83764347 2 kolokvij foucault(1)

7/29/2019 83764347 2 Kolokvij Foucault(1)

1/5

M.Foucault Znanje i mo

Poglavlje Poredak diskursa (str. 115.- 142.)

Foucault pretpostavlja da proizvodnju diskursa u svakom drutvu kontrolira,

selekcionira, organizira i redistribuira stanovit broj procedura ija se ulogasastoji u tome da umanje njegove moi i opasnosti, da gospodare njegovimsluajnim zgodama, da izbjegnu njegovu tegobnu, zastraujuumaterijalnost.

U drutvu kao nae zacijelo su poznate procedure iskljuivanja.Najoiglednija i najobinija jest zabrana. Dobro znamo da nemamo pravosve rei, da nemamo pravo govoriti o svemu u svakoj prigodi, da napokonbilo tko ne moe govoriti o bilo emu. On smatra da su tabu podruja danaspodruje seksualnosti i politike umjesto da bude prozirnim i neutralnimelementom u kojemu se seksualnost razoruava a politika pacificira, diskursje izgleda jedno od poprita gdje oni, na povlaten nain , iskazuju neke odsvojih najpogubnijih moi.

U naem drutvu postoji i drugi princip iskljuivanja podjela iodbacivanje(protuslovlje razuma i ludila). Govor ludila se zanemarujenema pojma o emu govori odmah delegitimiramo sugovornika. Odpoetka Srednjeg vijeka luak je onaj iji diskurs ne moe biti u opticaju kaodiskurs ostalih; njegov se govor smatra nitavnimi bezvrijednim, on ne nosini istinu ni znaenje, ne ulijeva povjerenje u ispravnost, ne moe ozakonitiin niti ugovor. No, dogaa se i to da mu se, nasuprot svemu drugome,

pripisuju nadnaravne moi, mo da izrie skrivenu istinu, mo da iskazujebudunost, mo da posve naivno uvia ono to mudrost ostalih ne moezapaziti. Moemo primijetiti da je to sve danas gotovo ili da se zavrava, Dagovor luaka vie nije s druge strane razdjelnice, da nije vie bezvrijedan initavan. Ali ipak ta podjela nije nestala ve djeluje na druge naine, uraznovrsnim pravcima, preko novih institucija i s uincima koji nipoto nisuisti.

Kao trei princip iskljuivanja navodi podjelu izmeu istinitog i lanog.Ostanemo li na razini stava, unutar diskursa, podjela izmeu istinitog ilanog nije ni proizvoljna, ni promjenjiva, ni institucionalna ni nasilna. No

postavimo li se na drugu razinu, postavimo li pitanje koja je to volja, stalno istoljeima, preko nae diskursa proimala volju za istinom, ili kojinajopenitiji tip podjele upravlja naom voljom za znanjem, tada je to netoto se ocrtava kao sistem iskljuivanja (povijesni, promjenjivi,institucionalno obvezujui sistem).

1. Od tih triju naela iskljuivanja koja pogaaju diskurs zabranjenoggovora, odvajanja ludila i volje za istinom Foucault je najduljegovorio o treemo zbog toga to do njega stoljeima nastoje doprijeti iova prva dva; zbog toga to ih on sve vie i vie pokuava prisvojiti dabi ih istodobno izmijenio i utemeljio. Dok su prva dva sistema svekrhkiji i nesigurniji utoliko to ih sada proima volja za istinom, ovanaprotiv neprestano uveava svoju snagu, dubinu i nezaobilaznost.

1


2/5

Te 3 procedure kontrole i ograniavanja diskursa koje su spomenute djelujuna neki nain izvana ; one funkcioniraju kao sistemi iskljuivanja; one senesumnjivo odnose na dio diskursa koji iskazuje mo i elju.

----------------------------------------------------------------------------------------------------------

----------------------------

Foucault izluuje i drugu skupinu procedura. To su unutranje procedure ,budui da sami diskursi vre svoju vlastitu kontrolu. To su procedure kojese uglavnom javljaju u svojstvu principa klasifikacije, sreivanja, distribucije,pri emu se radi o tome da se zagospodari drugom dimenzijom diskursa:dimenzijom dogaaja i sluaja.

Komentar - U drutvim redovito postoji svojevrsno raslojavanje meudiskursima , diskursima koji se beskrajno izriu, ostaju izreknuti i opet ihvalja izricati. Mi ih poznajemo u naem sistemu kulture: to su religijski ilipravni tekstovi, to su i oni, po svome statusu neobini tekstovi kojenazivamo literarnima; to su u stanovitoj mjeri i znanstveni tekstovi. Brojnise ti najznaajniji tekstovi mijeaju i nestaju, a komentari ponekadzauzimaju prvo mjesto. Uloga se komentara, bez obzira na upotrijebljenetehnike, sastoji samo u tome da napokon kae ono to je tamo preutno veartikulirano. On mora, prema paradoksu koji stalno odlae, ali mu nikad neizmie, po prvi puta rei ono to je bilo ve reeno i neumorno ponavljationo to ipak nikad nije bilo reeno.

Figura autora- autor je shvaen ne kao govorni pojedinac koji je izrekao ili

napisao neki tekst, ve autoru kao principu grupiranja diskursa, kaojedinstvu i izvoru njegovih znaenja, kao aritu njegove koherentnosti. Usrednjem vijeku potivanje je autorstva bilo neophodno jer je to bio indexistine. Smatralo se da neki iskaz sadri znanstvenu vrijednost samog svogautora. Od 17.st. ta se funkcija u zanstvenom diskursu gubi.; dok se s drugetsrane u knjievnom diskursu funkcija autora neprestano pojaava. Autor jeonaj koji uznemirujuem jeziku fikcije daje njegovo jedinstvo, njegovuuklopljenost u zbilju.

2. Igrom identiteta koja ima oblik ponavljanja i istosti komentar jeograniavao sluajnost diskursa. Princip autora ograniuje tu istu

sluajnost igrom identiteta koja ima oblik individualnosti i jastva

Disciplina- princip koji omoguuje gradnju, ali na osnovi suene igre.Organizacija disciplina suprotstavlja se kako principu komentara tako iprincipu autora. Jedna disciplina nije zbir svega istinitog to se moe rei oneemu; to nije skup svega onoga to se o nekoj danosti moe prihvatitizahvaljujui principu koherentnosti ili sistematinosti. Medicina se ne sastojiod ukupnosti istine koja se moe rei o bolesti; botanika se ne moedefinirati zbirom svih istina o biljkama. Svaka se disciplina sastoji odpogreaka i istina, pogreaka koje imaju pozitivne funkcije, povijesni uinak,ulogu koja je esto neodvojiva od uloge istine. No da bi jedna propozicijapripadala botanici ili patologoji, ona mora odgovarati uvjetima koji su ustanovitom smislu stroiji i sloeniji nego ista i jednostavna istina: u

2
http://17.st/http://17.st/


3/5

svakom sluaju drugaijim uvjetima. Ona se mora obraati odreenompredmetnom planu. D bi pripadala nekoj disciplini, propozicija se morauklopiti i u odreen tip teorijskog vidokruga. Svaka disciplina priznaje unutarsvojih granica istinite i pogrene propozicije. Da bi pripadala cjelini jednediscipline, propozicija mora udovoljiti sloenim i tekim zahtjevima, prije

nego ju je mogue proglasiti istinitom ili lanom ona, kao to bi rekaoCanguilhem, mora biti u istini. Disciplina je princip kontrole proizvodnjediskursa. Igrom identiteta, koja ima oblik stalne reaktualizacije pravila, onautvruje njegove granice.

--------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------

Foucault dri da postoji i trea skupina procedura koje omoguuju kontroludiskursa. Tu nipoto nije rije o gospodarenju moima to ih oni sadre ni okroenju sluajnosti njihova oitovanja; rije je o odreenju uvjeta njihoveupotrebe, o tome da se pojedincima koji ih iznose nametne stanovit brojpravila, te da se tako dostupnost diskursa ne dopusti ba svakome. Ovdje seradi o prorjeivanju govornih subjekata; nitko nee dospjeti u poredakako ne udovoljava stanovitim zahtjevima ili ako otpoetka nije kvalificiran zato. To znai da sva podruja diskursa nisu jednako otvorena i prohodna;neka su izrazito zatiena(diferencirajua), dok se druga ine otvorenima zagotovo sve vjetrove i bez prethodnog ogranienja na raspolaganju svakomgovornom subjektu.

Drutva diskursa imaju funkciju da odravaju i proizvode diskurse, ali

njihov opticaj zadravaju u ogranienom prostoru; raspodjeljuju ih iskljuivoprema strogim pravilima, a da sama ta raspodjela ne razvlaujeposjednike. Naravno, nita vie nije ostalo od tih drutava s tomdvoznanom igrom tajne i prenoenja. No ne treba se zavaravati; ak i uporetku istinitog diskursa, ak i u poretku objavljenog i od svakog ritualaslobodnog diskursa, jo se dogaaju oblici prisvajanja tajne inezamjenjivosti.

Suprotna bi bila ona drutva sa tehnikom i znanstvenom tajnom, oni koji suprisvojili ekonomski i politiki diskurs. Dok drutva diskursa sainjavajuuenja(religijska, politika, filozofska), u ovim adrugima broj govornih

pojedinaca tei da bude ogranien, i upravo se izmeu njih moe zbivatiopticaj i prenoenje diskursa.

Valja upozoriti na velike rascjepe u onome to bismo mogli nazvatidrutvenim prisvajanjem diskursa. S pravom se istie da je obrazovanje, udrutvu poput naeg, sredstvo zahvaljujui kojem svaki pojedinac moeimati pristup bilo kojem tipu diskursa, no ipak je svakom poznato da ona usvojoj distribuciji, u onome to doputa i u onome to spreava, slijedipravce koji su oznaeni socijalnim distancama, suprotnostima i borbama.Cijeli je sistem obrazovanja politiki nain da se zadri ili promijeniprisvajanje diskursa, zajedno sa znanjima i moima to ih oni sa sobomnose. (!)

3


4/5

U naem drutvu bez sumnje postoji, a mislim da postoji i u svima drugima,samo u drugaijem obliju i s razliitim naglascima, duboka logofobija,svojevrsni mukli strah od dogaaja, od te mase iskazanih stvari, od pojavesvih tih iskaza, od svega to je tu moda nasilno, diskontinuirano, svadljivo,to ukljuuje nered i opasnost, od tog neprestanog i razuzdanog brujanja

diskursa.,

I elimo li taj strah, ne kaem ukloniti, ve analizirati, analizirati njegoveuvjete, njegovu igru i njegove uinke moramo se odvaiti na tri odlukekojima se naa dananja misao pomalo odupire i koje su sukladne trimagrupama funkcija koje smo naveli: staviti u pitanje nau volju za istinom,vratiti diskursu njegov karakter dogaaja i uspostaviti napokon suverenitetoznaitelja.

1. Tu je ponajprijeprincip obrata: mo gdje se tradicionalno smatra da seraspoznaje izvor diskursa, njegovo bujanje i kontinuitet, u likovimakoji naizgled igraju pozitivnu ulogu, kao to je lik autora, discipline,volje za istinom, valja radije raspoznati negativnu igru sjee irazvodnjavanja diskursa.

2. Princip diskontinuiteta: diskursi se moraju promatrati kaodiskontinuirane prakse koje se ukrtavaju, ponekad idu zajedno, ali sei meusobno ne poznaju ili se pak iskljuuju.

3. Princip specifinosti: diskurs ne treba razlagati u igri prethodnihznaenja, diskurs valja pojmiti kao nae nasilje nad stvarima, usvakom sluaju kao praksu koju im nameemo; i upravo u toj praksidogaanja diskursa nalazi princip svoje pravilnosti.

4. Pravilo eksteriornosti: polazei od diskursa samog, od njegovepojavnosti i pravilnosti, valja doprijeti do njegovih izvanjskih uvjetamogunosti, do onoga to daje mogunost neizvjesnom nizu tihdogaanja i to utvruje granice.

etiri pojma moraju dakle posluiti kao regulativno naelo analize: pojamdogaanja, pojam niza, pojam pravilnosti, pojam uvjeta mogunosti.

etiri su pojma (znaenje, izvornost, jedinstvo, stvaranje) dominirala utradicionalnoj povijesti ideje gdje se tragalo za stvaralakom tokom ,jedinstvom djela, epohe ili teme, znamenom individualne originalnosti i

neiscrpnom rizninim skrivenih znaenja.

Suvremenoj se povijesti esto pripisuje zasluga da je ukinula povlastice toih je nekad imao pojedinani dogaaj, te iznijela na vidjelo strukture dugogtrajanja. Povijest kakvu danas prakticiramo, ne zaobilazi dogaaje; onanaprotiv, neprestano proiruje njihovo polje i otkriva nove slojeve i iz njihizdvaja nove skupove, gdje su oni katkad brojni, nabijeni i zamjenjivi, akatkad rijetki i izriiti. Temeljni pojmovi to se sad nameu nisu vie pojmovisvijesti i kontinuiteta (zajedno s njima sukladnim problemima slobode istrunosti); to nisu pojmovi znaka i strukture. To su pojmovi dogaaja i niza,s igrom uz njih vezanih pojmova; pravilnosti, neizvjesnosti diskontinuiteta,zavisnosti, preobrazbe; upravo se uz pomo takvog skupa analiza nipoto

4


5/5

ne artikulira na tradicionalnoj tematici koju negdanji filozofi jo smatrajuivom povijeu, nego na zbiljskom radu povjesniara.

Tri pojma koji bi morali omoguiti da se praksa povjesniara povee sasistemima miljenja: sluaj, diskontinuitet i materijalnost.

Slijedei te principe i oslanjajui se na taj vidokrug, analize to ih Foucaultkani provesti razvrstane su u dvije skupine. S jedne strane je kritikaskupina koja se koristi principom obrata: pokuati naznaiti oblikeiskljuivanja, ograniavanja, prisvajanja ; pokazati kako su se oni oblikovali,kojim su potrebama morali udovoljiti, kako su se mijenjali i premjetali, kojusu prisilu zbiljski izvrili, u kojoj su mjeri bili izokrenuti. S druge je stranegenealoka skupina koja se koristi drugim trima principima: kako su sekroz, usprkos i uz podrku tih sistema prisile oblikovali nizovi diskursa; kojaje bila njihova specifina pojedinana norma i koji su bili njihovi uvjetipojavljivanja, rasta, promjene.

5

83764347 2 kolokvij foucault(1)

Documents