Uvodno predavanje

Charles-Louis Girault et alt., Grand Palais, kupola, Taj Mahal u Indiji, mauzolej ; Katedrala u Chartresu je primjer gotike gradnje.

unutranjost (1900.), Paris

ARHITEKTURA: ZNAENJE POJMA

ARHITEKTURA: INVENCIJA I(L) FUNKCIONALNOST?

PRIKAZI GRAEVINA

POSTUPCI ISTRAIVANJA GRAEVINA

ARHITEKTURA: VRSTE ANALIZA

ARHITEKTURA: PRETPOSTAVKE TUMAENJA

Arhitektura je ve u prvotnom antikom smislu rijei obuhvatan i mnogoslojan pojam. Sastoji se od dva

starogrka korijena: Arh oznaava poinjanje, upravljanje, poduzimanje i Tekton oznaava

pronalaenje, stvaranje, uvrivanje, oblikovanje, graenje (tesanje, graenje drvom).U pozivu arhitekta

sjedinjena su sva ta podruja djelatnosti; arh je zbroj stvaralakih djelatnosti.Arh - projektiranje i

graenje jedno je od sredstava pomou kojih se ovjekov ivotni prostor ureuje, smisleno razgraniuje i

oblikuje u suodnosu s prirodom od pojedinane stambene kue, pa sve do irih regija.

Arhitektura (Latinski architectura, od starogre sloenice arkitekton, , od glavni i

graditelj) u uem smislu je znanost i umjetnost projektiranja i oblikovanja zgrada i drugih

graevina.

Arhitekt je osoba koja se bavi arhitekturom .

Pojam "arhitektura" se takoer koristi za proizvode arhitektonske djelatnosti, npr. arhitektura Novog

Zagreba ili arhitektura Dioklecijanove palae.

Arhitekt se bavi planiranjem i projektiranjem zgrada i drugih graevina, te sudjeluje u nadzoru i voenju

izgradnje istih. Arhitekt osmilja graevine s obzirom na kontekst i program, razmatrajui pri tom masu,

formu, volumen, prostor, teksturu, strukturu, svijetla i sjene, materijale i pragmatine poput trokova,

konstruktivnih i tehnolokih ogranienja da bi doao do praktinog, ekonominog i po mogunosti

umjetnikog arhitektonskog djela.

Razlika izmeu arhitekture i graevinarstva esto je bila predmet kontroverze. Nikolaus Pevsner, europski

povjesniar iz prve polovice 20. stoljea, rekao je: "Garaa za bicikle je graevina, katedrala u Lincolnu je

arhitektonsko djelo". Danas je razlika prilino nejasna. Ako poput Vitruvija smatramo da je arhitektura sva

dobra izgradnja, znai li to da loa arhitektura ne postoji?

Prije se smatralo kako je arhitektura umjetnost, a graevina inenjerstvo. Danas je takva podjela neodriva.

Danas se pojam arhitektura najvie odnosi na visokogradnju, urbanizam i sl.

Palladio, Villa Rotonda, Vicenza Paxtonova Kristalna palaa (1851.), Hyde Park, London, J. Fergusson, Viollet-le-Duc;

Danas u tom zadatku surauju projektanti, arhitekti, vlast, industrija. Suvremena arh nezamisliva je bez

povijesne pozadine njezini su korijeni u stvaralakoj produkciji prolih stoljea. Graevine spadaju meu

najtrajnije svjedoke povijesti daju pouzdanu informaciju o stvaralakim sposobnostima svog vremena.

Njima se bave u irem opsegu znanstvene discipline to su utemeljene u 19. st PU, povijest, arheologija,

etnologija, antropologija (sve vrste i razne arh, ukljuujui i tehnike, kao i industrijsku arh, mogu biti i

jesu predmet istraivanja; samo su teita razliito postavljena u razliitim disciplinama) ali koje takoer

imaju dugostoljetnu tradiciju izgradnje i nadogradnje (razvoja).

U isto vrijeme (19.st) javljaju se i velike restauratorske obnove povijesnih graevina (uglavnom s

nacionalistikim tenjama) te se otkrivaju nove graevinske tehnike. Meu ostacima sauvanih graevina

iz davne prolosti malo ih je uspijelo sauvati izvorni izgled. Veinom su one rezultat dugotrajnog procesa

preobrazbe. Istraivanjima se iz njihovog konanog oblija nastoji rekonstruirati ono prvotno. Do njega se

dolazi oslobaanjem starijih dijelova gradnje, iskopavanjima, poredbenim istraivanjima, konzultacijom

pisanih izvora itd. (izvorni opisi i nacrti prava su rijetkost).Utvrivanje stanja jedini je nain barem

djelominog ouvanja za nadolazee narataje, jer su ak i najznaajniji spomenici esto izloeni

nestrunim zahvatima (arheologija: iskopavanje, biljeenje, vrednovanje i konzervacija tragova).

Rim, forum

Zahvaljujui suvremenim istraivanjima irom svijeta slika sveukupnog svjetskog graditeljstva postaje

preciznija i slojevitija, tako se dolo i do spoznaje da je svaka arhitektura vezana uz svoje doba i da je

neponovljiva.

Istodobno raste spoznaja kontinuiteta, u kojem su meusobno povezana razliita razdoblja, dolazi do

utjecaja ili preuzimanja pojedinih arh rjeenja ili elemenata.

Partenon, zapadno proelje (448.-443. pr.Kr.), Palladio, S. Giorgio Maggiore, Venecija

Iktin je izradio nacrte,

Kalikrat je preuzeo voenje gradnje

Hood Museum of Art, Hanover, New Hampshire, 1993.

Arhitektura se temeljno dijeli na:

profanu (svjetovnu) arhitekturu; U profanoj se bitno razlikuju stambena i drutvena arhitektura.

sakralnu (religijsku) arhitekturu

fortifikacijsku (utvrdnu) arhitekturu

No, podjelu arhitekture ne treba shvatiti kruto, jer su se kroz povijest javljale graevine kojima je funkcija

pomijeana. Takve su npr.: Dvorac-tvrava u Velikom Taboru koji je ujedno i kua za stanovanje obitelji

Ratkaj, ili crkva Vrboska na otoku Hvaru (16. st.) koja je ujedno i tvrava za obranu od Turskih gusara

Veliki Tabor, Hrvatsko zagorje, 16.st.; Trogir, Katedrala, Glavni portal, Radovan: Sijeanj, oko 1240

ARHITEKTURA:

INVENCIJA I(LI) FUNKCIONALNOST?

Skulpture zabatnog trokuta s Partenona (desni dio), Fidija, Lapit i kentaur, metopa s june strane Partenonskog friza,

visina 1,3 m, oko 447.-432. pr. Kr mramor, 1.35 m visine, Britanski muzej, London

Pretkolumbovske graevine u N. Meksiku; Burj Khalifa u Dubaiju iz 2010. je najvii neboder na svijetu i

primjer najsuvremenije arhitekture

Koliba od drveta naroda Toda u Nilgirisu, Indija

Aristotel smatra arh korisnom umj ukoliko zatiuje, a dodata joj je vrijednost ljepote koja se sastoji u

ukrasu.

Arh je ista umjetnost invencije... (G. Semper),

ali ona ovisi o prirodnim zakonitostima, mehanikim zakonima materijala.

Koji god predmet arh invencije uzeli u razmatranje, njegova je prvotna i izvorna koncepcija nastala

zadovoljavanjem neke materijalne potrebe, ponajprije potrebe za sklonitem i zatitom od klimatskih

nepogoda. Budui da tu zatitu moemo postii koristei materijale iz prirode, kod gradnje smo prisiljeni

na strogo potivanje statikih i mehanikih zakona.

Ta materijalna ovisnost daje arh stanoviti karakter nunosti, no ipak je s druge strane ona umjetnost

invencije.

Primarna je funkcija arh bioloke prirode (zatita). S razvojem podjele rada u drutvu graenje osim

trajne primarne funkcije zadobiva esto i sekundarnu funkciju. Arhitekt prilikom projektiranja

graevinom mora zadovoljiti i neke privatne i javne potrebe, ponekad ak i reprezentirati drutvo i koristiti

njegove simbole.

RW i studija crkava centralnog i krunog tlocrta.

G. da Sangallo, S. Maria delle Carceri (1485.), Prato

Panteon, Rim (tlocrt);

Bramante, S. Pietro in Montorio (1509.)

Arhitektura je umjetnost oblikovanja prostora volumenom.

Ona je likovna umjetnost koja ima praktinu namjenu zatita od prirodnih nepogoda (kia, vjetar, snijeg

), hladnoe ili vreline. Graevina izvana tvori volumen (kao skulptura), dakle ima raspored i odnos

masa, odnos punog i praznog, zatvorenog i otvorenog, svojstva grae, osobitosti obrade povrina,

obojenost itd. Uz tri dimenzije irinu, visinu i dubinu, arhitektura ukljuuje i etvrtu dimenziju vrijeme,

tj. kretanje potrebno da se arhitektura "doivi" sa svih strana, iznutra i izvana! Osobit je i prostor

unutranjosti arhitekture koji je potrebno promatrati neodvojeno od vanjskog omotaa.

Program definira svrhu i opseg zadatka.

U raznim pov razdobljima se ivotne okolnosti, privredni i drutveni oblici ivota neznatno se mijenjaju.

Za veinu zadataka postoje tipina rjeenja.

Individualni programi ili nova rjeenja nastaju iz novih ili promjenjenih potreba (primjerice, u rimsko doba

najamne kue i poslovne zgrade, carske palae, kazalita i terme, str. 224).

Od poetka industrijalizacije programi se sve bre mijenjaju, tako da se postavlja zahtjev za

fleksibilnijom arh. Graditeljstvo se razvija kao samostalno podruje privrednog ivota; u njemu se

stoljeima koncentrira veina tehnikih zanimanja. (Velike graevine povijesnih epoha u umj i u

tehnikom su smislu pionirska postignua svojeg doba.)

Uz sudjelovanje javnosti arh se razvija kao vieslojan autonomni proces. Njezina je autonomija uvijek s

jedne str ograniena: s jedne str podreena je uvjetima programa, javnom mnijenju, povijesnoj situaciji, s

druge str podlijee prirodnim zakonima, prije svega zakonu gravitacije i uvjetima koje postavlja

graevinski materijal.

1. 2. 3.

1.Carska palaa u "Zabranjenom gradu", Peking;

2.Frank Gehry, Venice Beach House, Venice, California, 1983.;

3.Arata Isozaki, Team Disney Building, near Orlando, Florida , 1990.

Izvedbi prethodi pripremna faza projektiranja:

-idejni projekt rasporeda prostorija i konstruktivnih elemenata za postavljeni program.

Zahtjevi projekta moraju se uskladiti s tehnikim mogunostima, financij sredstvima, graevinskim

terenom.

U procesu projektiranja proimaju se imaginacija i primijena znanja o konstruktivnim rjeenjima

(razvijanjem naina gradnje koji odgovara namjeni, materijalima, prirodnim zakonima).

Umjesto iskustvenih znanja zanatske tradicije, statika kao znanost o ravnotei sila omoguuje dovoljno

pouzdane prognoze o ponaanju konstrukcije pod utjecajem razliitih sila.

Kao posljednja faza slijedi izgradnja praktino ostvarivanje zamiljenog projekta.

U mnogim epohama arh nudi likovnim umjetnostima iroko polje djelovanja. Sva tehnika i umjetnika

ostvarenja se kod velikih (znaajnih) graevina stapaju u jedinstvenu cjelinu.

Koncipiranjem arhitektonskog ureenja, arh nastala iz programa i izgradnjom, stavlja se u vezu s drugim

odrednicama u ovjekovom drutvu i sredini (u odnosu na okolne objekte, krajolik, industriju, promet..)

Svaka je arh vezana uz svoje vrijeme i moe se manifestirati samo kroz ive zadatke i sredstvima svojeg

doba. Arh je reprezentativna umj drutva, predstavlja ga stvarno i simboliki. Nastaje projektiranjem i

izvoenjem graditeljskih narudbi to ih arhitektima daju pojedinci, skupine ili dravne institucije. Taj se

proces odvija u okvirima drutva i vremena koji ga uvjetuju. Arh je ostvarenje narudbe i uvijek poiva na

graevinskom programu (na odreenombroju i vrsti prostorija i njihovom povezivanju, ovisno o funkciji

graevine i predodbama naruitelja utoliko je svaka graevina funkcionalna).

Funkcionalnost neke graevine sastoji se ponajprije u ispunjavanju odreene namjene. Nejzina funkcija

moe biti isto utilitarna (itnica) kao i simbolika (piramida). Pri stvaranju graevinskog programa

vani su sljedei imbenici:

-naruitelji sa svojim osobnim predodbama i zahtjevima

-postojei uzori s rjeenjima priznate vrijednosti

-arhitekt sa svojom teorijskom izobrazbom i praktinim iskustvom

L.B. Alberti, Sta Maria Novella, Firenze, proelje F. Borromini, S. Carlo alle quattro fontane

Tijekom pov openito, ali i unutar okvira pojedinih razdoblja, programi postaju sve raznolikiji. Taj proces

zapoinje nastankom gradova u ranim visokorazvijenim kulturama.

Urbanizam i arh uzajamno su usko povezani. Arh obuhvaa sva podruja ivota i rada nastala drutvenim

raslojavanjem. U svrhu njezine regulacije u okviru sveukupnog funkcioniranja drutva razvio se je

urbanizam kao koordinirajua disciplina graevinske djelatnosti. On je najprije bio usmjeren na ue

gradsko podruje; u 20.st (zahvaljujui sve veem rastu gradova) on se protee na izradu planova itavih

regija i drava.

Modeli planiranja pripremaju strukture velikih prostornih razmjera kako bi: 1. omoguili bolju

koordinaciju ivotnih podruja u velegradovima i njihovih osnovnih funkcija te 2. osigurali ravnoteu

izmeu grada i izvangradskih podruja.

Meu najznaajnije pokuaje te vrste spada prostorni plan izgradnje Tokijskog zaljeva, to ga je 1960.

izradila skupina planera pod vodstvom Kenza Tangea.

Nagli rast grada i irenje oko povijesne jezgre zavrio je u kaosu. Novi plan rauna s dodatnim rastom te

razvija linearnu strukturu.

Gradska os, duine 40 km, treba prolaziti otprilike 10 km po unutranjosti starog dijela grada, a potom

poput mosta prijei Tokijski zaljev do druge obale (javne slube, vlada i sl).

Arhitektova je namjera bila afirmacija nunosti globalnog planiranja ivota i okolia.

PRIKAZI GRAEVINA I POSTUPCI ISTRAIVANJA GRAEVINA

Planimetrijski prikaz

Nacrti u mjerilu temelj su za izvoenje projekata. Meu njima je najvaniji tlocrt (arhitektonska se ideja

konkretizira u tlocrtu, koji ima posebno znaenje)

Tlocrt tipske samurajske kue iz 17.st sauvane u mjestu Otsu kod Kiota poiva (znatno vie nego u

drugim zemljama) na tipovima, mjernim veliinama i normama. One potvruju svoju vrijednost ne samo u

gradnji kua, nego i u ustrojstvu gradova. Za krovnu konstrukciju dovoljno je tek nekoliko nosaa;

pomini razdjelni zidovi. Duhovna organizacija materije usmjerena bitnom i ostvarena homogenom

konstrukcijom.

Raspored i organizaciju prostora, veliinu pojedinih prostora i njihove veze, moemo spoznati tek iz

arhitektonskih nacrta ili snimaka.

Oni moraju biti pravilni i "u mjerilu", tj. da svaka mjera u nacrtu odgovara mjeri u naravi u nekom omjeru

(1:100, 1:50 itd).

Jedini nain da doivimo arhitekturu kroz slike je da sloimo jedinstven doivljaj o graevini iz slika

proelja (nacrt), bonih strana (bokocrt), unutarnjeg prostora odozgo (tlocrt) ili ponajbolje presjekom

graevine.

Vitruvije, De Architectura libri decem Serlio, model crkvenog proelja iz 1537. imao je utjecaja sve do 18. st.

Plan je i najvanije sredstvo osnovnog prouavanja arh. Ve se od 13.st koriste ortogonalne projekcije

itave graevine. Za prikaz graevine koristi se i presjek (postupak razvijen na jednakom principu kao i

ortogonalna projekcija), pri emu je graevina zami+ljena presjeena uzduno, popreno ili horizontalno.

Najvaniji horizontalni presjek je tlocrt, ija je razina presjeka neposredno iznad razine glavnog poda.

Daljnji horizontalni rezovi mogu se postaviti na katovima (ako se tako dobivaju novi podaci o graevini).

Tlocrt moe pruiti podatke samo o protezanju neke graevine u ravnini, tj u 2D.

Uz ortogonalno projiciranje pogleda vanjtine (pr. proelja), unutranjost graevine moe se prikazati samo

daljnjim vertikalnim rezovima po poprenim i uzdunim osima. Oni se zajednikim imenom zovu nacrti.

esto se koriste i skice (karakteristino za 19.st); uporaba razliitih signatura i rafiranja na prerezanim

zidovima (posebno na tlocrtima), omoguava oznaavanje razliitih vremena nastanka uvijek je rije o

interpretaciji stanja u prikazu. Uporaba linija razliitih vrsta i debljina oznaava i razlikuje zid od nekog

drugog konstruktivnog elementa, primjerice, od luka.

U novije vrijeme u literaturi je sve uestalija upotreba izometrije trodimenzionalnog prikaza arhitektonskih

sustava i tijeka povijesti gradnje (u kombinaciji s razliitim presjecima).

Izometrija se temelji na spoznaji da tri osi koje se sijeku u nekoj toki pod proizvoljnim kutom

predstavljaju tri brida kocke, na koje se mogu prenijeti duine bez skraenja. U pravilu se odabiru dvije osi

koje su meusobno pod pravim kutem (izmeu njih se prema mjerilu i uvaavajui pravi kut rairi tlocrt).

Trea os daje visine bez skraenja, pri emu sve plohe okomite ka tlocrt (zidovi) vie ne mogu biti pod

pravim kutem. Takav postupak prikazivanja zove se paralelna perspektiva.

Snimanje graevine, tj mjerenje i prikazivanje graevine pomou tonih planova, slui tome da se objekt

u zateenom stanju prikae to je vie mogue potpuno i da upravo putem planova bude dostupan

istraivateljima.

Snimanje ima vrijednost samo ako su (to je tonije mogue) zabiljeene sve nepravilnosti deformacije

koje su nastupile uslijed procesa povijesnog starenja graevine. (mjeri se iz ruke, ali postoje i razliiti

raunalni ureaji laserke zrake; koristi se mjerni raster itd; zakrivljeni oblici dobivaju se pomou vie

mjernih toaka, iji se broj i razmak odreuju prema veliini i pravilnosti izvedbe)

Fotografija je od njezina izuma u 19.st nezamjenjiva u prikazivanju arh, ali ona samo nadopunjuje crtee

(i obrnuto) brzi izorni postupak za reproduciranje cjeline.

Fotogrametrija kombinira fotografiju i mjerenje duina, razvija se od 60-ih god, danas u upotrebi

Istraivanje graevina u cilju otkrivanja povijesti gradnje (utvrivanja faza gradnje, odnosno faza

nastanka i naknadne promjene prvotnog dovrenog stanja u sakralnoj arh teite je esto na prvoj fazi, u

profanoj ee na drugoj)

Rezultat moe biti samo relativna kronologija (naroito ako nema natpisa koji odreuje godinu), a svakako

taj postupak treba kombinirati s drugim metodama istraivanja (istraivanje izvora i sl).

Vrsta, veliina, obrada povrina, rez kamena i mrea fuga moraju se istraiti, nacrtati i objasniti u odnosu

na povijesni proces i najmanja indicija moe biti vana. Razliiti naini zidanja karakterisitni su za

pojedina razdoblja i regije. Ako graevina nije bukana, katkad se moe isitati proces njezina nastanka,

proirenja, povienja, promjene oblika prozora itd.

Geoloko odreivanje uporabljenog kamenog materijala, istraivanje uzorak abuke. Uporaba metode C-

14, metode odreivanja starosti na temelju vremena raspada ugljika, donosi u pravilu samo neprecizne

rezultate. Ostali postupci: termografija (temelji se na termikim reakcijama materijala), endoskopija (mali

objektiv s rasvjetom se uvlai u izbuene rupe)...

Opisi graevine: podaci o topografiji i ukupnoj pojavi graevine, opis tipa, prostorna dispozicija (tlocrt,

vanjtina, unutranjost); uvode se brojevi za oznaavanje stupova, prostorija i sl.

Iskapanje. Stratigrafija (znanstvena motoda istraivanja slijeda slojeva koji su jasno razdvojeni prema

obojenju i sastavu).

Istraivanje izvora. Uz istraivanje graevine, mora se obavezno provesti istraivanje dokumenata koji su

s njome povezani (pisana graa za mlae i znaajnije graevine: pravni dokumenti, crkveni spisi, rukopisi

biskupskih vizitacija, knjige bratovtina, spomenice itd.). esto je i sama graevina svojim natpisima

nositelj pisanog nasljea. Posebno mjesto zauzimaju kamenoklesarske oznake te slikovna graa. U

dokumente o graevini spadaju i svi postojei graevni planovi (mogu dati podatke o promjenama) te

modeli (od poetka ranonovovjekog razdoblja esto zamijenjuje plan, jer je za naruitelja bio jasniji)

G.P. Panini, Galerija slika s vedutama antikog Rima (1757.) Postaje relevantan tek u doba od renesanse pa do 19.st.

Serlio, Pinacoteca di Brera, unutranje dvorite, Milano (arkade tipa serliana)

ARHITEKTURA: VRSTE ANALIZA

arhitektonska i urbanistika

volumetrijska

prostorna

oblikovna

tipoloka

konstrukcijska

dekorativnih dijelova

Ilustracija Sjevernjake obrade kamena. Tip palmete, uobiajenog ukrasa akroterija. W. Morris, dizajn za zidne tapete

Arabeska, svod kupole, Hafezov grob, Shiraz Arabeska, Alhambra

ARHITEKTURA: PRETPOSTAVKE TUMAENJA

likovne i estetske

materijalne

tehnike

psiholoko-antropoloke

filozofsko-religiozne

etnoloke

gospodarsko-drutvene

politike

znanstvene

intelektualne

...

moderna sulptura istrauje idealistiki prostor, izvan prostorno-vremenskog prikazivanja, a u 60-im god.

ulazi u niiji prostor koji ima odlike i arhitekture i prostora (Morris, Serra, Aycock, Smithson...)

Arhitektura kao struktura, volumen i prostor Arh kao volumen

Arh kao prostor

Arh kao struktura: konstruktivni elementi

(osnovne vrste zidnih i krovnih konstrukcija u razliitim kulturama kroz povijest)

Modeli i naela prostornog planiranja (modularnost, adicija, interpenetracija, fuzija)

Le Corbuiser: Arh je znalaka, precizna i udesna igra volumena pod svjetlom... Svjetlost i tama bude

oblike. Njihova je pojava za nas ista i shvatljiva bez ikakve dvosmislenosti. Zbog toga su to lijepi oblici,

najljepi oblici...

W. Gropius: Glavno izraajno sredstvo arh s onu stranu svih tehnikih zahtjeva je prostor.

Dvije glavne kategorije u arh su:

- masa/volumen (ono to ima neku tjelesnost, moemo dotaknuti)

- prostor (ono to je izmeu masa/volumena)

Elementi forme i kompozicije: volumen, prostor, ploha, crta, boja, povrina.

Elementi koji utjeu na doivljaj mase (ali i prostora): osvjetljenje, boja, tekstura

Imaginacija (preobrazba programa u prostor i volumen) povezana je s konstruktivnim rjeenjem, odnosno s

razvijanjem naina koji odgovara namjeni, s izborom dostupnih graevnih materijala i njihovom uporabom

na temelju prirodnih zakonitosti.

Statika kao znanost o ravnotei sila omoguuje tone (dovoljno pouzdane prognoze) o ponaanju

konstrukcije pod utjecajem razliitih sila.

Vrhunac stvaralakog u procesu projektiranja predstavlja proimanje konstruktivnog rjeenja i mate

(imaginacije).

Izgraeni volumen jedan je od glavnih vidova arh.

Postoji arh koja se sastoji samo od volumena, ali i takva koja se sastoji samo od prostora.

Izmeu te dvije krajnosti lei veliko podruje mogunosti.

Volumen graevine odreen je svojim omeenjima:

- plohama i manjim volumenima koji se stapaju u cjelinu

- dodavanjima i proimanjima volumena i ploha

- jednostavnim i sloenim, glatkim i plastiki obraenim, zatvorenim i otvorenim

volumenima.

Piramide u Gizi savrena su arh u Le Corbusierovu smislu (skupina od 3 velikih i 3 malih p, jednako

izgraenih i orijentiranih geometrijskih tijela koja stoje jedna pored drugih, otrih bridova i jasno

razgranienih ploha, na kojima se zbivaju mijene dnevnog svjetla)

Jedan od tri velika grka hrama, sagraena u dorskom stilu, sauvana u Paestumu (grka Poseidonia) u

junoj Italiji (Kampanja). Ovo je drugi hram posveen Heri (po nekim autorima Apolonu ili Posejdonu),

sagraen polovicom V. st. pr. Kr. Uz dva velika hrama posveena Heri tu su Grci sagradili i veliki hram

posveen Ateni. Paestum (Poseidoniu) utemeljili su Grci iz Sybarisa (nekada izvanredno bogatog grkog

grada iz june Italije u blizini Taranta) krajem VII. st. pr. Kr.

Posejdonov hram u Paestumu sastoji se od lanaka, on je masa razdijeljena u graevinske nosive i

noene dijelove; njegovu celu (megaron, za lik boanstva) okruuje gusti slijed/niz voluminoznih stupova.

Unato ralanjivanju na vertikalne nosive i horizontalne noene dijelove hram djeluje kao jedinstveno

graevno tijelo.

Nasuprot napetosti ploha u egipatskoj arh, kod njega vlada napetost izmeu pojedinih lanaka (graevine).

Volumen i razmak izmeu nosaa stoje u tono proraunatom odnosu. Svaki pojedini stup (iako element

niza) ujedno je samostalan volumen te dominira okolnim prostorom te djeluje jakom plastikom snagom.

Kod posve sauvanih graevina ant Grke stupovi kao da se povezju u plohu koja djeluje neprobojno.

Slinost izmeu piramide i gr hrama je u tome da su oboje osmiljeni kao volumen, a razlika je poimanju i

percepciji/zamjedbi plastinoga tijela:

u Egiptu ono je kristalino apstraktni izraz kozmikih i matematikih zakonitosti, u Grkoj ono je

oivljena, geometrijski organizirana tjelesnost ljudskog lika).

Bazilika Sant' Apollinare in Classe (kod Ravenne) arhitektonski je volumen potpuno drugaije prirode:

vanjsku stranu prostornog omotaa oblikuje unutranji prostor svojim raznovrsnim volumenima sloenima

na aditivan nain. Njegovo jedinstvo proizlazi iz kutijastog karaktera njegovih manjih volumena s

izmjenom ravnih i ukoenih ploha, s jasnim stupnjevanjem i podreivanjem jednostavnom glavnom

volumenu uzdunog broda. Ploni karakter naglaen je ak i tamo gdje bi se iz unutranjosti oekivao

kruni plastiki volumen, kod apsida.

Stupnjevanje graevinske mase kod ranokranske bazilike jedno je od sredstava koja se primjenjuju od

samih poetaka arh, kako bi se veliki volumeni ralanili u manje pregledne odsjeke, a da se sama masa

ne rastvori i da se ne oslabi njezin cjelokupni dojam.

Kasnije podignuti zvonik (samostojei zvonik = kampanil) u suprotnosti je prema izduenim plohama taj

volumen izrazitog vertikalizma velike kompaktnosti takoer je prostorni omota; zbog zaobljenosti djeluje

meke, ali je posve ploan i nosi razliito ant osjeaju za volumen.

Izmeu tih dvaju volumena (horiz crkve i vert zvon) nastaje napetost.

Odnos tako suprotstavljenih volumena zadobiva poseban zanaj u volumetrijsko-prostornom tkivu

gradova.

Kue u nizu u Berlinu (Dahlem), 1925., Braa Luckhardt, sastoje se od skupina od po 6 stambenih

jedinica. Svaka je skupina oblikovana kao horizontalno i vertikalno stupnjevani volumen.

Ovdje je prisutno isto naelo kao i kod crkve S. Apollinare in Classe: slijed unutranjih prostora koji je

itljiv i iz tlocrta i poprenog presjeka, daje arh volumenu oblik prostornog omotaa.

Pojedinane jedinice (stambene kue) pomaknute su u odnosu prema uzdunoj osi niza naprijed nazad

tako da taj pomak odgovara dubini verande u prizemlju i balkona u gornjem katu. Na taj nain se istiu

verande i balkoni kao prizmatini blokovi.

Takvim i slinim stupnjevitim uvlaenjem arhitekti izbjegavaju monotoniju koja esto karakterizira

graevine u nizu.

Odnos izmeu oblika prostora i oblika volumena postaje neposredno jasan.

Istarski kaun

Ve pred 30 000 god skupine ljudi gradile su kue i atore, ponajvie na tlocrtnoj osnovi kruga (ator s

motkama, stoasta sojenica). Ti prostori graeni su na temleju geometrijskih praoblika, sa svih su strana

omeeni i ureeni prema tjemenoj toki koja je iznad njega odnos prema prirodnom prostoru je radijalno

orijentiran. Ulaz predstavlja prvo oznaavanje smjera.

Postupni prijelaz preko ovalnih i polukrunih tvlocrta prema tlocrtima u obliku pravokutnika dogodila se

jo u prapovijesti. Time se iz temelja mijenja i ovjekov odnos prema prostoru. Nekoliko jednostavnijim

primjera graevina pravokutnog tlocrta ukazat e na veliki broj mogunosti prostornih tvorbi i razliitih

odnosa izmeu unutranjeg i vanjskog prostora.

Prostor danske stambene kue (S. H. Rasmussen) odreuje potpuno otvaranje jedne strane staklenom

stijenom.

Gledajui iznutra prema van nastaju etiri prostorne zone (poprena galerija, tirjem, vrt). Stropne grede

(podvlake) poloene iznad zidova sobe jako su istaknute te na taj nain uspostavljaju vezu s vrtom.

Vrt djeluje kao proireni unutranji prostor. Na njega se kao posljednja zona nadovezuje otvorni krajolik.

Kua s jednom prostorijom u tal zapadnim Alpama (Rolate Camsco), posvemanja suprotnost

koncepciji prethodne kue.

Grednik dijeli unutranjost u dvije razine s jednakim kvadratnim tlocrtom.

Potkrovlje odreuju kose krovne plohe, sljeme mu daje jednoznano smjerenje, trokut zabata ini

proporcije kue itkima.

Prostor s ognjitem u prizemlju jasno je omeen zidovima i nema usmjerenja.

Odnos prema vanjskom prostoru usredotouje se na mali prozorski otvor u zabatnom zidu, tako da je

naglaena masivnost zidova i otra suprotnost izmeu vanjskog i unutranjeg prostora.

U katelu Ursino (Catania, It) dinamika tekih svodih rebara odreuje prostorni dojam ulazne dvorane.

Prostor se sabire u aktivne, prividno uzlazne silnice. Plohe zidova i svodnih polja izgledaju kao ispune

prostornog kostura koji je kod svakog svodnog traveja (kao kod prvotnih atora s motkama) usmjeren

prema sjecitu dijagonalnih rebara. Pri nizanju takvih svodnih traveja kriine toke u tjemenu svoda

naglaavaju dubinsku os.

Srednji brod samostanske crkve u Schaffhausenu unutranji je prostor jasne uzdune orijentacije, sastoji

se od niza prostornih odsjeaka. Posljednja tri kriite, bini travej i korski travej razlikuju se od ostalih

po rubovima i plohama koje ih omeuju. Kriite otvoreno na 4 strane odreuju visoko postavljeni lukovi.

etiri ugaona stupca velikim se kamenim kvadrima jasno razlikuju od zidanih ploha.

Sljedei obini travej omeen sa strane nosivim zidovima samo se u donjem dijelu arkadama djelomice

otvara prema bonim brodovima, dok prem akoru i prema kriitu ostaje potpuno otvoren.

Travej kora zatvoren je graninim zidovima poput kutije te oblikuje krajnji odsjeak prostora .

Dnevno svjetlo prodire samo kroz visoko smjetene male lune prozore, tako da ne uspostavlja odnos s

okolnim prostorom.

Rimska vila s peristilom (Pompeji) karakterizirana je nizanjem prostora, dubinska dinaminost i

povezivanje prostornih dijelova na drugaiji nain nego li je to uinjeno kod prolog primjera.

Atrij sredinji prostor iji otvor prema nebu odreuje karakter centralnosti, unato osnom rasporedu

graevine - odreuju velike jednostavne plohe zidova i krova.

Njemu je po karakteru suprotan prograeni helenistiki peristil (dvorite s vrtom), koje je istodobno

omeeno i proireno stupovima trijema.

W. Pinder: Svi prostori to ih je ovjek umjetno stvorio razgranieni su volumenima. Bez oblikovanih

volumena nema oblikovnog prostora.

Arh se moe poimati i kao odreeni odnos velumena i prostora. Izmeu dva granina sluajeva: istog

volumena (piramide) i istog prostora (Atrejeva grobnica), postoji beskonaan broj mogunosti da se

odreeni prostori odvoje pomou volumena:

- unutranji prostori ili nizovi prostora u unutranjosti graevina

- vanjski prostori oko graevina ili izmeunjih, dijelova graevina...

- prijelazni stupnjevi do prelaska u slobodni krajolik.

Presudne su za izgled i oblik prostora njegove granice:- najee se one sastoje od vrstih tijela: tektonskih

elemenata poput zidova, stropova, vertikalnih nosaa, greda, krovova, lukova, svodova; - kod vanjskog

prostora sastoje se esto od graevina ili njihovih dijelova - kod tragova od cijelih skupina graevina

U povijesti se esto javljaju pokuaji dematerijalizacije prostornih granica, pa i njihovog potpunog ili

djelominog dokidanja. Oni u krajnjoj liniji vode u rastvaranje oblika.

S druge strane postoje tenje za zbijanjem volumena u arh, odnosno njihovim svoenjem na plastiko tijelo

(Egipat, Grka, 19. i 20.st)

Ve povezianjem jednostavnih vertikalnih i horizontalnih elemenata nastaje mnotvo odnosa izmeu

prostora i volumena koji ga omeuje, npr u istonom predvorju Hefestova hrama u Ateni. Volumen

dorskog hrama u potpunosti odreuje ophodni trijem (peristaza). Stupovi kao da se sjedinjuju u plat koji

izvana djeluje homogeno. To se predvorje odlikuje vrlo promiljenim odnosom omeujuih elemenata.

Stupovi (niz poredanih vertikalnih pojedinanih elemenata) volumenom i meusobnim razmakom odreuju

odnos otvorenosti prema vanjskom prostoru, kao i omeenje prostora unutar kolonade.

Unutranji prostor cele utiskuje se u taj prostor (ako se gleda iz predvorja, on tee kao uzak prolaz du

vanjskog zida te optiki proiruje predvorje u ophod kojeg oko vie ne moe slijediti). elo zida cele u

obliku stupca (ante) presudna je granina toka. Ovdje s trostrano zatvorenim prostorom ispred cele

(pronaos) zapoinje jezgra hrama koju tvori volumen izgraen unutar kolonade. Neznatno, ali razgovijetno

povienje podnog poploenja kao unutarnji temelj odvaja ga od predvorja. Gornju granicu ini arhitrav s

frizom povie koji obino krui povrh zidova cele (analogno pragu temelja).

Kapela u Germigny-des-Presu (podignuta u karolinko doba) razlikuje se od prethodnog primjera u

uravnoteivanju vertikalnih i horizontalnih arh volumena; ona je u cjelosti projektirana s obzirom na

unutranji prostor (masivni zidovi iskljuuju vanjski prostor).

Pojedini unutranji prostori strogo su razgranieni zidanim stupcima otrih bridova.

Zidani lukovi koji iz njih izlaze oblikuju odvojene traveje koji su meusobno povezani na aditivni nain

(ponavljanje istih elem ne znai i njihovu meuovisnost).

Prostor je uzak, stijenjen, volumeni koji ga omeuju su teki i okomiti. Zidane stijene (zidovi) rastvaraju

se triforama, ali unato tomu oni omeuju sredinji prostor iznad lukova tako da se dobiva dojam

skuenosti okna.

Zidna masa i vertikalnost odreuju ovu ranosrednjovjekovnu graevinu.

Gradska vijenica u Torontu (arhitekt Viljo Revell, 1956-66.) pokuaj je ponitavanja sterilnog nizanja i

zbrajanja prizmatinih nebodera administrativne namjene (tipinog za velike gradove 20.st), pomou

karakteristinog prostornog rasporeda volumena: na platformi postolja uzdiu se dva polukruno

zakrivljena nebodera (h= 78m i 100m, krivuljama velikog opsega obuhvaaju plitku (stijenjenu)

betonsku kupolu vijenice simbolikog sredita grada i regije.

Zakriveljene plohe nebodera orijentiranih prema unutranjoj strani (meuprostoru) otvaraju se prema

prednjoj strani pozivajui na trg, dok u pozadini doputaju pogled kroz uski procijep.

Kao se mijenja stajalite promatraa, tako se mijenjaju i pogledi na odnos zatvorenog i otvorenog

volumena.

Ta je arh kompozicija neovisan prostorni volumen unutar grada, ali on je istodobno s gradom povezan.

Prostorna koncepcija je saetak i vrhunac svih ideja vezanih uz neku graevinu, npr crkva Sv. Sofije

(posv.car Justinijan I., 537., nakon 5g gradnje) funkcija crkve je da svjedoi o sjaju kranske vjere u

Bizantu, novom Jeruzalemu i novom Rimu, da velia carevu mo kojom upravlja Boja mudrost (istie

nerazdruivu povezanost politike i duhovne vlasti). Sustavi bazilike i centralne kupole (koji se prividno

iskljuuju) u Bizantu se proimaju u sloenom tipu bazilike s kupolom. Kod crkava tipa Svetih apostola ili

Sv. Ivana (Efez, 6.st) jo uvijek prevladava uzduno usmjerenje bazilike (trobrodna s galerijama-

emporama); kupole u aditivnom nizu dominiraju golemim lunim travejima. Za sveukupnu konstrukciju

karakterisitno je razlaganje mase. Vanjsko oblije saeto je u nekoliko velikih elemenata u prilino jasan

graevinski volumen. Sv. Sofija oznaava kraj antike gradnje lancima.

Tokyo, najnaseljenija metropola svijeta Seul, 2. najnapuenija metropola svijeta

Gradovi su koncentracije ljudi, djelatnosti, zgrada povijesni gradovi zatvaraju se zbog obrane pojasom

utvenja, iji oblik odreuje konfiguracija tla ili neki temeljni geometrijski lik. Zatvoreni prostor dijeli se

prema funkcijama. Tako nastaje struktura sastavljena od volumena i prostora, u kojoj se potreba pojedinog

graanina mora uskladiti s potrebama itave zajednice (za zajednikim prostorom).

Od 19.st gradovi su u ekspanziji koja je napustila ta povijesna mjerila (granice utvrenog grada). Unato

promijenjenim odnosima, arh vrijednost nekog grada prije svega poiva na meusobnim odnosima

volumena i prostora.

Glavni gradski prostori su ulice i trgovi.

Ulice slue raspodijeli gradskih etvrti i omoguuju im pristup namijenjene su prolaenju, prometu,

kretanju, pa je njihov tijek uglavnom linearan.

Trgovi slue prihvaanju kretanja, skupljanju, okupljanju, a po svojoj su prirodi plone povrine.

I jedni i drugi svoj specifian prostorni karakter duguju odnosu slobodne povrine i izgraenih volumena

to ih omeuju.

Forum Romanum jedan je od malobrojnih tijekom vremena oblikovanih rimskig gradskih trgova (za

razliku od susjednih carskih foruma i ostalih trgova rimskih gradova) koji ne slijedi shemu foruma

uobiajenog u rimskom urbanizmu. U svojem konanom obliku, on ipak odgovara shvaanju gradskog trga

kao zatvorenog prostora (niti jedna gradska ulica ne ulijeva se u trg izravno).

Veliki kubini volumeni graevina koje okruuju trg ne djeluju kao izolirani volumeni, ve se njihovi

zidovi doimaju poput zidova to zatvaraju trg takvom itanju doprinosi frontalnost i oblikovanje proelja.

Hramovi na postoljima podignuti na kraim stranama i izduena bona proelja bazilika trgu daju jasno

usmjerenje, a poprena masa tabularija na padini Kapitolija postaje dominantni element foruma.

Samostalna cjelina unutar grada, obiljeena velikim masama i volumenima prostranih povrina,

naglaavanjem sredinje osi (i usmjerenjem prema jednoj dominanti) = mediteranski tip.

Gornji i Donji trg u Gorlitzu slobodni su prostore analogne funkcije, ali razliitog oblika i veliine;

povezani su u prostorni slijed te tako ine glavnu os grada.

Usitnjena struktura stambenih etvrti, aditivno povezanih, to se sastoje od pojedinanih kua povezanih u

niz, ija se proelja spajaju u obodne plohe ulica i trgova koji se niu, bez izraene osi/aksijalnosti

(dubinska dinamika prostornog niza koju pojaavaju vertikalni naglasci tornjeva koji djeluju kao

orijentacijske toke u mrei ulica) = srednjoeuropski i sjevernoeuropske tip (srednjovjekovne tradicije)

Iako potpuno razliita, ta se dva naela prostorne/urbanistike izgradnje (mediteranska i srednjoeuropska)

tijekom povijesti esto proimaju.

Njima se pridruje jo starije naelo slobodnog grupiranja graevina, koje slijedi grka arhitektura.

Zevi: arh je umjetnost prostora

- Impossessarsi dello spazio, saperlo vedere, costituisce la chiave d'ingresso alla comprensione degli

edifici.

- Nedostatak zadovoljavajue pov arh proizlazi iz nenaviknutosti veine ljudi da razumiju prostor, kao i iz

neuspjeha povjesniara i kritiara arh u primjeni i irenju suvisle metode za prostorno prouavanje

graevina.

- Ako dobro razmislimo, i prirodno je da je prostor, praznina nositelj arh: jer arh nije samo umj (...), ona je

prije svega, ambijent, pozornica na kojoj se na ivot odvija.

- Danas se govori o ravnotei punoa i praznina, igri masa, volumetrijskim odnosima, o beskonanom i

perspektivnom prostoru.

Focillon:

Duboka izvornost arh kao takve sastoji se u unutranjoj masi (...) graditelj ne obuhvaa prazninu, nego

stanovito boravite oblika, i radei na prostoru, modelira ga izvana i iznutra, poput kipara.

Norberg-Schultz: element prostora se osvjeuje kada meuprostori zadobivaju oblikovni (figuralni)

karakter, odnosno kad ih poimamo kao topoloko zatvaranje (tako primjerice centralizacija naglaava

izoliranost)

Ostala prostorna i formalna/oblikovna tumaenja arhitekture;

naela prostornog planiranja

Zevijevo prostorno tumaenje dijeli na 3 osnovne kategorije:

- sadrajna tumaenja

- fizio-psiholoka tumaenja

- formalistika tumaenja

Zevijevo formalno/oblikovno tumaenje arh - niz naela kojima odgovara arh kompozicija:

- jedinstvo (svaki dio mora djelovati kao povezujui, npr Bramanteov Tempietto),

- simetrija (ravnotea u graevinama pravilog oblika, sa sredinjom osi, npr Partenon, Palaa Farnese)

- kontrast (sinteza oprenih elemenata, npr Palazzo Chiericati)

- ravnotea (uspostavljanje simetrije u arh nepravilnog oblika, npr Wright, Kua na slapovima)

- proporcije (brojani odnosi dijelova meusobno i svakog prema cjelini; sredstvo za postizanje jedinstva)

- izraz/ karakter (mora biti iskaz svrhe arh dj; to moe izraavati? karakter plemenitosti, praktinosti,

profinjenosti, humora, urbanosti, vulgarnosti, dostojanstva, razmetljivosti, vedrine, snage, tjeskobe,

mirnoe, nemira, skuenosti, skromnosti, monumentalnosti)

- mjerilo (mjerni sustav iz kojeg su vidljive dimenzije u odnosu prema nekoj poznatoj mjernoj jedinici)

- isticanje, naglaavanje, raznolikost, svojstvenost

Norberg-Schultz - dvije osnovne vrste poimanja oblika danas:

1. poimanja koja opisuju RED u arh dj

2. poimanja koja odreuju neku KVALIETETU arh dj (npr teki/ lagani oblici, statinost, zatvorenost...)

1. poimanja koja opisuju RED u arh dj

-najstariji: Pitagorejski koncept Sve je broj (teorija iz glazbe + Vitruvije: harmonija podrazumijava

ponavljanje modula tako da su svi dijelovi dovedeni u meusobne brojane odnose ideja proizlazi iz

tumaenja analogija s ljudskim tijelom)

-Alberti objedinjuje ideje pitagorejaca i Vitruvija (sklad...)

-u baroku: gemetrijske metode projektiranja (Hume: ljepota je u oku promatraa)

-Le Corbusier: ovjek podignute ruke - mjerilo

2. poimanja koja odreuju neku KVALIETETU arh dj (npr teki/ lagani oblici, statinost,

zatvorenost...)

-Alois Riegl: taktisch / optisch

-Heinrich Wolfflin - pet pojmovnih parova: linearno-slikovito, povrinsko-dubinsko, zatvorena forma-,

otvorena forma, mnogostrukost-jedinstvo, jasnoa-relativna jasnoa.

-Zevi i arh kao umj prostora

-Dagobert Fry arh kompozicije imaju poetak i kraj (kritika, argument: renes crkve centr tlocrta)

-Paul Frankl odredio je (najjasnije sistematizirao) konceptualnu shemu za analizu arh kompozicija,

uvodei pojmove prostorne elije (Raumzellen) i oblici masa (Korperformen); pokuao je odrediti

prostorno-volumenske odnose kroz nain i naela prema kojima su arh cjeline organizirane:

aditivnost (renesansa), (stvara se sukcesivnost) i razdioba

interpenetracija (barok) uz prevladavajue elemente stvaraju se ambiguitetne zone koje pripadaju

dvoma elementima

fuzija (barok, organika arh, suvremena arh) elementi se stapaju na nain da njihovim odvajanjem

gube smisao, (stvara se kontinuitet)

-Hans Sedlmayer analiza geneze + kvalitete (za Borrominijevu arh: trezvenost, organsko, kristalna

vrstoa; pokrenutost)

-Norberg-Schultz uoava 3 faze razvoja u traenju najprimjerenije metode za formalnu/oblikovnu

analizu arh:

1. Oblik kao proporcija (primitivniji)

Oblik kao volumen (1.pol 20.st)

2. Oblik kao prostor (popularan u 2.pol 20.st)

3. Oblik kao struktura (kraj 20.st)

U tumaenju arh vrlo je vaan pojam slinosti i istog, jer stvara koherentnost sustava (jedinstvo arh) te

sudjeluje u odnosima oblika na sljedee naine:

- ponavljanje (stvara ritam, najjednostavniji oblik je jednolino ponavljanje slinih ili istih elemenata, ali i

kada se to naelo kombinira s drugim naelom izmjenjenog odnosa izmeu elem)

- kontrast

- dominantnost

1. 2.

1.F. Brunelleschi, Spedale degli Innocenti, 15.st. naelo aditivnosti

2. F. Brunelleschi, S. Lorenzo, crkva i Sagrestia Vecchia, 15. st.

Bramante, Tempietto, 16.st

F. Brunelleschi, Capella Pazzi F. Brunelleschi, S. Spirito, 15.st.

Lubeck (Njemaka), c. Bl. Dj. Marije (13.-14. st.) adicija traveja

adicija volumetrijskih elemenata

S.Vitale, Ravenna

Richard Rogers, 2. pol. 20.st.: Tideway Wharf neboderi; neboderi u Hyde Parku (London); aerodrom Heathrow

zgrada T5, London neboder u Londonu, Leadenhall Street; unutranjost aerodroma u Madridu

Lloyds Building;

Sol LeWitt, sculpture, detalj, Washington E. Hauer, prozor, 20. st.

naelo aditivnosti i modularnost naelo aditivnosti i modularnosti

F. Borromini, S. Ivo alla Sapienza, presjek, elevacija, Rim, 17.st. - naelo kompenetracije

G. Rainaldi-F. Borromini-C. Rainaldi, S. Agnese in Agone, Rim, kupola, 17. st.

naelo konpenetracije

F. L. Wright, Kua na slapovima, Pennsylvania naelo interpenetracije oblika

P. Da Cortona, SS. Martina e Luca, Rim, 17. st. naelo fuzije

P. Da Cortona, S. Maria della Pace, Rim, 17. st., pronaos polukrunog tlocrta ine dorski stupovi to nose ionsku trabeaciju

G. Guarini, S. Lorenzo, pogled na kupolu, Torino, 17. st. naelo fuzije pogled na kupolu u unutranjosti

G. Guarini, Cappella della Santissima Sindone, Torino - primjer fuzije

R. Steiner, 1. Goethanum, Dornach (vicarska), 19.-20.st; K.B. Kelogg, kua u Palm Springsu, California;

L. Baker, Dolas house, 20. st primjer organske arh, primjer fuzije

F. L. Wright, Guggenheim Museum, 1959. NY

Arhitektura kao konstrukcija

zidovi (zidni vez, otvori)

nosai

krovna konstrukcija

svodna konstrukcija (bavasti svodovi, kupole na pandantivima i trompama)

plone nosive konstrukcije, mrene konstrukcije, objeeni krovovi, atorski krov

stube i rampe

Kenzo Tange, Fuji Television Building in Odaiba, Tokyo (1996)

KONSTRUKCIJA

Osnovni cilje svake konstrukcije je stabilnost. Svaka graevina sastoji se od materijala koji je stalno pod

utjecajem sile tee. Ona djeluje kao pritisak u smjeru zemljine povrine i mora se neutralizirati suprotnim

silama.

Tek u 2.pol18.st poinju se proraunavati konstrukcije na matematikoj osnovi.

Statika i znanost o materijalu tvore znanstvenu podlogu graevinske tehnike. Znanost o vrstoi

eksperimentalnim ispitivanjima ustanovljuje vrstou graevnih materijala i njihovo ponaanje pri

razliitom optereenju.

Statika unaprijed odreuje/predvia sile koje e djelovati na izabranu konstrukciju i njihove smjerove.

Najvanije sile koje se javljaju su: vlastita teina konstrukcije, pokretna optereenja, pojedinana

optereenja (ljudi, ureaji...), optereenja koja djeluju izvana (snijeg, vjetar), dinamiki titraji (strojevi,

promet, zemljotres).

Sila se definira veliinom, tokom u kojoj djeluje i smjerom. U graevini djeluju sile iz razliitih smjerova,

prije svega kao sile pritiska i sile potiska, ali i kao vlane sile (npr pri izjednaavanju pritiska i potiska),

torzijske sile (kod zavrtanja), posmine sile pri djelovanju sila (koje u istoj razini dolaze iz suprotnog

smjera).

Ravnotea je uspostavljena onda kada je zbroj svih sila i momenata (umnoak veliine sile i njezine

udaljenosti od leita ili vrtloga poluga) jednak nuli, tj kad se sile i rekcije meusobno dokidaju.

(Djelovanjem svake sile ponitava se silom jednake veliine suprotnog smjera; dvije sile koje djeluju iz

razliitih smjerova zamjenjuju se treom, rezultantom).

Svaka graevina ostvaruje statiki sustav. Kod kue sa stupovima u Troji (o 1350. pr.K.) jedna uzduna

greda (podvlaka) prenosi teret poprenih stropnih greda (nosa na 3 potpornja) na nekoliko sredinjih

nosaa. Poveavanju vertikalnih sila odgovara stoast oblik nosaa i stupnjevito pojaanje vanjskih

zidova, tako da je ploha vea tamo gdje je pritisak najjai.

Ponte Fabricio u Rimu (o 62.p.K.) oblikovan je kao i dr rimski mostovi, od punih krunih lukova

nainjenih od klinastog kamenja; njihova je zadaa da pritisak kolnika raspodijele na rijene pilone i na

obalne upornjake; svaki se luk jednom treinom nastavlja kao protuluk ispod povrine vode.

Katedrala u Amiensu (od 1220.) masa je posve rastvorena u arhitektonske lanke;

-krinorebrasti svodovi rasporeuju pritisak tek na nekoliko toaka graevine.

-Rebra svoda djeluju kao sile usmjerene koso odozgora vrei snaan horizontalni potisak na zid srednjeg

broda kojem se izvana suprotstavljaju usporedno rasporeeni kontraforni lukovi.

-Oni odvode pritisak na kontrafore koji se poput tornjeva diu iznad bonih brodova. Njihova vlastita

teina, fijale na njihovom vrhu i teret krovita svojim okomitim silama kompenziraju bone sile potiska.

Nagib kontrafornih lukova otprilike odgovara smjeru rezultante u odgovarajuem paralelogramu sila.

-Pritisak svodova u bonim brodovima kompenziran je zbrojem vertikalnih optereenja, te stupcima arkada

i kontraforima.

Natkrivena trnica u Algecirasu (Eduardo Torroja, 1933.) sastoji se od armiranobetonske kupolne ljuske

tanke stijenke (na tjemenu tanka samo 8.5cm) to je poloena na 8 nosaa, a natkriva oktogon (promjera

47.62m). Sile potiska djeluju radijalno prema van; u svrhu njihova prihvaanja rub (uporite, impost)

pojaan je na debljinu od 44cm, a dodatno ga pojaavaju plitke valjkaste ljuske. Sila na glave nosaa

koso odozgo; horizontalnu komponentu napadnih sila preuzima jaka horizontalna vlana prstenasta zatega

(a vertikalni nosai preuzimaju samo preostalo vertikalno optereenje). Iza jednostavnog oblika krije se

sofisticirani statiki sustav.

ZIDOVI uspravni ploni volumeni ravnog ili zakrivljenog toka, koji omeuju prostore i tijela graevina

ili ih ralanjuju. Ispoetka su kod pojedinih nastamba (ator) granine plohe koje su se uzdizale od tla

istodobno sluile kao zidovi i kao krov, a kasnije su krov, strop i zidovi dobili svoje jasne funkcije kao

zasebne plohe.

Razlikovanje prema svrsi, graevnom materijalu i konstrukciji vodi u oblikovanje razliitih tipova zidova:

- zidove koji su istodobno nosivi i zatvaraju

- zidove koji zatvaraju ali nisu nosivi (vrsti, pomini ili klizni)

- skeletne konstrukcije od nosivih vertikalnih elemenatta i horizontalnih greda, s ispunom od laganih

materijala.

Karakter neke graevine bitno je odreen strukturom nosivih elemenata (naroito zidova).

Kenzo TAnge, Kagawa Prefectural Government Hall on the island of Shikoku was completed in 1958

Kua za odmor na obali Oceana u Les Mathesu (Saintonge), 1935., Le Corbusier i Pierre Jeanneret

demonstrira funkciju zidova: vanjski zidovi od lomljenog kamena omeuju je i nose. Spajani su pod

pravim kutem (jer se tako uzajamno podupiru i uvruju), a omeuju dva prostorna volumena (1:2 cca),

od kojih je svaki otvoren u suprotnom smjeru. Gornji kat nose drveni kostur od mosnica, stropnih greda i

krovnih vezaa.

Heidenhaus u Schwarzwaldu tip (panjolske) seljake kuu iz srednjeg vijeka karakteristian je primjer

kanatne gradnje od drva. Zidovi se sastoje od drvenih stupova/greda i platica. Konstruktivni se sklop sastoji

od vertikalnih nosaa (stupova) i horizontalnih greda (okvir) te ispune od platica, dasaka i prozora

odjeljaka. Spojeni su drvenim klinovima, a zasjeci, utori i epovi spajaju ugaoni nosa visok dva kata s

uzdunim podsjekom i gornjom horizontalom gredom okvira (vjenanicom) na kojoj poivaju krovne

grede.

Biblioteka u Illinois Institute of Tecnology, Chicago, Walter Netsch (1962.) +

S.R. Crown Hall, Illinois Institute of Technology campus. Ludwig Mies van der Rohe (1956.)

arh oblik zgrade odreen je otvorenom tektonskom strukturom, ali pomou moderne gradnje elikom.

Nosivi kostur (elina konstrukcija) razabire se na eonoj strani: etiri vertikalna elina nosaa i popreni

nosai. Prozorske osi odgovaraju razmaku izmeu greda. Tektonska struktura dobiva karakter koe i

kostiju.

Specifian karakter neke arh osobito se ogleda u konstruktivnom i estetskom rjeenju uglova, tj spajanju

perimetralnih zidova. Zidovi Le Corbusierove kue unato avangardnoj koncepciji kue za odmor u tehnici

se ne razlikuje od onih nastalih u tisuljetnoj tradiciji. Zidna struktura biblioteke u Chicagu u krajnjoj je

opreci prema masivnom zidu, ali se zasniva na slinim zakonitostima kao srednjovjekovna drvena gradnja.

S.R. Crown Hall on the Illinois Institute of Technology campus. Designed by Ludwig Mies van der Rohe

in 1956.

- Arh oblik zgrade odreen je otvorenom tektonskom strukturom, ali pomou moderne gradnje elikom.

- Nosivi kostur (elina konstrukcija) razabire se na eonoj strani: etiri vertikalna elina nosaa i

popreni nosai.

- Prozorske osi odgovaraju razmaku izmeu greda. Tektonska struktura dobiva karakter koe i kostiju

Zidni vez slui uspostavi zbijene strukture, koja omoguuje ravnomjerniji raspored sila pritiska. Njihovo

prenoenje s jednog kamena (cigle) na drugi zbiva se preko sljubnica. (ono najbolje uspijeva pri ravnim

povrinama nalijeganja i tankim reetkama.

Veliko i teko kamenje moe se vrsto povezati i bez spona, klinova i buke (ak i onda kada se dodiruje u

samo nekoliko toaka) poeljne su to glae leajne i sudarn epovrine te dodatno vezivanje bukom.

Povezivanje bez buke karakteristino je za gradnju prirodnim kamenom.

Tehnika i estetika meusobno su uvjetovani: zidanje pravilnim kamenim kvadrima zahtijeva vii tehniki

standard i vie vremena:

kod tzv kiklopskog zia nepravilni su blokovi naslagani su jedan iznad i pored drugog, a praznine se pune

kamenim krhotinama, zemljom ili smjesom od gline

tehniki i estetski napredak tog postupka predstavlja poligonalno zie

horizontalni zidni vez slojevi klesanaca iste veliine (hram Amenhotepa III. u El Kabu

potpuno pravilni zidni vez (idealne su sasvim tanke reke bez buke; ponekad se u njih umeu metalne

spone koje osiguravaju blokove od bonih pomaka; u gradnji opekom pravilnost prevladava od samog

poetka, a proizlazi iz proizvodnje opeke kao prvih normiranih graevinskih elemenata preciznost zidnog

veza ima vrlo veliko konstrukcijsko znaenje; izmjenino polaganje opeke u uzdunom (uzdunjaci) i

poprenom (venjaci) poloaju susree se ve na graevinama visokorazvijenih mezopotamskih kultura, pr

u Uruku, jednako kao u antikoj rimskoj gradnji ili u gotici).

Povrina zida:

bunjasta povrina zida (bunjat) karakteristina je za obrambenu gradnju ili u razdobljima ukojima se takav

izgled nastoji dati graevini

izodomni vez apsolutna pravilnost - susreemo na zidovima cele Partenona u Ateni

viebojnost poveava reprezentativan dojam, oivljava velike povrine; ornamentalna i simbolina funkcija

mjeoviti vez (kopneni zidovi Konstantinopola: slojevi opeka izmjenjuju se sa svjetlim povrinama zia od

prirodnog kamena; odteretni lukovi od dvostrukih nizova uskih ploastih opeka povezani su na sugestivan

nain)

Na karakter prostora i volumena graevine presudno utjee odnos izmeu zida i OTVORA. Vrsta i

veliina otvora prvenstveno ovise o dva imbenika: o klimi (odreuje potrebu za svjetlom, sjenom,

grijanjem, rashlaivanjem) i o graevinskoj tehnici.

Vrste prozora:

- romanika bifora (uske otvore natkrivaju nadvojni kamenovi s malim polukrunim lukom i zajedno

s doprozornicima i potprozornicima oblikuju okvir umetnut u zidnu povrinu tako se prozor

postupno poinje odvajati od zidnog veza);

- krini prozor (gotika);

- prozori ravnog nadvoja i polukruno zakljueni prozori (od klinastog kamenja) karakteristini su za

renesansu...

Otvorski okviri (prozora, vrata sastoje se od dovratnika i nadvratnika) mogu biti profilirani:

motivom oblog tapa, zakoene plohe, motivom na rebo, motivom tordiranog stupa...

Obrnuti odnos zida i prozora moe se iitati na Fagusovu pogonu u Alfeldu na Leini to ga je 1912.

sagradio W. Gropius: od zida ostali su samo uski i iroko razmaknuti stupci od opeke, a gotovo se itava

povrina zgrade sastoji od staklenih ploha koje su postavljene pred niz stupaca (= courtain walls = objeena

proelja) prozor postaje zidom. (str 33)

Meu konstruktivne graevinske elemente spadaju NOSAI

najee su uspravni, rijee koso postavljeni

oni u odreenim tokama preuzimaju optereenja

oblici nosaa proizlaze iz materijala, iz odnosa s konstrukcijom (s koje se na njih prenosi

optereenje) te umjetnikog htijenja.

- stupovi su esto samostalni oblikovni elementi (kua u Troji, 1350.pr.Kr.; barok...);

Kenzo Tange, Hiroshima Peace Memorial Museum, 2009.

- u srednjem vijeku nosai se preoblikuju u svenjeve silnica koje prostoru daju uzlaznu dinaminost:

- do 20.st. najvie se koriste nosai od drva i kamena

- u 20.st sve vie se koriste elini nosai: pr zgrade arh M van der Rohe-a (zgrada Baccardija kod

Mexico cityja); u 20.st sve vie se koriste elini nosai: Palaa rada u Torinu iz 1960.

Kenzo Tange, Tokyo Metropolitan Government Office, Shinjuku, Tokyo (1991)

Pier Luigi Nervi Palaa rada u Torinu iz 1960.(sljedea 4 sl)

-stropna polja su konstruirana kao konzolne ploe (sa zvjezdolikim elinim potpornjima) koje nosi

sredinji nosai te tvore konstruktivne jedinice u obliku gljive. Neki stupovi se ire prema dolje, u skladu

s njihovom statikom funkcijom...; (str 35)

stropna polja su konstruirana kao konzolne ploe (sa zvjezdolikim elinim potpornjima)

koje nosi sredinji nosai te tvore konstruktivne jedinice u obliku gljive.

M van der Rohe, Baccardi Mexico City: elini nosai

Konstruktivni elementi: KROV.

Iz odnosa zemljita, krova i zidova nastaju brojne mogunosti tipova kua i oblika krovova.

Tip, oblik i nagib krovne konstrukcije ovise o klimi, graevinskom materijalu, svrsi, kulturi. Te se

diferencijacije provode u najranijoj povijesti.

Za kamenu gradnju karakteristini su svodovi, za glinenu stropovi s gredama i ispunama od nabijene gline,

za drvenu gradnju krovovi od brvana (str 42) ili krovita podbijena daskama.

- kua-krov spada meu najstarije graevinske tipove; Apuijski i Abruzzeki trulli pripadaju skupini

konzolnih kupola (pseudokupola) kod kojih su krov i zid prvotno tvorili jedinstvenu plohu; njezina

unutranja ljuska parabolino je zakrivljena, a stoasta vanjska ljuska odvodi kiu

- standardni oblici krova: ravni krovovi, svodni krovovi, kosi krovovi, dvostreni, jednostreni,

etverostreni (piramidalni)

KROVNE KONSTRUKCIJE skrivene su ispod povrine razliitih krovnih oblika kao kostur u tijelu; ima

ih razliitih vrsta:

- dvostrene krovove mogu nositi slobodno stojee krovne stolice, visulje, nizovi rogova (roenica),

pajante, raspinjae i druge konstrukcije, pa ak i bavasti svod.

- krovovi s rogovima i sljemenom gredom tipini su za seljake kue-ognjita (rimskog podrijetla)

Krovni POKROVI od drva (od brvana i greda, indre), trske i slame, nabijene ilovae (s bitumenom;

obrastao travom), kamene krilje, crijepa

BAVASTI SVOD str 45

bavasti svodovi spadaju meu najstarije i najjednostavnije oblike svoda.

potjeu najvjerojatnije od prapovijesnih kua s krovom koje imaju valjkasti oblik i parabolinu kupolu:

Mezopotamija, Italija... (obloga od slame poiva na parabolinim lunim rebrima (na primjeru kue u

Italiji na str 45. 3 drvena sredinja nosaa probijaju sljeme, to potjee od kue s nosaima sljemena ili od

kue u obliku kupole krunog tlocrta sa sredinjim nosaima).

Masivni kameni svodovi pojavljuju se u visokorazvijenima kulturama samo kod nekoliko graevina i

grobnica. Tehnika svoenja sastojala se u kosom postavljanju svodnih prstenova, ime se pokuala postii

vea otpornost u uzdunom smjeru:

- pr u Dur arukinu, Korsobad gdje segmentne ploaste opeke rasporeene u nagnute segmente

polukruga;

- sline nagnute svodove gradili su i drevni Egipani, pr spremita Ramezeja, o 1300 pr.Kr.;

- kasnije i Sasanidi u Perziji na velikoj palai u Ktezifonu, 3.st.pr.Kr. (dolje i slj sl)

- bavasti svodovi od radijalnih slojeva opeka nose terasaste visee vrtove u Nabukodonosorovoj palai

u Babilonu, o. 600.pr.Kr. (u antici slovili kao svj. udo)

- svodovi etruanskih grobnica dijelom su izvedeni kao bavasti svodovi u tehnici klinastog kamenja

- kod profanih gradnji, kod izgradnje substrukcija i utvrenja graevine, rimski i helenistiki graditelji

usavravaju tehniku postiui sve vee raspone

- bavasto nadsvoene kue na kampanijskoj obali Italije i egejskom podruju lagani svodovi od

vodootporne cementne grae i vulkanskog materijala izlaze bez ikakve oplate iz volumena graevine; taj

tip prostorne i konstruktivne jedinice primjenjuje se i kod velikih graevina rimskog carskog doba (kue u

inzulama Rima, Ostije, str 224.; Trajanova trnca u Rimu, str 242.; Maksencijeva bazilika, str 232.;

(gore lijevo)...). Prostori ispod bavastih svodova usmjereni su uzduno, jer se teret prenosi prema bonim

stranama na nosive zidove, upornjake ili tlo.

- monumentalni bavasti svodovi natkrivaju velike dvorane rimskih carskih palaa, pr baziliku u Domus

Augustana (str 228) (gore desno), ali i unutranje prostore u rimskim sakralnim graevinama, pr celu u

hramu u Baalbeku i u hramu Venere i Rome u Rimu

- graditeljstvo srednjeg vijeka preuzima tu tradiciju, naroito u romaniziranim dijelovima zapadne Europe,

u naim krajevima: obalni dio dananje Hrvatske; S. Maria di Naranco kod Ovieda (prvotno vizigotska

kraljevska dvorana): dugaak bavasti svod ojaan je i ralanjen pojasnim lukovima, a zavrava na

uporinom zaobljenom profilu to podsjea na vijenac; nie polukrunih lukova na perimetralnim nosivim

zidovima preuzimaju motiv pojasnica (gore)

dvorana je nasljednik rimskih i pretea romanikih srednjevjekovnih sakralnih prostora: redovnike i

hodoasnike crkve Francuske i panjolske.

crkva Cluny 3

Unutranjost romanike crkve Saint-Sernin u Toulouseu (Francuska) s bavastim svodom (lijevo);

unutranjost romanike crkve u Monreale, Sicilija (desno)

N. Firentinac, Kapela bl. Ivana Trogirskog (trogirska katedrala), 2.pol.15.st. primjer renesansnog bavastog svoda na podruju dananje Hrvatske

- nakon toga bavasti svod gubi dominantnu ulogu, da bi ju ponovno zadobio u manjoj mjeri u It crkvama

15.st., a znaajniju ulogu zadobiva u baroku: Il Gesu u Rimu.

- u 19.st za tim oblikom posie gradnja tehnikom elinih i eljeznih konstrukcija; pojavljuje se u raznim

konstruktivnim oblicima i velikim dimenzijama, ali tako da je masivni svod sveden na skeletnu

konstrukciju, kod izlobenih paviljona i kolodvora:

Paviljon Svjetske izlobe u Chicagu iz 1893. sastoji se od niza trozglobnih lukova; lijeva i desna polovica

lukova povezane su u tjemenu samo zglobovima, a isto su tako oslonjene na zglobove u tokama gdje

dotiu tlo. Vlane zatege postavljene ispod poda dvorane izjednauju bone potiske dok horizontalni nizovi

reetkastih nosaa preuzimaju uvrenje u uzdunom smjeru. Sline takvim velikim elinim

konstrukcijama su one armiranobetonske, pr velike trnice ili uveni hangar za zrakoplove u Orlyjju (a:

Freyssinet) koji se sastoji od rebraste konstrukcije parabolikog presjeka; u tim halama se moe prepoznati

snaga velikih bavastih svodova (u oblikovanju i objedinjavanju prostora); njihov menumentalni karakter

povezuje se s funkcionalnim zahtjevima industrije, tehnike i prometa.

KRINI SVOD

Krini svod nastaje presijecanjem dvaju bavastih svodova pod pravim kutem. Krivulje nastale iz ta dva

presijecanja (presijenice) s donje strane ocrtavaju se kao bridovi, s gornje strane kao usjeci. One

odgovaraju toku rezultante sila pritiska obaju bavastih svodova koji djeluje koso odozgo na uporite u

toki u kojoj donji dio krivulje prelazi u vertikalu (uporina toka, impost). Upornjaci ili druge protusile, pr

zatege svoda ili debeli zidovi moraju izjednaiti horizontalni potisak svoda. Pritom bi uporite (nosai,

zidovi) trebalo preuzeti iskljuivo vertikala optereenja (str 26)

Zaetke (ideju nastanka) krinog svoda vjerojatno moemo pronai u postavljanju poprenih bavastih

svodova u odnosu na uzduni bavasti svod. Na prikazu helenstikog bavastog svoda u Pergamu

vidljivo je kako on nastaje presijecanje slino krinom svodu (kojem su visine oba tjemena jednake). Taj se

postupak esto ponavlja u rimskoj, ranokranskoj i romanikoj arh.

Razlika u tlocrtu uzrokuje drugaije natkrivanje prostora. Iznad tlocrta s 2 prostorne jedinice u gornjem se

katu presijecaju uzduni bavasti svod i popreni bavasti svod te tako nastaju 2 krina svoda. Svodni

pritisak kod bavastog svoda leao je na cijelom uzdunom zidu, a ovdje se koncentrira na nekoliko toaka.

Meusobno povezivanje prostornih jedinica, njihova orijentacija prema razliitim stranama, rasporeivanje

(raspored, brojnost, veliina) prozora na odtereenim zidovima ne stvara vie konstrukcijske probleme.

(Svodovi zidani vulkanskom graom ili nainjeni od lijevanog betona lagani su, vrsti i gotovo

nepromoivi, tako da esto tvore i krov, vidi str 38, 44)

Lijevani beton (jedan od izuma rimske graevinske tehnike) pretpostavka je velikom uzletu rimske svodne

gradnje. Njegova primjena (esto u kombinaciji s pojaavajuim rebrima od opeke) omoguuje

ravnomjernu raspodjelu pritiska, pa stoga i velike raspone.

Krini svodovi velikog raspona osnovni su konstruktivni element prije svega dvorana javnih graevina

(carske terme, Maksencijeva bazilika... str 232, 236). Raspodjela svodnog pritiska na nekoliko toaka

doputa otvaranje velikih otvora u zidovima (nosaima). Rimska arh dostie vrhunac povezivanjem

svodnih traveja (velikog raspona) s visokim lukovima te prozorima velikih povrina u zidovima

osloboenim potiska.

Upotreba krinih svodova osigurava i veu fleksibilnost pri povezivanju pojedinanih prostora u velike

meusobno povezane graevinske sklopove. S druge strane, takva upotreba stvara nov konstruktivni sustav

koji je neovisan o redovima stupova grke antike. Taj sustav poiva na kvadratu u kojem se optereenja

prenose na ugaone toke, na pojedinane stupce, na zidove ili lukove. Povezivanjem luka i kvadrata nastaje

kvadratini shematizam (to dijelom odreuje i karakterisitnu konstrukciju romanikih svodova u

srednjem vijeku, str 376)

Presjek konstrukcije klasine gotike katedrale (lijevo);

Tlocrt katedrale u Amiensu pokazuje naelo jedinstva svih dijelova graevine

Unutranjost prve gotike katedrale St. Denis opata Sugera iz 1231., Pariz (lijevo);

Katedrala Saint Etienne u Bourgesu, presjek bonih brodova

Mogunost odvoenja sila potiska u odreene toke (to rezultira ralanjivanjem svoda na nosive elem i

na ispunu) vodi sustavu krinorebrastog svoda gotike arhitekture. Bridovi svoda podudaraju se s

rezultantama sila ii pojaavaju se podlaganjem rebara, a potom se konstruiraju kao samostalna rebra.

Popreni (pojasni) i uzduni (boni, zidni) kulovi i rebra koja se dijagonalno kriaju oblikuju nosivi kostur,

a svodne plohe ispunu. Da bi se bolje uvrstile izmeu rebara, svodne su plohe neznatno poviene napete

su poput jedara.

Uporaba iljastih lukova (umjesto polukrunih) omoguava znatno slobodnije nizanje i meusobno

usklaivanje svodnih polja (traveja). Zahvaljujui rebrima i iljastim lukovima, nije vie potreban

kvadratini shematizam, jer lukovi mogu polaziti od uporinih toaka iste visine i presijecati se u

zajednikoj tjemenoj toki. Svodni traveji mogu biti pravokutnog ili trapezoidnog tlocrta.

Iz toga proizlazi realtivno slobodan raspored konstruktivnih vorita koji ujedno omoguava poligonalno i

polukruno oblikovan deambulatorij (samostanske crkve i katedrale): ophodi oko poligonalnog kora

ralanjeni su u trapezoidne svodne traveje, a pritom se tjemene toke svodova (zaglavni kamenovi) niu

koncentrino oko sredinje toke polukruga kora.

U ranogotikom deambulatoriju katedrale St. Remi u Reimsu sva svodna rebra izlaze iz pokrovne leajne

ploe kapitela. Na zidovima uzdunih brodova got katedrale rebra se dijelom sputaju kao polustupovi (tzv.

slube) do podnoja stupca. Svod se tako planira ovisno o stupcima i zidovima.

Naelo rastavljanja u nosiva rebra i ispune (kod krinog svoda) razvija se tijekom srednjeg vijeka. Tako

nastaje mnogo daljnjih oblika svodova: zvjezdasti, lepezasti, mreasti i saasti svod. Pojedinani svodni

traveji sve se vie stapaju u svodne cjeline. Za razliku od bavastog svoda kojeg karakterizira statinost,

krini svod karakterizira prilagodljivost, pokretljivost, dinaminost (u konstruktivnom i oblikovnom

smislu).

gotiki krino-rebrasti svod katedrale sv. Ivana u Lyonu. Zvjezdasti svod katedrale sv. Ivana u Toruu iz oko 1340. god.

KUPOLE

Kupole (= svodovi pravilne zakrivljenosti) najee se podiu iznad kruga, rjee iznad elipse. Njihov je

idealan oblik polukugla, no on se ostvaruje dosta kasno u pov arh.

rani oblici primjene kupole mogu se primijetiti kod prvotnih tipova kua, pr paraboline kupole s

konzolnim svoenjem oko 5000. pr.Kr. u prednjoj Aziji (str 84.), o 3500. na Cipru, ali i u 20.st kod

graevina u Abruzzu i Apuliji to ih tamonji stanovnici nazivaju trulli (str 38); isto tako jo i danas veina

afrikih plemena ive u krunim kupolastim kolibama, a Eskimi u nadsvoenim kuama od snijega (iglu);

nomadi u istonoj i srednjoj Aziji (Mongolija) podiu jurte, kupolaste atore na motkama promejra do 8m,

na elastian konstruktivni nain koji se moe usporediti s onim to se koristi na Zapadu u 20.st

-prostorne koncepcije ostvarene u tim prvobitnim kuama nakon prijelaza na kue etverokutne osnove

bila su potisnuta u podruje (uglavnom) podzemne grobne arh (str 148); tek se u rimskoj arh ponovno

javlja sklonost gradnji nadsvoenog centralnog prostora

-novi graevinski tipovi na poetku carskog doba kakve su pr terme i carske palae (Domus aurea) jasno

pokazuju volju da se stvori monumentalni oblik koji nadilazi neposrednu svrhovitost; monumentalnost se u

Rimu uvijek odnosi na prostor (za razliku od Grke)

u savrenom obliku ostvarena je povezivanjem valjka i polukugle (sferne kupole) na Panteonu (str 252);

brojne rimske i ranokranske varijante zadravaju kao kontinuirani element polukuglu, dok je donji dio

graevine izveden u obliku valjka krune ili poligonalne osnove (osmerostranog ili deseterostranog tijela).

-na grko-rimskom Istoku poinje se koristiti nova koncepcija centralnog tlocrta, povezivanjem kupole i

tijela na kvadratnoj osnovi (polukugla + kocka/prizma). Rjeavanje problema bonog potiska teke kupole

bez nosaa dovelo je do sljedeih rjeenja: prilagodbom kupole kubinom prostoru nastaje opisana kupola

(oko osnovnog kvadrata opisan je zamiljeni krug, kupola nad njim obrezana je du stranica kvadrata

tako nastaje kalota iznad 4 sferna trokuta, pandantiva, a polukrune bone plohe zatvaraju se bonim

uporinim zidovima ili se premouju bonim uporinim lukovima).

ranobizantsko graditeljstvo opisanu kupolu presijeca horizontalno iznad pandantiva te se na tako nastalom

krugu podie nova polukugla kupole (koja dominira prostorom visoko iznad uporinih zidova); to naelo

kupole nad pandantivima savreno je tehniko i formalno rjeenje spoja kupole i kocke ono je

primijenjeno kod velikih bizantskih crkava, pr Sv. Sofije (str 62)

tehniki jednostavnije rijeenje predstavlja kupola na trompama (= ljevkastim horizontalnim svodnim

niama iznad uglova kvadrata); one preoblikuju kvadrat u oktogon, na kojem je sazidana kruna osnovica

kupole; kod kupole na pandantivima i kod kupole na trompama kupola je relativno neovisna od zidnog

valjka, ali ona moe poivati i na ugaonim stupcima, uporinim lukovima ili

masivnim zidovima.

Zidani valjkasti tambur, postavljen ispod tambura kupole esto ju izdie u odnosu na donji dio graevine i

omoguuje da se vijenac prozora rasporedi neovisno o ljusci kupole, a iznad krovne konstrukcije; svjetlo u

kupolu dovodi lanterna (= ukrasna nadogradnja s prozorima) koja ponavlja motive s kupole (renesansa i

barok). U renesansi je osnovno tehniko naelo postala rebrasta kupola s vie ljusaka (okotogonalni

samostalni svod) koja se sastoji od konstruktivnih dijelova koji se spajaju po naelu utor i pero -

Brunelleschi, S. Maria Novella, Fi kat, 2. etvrt 15.st.

Sljedei znaajan projekt bio je onaj Michelangelov za kupolu Sv. Petra u Rimu (gradnja zapoinje 1561.):

konstrukcijski kostur sainjavaju rebra, a sve sile pritiska rasporeuje na tambur koji ih preko bonih

lukova odvodi na 4 glavna stupca; u tjemenu kupole tlani prsten prihvaa rebra i lanternu, a eljezni vlani

prstenovi kompenziraju potisak kupole. Razlaganje segmenata izmeu rebarana vanjsku i unutranju ljusku

(ve kod Brunelleschija) smanjuje teinu kupole te omoguuje neovisno oblikovanje pojedinih segmenata s

obzirom na funkcije. Vanjska ljuska slui kao obrana od atmosferilija, unutranja oblikovanju prostora.

Vanjska laganim povienjem dobiva parabolini presjek, pojaavajui dojam kupole kao arh volumena. (na

sljedeem sl kupola Sv. Petra)

Na Zapadu je u razdoblju renesanse (nastavlja se i u baroku) kupola dobila na znaaju, jer rebra na tamburu

postaju vidljiva, posie se za parabolinim izduenjem, a dodaje se i krunite s lanternom. Pojedini barokni

arhitekti dolaze do jedinstvenih konstrukcijskih rjeenja kupole (Guarini, Juvarra...).

-rimsko-mediteranska tradicija (potpuno usredotoena na prostor) kupolu postavlja u zidni omota s

krovom ili stepenaste prstenove pr. Panteon u Rimu (te tako zapostavlja plastiki, volumetrijski vanjski

oblik kupole); tek u Bizantu i u Aziji vanjski oblik kupole dobiva na vanosti: Sv. Sofija i mnoge druge

islamske damije, Taj Mahaal... - naelo koje istie graevinsku masu (kao u antici), ali i prostor

(ranokranstvo).

-u 20.st koriste se konstrukcijske mree od elika i armiranog betona, a sve se vie poinju koristiti i plone

nosive konstrukcije (str 51.) kod kojih plohe same nose optereenje i sve sile utjecaja na konstrukciju.

Karakteristinu i raznovrsnu obitelj oblika ine ljuske koje (za razliku od svodova) osim sila pritiska

preuzimaju i bone sile. Sa statikog stanovita razlikuju se jednostruko zakrivljene ljuske (pr bavasti,

krino-rebrasti svod) i dvostruko zakrivljene ljuske (pr kupole, hiperbolini paraboloidi = HP (Hipar)

ljuske). Ljuske omoguuju iroki izbor odgovarajuih krovnih oblika ra razliite namjene. Najee se

primjenjuju za tvornike hale, aerodrome i sl. S ravnomjernim osvjetljenjem. Tipian je za njih krov

zupastog obrisa, tzv. ed krovovi (shed-roof).

Za tvorniku halu u S. Bartolu u Meksiku Felix Candela je 1950. projektirao zupasti luni krov od

konoidnih ljusaka debelih samo 3cm, s lunim rasponom od 15m i osnim razmakom od 6m; lagane zatege

preuzimaju horizontalni potisak; (pojaanja na savijenim rubovima slue kao utori za prozorske trake);

oluci rasporeeni iznad nosaa slue hortizontalnom uvrivanju; relativno jednostavna konstrukcija

zdruena je s lakoom i elegancijom oblika. (str 51)

F. Candela, Oceanografski muzej u Valenciji (thin-shell strukture)

Restoran u Xochililcu (Mexico), Alvareza i Candele, ima krov od 8 HP-ljusaka debljine 4cm koje se

prema van optvaraju hiperbolikim lukovima visine 10.23m. Udubine izmeu njih oblikovane su kao

paraboliki zakrivljena rebra koja sile pritiska to ih stvaraju ljuske dovode preko udubina u 8 uporinih

toaka na kojima poiva krov a one su povezane podzemnim horizontalnim zategama. Raspon dijagonala =

32.5m

Nabrani sustavi primjenjuju ukruujue djelovanje nabrane plohe usporedive sa svenjem rebara (koja su

po prirodi znatno manje savitljiva od ravne plohe). Kod Konferncijske zgrade Unesca u Parizu, to su je

1953. projektirali P.L. Nervi, M. Breuer i B. Zehrfuss, eone strane i krov sastoje se od okvirne nabrane

strukture koja samo u sreditu poiva na nizu nosaa. Horizontalna ploa zbog stabiliziranja presijeca

nabore krova koji slobodno natkriva polovicu zgrade s dvoranom za plenarne sjednice, dimenzija 35m u

uzdunoj i 49m u poprenoj osi. Sugestivna struktura nabora odraava protok sila te ostaje neobloenom

(izvana i iznutra). Boni zidovi slue kao ispuna i uvrenje i namjerno su plono oblikovani.

Problematian faktor konstrukcija irokog raspona uvijek je vlastita teina, stoga su cilj lagane plone

konstrukcije, a otkrivena je mogunost i da se plohe irokog raspona izvedu kao mree od metalnih kabela

(za razliku od ostalih graevinskih elemenata mree su izloene samo vlanim silama): mree sapete u dva

smjera ine prednapregnuti sustav male vlastite teine, velike stabilnosti i nosivosti.

Stadion za hokej Sveuilita u Yaleu to ga je 1957. projektirao Eero Saarinen prema proraunima

Severuda, Elstada i Kruegera, sastoji se od mree razapete izmeu 3 tlana luka (srednji je slian kobilici

preokrenutog broda i daje krovu sedlast oblik, njegov slobodni rapon nad igralitem iznosi 85m, h tjemena

23m; usporedno s lukovima razapeto je 9 glavnih kabela, a okomito na njih velik broj nosivih kabela na

kojima poiova niz drvenih greda koje nose drveni pokrov krova)

Pier Luigi Nervi, Norfolk Scope

Eero Saarinen, TWA Flight Center at John F. Kennedy International Airport NY, tankoljuskna struktura

U svim dijelovima svijeta nalazimo razliite objeene krovove, esto kod sportskih dvorana, pr stadion u

Tokiju (str 66.) to ju je za Olimpijske igre 1964. sagradio Kenzo Tange. Slino kao Saarinenovoj dvorani

za hokej, samo umjesto krutih betonskih rubova ovdje nalazimomree od kabela slobodnih rubova, a

pridravaju ih jarboli sa zateznom uadi.

Kenzo Tange, St. Mary's Cathedral (Tokyo Cathedral), Tokyo (1964)

V KROVOVI Objeeni krovovi poduprti u odreenim tokama (imaju pretee u prenosivim cirkuskim i izlobenim

atorima koji mogu primiti tisue posjetioca): nove membranske konstrukcije postiu sve veu irinu

raspona i sve slobodnije oblike. Pr, atorski krov za sajam vrtlarstva u Klnu, to ga je 1957. projektirao

Otto Frei , prema naelu vala;

Otto Frei, krovovi njemakog paviljona u Montrealu 1967. stadiona za Olimpijske igre u Minhenu 1972.

Tanzbrunnen im Rheinpark Kln; The Montreal Biosphre by Buckminster Fuller, 1967

Kirche in Bremen-Huchting

Construction details of a permanently installed tent-type geodesic dome by [Synergetics. Inc].

A geodesic dome is a spherical or partial-spherical shell structure or lattice shell based on a network of

great circles (geodesics) lying on the surface of a sphere. The geodesics intersect to form triangular

elements that have local triangular rigidity and also distribute the stress across the entire structure. When

completed to form a complete sphere, it is known as a geodesic sphere. Typically the design of a geodesic

dome begins with an icosahedron inscribed in a sphere, tiling each triangular face with smaller triangles,

then projecting the vertices of each tile to the sphere. The endpoints of the links of the completed sphere

would then be the projected endpoints on the sphere's surface. Geodesic designs can be used to form any

curved, enclosed space. Some 20 years later, R. Buckminster Fuller named the dome "geodesic" from field

experiments with artist Kenneth Snelson at Black Mountain College in 1948 and 1949. Snelson and Fuller

worked together in developing what they termed "tensegrity," an engineering principle of continuous

tension and discontinuous compression that allowed domes to deploy a lightweight lattice of interlocking

icosahedrons that could be skinned with a protective cover. Although Fuller was not the original inventor,

he developed the intrinsic mathematics of the dome, thereby allowing popularization of the idea for

which he received a U.S. patent in 1954.[3] The geodesic dome appealed to Fuller because it was

extremely strong for its weight, its "omnitriangulated" surface provided an inherently stable structure, and

because a sphere encloses the greatest volume for the least surface area.

Meu konstruktivne elemente spadaju STUBE I RAMPE one meusobno povezuju ravnine razliite

visine:

-rampe, rampe sa stubama, stubita, ljestve, trupac za penjanje, stube = element krajnje praktine namjene

(jednokrake stube ravnog toka; zavojne stube kontinuirano spiralnog toka, a njihov koncentrirani oblik je

vretenasto stubite; otvorene zavojne stube-got, ren, barok; vanjsko i unutranje stubite...) str 53.

Klasini jezici arhitekture

John Summerson, Klasini jezik arhitekture, Zagreb, 1998.

Osnovni pojmovi klasicizma

Gramatika antike

Lingvistike 16.st.

Retorika baroka

Svjetlost razuma i arheologije

Klasino u modernoj arhitekturi

o gramatikoj funkciji klasine arh o njezinu ustrojstvu, o prirodi 5 redova, o stupovima i

pilastrima, o spajanju stupova i lukova, interkolumnijima itd. Summerson objanjava na koji nain

su tu gramatiku koristili veliki arhitekti 16. st, ponajprije Bramante i Michelangelo, a zatim Bernini

i drugi arhitekti baroka te oni 19. i poetka 20. stoljea.

Osnovni pojmovi klasicizma

Summerson govori o arhitekturi kao o jeziku, o uporabi klasinog leksika i njegovoj prirodi, o klasinoj

arhitekturi kao o latinskom jeziku. Klasina arhitektura ima svoje korijene u antici (arh grkih hramova i

riumskoj arh sakralnoj, vojnoj i civilnoj).

Klasina graevina je ona iji dekorativni elementi izravno ili neizravno proizlaze iz arhitektonskog

rjenika antikog svijeta klasinog svijeta. Ti su elementi lako prepoznatljivi: stupovi pet standardnih

tipova, koriteni na standardne naine, isto tako i za nain oblikovanja vrata, prozora i zabata, tipovi

profilacija..., sklad dijelova.

Brojni su teoretiari dokazivali da je sklad graevine analogan glazbenoj harmoniji i da proizlazi iz

proporcija, tj. iz injenice da su omjeri koji se koriste u graevini jednostavne aritmetike funkcije i da svi

dijelovi graevine sadre te iste ili srodne omjere.

Renesansno poimanje propoprcije se sastoji u tome da se sklad uspostavi kroz strukturu uporabom

dimenzija koje ukljuuju ponavljanje jednostavnih omjera ili pak oiglednom uporabom jednog ili vie

redova kao dominantnih komponenti.

Moe li se graevina koja ne pokazuje nijedno izvanjsko obiljeje svojstveno klasinoj arhitekturi, smatrati

zbog samih proporcija klasinom graevinom?

Za takvo zdanje moe se rei da su njegove proporcije klasine, ali ono zbog toga nije klasino. (portali u

Chartresu su klasini po rasporedu i proporciji, ali crkva je gotika.) S upozorava da je pogreno pojmove

gotiko i klasino smatrati suprotnima, iako su razliiti i da ih je u suprotno postavljene tabore

postavio romantizam 19.st.

S: Bitnosti arhitekture onako kako su ih definirali renesansni teoretiari nalaze se svjesno ili nesvjesno

izraene u arhitekturi cijelog svijeta.

Klasina arh kao takva prepoznaje se u ponekad u neznatnim aluzijama na antike redove: kanelire, istak

koji sugerira vijenac, raspored prozora, odnos podnoja i stupa, stupa spram grea itd. Pr, graevine A.

Perreta iz 20.st klasine su upravo na taj nain; ostvarene su suvremenim materijalima, ali u klasinom

duhu.

REDOVI

Klasino ili ne?

Za takvo itanje od kljune je vanosti prethodno shvatiti pitanje redova. Red je jedinica koju tvore stup i

nadgradnja u kolonadi hrama (on ne mora imati podnoe i esto ga i nema, ali mora imati gree jer stup

ima smisao ako neto nosi).

Redovi: dorski, jonski, korintski, kompozitni, toskanski.

Primjeri: Jonski Saturnov hram; Korintski Vespazijanov hram

Oblici dorskog reda potjeu iz prvobitnog tipa drvene gradnje, to potvruje i Vitruvije (dorski red izveden

u kamenu zapravo je skulpturalna predodba/ekvivalent dorskog reda izvedenog u drvu) - prvi hramovi su

bili u drvu, a kasnije su se replicirali oni znaajniji u kamenu, trajnijem materijalu te su poprimili sakralno

obiljeje, a jo kasnije su se i te kopije poele oponaati; tako se doimaju kao zavreci isturenih greda koje

nose oluke, triglifi bi mogli biti zavreci poprenih greda koje poivaju na arhitravu... (pretpostavke).

INTERKOLUMNIJ razmak izmeu stupova; on zadaje tempo (ritam) neke graevine, koji se varira na

smislen i specifian nain u razliitim dijelovima graevine. Mogu se uvesti razliiti tipovi varijacija u

interkolumnij: dvojni stupovi, parovi razmaknutih stupova, stupovi umetnuti u ritmu slavoluka (usko,

iroko, usko); drugi sloeni ritmovi koji se postiu kada se kombiniraju stupovi, polustupovi i trietvrt

stupovi.

Dorski red (ili Dorski stil) je jedan od pet stilova gradnje u antikoj arhitekturi; ostala etiri su: toskanski,

jonski, korintski i kompozitni red. Karakteriziraju ga kapitel koji se gotovo uvijek svodi na dva elementa,

ehin i abak, triglifi na frizu, te mutuli i kaplje (gute) s donje strane krune vijenca. Dorski se red koristi i u

grkoj i rimskoj arhitekturi, s tim da u grkoj stupovi redovito stoje na stilobatu, dok u rimskoj katkad ima i

bazu. Dorski se red po svojim osobinama smatra poetnim stadijem razvoja kamenih graevina budui da

njegov stil jo posjeduje neke elemente karakteristine za prethodnu drvenu sakralnu arhitekturu.

Dorski red:

1. Timpan,

2. akroter,

3. sima,

4. kruna (geison),

5. mutul,

7. friz,

8. triglif,

9. metopa,

10. regula,

11. kaplje (guttae),

12. taenia,

13. arhitrav,

14. kapitel,

15. abak,

16. ehin,

17. deblo,

18. kanelire,

19. stilobat.

Jonski red potjee iz 6. stoljea prije Krista iz Jonije, jugozapadnom obalnom podruju i otocima Male

Azije koji su naselili Jonski Grci gdje se govorio jonski dijalekt grkog jezika. Jonski red se upotrebljavao

u Grkoj u 5. stoljeu prije Krista. Prvi od mnogih jonski hramova, koji je stajao samo nekoliko desetljea

prije nego je sruen u potresu, je bio Hram Here na Samosu izgraen oko 570. - 560. pr. Krista po arhitektu

Rhoikosu. Dugotrajniji jonski hram iz 6. stoljea prije Krista je bio Artemidin hram u Efezu koji je bio

jedan od sedam svjetskih uda.

Jonski red:

1. Timpan,

2. akroter,

3. sima,

4. kruna (geison),

7. friz,

13. arhitrav,

14. kapi