9hstfnh*cjacja+os-brace-radica-pakrac.skole.hr/.../zakon_u_razredu_web.pdfmodul: zakon u razredu –...

Agencija za odgoj i obrazovanje

Građanski odgoj i obrazovanjeModul: Zakon u razredu – prema kulturi vladavine prava i demokracije

Priručnik za nastavnike

Cilj je ovoga priručnika da podupre razvoj samopouzdanja, sigurnog nastu-pa, govorničke vještine, kritičkog razmišljanja i timskog rada te da poboljša osnovne vještine čitanja, pisanja, govora, raščlanjivanja i zaključivanja, kao i komunikacijske vještine slušanja i suradnje.

Svrha mu je također da učenicima omogući bolje razumijevanje pravosudnog sustava – od pravila za izvođenje dokaza do ponašanja u sudnici. To će pri-donijeti izgradnji njihove svijesti o važnosti prava u demokratskom društvu i njihovu razumijevanju temeljnih prava kojima raspolažu.

Važno je pružiti učenicima mogućnost da steknu praktično iskustvo u sudnici i izvan nje, jer će im ono biti zoran oslonac za učenje o pravu, društvu i sa-mima sebi te za razmišljanje o tome kako društvo rješava sporove i ocjenjuje pravičnost odluka.

9HSTFNH*cjacja+

NAKLADNIKAgencija za odgoj i obrazovanjeDonje Svetice 38, 10000 Zagrebwww.azoo.hr

ZA NAKLADNIKAVinko Filipović, prof.

UREDNIKMiroslav Mićanović

PRIRUČNIK PRIREDILANevenka Lončarić-Jelačić, prof.

OBLIKOVANJE I SLOGKaramanDesign www.karaman-design.com

TISAKTeovizija d.o.o.

ISBN 978-953-7290-29-0

CIP zapis dostupan u računalnome katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem 796483

IZVORNIKManual for Mock TrialCenter for Civic Education5145 Douglas Fir Road, Calabasas, CA 91302(818) 591-9321 (818) 591-9330www.civiced.org

© Agencija za odgoj i obrazovanje, 2012.© Centar za građanski odgoj, 2009.

Materijali korišteni u ovom priručniku prevedeni su i prilagođeni u Agenciji za odgoj i obrazovanje sukladno Međunarodnoj licenci

Program su poduprliCentar za građanski odgoj i Ministarstvo prosvjete SAD-a

Zadržavamo autorska prava. Upitnici iz teksta mogu se koristiti u svrhu pouča-vanja. Zabranjen je bez prethodne pisane suglasnosti vlasnika autorskih prava pretisak ili uporaba ovoga izdanja u druge svrhe elektroničkim, mehaničkim ili nekim drugim putem, preslikavanje ili presnimavanje te bilo koji oblik pohra-njivanja ili pretraživanja podataka.

Građanski odgoj i obrazovanje

Modul: Zakon u razredu – prema kulturi vladavine prava i demokracije

Priručnik za nastavnike

Izradili:

Marilyn R. Cover izvršna direktorica, Classroom Law Project, Oregon

Susan Marcus konzultantica, Classroom Law Project, Oregon

Đuro Sessa konzultant, sudac Vrhovnog suda Republike Hrvatske

mr. sc. Marin Mrčela konzultant, sudac Vrhovnog suda Republike Hrvatske

Zagreb, 2012.

Agencija za odgoj i obrazovanje

5

Sadržaj

1. Uvod . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 9

1.1. Razlozi za izvođenje simuliranog suđenja . . . . . . . . . . . . . . 9

2. Ciljevi . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 10

3. Ustavnanačelanakojaukazujesimuliranosuđenje . . . . . . . . . 10

4. Načelopravnedržave . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 11

5. Načelopostupovneikorektivnepravde . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 14

5.1. Pojmovi: pravda, vlast, odgovornost . . . . . . . . . . . . . . . . . . 14

5.2. Korektivna pravda . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 14

5.3. Razlika između prijestupa i povrede . . . . . . . . . . . . . . . . . 15

5.4. Zašto se postupovna pravda često naziva kamenom temeljcem slobode ili srcem prava? . . . . . . . . . . 18

5.5. Važne vrijednosti i interesi koji mogu biti zaštićeni ili ugroženi postupkom . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 20

5.6. Postupovna pravda i ustavnost . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 21

5.7. Što je suđenje? Što je simulirano suđenje? . . . . . . . . . . . . . 22

6. Simulacijasuđenjaukaznenompostupku . . . . . . . . . . . . . . . . . . 23

7. Simulacijasuđenjauparničnom(građanskom)postupku . . . . . 27

8. Dvaglavnapravosudnasustava . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 29

8.1. Usporedba sudskog postupka u Hrvatskoj i SAD-u: sličnosti i razlike . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 30

9. Pripremasuđenja . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 31

9.1. Rječnik sudnice . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 31

9.2. Sudnica . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 33

9.2.1. Grafički prikaz sudnice u hrvatskom sustavu suđenja . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 34

9.2.2. Grafički prikaz sudnice u američkom sustavu suđenja . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 35

9.3. Prikaz odvijanja suđenja za uvježbavanje . . . . . . . . . . . . . . 35

6

9.4. Odabir predmeta . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 36

9.5. Koraci od kojih se sastoji suđenje . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 36

9.5.1. Koraci u građanskom postupku (američkom i hrvatskom) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 36

9.5.2. Koraci u američkom kaznenom postupku . . . . . . . . 37

9.5.3. Koraci u hrvatskom kaznenom postupku . . . . . . . . 38

9.6. Pripremanje učenika za suradnju . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 40

9.7. Anglosaksonski i kontinentalni sustav . . . . . . . . . . . . . . . . 40

9.8. Podjela uloga u simuliranom suđenju . . . . . . . . . . . . . . . . . 40

9.8.1. Upitnik za podjelu uloga . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 41

9.9. Profesionalne odgovornosti u simuliranom suđenju . . . . . 42

9.10. Koji su zadaci državnog odvjetništva/tužitelja? Koji su zadaci obrane? . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 49

9.11. Timski rad na razradi uloga . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 49

9.12. Uvježbavanje suđenja i rješavanje problema . . . . . . . . . . . . 50

9.13. Vođenje suđenja: sa ili bez porote . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 50

9.14. Trajanje pojedinih dijelova suđenja . . . . . . . . . . . . . . . . . . 51

9.15. Pregled jedinice koja obrađuje simulirano suđenje u osamnaestodnevnom kalendaru . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 51

10.Suđenje . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 53

10.1. Pričanje priče koja je predmet suđenja . . . . . . . . . . . . . . . . 53

10.2. Pitanja koja se odnose na suđenje . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 53

10.3. Uvodna pitanja iz predmeta Simon protiv Swifta i Gimnazije Eastside . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 53

10.4. Činjenice/sažetak predmeta . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 54

10.5. Razumijevanje pravnih pitanja koja se tiču suđenja . . . . . 55

10.6. Kviz za svjedoke u predmetu Simon protiv Swifta i Gimnazije Eastside . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 55

10.7. Rješenje kviza svjedoci u predmetu Simon protiv Swifta i Gimnazije Eastside . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 56

10.8. Obrana . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 58

7

10.9. Primjer hrvatske optužnice . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 59

10.10. Teret dokaza . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 59

10.11. Grafički prikaz tereta dokaza . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 61

10.12. Vaga tereta dokaza . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 62

10.13. Ponavljanje čitanja iskaza svjedoka . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 62

10.14. Vremenski slijed slučaja u predmetu »Simon protiv Swifta« i Gimnazije Eastside . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 63

10.15. Provjeravanje dodatnih činjenica . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 66

10.16. Analiza iskaza svjedoka . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 67

10.17. Primjer analize iskaza svjedoka radi utvrđivanja jakih i slabih strana . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 67

10.18. Ispitivanje . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 70

10.19. Pravila o dokazima i prigovorima . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 70

10.20. Razrada pravnih pitanja za obje strane u postupku: pravna pozadina . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 71

10.21. Vennov dijagram . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 72

10.22. Uvodna riječ . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 72

10.23. Tekst uvodne riječi . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 72

10.24. Završna riječ . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 74

10.25. Tekst završne riječi . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 74

10.26. Strategije osvrta na predmet . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 75

11.Nakonsuđenja . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 76

11.1. Osvrt na suđenje . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 76

11.2. Osvrt na ustavna načela . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 76

11.3. Pitanja za usporedbu u radnom listiću za učenike . . . . . . 77

11.4. Odgovori na pitanja za usporedbu u radnom listiću za učenike . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 79

11.5. Osvrt na simulirano suđenje . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 81

11.6. Angažiranje stručnjaka u razredu . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 82

11.7. Proširivanje tema za simulirano suđenje . . . . . . . . . . . . . . 82

ZAKON U RAZREDU – PREMA KULTURI VLADAVINE PRAVA I DEMOKRACIJE8

11.8. Važna suđenja . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 83

11.9. Alternativno rješavanje sporova – mirenje ili sudski postupak? . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 83

12.Suradničkoučenje . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 85

13.Popispredmetazasimuliranosuđenje . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 89

14.Smotresimuliranihsuđenja . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 90

14.1. Školske, županijske i državna smotra simuliranih suđenja . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 90

14.2. Etički kodeks za sudionike smotri simuliranih suđenja . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 90

15.Internetskestranicezadodatnoistraživanje/pomoć . . . . . . . . . . 92

91. UVOD

1. Uvod

1.1. Razlozi za izvođenje simuliranog suđenja

Učitelji i učenici moraju znati zbog čega sudjeluju u ovom projektu. In-formiranje o razlozima provođenja neke aktivnosti opravdava vrijeme provedeno u razredu i izvan njega te ukazuje na način uklapanja novog iskustva u važan obrazovni kontekst. Učitelji i učenici mogu proširiti popis obrazovnih rezultata prije, za vrijeme ili nakon što obrade jedini-cu simuliranog suđenja.

Ovu strategiju možemo primijeniti u radu s učenicima svih razina zna-nja i sposobnosti te s učenicima različitih stupnjeva obrazovanja. Si-mulirana suđenja možemo koristiti u područjima kao što su društvene znanosti, prirodne znanosti, književnost, povijest, etika, vjeronauk, fi-lozofija, strani jezici i drugo.

Uključivanje standarda i ciljeva koji se ostvaruju u odgojno-obrazovnoj ustanovi povezuje simulirano suđenje s važnim ciljevima cjelokupnog hrvatskog odgojno-obrazovnog sustava.

Važno je napomenuti činjenicu koja se odnosi na simulirano suđenje na bilo kojoj obrazovnoj razini, tj. da cilj ove aktivnosti nije precizno preslikavanje stvarnog suđenja, već je to novo iskustvo učenja za uči-telje, učenike i stručnjake koji vam u tome pomažu. Naglasak ne smije biti na savršenstvu izvedbe, već na ugodnom uvježbavanju i količini vremena koju ćete potrošiti na razgovor o izvedbi. Refleksivni osvrt i sažimanje pomaže učenicima da još jednom ponove osnovne dijelove suđenja i bolje razumiju cijelo iskustvo, uključujući i vještine koje su im bile potrebne za uspjeh. Drugim riječima, imajte na umu da simuli-rana suđenja trebaju biti ugodno novo iskustvo učenja.

U simulacijama učenici trebaju ono što su naučili primijeniti u život-nim situacijama niskog rizika, što omogućuje nastavnicima da procije-ne jesu li usvojili podatke na takav način da ih doista mogu koristiti u svojoj ulozi građana.

Simulacije zahtijevaju od učenika da koriste vještine razmišljanja više razine. Učenici ih razvijaju jer su aktivno uključeni u simulacije. Kul-minacija simulacije često podrazumijeva publiku, što motivira učenike da naporno rade i istaknu se kvalitetom.


2. Ciljevi

1. Pružiti potporu razvijanju samopouzdanja, sigurnog nastupa, vještine govorenja, kritičkog razmišljanja i timskog rada te pobolj-šanju osnovnihvještinačitanja, pisanja, govorenja, raščlanjivanja i zaključivanja te komunikacijskih vještina slušanja i suradnje.

2. Učenicima omogućiti bolje razumijevanje pravosudnog sustava – od pravila za izvođenje dokaza do ponašanja u sudnici. To prido-nosi povećanju njihove svijesti o važnosti prava u demokratskom društvu i povećava razumijevanje temeljnih prava kojima raspo-lažu hrvatski učenici na osnovi hrvatskog Ustava i u komparativ-nom smislu američki učenici na osnovi američkog Ustava.

3. Osigurati praktično iskustvo izvan sudnice i u sudnici na osnovi kojeg će učenici učiti o pravu,društvuisebisamima.Učenici-ma omogućiti razmišljanje o tome kako društvo rješava sporove i ocjenjuje pravičnost donesenih odluka.

4. U komparativnim simuliranim sudskim procesima upozna ti koje su sličnosti i razlike između hrvatskog i američkog sud skog pro-cesa (vidi 8.1. Usporedba sudskog postupka u Hrvatskoj i SAD-u: sličnosti i razlike).

3. Ustavna načela na koja ukazuje simulirano suđenje

Načela koja su bit demokratskoga građanstva i koja omogućuju razma-tranja i izvođenja postupaka koji će osigurati pravičnost pravosudnog sustava jesu:

• pravna država• pretpostavka nevinosti• teret dokaza• zakonito postupanje• prava optuženika

Sudske odluke trebaju se temeljiti na navedenim načelima. Učenici ih trebaju razumjeti da bi mogli valjano izvoditi simulirana suđenja i davati osvrte na suđenje. Objašnjenja navedenih pojmova nalaze se u nastavku teksta.

114. NAČELO PRAVNE DRŽAVE

4. Načelo pravne države

Načelo pravne države znači da su i vlada i oni kojima se vlada predmet djelovanja zakona. Vladine odluke i postupci događaju se na temelju donesenih zakona, a ne samovoljnih radnji ili dekreta.

Glavnividovipojma»pravnedržave«uključujusljedeće:

Pravna država bitna je komponenta svakog slobodnog društva. Zakoni-ta prava pojedinaca ne mogu se učinkovito zaštititi ako ona ne postoji. Kaže se da tamo gdje prestaje zakon, počinje tiranija.

• Pravna država razlikuje se od »vladavine ljudi« ili proizvoljnih pravila pojedinaca kada nisu sigurna prava nijednog čovjeka. Pravna je država stoga suprotnost:

- vladavini na osnovi trenutnog hira ili inata, osobne sklonosti prema samovoljnom presuđivanju onih koji imaju političku moć ili provode zakon;

- pravilima izmišljenima za one koji su na vlasti.

Pravna država štiti prava pojedinaca. Ona to čini tako što osigu-rava da moć u rukama javnih dužnosnika i onih koji postupaju u njihovo ime, poput policije i vojske, bude ograničena.

• Država mora slijediti utvrđene, pisane zakone – zakone koji su donijeti prije njihove primjene – koji su opće poznati, nisu pretje-rano općeniti i lako su razumljivi.

• U pravnoj državi zakon u potpunosti obvezuje državu i državne dužnosnike, uključujući vojsku i policiju, u jednakoj mjeri u kojoj obvezuje i širu javnost.

• U pravnoj državi svi su pred zakonom jednaki i svi se zakoni na isti način odnose na sve ljude. Jednaka primjena prava jest ono što odvjetnici i suci nazivaju »jednakom pravnom zaštitom«.

• Pravna država osigurava red, predvidivost i sigurnost pojedinaca i društva. Ako oni koji su na vlasti poštuju zakone, svi koji žive u nekom pravnom sustavu mogu predvidjeti postupanje javnih dužnosnika jer se ono događa u granicama koje su utvrđene za-konom.

• Primjena zakona mora biti općenita i nepristrana. Ne mogu po-stojati ljudi na koje se zakon primjenjuje, kao što su, na primjer, obični ljudi, i oni drugi na koje se on ne primjenjuje, kao što su članovi vlade, pripadnici vodećih političkih stranaka, vojske i ne-kih drugih skupina.


• U pravnoj državi pravila se donose u skladu s načinom donošenja zakona zapisanim u Ustavu i pravosudnom sustavu jer se jedino tada smatraju zakonima.

• Pravna država nije isto što i vladavina zakona. »Pravna država« znači više od same upotrebe zakona da bi se vladalo – diktatori su često upotrebljavali »zakone« da bi ugnjetavali društvo. »Pravna država« uključuje uvjet da svaki zakon mora ispuniti minimalne standarde pravde i pristojnosti. Ona podrazumijeva i da je zakone donijelo zakonodavno tijelo ili parlament koji predstavlja građane jedne države.

• Pravna država zahtijeva da suci i sudovi – pravosuđe – budu neo-visni od političke manipulacije ili kontrole.

Bez pravosuđa oslobođenog političke manipulacije i kontrole prevelika se moć može akumulirati u rukama onih koji su u poziciji prisiljavati suce na tumačenje i primjenu zakona u skladu sa željama moćnika.

• Samo pravosuđe oslobođeno političke kontrole može osigurati pravično i sustavno provođenje pravde.

• Bez takva oblika sudske neovisnosti zakoni se ne mogu jednako primjenjivati na državne dužnosnike i obične građane.

• U nekim političkim sustavima porote sastavljene od običnih gra-đana važna su kontrola državne moći. Porote to čine odbijanjem osuđivanja onih koje su vlasti pogrešno optužile, ili pak mogu osuditi optuženika kaznom manjom od one koju je zatražilo tu-žiteljstvo.

• Uz mali broj iznimaka suđenja moraju biti otvorena za javnost, a tiskanim medijima treba omogućiti slobodno objavljivanje člana-ka o sudskim postupcima.

• Sucima, kao i svim drugim čimbenicima ustavne vlasti, ovlasti moraju biti predmet ustavnih ograničenja. Bez takvih ograničenja država ima pravosudnu prevlast.

Postojanje pravne države bitno je jamstvo da će državna vlast bitiograničena.Toznačidajedržavaograničenailispriječenačinitine-kestvaritemeljempristankaonihkojimasevladanaosnoviUstava.

• Budući da ustavnost zahtijeva ograničenu vlast, pravna je država temeljni vid ustavnosti, jer ona ograničava ovlasti države.

• Prihvaćanjem pravne države postupci običnih građana, onih ko-ji to nisu te državnih dužnosnika (uključujući vojsku i policiju), ograničeni su na ono što je zakonom dopušteno.

134. NAČELO PRAVNE DRŽAVE

• Država kojom upravlja učinkovita vladavina prava omogućava lju-dima da planiraju vlastite živote uz jamstvo da se država neće miješati ukoliko se pridržavaju zakona. Ovakvo je uvjerenje bitno za slobodno društvo.

• Ipak, točno je da u društvima s vladavinom prava država na razne načine ograničava pojedince na temelju zakona:

- tako npr. država općenito propisuje gdje netko može sagraditi kuću, koliku minimalnu plaću netko mora platiti svojim za-poslenicima te na taj i na mnoge druge načine ograničava slo-bodu.

- ipak, slobodno društvo ono je u kojem svatko radi što želi u okvirima koje postavlja zakon.

Pravna država podrazumijeva pravično i nepristrano postupanje prema pojedincima u svakoj fazi sudskog postupka, kaznenog i građanskog.

Što vi mislite?

1. Je li pravna država bitna za zaštitu slobode? Zašto jest, ili zašto nije?

2. Kako se pravna država može nametnuti onima koji imaju politič-ku moć?

3. Na koji se način »pravna država« razlikuje od »vladavine ljudi« ili »vladavine zakona«?

4. Na koji način porote mogu izvršiti provjeru zloupotrebe državne moći u slobodnom društvu?

5. Zbog čega je zahtjev da suđenje mora biti otvoreno za javnost bi-tan za uspostavu pravne države i slobodnog društva?

6. Koja je razlika između pravne države i zloupotrebe zakona od strane autoritarnog režima koji time želi podčiniti stanovništvo?

7. Kakav je odnos između pravne države i konstitucionalizma?


5. Načelo postupovne i korektivne pravde

5.1. Pojmovi: pravda, vlast, odgovornost

Pojmovi pravde, vlasti i odgovornosti temelji su na kojima počiva prav-ni sustav. Njihovo savladavanje potiče učenike na razmišljanje i nudi mogućnost primjene demokratskih načela u svakodnevnom životu.

5.2. Korektivna pravda

Korektivna pravda bavi se pravičnim i ispravnim odgovorima na pri-jestupe i povrede. U svim društvima postoje situacije u kojima neki pojedinac ili skupina pojedinaca nanese nepravdu ili zlo drugom poje-dincu. U nekim su slučajevima takav prijestup ili povreda slučajni, a u nekima namjerni. Od najranijih civilizacija pa do danas ljudi smatraju da svaki prijestup ili povredu, odnosno štetu nanijetu drugoj osobi, tre-ba na neki način ispraviti.

Idealno bi ispravljanje značilo da se stvari vrate u stanje u kojem su bile prije nego što su se dogodili prijestup ili povreda. U nekim je slu-čajevima to moguće, no u najvećem broju slučajeva nije moguće. Osoba npr. može vratiti ukradeno, ali ne može vratiti izgubljeni život. Budući da nije uvijek moguće vratiti stvari u prijašnje stanje, ljudi su osmislili druge načine pravičnog i izravnog reagiranja na prijestup ili povredu.

Ispravni odgovori na prijestupe i povrede vrlo su različiti i u nekim slu-čajevima ne zadovoljavaju potrebu za korektivnom pravdom jer se neke druge vrijednosti i interesi mogu učiniti važnijima. To se događa kada netko odluči zanemariti ili oprostiti počinjeni prijestup ili povredu, od-nosno poslužiti se nekim načinom obrazovanja mladog prijestupnika. U nekim drugim slučajevima ispravan se odgovor sastoji od naknade, novčane kazne, pritvora, pa čak i kažnjavanja smrću.

Iako je glavni cilj korektivne pravde ispraviti skrivljeno na pravičan način, ispravni odgovori često su u interesu prevencije, što znači da okrivljenika treba spriječiti da ponovi prijestup ili povredu, ili u inte-resu zastrašivanja, dakle odvraćanja drugih od počinjenja prijestupa ili povreda iz straha od mogućih posljedica.

155. NAČELO POSTUPOVNE I KOREKTIVNE PRAVDE

5.3. Razlika između prijestupa i povrede

Postoje znatne razlike između pojma prijestupa i povrede.

• Prijestup je ponašanje kojim se krši dužnost ili odgovornost pro-pisana zakonom, pravilima, običajima ili moralnim načelima.

• Povreda je zlo ili šteta nanijeta osobama ili imovini, ili kršenje osobnih prava.

• Prijestup može, ali i ne mora izazvati povredu. Povreda također može, ali ne mora uključivati prijestup.

RazmatRanja koja mogu pomoći pRi utvRđivanju pRavičnog i ispravnog odgovora na prijestupe i povrede

Dok je u nekim situacijama utvrđivanje pravičnog i ispravnog odgovora na prijestup i povredu razmjerno jednostavno, u drugima se pojavljuje velik broj različitih pitanja koja treba uzeti u obzir kod donošenja odlu-ke. U nastavku iznosimo neka od tih pitanja.

ocjenjivanje težine pRijestupa ili povRede i utvRđivanje razmjernog odgovora na njih

Jedno od najstarijih i najvažnijih načela koje se primjenjuje kod odgo-varanja na prijestup ili povredu jest načelo razmjernosti, što znači da, ako želimo da odgovor bude pravičan, on mora biti razmjeran težini prijestupa ili povrede. To se često iskazuje izrekom »neka kazna bude primjerena zločinu«.

Da bismo ocijenili težinu prijestupa ili povrede, moramo uzeti u obzir njihov:

• Opseg.Koliko je ljudi ili stvari njima pogođeno?

• Trajanje. Koliko je dugo trajalo ponašanje koje je izazvalo prije-stup ili povredu?

• Posljedice. Koja je težina nanijetog zla ili štete? Hoće li posljedice biti trajne?

• Stupanjnedopustivosti. Koji je stupanj nedopustivosti prijestupa u smislu poimanja dobra i zla, ljudskog dostojanstva ili drugih vrijednosti?


ispitivanje Relevantnih osobina osobe ili osoba koje su počinile prijestup ili povredu te osobe ili osoba koje su pretrpjele prijestup ili povredu

• Stanjesvijestiosobe iliosobakojesupočinileprijestup ilipo-vredu

Stanje svijesti osobe ili osoba koje su počinile prijestup ili povre-du jedan je od najvažnijih elemenata koje treba razmotriti kod utvrđivanja ispravnog odgovora na počinjeni prijestup ili povre-du. Na primjer, treba razmotriti elemente kao što su:

• Namjera.Je li osoba (ili osobe) namjerno počinila prijestup ili po-vredu?

• Nepažnja.Je li osoba (ili osobe) postupala s nepažnjom, ne vodeći računa o predvidivim rizicima?

• Bezobzirnost. Je li osoba (ili osobe) namjerno zanemarila očite ri-zike od teške povrede ili štete?

• Saznanjeoizglednimposljedicama. Je li osoba (ili osobe) znala, ili je trebala znati da je ono što čini pogrešno i da bi moglo imati za posljedicu povredu?

• Kontrola.Je li osoba (ili osobe) imala fizičku i mentalnu kontrolu nad svojim postupcima?

• Dužnostiliobveza. Je li osoba (ili osobe) bila dužna postupiti ili ne postupiti na određeni način kako bi spriječila prijestup ili po-vredu?

• Važnijevrijednosti ili interes. Je li osoba (ili osobe) imala neke druge važne vrijednosti, interese, odgovornosti ili motive kojima bi opravdala svoje postupke?

dRuga važna RazmatRanja glede osobe (ili osoba) koja je počinila prijestup ili povredu

• Povijest. Je li osoba (ili osobe) u prošlosti počinila slične prijestu-pe ili povrede?

• Karakterneosobine. Je li osoba (ili osobe) općenito pouzdana, paž-ljiva, nenasilna i poštuje tuđa prava?

• Osjećajžaljenjailikajanja.Je li osobi (ili osobama) žao zbog njezi-na ponašanja ili uopće nije zabrinuta zbog prijestupa ili povrede koju je nanijela?

• Uloga. Je li osoba djelovala sama ili s drugima, kao vođa ili samo kao manje važan sudionik?


RazmatRanja glede osobe (ili osoba) koja je žRtva pRijestupa ili povrede

• Uloga. Je li osoba (ili osobe) koja je žrtva prijestupa ili povrede pridonijela počinjenju istih?

• Mogućnostoporavka. U kojoj je mjeri žrtva (ili žrtve) prijestupa ili povrede sposobna oporaviti se od tih prijestupa ili povreda?

dRuge vRijednosti i inteResi koji su Relevantni kod odlučivanja kakav će biti odgovoR na pitanja koja se tiču koRektivne pRavde

U nekim se situacijama vrijednosti i interesi, osim onih koji se tiču ko-rektivne pravde, mogu korisno uzeti u obzir kod odlučivanja o odgovo-rima na počinjene prijestupe i povrede. U nekim situacijama ispravan odgovor može poslužiti svrsi korektivne pravde i istovremeno štititi i druge vrijednosti i interese. U drugim pak situacijama ispravan odgo-vor može zahtijevati prevagu drugih vrijednosti i interesa nad intere-som da se ispravi prijestup ili povreda. Na primjer:

• Odvraćanje,prevencija,redisigurnost.U društvu u kojem po-stoje pravedna i učinkovita institucionalna sredstva ispravnog odgovaranja na prijestupe i povrede veća je vjerojatnost da će se s prekršiteljima postupati na ispravan način, veća je vjerojatnost da će prijestupi i povrede biti spriječeni i onemogućeni, ljudi će biti manje skloni uzimati stvari u svoje ruke i kršiti prava drugih, a društvo će u cjelini biti uređenije i sigurnije.

• Ljudsko dostojanstvo. Neki odgovori na probleme koji se tiču korektivne pravde mogu vrijeđati nečiji osjećaj ljudskog dosto-janstva. Primjeri uključuju mjere koje krše, u slučaju američkog Ustava, zabranu »okrutnih i neobičnih kazni« kao što je muče-nje koje vrijeđa moralne osjećaje društva ili koje, ako je u široko rasprostranjenoj primjeni, degradira društvo.

• Ljudskiživot. Neki tvrde da svaki ljudski život treba smatrati sve-tim i nepovredivim pa stoga smrtna kazna nije ispravan odgovor na prijestupe i povrede. Drugi pak tvrde da smrtna kazna ne samo što je pravedna i ispravna već ona promiče vrijednosti ljudskog života jer odvraća potencijalne ubojice i ostale prekršitelje.

• Milost. Ponekad ispravan odgovor traži od društva da »pravdu ublaži milošću«.

• Rehabilitacija. U nekim slučajevima ispravan odgovor može biti pokušaj da se prekršitelja (ili prekršitelje) rehabilitira.


• Distributivnapravda. S pojedincima ili skupinama koje se sma-traju odgovornima za počinjenje sličnih prijestupa i povreda tre-ba postupati na isti način, osim ako postoje dobri razlozi za dru-gačije postupanje.

• Troškovi. U nekim situacijama troškovi ispravljanja stvari mogu biti nepristupačni ili premašivati korist koja se očekuje od isprav-ljanja.

Što vi mislite?

1. Možete li navesti primjere prijestupa koji ne uključuju povredu i povreda koje ne uključuju prijestup?

2. Možete li navesti primjere situacija u kojima ispravno reagiranje možda neće ispraviti prijestup ili povredu, ali će poslužiti ostva-rivanju nekih drugih vrijednosti ili interesa?

3. Koja je važnost stanja svijesti osobe koja je počinila prijestup ili po-vredu za utvrđivanje ispravnog odgovora na prijestup ili povredu?

4. Koja je važnost karakternih osobina pojedinaca koji su počini-li prijestup ili povredu i karakternih osobina onih koji su žrtve prijestupa ili povrede za utvrđivanje ispravnog odgovora na pri-jestup ili povredu?

5. Zašto je važno da društvo ima učinkovita institucionalna sred-stva ispravnog odgovora na počinjenje prijestupa ili povreda? Ka-kve bi posljedice moglo snositi društvo koje nema takva sredstva protiv prijestupa ili povreda?

5.4. Zašto se postupovna pravda često naziva kamenom temeljcem slobode ili srcem prava?

Postupovna pravda odnosi se na pravičnost načina prikupljanja infor-macija i donošenja odluka posebice, ali ne i isključivo, od strane dr-žavnih institucija kao što su sudovi, policija i pravosuđe. Ne odnosi se na pravičnost odluka što je obično u žiži zanimanja distributivne ili korektivne pravde.

Postupovna pravda često se naziva kamenom temeljcem slobode ili sr-cem prava. Analitičari političkih sustava tvrde da je stupanj postupov-ne pravde u nekoj zemlji dobar pokazatelj razine slobode, poštivanja ljudskog dostojanstva i drugih osnovnih ljudskih prava u zemlji. Nepo-stojanje postupovne pravde karakteristika je autoritarnih i totalitarnih režima, dok je poštivanje postupovne pravde osnovni pokazatelj de-


mokratskog političkog sustava. Iako se najveća pažnja uobičajeno po-svećuje postupovnoj pravdi u državnim institucijama poput policije i sudova, važno je uspostaviti postupovnu pravdu i u ostalim granama i organima vlasti, ali jednako tako i kod rješavanja privatnih problema kao što je prikupljanje informacija ili donošenje odluka kod kuće, u zajednici, na poslu i u gospodarstvu.

Ciljevisupostupovnepravde:

• povećati izglede da će sve informacije potrebne za donošenje in-formiranih, mudrih i pravednih odluka biti prikupljene;

• osigurati mudro i pravedno korištenje informacija kod donošenja odluka;

• zaštititi važne vrijednosti i interese kao što su život, sloboda, vlas-ništvo, privatnost, ljudsko dostojanstvo, distributivna i korektiv-na pravda i učinkovitost.

Postoji određeni broj uvjeta ili kriterija koji su korisni za utvrđivanje jesu li postupci prikupljanja informacija i donošenja odluka pošteni i da li štite ili ugrožavaju ostale važne vrijednosti i interese.

uvjeti koRisni za utvRđivanje postupaka pRikupljanja infoRmacija i donoŠenja odluka

• Sveobuhvatnost.Da li postupci prikupljanja informacija osigura-vaju da će sve relevantne informacije koje su neophodne za dono-šenje mudre i pravedne odluke biti prikupljene iz svih relevant-nih izvora?

• Upozorenje.Da li postupci predviđaju odgovarajuće upozorenje u pogledu vremena i razloga provođenja izvida koji će svim zainte-resiranim stranama omogućiti da se na primjeren način pripreme za sudjelovanje u postupku?

• Učinkovitopredočenje.Da li postupci omogućavaju zainteresira-nim stranama da učinkovito predoče informacije koje donositelji odluka moraju razmotriti? Da bi to bilo moguće treba, na primjer, omogućiti da netko ima na raspolaganju kvalificirane osobe koje će pomoći pri predočenju informacija.

• Predvidivostifleksibilnost.Jesu li postupci dovoljno predvidivi (unaprijed utvrđeni) i fleksibilni (prikladni za promjene i prila-godbe) kako bi promicali pravičnost?

• Pouzdanost.Da li postupci osiguravaju vjerodostojnost i pouzda-nost prikupljenih informacija?


• Nepristranost.Da li postupci osiguravaju nepristranost – nepo-stojanje naklonjenosti ili predrasuda – kod donošenja odluka?

• Javnopraćenje. Da li postupci omogućavaju zainteresiranim po-jedincima da prate način na koji se informacije koriste kod dono-šenja odluka?

• Osiguravanjeotkrivanjaiispravljanjapogrešaka. Da li postupci omogućavaju zainteresiranim stranama da prate učinjeno kako bi se mogle otkriti i ispraviti pogreške?

5.5. Važne vrijednosti i interesi koji mogu biti zaštićeni ili ugroženi postupkom

Život.Postupci mogu zaštititi živote nedužnih od samovoljne upotre-be moći koja može ugroziti život. U sustavima u kojima je dopuštena smrtna kazna postupovna zaštita optuženika bitna je radi zaštite živo-ta nedužnih. Neodgovarajuća postupovna zaštita u raznim situacijama ugrožava ljudski život.

• Sloboda.Postupci kao što je pravo zatočenih da im se omogući pojavljivanje pred sudom u razumnom roku kako bi se provjerila zakonitost njihova pritvaranja može štititi slobodu optuženih. To se pravo uobičajeno naziva habeas corpus, koje se općenito sma-tra jednom od temeljnih zaštita slobode pojedinca od zloupotrebe državne vlasti.

• Imovina. Postupci se mogu primjenjivati u cilju zaštite prava po-jedinaca na imovinu od samovoljne pljenidbe imovine, ili plje-nidbe u zakonite svrhe koja, međutim, nije kompenzirana.

• Privatnost. Postupci kao što su pretrage osobe, doma ili imovine mogu predstavljati kršenje prava pojedinca na privatnost.

• Ljudskodostojanstvo. Postupci poput iznuđenih priznanja mogu predstavljati povredu osnovnog poimanja prava pojedinaca da se s njima postupa dostojanstveno bez obzira na njihove prijestupe.

• Distributivnapravda. Postupci koji nekim pojedincima daju ve-ća prava na sudjelovanje od drugih mogu predstavljati kršenje osnovnih načela distributivne pravde.

• Korektivnapravda. Postupci koji mogu povećati ili smanjiti mo-gućnost donošenja odluka koje služe interesima korektivne pravde.

• Učinkovitost. Ispravno osmišljeni i provedeni postupci mogu povećati učinkovitost prikupljanja informacija i donošenja pra-


vednih odluka, dok pogrešni postupci mogu smanjiti šanse za do-nošenje pravednih odluka i zahtijevaju skupa sredstva za isprav-ljanje pogrešaka ili njihovih posljedica.

5.6. Postupovna pravda i ustavnost

Prepoznavanje važnosti postupovne pravde dokazuje praksa u demo-kratskim državama u prvom redu uključivanjem širokih zahtjeva za po-stupovnom pravdom u ustavima tih država. Ovi se zahtjevi prvenstve-no odnose na postupovnu zaštitu pojedinaca od samovoljnih uhićenja, pritvaranja ili kažnjavanja zatvorom; postupovnu zaštitu pojedinaca od samovoljnih pretraga osoba i imovine; postupovnu zaštitu optuženiko-vih prava na pravično suđenje pred nepristranim sudom te pravo na ulaganje žalbe na presudu.

U bilo kojem sustavu vlasti država ima ovlast, pod određenim okolno-stima, pojedincima uskratiti život, slobodu, imovinu i druga temeljna prava. Velika vrijednost koja se poklanja pravima pojedinaca u liberal-nim demokracijama dovela je do usavršavanja postupovne zaštite po-jedinaca od samovoljne upotrebe moći države. Slijede primjeri takve postupovne zaštite koja postoji u demokratskim pravnim sustavima.

Pravapojedinacana:

• unaprijed utvrđene postupke, a ne postupke koji su izmišljeni na licu mjesta

• sudski postupak koji je otvoren za javnost i ne odvija se u tajnosti

• suđenje s porotom u građanskim i kaznenim predmetima

• primoravanje svjedoka da se pojave na sudu u svrhu svjedočenja

• zastupanje u sudskom postupku preko odvjetnika

• odvjetnika kojeg plaća država ako optuženik nema dovoljno sred-stava da sam plati odvjetnika

• informiranost policije o nekim pravima pojedinca pri uhićenju

• prihvaćanje dokaza od strane tužitelja u sudskom postupku samo ako je policija ispunila određene uvjete slijedeći propisana pravi-la njihova prihvaćanja

• zaštita od grubih i okrutnih kazni poput fizičke brutalnosti ili psihološke torture.

Pravaosobada ne budu:

• žrtve nerazboritih pretraga ili pljenidbi


• prisiljeni odgovarati na pitanja koja bi ih mogla inkriminirati

• dva puta suđeni za isti zločin (zabrana dvostruke inkriminacije)

• žrtve ex post facto zakona, što znači da im se sudi za djela koja su postala kaznenim djelima tek nakon počinjenja

• suđeni za kazneno djelo koje je počinio član njihove obitelji ili rođak, ili da ne budu žrtve skupnog kažnjavanja bilo koje vrste. Pojedinac je odgovoran samo za vlastite postupke (ili, u nekim okolnostima, za djela maloljetne osobe).

Što vi mislite?

1. Koje argumente možete iznijeti za i protiv tvrdnje da je postupov-na pravda kamen temeljac slobode?

2. Kako pokušaji osiguravanja postupovne pravde mogu ugroziti druge važne vrijednosti i interese?

3. Kakav je odnos postupovne pravde prema vrijednostima i načeli-ma demokratskih sustava?

4. Kakav je odnos postupovne pravde prema pravnoj državi i ustav-nosti?

5. Koje vrste gore spomenute zaštite možete pronaći u Ustavu svoje zemlje i drugim zakonima? Koliko se učinkovito oni provode?

5.7. Što je suđenje? Što je simulirano suđenje?

Razlika između ovih dviju vrsta suđenja (stvarnog i simuliranog) na-meće potrebu za nekim prilagodbama. Učenicine učekakoćepostatiodvjetnici.Učepromišljatiibitiučinkovitigrađani. Možda vam mogu biti od pomoći rasprave o mitovima vezanim za suđenja koja se prika-zuju na televiziji.

Koji bi postupak trebalo slijediti? Hrvatski, američki ili oba? Ako imate dovoljno vremena i energije, rad na hrvatskoj i američkoj verziji pružit će vam znatno veće obrazovno iskustvo i mogućnost analiziranja obaju sustava.

236. SIMULACIJA SUĐENJA U KAZNENOM POSTUPKU

6. Simulacija suđenja u kaznenom postupku1

Postupak na sudu protiv osobe okrivljene da je počinila neko kazneno djelo jedan je od postupaka kojim se na zakonom ustanovljen način mo-že ograničiti ili uskratiti jedno od temeljnih čovjekovih ustavnih pra-va – sloboda. Sve države imaju pravila kojima je određeno kako treba postupati, što država smije, a što ne smije kada ograničava prava i slo-bode te koja su prava i dužnosti okrivljenika u postupku koji se naziva kazneni postupak. Naš Zakon o kaznenom postupku svojim pravilima čini isto, nastojeći osigurati ravnotežu između dvije oprečne težnje; tež-nje za učinkovitošću prema kojoj svaki poznati počinitelja kaznenog djela treba biti uhvaćen i kažnjen te težnje za sprečavanjem neopravda-nog kaznenog progona i osude nedužne osobe. Djelotvornost kaznenog postupka ne mjeri se time hoće li okrivljenik biti osuđen ili oslobođen, već time kako je postupak vođen te jesu li poštivana okrivljenikova pra-va, ustav i zakon. Zato kažemo da kazneni postupak treba biti pravičan, tj. da postupak mora biti proveden sukladno postupovnim pravilima bez obzira na to kakav je ishod postupka, a ako je okrivljenik kriv, tada postupak treba biti pravedan – okrivljenik treba biti osuđen na kaznu koja odgovara njegovoj krivnji i svim ostalim konkretnim okolnostima.

U kaznenom postupku imamo dvije suprotstavljene strane. Državu, koju zastupa državni odvjetnik i koji kazneno progoni drugu stranu, okrivljenika, za kojeg smatra da je počinio neko kazneno djelo. Za neka , lakša, kaznena djela kazneni progon država je prepustila privatnoj oso-bi, privatnom tužitelju, ali najveći broj kaznenih djela progoni se po službenoj dužnosti i to čini državni odvjetnik. Te dvije suprotstavljene strane, po prirodi stvari, imaju suprotne težnje; država želi da okrivlje-nik za kojeg smatra da je počinio kazneno djelo bude proglašen krivim i osuđen po zakonu, a okrivljenik želi biti oslobođen jer smatra da nije kriv ili ako smatra da je kriv, želi dobiti najmanju moguću kaznu. Drža-va je jača od okrivljenika, ona je u prednosti jer iza sebe ima represivni aparat čiji je najpoznatiji predstavnik policija. Zato očito slabija strana, okrivljenik, ne bi imao nikakve mogućnosti protiv tako moćnog protiv-nika da ne postoje pravila »igre« koja su dužni poštivati obje strane. Okrivljenik je dužan povinovati se zahtjevima države koji su na zakonu utemeljeni, a država mora poštivati njegova temeljna ljudska prava i slobode u mjeri koja je određena zakonom. Sud nadzire »igru«, pazi

1 Mr. sc. Marin Mrčela, sudac Vrhovnog suda Republike Hrvatske


po štuju li se pravila i na kraju donosi odluku koja može biti osuđuju-ća, oslobađajuća ili odbijajuća (ako iz nekog formalnog razloga optužba mora biti odbijena).

Neka su od okrivljenikovih prava nastala kroz dugogodišnju borbu i predstavljaju civilizacijsko i demokratsko dostignuće te su zajednička mnogim državama. Jedno od tih dostignuća jest i pretpostavka neduž-nosti prema kojoj se nitko ne smije smatrati krivim sve dok mu na zako-nu utemeljen sud u zakonito provedenom postupku pravomoćno utvr-di krivnju. Iduće važno pravo jest pravo na branitelja, svaki okrivljenik ima pravo na stručnu pomoć u kaznenom postupku, a zakon određuje situacije i kada okrivljenik mora imati branitelja koji je njegov procesni pomoćnik i koji mu pomaže u postupku na sudu. Pravo na šutnju ta-kođer je jedno od okrivljenikovih prava i ono znači da okrivljenik nije dužan iskazivati u postupku koji se vodi protiv njega, on nije dužan pružati dokaze protiv sebe jer je teret dokazivanja na državi; državni odvjetnik mora dokazati krivnju, drugim riječima, okrivljenik ne treba dokazivati svoju nedužnost jer se ona, vidjeli smo, pretpostavlja. Idu-će okrivljenikovo pravo jest pravo predlaganja dokaza koji mu idu u korist i pravo ispitivanja dokaza koji ga terete. Ako država s moćnom i skupom mašinerijom skuplja i predlaže dokaze protiv okrivljenika, on mora imati mogućnost predlaganja dokaza koji mu idu korist, a mora imati i mogućnost očitovati se te ispitati dokaze koji ga terete. Jedino tako, uz još neka zakonska prava, moguće je ostvariti načelo jednakosti oružja prema kojem svaka stranka u postupku mora imati jednako ra-zumne mogućnosti predstaviti svoje viđenje spora pod uvjetima koji je ne stavljaju u podređeni položaj naspram druge strane. Konačno, treba spomenuti i još jedan standard koji se također razvio kroz duže vrijeme, a to je načelo izdvajanja nezakonitih dokaza. Bilo bi sasvim nepravično ako bi sudske odluke bile utemeljena na dokazima koji su pribavljeni na nezakonit način pa zato dokazi koji su pribavljeni teškim kršenjem zakona ne smiju uopće ostati u spisu. Takvi dokazi moraju biti izdvoje-ni i sud ih uopće ne smije koristiti pri odlučivanju.

Ova načela i standardi zajednički su američkom i hrvatskom kazne-nom postupku. Ipak, između ta dva sustava kaznenog procesnog prava postoje znatne razlike pri čemu je teško reći koji je sustav bolji. Možda bismo mogli reći da je neki sustav zanimljiviji, ali to bi bio dojam ko-ji se pretežito mjeri medijskim predstavljanjem i dostupnošću jednog sustava u odnosu na drugi. No, razlike su znatne, a neke sastavnice američkog sustava uveli smo u hrvatski kazneni postupak i zato ih je važno proučavati, uočavati razlike i sličnosti, radi boljeg razumijevanja jednog i drugog postupka.

256. SIMULACIJA SUĐENJA U KAZNENOM POSTUPKU

Jedna od uočljivijih razlika leži u tome što prema američkom pravu od-luku o krivnji donosi porota, najčešće 12 osoba koje nisu pravnici i koje odlučuju na temelju predstavljenih im dokaza. U Hrvatskoj odluku o krivnji donosi sudac ili sudsko vijeće, dakle pravno stručne osobe koje također ocjenjuju na temelju predstavljenih im dokaza. U obje države i sud je ovlašten pozivati svjedoke ili tražiti neke dokaze, samo to se u Americi čini vrlo rijetko jer u tom sustavu povijesno preteže tzv. stra-nački postupak gdje stranke u sporu nastoje uvjeriti porotu u ispravnost svojih gledišta. U Hrvatskoj, također povijesno gledano, uloga je suda aktivnija jer je na ovim prostorima dugo bio na snazi postupak koji je imao snažne inkvizitorne sastavnice; postupak je bio ustrojen kao uredo-vanje suda prema okrivljeniku, a ne kao spor dvije ravnopravne strane.

Druga važna razlika jest u poziciji i obvezi okrivljenika koji odluči iska-zivati u postupku. U Americi okrivljenik tada ima ulogu i obveze svje-doka, on prije iskaza polaže prisegu i dužan je govoriti istinu. Tužitelj ga ima pravo unakrsno ispitati kao i svakog drugog svjedoka obrane. Okrivljenik ne smije odbiti odgovor ni na pitanje koje bi ga moglo in-kriminirati. U Hrvatskoj okrivljenik nema ulogu svjedoka, on ne polaže prisegu, nije dužan govoriti istinu, a u svakom trenutku može odlučiti da više ne želi iskazivati ili da ne želi odgovarati na nečija pitanja. Ni-kakav negativan zaključak po njega ne smije biti izveden ako se okriv-ljenik koristi tim svojim pravom.

Ovdje treba ukazati samo na još jednu razliku između američkog i hrvatskog kaznenog postupka. Kod izvođenja dokaza uloga je suda u Americi pasivna, svjedoka ispituju samo stranke. Američki sudac vrlo se rijetko upušta u postavljanje pitanja svjedocima koje su stranke po-zvale jer bi se na taj način, kako to kaže američki profesor Langbein, spustio u arenu stranačkog sukoba gdje bi mu prašina dvoboja zamutila vid. Sudac se samo upliće kada treba riješiti spor oko (ne)dopuštenosti pitanja. Sudac u Hrvatskoj na raspravi je mnogo aktivniji te često i sam ispituje svjedoke te odlučuje koje dokaze treba provesti, a najčešće i sam, bez aktivnosti stranaka, odlučuje kada treba zabraniti odgovor na neko pitanje.

U Hrvatskoj smo preuzeli »američki« način ispitivanja svjedoka; izrav-no ili glavno ispitivanje te unakrsno ispitivanje već gledamo u našim sudnicama, ali to nije istovjetno američkom načinu. Najnovije izmjene idu u tom pravcu i za očekivati je da će suđenja u hrvatskim sudnicama biti u tom dijelu sličnija američkom načinu ispitivanja svjedoka.

Upravo te podudarnosti, ali i razlike ono su što je dijelom predmet i obrazovanja kroz simulirana suđenja. Uz učenje prava učenici, a i na-


stavnici, imaju mogućnosti vidjeti način ophođenja u sudu, tko se sve pojavljuje u sudnici i koju ulogu imaju te koja je uloga suda i sudskog postupka uopće. Možda je najvažnije da učenici mogu sami sudjelovati u sporenju i time vidjeti na svojoj koži što znači dokazati ili osporiti neku činjenicu na način koji je primjeren formalnom postupku i koji treba biti dostatno uvjerljiv i logičan, istovremeno možebitno i snažan, ali na primjeren, kulturan i civilizacijski način.

Simulacije suđenja su, kako bi to rekli naši partneri, »win-win« situaci-ja. Nitko ne gubi i svi dobivaju. Suci u novoj poziciji rada s učenicima i nastavnicima imaju priliku prenijeti svoja znanja, ali i steći nova zna-nja i iskustva u osjetljivom području obrazovanja mladih ljudi kojima imaju priliku objasniti osnove sudbenog sustava i postupka, čemu on služi te možda i pokazati da sudstvo i nije tako loše kako se o nje-mu često piše. Nastavnici imaju mogućnost ući u drugačije područje, pripremiti učenike, a potom i svjedočiti njihovoj preobrazbi u vrsne odvjetnike, pripremljene svjedoke, vještake i okrivljenike koji se u sud-nici osjećaju kao u svojoj sobi, ali se istovremeno ponašaju primjereno sudnici te sigurno, ali i odlučno u zastupanju svojih stavova. Konačno, učenici kroz igranje uloga spoznaju drugi svijet koji ima svoja pravila i način života, a bez kojega je demokratsko društvo nezamislivo jer u njega ulaze mnogi ljudi kada više nemaju drugih načina za ostvarenje nekog svojeg prava, životnog pitanja ili rješavanje spora. U tom svijetu učenici uče neka nova pravila razmišljanja i ponašanja koja im mogu pomoći pri snalaženju u često okrutnom svijetu »odraslih«. Istovreme-no, mogu spoznati ulogu suda i stručnjaka koji se na sudu pojavljuju te vidjeti da sudovi postoje zbog građana, a ne građani zbog sudova.

Simulacija suđenja u obrazovnom srednjoškolkom programu svakako može pridonijeti ostvarenju navedenih ciljeva. Ovaj priručnik samo je neizbježan alat koji pomaže sudionicima u tom procesu koji je usmje-ren prvenstveno demokratskom i civilizacijskom obrazovanju mladih ljudi kroz otvoren i međusobno uvažavajući dijalog. Konačan je rezul-tat, bez imalo patetike, na tom području, boljitak svih nas.

277. SIMULACIJA SUĐENJA U PARNIČNOM (GRAĐANSKOM) POSTUPKU

7. Simulacija suđenja u parničnom (građanskom) postupku2

Svaki sudski postupak bez obzira na granu sudovanja određen je una-prijed utvrđenim pravilima koja vrijede za čitav postupak od njegova pokretanja do njegova završetka.

Ta pravila određuju se u kontinentalnom, ali sve više i u sustavu zako-na Common Law.

U Republici Hrvatskoj postupanje suda, stranaka i drugih sudionika u postupku (punomoćnika, svjedoka, vještaka, državnih tijela) uređena su Zakonom o parničnom postupku.

Svaki zakon, a pogotovo postupovni propis kao što je to zakon o parnič-nom postupku, uređuje jasna pravila postupanja sa svrhom da se nakon provedenog postupka po tim jasnim i unaprijed postavljenim pravilima donese zakonita odluka.

Dakle, pravila procedure nisu sama sebi svrha već postoje zato da rezul-tat postupanja po tim unaprijed uređenim pravilima dovede do zako-nitog rezultata, pružanja pravne zaštite jednoj od stranaka u postupku bez obzira radi li se o onoj stranci koja je inicirala postupak tražeći da joj se pruži određen oblik pravne zaštite ili se radi o onoj stranci koja je »uvučena« u postupak kao tužena stranka.

Parnični postupak temelji se na određenim načelima kao što je načelo da sud odlučuje samo u granicama postavljenog zahtjeva, što znači da ne može dosuditi više od onog što se traži niti nešto drugo od onog što se traži.

Također u parničnom postupku vrijedi načelo da stranke slobodno ras-polažu svojim pravima, što znači da tužitelj može u svako doba odustati od svog zahtjeva a da ga u tome bilo tko ne može spriječiti, a tužena stana može u svako doba priznati zahtjev i time preuzeti obvezu ispu-njenja onog što se od nje traži.

Sud odlučuje na temelju usmenog raspravljanja, s time da svaka stanka mora imati pravo izjasniti se o zahtjevu i tvrdnjama druge strane.

Zato se kaže da pravila parničnog postupka nisu ništa drugo nego pra-vila dobrog odgoja gdje se svakom daje mogućnost izjasniti se o argu-

2 Đuro Sessa, sudac Vrhovnog suda Republike Hrvatske


mentima druge strane i u tom izjašnjavanju mora mu se osigurati da to učini slobodno i bez ograničenja.

Naravno, zbog prava, koja proizlaze iz Ustava RH i Europske konvencije o ljudskim pravima, da svatko ima pravo da zakonom ustanovljeni sud u fer postupku i u razumnom roku odluči o njegovim pravima i obveza-ma, pravila postupka koja osiguravaju pošteno suđenje (fer postupak) imaju brojna i složena pravila koja su jamstvo ostvarivanja Ustavom ustanovljenog prava.

Posebno to može doći do izražaja u predmetu koji imamo pred sobom. To zato što se u ovom predmetu od suda zahtijeva da pruži tužitelju sudsku zaštitu zbog povrede njegova prava na čast, ugled i dostojanstvo koje mu je povrijeđeno člankom u novinama.

Složenost ovakvog postupka, a i svakog drugog u kojem se odlučuje o takvoj pravnoj zaštiti, leži u tome što s jedne strane štiti osobno pravo svakog na njegovu čast, ugled i dostojanstvo koje je povrijeđeno nekom neistinitom tvrdnjom ili komentarom koji objektivno prikazuje takvu osobu kao nečasnu, bez ugleda i recimo to tako vrijednu svakog prezi-ra, a s druge strane mora se štititi i pravo slobode javne riječi, pravo na slobodno izražavanje i pravo javnosti da zna i bude informirana.

Te dvije tendencije apsolutno su suprotstavljene i nije ih lako pomiriti, ako je to uopće moguće. No, valja imati na umu da niti jedno od ovih prava, koja su inače impostirana i u našem Ustavu, nema jaču snagu ili veću važnost pa je stoga uloga suda u svakom takvom postupku naći pravičnu ravnotežu.

Pri tome se polazi od nekih pomoćnih pravila kao što je primjerice pra-vilo da su činjenice svete, a komentari slobodni, dakle da se ne smiju objavljivati neistine kao i to da svako ograničenje slobode javne riječi kada se određuje bilo zakonom bilo sudskom presudom u konkretnom postupku mora biti takvo da je u funkciji i u ravnoteži s pravom koje se štiti i da je takvo ograničenje nužno u demokratskom društvu. (čl. 10. Europske konvencije o zaštiti ljudskih prava i temeljnih sloboda).

U ovom postupku tužitelj od izdavača traži isplatu određenog iznosa. Taj iznos nije nikakvom vagom izmjerena svota koja bi bila ekvivalent povrijeđene časti, ugleda i dostojanstva tužitelja, već je taj iznos zado-voljština (satisfakcija) za tužitelja, jer ako mu bude isplaćena, on može za sebe ostvariti neku drugu materijalnu korist kao »svojevrsnu utjehu«.

Zato uvijek kada se barata tzv. »duševnim bolima« to je samo termin kojim se želi dati sadržaj takvoj nematerijaliziranoj šteti.

298. DVA GLAVNA PRAVOSUDNA SUSTAVA

8. Dva glavna pravosudna sustava

kratka povijest dvaju pravosudnih sustava

Rječnik Black’s Law opisuje Civil Law kao »Građanski zakon Rima... izvorno provođen u Rimskom Carstvu, koji je još u primjeni u kontinen-talnoj Europi i u većini ostatka svijeta« .

Ovaj pisani rimski akt može se smatrati izdankom prvog zakonskog akta koji je napisao Hamurabi 1792. pr. Krista u Babilonu. Nakon pada Rim-skog Carstva veći dio Europe vratio se nepisanom sustavu »narodnog« prava baziranom na običajima i moralnom zakonu. Tijekom srednjeg vijeka u Europi, počevši otprilike od 11. stoljeća, razvio se novi sustav kako crkvenih tako i državnih zakona, s profesionalnim odvjetnicima, sucima i pravničkim školama. Počevši od dokumenta Magna Carta iz 1215. godine te drugih događaja iz 16. stoljeću, engleski kraljevi bili su primorani dati određena prava građanima, a to je vodilo stvaranju Common Law ili kontradiktornog sustava. Ovaj su sustav u Ameriku prenijeli kolonisti.

Pravosudni sustav koji se primjenjuje u SAD-u razvio se u Velikoj Brita-niji. Drugi glavni pravosudni sustav nastao je u kontinentalnoj Europi i vuče korijene iz rimskog prava. Oba sustava poštuju vladavinu zakona te neovisno i nepristrano sudstvo. Ova se dva sustava često opisuju kao kontradiktorniiinkvizitorski sustav. Mnoge sudnice u današnjoj Euro-pu bile bi uvrijeđene kad bi ih se opisalo kao »inkvizitorske«. Izraz ih podsjeća na razdoblje inkvizicije, kada su se kršila ljudska prava mno-gih pojedinaca. Važno je znati da se ovi sustavi razvijaju i mijenjaju, prihvaćajući iskustva drugih.

UHrvatskojjesudskisustavkombinacijatradicionalnogsustava,kojisekoristiukontinentalnojEuropi,ielemenatabritanskogsustava.

Common Law sustav opisuje se kao kontradiktorni sustav.3 Pretpostav-lja da će se do pravde doći suprotstavljajući oprečne stavove. Svaka strana (ili protivnici) u građanskom ili kaznenom postupku treba što čvršće i uvjerljivije prikazati svoj stav. Svaka strana mora učiniti sve što može da pobije protivničke svjedoke, dokaze i argumente. Kontra-

3 Margaret S. Branson, Civic Mosaic: Comparing Political Systems Around the World, Center for Civic Education, Calabasas, California. Tradicionalni opisi dvaju pravosudnih sustava preuzeti su iz navedene knjige i koriste se s dopu-štenjem autorice.


diktorni sustav pretpostavlja da se suci ponašaju poput arbitara. Istina će izaći iz poštene i nadahnute polemike. Glavna je uloga porote da posluži kao presuditelj o činjenicama. Porotnici trebaju biti nepristrani. Oni trebaju slušati dokaze koji se iznose u procesu i trebaju odlučiti tko govori istinu i koja strana zaslužuje pobjedu.

Sustav građanskog zakona koristi takozvanu inkvizitorsku proceduru za razliku od kontradiktorne procedure Common Law. Do istine bi se trebalo doći ispitivanjem činjenica pod vodstvom suca za razliku od suprotstavljanja obrane i optužbe. U sustavu Common Law sudac ima pasivniju ulogu i ima ulogu nepristranog arbitra. U sustavu Civil Law sudac preuzima inicijativu i vodi slučaj. Njegova je uloga voditi istra-gu, provjeravati dokaze i saslušavati svjedoke. Pravo na suđenje pred porotom u kaznenim slučajevima postoji u oba zakonodavna sustava, ali uloga se i oblik porote razlikuju. U sustavu Civil Law porota se može sastojati od 12 osoba izabranih da predstavljaju presjek društvene za-jednice. Može imati oblik laika savjetnika u Vijeću sa sucem i ne mora biti obvezatno da donesu jednoglasnu odluku.

Common Law sustav primjenjuje se samo u zemljama engleskoga go-vornog područja, dok Civil Law sustav ima širi doseg. Danas se primje-njuje u većini europskih zemalja, kao i u Aziji, Africi i Južnoj Americi. Također se primjenjuje u kanadskoj pokrajini Québecu i u američkoj saveznoj državi Louisiani.

8.1. Usporedba sudskog postupka u Hrvatskoj i SAD-u: sličnosti i razlike

Provedite raspravu u razredu o usporedbi između američkoga i hrvat-skog pravnog sustava. Naglasak treba biti na oba sustava da bi se razum-jela njihova bit. Budite oprezni i nemojte ocjenjivati koji je od ta dva sustava »bolji«. Sudac u Hrvatskoj u kaznenom predmetu traži gotovo stopostotnu sigurnost u pogledu tereta dokaza za razliku od američkog standarda »izvan razumne sumnje«. U kaznenome predmetu u Hrvat-skoj sude jedan sudac i dva porotnika. U hrvatskom postupku držav-ni odvjetnik sjedi na desnoj strani, za stolom okrenutim prema sucu, obrana sjedi na lijevoj strani, a svjedok tijekom svjedočenja sjedi za malim stolom licem okrenut prema sudskom vijeću. Iako se optuženiku postavljaju pitanja, u hrvatskom sustavu optuženik se ne smatra svjedo-kom. Optuženik prema tome nije obvezan govoriti istinu!

319. PRIPREMA SUĐENJA

9. Priprema suđenja

9.1. Rječnik sudnice

Potrebno je posvetiti dovoljno vremena svladavanju pojmova koji se upotrebljavaju na suđenjima, kao što su iskaz svjedoka, uvodna riječ, završna riječ itd. Na svakom suđenju upotrebljavaju se tehnički i struč-ni pojmovi koje treba definirati i koje učenici moraju razumjeti.

Afidavit,izjavapodprisegom–pisana izjava o činjenicama dana pod prisegom pred osobom ovlaštenom za prisege.

Afirmativnaobrana–odgovor optuženika na tužbu koji sadrži nove činjenice i argumente koji bi mogli biti povoljni za optuženika.

Optužba– kaznena optužba koja nije dokazana.

Odvjetnik–osoba koja obavlja privatnu praksu u najmanje jednoj ju-risdikciji i koja je ovlaštena zastupati klijente u kaznenim i građanskim predmetima. To uključuje pravno savjetovanje, sastavljanje pravnih dokumenata i zastupanje stranaka pred sudovima, upravnim tijelima i ostalim sudištima.

Izvan(razumne)sumnje–razina dokaza koja je potrebna da se osoba osudi za kazneno djelo. Ona ne znači »uvjeren sto posto«, već znači da nema razumne sumnje u krivnju.

Pro se – pravni pojam za slučaj prijavljen bez odvjetnika; na latinskom »in propria persona«, što znači »u svoju vlastitu«, »za samoga sebe«.

Kršenje, prekršaj –povreda zakona, dužnosti ili neke druge obveze, uključujući obveze iz ugovora ili jamstava činjenjem ili nečinjenjem.

Uzročnost,izazivanještete–ono što nanosi štetu nekom ili nečem.

Optužba–formalno optuživanje za kazneno djelo, zločin.

Građanskipredmet– postupak koji nije kazneni, parnica koja se pokre-će radi ostvarivanja prava ili obeštećenja.

Komparativnanepažnja,nehaj, greška – u parnici za naknadu štete utvrđenje da je tužitelj djelomično u krivu, ne zaslužuje punu odštetu za nanijete povrede. Na primjer, ako 40% krivnje za neki nesretni slučaj počiva na tužitelju, njegova će odšteta biti umanjena za 40%.

Tužba–(1) prva pravna isprava koja se ulaže u jednoj građanskoj par-nici. Uključuje izjavu o povredi ili šteti koju je tuženik nanio tužitelju


i zahtjev za obeštećenje koje će naložiti sud; (2) U kaznenom predmetu izjava dana pod prisegom da je optuženik počinio djelo koje ima obi-lježje kaznenog djela za koje ga se tereti.

Nehajkojiizazivaposljedice– obrana kod koje se utvrđuje da tužitelj i optuženik dijele krivnju za djelo počinjeno iz nehaja. Ako se dokaže, tužitelj ne može biti obeštećen.

Kaznenipredmet – kazneni postupak koji pokreće tužitelj/državni od-vjetnik zaposlen od strane savezne, državne ili lokalne vlasti kojim se osoba optužuje za počinjenje kaznenog djela.

Šteta/odšteta–(1) povreda ili gubitak koji je pretrpjela neka osoba greš-kom neke druge osobe; (2) novac koji se traži ili je isplaćen na osnovi sudskog naloga tužitelju zbog pretrpljenih povreda ili gubitaka.

Zakonitopostupanje– pretpostavka da svaka osoba koja sudjeluje u nekom pravnom sporu ima pravo na pravičnu raspravu ili suđenje. Za-htjevi za zakonitim postupanjem razlikuju se od situacije do situacije, no u načelu podrazumijevaju obavijest o optužbama i mogućnost da osoba bude saslušana.

Dužnost– zakonska obveza.

Dokazi– izjave svjedoka ili fizički predmeti koji se predočavaju sudu radi dokazivanja da je nešto istinito ili da se dogodilo.

Ispitivanje– odvjetnikovo postavljanje pitanja svjedoku na suđenju ili izvanraspravni iskaz. Kada odvjetnik ispituje svjedoka kojeg je pozvao da svjedoči na sudu, ispitivanje se naziva izravnim (direktnim) ispiti-vanjem. Kada odvjetnik suprotne strane ispituje svjedoka, ispitivanje se naziva protuispitivanjem (ili unakrsnim ispitivanjem).

Činjenica– nešto što zaista postoji, poznati događaj ili stvar.

Čuvenje(»rekla-kazala«)– dokazi koje je svjedok od nekog čuo.

Izuzetisvjedoka–pokazati da je svjedok nevjerodostojan

Optužnica– formalno optuživanje za kazneno djelo što čini sudac na hrvatskom sudu, a velika porota (grand jury) na američkom sudu.

Nevin – nije kriv ili odgovoran za neko djelo ili događaj.

Porota– u sudskom postupku grupa muškaraca i žena izabranih da slušaju i provjeravaju određene činjenice te utvrde istinu.

Pravnaodgovornost–obveza da se nešto učini ili ne učini. Tuženik u parnici za naknadu štete snosi pravnu odgovornost zbog toga što je pro-pustio postupati s dužnom pažnjom zbog čega je tužitelj pretrpio štetu.


Nehaj,nehat– propust da se primijeni razumna količina pažnje u na-stojanju da se nešto učini ili ne učini što onda ima za posljedicu štetu ili povredu nanijetu drugoj osobi.

Nijekriv–odluka u kaznenom postupku da državno odvjetništvo/tuži-teljstvo nije uspjelo dokazati da je optuženik kriv.

Tužitelj– oštećena stranka u građanskom postupku koja pokreće parni-cu protiv navodnog prekršitelja.

Državnoodvjetništvo, tužiteljstvo (optužba)– državni odvjetnik koji pokreće kazneni postupak u ime države protiv optuženika u kaznenom predmetu.

Neposredniuzrok– u slučaju nehaja ovaj pojam označava ograničava-nje odštete koju tuženik mora platiti samo na onu štetu koja je razumno predvidljiva posljedica tuženikovih štetnih radnji.

Pobijati– iznijeti informacije koje osporavaju ili oduzimaju učinak ne-kog argumenta.

Pobijanje– predočenje činjenica sudu koje pokazuju da svjedočenje nekog svjedoka ili dokazi koje je predočila suprotna strana nisu istiniti.

Dogovorparničaraotočnostičinjenica(stipulacija)– (1) dogovor stra-naka u sporu ili sudskom postupku da je neka činjenica istinita ili ne-prijeporna; (2) dogovor stranaka o konkretnom postupku ili radnji kao što je stipulacija da bi se produljilo vrijeme za odgovor na tužbu.

Svjedočenje,iskaz– dokazi koje svjedok iznosi pod prisegom.

Svjedok– osoba koja ima saznanje o činjenicama koje su povezane s predmetom u kojemu se sudi i koja svjedoči.

Tužbazbogskrivljenesmrti – sudski postupak koji pokreće obitelj po-kojnika protiv osobe koja je skrivila smrt.

9.2. Sudnica

Formalnost koja vlada na sudu ukazuje na ozbiljnost sudskog postupka i poticaj je građanima da poštuju instituciju čije sudske odluke nekim ljudima ponekad zauvijek promijene život. Učenici mogu iskazati po-štovanje prikladnim odijevanjem, primjerenim jezikom, pristojnim po-našanjem poput ustajanja kada sudac ulazi u sudnicu ili kada vam se izravno obraća pri čemu se trebate uljudno zahvaliti (»Hvala, časni su-če«). Učenici trebaju naučiti kako međusobno komunicirati u sudnici, kako se obraćati odraslim osobama te da je nedopustivo bilo se s kime


svađati tijekom suđenja. Grafički prikaz izgleda sudnice u hrvatskom odnosno američkom sustavu učenicima će pružiti sliku funkcioniranja dvaju pravosudnih sustava.

Opširnije u poglavlju Usporedni prikaz dva pravosudna sustava .

Razgovarajte o sudskom osoblju i njihovim ulogama: sucu, svjedocima, poroti i ostalima. To će učenicima omogućiti razumijevanje uloge osoba koje rade na sudu. Vrlo je korisno uspoređivanje hrvatskog i američkog pravosudnog sustava.

Napomena:U Hrvatskoj sudac diktira zapisničaru ono što će biti zapi-sano u službenom zapisniku sa suđenja. U američkom sustavu sudski zapisničar bilježi svaku riječ izgovorenu tijekom sudskog postupka.

9.2.1. Grafički prikaz sudnice u hrvatskom sustavu suđenja

Sudsko vijeće

predsjedajući sudac(profesionalni sudac)

tri suca porotnika

Tužiteljstvo Obrana

Drugi svjedoci Drugi promatrači

Svjedok


9.2.2. Grafički prikaz sudnice u američkom sustavu suđenjaPorota

Obrana Tužiteljstvo

Drugi svjedoci

Sudac Svjedok

9.3. Prikaz odvijanja suđenja za uvježbavanje

Upotreba prikaza koji bilježi tijek suđenja učenicima će poslužiti kao pregled onoga što se događa u sudnici i pomoći da ovladaju i steknu sigurnost za izvođenje simuliranog suđenja i bez tog prikaza.

Opširnije u poglavlju Usporedni prikaz dva pravosudna sustava.

Za uvježbavanje kratkog simuliranog suđenja može se koristiti predmet Država protiv Randalla (kazneni predmet) i predmet, Vickers protiv Hearsta (građanski predmet). Oba ova predmeta imaju samo 4 svjedo-ka i služe kao skraćen i prihvatljiv oblik za uvježbavanje ispitivanja s ciljem shvaćanja važnosti iskaza svjedoka i mogućnosti primjene prava na činjenice iz svakog konkretnog predmeta.


9.4. Odabir predmeta

Kod odlučivanja koji ćete predmet izabrati morate voditi računa o bro-ju učenika, ciljevima koje ima razred ili skupina, o tome je li se grupa sastaje u vrijeme nastave ili izvan nje, o posebnim interesima učeni-ka, dostupnosti prevedenih materijala, složenosti iskaza svjedoka i/ili eventualnoj mogućnosti izvođenja suđenja pred nekim auditorijem. Kazneni predmet poput Država protiv Randalla može jako dobro poslu-žiti u ograničenim vremenskim mogućnostima i pogodan je kao uvod u postupanje u nekom složenijem predmetu.

(Vidi 13. Popis predmeta za simulirano suđenje.)

Pročitajte predmet Simon protiv Swifta i Gimnazije Eastside . Nakon što učenici prvi put vide materijale, treba im omogućiti da se upoznaju s bogatstvom izvora informacija koje im stoje na raspolaganju. Pokažite im sažetak, tužbu i odgovor na tužbu, popis svjedoka, izjave svjedoka, dokazne predmete, popratne materijale, popis prigovora.

9.5. Koraci od kojih se sastoji suđenje

Materijali koji se odnose na pojedine korake suđenja »putokaz« su po-moću kojeg će učenici shvatiti da redoslijed tijekom suđenja nije proi-zvoljan. Redoslijed suđenja temelji se na načelima koja su pretpostavka zakonitog postupanja.

9.5.1. Koraci u građanskom postupku (američkom i hrvatskom)

1. Sudski službenik poziva na red u sudnici, imenuje se slučaj2. Prisega porote

3. Uvodna riječ tužitelja4. Uvodna riječ tuženika

5. Prisega svjedoka6. Izravno ispitivanje svjedoka tužitelja7. Protuispitivanje svjedoka tužitelja8. Izravno ispitivanje svjedoka tužitelja9. Protuispitivanje svjedoka tužitelja

10. Izravno ispitivanje svjedoka tužitelja11. Protuispitivanje svjedoka tužitelja

12. Izravno ispitivanje svjedoka tuženika


13. Protuispitivanje svjedoka tuženika14. Izravno ispitivanje svjedoka tuženika15. Protuispitivanje svjedoka tuženika16. Izravno ispitivanje svjedoka tuženika17. Protuispitivanje svjedoka tuženika

18. Završna riječ tužitelja19. Završna riječ tuženika20. Pobijanje od strane tužitelja

21. Upute suca poroti (odvija se u prostoriji za porotu)22. Porota izabire predsjednika23. Porota razmišlja prije donošenja odluke

24. Porota objavljuje odluku25. Ako je presuda odgovoran, o naknadi štete odlučuje se kasnije26. Ako je presuda nije odgovoran, optužba se odbacuje27. Sudac objavljuje odluku na kraju suđenja ili neki drugi dan28. Hrvatski parnični postupak: izostavite korake 6.3.2. i od 6.3.21.

do 6.3.26. i dodajte sučevo ispitivanje svjedoka.

9.5.2. Koraci u američkom kaznenom postupku

Koraciprijesuđenja:

1. Povreda kaznenog zakona2. Optužnica3. Odgovor na tužbu4. Odvjetnici se pripremaju za suđenje

Koraciusudniciprijesuđenja:

5. Sudski službenik poziva na red u sudnici, počinje čitanje optužnice6. Odabir porote7. Prisega porote

Počinjesuđenje:

8. Uvodna riječ optužbe9. Uvodna riječ optuženika

10. Prisezanje svjedoka (provodi se za svakog novog svjedoka)11. Izravno ispitivanje svjedoka optužbe12. Protuispitivanje svjedoka optužbe13. Izravno ispitivanje svjedoka optužbe14. Protuispitivanje svjedoka optužbe15. Izravno ispitivanje svjedoka optužbe16. Protuispitivanje svjedoka optužbe


17. Izravno ispitivanje svjedoka obrane18. Protuispitivanje svjedoka obrane19. Izravno ispitivanje svjedoka obrane20. Protuispitivanje svjedoka obrane21. Izravno ispitivanje svjedoka obrane22. Protuispitivanje svjedoka obrane23. Završna riječ optužbe24. Završna riječ optuženika25. Pobijanje od strane optužbe

Akopostojiporota:

26. Sučeve upute poroti27. Izbor predsjednika porote28. Razmišljanje porotnika prije donošenja odluke29. Porota objavljuje presudu30. Ako je presuda kriv, o kazni se odlučuje kasnije31. Ako je presuda nije kriv, optužba se odbacuje

9.5.3. Koraci u hrvatskom kaznenom postupku

1. Najavljuje se predmet i predstavlja vijeće sudaca. Predsjednik vi-jeća pita odvjetnike imaju li prigovor na sastav vijeća.

2. Predsjednik vijeća utvrđuje nazočnost zastupnika državnog od-vjetništva i obrane.

3. Utvrđuje se identitet optuženika i postavljaju mu se pitanja ko-jima se utvrđuje identitet: ime, ime oca i majke, datum rođenja, adresa, nacionalnost, zanimanje, imovinsko stanje, bračno stanje, djeca, obrazovanje, vojna služba.

4. Državni odvjetnik čita optužnicu dok optuženik stoji.5. Sudac pita optuženika je li razumio optužbe, podsjeća ga na nje-

gova prava i upozorava ga na određene stvari (nema upozorenja na obvezu iskazivanja istine).

6. Sudac objašnjava optuženiku mogućnosti izjašnjavanja (nisam kriv, bez odgovora i kriv) i traži od optuženika da se izjasni o krivnji.

7. Državni odvjetnik predlaže dokaze koje će podastrijeti i u koju svrhu (iznosi što će dokazati tim dokazima/činjenicama, koje ele-mente kaznenog djela).

8. Odvjetnik optuženog predlaže dokaze koje će podastrijeti i u koju svrhu (iznosi što će dokazati tim dokazima/činjenicama, koje ele-mente kaznenog djela).

9. Predsjednik vijeća pita odvjetnike obiju strana da li se slažu ili se protive ponuđenim dokazima. Potom vijeće odlučuje koji će


dokazi biti izneseni i kojim redoslijedom. U načelu vijeće najprije sluša iznošenje dokaza optužbe. Predsjednik vijeća poziva prvog svjedoka.

10. Svjedok odgovara na pitanja predsjednika vijeća: ime, očevo ime, datum rođenja, zanimanje, adresa i eventualno srodstvo s optu-ženikom.

11. Predsjednik vijeća poziva svjedoka na prisegu: »Bit ćete saslušani kao svjedok i dužnost vam je govoriti istinu i iznijeti sve što vam je poznato u vezi s predmetom. Lažno svjedočenje je kazneno dje-lo. Niste obvezni odgovarati na sva pitanja ako bi odgovor mogao vas ili vaše bližnje izložiti sramoti, nanijeti vam znatnu štetu ili vas izložiti kaznenom progonu. Jeste li razumjeli?

12. Državni odvjetnik ispituje svjedoka.13. Obrana postavlja pitanja svjedoku. Sugestivna pitanja nisu dopu-

štena.14. Predsjednik vijeća, suci profesionalci i suci porotnici postavljaju

pitanja radi razjašnjenja ili dopune svjedokova iskaza.15. Predsjednik vijeća pita svjedoka ima li još što dodati.16. Koraci 9–16 ponavljaju se kod svih svjedoka optužbe.17. Predsjednik vijeća poziva svjedoke obrane (nakon što su izneseni

svi dokazi optužbe). Koraci 9–16 ponavljaju se i kod svih svjedoka obrane.

18. Dokazi se diktiraju u zapisnik nakon iskaza svakog pojedinog svjedoka.

19. Optuženik pristupa. Predsjednik vijeća traži od optuženika da svojim riječima ispriča što se dogodilo.

20. Odvjetnik obrane može ispitivati optuženika, a nakon toga može ga ispitivati državni odvjetnik.

21. Predsjednik vijeća na kraju postavlja optuženiku pitanja radi raz-jašnjenja i nadopune zbog eventualnih nejasnoća u optuženikovu iskazu.

22. Predsjednik vijeća pita da li postoji prijedlog za dopunu izvođe-nja dokaza, a vijeće odlučuje ako takav prijedlog za izvođenje do-datnih dokaza postoji.

23. Završna riječ državnog odvjetnika.24. Završna riječ obrane.25. Predsjednik vijeća traži da optuženik ustane i pita želi li još nešto

dodati, a isto pita i sve ostale sudionike u postupku.26. Suci vijećaju i objavljuju presudu (u zasebnoj prostoriji, no za po-

trebe ovog simuliranog suđenja pred cijelom grupom).


9.6. Pripremanje učenika za suradnju

Učenici trebaju steći vještine suradničkog učenja koje će koristiti u izvedbi simuliranog suđenja. Važno je napraviti nekoliko vježbi o su-radnji na ostvarivanju zajedničkih ciljeva.

Od posebne je važnosti visok stupanj suradnje među učenicima koja je nužna za uspješnost simuliranih suđenja.

Rezultati nedavnih istraživanja pokazuju da aktivnosti suradničkog učenja kod učenika potiču kognitivna postignuća iz raznih područja i poboljšavaju njihove stavove prema školi i međusobnim odnosima .

Opširnije u poglavlju 12. Suradničko učenje .

9.7. Anglosaksonski i kontinentalni sustav

Ova tema otvara prostor za uspoređivanje američkoga i hrvatskog susta-va i ukazivanje na sličnosti i razlike.

9.8. Podjela uloga u simuliranom suđenju

Što je zadatak svake od uloga? Postoji nekoliko mogućih načina podjele uloga učenicima: nasumce, molba za dodjelu pojedine uloge, odluka učitelja, i sl.

Ispunite molbe za dodjelu pojedine uloge u simuliranom suđenju. Opi-šite uloge i vještine koje su neophodne, ali trudite se ohrabrivati učeni-ke. Razmislite o tome da provedete razrednu provjeru koja će potvrditi vještine pojedinih učenika prije no što počnu ispunjavati molbe za do-djelu uloga. »Ti bi bio odličan odvjetnik jer znaš kako uvjeriti ljude.«

Kako uključiti cijeli razred, uloge:

• Sudac/suci 1 ili 2, ili više u Hrvatskoj. Samo odrasli, ili odrasli i učenici zajedno. Napomena: u Hrvatskoj u kaznenim predmetima postoje suci porotnici, ali ne u građanskim.

• Svjedoci (6 ili 12) uključujući optuženika, plus rezervni svjedoci.

• Odvjetnici optužbe i obrane (8 na svakoj strani).

• Sudski službenik (1) sudski redar (1).

• Porotnici: svi kojima nije dodijeljena nijedna uloga ili učenici ne-kog drugog razreda (samo u američkom postupku).

• Ostale mogućnosti: sudski izvjestitelj, umjetnik-crtač u sudnici, predstavnik medija.


Druga je mogućnost da uloge napišete na papiriće u šešir, pa da ih uče nici izvlače, ili da učitelj izabere učenike na temelju poznavanja njihovih radnih sposobnosti.

Učenicima treba ponuditi mogućnost »brze i lake« zamjene uloga ako to smatraju potrebnim. Zamolite učenike da potvrde što će raditi u okviru svoje uloge.

9.8.1. Upitnik za podjelu uloga

Molimo da navedeš 3 uloge po svom izboru od »1« do »3«. Broj »1« je tvoj prvenstveni izbor.

Molimo da na poleđini ovog lista papira napišeš razloge svog odabira.

IME:________________________________ DATUM: ____________________

Triulogekoježelimsu:

1._______________________________________

2._______________________________________

3._______________________________________

Odvjetnicioptužbe (4)

____ 1. Uvodna i završna riječ

____ 2. Izravno ispitivanje Kelly Simon i protuispitivanje Terrya Swifta

____ 3. Izravno ispitivanje Morgana Pearcea i protuispitivanje Aubreya Bradya

____ 4. Izravno ispitivanje Lynna Ropera i protuispitivanje Aubreya Bradya

Odvjetniciobrane (4)

____ 1. Uvodna i završna riječ

____ 2. Izravno ispitivanje Terrya Swifta i protuispitivanje Kelly Simon

____ 3. Izravno ispitivanje Aubreya Bradya i protuispitivanje Morgana Pearcea

____ 4. Izravno ispitivanje Jamiea Hagara i protuispitivanje Lynna Ropera

Svjedoci(6)

____ Kelly Simon ____ Morgan Pearce ____ Lynn Roper

____ Terry Swift ____ Aubrey Brady ____ Jamie Hagar

____Sudac (2)

____Sudskislužbenik(2)


9.9. Profesionalne odgovornosti u simuliranom suđenju

svjedoci

Vaša je odgovornost istinito odgovoriti na pitanja o činjenicama vezani-ma uz slučaj. Pokušajte zamisliti koje su druge činjenice vezene uz nave-dene činjenice. U svojim odgovorima ne možete promijeniti priču koju ste dali u svojoj izjavi. Kada svjedočite, ne smijete čitati svoju izjavu ili imati bilješke. Trebali biste znati što se dogodilo. Vaš je zadatak učiniti sve da sudac i porota čuju najvažnije dijelove vaše izjave. Djelujte sa-mouvjereno i govorite polagano i glasno tako da vas je lako čuti. Ako ne znate odgovor na pitanje, recite »Ne sjećam se.« Ako ste stručni svjedok, svakako navedite podatke o svojem stručnom znanju i iskustvu. Tijekom unakrsnog ispitivanja zamolite odvjetnika da ponovi pitanje ukoliko ga ne razumijete. Dajte si vremena prije no što odgovorite. Možda ćete sa-mo trebati reći da ili ne. Ako se vaš odvjetnik usprotivi tome da date odgovor, ne iznosite nikakve informacije dok sudac ne odluči.

Vaš je zadatak:

1. Čitajte svoju izjavu svjedoka toliko puta koliko je potrebno da je zapamtite. Kada budete pozvani, djelujte samouvjereno i jasno govorite. Svakako se pobrinite da znate slovkati svoje prezime. Odlučite koja će biti vaša dob, adresa i zanimanje, ako se to od vas bude tražilo.

2. Nastojte doista misliti o sebi kao da ste ta osoba i osjećajte ono što bi ona osjećala. Budite u toj ulozi kada svjedočite. Neka vaše lice odražava ono što govorite (tugu, odlučnost, itd.) Neka ritam vaših odgovora bude u skladu s ritmom pitanja koja postavljaju sudac ili odvjetnik tako da ne zvuče kao da su naučeni napamet.

3. Svojoj pisanoj izjavi dodajte što je manje moguće dodatnih poda-taka i vodite računa o tome da oni nisu u kontradikciji s vašim drugim izjavama. Ne nagađajte koji je odgovor, ako ne znate.

4. Ako pogriješite, dopustite svojem odvjetniku da vam pomogne ispraviti pogrešku tako da ponovno postavi pitanje.

5. Na direktnom ispitivanju odgovarajte na pitanja s više riječi, ne samo s da ili ne. Pazite da ne budete preopširni. Nastojte naglasiti najvažnije činjenice koje bi sudac ili porota trebali čuti.

6. Ne komentirajte druge svjedoke ili odvjetnike.


odvjetnici

Odredite koja će biti teorija vašeg slučaja. Vaša teorija sastoji se od jed-nostavne, logične priče koja objašnjava vašu verziju onoga »što se uis-tinu dogodilo«. Ona mora biti usklađena s dokazima koje imate i sa zdravim razumom i shvaćanjem porote o tome kako se stvari događaju.

Objedinite činjenice kojima raspolažete:

1. Pobrinite se da iznesete činjenice koje najviše koriste vašem slu-čaju i povezuju činjenice s vašom teorijom slučaja, vašim teretom dokaza odgovornosti i sa zakonom.

2. Koji će svjedoci biti od najveće koristi na vašoj strani? Zašto?

3. Koji su konkretni dokazi najkorisniji za vaš slučaj i koji bi svjedok trebao svjedočiti o tom dokazu? Napravite popis svih nedosljed-nosti i mogućih slabosti u pričama/svjedočenjima vaših svjedoka. Razmislite o načinima na koje vaši svjedoci mogu objasniti te sla-bosti poroti ili sucu na istinit način koji će izazvati suosjećanje za svjedoka.

4. Odredite koje činjenice mogu oslabiti priču suprotne strane:

• Dokaz nije pouzdan.• Dokaz nema smisla.• Dokaz ništa ne dokazuje.• Neki podaci čine njihovu priču manje uvjerljivom.

Napravite popis nedosljednosti i mogućih slabosti u pričama/svje dočenjima svjedoka.

Napravite popis VODEĆIH pitanja (na koja se odgovara samo s da i ne) usmjerenih na slabljenje vjerodostojnosti svjedoka. U stupac s desne strane upišite odgovor koji očekujete od tog svjedoka, s referencom na stranicu i broj retka u tekstu materijala za suđenje gdje ste pronašli taj podatak. Koji podatak želite da porota čuje na samom kraju da bi se tako ostavio trajni učinak? Napišite vodeće pitanje pomoću kojeg ćete istaknuti ono najvažnije što želite da porota sazna od tog svjedoka.

5. Razgovarajte sa svjedocima i sastavite popis važnih činjenica. Pripremite se za suđenje:

6. Odlučite kojim ćete redom zvati svjedoke. Dajte popis službeniku na početku suđenja.

7. Napišite pitanja kojima želite dobiti važne činjenice u vezi s va-šim slučajem.


8. Svim svjedocima trebate postaviti identifikacijska pitanja kao npr.: Koliko imate godina? Gdje stanujete? Što ste po zanimanju? Gdje radite? Na koji ste način povezani s ovim slučajem? Imate li kakve stručne svjedodžbe?

9. Napravite popis direktnih pitanja. U stupac s desne strane upišite odgovor koji očekujete od tog svjedoka, s referencom na stranicu i broj retka u tekstu materijala za suđenje gdje ste pronašli taj poda-tak. Vodite računa o tome da se svako pitanje treba odnositi samo na jedan podatak. Pitanje treba navesti svjedoka da opiše scenu tako da sudac ili porota mogu vizualizirati tu scenu ili događaj.

10. Napravite popis pitanja o aktivnostima koje je vaš svjedok vidio. Usredotočite se na pitanja otvorenog tipa koja počinju riječima tko, što, kada, gdje, zašto, kako.

11. Krenite otpočetka. Izbjegavajte »skakanje s događaja na događaj«, postavljajte pitanja tako da svjedok korak po korak kronološki ispriča priču.

12. Koji podatak želite da porota čuje na samom kraju da bi ostavio trajni učinak? Napišite pitanje pomoću kojeg ćete istaknuti ono najvažnije što želite da porota sazna od tog svjedoka.

13. Prođite zajedno sa svjedokom kroz njegovu izjavu i uvježbajte pri-čanje priče.

14. Pažljivo slušajte kada svjedok suprotne strane svjedoči. Vaš je cilj u unakrsnom ispitivanju navesti svjedoka da iznese neki podatak koji će koristiti vašoj strani, pokazati da svjedok ne govori istinu ili da je nesiguran i zbunjen u svom svjedoč

9hstfnh*cjacja+os-brace-radica-pakrac.skole.hr/.../zakon_u_razredu_web.pdfmodul: zakon u razredu –...

Documents