korištenje“ itd. itsl.) Aktivnosti/teme-orijentacijske cjeline... (slijedom interesa djeteta, na inicijativu odraslog, po načelu situacijskog pristupa...) planirane/ostvarene tijekom godine – istaknuti aspekti: sigurnost (pravila), građanske kompetencije (prava/vrijednosti), održivi razvoj (integrirani pristup) Prikaz dječjeg stvaralaštva – radovi, karakteristične izjave, iskazi o pojedinoj temi... Rad na projektu – isticanje ciljeva i zadaća, prikaz aktivnosti i koraka u realizaciji, bilježenje dječjih inicijalnih ideja, prikaz sudjelovanja djeteta (fotografije, zapisi, iskazi, pitanja, opisi situacija, dječji prijedlozi...) Razvojna dimenzija – aktivitet, prevladavajuće ozračje /raspoloženje, uključenost djece u pojedine aktivnosti (slijedom interesa) i u odnosu na razvojne potrebe ... Komunikacija i interakcija – dimenzije: odrasli-dijete, dijete-dijete (rodno, u paru, manjoj/većoj skupini, ind...), dijete-okruženje (primjerenost prostorno-materijalnih poticaja, odnos prema stvarima) OSOBNI PORTFOLIO PROFESIONALNOG RAZVOJA ODGOJITELJA – podaci o (individualnoj) odgojno-obrazovnoj praksi i stučnom usavršavanju (prijedlog sadržaja): Pripreme odgojno-obrazovnih aktivnosti Potvrdnice o sudjelovanju na pojedinom stručnom skupu/edukaciji/susretu/razmjeni... Plan i program str. usavršavanja u i izvan vrtića Prikaz sudjelovanja u nekom od segmenata/područja stručnog rada npr. – projekti, radne skupine i sl. u kojima odg. ostvaruje rezultate primjenom vlastitih stručnih kompetencija Formalne evaluacije odgajateljeva rada od strane stručnih suradnika u i izvan vrtića ravnatelja, savjetnika, mentora... Primjeri dječjih radova koji ilustriraju provedene aktivnosti Zabilješke odgojiteljevih promišljanja o praksi i profesionalnom razvoju U skupinama s novoupisanom djecom: Vodi se evidencija o prisutnosti/uključenosti roditelja/djeteta, tijekom provedbe modela „Otvorena vrata“ i za vrijeme trajanja prilagodbe. Bilježe se eventualne problemske situacije povezane s prilagodbom U skupinama dežurstva: Vodi se evidencija o vremenu dolaska i odlaska djece, bitne zabilješke o realizaciji aktivnosti, ponašanju i aktivnosti djeteta, upitima ili problemima u suradnji s roditeljima.

DOKUMENTACIJA NA RAZINI OBJEKATA: organizacija rada i dokumentiranje procesa

DOKUMENTACIJA NA RAZINI USTANOVE: propisana arhiva i ljetopis Ustanove Godišnjim programom ustanove i Protokolima sigurnosti konkretizirane su organizacijske interne evidencije, zaduženja vođenja i arhiviranja.

6. strategije i standardi ostvarivanja programa

Documents