adventisti»ki molitveni tjedan • 2011. pregled · stvaranja, bog je adamu i evi dao jo„ jedan...

ADVENTISTI»KI PREGLED • 1

Molitveni tjedan • 2011.

Boæja spasonosna milostSRÆ ADVENTIZMA

ADVENTISTI»KI

PREGLEDPREGLED

2 • ADVENTISTI»KI PREGLED

ADVENTISTI»KI PREGLEDGLASILO KR©∆ANSKE ADVENTISTI»KE CRKVE

AdventistiËki pregled je dvomjeseËnik Jadranske unijekonferencija KrπÊanske adventistiËke crkve. Cilj mu jeprenositi vijesti iz Crkve i iz religijskog svijeta, kao inapise duhovne naravi koji su u skladu s naukom Biblijei kojima je cilj pridonijeti Ëitateljevom duhovnom rastu.

Naπe je poslanje uzdiÊi Isusa Krista donoπenjem izvjeπÊao Njegovoj neusporedivoj ljubavi i djelovanju udanaπnjici, pruæanje pomoÊi da Ga ljudi bolje upoznajui prenoπenje nade u Njegov skori dolazak.

ISSN 1331-9272

Godina XIX. (LXIII) • Izvanredni broj — 2011.

NakladnikKrπÊanska adventistiËka crkva, Jadranska unijakonferencija, RakovËeva 26, 10000 Zagreb

Glavni i odgovorni urednikmr. Branko BistroviÊ

Izvrπni urednikNeven KlaË[email protected]

UredniπtvoBranko BistroviÊ, Mladen JuriËeviÊ, Neven KlaËmer,SreÊko KuburiÊ, Kristina Laco, Marija Skobe,Zvonko VirtiË, Miroslav VukmaniÊ

Telefon 01/3764-219 • Telefaks 01/2361-901

Lektura i oblikovanje Miroslav VukmaniÊ

Korektura Brankica VukmaniÊ

Cijena ovog broja: 15 kn

Tisak TIPOMAT, 2011.

Draga crkvena obitelji!

U ovogodiπnjim πtivima za molitveni tjedan zajedniËki Êemo istraæiti bît adventizma — Boæju spasonosnu

milost. Sve propovijedi bave se nebeskim Svetiπtem kao mjestom gdje se nalazi ta spasonosna milost i s kojega

nam je ona posredovana. Poruka o Svetiπtu nije teoloπko izlaganje, veÊ osobni doæivljaj otkrivanja i prepoznavanja

Boæje milosti.

Mi otpoËinjemo s ovim putovanjem ne kod brda Sinaj, veÊ u naπem prvom domu u Edenu — i otkrivamo da

je poruka o Svetiπtu veÊ bila prisutna. SlijedeÊi straπnu pojavu grijeha koji nas je odvojio od Boga i Njegove

nazoËnosti, u Svetiπtu otkrivamo jedan djeliÊ veliËine ljubavi Boga koji æeli doÊi i prebivati meu nama.

U Svetiπtu otkrivamo Radosnu vijest o

pomirenju kroz Boæje Janje. Mi se moæemo

osloniti na Ëinjenicu da je u trenucima naπe

najveÊe potrebe pomoÊ uvijek dostupna kroz

naπeg Posrednika u nebeskom Svetiπtu. Ta bi

poruka trebala imati pozitivan utjecaj na naπ

æivot dok æivimo u nazoËnosti Boga punog

ljubavi, Boga koji nam praπta, i dok neprestano

postajemo sve sliËniji naπem Spasitelju.

Molim se da, dok prouËavamo ova πtiva,

moæemo æivjeti æivotom punine i da se ne

bojimo Boæje nazoËnosti; da u nebeskom

Svetiπtu moæemo pronaÊi pouzdanje u boæanski

Sud, zato πto je Boæja sudaËka stolica prijestolje

milosti.

S radoπÊu oËekujmo Boæju stalnu nazoËnost

meu nama kad Eden ponovno bude obnovljen

na Zemlji. Neka Bog vodi vaπ i moj æivot dok

Ga molimo za preporod i obnovu koji Êe voditi

ka kasnoj kiπi Svetog Duha i skorom drugom

Kristovom dolasku.

Uz ljubazne krπÊanske pozdrave, srdaËno

vaπ,

Ted N. C. Wilson,

predsjednik Generalne konferencije

KrπÊanske adventistiËke crkve

UvodnikPoruka predsjednika



Ted N. C. Wilson

Kad Ëujete rijeË “Svetiπte”,

koja vam slika dolazi na

um? Vidite li πator

sastanka kojega je

podignuo Mojsije, ili

prekrasan Hram kojega je sazidao

Salomon, ili moæda svoju crkvu u kojoj

πtujete Boga svakoga tjedna zajedno s

ostalim vjernicima? Knjiga Postanka

upoznaje nas s jedinstvenim svetiπtem,

najljepπim svetiπtem koje je ikada

postojalo na planetu Zemlji — s

Edenskim vrtom.

Jeste li se ikada zapitali koja je

svrha svetiπta? Evo nekoliko prijedloga:

Svetiπte je 1) mjesto na kojemu

ljudska biÊa razgovaraju s Bogom, 2)

mjesto za vjersko pouËavanje te 3)

mjesto na kojemu se doæivljava Boæja

milost. Svetiπte je takoer i 4)

utoËiπte. Eden je bio sve to.

Edenski vrtKad je Zemlja iziπla iz Boæje

stvaralaËke ruke, predstavljala je

prekrasan prizor. Bila je primjer

savrπenstva. Biblija nam kaæe: “I vidje

Bog sve πto je bio uËinio, i bijaπe

veoma dobro.” (Postanak 1,31) Taj

savrπeni svijet bio je izraz ljubavi.

Ljubav se mogla iπËitati sa svakog

stabla i grma, sa svakog lista i cvijeta.

RazliËiti oblici æivota bili su razlog za

divljenje: æivotinje, ptice, ribe i druga

stvorenja u vodama. »ovjek, krunsko

djelo Boæjeg stvaranja, bio je stvoren

kao savrπen i uspravan. SliËio je na

svojega Stvoritelja. Njegov karakter je

bio plemenit, bez sklonosti ka grijehu

i u skladu s Boæjom voljom.

Kad je stvaranje bilo dovrπeno,

Bog je pogledao na ono πto je stvorio

i bio je zadovoljan sa svime. Sve je

bilo izvedeno savrπeno, onako kako

samo Bog to moæe. Ellen G. White

opisuje taj trenutak: “Bog je sa

zadovoljstvom promatrao djelo svojih

ruku. Sve je bilo savrπeno, dostojno

svog Tvorca, i On se odmarao, ne od

iscrpljenosti, veÊ zadovoljan plodovima

svoje mudrosti i dobrote i prikazima

svoje slave.” (Patrijarsi i proroci,

Znaci vremena, Zagreb 1999., str. 28)

Usred svih ljepota novog

stvaranja, Bog je Adamu i Evi dao joπ

jedan izraz svoje ljubavi. Podario im je

dom — Edenski vrt. Tu je Bog

razgovarao s naπim praroditeljima, tu

su im aneli davali upute, a oni su

poËeli razumijevati Boæju milost. Istina

o stvaranju i ispravno razumijevanje

Boæje milosti i otkupljenja su

nerazdvojive. Kao πto je poznati

crkveni povjesniËar Philip Schaff prije

viπe od stoljeÊa i pol rekao: “Bez

ispravnog nauka o stvaranju ne moæe

biti ni pravog nauka o otkupljenju.”

(History of the Christian Church,

Charles Scribner’s Sons, New York

1903., sv. 2, str. 540) U Knjizi

Postanka je jasno prikazano da Eden

nije bio samo dom Adama i Eve; on je

bio i njihovo svetiπte.

Eden, mjesto zajedniπtva sBogom

U svom stanju nevinosti, Adam i

Eva su imali prednost viati Boga i

razgovarati s Njim licem u lice. Bog ih

je Ëesto posjeÊivao u edenskom

svetiπtu. Tada nisu shvaÊali kolika je to

prednost. Tek nakon πto su bili

istjerani iz Edenskog vrta, shvatili su

Ëega su se to odrekli. Tada su, æivo se

sjeÊajuÊi svoje otvorene komunikacije

s Bogom, dolazili na ulaz u Edenski vrt

kako bi πtovali Boga, jer nisu mogli

proÊi pored “plamenog maËa” da bi

uπli u svoje nekadaπnje svetiπte i

ponovno doæivjeli ushit πto gledaju

Boga licem u lice. Ono πto su nekada

imali priliku doæivjeti u edenskom

svetiπtu, sada je bilo uskraÊeno i njima

i njihovim potomcima; to Êe moÊi

ponovno iskusiti tek na Novoj Zemlji.

Eden, mjesto vjerske podukePrema Ellen G. White, “Sveti prvi

par nisu bila samo djeca pod Boæjom

oËinskom brigom, veÊ uËenici koji su

primali pouke od sveznajuÊeg

Stvoritelja.” (Patrijarsi i proroci, str.

31)

Prva subota

Svetiπte, milosti Eden

BOÆJE NAMJERE ZA NJEGOV NAROD NE∆E BITI OSUJE∆ENE................................................................................................................


Stvoritelj Sunca, Mjeseca i

zvijezda otkrivao im je zakone i

funkcioniranje prirode. Ali bilo je tu i

kojeËeg drugog πto su trebali znati, a

πto je bilo usko vezano uz sámo

njihovo postojanje. Bog je slao anele

kako bi Adamu i Evi objasnio veliku

borbu. IspriËali su im sve o Luciferu,

njegovoj pobuni protiv Boga, Boæjeg

zakona i Boæje vladavine. Adam i Eva

su saznali da je Lucifer zbaËen s Neba

te da se trenutno nalazi u Boæjem

edenskom svetiπtu. Zbog toga πto je

Adam bio Boæji predstavnik i vladar

planeta Zemlje u Boæje ime, Lucifer je

upregnuo svu svoju mudrost i

sposobnosti kako bi Adama prevario,

naveo ga na grijeh i preoteo mu

poloæaj. Tako bi, razmiπljao je Lucifer,

Zemlja mogla postati njegova, a on bi

ovdje uspostavio vladavinu kojom bi

se suprotstavljao Boæjoj vlasti i

Njegovom Zakonu.

Mora da su Adam i Eva zadrhtali

kad su postali svjesni znaËenja rijeËi

koje su im uputili aneli. Ali ono πto u

to vrijeme nisu u potpunosti shvatili

jest da je Boæji pristup razrjeπavanju

velike borbe trebao biti joπ jedan

prikaz Njegove nepromjenjive ljubavi

(isto, str. 15). Nakon πto je Adam pao

u grijeh, ishod velike borbe bio je

odluËen upravo na onom istom

podruËju koje je Lucifer proglasio

svojim kad je Adam predao svoj

poloæaj tom velikom obmanjivaËu.

Kao dio uputa primljenih u

edenskom svetiπtu, Adam i Eva su

dobili uvid u veliku borbu. “Tako su

Adamu bili otkriveni vaæni dogaaji u

povijesti ËovjeËanstva, od trenutka kad

je boæanska presuda izreËena u Edenu

i potopa, sve do prvog dolaska Boæjeg

Sina” (isto, str. 46).

Bilo je od æivotne vaænosti da

Adam i Eva shvate glavni razlog velike

borbe — Luciferovo odbijanje da

poπtuje Boæji zakon. Pobunom protiv

Boæjeg zakona Lucifer se bunio protiv

Boæje vladavine. Aneli su im paæljivo

objasnili “povijest Sotoninog pada i

njegovu zavjeru radi njihova uniπtenja,

predoËujuÊi cjelovitije narav boæanske

vladavine koju je knez zla pokuπavao

sruπiti” (isto, str. 32).

Osim toga, bilo je od najveÊe

vaænosti da sveti par razumije narav

Boæjeg zakona — da je on joπ jedan

izraz Boæje ljubavi. Takoer je bilo

vaæno da razumiju kako su oni, poput

drugih stanovnika svemira, na

probnom roku. Njihova sreÊa bila je

uvjetovana posluπnoπÊu Boæjem

zakonu. “Oni su mogli ili posluπati i

æivjeti, ili ne posluπati i umrijeti” (isto,

str. 33). Oni su takoer morali

razumjeti da je posluπnost Boæjem

zakonu od strane Njegovih biÊa iskaz

ljubavi i zahvalnosti za sve ono πto im

je pruæio. “Posluπnost, savrπena i

beskonaËna, bila je uvjet vjeËne sreÊe”

(isto, str. 30). To su Adam i Eva

trebali saznati, a u edenskom svetiπtu

su im bile dane sve vaæne pojedinosti.


Eden, utoËiπte i mjestopronalaæenja Boæje milosti

Edensko svetiπte je za Adama i

Evu bilo utoËiπte. Lucifer ih je

namjeravao uniπtiti, ali im nije mogao

pristupiti nigdje — osim kod drveta

spoznaje dobra i zla. Dokle god su se

stanovnici Edena dræali podalje od tog

drveta, bili su sigurni. Lucifer ih nije

mogao slijediti u razliËite dijelove vrta

i kuπati ih da se odvoje od svojega

Stvoritelja. Eden je bio utoËiπte od

njegovih zlih namjera.

Boæje upute u svezi sa

zabranjenim drvetom bile su potpuno

jasne: “Sa svakoga stabla u vrtu

slobodno jedi, ali sa stabla spoznaje

dobra i zla da nisi jeo! U onaj dan u

koji s njega okusiπ, zacijelo Êeπ

umrijeti!” (Postanak 2,16.17) Meutim,

kao πto svi znamo, Eva je odlutala od

utoËiπta i postala ærtvom Luciferovih

prijevara. SuoËen sa stvarnoπÊu gubitka

svoje voljene æene, Adam ju je slijedio

u neposluπnosti Boæjim uputama, i kao

posljedica toga ljudski je rod odveden

u ropstvo grijeha.

Meutim, Bog nije napustio

ljudski rod. Po prvi put je u edenskom

svetiπtu odræana propovijed o

otkupljujuÊoj milosti: “Neprijateljstvo

ja zameÊem izmeu tebe i æene,”

rekao je Bog Luciferu, “izmeu roda

tvojeg i roda njezina: on Êe glavu

satirati, a ti Êeπ mu vrebati petu.”

(Postanak 3,15) U ovoj ohrabrujuÊoj

izjavi bile su nagovjeπtene tipiËne

sluæbe u Mojsijevom πatoru sastanka i

Salomonovu hramu. Ranjavanje pete

nagovjeπtavalo je æivotinjske ærtve koje

su upuÊivale na Isusovu ærtvu na

kriæu. Satiranje glave upuÊivalo je na

sudbinu ærtvenog jarca na Dan

pomirenja, πto je dalo sigurnost u

konaËno uniπtenje Lucifera i ukidanje

grijeha.

U edenskom svetiπtu Bog je

poËeo otkrivati svoj plan spasenja

cijelog ljudskog roda i kraj grijeha.

Lucifer je prikazao Boga kao biÊe koje

zanima samo Njegova vlastita slava i

zadovoljstvo. Pitanje postavljeno tog

kobnog dana u Edenu glasilo je: Imaju

li Otac i Sin dovoljno ljubavi za

ËovjeËanstvo kako bi pokazali

samoodricanje i duh poærtvovnosti i

spasili ga iz Luciferovih kandæi? (Isto,

str. 48) U Postanku 3,15 nalazimo

odgovor na taj izazov, a to je glasno:

“Da!” A to “da” dobilo je svoju

potvrdu i postalo stvarnost kad je Isus

povikao na kriæu: “Svrπeno je!” (Ivan

19,30)

Kad su Adam i Eva bili stvoreni,

zauzeli su poloæaj tek neπto niæi od

onoga koji su imali aneli. Meutim,

Boæji plan za obnovu ljudskog roda

ukljuËuje neπto zadivljujuÊe za sve one

koji Mu ostanu odani: “Oni koji u

Kristovoj snazi pobijede velikog

neprijatelja Boga i ljudi, u nebeskim

Êe dvorovima zauzeti poloæaj iznad

onoga kojega sada dræe aneli koji

nikada nisu pali.” (Ellen G. White,

General Conference Bulletin, 1.

travnja 1899.) Lucifer je smislio

uniπtenje ljudskog roda u napadu

ljubomorne srdæbe. Adam i Eva su

æivjeli u sreÊi, uæivajuÊi Boæju ljubav.

Njegovog Sina ljudskom rodu. Bog je

dao svojega Sina “ne samo da ponese

naπe grijehe i umre kao naπa ærtva; On

ga je dao palom rodu. ... Bog je dao

svojega jedinoroenoga Sina da

postane Ëlan ljudskog roda, da

zauvijek zadræi svoju ljudsku prirodu.”

(Ellen G. White, Isusov æivot, Znaci

vremena, Zagreb 2006., str. 12)

Drugo, kao πto je Bog, prije nego

πto je Adama i Evu prognao iz Edena,

objavio otkupljujuÊu presudu, tako i

sada sudi ljudskom rodu u kontekstu

otkupljujuÊe milosti koju je osigurao

Njegov Sin. S obzirom na ærtvu koju je

Bog veÊ uËinio za nas, i suenje koje

se tek treba dogoditi, za nas je vaæno

da do kraja proemo kroz iskustvo

kojemu nas svetiπta u Starom zavjetu

uËe. Mi se moramo poniziti u

nazoËnosti naπeg Stvoritelja i

Otkupitelja i potraæiti æivi odnos s

Njim kroz istinsku obnovu i reformu,

u potpunosti se oslanjajuÊi na Krista

po pitanju naπeg spasenja i svake naπe

potrebe. Kroz Kristovu milost i

posredovanje Svetog Duha mi imamo

prekrasnu prednost uÊi u vrt kojeg su

Adam i Eva nekada davno zvali svojim

domom. Kakve li prednosti Boæjom

silom objavljivati poruke trojice

anela, kako bismo mogli vidjeti

konaËno ispunjenje Boæjeg plana da

vrati svoju djecu u njihov zakoniti

novi edenski dom!

Za razmiπljanje i razgovor1. Sve πto je Bog stvorio iziπlo je

iz Njegovih ruku savrπeno u svakom

smislu. ©to je Adamu i Evi moglo

najviπe nedostajati kad su bili prisiljeni

napustiti vrt?

2. ©to mislite, je li Bog ikada

razmiπljao diÊi ruke od upropaπtenog

djela Njegovog stvaranja? Ukoliko jest,

zaπto? Ukoliko nije, zaπto nije?

3. Na koji naËin je Edenski vrt

model onoga πto Bog planira za svoj

narod? »emu se veÊ sada najviπe

radujete?

Ted N. C. Wilson

je predsjednik

KrπÊanske

adventistiËke

crkve u svijetu

Kroz Kristovu milost i

posredovanje Svetog Duha mi

imamo prekrasnu prednost

uÊi u vrt kojeg su Adam i

Eva nekada davno zvali

svojim domom.

SuoËen s moguÊnoπÊu vjeËnog

uniπtenja, Lucifer je bio oËajan.

Jednom kad je Adam pao u grijeh, i

viπe nije mogao izravno komunicirati s

Bogom te je bio istjeran iz njihovog

edenskog svetiπta, Lucifer je odluËio

kako Êe ubuduÊe sve Adamove

potomke dræati podalje od bilo kakvog

svetiπta koje bi im moglo pruæiti

moguÊnost povratka u Eden.

ZakljuËakIskustvo Adama i Eve u njihovom

edenskom svetiπtu moæe nas

mnogoËemu nauËiti. Prvo, kao πto je

Bog u svojoj ljubavi prema naπim

prvim roditeljima uËinio sve πto je

mogao da bi njihove æivote uËinio

sretnima, tako i sada — sve πto Ëini u

naπem æivotu i za naπ æivot, Ëini iz

ljubavi. Dokaz te ljubavi vidi se u daru


Lucifer, zvijezda Danica, a sada poznat

kao Sotona, varalica, Ëekao je svoju

priliku.

Nije nam poznato koliko dugo su

naπi praroditelji æivjeli u vrtu.

Meutim, jednoga je dana sjena

prekrila raj. Posredstvom prekrasne

zmije Sotona je pred njih bacio

mamac draæi novog iskustva koje Êe ih

uËiniti da budu “poput” samoga Boga.

Bog je postavio jednostavan ispit

posluπnosti: “Sa svakoga stabla u vrtu

slobodno jedi, ali sa stabla spoznaje

dobra i zla da nisi jeo! U onaj dan u

koji s njega okusiπ, zacijelo Êeπ

umrijeti!” (Postanak 2,16.17) Meutim,

zmija je rekla: “Ne, neÊete umrijeti!

Nego, zna Bog: onog dana kad budete

s njega jeli otvorit Êe vam se oËi, i vi

Êete biti kao bogovi, koji razluËuju

dobro i zlo.” (Postanak 3,4.5)

Mnogo je godina otad proπlo, ali

kuπaË i dan-danas prilazi ljudima na isti

naËin. On idealizira neposluπnost i Ëini

da ona izgleda privlaËnom. Prikazuje

vrπenje Boæjih zapovijedi kao neπto

dosadno. ObeÊava uzbuenja i nova

iskustva. On prikriva put propasti na

koji nas mami da zakoraËimo — put

obiljeæen pijanicama koji leæe bez

svijesti u jarku i zdravljem koje

postupno propada.

–avao uvijek nastoji ubaciti

sumnju. Svoja vlastita obiljeæja on

pripisuje Bogu, a pretvara se da ima

pravi Boæji karakter. Bog æeli samo

ono πto je najbolje za nas; On nam ne

uskraÊuje niπta πto nas vodi k zdravlju

i sreÊi. S druge strane, Sotona nam

nudi otrovni zamotuljak koji izgleda

privlaËno, ali nas na kraju poniæava i

upropaπÊuje.

Sotona je “laæac i otac laæi” (Ivan

8,44). “Ne, neÊete umrijeti!” uvjerio je

Adama i Evu. Meutim, to je bila

velika laæ. Oni su umrli, a od tada

umiru i njihovi potomci.

“Postat Êete kao Bog,” obeÊao im

je, ali to obeÊanje nije mogao ispuniti.

Pokuπao je biti poput Boga u

nebeskim dvorovima (Izaija 14,13;

Ezekiel 28,2-5), ali ga je njegovo

samozavaravanje izbacilo s Neba.

Samo Bog moæe biti Bog. On je

Stvoritelj svega i svih, bilo anela ili

ljudi. Stvoreno biÊe nikada ne moæe

postati Stvoriteljem. Bog je stvorio

muπkarce i æene na svoju sliku kako bi

æivjeli u Njemu i iskazivali Mu

posluπnost iz ljubavi. Samo u Bogu

doæivljavamo svoje pravo ostvarenje.

Kao πto je Augustin to dobro izrazio:

“Ti si nas stvorio za sebe, o

Gospodine, i naπa su srca nemirna dok

se ne smire u Tebi.”

Grijeh je nerazuman, on je

potpuna ludost. On teæi neËemu

nemoguÊem — da budemo poput

Boga. On zanemaruje Ëinjenicu da

svoje postojanje dugujemo tome πto

nas je Bog stvorio i odræava nas na

æivotu.

Naπe spasenje dolazi od

Boga koji nas toliko voli

da ne πtedi truda kako

bi nas ponovno zadobio

za sebe. Izvjeπtaj o

Boæjim aktivnostima vezanim za naπe

spasenje u borbi izmeu dobra i zla

najveÊa je priËa ikada ispriËana; to je

zaista najveÊa drama svih vjekova.

U ovoj priËi dva vrta postavljaju

pozornicu za prekretnice u radnji. Iz

prvog vrta dolaze grijeh, gubitak, sram

i smrt. Iz drugoga teku nada, radost i

æivot.

Bog je zasadio prvi vrt. Taj vrt je

bio prekrasan i savrπen — to je bio

Eden. I upravo u ovo besprijekorno

okruæenje Bog je naselio prve ljude,

koji su takoer bili djelo Njegovih

ruku (Postanak 2,8.9). U vrtu je Bog

razgovarao s njima. Eden je bio raj, raj

u stanju nevinosti. Adam i Eva su bili

bez grijeha, ali su bili poput djece.

Oni joπ nisu imali razvijene karaktere;

joπ nisu donijeli niti jednu odluku. A

pred njih Êe se uskoro postaviti izazov

kad Êe morati naËiniti izbor i odluËiti.

Ulazak grijehaIza ozraËja spokojstva u tom vrtu,

u zasjedi se krilo jedno zlonamjerno

biÊe. Zlo, neπto πto je bilo u

potpunosti izvan Adamovog i Evinog

iskustva, nije bilo daleko — niti ikada

jest! Pali aneo, nekada znan kao

Nedjelja

Dva vrtaU NJIMA SU SE SUSRELI GRIJEH I SPASENJE................................................................................................................


Pa ipak, koliko samo muπkaraca i

æena ide stopama naπih praroditelja!

Velika veÊina ljudi hvata se na

kuπaËevu udicu: “Postat Êete kao Bog”

— tako πto izbacuje Boga iz svojih

misli, nijeËe da On uopÊe postoji ili

Ga otvoreno odbacuje.

Posljedice grijehaPosljedice grijeha poËele su se

pokazivati gotovo istog trenutka.

Nakon prvobitnog naleta zadovoljstva,

naπi su praroditelji poËeli osjeÊati sram

(Postanak 3,7). »uvπi Boæje korake

kako im se pribliæavaju u vrtu, obuzeo

ih je osjeÊaj krivnje pa su se pokuπali

skriti (8. redak). Meutim, nisu se

mogli skriti od Boga niπta viπe nego se

mi moæemo skriti danas. PoËeli su

okrivljavati jedno drugo za vlastitu

neposluπnost: “Æena koju si stavio uza

me — ona mi je dala sa stabla, pa sam

jeo,” jadao se Adam (redak 12).

ZvuËi li vam to poznato? Okrivite

nekoga, okrivite Ëak i Boga, samo

nemojte priznati da ste pogrijeπili.

SliËno je bilo i s Evom: “Zmija me

prevarila, pa sam jela,” pokuπala se

obraniti (redak 13).

Pokuπaji da na drugoga prebace

krivnju i da opravdaju vlastiti postupak

bili su isto tako jadni kao i odjeÊa od

smokvinog liπÊa koju su stavili kako bi

pokrili svoju golotinju. A ipak, i dan-

danas ima pokrivanja smokvinim

liπÊem i samoopravdavanja koliko

hoÊete.

Tada im je Gospodin oslikao

buduÊnost koja ih Ëeka. Bit Êe

prognani iz raja u æivot mukotrpnog

rada. Odsad Êe priroda raati trnje i

ËiËak. Eva Êe s bolovima raati djecu,

i na kraju, nakon æivota ispunjenog

borbom kako bi si u znoju svoga lica

priskrbili svakodnevni kruh, vratit Êe

se u prah iz kojega ih je Bog i

oblikovao (redci 16-20).

Na zavrπetku svog epskog spjeva

Izgubljeni raj (Paradise Lost), engleski

pjesnik John Milton dirljivo prikazuje

njihove posljednje trenutke u Edenu:

“Sav svijet bjeπe pred njima,

svako mjesto

Moæda njihov novi dom, al’

Providnost

Êe pokazati put;

Ruku pod ruku koraËahu tako,

nesigurno i polako,

Kroz Eden krenuπe svojim putem

usamljenim.”

Bog dolazi u pomoÊAli, Bog nije ostavio Adama i Evu

bez nade. Iako im je bio uskraÊen

pristup vrtu, nije im bila uskraÊena i

Njegova nazoËnost. Kamo god ih

njihov buduÊi æivot odveo, Bog Êe biti

s njima.

Nadalje, Bog im je ostavio

obeÊanje za buduÊnost. Dok su joπ

uvijek bili u vrtu, On je objavio zmiji:

“Neprijateljstvo ja zameÊem izmeu

tebe i æene, izmeu roda tvojeg i roda

njezina: on Êe ti glavu satirati, a ti Êeπ

mu vrebati petu” (redak 15).

To “neprijateljstvo” nije prirodna

ljudska reakcija. To je neπto πto je Bog

usadio u nas; to je milost na djelu.

Ellen G. White je napisala: “Milost

koju Krist usauje u duπu stvara u

Ëovjeku neprijateljstvo prema Sotoni.

Gospodinovo mjesto za osamu. Tog

Ëetvrtka naveËer, posljednjeg Ëetvrtka

u svojem zemaljskom æivotu, dok je

bio suoËen s kriæem, Isus je otiπao

tamo kako bi se hrvao s Ocem.

OsjeÊajuÊi pritisak teπkog tereta

grijeha svijeta na svojoj duπi, Isus je

preklinjao: “OËe moj! Ako je moguÊe,

neka me mimoie ovaj kaleæ! Ali neka

ne bude moja, nego tvoja volja!”

(Matej 26,39) “Kad se nae u smrtnoj

borbi, joπ se æarËe molio, a znoj mu

postade kao guste kaplje πto padahu

na zemlju.” (Luka 22,44.45)

U tom je vrtu sudbina ljudskog

roda visila o koncu. Isus je Ëeznuo za

podrπkom svojih najuæih prijatelja, ali

su svi oni pozaspali. Sâm je ispio Ëaπu

boli. Meutim, joπ je jedno biÊe bilo

tamo — isti onaj prevarant koji je bio i

u Edenu. Sada je on nagovarao Isusa

da napusti svoje poslanje spaπavanja

svijeta: Oni nisu vrijedni toga. Nitko

od njih ne mari. Pogledaj ih samo —

svi spavaju!

Za razliku od naπih praroditelja,

Isus je odbio sluπati taj zlobni glas,

odbio je dati mjesta sumnji.

PrihvaÊajuÊi gorku Ëaπu iz ruke

svojega Oca, krenuo je u susret

Golgoti.

Ova dva vrta pozivaju nas da uz

molitvu razmiπljamo o cijeni naπega

spasenja. Tu vidimo koliko toga je bilo

izgubljeno, ali isto tako i koliko je

velika milost naπeg divnog Gospodina.

Ellen G. White nas poziva da pozorno

prouËavamo i usporedimo “Edenski vrt

i njegovu prljavu mrlju neposluπnosti

... s Getsemanskim vrtom, gdje je

Spasitelj svijeta podnio nadljudske

patnje kad su grijesi cijeloga svijeta

bili svaljeni na Njega”. (Manuscript 1,

1892.)

Aleluja! Kakvog Spasitelja imamo!

Za razmiπljanje i razgovor1. Koja je bila prva laæ koju je

Sotona izgovorio naπim praroditeljima,

i kako se ona ponavlja u vaπem

okruæenju?

2. Koja od posljedica grijeha —

zlo, bolest, siromaπtvo, pokvarenost, i

tako dalje — vas najviπe optereÊuje?

©to vas odræava u vaπoj borbi?

3. Prije nego πto je umro za naπe

grijehe, Isus je æivio kako bi bio na

blagoslov drugima. Kako Njegova

crkva u vaπem mjestu djeluje na

blagoslov drugima?

Bez ove preporoditeljske milosti i

obnoviteljske sile Ëovjek bi ostao

Sotonin zatoËenik i sluga uvijek

spreman za izvrπavanje njegovih

naloga. Ali ovo novo naËelo u duπi

uzrokuje sukob tamo gdje je dosad

vladao mir. Snaga koju Krist pruæa

osposobljuje Ëovjeka da se odupre

tiraninu i nasilniku. Tko god pokazuje

da se gnuπa grijeha namjesto da ga

voli, tko god se opire i svladava strasti

koje vladaju u njemu, otkriva

djelovanje naËela koje potjeËe

odozgo.” (Velika borba, Znaci

vremena, Zagreb 2010., str. 400).

Djelovanje milosti dosegnulo je

vrhunac u æeninom Potomku — Isusu

Kristu. Na zavrπetku svog bezgreπnog

æivota i sluæbe ispunjene ljubavlju, On

je otiπao u jedan vrt na molitvu — u

Getsemanski vrt.

Taj je vrt zasadio Ëovjek, a ne

Bog. Taj je vrt bio omiljeno

Edenski i Getsemanski vrt

nas pozivaju da uz molitvu

razmiπljamo o cijeni naπega

spasenja.


Zasigurno je jedna od

nevjerojatnijih istina koje

nalazimo u Bibliji ta da Bog

nije samo spreman æivjeti

meu svojim narodom —

On æeli biti meu nama. Iako je On

Stvoritelj Neba i Zemlje, On Ëezne za

zajedniπtvom sa stvorenjima koja su

iziπla iz Njegove ruke.

“Jer ovako govori Viπnji i

Uzviπeni, koji vjeËno stoluje i ime mu

je Sveti: ‘U prebivaliπtu visokom i

svetom stolujem, ali ja sam i s

potlaËenim i poniæenim, da oæivim

duh smjernih, da oæivim srca

skruπenih.’” (Izaija 57,15)

Danas je vrlo raπiren militantni

ateizam. Nekad su se nevjernici

zadovoljavali time πto su svoje sumnje

zadræavali za sebe; danas pak napadno

izjavljuju da Bog ne postoji i ismijavaju

krπÊane i sve vjernike. Meu vodeÊim

zagovornicima ateizma su Richard

Dawkins, Christopher Hitchens, Sam

Harris i Daniel Dennett.

Zanimljivo je kako je Anthony

Flew, koji je postavio 50-godiπnji

program rada ateizma, kasnije u æivotu

doæivio promjenu svoje filozofije.

Njegova knjiga Bog postoji: Kako je

najokorjeliji svjetski ateist promijenio

miπljenje (There Is a God: How the

World’s Most Notorious Atheist

Changed His Mind), objavljena 2007.

godine, zaprepastila je njegove bivπe

kolege.

Meutim, za one koji poznaju

Isusa kao osobnog Spasitelja i

Gospodina, argumenti poput onih koje

je naveo Flew, iako mogu pomoÊi u

odreenim situacijama, potpuno su

nepotrebni. Mi znamo da Bog postoji

zbog toga πto Ga poznajemo kao

svojega Prijatelja.

“On mi kaæe u dnevnoj πetnji toj

Da vjeËni je Spasitelj moj!

Radost pravu koju s Njim imam ja

Nitko, bez Krista, ne zna.”

(C. Austin Miles, Gle, rano u vrt

idem ja)

Cijela Biblija, od Postanka do

Otkrivenja, svjedoËi o toj Ëinjenici i o

Bogu koji uæiva biti Prijatelj ljudskog

roda. On je hodao i razgovarao u vrtu

s Adamom i Evom. On je hodao i

razgovarao s Abrahamom i

patrijarsima. A kad je doveo dvanaest

plemena iz Egipta u podnoæje

sinajskog brda, dao je Mojsiju sljedeÊe

upute: “Neka mi sagrade Svetiπte da

mogu boraviti meu njima.” (Izlazak

25,8)

Izraelci su vidjeli i Ëuli

grmljavinu, munje i zvuk trube koji su

dolazili sa svetog brda. Oni su znali da

je Jahve stvaran — On je bio tamo na

Sinaju — i uplaπili su se. Sada je Bog

Ëeznuo da im se joπ viπe pribliæi na

naËin kojim bi se osjetili pozvanima

doÊi u Njegovu nazoËnost. Namjeravao

je prebivati u πatoru.

Bog je Mojsiju dao nacrt za

Svetiπte, a Izraelci su slijedili taj nacrt

u najsitnije pojedinosti. Svetiπte je bilo

prekrasno ukraπeno — zlatom,

srebrom, dragim kamenjem i

raznobojnim tkaninama. Zbog toga πto

je trebao biti prenosiv, πator je bio

malen. Njegova Svetinja nad svetinjama

izgledala je poput kocke sa stranicom

od deset lakata duæine (oko Ëetiri i pol

metra); Svetinja je bila dvostruko veÊa,

dvadeset lakata s deset lakata (oko 9 x

4,5 metara).

Razmislite o tome: VeliËanstvo

Neba, Stvoritelj svemira zadovoljava se

prebivanjem u πatoru.

Znak Boæje nazoËnostiZa Izraelce je Svetiπte bilo srce

njihovog zajedniËkog æivljenja. Tamo

je bilo srediπte njihovog identiteta kao

posebnog Boæjeg izabranog naroda.

Svetiπte je bilo skloniπte. Tamo se

slava πekine — sáma Gospodinova

nazoËnost — oËitovala izmeu kerubinâ

u Svetinji nad svetinjama. Sa Svetiπtem

u njihovoj sredini, koje je iπlo pred

njima na njihovim putovanjima, oni su

bili sigurni, zaπtiÊeni od svih

neprijatelja s kojima Êe se morati

suoËiti.

StoljeÊima kasnije, nakon πto su

se naselili u ObeÊanoj zemlji, oni su i

dalje gledali na Svetiπte kao na zaklon.

Ponedjeljak

Njegova spasonosnanazoËnost

ISUS NAM NIJE SAMO REKAO KAKO DA ÆIVIMO; ON JE TAKO I ÆIVIO................................................................................................................


Psalmist se molio: “Poslao ti pomoÊ iz

Svetiπta, branio te sa Siona!” (Psalam

20,2)

Svetiπte je bilo mjesto na kojem

su se dobivale upute. S vremena na

vrijeme Mojsije je odlazio u πator kako

bi razgovarao s Bogom. Tu ga je Bog

upuÊivao kako da vodi ljude. Nakon

πto se Mojsije vratio u tabor, njegovo

je lice svijetlilo i ljudi ga nisu mogli

gledati izravno u lice. “Kad je Mojsije

zavrπio razgovor s njima, prevuËe

preko svoga lica koprenu.” (Izlazak

34,33)

Svetiπte je takoer bilo mjesto

boæanskog vodstva. Sve vrijeme dok

je Izraelski narod bio u pustinji, oblak

se tijekom dana uzdizao nad Svetiπtem,

a noÊu bi im svijetlio stup od ognja.

Kad bi se oblak ili stup od ognja

podigli, narod bi rastavio tabor i

slijedio ih. Kada bi doπlo vrijeme

odmora, ponovno bi postavili tabor.

“Jahve je iπao pred njima, danju u

stupu od oblaka, da im put pokazuje,

a noÊu u stupu od ognja, da im

svijetli. Tako su mogli putovati i danju

i noÊu.” (Izlazak 13,21)

Svetiπte je bilo mjesto

bogoπtovlja. Izraelska sveta godina

vrtjela se oko brojnih svetkovina —

Pasha i Blagdan beskvasnih kruhova,

Prva æetva, Blagdan sedmicâ, Prvi dan

sedmoga mjeseca, Dan pomirenja te

Blagdan sjenicâ — a u svakoj od tih

svetkovina Svetiπte je igralo kljuËnu

ulogu.

KonaËno, Svetiπte je bilo mjesto

oprosta. Ovamo je greπnik donosio

svoju ærtvu — janje, kozu, pticu — koju

je sveÊenik trebao prinijeti kao ærtvu

pomirnicu. Oprost se dobivao u

Svetiπtu.

Stoga ne Ëudi πto su Izraelci

Svetiπte smatrali tako dragocjenim.

Kad su godinama kasnije osvajaËke

vojske oskvrnule Hram koji je

zamijenio πator iz pustinje, za njih je

to predstavljalo najteæi moguÊi

gubitak, smak svijeta (vidi Psalam 74,1-

7).

Mi danas nemamo zemaljsko

Svetiπte u kojem bismo mogli potraæiti

Boæju nazoËnost. Ali time nismo u

slabijem poloæaju u odnosu na njih: mi

imamo nebesko Svetiπte u koje

ulazimo vjerom (Hebrejima 10,19-22).

Mi imamo Isusa. Bog koji je tako teæio

da prebiva meu dvanaest plemena da

im je dao upute o gradnji svetiπta,

otiπao je ne samo korak dalje, veÊ

puno, puno dalje! On je na sebe uzeo

oblik ljudskog biÊa. Tijelom i krvlju

postao je jedno s nama.

“Jer, dijete nam se rodilo, sina

dobismo,” prorokovao je Izaija. “Na

pleÊima mu je vlast. Ime mu je:

Savjetnik divni, Bog silni, Otac vjeËni,

Knez mironosni.” (Izaija 9,6)

O Njemu je Njegov voljeni uËenik

Ivan napisao: “I RijeË tijelom postala i

nastanila se [doslovno: ‘podigao je svoj

πator’] meu nama. I mi smo

promatrali slavu njegovu ... pun

milosti i istine.” (Ivan 1,14) Taj

»ovjek, liπen svih oznaka kojima se

ljudi sluæe kako bi privukli pozornost

na sebe — bogatstvo, slava, moÊ,

obrazovanje, utjecaj — bio je

utjelovljeni Bog. On je bio “Emanuel —

πto znaËi: Bog je s nama”. (Matej 1,23)

Isus je naπ Veliki sveÊenik koji

nas zastupa u dvorovima Neba. To

(Ivan 16,13). PrisjeÊa nas na

Spasiteljeva uËenja (Ivan 14,26). On

svijet osuuje “s obzirom na grijeh, na

pravednost i na sud” (Ivan 16,8-11). A

πto je najbolje od svega, On je s

nama!

Mi ne trebamo iÊi u Hram kako

bismo pronaπli Boga. Mi ne trebamo

hodoËastiti do nekog udaljenog

svetiπta gdje se oËituje boæanska

nazoËnost. Bog je veÊ ovdje, upravo

ovdje. Bog je s nama!

Netom prije nego πto je Isus

otiπao, obeÊao je: “Ja sam s vama u

sve vrijeme do svrπetka svijeta.” (Matej

28,20) Apostol Pavao je posvjedoËio:

“S Kristom sam razapet na kriæ; æivim

— ali ne viπe ja, nego Krist æivi u

meni: æivot koji sada provodim u

tijelu, provodim u vjeri u Sina Boæjega,

koji mi je iskazao ljubav i samoga sebe

za mene predao.” (GalaÊanima

2,19.20)

Dragi prijatelju, moæeπ li se

pridruæiti apostolu Pavlu u tom

svjedoËanstvu? Znaπ li da Isus æivi u

tebi? Je li On s tobom, kao πto je to i

obeÊao?

Mojsije je davno molio: “Ta kako

Êe se znati da uæivamo tvoju

naklonost, ja i tvoj narod? Po tome πto

ideπ s nama. Time Êemo se samo

razlikovati ja i tvoj narod meu svim

narodima koji su na licu zemlje.”

(Izlazak 33,16) SliËno tome David je

preklinjao: “Ne odbaci me od lica

svojega.” (Psalam 51,13)

Ukoliko ste bjeæali od Boga,

molite tu Davidovu molitvu. Bog æeli

prebivati meu vama. On iskreno

Ëezne da spoznate Njegovu

spasonosnu nazoËnost. On æeli biti vaπ

Zaklon, vaπ VodiË, vaπ UËitelj, vaπ

Spasitelj, vaπ Gospodin!

Za razmiπljanje i razgovor1. Od pet stvari koje je zemaljsko

Svetiπte predstavljalo — utoËiπte,

davanje uputa, boæansko vodstvo,

bogoπtovlje i oprost — koja je

najpotrebnija vaπoj crkvenoj zajednici?

Na koji naËin to osiguravate?

2. Ukoliko biste u svojoj zajednici

æeljeli odsjajivati Kristovu sluæbu

tijekom Njegovog boravka na ovoj

Zemlji, na koji bi naËin vaπ æivot bio

drukËiji?

3. Kako se sluæba Svetog Duha

pokazuje u æivotu vas kao pojedinca i

æivotu vaπe crkvene zajednice?

nebesko Svetiπte, koje nisu napravile

ljudske ruke i koje je daleko

veliËanstvenije nego πto mi moæemo

zamisliti, jest pravo, izvorno Svetiπte.

©ator u pustinji bio je tek njegova

blijeda slika — on je sliËio “slici i sjeni

nebeskih stvarnosti” (Hebrejima 8,5).

Tijekom ovog molitvenog tjedna

pobliæe Êemo prouËiti Svetiπte i sluæbu

koju Isus u njemu obavlja. Kao πto je

izraelski narod u pustinjskom πatoru

pronaπao svoju osobitost kao Boæji

narod, i mi moæemo kod naπeg

Velikog sveÊenika naÊi utoËiπte, upute,

vodstvo, πtovanje i oprost.

I to nije sve! Isus je prebivao

meu nama tek jedno kratko vrijeme,

svega trideset i tri godine. Meutim,

prije svojega odlaska obeÊao je poslati

nebeskog Utjeπitelja, Svetog Duha:

“NeÊu vas ostaviti siroËad,” rekao je.

“Vratit Êu se k vama.” (Ivan 14,18)

Sveti Duh nastavlja Isusovu sluæbu

milosra. On nas uvodi u svu istinu

Bog æeli prebivati meu

nama. On iskreno Ëezne

da spoznamo Njegovu

spasonosnu nazoËnost.


“Sutradan Ivan vidje Isusa gdje

dolazi k njemu te reËe: ‘Evo Jaganjca

Boæjeg koji uzima grijeh svijeta!’”

(Ivan 1,29)

Ova izjava Ivana Krstitelja

izrazila je sræ Isusovog

poslanja. Iznad svega

πto je doπao ostvariti —

otkriti Boæji karakter,

potraæiti i naÊi izgubljene, objaviti

dobre vijesti, i joπ puno toga — On je

doπao kako bi bio boæanska Ærtva za

grijeh.

Sámo Isusovo ime ukazivalo je na

glavni cilj Njegove sluæbe. Prije nego

πto je Isus roen, Gospodinov aneo

se ukazao Josipu, koji je dao rijeË da

Êe oæeniti Mariju, i rekao mu: “Rodit

Êe sina, i nadjeni mu ime Isus, jer Êe

on izbaviti svoj narod od grijeha

njegovih.” (Matej 1,21)

Ime “Isus” je grËki oblik imena

Joπua, koje znaËi “Gospodin spaπava”.

Kasnije je imenu koje je dobio

roenjem dodana titula “Krist”, πto

znaËi “Pomazanik”, odnosno “Mesija”.

Dakle, kad mi kaæemo “Isus Krist”, mi

zapravo govorimo “Spasitelj Mesija”, ili

“Mesija koji spaπava”. Naæalost, za

milijune ljudi danas ime “Isus Krist”

sluæi samo za ruænu psovku. Oni

uzimaju Njegovo ime uzalud, ni ne

shvaÊajuÊi πto te rijeËi znaËe!

Meutim, to zna onaj Zli, Isusov

smrtni neprijatelj u velikoj borbi

izmeu dobra i zla. On nastoji

odvratiti pozornost s Isusovog djela

spaπavanja!

Njegova boæanska svrhaIsus je roen da bi umro. Za

gotovo sve ljude smrt je posljednji,

tuæan Ëin u æivotnoj drami. Ali, to nije

bio sluËaj kod Isusa: smrt je bila

vrhunac Njegovog dolaska na Zemlju.

Svojom smrÊu On Êe spasiti svijet. On

je rekao: “A ja, kad budem podignut

sa zemlje, sve Êu ljude privuÊi k sebi.”

(Ivan 12,32) Isto tako: “Kao πto je

Mojsije podigao zmiju u pustinji, tako

mora biti podignut Sin »ovjeËji, da

svatko tko vjeruje u njega ima æivot

vjeËni.” (Ivan 3,14.15)

Netko bi mogao oËekivati da Êe

se Isusovi sljedbenici sramiti Njegove

smrti. Smrt na kriæu bio je najgori

naËin umiranja: to je bilo polagano,

bolno i sramno javno pogubljenje. Rim

je razapinjao najgore zloËince: nijedan

rimski graanin nije mogao biti

osuen na smrt pogubljenjem na tako

prezreni naËin. Isus nije bio rimski

graanin; On je mogao biti i bio je

razapet na kriæu. Oh, kako se duboko

Spasitelj ponizio da bi izvojevao naπe

spasenje!

Zato apostol Pavao piπe: “Ponizi

sam sebe postavπi posluπan do smrti, i

to do smrti na kriæu.” (Filipljanima

2,8)

Meutim, prvi se krπÊani nisu

sramili toga. Oni nikada nisu pokuπali

prikriti naËin na koji je Isus umro.

Nije im bilo neugodno niti su se

ispriËavali zbog toga. Umjesto toga,

oni su to hrabro objavljivali: “Po

imenu Isusa Krista NazareÊanina, koga

ste vi razapeli, a koga je Bog uskrisio

od mrtvih, po njemu zdrav stoji ovaj

Ëovjek pred vama.” (Djela 4,10); “I

dok Æidovi zahtijevaju znakove, a Grci

traæe mudrost, mi propovijedamo

Krista razapetoga, sablazan za Æidove,

ludost za pogane.” (1. KorinÊanima

1,22.23); “A ja sam daleko od toga da

se iËim ponosim, osim kriæem

Gospodina naπega Isusa Krista, po

kome je meni razapet svijet i ja

svijetu!” (GalaÊanima 6,14)

Ellen G. White je ovako objasnila

Kristovo djelo spaπavanja: “S Kristom

se postupalo onako kako mi

zasluæujemo, da bi se s nama

postupalo kako On zasluæuje. On je

bio osuen zbog naπih grijeha, u

kojima nije imao udjela, da bismo mi

mogli biti opravdani Njegovom

pravdom, u kojoj nemamo udjela.

Pretrpio je smrt koja je bila naπa, da

bismo mogli primiti æivot koji je bio

Njegov. ‘Njegove nas rane iscijeliπe.’”

(Isusov æivot, str. 12)

Utorak

Evo JaganjcaBoæjeg

SAMO NAM ON MOÆE PRUÆITI TO ©TO NAM JE POTREBNO................................................................................................................


Pogreπna oËekivanjaIsusovi uËenici nisu odmah

shvatili boæansku nakanu koja se krila

iza Isusove smrti. Kad je Ivan Krstitelj,

nadahnut Boæjim Duhom, izjavio: “Evo

Jaganjca Boæjeg koji uzima grijeh

svijeta!” (Ivan 1,29), oni koji su ga

Ëuli mora da su bili zbunjeni, pitajuÊi

se πto to znaËi. Dvanaestorica su

oËekivala od Isusa da usmjeri svoju

sluæbu u politiËkom smjeru, da djeluje

kao “politiËki Mesija”, kao Onaj koji

Êe Æidove osloboditi jarma omraæenih

Rimljana. Njima su bile neshvatljive

Isusove najave Njegovih skorih patnji i

smrti u Jeruzalemu (Matej 16,21-23;

20,17-19).

Tek nakon Isusovog uskrsnuÊa

Njegovi su sljedbenici poËeli shvaÊati

kakvo je mjesto u Boæjem planu imao

kriæ. Svjetlost je poËela svitati na putu

za Emaus: “Nato im on reËe: ‘O ljudi

bez razumijevanja i spore pameti za

vjerovanje svega πto su proroci

govorili! Zar nije trebalo da to Mesija

pretrpi da ue u svoju slavu?’ I poËe

od Mojsija te, slijedeÊi sve proroke,

protumaËi im πto se na njega odnosilo

u svim Pismima.” (Luka 24,25-27)

U svjetlu Golgote i mi jasnije

vidimo dijelove Starog zavjeta koji nas,

ako izostavimo Isusa, zbunjuju pa Ëak

i muËe.

Uzmimo, primjerice, sluæbu u

Svetiπtu: »emu toliko klanje nevinih

æivotinja? »emu sve to prolijevanje

krvi? Meutim, kad ponovno

promotrimo ærtveni sustav kroz

kontaktne leÊe kriæa, shvaÊamo kako

je taj sustav sluæio i imao Bogom danu

odgojnu ulogu. On je pouËavao

Izraelce da grijeh ima svoju cijenu —

da ga se ne treba olako shvatiti i da se

s grijehom moæe obraËunati samo kroz

uzimanje æivota, kao πto se to u

Poslanici Hebrejima otvoreno kaæe:

“Bez prolijevanja krvi nema

oproπtenja.” (Hebrejima 9,22)

©ator u pustinji i kasniji Hram

usmjeravali su spasenje miloπÊu na

toËno odreeno vrijeme i mjesto.

Osoba koja se kajala za svoje grijehe

nalazila je mir ËineÊi ono πto je

Gospodin zapovjedio, a ne slijedeÊi

smjer koji su sami odredili.

Ali u konaËnici ni æivotinjska

ærtva nije mogla pruæiti pomirenje.

“NemoÊna je, naime, krv bikova i

jaraca da uzme grijehe.” (Hebrejima

10,4) Samo se smrt BogoËovjeka Isusa

Krista mogla odluËno obraËunati s

grijesima. Tako je svako janje, ili bilo

koja druga æivotinja koju bi pokajnik

doveo kao ærtvu, bila uËinkovita samo

zbog ærtvovanja Boæjeg Janjeta, na koje

su ukazivale sve te æivotinje.

Zbog Golgote mi takoer

poËinjemo razumijevati zadivljujuÊu ali

i zbunjujuÊu priËu koju nalazimo u

Postanku 22 — priËu o Abrahamu i

njegovom sinu Izaku na brdu Moriji.

Ovaj zapis je dugo vremena muËio one

koji su prouËavali Bibliju, kako Æidove

tako i krπÊane. Ovdje Jahve zapovijeda

veÊ vremeπnom ocu: “Uzmi svoga sina,

jedinca svoga Izaka koga ljubiπ, i poi

gdje je janje za ærtvu paljenicu?” —

Abraham je odgovorio: “Bog Êe veÊ

providjeti janje za ærtvu paljenicu, sine

moj!” (Postanak 22,7.8)

I Bog se zaista pobrinuo. Kad je

Abraham podigao noæ kako bi zaklao

svojega sina, aneo Gospodinov mu je

povikao da stane. “Podiæe Abraham

oËi i pogleda, i gle — za njim ovan,

rogovima se zapleo u grmu” (redak

13). Ovan je tamo bio sve vrijeme, ali

je tugujuÊi otac bio previπe uzbuen

da bi ga primijetio.

Abraham je to mjesto nazvao

Jahve-Jire, πto znaËi “Gospodin Êe

providjeti”. Gotovo tisuÊu godina

kasnije, kad je kralj Salomon poËeo

graditi Hram, smjestio ga je na to isto

mjesto, na brdu Moriji (2. Ljetopisa

3,1). A oko tisuÊu godina nakon toga

Isus je umro u neposrednoj blizini tog

mjesta.

Gospodin koji je Abrahamu

pruæio ono πto mu je bilo potrebno,

pruæio je i cijelom ËovjeËanstvu ono

πto mu je bilo potrebno.

I konaËno, u svjetlosti Isusa kao

Boæjeg Janjeta, mi shvaÊamo znaËenje

prekrasnog 53. poglavlja Knjige

proroka Izaije. Ovdje nalazimo Nekoga

tko je bio odvoen “ko jagnje na

klanje” (redak 7). “Za naπe grijehe

probodoπe njega, za opaËine naπe

njega satrijeπe. Na njega pade kazna —

radi naπeg mira, njegove nas rane

iscijeliπe. Poput ovaca svi smo lutali, i

svaki svojim putem je hodio. A Jahve

je svalio na nj bezakonje nas sviju”

(redci 5,6).

Prijatelju, grijesi koje je On nosio

jesu moji grijesi — i tvoji. Zar ne

osjeÊaπ ljubav prema Njemu, Isusu,

tom Boæjem Janjetu koje je umrlo

umjesto tebe?

Za razmiπljanje i razgovor1. Prema piscu ovih redaka, Isus

je roen da bi umro. Koju ulogu su

Njegov æivot i uËenja igrali u Njegovoj

zemaljskoj sluæbi?

2. Koliko ste vi, kao ljudi

dvadeset i prvog stoljeÊa, osjetljivi na

to πto Biblija naglaπava krvne ærtve?

Smeta li vam to? Budite iskreni.

3. ©to rijeËi “Bog Êe providjeti”

znaËe vama osobno?

u krajinu Moriju pa ga ondje prinesi

kao ærtvu paljenicu na brdu koje Êu ti

pokazati.” (Postanak 22,2)

Kako Bog ljubavi moæe izdati

takvu zapovijed? Ona zvuËi poput

rijeËi nekog od poganskih boæanstava

koje su oboæavali stanovnici Kanaana.

Krivoboπci su prinosili ljudske ærtve,

ali je Jahve izraelskom narodu izriËito

zabranio da oponaπa njihove avolske

obiËaje: “Ne smijeπ dopuπtati da koje

tvoje dijete bude ærtvovano Moleku;

ne smijeπ tako obeπËaπÊivati ime Boga

svoga. Ja sam Jahve!” (Levitski zakonik

18,21)

Ova Boæja zapovijed se poput

maËa zarila u Abrahamovo srce.

Nekako je pronaπao vjere da krene

naprijed. Nije razumio πto se i zaπto se

od njega traæi, ali je predugo hodao s

Bogom da bi Mu sada bio neposluπan.

Kad je Izak postavio pitanje koje je

paralo srce: “Evo kremena i drva ... ali

Prijatelju, grijesi koje je On

nosio jesu moji grijesi — i

tvoji. Zar ne osjeÊaπ ljubav

prema Njemu, Isusu, tom

Boæjem Janjetu koje je umrlo

umjesto tebe?


Dana 12. listopada 2010.

godine cijelom svijetu je

zastao dah dok je

odvaæna akcija

spaπavanja dosezala svoj

vrhunac. ©ezdeset i devet dana su

trideset i tri rudara bila zatoËena na

dubini od 610 metara ispod zemlje u

velikom odronu stijene u rudniku zlata

i bakra u »ileu. Tjednima su struËnjaci

spasilaËke sluæbe buπili okno za

spaπavanje, svakim danom prilazeÊi sve

bliæe zatoËenim rudarima, dok se

istodobno pripremala sedamdesetak

centimetara πiroka kapsula za

spaπavanje. Sada je to okno dospjelo

do rudara. HoÊe li plan uspjeti?

PriËa o rudarima i pokuπaju

spaπavanja privukla je pozornost

cijelog svijeta. Televizijske ekipe iz

viπe od dvjesto zemalja svijeta,

ukljuËujuÊi i Sjevernu Koreju, okupile

su se na mjestu zbivanja. »ileanski

predsjednik Sebastián Piñera Ëekao je

izbavljene na izlasku iz njihove vruÊe,

praπnjave tamnice, kako bi svakome

od njih stisnuo ruku.

Neπto nakon ponoÊi iπËekivanje

se pretvorilo u slavlje kad je kapsula

za spaπavanje dopremila prvog rudara

na povrπinu. Svjetla su zabljesnula,

glazbenici su zasvirali Ëileansku himnu,

ljudi su se meusobno grlili i potekle

su suze radosnice. Tijekom sljedeÊih

dvadesetak sati sve je viπe i viπe

rudara izlazilo na povrπinu, sve dok

sva trideset i trojica nisu vraÊena

svojim braËnim drugovima i

prijateljima.

To je bio predivan trenutak,

kratak predah od plime loπih vijesti

koje mediji obiËno prenose.

Pa ipak, to nije bilo niπta u

usporedbi s danom kad je svemu

Nebu zastao dah. Davno ranije sudbina

ne samo trideset i tri osobe, veÊ

cijelog svijeta, visila je o koncu. I mi

smo bili zatoËeni, osueni na prljavu

rupu grijeha, bez ikakvog izlaza i

nade. Meutim, Boæji Sin je, buπeÊi

svoj put kroz tvrdu stijenu oËaja,

pokrenuo odvaænu misiju spaπavanja.

Kad je Njegov posao dosegnuo svoj

vrhunac, i On se suoËio s agonijom u

Getsemanskom vrtu te sramotom na

Golgoti, sav svemir je to promatrao

pun divljenja i ushiÊenja.

Ellen G. White je napisala:

“Bezgreπni svjetovi i nebeski aneli s

velikim su zanimanjem promatrali

zavrπetak ovog sukoba. Sotona i

njegov savez zla, pripadnici legija

otpalih, pozorno su promatrali ovu

veliku krizu u djelu otkupljenja. Sile

dobra i zla Ëekale su da vide kakav Êe

odgovor doÊi na triput ponovljenu

Kristovu molitvu. Aneli su Ëeznuli da

olakπaju patnje boæanskom BiÊu koje

strada, ali to nije bilo moguÊe. Nije

pronaen nikakav put izbavljenja za

Boæjeg Sina. U ovoj strahovitoj krizi,

kad je sve stajalo pred odlukom, kad

je tajanstvena Ëaπa podrhtavala u ruci

»ovjeka boli, otvorilo se Nebo,

svjetlost je zasjala usred olujne tame

ovog kritiËnog trenutka i silni aneo,

koji stoji u Boæjoj nazoËnosti na

poloæaju s koga je Sotona pao, doπao

je i stao kraj Krista.” (Isusov æivot, str.

573)

Jedan JediniOh, kakav Spasitelj je Isus! Zbog

toga πto je u potpunosti postao

»ovjekom, uzimajuÊi na sebe naπe

ljudsko tijelo i krv, postao je naπim

Velikim sveÊenikom, Posrednikom

izmeu Boga i ljudi. On je BogoËovjek

koji u sebi premoπÊuje jaz izmeu

Neba i Zemlje prouzroËen padom

naπih praroditelja u grijeh.

Zemaljsko Svetiπte je ukazivalo na

Njega. U srediπtu pozornosti sluæbi u

Svetiπtu bili su ærtva i sveÊenik. Krv

janjaca, koza, bikova i volova, koju je

prinosio greπnik koji se kaje,

prikazivala je Isusa, Boæje Janje koje Êe

odnijeti grijehe svijeta. A sluæba

sveÊenika — pogotovo velikog

sveÊenika, kojemu je jedinome bilo

dopuπteno uÊi u Svetinju nad

svetinjama jednom godiπnje na Dan

Pomirenja — ukazivala je na buduÊu

uzviπeniju sluæbu BogoËovjeka u

nebeskom Svetiπtu.

Apostol Pavao je napisao: “Jedan

je Bog, jedan je posrednik izmeu

Boga i ljudi: Ëovjek Krist Isus.” (1.

Timoteju 2,5) “Zato je on posrednik

jednoga novoga saveza: da, poπto je

Srijeda

PosrednikNA©E JE SPASENJE U NJEGOVIM RUKAMA................................................................................................................


nastupila smrt za otkupljenje prekrπaja

uËinjenih u vrijeme prvoga Saveza, oni

koji su pozvani prime obeÊanje —

vjeËnu baπtinu.” (Hebrejima 9,15)

Jedan posrednik — samo jedan!

Nitko drugi ne moæe premostiti jaz i

povezati Nebo i Zemlju. Nitko drugi

nam ne moæe oprostiti grijehe. Nitko

drugi ne moæe i ne smije za sebe

traæiti ono πto samo Isus moæe biti i

uËiniti.

Mi ne trebamo ispovijedati svoje

grijehe nekome tko je niπta drugo doli

Ëovjek koji tvrdi da posreduje u naπe

ime pred Bogom. Ne! “Imamo

zagovornika kod Oca: Isusa Krista,

pravednika. On je ærtva pomirnica za

naπe grijehe; ne samo za naπe nego za

grijehe svega svijeta.” (1. Ivanova 2,1.2)

Naπ Posrednik na Nebu je Netko

tko razumije naπe borbe. On je sve to

veÊ proπao. Patio je i bio kuπan.

Osjetio je bol tuge, æalac odbacivanja.

Sve moguÊe πto nas moæe zadesiti —

sve je to On veÊ iskusio.

U jednom prekrasnom izlaganju

Poslanica Hebrejima razvija istinu o

Isusu kao naπem Velikom sveÊeniku. U

prvom poglavlju nam se pokazuje

kako je On zaista Bog, viπi od anela.

“Sin, koji je odsjev njegova sjaja i

otisak njegove biti, koji svemir

uzdræava svojom silnom rijeËi. ... Za

Sina, naprotiv, veli: ‘Prijestolje tvoje,

Boæe, postoji vjeËno.’” (Hebrejima

1,3.8)

Prekrasne posljediceDopustimo da ta veliËanstvena

istina ue u naπa biÊa: DolazeÊi k

Isusu, mi dolazimo k Bogu. Isus nije

dizalo na putu izmeu Neba i Zemlje;

On jest Bog! A sve ono πto Bog jest,

to je Isus; uvijek je bio, uvijek Êe i

biti. “U poËetku bijaπe RijeË, i RijeË

bijaπe kod Boga — i RijeË bijaπe Bog.”

(Ivan 1,1)

Isus nas toliko voli da nas naziva

svojim prijateljima (Ivan 15,14.15), baπ

kao πto je Abraham u Starom zavjetu

bio nazvan “prijateljem” Boæjim (2.

Ljetopisa 20,7). Mi moæemo ostvariti

dragocjeno prijateljstvo s Njim, ali

nemojmo nikada zaboraviti tko je On

— Bog! U naπim molitvama, u naπim

pjesmama, u svim naπim razgovorima

o Isusu mi se nikada ne bismo smjeli

prema Njemu odnositi kao prema

nekom svom “kompiÊu”.

Vratimo se natrag Poslanici

Hebrejima: baπ kao πto prvo poglavlje

objaπnjava kako je Isus zaista Bog,

tako Ga drugo poglavlje prikazuje kao

Onoga koji je zaista »ovjek. “BuduÊi

da djeca imaju zajedniËku krv i meso,


jednako i sâm [Krist] postade sudionik

u tome da smrÊu uniπti onoga koji ima

vlast nad smrÊu, to jest avla, i da

oslobodi sve koji cijeli æivot bijahu

podvrgnuti ropstvu strahom od smrti.”

(Hebrejima 2,14.15)

I evo je ponovno — velika akcija

spaπavanja. Isus nije poslao nekoga

drugoga. On je doπao osobno, zato πto

nitko drugi nije mogao obaviti taj

posao. Postao je jedno s nama i uπao

u ralje onoga Ëega se najviπe bojimo i

uæasavamo — u ralje smrti. Uπao je u

kraljevstvo smrti, uniπtio njezinu moÊ i

razbio strah od nje. On je ustao iz

mrtvih ostavljajuÊi grobnicu praznom!

Uistinu Bog, uistinu »ovjek — Isus

je BogoËovjek, jedan jedini takav u

cijelom svemiru. I tako je On postao

naπ Veliki sveÊenik koji sluæi u

nebeskim dvorovima: “Zato je u

svemu morao postati sliËan svojoj

braÊi da bude veliki sveÊenik milostiv

(prema ljudima) i vjeran u odnosu

prema Bogu da okajava grijehe

(izabranoga) naroda.” (Hebrejima 2,17)

Kroz ljudsku povijest, pa Ëak i

dan-danas, muπkarci i æene osjeÊali su

potrebu za sveÊenicima. Svjesni svoje

nedostojnosti prilazili su drugim

ljudskim biÊima koja su smatrali

bliskima Bogu i stoga sposobnima da

predstave njihove molitve i druge

potrebe na naËin koji Êe Bog

prihvatiti. Meutim, u stvarnosti je

postojao, i postoji, samo jedan pravi

SveÊenik, BogoËovjek koji nas u svojoj

vlastitoj Osobi dovodi u Boæju

nazoËnost. Svi ostali sveÊenici bili su

tek sjena ovog SveÊenika. I oni sami

su stajali i stoje pred Bogom u potrebi

za Posrednikom, Isusom Kristom.

Zbog toga je Ëak i veliki sveÊenik u

zemaljskom Svetiπtu morao “prinositi

ærtve za grijehe i za narod i za samog

sebe”. (Hebrejima 5,3)

UËenje o Isusu kao naπem

Velikom sveÊeniku u nebeskom

Svetiπtu dragocjena je istina dana

adventistima sedmoga dana da je

podijele sa svijetom. Ono nam, u bîti,

daje sigurnost na Ëetiri æivotno vaæna

podruËja:

1. Stvarnost naπe nade. Za

mnoge danaπnje krπÊane je Nebo

izblijedilo kao stvarno mjesto. »ak i

neki sveÊenici viπe ne vjeruju u æivot

nakon smrti; takvi smatraju da

besmrtnost ostvarujemo kroz æivote

svoje djece i unuka. Meutim, Isusova

sluæba koja se upravo odvija potvruje

da je Nebo stvarno i da Êe On

ponovno doÊi kako bi nas primio k

sebi. “Glavno je u ovom izlaganju:

imamo takva velikog sveÊenika koji

‘sjede s desne strane’ prijestolja

VeliËanstva na nebesima, sluæbenik

Svetiπta i pravog ‘©atora, onoga koji

podiæe Gospodin, a ne Ëovjek.’”

(Hebrejima 8,1.2)

2. Stvarnost oprosta. Bez obzira

πto nam naπi osjeÊaji govorili, mi

imamo Posrednika koji “uvijek æivi da

posreduje” za nas (Hebrejima 7,25).

OsjeÊaji su varljivi, ali ne i Isus.

UnatoË tome πto svi ostali i sve ostalo

moæe iznevjeriti, “on ostaje vjeran! Ne

moæe se, naime, odreÊi sam sebe”. (2.

Timoteju 2,13)

3. Nebo je mjesto na kojemu

smo dobrodoπli. Mi tamo pripadamo:

ne dolazimo tamo kao “sluge pokorni”

sa πeπirom u ruci. Mi tamo imamo

Isusa i On nas Ëini dobrodoπlima.

“BuduÊi dakle da imamo uzviπena

velikog sveÊenika, Isusa, Sina Boæjega,

koji je proπao kroz nebesa, dræimo se

Ëvrsto vjere koju ispovijedamo!

Nemamo, naime, nekoga velikog

sveÊenika koji ne bi mogao suosjeÊati

s naπim slabostima, nego jednoga koji

je iskusan u svemu (kao i mi), samo

πto nije sagrijeπio. Dakle: pristupajmo s

pouzdanjem k prijestolju milosti da

primimo milosre i naemo milost za

pravodobnu pomoÊ!” (Hebrejima 4,14-

16)

4. Svetiπte je mjesto na kojemu

se krije sila. Isus ne samo da nas

razumije i da suosjeÊa s nama u naπim

borbama; On nam daje i silu za

pobjedu: “BuduÊi da je sam trpio i bio

kuπan, moæe pomoÊi onima koji stoje

u kuπnji.” (Hebrejima 2,18)

I konaËno, u svjetlu Isusa, Boæjeg

Janjeta, mi shvaÊamo znaËenje

prekrasnog 53. poglavlja Knjige

proroka Izaije. Ovdje nalazimo Nekoga

tko je bio voen “kao janje πto se vodi

na klanje”, koji je bio “ranjen za naπe

grijehe, izbijen za naπe opaËine. Za

naπe spasenje bila je kazna na njemu.

Njegovim modricama mi smo se

iscijelili. Svi smo mi kao ovce lutali

naokolo. Svaki je iπao svojim vlastitim

putem. A Gospodin je stavio na nj

grijehe svih nas”. (redci 5-7 — ©ariÊ)

Dragi prijatelju, znaπ li da imaπ

Posrednika, Onoga koji se zauzima za

tebe u nebeskim dvorovima? Bez

obzira kakva bila tvoja proπlost, bez

obzira koliko si moæda daleko odlutao

od Boæje svete namjere za tvoj æivot,

On te prihvaÊa. Ti si Njegov sin,

Njegova kÊi. Doi k Njemu i iznesi

sve svoje brige pred Njega; On Êe ih

uzeti i dati ti svoj mir.

Tijekom sastanka na kojemu su se

iznosila iskustva, na zatvaranju

nedavnog okupljanja voa

AdventistiËke crkve, jedan

administrator ispriËao je dramatiËno

osobno iskustvo. Sedam mjeseci prije

toga on i njegova æena su izaπli iz

aviona u Los Angelesu u Kaliforniji.

Dok su se kretali prema pultu za

iznajmljivanje automobila, on je

iznenada osjetio straπnu bol u

grudima. Glavna arterija njegovog srca

bila je u potpunosti zaËepljena; on je

trebao umrijeti. Njegova æena, iskusna

medicinska sestra, oËajniËki je vikala

da se javi netko tko kod sebe ima

aspirin. Na svu sreÊu, jedan od

domaÊina zrakoplova tog je jutra

stavio tabletu aspirina u svoj dæep.

UnatoË tome, pastorovo srce je

prestalo kucati. Ali njegova æena je

krenula s postupkom oæivljavanja i

vratila ga natrag u æivot.

“Znate li kako je to umrijeti?” —

pitao je sluπatelje koji su ga netremice

pratili. Dok je “visio” izmeu æivota i

smrti, sve ono o Ëemu je razmiπljao

bilo je: “Ti si meni nada sva, Zato k

Tebi idem ja!” (Augustus M. Toplady,

Stijeno spasa, Boæe moj, KrπÊanske

himne, br. 158)

Ukoliko ne doæivim da vidim

Isusa kako se vraÊa na oblacima,

ukoliko budem morao uÊi u hladne

vode smrti, neka moja zadnja misao

bude ista ta. Isus, samo Isus! On je

sve πto imamo u ovom æivotu i On Êe

biti sve πto Êemo æeljeti u æivotu koji

Êe doÊi. On je naπ Spasitelj, Gospodin,

Prijatelj, Kralj koji dolazi — i

Posrednik.

Za razmiπljanje i razgovor1. ©to za vas znaËi da je Isus

“jedan od nas”? Koju razliku to Ëini u

vaπem æivotu?

2. Od svih stvarnosti koje je

naveo pisac ovih redaka — nada,

oprost, Nebo, sila — koja vam u ovom

trenutku vaπeg duhovnog iskustva

najviπe znaËi?

3. Kada ste konaËno shvatili da je

vaπa jedina nada za spasenje vaπ odnos

s Isusom? Koji dogaaj je bio povod

tomu?


Kada dopustimo Isusu da

bude naπ Gospodin, On

nas mijenja. Milost, Boæja

spasonosna ljubav,

preobraæava nas dok

svakoga dana hodamo s Isusom.

Apostol Pavao je napisao: “Baπ se

tim oËitova milost Boæja u svoj

spasiteljskoj snazi za sve ljude, da nas

odgaja da se odreËemo bezboænosti i

svjetskih poæuda te æivimo umjereno,

pravedno i poboæno u ovom svijetu

kao ljudi koji iπËekuju blaæeno

ispunjenje nade, naime pojavu sjaja

velikoga Boga, naπega Spasitelja, Isusa

Krista. On je dao samog sebe mjesto

nas da nas otkupi od bezakonja i

oËisti nas da budemo njegov izabrani

narod, revan u djelima ljubavi.” (Titu

2,11-14)

Ovaj ulomak opisuje narav æivota

koji se æivi po Boæjoj milosti. Sve se

mijenja: naπi izbori, naπa nada i sve

πto nas pokreÊe.

Iz dana u dan mi se suoËavamo s

izborima. Svijet je uvijek tu sa svojim

poæudama: “Poæuda tijela, poæuda

oËiju, oholost zbog imetka” (1.

Ivanova 2,16), ali nas milost uËi da

kaæemo “Ne!” i izaberemo plemeniti

put, Isusov put.

Nadalje, milost nas podupire dok

Ëekamo na Isusa da se vrati. Mi ne

znamo kada Êe On doÊi, ali znamo da

Êe On doÊi zbog toga πto je to

obeÊao: “Opet Êu doÊi i uzet Êu vas k

sebi.” (Ivan 14,3 — ©ariÊ) VeÊ u ovom

æivotu On ispunjava naπa srca radoπÊu

i mirom, ali ono najbolje nam tek

predstoji: vidjet Êemo Ga licem u lice!

Nadalje, Njegova milost nas pokreÊe

da budemo sve ono πto On æeli da

budemo — Njegov proËiπÊeni “izabrani

narod, revan u djelima ljubavi”. (Titu

2,14)

Izraelskom narodu u pustinji Bog

je zapovjedio: “Neka mi sagrade

Svetiπte da mogu boraviti meu

njima.” (Izalazak 25,8) Slava Njegove

nazoËnosti, πekine, izmeu keruba u

Svetinji nad svetinjama u πatoru

pokazivala je da se On dræi svojega

obeÊanja: On je zaista boravio meu

njima.

Boæja ËeænjaBog joπ uvijek æeli boraviti meu

svojim narodom. Mi nemamo Svetiπte

u pustinji, niti prekrasan Hram u

Jeruzalemu, ali mi imamo joπ divniji

naËin spoznaje da je Bog meu nama.

Veliki JA SAM, Stvoritelj svemira,

spuπta se da bi prebivao u nama!

NeÊe viπe prebivati u πatoru, niti u

hramu od zlata, srebra i dragog

kamenja, veÊ u tijelu! Apostol Pavao

nas pita: “Ili zar ne znate da je vaπe

tijelo hram Duha Svetoga, koji stanuje

u vama i koji vam je dan od Boga?” I

potom nastavlja: “Ne znate li da ne

pripadate sami sebi jer ste kupljeni?

Proslavite, dakle, Boga svojim tijelom!”

(1. KorinÊanima 6,19.20)

Kako Bog moæe prebivati u nama,

to je tajna: “Krist, nada slave, jest

meu vama.” (Koloπanima 1,27) Ali

svaki muπkarac ili æena, djeËak ili

djevojËica koji je prihvatio Isusa kao

Spasitelja i Gospodina, zna da je to

Ëinjenica. Isus je jednako stvaran kao i

naπ najbolji prijatelj; On jest naπ

najbolji Prijatelj.

Stoga mi nastojimo biti Bogu na

Ëast u svemu πto Ëinimo. Naπa tijela

nisu samo æivi hramovi; oni su æive

ærtve koje se prinose u hvali i

oboæavanju Gospodina Ëija nas je

milost spasila. “Zaklinjem vas, braÊo,

milosrem Boæjim da prinesete sebe

kao ærtvu æivu, svetu i ugodnu Bogu —

kao svoje duhovno bogoπtovlje.

Nemojte se prilagoavati ovomu

svijetu! Naprotiv, preobliËavajte se

obnovom svoga uma...” (Rimljanima

12,1.2)

Ne samo da je svatko od nas

hram Svetoga Duha, veÊ je Boæja

namjera da Njegov narod i kao cjelina

bude sveto mjesto na kojemu Êe On

boraviti i gdje Êe se Njegova

nazoËnost oËitovati.

Apostol Pavao piπe: “Ne znate li

da ste hram Boæji i da Duh Boæji

prebiva u vama? Ako tko razara hram

Boæji, njega Êe Bog razoriti, jer je svet

hram Boæji, a taj ste vi.” (1.

KorinÊanima 3,16)

»etvrtak

Æiva milost...............................................................................................................PROMIJENJENI GLEDANJEM.


Bog æeli da crkva odsjajuje

Njegovu svetost. Ona treba biti

svemirski prikaz Boæje ljubavi,

mudrosti i milosti. Koji uzviπeni ideal!

Petar nastavlja: “Dopustite da se

od vas samih kao æivog kamenja

sagradi duhovna kuÊa, sveto

sveÊeniπtvo, da prinosi duhovne i

Bogu ugodne ærtve po Isusu Kristu!”

(1. Petrova 2,5) U drevna vremena je

Hram u Jeruzalemu bio Ëudo kojemu

su se divili ljudi iz bliza i daleka. To je

vrsta svjedoËanstva kakvo Bog æeli da

Njegova crkva bude u ovim zadnjim

danima zemaljske povijesti — neπto πto

Êe privlaËiti ljude Isusu.

Slava crkve nije u veliËanstvenim

graevinama i skupim objektima. Naπi

molitveni domovi bi trebali biti

privlaËni i predstavljati Gospodina

koji u njima prebiva, ali ne

dopustimo si da upadnemo u klopku

svjetovnog pokazivanja i nadmenosti.

Slava crkve je u ljudima koji se u

njoj okupljaju, u ozbiljnosti naπeg

πtovanja i slavljenja Gospodina te u

ljubavi i prihvaÊanju koje pokazujemo

jedan drugome.

Poniznim korakom naprijedIako je naπa crkva imala

najskromnije poËetke, izrodivπi se iz

razoËaranja πaËice ljudi i brojeÊi svega

nekoliko vjernika, raπirili smo se do

svih krajeva Zemlje. Sada brojimo viπe

od sedamnaest milijuna krπtenih

vjernika, a svake godine viπe od

milijun ljudi pristupa naπim redovima.

Upravljamo s viπe od stotinu

sveuËiliπta i fakulteta, kao i mnogim

bolnicama, klinikama i izdavaËkim

kuÊama.

Slavim Boga za ono πto je uËinio i

πto nastavlja Ëiniti u naπoj sredini!

Zastanimo kako bismo dali svu slavu i

Ëast Njemu. Meutim, Ëuvajmo se da

u naπim srcima, Ëak i dok izgovaramo

poboæne fraze, ne poËnemo razmiπljati

poput Nabukodonozora: “Nije li to taj

veliki Babilon πto ga ja sagradih?”

(Daniel 4,27)

Kad netko zakorakne u

adventistiËku crkvu, na πto ta osoba

nailazi? Osjeti li istoga trenutka da se

ovdje nalazi Bog? OsjeÊa li toplinu,

brigu i prijateljstvo svetaca koji

izraæavaju dobrodoπlicu? »uje li ona s

propovjedaonice Boæju rijeË? Uzdiæe li

se Krist — iz zahvalnosti za milost,

spasenje i nadu?

Srce mi zadrhti pri pomisli koliko

Ëesto ozbiljno podbacujemo u onome

πto treba pokazati u praksi. Mi molimo

divne molitve i pjevamo prekrasne

himne; ali preËesto su ponos onime

πto imamo pokazati, æelja da ostavimo

dojam na druge te gajenje ruænih

osjeÊaja prema onima koji su drukËiji

od nas po svojoj rasi, spolu,

obrazovanju ili druπtvenom poloæaju —

u potpunoj suprotnosti s naπim

zvanjem Boæjeg naroda ostatka.

Crkva je dragocjena u Boæjim

oËima. Ona je srediπte Njegovog

djelovanja, mjesto gdje se æiva milost

pokazuje svijetu kroz tijelo vjernika.

“Krist [je] ljubio Crkvu i sam sebe

nebesima’ objaviti vrhunski i cjeloviti

prikaz Boæje ljubavi (Efeæanima 3,10).”

(Djela apostolska, Znaci vremena,

Maruπevec 2003., str. 7)

“Premda izgleda slaba i pogreπiva,

Crkva je jedini predmet na koji Bog na

poseban naËin obraÊa svoju punu

pozornost. Ona je pozornica Njegove

milosti na kojoj s uæivanjem otkriva

svoju moÊ da preobrazi srca.” (Isto,

str. 8,9)

Na drugim mjestima Ellen G.

White piπe da Krist nosi crkvu u svom

srcu (Christian Service, str. 243), da

je crkva πkrinjica s Boæjim draguljima

(Testimonies for the Church, sv. 6,

str. 261), da je ona Kristova utvrda u

pobunjenom svijetu (Medical Ministry,

str. 89), da je ona Kristova

predstavnica na Zemlji (Djela

apostolska, str. 77), da je ona Bogu

vaænija od svega na Zemlji (Isusove

usporedbe, str. 108), te da je ona

Boæja svojina (Testimonies to

Ministers, str. 19).

Kakva li je to prednost biti

dijelom Boæje obitelji na Zemlji!

Nemojmo se nikada olako ponaπati

prema Ëlanstvu u crkvi, kao da je

crkva klub kojemu smo se odabrali

pridruæiti ili napustiti ga kad nam se

to svidi.

Isus, naπ Veliki sveÊenik u

nebeskom Svetiπtu, Gospodar je Crkve.

Dok On za nas sluæi na Nebu,

predajmo se svakog trenutka iznova

Njegovoj preobraæavajuÊoj milosti,

veliËajuÊi Ga u naπem tjelesnom

hramu i izgraujuÊi crkvu “koja je

njegovo tijelo”. (Efeæanima 1,23)

Za razmiπljanje i razgovor1. ©to za vas znaËi svetost? Kako

Boæja milost utjeËe na vaπe

razumijevanje svetosti?

2. Kako moæemo cijeniti naËin na

koji je Bog vodio adventni pokret, a

da ne postanemo ærtvom nadmenosti?

3. Na koji je naËin Boæje vienje

Njegove crkve sliËno vaπem vlastitom?

Na koji naËin je ono drukËije? ©to im

je zajedniËko?

Ako drukËije nije naznaËeno, svi biblijski tekstovi navedeni su iz prijevoda

KrπÊanske sadaπnjosti.

Tekstove u ovom broju prevele su Maja Molnar i Mirta –idara.

predao za nju, da je posveti ËisteÊi je

u kupelji vode uz pratnju rijeËi, da

sam sebi privede Crkvu krasnu, bez

ljage, bez bore, bez iËega tomu sliËna,

da bude sveta i bez mane.” (Efeæanima

5,25-27)

I Ellen G. White je takoer dala

puno savjeta πto se tiËe Boæjeg ideala

za crkvu:

“Crkva je orue koje je Bog

odredio za spaπavanje ljudi. Ona je

ustrojena za sluæbu i njezina je zadaÊa

da u svijetu navijesti Evanelje. Od

samog poËetka Bog je namjeravao da

Crkva prikaæe svijetu Njegovu puninu i

dostatnost. Vjernici Crkve, oni koje je

pozvao iz tame u svoje divno svjetlo,

trebaju odsjajivati Njegovu slavu.

Crkva je riznica bogatstva Kristove

milosti i po njoj Êe se u konaËnici Ëak

i ‘poglavarstvima i vlastima na

Kakva li je to prednost

biti dijelom Boæje obitelji

na Zemlji!


“A sada — zatvorivπi oËi nad

vremenima neznanja — Bog poruËuje

ljudima da se svi i svagdje obrate,

jer je odredio dan kada Êe pravedno

suditi svemu svijetu preko Ëovjeka

koga odredi za to, i svima pruæi

jamstvo uskrisivπi ga od mrtvih.”

(Djela 17,30.31)

Apostol Pavao je stajao na

breæuljku nasuprot

akropole u Ateni. Meu

mnoπtvom koje se skupilo

kako bi Ëulo πto on ima

reÊi nalazili su se filozofi i radoznali

prolaznici koji su æeljeli Ëuti bilo πto

novo i uzbudljivo. Pavao je poËeo

govoriti o vjerskim obiËajima koje je

promatrao u gradu te je uputio

sluπatelje na jedinog pravog Boga,

Stvoritelja neba i Zemlje, izvora æivota

svih æivih biÊa. A onda je doπao do

vrhunca izlaganja upozorenjem:

Pribliæava se Sudnji dan!

To je poruka koja se provlaËi

kroz cijelu Bibliju. Bog, moralni Sudac

svemira, pozvat Êe na odgovornost

muπkarce i æene. Nitko tome ne moæe

uteÊi; nitko se ne moæe skriti. Ljudi

mogu odbacivati tu Ëinjenicu, mogu je

pokuπati zanemarivati u svojoj savjesti,

ali Ëinjenica ostaje: Pribliæava se

Sudnji dan! “Jer nam se svima valja

pojaviti pred sudom Kristovim, da

svaki primi πto je zasluæio: nagradu ili

kaznu, veÊ prema tome πto je za

zemaljskoga æivota Ëinio.” (2.

KorinÊanima 5,10) “Da, sudit Êe Jahve

ognjem i maËem svakom smrtniku.”

(Izaija 66,16) Isto tako je i Isus, koji je

toliko puno govorio o OËevoj ljubavi,

uËio kako se pribliæava Sudnji dan: “Ja

vam kaæem da Êe ljudi za svaku

nekorisnu rijeË πto je izreknu

odgovarati na Sudnji dan.” (Matej

12,36)

U naπem danaπnjem greπnom

svijetu prevladava nepravda. Vrlo Ëesto

siromaπni ne dobivaju zadovoljπtinu

koja im pripada, dok oni koji si mogu

priuπtiti skupo plaÊene odvjetnike

odlaze slobodni. Mi æivimo u vrijeme

u kojemu prevladava moralna

pokvarenost, kad Ëovjekova

neËovjeËnost protiv njegovih bliænjih

ne poznaje granice, kad se Ëini da zlo

nesmetano napreduje, kad je “pravica

uvijek iznova na vjeπalima, a nepravda

stalno na prijestolju”. (James Russel

Lowell, The Present Crisis, 1844.)

Meutim, Gospodin govori i nama

i cijelom ËovjeËanstvu: Pribliæava se

Sudnji dan! Zlo neÊe zauvijek vladati.

Pravda se neÊe unedogled uskraÊivati

ili izvrtati. Bog Êe sve uzeti u svoje

ruke, On Êe pozvati cjelokupno

ËovjeËanstvo da podnese raËun.

Stajati ËvrstoMnogi Æidovi su nakon holokausta

napustili vjeru u Boga. SuoËeni s onim

πto im se Ëinilo kao “boæanska tiπina”,

oni viπe nisu mogli vjerovati. Meutim,

problem je puno stariji. On se

pojavljuje na nekoliko mjesta u

Svetom pismu, a posebice u Psalmu

73. Ovdje psalmist Asaf iskreno

priznaje svoje unutraπnje borbe dok

promatra kako oni koji odbacuju Boga

naizgled napreduju. On priznaje: “A

meni umalo noge ne posrnuπe, zamalo

koraci ne okliznuπe, jer zloËincima

zavidjeh motreÊi sreÊu greπnika.”

(Psalam 73,2.3)

Ljudi koji uopÊe ne mare za Boga

kao da uæivaju u dobrom æivotu —

zdravi su, bez briga, bogati, ponosni,

nasilni, rugaju se, zlonamjerni su i

oholi (redci 4-12). Oni kaæu: “Kako da

dozna Bog? Spoznaje li Sveviπnji?”

(redak 11).

Psalmistu je to bilo teπko i

neshvatljivo, a i nas to itekako

optereÊuje. Meutim, odgovor njemu i

nama dolazi u sljedeÊim rijeËima: “Sve

dok ne naoh ulaz u Boæje svetinje pa

prozreh kakav im je svrπetak” (redak

17).

©to se tiËe psalmista, Svetiπte mu

je dalo sigurnost da je Bog æiv i zdrav.

Bog je joπ uvijek bio na prijestolju, i

On Êe u svoje vrijeme i na svoj naËin

vladavini grijeha i zla reÊi: “Dosta!”

Bog Êe staviti sve na svoje mjesto.

©to se tiËe nas, nebesko Svetiπte

u kojem Isus sluæi kao naπ Veliki

sveÊenik pruæa nam istu sigurnost.

Petak

Pribliæava seSudnji dan!

...............................................................................................................TO NIJE PRIJETNJA, VE∆ OBE∆ANJE.


Ovo πto se zbiva u svijetu neÊe iÊi

unedogled. Kriminalne radnje koje

proæimaju suvremeno druπtvo, prljave

strasti muπkaraca i æena jednoga dana

moraju doÊi pod oπtro oko Gospodara

cijelog svemira. Pribliæava se Sudnji

dan!

U mnogim krπÊanskim crkvama je

nauk o Sudu gotovo sasvim iπËezao.

Tamoπnji vjernici moæda i dalje

izgovaraju rijeËi prastarog vjerovanja —

“On dolazi da sudi æivima i mrtvima...”

— no, to je za njih sada puka fraza,

bez ikakvog znaËenja za njih osobno.

Ali, za adventiste sedmoga dana ta

biblijska istina ostaje æivi dio njihove

teologije. Mi vidimo naπu poruku

oslikanu u vijesti trojice anela iz

Otkrivenja, koji lete u sve krajeve

svijeta kako bi objavili poruku: “Bojte

se Boga i zahvalite mu, jer je doπao

Ëas njegova Suda! Poklonite se

Stvoritelju neba i zemlje, mora i izvora

voda.” (Otkrivenje 14,7)

Zapazite podudarnost s Pavlovim

obraÊanjem sluπateljstvu na breæuljku

boga Marsa. On je izazvao svoje

sumnjiËave sluπatelje da se obrate;

naπa poruka poziva svakog Ëovjeka:

“Bojte se Boga i zahvalite mu.” Pavao

je govorio o Bogu koji je “odredio dan

kada Êe pravedno suditi svemu

svijetu”; mi propovijedamo: “... jer je

doπao Ëas njegova Suda!”

Promijenjeni miloπÊuNa samom kraju Pavao je izjavio

kako Êe Bog suditi svijetu preko

»ovjeka kojega je pomazao, preko

Onoga kojega je podigao iz mrtvih —

Isusa Krista. Poruka koju adventisti

trebaju objaviti svijetu usredotoËena je

na Isusa. To je “neprolazna radosna

vijest” ili “vjeËno evanelje”, dobra

vijest ili blagovijest o BogoËovjeku koji

nam je omoguÊio spasenje i koji Êe

uskoro doÊi. On je stvorio “nebo i

zemlju, mora i izvore voda”

(Otkrivenje 14,7), jer “sve je po njoj

postalo i niπta πto je postalo nije bez

nje postalo” (Ivan 1,3).

KljuËno pitanje na Sudu tiËe se

naπeg odnosa s Isusom. Mi ne

moæemo spasiti sami sebe, bez obzira

na to koliko se snaæno upirali da to

postignemo. Kad se naπe ime pojavi u

nebeskim dvorovima, s vjernim i

najtoËnijim zapisom o naπem æivotu —

sve πto smo uËinili i sve πto smo

propustili uËiniti, svaka naπa rijeË,

pomisao i primisao — jedno pitanje Êe

imati veÊu teæinu od svih: ©to smo mi

uËinili s Boæjim Sinom? “Jer Bog nije

poslao svoga Sina na svijet da sudi

svijet, nego da se svijet spasi po

njemu. Tko vjeruje u njega, tomu se

ne sudi; a tko ne vjeruje, veÊ je

osuen, jer nije vjerovao u

jedinoroenoga Sina Boæjega.” (Ivan

3,17.18)

Nebeski zapis naπeg æivota, iako

nam sâm ne moæe pruæiti nadu, vaæan

je zbog toga πto pokazuje smjer

kretanja naπeg æivota. Mi smo slabi i

greπni; mi pokuπavamo, ali uvijek

iznova padamo. Meutim, sa svim tim

pokuπajima i pogreπkama, Kristova

milost nas preobraæava. Promjena se

dogaa tiho, svakodnevno, kako se

Boæja slika obnavlja u nama. Dok

hodamo s Isusom, dok Mu se svakog

dana predajemo, hranimo se

Njegovom RijeËju i nastojimo æivjeti

Njemu na slavu, mi postajemo poput

Njega. Kao πto muæ i æena koji se

zaista vole poËinju sliËiti jedan

drugome u svojim navikama, pa Ëak i

u izgledu, tako i ljudi koji vole Isusa

poprimaju sliËnost s Njime.

“A mi svi, koji otkrivena lica

odrazujemo kao ogledalo slavu

Gospodnju, preobraæavamo se u tu

istu sliku, uvijek sve slavniju, jer

dolazi od Gospodina, od Duha.” (2.

KorinÊanima 3,18)

Neki adventisti sedmoga dana se

boje Suda. Oni æive u sumnji i strahu

da neÊe biti proglaπeni dovoljno

dobrima da bi na kraju bili primljeni u

Nebo.

Dragi Ëitatelju, jesi li i ti meu

tim uplaπenima? Dopusti da ti

neuvijeno odgovorim iz Biblije: Ti nisi

dovoljno dobar ili dobra. Sam ili sama

nikada neÊeπ uspjeti.

Ali Isus jest dovoljno dobar.

Ukoliko si Ga prihvatio ili prihvatila

kao svojega Spasitelja i Gospodina, On

stoji umjesto tebe na Sudu. Kada gleda

u tebe, Otac vidi samo savrπenu

pravednost svojega Sina, a ne

pokuπajima i pogreπkama ispunjen

zapis o tvojem æivotu.

Moæe li to biti istina? Imaj

povjerenja u Boæju rijeË koja nas

uvjerava: “BuduÊi dakle da imamo

uzviπena velikog sveÊenika, Isusa, Sina

Boæjega, koji je proπao kroz nebesa,

dræimo se Ëvrsto vjere koju

ispovijedamo! Nemamo, naime, nekoga

velikog sveÊenika koji ne bi mogao

suosjeÊati s naπim slabostima, nego

jednoga koji je iskusan u svemu (kao i

mi), samo πto nije sagrijeπio. Dakle:

pristupajmo s pouzdanjem k prijestolju

milosti da primimo milosre i naemo

milost za pravodobnu pomoÊ!”

(Hebrejima 4,14-16)

Posljednja poruka koju je Ellen G.

White napisala, 1914. godine, bila je

upuÊena osobi koju su muËile sumnje

i strahovi da je Isus prihvaÊa. Ona je

napisala:

“Tvoja je prednost — kad je rijeË

o spasenju — pouzdati se u Isusovu

ljubav na najpotpuniji, najsigurniji,

najplemenitiji naËin i reÊi: On me voli,

On me prima; pouzdat Êu se u Njega,

jer je On dao svoj æivot za mene.”

(Testimonies to Ministers, str. 517)

Kakva utjeha! Kakva sigurnost!

Boæje prijestolje na Nebu je prijestolje

milosti! Milost je naπa æiva nada;

milost je naπe spasenje.

To je zaista dobra vijest.

Pribliæava se Sudnji dan! Slava Bogu!

Za razmiπljanje i razgovor1. Od mnogih nepravdi u

danaπnjem svijetu, koje se najprije

trebaju ispraviti? Navedite makar pet

nepravdi.

2. ©to odræava vaπu nadu i

optimizam u æivotu — unatoË zlu,

nasilju i pokvarenosti koji su tako oËiti

u svijetu?

3. Dok oËekujemo Kristov

povratak, na koji naËin bi crkva

trebala biti ukljuËena u promicanje

pravde u svijetu?

Ako drukËije nije naznaËeno, sva

Ëitanja za ovogodiπnji molitveni tjedan

napisao je dr. sc. William G.

Johnsson, dugogodiπnji urednik

Ëasopisa “Adventist Review” i

“Adventist World”. U mirovini radi kao

pomoÊnik predsjednika Generalne

konferencije za meuvjerske odnose.


Ellen G. White

Crkva je sada u borbenom

raspoloæenju. Sada smo

suËeljeni sa svijetom u

ponoÊnoj tami, sa

svijetom koji se gotovo u

potpunosti predao idolopoklonstvu.

Ali, blizu je dan kad Êe borba biti

zavrπena a pobjeda konaËna. Boæja se

volja treba vrπiti na Zemlji, kao πto se

izvrπava i na Nebu. Silno mnoπtvo

spaπenih neÊe znati niti za jedan drugi

zakon osim zakona Neba. Svi Êe oni

Ëiniti jednu sretnu, sjedinjenu obitelj,

odjevenu u haljine proslavljanja i

zahvalnosti — u odjeÊu Kristove

pravednosti. Sva Êe priroda u svoj

svojoj nenadmaπnoj ljupkosti

neprestano odavati Bogu Ëast kroz

hvalu i oboæavanje. Svijet Êe se kupati

u nebeskoj svjetlosti. ...

Mi moramo imati vienje

buduÊnosti i blaæenstva Neba.

Zastanite na pragu vjeËnosti i

posluπajte srdaËnu dobrodoπlicu

upuÊenu onima koji su u ovom æivotu

suraivali s Kristom, smatrajuÊi

prednoπÊu i ËaπÊu patiti zbog Njega.

Dok se ujedinjuju s anelima, oni

skidaju svoje krune i stavljaju ih pred

noge svojega Spasitelja, uzvikujuÊi:

“Dostojno je Janje koje je zaklano da

primi moÊ, bogatstvo, mudrost, snagu,

Ëast, slavu i hvalu! ... Onomu koji

sjedi na prijestolju, i Janjetu: hvala,

Ëast, slava i vlast u vijeke vjekova!”

(Otkrivenje 5,12.13)

Otkupljeni spaπeni miloπÊuTu otkupljeni pozdravljaju one

koji su ih uputili k uzdignutom

Spasitelju. Oni se ujedinjuju u

proslavljanju Onoga koji je umro kako

bi ljudska biÊa mogla imati æivot koji

se moæe usporediti s Boæjim æivotom.

Sukob je zavrπen. Svim nevoljama i

patnjama je kraj. Pjesme pobjede

ispunjavaju Nebo dok otkupljeni stoje

oko Boæjeg prijestolja. Svi se

pridruæuju radosnom pokliËu:

Dostojno je, dostojno je Janje koje je

zaklano i koje ponovno æivi,

pobjednosni Osloboditelj! ...

HoÊe li i vas nadahnuti ova vizija?

HoÊete li dopustiti vaπem umu da

razmiπlja o toj slici?

(The Advent Review and Sabbath

Herald, 17. prosinca 1908.)

Djelo otkupljenja bit Êe dovrπeno.

Na mjestu na kome je grijeh obilovao,

Boæja se milost joπ viπe umnoæila.

Sama Zemlja, to polje za koje Sotona

kaæe da pripada njemu, ne samo da Êe

biti izbavljena, veÊ i uzviπena. Naπ

mali svijet pod prokletstvom grijeha,

jedina tamna mrlja u Njegovom

veliËanstvenom stvaranju, bit Êe

poπtovan viπe od svih ostalih svjetova

u Boæjem svemiru. Ovdje, gdje je Boæji

Sin prebivao u ljudskom tijelu, gdje je

Kralj slave æivio, patio i umro — ovdje,

kad sve bude On uËinio novim, Boæje

Êe Svetiπte biti s ljudima i “On Êe

stanovati s njima: oni Êe biti njegov

narod, i on sam, Bog bit Êe s njima.”

(Otkrivenje 21,3) I kroz beskrajne

vjekove, dok spaπeni budu hodili u

svjetlosti samoga Boga, oni Êe Ga

hvaliti za Njegov neizrecivi Dar, za —

Emanuela, “Bog je s nama”.

(Isusov æivot, str. 13)

“Potom opazih ‘novo nebo i novu

zemlju’, jer su iπËezli prvo nebo i prva

zemlja.” (Otkrivenje 21,1) Vatra koja

uniπtava greπnike Ëisti Zemlju. Nestaje

svaki trag prokletstva. Nikakav “vjeËno

goreÊi pakao” neÊe podsjeÊati otkup-

ljene na straπne posljedice grijeha.

Ostaje samo jedan podsjetnik: naπ

Otkupitelj Êe uvijek nositi oæiljke

raspeÊa. Na Njegovoj izranjenoj glavi,

na Njegovim rebrima, rukama i nogama

vidljivi su jedini tragovi okrutnog djela

πto ga je grijeh poËinio. GledajuÊi

Krista u Njegovoj slavi, prorok kaæe:

“Zrake sijevaju iz njegovih ruku, ondje

mu se krije sila.” (Habakuk 3,4) Ta

probodena slabina iz koje je potekao

grimizni mlaz koji je pomirio Ëovjeka s

Bogom — u njoj je Spasiteljeva slava,

“ondje mu se krije sila”. ... Znakovi

Njegova poniæenja su Njegova najveÊa

Ëast; kroz vjeËna Êe vremena rane s

Golgote isticati Njegovu veliËinu i

objavljivati Njegovu moÊ.

Eden obnovljen miloπÊu“I ti, Kulo stada, Ofele KÊeri

sionske, opet Êe se tebi vratiti

prijaπnja vlast.” (Mihej 4,8) Doπlo je

vrijeme koje su sveti s Ëeænjom

oËekivali otkako je plameni maË

protjerao prve ljude iz Edena —

vrijeme “za otkupljenje onih πto su

postali Boæje vlasniπtvo”. (Efeæanima

1,14) Zemlja prvotno dana Ëovjeku

kao njegovo kraljevstvo, koja je

izdajom preπla u Sotonine ruke i tako

Druga subota

Idemo kuÊi, u Eden

...............................................................................................................SADA SMO BLIÆI NA©EM KONA»NOM ODREDI©TU NEGO IKADA.


bila dugo dræana pod vlaπÊu ovog

moÊnog neprijatelja, velikim je planom

otkupljenja vraÊena Ëovjeku. Sve πto je

grijehom izgubljeno, ponovno je

obnovljeno.

“Da, ovako govori Jahve ... koji je

oblikovao i sazdao zemlju, koji ju je

uËvrstio i nije je stvorio pustu, veÊ ju

je uobliËio za obitavanje...” (Izaija

45,18) Boæja prvotna namjera pri

stvaranju ostvarena je kad je Zemlja

uËinjena vjeËnim obitavaliπtem

otkupljenih. “Zemlju Êe posjedovati

pravednici i æivjet Êe na njoj

dovijeka.” (Psalam 37,29) ...

U Bibliji je baπtina spaπenih

nazvana domovinom. (Hebrejima

11,14-16) Tamo nebeski Pastir vodi

svoje stado na izvore æive vode. Drvo

æivota daje plod svakog mjeseca, a

liπÊe stabla sluæi za lijek narodima.

Tamo su potoci koji vjeÊno æubore,

bistri kao kristal, a uz njih lelujavo

drveÊe baca svoje sjene na putove πto

ih je Gospodin pripravio za

otkupljene. Tamo se prostrane ravnice

proteæu u prekrasne breæuljke, a Boæje

gore uzdiæu svoje uzviπene vrhove. Na

ovim Êe mirnim ravnicama tih

æivahnih potoka Boæji narod, toliko

dugo tuinci i putnici, naÊi dom. ...

U nebeskom ozraËju ne moæe biti

boli. Tamo viπe neÊe biti suza, ni

pogrebnih povorki, ni znaka æalosti.

“Smrti viπe neÊe biti; neÊe viπe biti ni

tuge, ni jauka... jer stari svijet proe.”

“I nijedan graanin neÊe reÊi:

‘Bolestan sam!’ Narodu πto æivi ondje

krivnja Êe se oprostiti.” (Otkrivenje

21,4; Izaija 33,24)

Bog prebiva meu namaTu je Novi Jeruzalem, prijestolnica

slavne nove Zemlje, “kruna divna, i

kraljevski vijenac na dlanu Boga svog”.

... Gospodin je rekao: “I klicat Êu nad

Jeruzalemom, radovat se nad svojim

narodom.” “Evo stana Boæjeg meu

ljudima! On Êe stanovati s njima: oni

Êe biti njegov narod, i on sam, Bog bit

Êe s njima.” (Izaija 62,3; Izaija 65,19;

Otkrivenje 21,3)

U Boæjem Gradu “neÊe viπe biti

noÊi”. Nikome neÊe trebati, niti Êe tko

zaæeljeti poËinak. NeÊe viπe biti umora

u izvrπavanju Boæje volje i

proslavljanju Njegova imena. Stalno

Êemo osjeÊati jutarnju svjeæinu, nje

nikada neÊe nestati. “I neÊe trebati ni

svjetla od svjetiljke, ni svjetla od

sunca, jer Êe nad njima svijetliti

Gospodin, Bog.” (Otkrivenje 22,5)

Svjetlost sunca bit Êe nadmaπena

sjajem Ëije bljeπtavilo neÊe biti bolno,

a daleko Êe nadmaπiti sjaj naπeg

sunËanog podneva. Slava Boga i

Janjeta preplavljuje Sveti Grad

svjetloπÊu koja ne blijedi. Otkupljeni

Êe i bez sunËane svjetlosti hoditi u

slavi vjeËnoga dana.

“Hrama ne vidjeh u njemu.

Njegov hram, naime, jest Gospodin,

Bog, SvemoguÊi, i Janje.” (Otkrivenje

21,22) Boæji narod uæiva prednost

neposredne zajednice s Ocem i Sinom.

“Sad vidimo u ogledalu, nejasno.” (1.

KorinÊanima 13,12) Sad vidimo odraz

Boæjeg lika kao u ogledalu: u djelima

prirode i Njegovom postupanju s

ljudima; ali onda Êemo Ga vidjeti

licem u lice, bez zasjenjujuÊe koprene

meu nama. Stajat Êemo pred Njim i

promatrati slavu Njegova lica.

Radost spaπenihTamo Êe otkupljeni spoznati kao

πto su spoznati. Tamo Êe osjeÊaji

ljubavi i suÊuti πto ih je sâm Bog

usadio u duπu doÊi do najstvarnijeg i

najljepπeg izraæaja. »ista zajednica sa

svetim biÊima, skladan druπtveni æivot

s blagoslovljenim anelima i s

vjernima svih vremena koji su prali

svoje haljine i obijelili ih u Janjetovoj

krvi, svete veze koje povezuju svu

“Ëeljad i na nebesima i na zemlji”

(Efeæanima 3,15) — sve to pridonosi

sreÊi otkupljenih.

Tamo Êe besmrtni umovi s

nepresuπnim uæivanjem prouËavati

Ëudesa stvaralaËke moÊi, tajne

spasonosne ljubavi. Tamo neÊe biti

okrutnog, zavodljivog neprijatelja da

navede na zaboravljanje Boga. Svaka

sposobnost Êe se razviti, svako

svojstvo poveÊati. Stjecanje znanja

neÊe umarati um niti iscrpljivati

æivotnu snagu. Tamo se mogu ostvariti

najveÊi pothvati, dosegnuti

najuzviπenije teænje, ispuniti najveÊe

æelje, i joπ uvijek Êe se pojaviti nove

visine koje treba svladati, nova Ëuda

za divljenje, nove istine za

razumijevanje, novi predmeti da

pokrenu sile uma, duπe i tijela.

Otkupljenima Êe sva blaga

svemira biti otvorena za istraæivanje.

Nevezani smrtnoπÊu vinut Êe se

neumornim letom na daleke svjetove

— svjetove koji su bili obuzeti tugom

gledajuÊi ljudske jade, a odzvanjali

pjesmama radosti na vijest o nekoj

spaπenoj duπi. Neizrecivim Êe se

oduπevljenjem djeca ove Zemlje

upoznati s radoπÊu i mudroπÊu biÊa

koja nisu pala. Ona Êe podijeliti

bogatstvo znanja i razumijevanja πto su

ga stekla tijekom vjekova razmiπljajuÊi

o Boæjim djelima. Nezamagljenim

pogledom promatrat Êe slavu stvaranja

— sunca, zvijezda i sustava, kako svi

prema utvrenom redu kruæe oko

Boæjeg prijestolja. Na svemu, od

najmanjeg do najveÊeg, napisano je

Stvoriteljevo ime i na svima se oËituje

bogatstvo Njegove moÊi.

I kako odmiËu, godine Êe

vjeËnosti donositi sve bogatija i

slavnija otkrivenja o Bogu i Kristu.

Kako napreduje znanje, tako Êe rasti

ljubav, πtovanje i sreÊa. ©to ljudi viπe

nauËe o Bogu, to Êe biti veÊe njihovo

divljenje prema Njegovom karakteru.

Kako Isus pred njima otkriva

bogatstvo otkupljenja i zadivljujuÊa

dostignuÊa u velikom sukobu sa

Sotonom, srca otkupljenih plamte

snaænijom predajom i s joπ veÊim

ushitom diraju strune zlatnih harfi, a

tisuÊe se tisuÊa i nebrojeno mnogo

glasova udruæuje i prerasta u silan

zbor hvale. “I Ëuh sva stvorenja na

nebu, na zemlji, pod zemljom i na

moru sa svim biÊima πto se u njima

nalaze gdje govore: ‘Onomu koji sjedi

na prijestolju, i Janjetu: hvala, Ëast,

slava i vlast u vijeke vjekova.’”

(Otkrivenje 5,13)

Veliki je sukob zavrπen. Grijeha i

greπnika viπe nema. Cijeli je svemir

Ëist. Bilo neizmjerna svemira kuca

istim otkucajem sklada i radosti. Od

Njega koji je sve stvorio teËe æivot,

svjetlost i radost kroz prostranstva

beskrajnog svemira. Od najmanjeg

atoma do najveÊeg svijeta, sve, æivo i

neæivo, u svojoj nepomuÊenoj ljepoti i

savrπenoj radosti objavljuje da je Bog

ljubav.

(Velika borba, Znaci vremena,

Zagreb, 2010., str. 530—534)

Za razmiπljanje i razgovor1. ©to vama Ëini Nebo stvarnim?

2. Kako je vaπa svakodnevica

obojena stvarnoπÊu æivota πto ga je

Bog pripremio za svoj narod?

3. ©to vaπi prijatelji i susjedi vide u

vaπem æivotu; πto bi ih moglo navesti

da æele biti spaπeni u Boæjem Nebu?


RijeËiljubavi“Dobro znaj:ja sam stobom; ËuvatÊu te kamogod poeπ.”(Postanak28,15)

PRVA SUBOTA

Dom za BogaTo je bilo pomalo zastraπujuÊe. »ak se i

moj konj doimao usplahirenim dok smo

zastajkivali i s mukom se probijali kroz uski

prolaz izmeu litica koje su se dizale visoko u

nebo. Meutim, posjetio sam ovaj dio Bliskog

istoka kako bih vidio neke zanimljive graevine

i nisam htio dopustiti nekom smijeπnom strahu

da me odvrati od toga.

Odjednom smo se naπli tamo. Umjesto

uskog tjesnaca, pred nama se odjednom otvorio

vidik, a moj konj i ja smo se odjednom naπli u

podnoæju visoke, prekrasne graevine koju neki

zovu “Riznica” — graevine s velikim

stupovima, kipovima i savrπeno

urezanim nadstreπnicama. Ali ovo

prekrasno Ëudo nije bilo naËinjeno od

cigle, drveta ili æeljeza. Ta graevina,

kao i stotine drugih koje Êu tek

vidjeti u ovoj iznimnoj dolini, bila je

urezana u sâm kamen — izrezbarena u

sámo lice stijene. Kad kroz visoka

ulazna vrata ulazite u Riznicu, vi ne

ulazite u prostoriju, nego ulazite u

peÊinu.

Kad je postojala kao naseljeni

grad, Petra je bila izrazito

krivoboæaËko mjesto. Ljudi koji su

æivjeli u Petri oboæavali su mnoge

bogove, od kojih su neki — kako su

tvrdili — zahtijevali ljudske ærtve.

Znam da je to tako zato πto sam vidio

kamene ærtvenike visoko na vrhovima

breæuljaka koji okruæuju grad; na

njima su ubijali ljude u ime ovog ili

onog boæanstva. Nisam baπ siguran

bih li volio æivjeti u Petri, meu tim

kamenim kuÊama i kamenim ljudskim

srcima. To je bio grad bez Boga.

Dom u vrtuPrije nego πto je Bog stvorio Adama i Evu,

On im je sagradio dom. On nije morao posjetiti

mjesnu trgovinu graevnog materijala i prikupiti

zalihe drvene grae, Ëavala, boje i prozorskih

okana. »ini se da su Adam i Eva bili savrπeno

zadovoljni svojim domom u vrtu — barem neko

vrijeme. Stvoritelj se rado πetao i razgovarao s

©tivo za djecu CHARLES MILLS

Naslikaj neku vrstu Svetiπta kakvo bi danas sagradio za Isusa. Razmisli i odluËi kakvugrau bi upotrijebio i kakvo bi oblikovanje hrama pokazalo svijetu tvoju ljubavprema Njemu. Imaj na umu da Isus voli prirodu i da æeli da uæivaπ u πtovanju Bogau prirodnom okoliπu. Neka naziv tvoje slike bude “Moje svetiπte za Boga”.

Primjena

njima pokazujuÊi im ljepotu njihovog Ëudesnog

svijeta.

Bog oduvijek æeli æivjeti s nama. On se

oduvijek æeli useliti u naπu kuÊu i imati svoje

domaÊinstvo usred svega πto je naπe — bez

obzira je li rijeË o jednostavnom stolu i leæaljki

u kolibi, ili hrpama video-igrica u modernoj,

svijetlo obojenoj, bogato opremljenoj spavaÊoj

sobi s pristupom internetu i kabelskom

televizijom. On jednostavno voli kad se moæe

useliti, obuti svoje kraljevske papuËe, pruæiti se

po kauËu i reÊi: “Onda, πto ima za veËeru?” On

æeli s nama jesti, spavati pokraj nas, igrati se s

nama, pa Ëak i smijati se s nama kad Ëujemo

neku πaljivu priËu. Njemu jednostavno nikada

nije dosta nas!

Zbog toga, kad su Adam i Eva posluπali zlu

zmiju i bili neposluπni Boæjoj izravnoj zabrani

da NE JEDU sa ZABRANJENOG DRVETA, Boæje

snaæno srce bilo je slomljeno. Njegova djeca su

odluËila iseliti se iz Boæje kuÊe i useliti se u

Sotoninu.

Dom u pustinjiMnogo godina kasnije mi nalazimo Mojsija

i mnoπtvo nezadovoljnih, ljutitih bivπih robova

kako æive usred vruÊe pustinje nakon πto su

pobjegli iz Egipta. Ljudi su zbunjeni,

neobrazovani i veÊ im je dosta stalnog lutanja i

traæenja neke “ObeÊane zemlje”.

©to je Bog tada uËinio? On se odluËio

naseliti meu njima!

Bog je rekao Mojsiju: “Neka mi sagrade

Svetiπte da mogu boraviti meu njima.” (Izlazak

25,8)

To je bilo prvi put da je Bog zaista æivio sa

svojim narodom nakon Edena. Biblija kaæe: “A

onda oblak prekri ©ator sastanka i slava Jahvina

ispuni Prebivaliπte.” (Izlazak 40,34) Drugim

rijeËima, Bog se uselio u ©ator. “Jer sve vrijeme

njihova putovanja oblak Jahvin danju stajaπe nad

Prebivaliπtem, a noÊu bi se u oblaku pojavila

vatra vidljiva svemu domu Izraelovu.” (Izlazak

40,38) Drugim rijeËima, Bog se uselio — da bi

ostao.

Kako to izgleda kad Bog æivi s tobom? To

Êemo otkriti ovaj tjedan. n


RijeËiljubavi“Sigurno teneÊu ostaviti;nipoπto teneÊuzapustiti.”(Hebrejima13,5)

NEDJELJA

Ponekad ljudi postavljaju sliku izgubljenog kuÊnog ljubimca po susjedstvu, moleÊisusjede da ih nazovu ih ako ga nau. Podijelite se u skupine pa neka svaka skupinanaËini plakat “Izgubljenih osoba” kakav bi Bog postavio kad bi traæio vaπu skupinu.UkljuËite fotografiju (ili crteæ) svake osobe u skupini. Zamislite πto bi Bog napisao...

Primjena

Mogao sam vidjeti uæas u njezinim oËima i

znao sam da ukoliko ne uËinim neπto, i to

brzo, ona Êe uskoro biti sva izvan sebe od

straha.

Svatko tko je bio na nekom od zasjedanja

Generalne konferencije adventista sedmoga

dana zna kako izgleda veliki sastanak. Ovaj

prizor se proπle godine zbio u Georgia Domeu,

zgradi u kojoj se odræavalo zasjedanje u Atlanti

u Georgiji, Sjedinjene AmeriËke Dræave. Sjedio

sam na jednoj strani, gledajuÊi plimu ljudi kako

teËe u jednom smjeru, kad sam ugledao

djevojËicu od otprilike πest godina kako se

kreÊe u suprotnom smjeru. Suze su joj tekle niz

rumene obraze, a ruke su joj drhtale dok je

iduÊi posrtala. »uo sam je kako promuklim

glasom doziva: “Mama!

Mama, gdje si?” Ali

njezine rijeËi progutali

su buka i meteæ.

Poæurio sam za

njom, pokuπavajuÊi

dokuËiti kako da joj

ponudim pomoÊ na

najprikladniji naËin. Bio

sam svjestan da su je

roditelji vjerojatno uËili

da ne vjeruje strancima.

Meutim, oËajne prilike

traæe i oËajniËke mjere.

SpuπtajuÊi se na koljena

pokraj nje, rekao sam:

“Oprosti, jesi li ti

izgubila svoju mamu?”

JecajuÊi, klimnula je glavom.

“Pa, ako æeliπ, mogu ti pomoÊi da je

pronaeπ.”

Mahnuo sam æeni koja je prolazila pokraj

nas i pokazao joj da nam se pridruæi. Æena je

pogledala djevojËicu i odmah shvatila njezinu

nevolju. Nasmijeπio sam se i pokazao na nju.

“Ova ljubazna æena Êe biti sretna da te odvede

do zaπtitara, a onda Êete zajedno naÊi tvoju

mamu. Je li to OK?”

Izgubljena djevojËica je pogledala u æenu,

zatim u zaπtitara, a onda i u mene. Proπaptala

je: “OK.”

“A sada”, rekao sam joj, “nemoj se bojati.

Siguran sam da i tebe ovoga trenutka traæi

tvoja mama, i ona Êe biti tako sretna kad te

ugleda.”

Poæurio sam do svojeg prijaπnjeg mjesta

pored rijeke ljudi i Ëekao. Ukoliko dobro

poznajem mame — a mislim da ih dobro

poznajem jer sam odrastao s jednom od

najboljih mama na svijetu — uskoro Êu ugledati

oËajnu æenu kako posrÊe u suprotnom smjeru

od smjera kretanja mnoπtva, s istim izrazom

panike na licu kojeg sam zapazio i na njezinoj

djevojËici.

Tako je i bilo. Nekih pet minuta kasnije

pojavila se mama, sudarajuÊi se s ljudima,

drhtavih ruku, pogledom pretraæujuÊi gomilu,

nadajuÊi se da Êe vidjeti njoj najdragocjeniju

osobu na svijetu.

“Oprostite, gospoo!” pozvao sam. “Traæite

li malu djevojËicu smeih oËiju u æutoj

haljinici?” Mislio sam da Êe se onesvijestiti.

“Da!” rekla je. “Jeste li je vidjeli?”

“NaÊi Êete je u hodniku, odmah iza ugla.

Tamo vas Ëeka sa zaπtitarom i jednom

ljubaznom æenom. Ona Êe biti tako sretna da

vas vidi!”

Da ste barem mogli biti tamo da

posvjedoËite tom ponovnom susretu! Potekle su

suze radosnice, rijeËi ljubavi i mnoπtvo njeænih

i Ëvrstih zagrljaja. Strahota odvojenosti je

zavrπila. »eænji za susretom je doπao kraj. SreÊa

se tog dana ponovno vratila u dva srca u

Georgia Domeu.

Pad u grijehKad su Adam i Eva pojeli zabranjeni plod,

oni nisu samo izabrali Sotonin naËin æivljenja

umjesto Boæjeg. Zbog svojega grijeha Adam i

Eva su se morali iseliti iz Boæjeg doma u vrtu.

Grijeh i pobuna ne mogu æivjeti ondje gdje æivi

Bog. To bi bilo kao da pokuπavamo pomijeπati

ulje i vodu.

Naπ nebeski Otac se odmah bacio na

posao, uspostavljajuÊi plan koji Êe ih dovesti

natrag — njih i svakoga tko bude ponovno æelio

æivjeti u Boæjoj kuÊi. Bog je æelio da se ta

strahota odvojenosti zavrπi. Æelio je da Ëeænji za

susretom doe kraj. Æelio je da se sreÊa

ponovno vrati u sva srca zaraæena grijehom.

Meutim, to Êe imati svoju cijenu. n

©tivo za djecu

“Gdje je moja mama?”


RijeËiljubavi“»ini πto jepravo idobro uoËimaJahve, dati dobrobude.”(Ponovljenizakon 6,18)

PONEDJELJAK

Koju vrstu zakona biste odredili za vaπu skupinu, kako bi svatko mogao uæivati uzajedniËkom πtovanju Boga? Razmislite i sastavite popis od deset prijedloga te ihnapiπite na ploËu. Takoer ukljuËite i razloge zaπto ste odredili svako pojedinopravilo i kako Êe ono unaprijediti vaπe πtovanje Stvoritelja.

Primjena

Padao sam, padao i padao, osjeÊajuÊi

strujanje zraka koji je zbog brzine fijukao oko

mene poput vjetra. Nisam mogao disati, nisam

se mogao kretati, nisam mogao Ëiniti niπta osim

— padati.

Nekoliko sekundi prije nego πto sam se

sudario s povrπinom vode, neki je djeËak

odluËio zaplivati upravo prema mjestu na koje

sam ja trebao pasti. Vidio sam kako se njegovo

tijelo velikom brzinom pribliæava, ali nisam

mogao niπta uËiniti. Bum-pljus! Udario sam u

vodu i u djeËaka istodobno.

IspriËao sam se πto sam najbolje znao i

umio, dok su litre vode izvirale iz mojih usta, te

poæurio do ljestava na rubu bazena. PosrÊuÊi,

doπao sam do plitkog dijela i uronio u njegove

valove koji su mi zaæeljeli dobrodoπlicu.

Kad se djed vratio, sjeo sam pored njega

na suvozaËevo mjesto u automobilu.

“Jesi li se dobro proveo?” upitao me je.

“Djede,” zadihano sam ga upitao, “kako si

znao πto Êe se dogoditi?”

Uputio je dugi pogled prema meni, a

potom me upitao: “Charlie, jesi li skoËio s

visoke skakaonice?”

“Naravno da jesam!” izbrbljao sam se.

“Zbog toga si i odredio to pravilo. Znao si da

Êu pasti na nekoga, zar ne?”

Djed je protresao glavom dok me je gledao

oËima punim ljubavi i razumijevanja. Tada je

njeæno rekao: “Charile, nisam znao da Êeπ

skoËiti s visoke skakaonice. Odredio sam to

pravilo zbog toga πto sam pomislio da bi ti to

mogao uËiniti.”

Zakoni ljubaviKad se Bog naselio meu izraelski narod u

pustinji, sa sobom je donio kovËeg pun pravila i

odredaba.

Zaπto je On to uËinio? Da li zbog toga πto

je izraelski narod bio gomila nevaljalih ljudi koji

su stalno htjeli praviti neke nepodopπtine? Ne.

On je znao da Êe neki moæda poæeljeti slijediti

Sotonu i njegova pravila, i da Êe im to donijeti

velike boli i patnje. On je to uËinio zbog onoga

πto bi oni mogli uËiniti, zato πto je volio svakog

pojedinog izmeu tih pustinjskih lutalica, baπ

kao πto voli i svakoga od nas. n

Blizu kuÊe mojih bake i djeda nalazilo se

gradsko kupaliπte s mnogo svjetlucave vode i

djece koja su se smijala. Bazen je bio podijeljen

u dva dijela — plitki i duboki dio. Otkrio sam

kako je pliÊak mjesto gdje ima najviπe

aktivnosti, gdje su se djeËaci i djevojËice igrali

razliËitih igara, uokolo bacali lopte na

napuhavanje te pod vodom pravili stoj na glavi

dok su im noge strπale u zrak i izvan vode.

Meutim, na samom kraju dubokog dijela

Ëekalo je neπto Ëudesno. Bila je to visoka

skakaonica kakvu joπ nikad nisam vidio. Ona se

uzdizala visoko, visoko, visoko gore — sve do

plavog neba. Poput ljestava koje seæu u oblake.

Moj djed bi me dovezao do bazena,

ostavio me da tamo provedem poslijepodne, a

prije nego bi otiπao, svaki put bi izgovorio iste

rijeËi: “Uæivaj, Charlie. Lijepo se igraj. Pazi se i

nemoj skakati s one visoke skakaonice.”

Meutim, jednog dana mi je onaj

duboki dio bazena neprestano

zapinjao za oËi... Visoka skakaonica se

uzdizala do neba i pogled na nju

oduzimao mi je dah. Divio sam se

tijelima koja su se okretala u zraku i

vriπtala prije veliËanstvenog urona u

hladnu vodu.

Djed nema pojma koliko sam

narastao od proπle godine. —

razmiπljao sam. — Vrijeme je da

iskusim nove avanture saËuvane

samo za djeËake koji su zapravo veÊ

mladiÊi.

Visok i moÊanHodao sam uz rub bazena sve

dok nisam doπao do podnoæja visoke

skakaonice. Polako i mirno penjao

sam se stubama koje su vodile do

vrha. U mom svijetu, svijetu s mojim

pravilima, ja sam bio najhrabrija i

najodvaænija osoba. Upravo sam se spremao

pokazati svom djedu, i svima ostalima koji

moæda budu primijetili moj pothvat, da nitko

neÊe govoriti Charlieju Millsu πto da radi te da

je on sam svoj gospodar.

Uz nervozni smijeπak na licu podignuo

sam ruke i zakoraËio u prazninu.

©tivo za djecu

Boæji zakoni ljubavi


RijeËiljubavi“A on jenaπe bolestiponio, naπeje boli na seuzeo.”(Izaija 53,4)

UTORAK

Razmislite o susjedstvu oko vaπe πkole ili crkve. Na koje bi naËine vaπa skupinamogla pomoÊi tom susjedstvu? Odaberite jedan projekt te ga odradite, zajedno sodraslima iz vaπe πkole ili crkve koji Êe vas povesti u tome.

Primjena

»etverogodiπnji Bobby nije bio naviknut da

bude bolestan. Cijele dane je jurio po kuÊi i

dvoriπtu, igrajuÊi se utvrde sa svojim starijim

bratom Billyjem.

“Bobby?” pitala je njegova majka dok je

promatrala svoje inaËe gladno dijete kako sada

odlazi od stola postavljenog za veËeru. “Jesi li

dobro? Malo si jeo...”

Bobby je odmahnuo glavom: “Grlo me boli.”

Majka je zagrlila svog mlaeg sina. “Odvest

Êu te na pregled lijeËniku.” rekla mu je.

Topli veËernji zrak godio je Bobbyjevom

licu dok je automobil putovao cestom prema

bolnici Seoul Sanitarium and Hospital u

predgrau grada Seoula u Koreji. Majka i otac

su sluæili kao misionari u toj prekrasnoj zemlji

divnih ljudi.

Dr. George Rue bacio je pogled na

Bobbyjevo grlo i odmahnuo glavom. “Jasno mi

je u Ëemu je stvar”, rekao je. “Jednostavna

operacija, i Bobby Êe biti kao nov.”

“Ne!”, povikao je Bobby i prekriæio ruke

preko prsa.

“Ali to je samo jedna jednostavna

operacija!” uvjeravala ga je majka. “Ti Êeπ

spavati i neÊeπ niπta osjetiti.”

“Ne!” ponovio je Bobby, iako mu je veÊ i

izgovaranje same te rijeËi stvaralo bol u grlu.

Stariji brat Billy stajao je u blizini i sluπao

razgovor. On je znao da je dr. Rue dobar

Ëovjek i da bi mogao pomoÊi bratovom bolnom

grlu. Znao je da Bobbyju neÊe biti bolje bez te

operacije pa je iskoraknuo naprijed i rekao

neπto πto je svakoga zaprepastilo.

“Ja Êu iÊi s tobom, Bobby!” objavio je

najuvjerljivijim tonom velikog brata. “Dopustit

Êu lijeËniku da i na meni obavi operaciju. Tako

se neÊeπ morati bojati.”

Bobby je u tiπini promatrao svojega brata,

a onda ga upitao: “Stvarno?”

Billy je klimnuo glavom. “Bit Êu s tobom u

bolnici.”

Kroz velika dvokrilna vrataSljedeÊeg dana je dr. Rue uπetao u

bolniËku Ëekaonicu sa πirokim osmijehom na

licu. “Bobby, jesi li spreman?”

“Spreman sam.” rekao je djeËak. A onda je

dodao: “I Billy dolazi.”

©tivo za djecu

Velika dvokrilna vrata“Znam.” rekao je dr. Rue. “Mi smo odluËili

da Billyju, s obzirom da Êe mu jednoga dana

biti potrebna ista operacija, pripremimo krevet.

Ti Êeπ se probuditi kraj njega nakon πto

operacija bude zavrπena.”

Sigurnog koraka Bobby i lijeËnik su proπli

kroz velika dvokrilna vrata operacijske dvorane.

Strahovi malog djeËaka su nestali. Njegov veliki

brat Êe to proæivjeti s njim.

Kad je doπlo vrijeme da Billy proe kroz

velika dvokrilna vrata, bila mu je potrebna

svaka trunka hrabrosti da podigne stopala i

korakne. Dati nekome obeÊanje bilo je jedno.

Ali odræati to obeÊanje pokazalo se kao veliki,

vrlo veliki izazov.

Nakon dugog vremena dvokrilna vrata su

se ponovno otvorila, a dr. Rue je izaπao sa

smijeπkom, zajedno sa starijim bratom kojeg je

Ëvrsto dræao u rukama.

“Evo vaπeg hrabrog djeËaka.” rekao je,

pruæajuÊi uspavanog djeËaka njegovom ocu.

“Moæete ga odnijeti u njegovu sobu i poleÊi ga

odmah pokraj Bobbyja. Obojica Êe za nekoliko

dana opet biti u redu.”

Otac se nasmijeπio i pogledao svojega sina,

prvoroenca. Ali tada je opazio neπto πto ga je

dirnulo u srce. Iz Billyjevih oËiju tekle su suze i

slijevale se preko njegovih rumenih obraza u

kosu. Hrabrost. Sigurnost. Odvaæne rijeËi... Sve

je to bila gluma! Njegov sin se, zapravo, bojao

operacije, iako je svog mlaeg brata uvjerio da

je sve u redu.

Otac je proπaputao: “Hvala Ti, Boæe! Hvala

Ti πto si mi dao sina koji mi je pokazao πto je

Isus uËinio za mene.”

Zamjena u pustinjiIzraelskom narodu je bilo zapovjeeno da

u pustinjskom Svetiπtu prinosi dnevne, tjedne i

godiπnje ærtve Bogu. Te ærtve su trebale

podsjetiti svakog muπkarca, æenu i dijete na

strahovitu Ærtvu koja tek treba biti prinesena.

Jednoga dana Êe umrijeti — ali ne janje ili koza

— to Êe biti Isus! On Êe platiti cijenu za naπe

grijehe kako bismo mi mogli zauvijek æivjeti s

Njim na Nebu.

Isus je proπao kroz svoja vlastita velika

dvokrilna vrata kako bismo jednoga dana mi

mogli proÊi kroz biserna vrata Neba. n


RijeËiljubavi“Nemamo,naime,nekogavelikogsveÊenikakoji ne bimogaosuosjeÊati snaπimslabostima.”(Hebrejima4,15)

SRIJEDA

Podijelite se u skupine po dvoje pa neka svaki Ëlan nauËi neπto o svome paru: kakose voli zabavljati, Ëega se boji, πto æeli postati u æivotu i u Ëemu je darovit. Tadaneka svatko stane ispred skupine i predstavi svojega para, objaπnjavajuÊi kako Êe onbiti dobar radnik za Boga, uzimajuÊi u obzir njegove sposobnosti i slabosti.

Primjena

ZastupnikNalaziπ se u svojoj omiljenoj trgovini

sportske opreme i provjeravaπ ono πto ti se

svia. S obzirom da te trenutno zanima

promatranje ptica, pogled ti privuËe polica s

dalekozorima.

Jedan poseban dalekozor ti zapne za oko.

Uzimaπ dalekozor, podiæeπ ga do svojih oËiju te

poËinjeπ promatrati kutke i pukotine u trgovini.

Otkrivaπ svojega prijatelja Justina kako stoji

pokraj ribiËkog pribora i upravo ga æeliπ

zazvati, kad primijetiπ kako uzima malu kutiju

mamaca s pulta i stavlja je u dæep svojega

kaputa. Baciπ pogled na prolaz izmeu polica i

ugledaπ svog drugog prijatelja, Davida, kako se

za trenutak ogledava po trgovini, a onda

kriomice smjeπta par koænih rukavica u svoju

πkolsku torbu.

Ne moæeπ vjerovati da su oni to uËinili.

Oni su baπ nedavno razgovarali o tome kako bi

bilo lako ukrasti neπto iz trgovine sportskom

opremom gospodina Larsona. Mislio si da su to

bile samo prazne priËe.

Sada si, kroz taj jaki dvogled,

upravo bio svjedokom kako su tvoji

prijatelji doista uËinili ono o Ëemu su

priËali i ukrali neπto iz te trgovine.

Oni te gledaju s oËekivanjem i Ëekaju

da naËiniπ neki korak. Ti znaπ da je

pogreπno krasti; meutim, s druge

strane, æeliπ im se svidjeti i æeliπ da

misle kako si cool. Stoga se ogledaπ

oko sebe, vidiπ kako gospodin Larson

pomaæe nekom drugom kupcu na

blagajni, a onda kradom stavljaπ

dalekozor u svoju πkolsku torbu.

Bez snaTe noÊi ne moæeπ spavati. PoËinio si

prijestup i osjeÊaπ se uæasno. OdluËujeπ vratiti

dalekozor Ëim ujutro ustaneπ.

Dok otkljuËava prednja vrata svoje

trgovine, gospodin Larson te pozdravlja s

osmijehom. “©to te dovodi tako rano?” pita te.

S nelagodom se smijeπiπ i izmiπljaπ izgovor

kako æeliπ vidjeti jesu li kanui joπ uvijek na

rasprodaji.

Jednom kad si unutra, brzo kreÊeπ k polici

s dalekozorima i, dok gospodin Larson

otkljuËava svoju blagajnu na drugoj strani

trgovine, izvlaËiπ dalekozor iz svoje πkolske

torbe i stavljaπ ga na njegovo mjesto na polici.

A tada Ëujeπ kako ti gospodin Larson

dovikuje: “Trebam na minutu otiÊi gore u ured.

Ukoliko bilo πto trebaπ, zaËas Êu se vratiti.

Moram ukljuËiti sustav video nadzora kojeg sam

proπli tjedan ugradio. Oh, da, kanui se nalaze na

onoj strani...”

Krv nestaje iz tvojega lica, a tvoje ruke

odjednom postaju hladne. Gospodin Larson ima

snimljene tebe i tvoje prijatelje kako kradete

njegovu robu. Ono πto on nema jest snimka od

prije nekoliko trenutaka — kako vraÊaπ

dalekozor natrag na njegovo mjesto.

Minutu kasnije gospodin Larson se vraÊa

iz ureda i nalazi te kako Ëekaπ kod blagajne.

Dok mu prilaziπ pognute glave, izgovaraπ

sljedeÊe rijeËi: “Gospodine, moram vam neπto

reÊi...”

DokazKasnije u policiji pregledavaju video-snimak

od dana kad si ukrao dalekozor. Inspektor vidi

tvoje prijatelje kako kradu robu. Vidi i tebe

kako stavljaπ dalekozor u svoju πkolsku torbu.

Ali tada gospodin Larson gasi video-player i

pokazuje na snimljenu traku. “Ima neπto πto

niste vidjeli, πerife”, govori. “DjeËak koji je

ukrao dalekozor donio je taj isti dalekozor i

vratio ga sljedeÊeg jutra. Zamolio me da mu

oprostim.”

Inspektoru se na licu pojavljuje πiroki

osmijeh: “Oh, pa to je dobra vijest!”

Gospodin Larson je tako postao tvoj

zastupnik ili posrednik — netko tko te

predstavlja pred nekom drugom osobom.

U pustinjiU pustinjskom svetiπtu izraelski narod je

imao posrednike koje su nazivali sveÊenicima.

Danas mi imamo samo jednog Posrednika

izmeu Boga i ljudskog roda: Isusa Krista. On se

stalno nalazi u nazoËnosti svojega Oca, radeÊi

izravno s Njim, osiguravajuÊi pritom da tvoje

molitve za oprost grijeha ujedno uklanjaju dokaz

o tvom grijehu. n

©tivo za djecu


RijeËiljubavi“Ili zar neznate da jevaπe tijelohram DuhaSvetoga?”(1. KorinÊa-nima 6,19)

»ETVRTAK

Pretvorite svoju sobu u “Restoran Nova Zemlja”. Ispiπite na ploËi jelovnik sastavljenod hrane kakvu Êete naÊi na Nebu. Pored naziva svakog jela nacrtajte to jelo. Sjetitese da na Nebu niπta neÊe povrijediti niti uniπtiti æivotinje. Stvorite jela razliËitihneobiËnih naziva. Ne zaboravite i na zdravi slatki dodatak!

Primjena

Savao se oko Ëela Ëvrsto omotao

pokrivalom za glavu i πkiljeÊi pogledao prema

suncu koje je sjalo svom snagom. Kasnio je i

bio je svjestan toga.

“Bræe!” rekao je svojim suputnicima dok su

konjska kopita i kotaËi kola drobili kamenito

tlo. “Æelim stiÊi u Damask do zalaska sunca.”

Skupina æivotinja i ljudi æurno je nastavila

putovanje prema sjeveru, ostavljajuÊi za sobom

oblak praπine.

Njihov voa Savao bio je na zadatku — da

uπutka one koji su se usudili propovijedati o

»ovjeku Ëije je ime bilo Isus. On je veÊ Ëuo za

tog “navodnog” Spasitelja ljudskog roda. »uo je

ljude kako govore o Njegovim

“navodnim” Ëudima i ustanku iz

mrtvih nakon πto je bio razapet na

kriæu.

Savao se nasmijao u sebi.

Zamislite da vjerujete takvim

besmislicama — da potpuno zdravi i

pametni ljudi æele πtovati Boga kojega

se moæe tako lako ubiti.

Odjednom je Savao zapazio kako

pustinja izgleda svjetlijom nego πto je

bila prije koji trenutak. »inilo se kao

da se sunce pribliæava, a jaËina

njegovog sjaja kao da se pojaËavala iz

trenutka u trenutak. No, tada je

svjetlost postala zasljepljujuÊom, a

Savao je pao iz svog sedla na tlo,

pokuπavajuÊi zakloniti lice od

tajanstvene bljeπtave svjetlosti.

“©to se to dogaa?!” viknuo je.

“Savle!” odjeknuo je glas iz sáme

svjetlosti. “Savle, zaπto me progoniπ?”

“Ja progonim Tebe?” odgovorio

je Savao drhtavim glasom u kojemu

se osjeÊao strah. “Ja Te Ëak ni ne znam. Tko si

Ti?”

“Ja sam Isus kojega ti progoniπ.” Glas iz te

svjetlosti nastavio je govoriti. “A sada ustani i

hodi u grad, i tu Êe ti biti reËeno πto moraπ

uËiniti.”

Tada je, jednako tako brzo kao πto je i

doπla, svjetlost iπËeznula — ostavljajuÊi Savla da

kleËi na tlu okruæen zbunjenim pogledima.

Njegovi suputnici su Ëuli glas, ali nisu vidjeli

nikoga niti su razabrali bilo koju rijeË. Samo su

zapazili da je njihov voa pao na zemlju te da

razgovara sa zrakom.

Kad su pomogli Savlu da se pridigne,

otvorio je oËi. Meutim, sada je umjesto blistave

svjetlosti vidio samo tamu.

“Pomozite mi!” zamolio je sav isprepadan.

“Molim vas, pomozite mi.”

Tako je Savao nastavio put prema

Damasku, ali sada kao slijepac kojega su vodili

dok je, tresuÊi se od straha, u mraku napipavao

svoj put.

Promijenjena osobaU Damasku je Savao sreo Ëovjeka koji se

zvao Ananija. Ananija je rekao Savlu da ga je

Bog poslao da izlijeËi Savlove oËi od sljepoÊe. I

nisu samo Savlove oËi bile izlijeËene — i njegovo

je srce bilo izlijeËeno od ljutnje i mrænje koju je

osjeÊao prema Boæjem narodu. Taj susret na

putu za Damask toliko je utjecao na Savla da je

Ëak promijenio i ime. On viπe neÊe biti poznat

kao “Savao, progonitelj Boæjeg naroda”, veÊ kao

“Pavao, voa Boæjeg naroda”.

Kad se licem u lice susretnu s Isusom,

ljudima se uvijek neπto dogaa. Taj susret je

rijetko kada tako dramatiËan kao ovaj, da vas

blistava svjetlost obasja dok se nalazite na

pustinjskoj cesti, ili da Ëujete glas koji vam

govori. Taj je susret obiËno viπe poput tihog

glasa koji odzvanja u vaπim mislima, koji vam

pomaæe da shvatite neπto πto dotad niste shvatili

i razumijete ono πto nikada prije niste razumjeli,

te vam pomaæe da se uhvatite u koπtac s

problemima u πkoli ili kod kuÊe.

Evo jedne zanimljive zamisli. Ukoliko Bog

æeli æivjeti u naπim srcima — a to znaËi u naπim

mislima i djelima — πto mi time postajemo? Tako

je; mi postajemo “Boæja kuÊa” — hram.

HodajuÊi, govoreÊi, loptajuÊi se, vozeÊi bicikl,

sluπajuÊi iPod — mi smo hram Sveviπnjeg Boga.

To znaËi dvoje, πto je vrlo vaæno: prvo, mi

moramo osigurati da naπ “hram” bude mjesto

prikladno za Boga, da On moæe æivjeti u njemu;

i drugo, imamo prednost da predstavljamo

(posredujemo — sjeÊate se?) Boæju ljubav

drugima.

Hvala Ti, Isuse, πto æeliπ æivjeti u naπim

srcima! n

©tivo za djecu

»istiti iznutra prema van


RijeËiljubavi“Bojte seBoga izahvalite mu,jer je doπaoËas njegovaSuda!”(Otkrivenje14,7)

PETAK

Neka netko iz vaπe skupine bude “otac” svima (πto znaËi da Êe svi ostali biti braÊa isestre). A onda neka svaki Ëlan izmisli grijeh koji je poËinio (laganje, varanje,ismijavanje nekoga i sliËno) te neka doe svome “ocu” i prizna svoj grijeh. Neka“otac” postupi prema grijehu kao pravi otac. To je naËin na koji nam Bog sudi.

Primjena

Bio je nizak rastom i karakterom. Kao

glavni skupljaË poreza iπao je uokolo i

prisiljavao svoje susjede da plate porez

omraæenim Rimljanima koji su silom zauzeli

njihovu zemlju. I ne samo to; on nije bio

poπten te je Ëesto uzimao i viπe nego πto je

bilo potrebno. Tako se obogatio. Je li onda

Ëudno πto su ga njegovi susjedi mrzili?

Jednog dana kad je Isus doπao u Jerihon,

Zakej je baπ bio u gradu i radio ono πto je

najbolje znao — varao ljude i liπavao ih

njihovog teπko zaraenog novca. »uvπi za

omiljenog UËitelja koji lijeËi bolesti i — πto je

bilo najviπe nevjerojatno — stvarno razgovara sa

siromaπnima i potrebitima, poreznik Zakej je

odluËio otiÊi i vidjeti tog »ovjeka.

S obzirom da je bio osoba koja

nikada nije dopustila da njegov

nedostatak visine bude zaprekom

njegovim visokim planovima,

prikupljaË poreza ogledao se

unaokolo i spazio drvo divlje smokve

baπ pored puta. Drvo je imalo jake

grane i dovoljno liπÊa da sakrije

njegovu znatiæelju. I tako se uspinjao

po drvetu, sve dok nije pronaπao

mjesto s kojega je imao nesmetani

pogled na put kojim je Isus putovao.

Naiπao je veliki UËitelj, okruæen

uËenicima koji su Ga pozorno sluπali,

skupinom nedavno izlijeËenih

bolesnih ljudi, grajom oboæavatelja

punih pitanja, pa Ëak i nekolicinom

izazivaËa. Zakej se nasmijao u sebi.

Naπao je doista mjesto s najboljim

vidikom.

Kad je doπao do drveta, Isus je

zastao. Polako, sa smijeπkom koji se

proπirio Njegovim od sunca

potamnjelim licem, pogledao je

prema gore — ravno u Zakeja. Poreznik se

samozadovoljno nasmijeπio.

“Dobar dan!” obratio se »ovjeku u

podnoæju drveta.

“Dobar dan, Zakeju!” odgovorio mu je

Isus.

Poreznik je protrnuo u nevjerici. On zna

moje ime! On najvjerojatnije zna i πto radim

kako bih zaradio za æivot. Vjerojatno zna da

varam ljude i liπavam ih njihovog teπko

zaraenog novca. Sada Êu zasigurno Ëuti

svoje!

“Zakeju!” nastavio je veliki UËitelj. “Brzo

sii dolje. Danas moram posjetiti tvoju kuÊu.”

©to? Je li On upravo rekao ono πto mislim

da je rekao?

Zapanjen, ovaj niski Ëovjek preπao je

dugaËak put od grane drveta na kojoj je sjedio,

sve do tla. “Ti æeliπ doÊi u moju kuÊu?” s

nevjericom Ga je upitao.

Krist je klimnuo glavom.

“Ovuda.” promucao je Zakej, pokazujuÊi u

smjeru ceste.

Ljudi nisu mogli vjerovati svojim oËima.

“Ma vidi ti to!” govorili su. “Isus ide u goste

jednom greπniku!”

Kasnije, nakon πto su Zakej i Isus proveli

neko vrijeme zajedno, tom malom Ëovjeku

dogodilo se neπto nevjerojatno. On je narastao!

Ne u visinu, veÊ po karakteru.

“Evo,” objavio je, “polovicu svog imanja,

Gospodine, dat Êu siromasima. I ako sam koga

u Ëemu prevario, vratit Êu Ëetverostruko.” (Luka

19,8)

Toga dana je u Jerihonu skupljaË poreza

Zakej susreo Suca Isusa licem u lice, a greπni

naËin æivota promijenio se zauvijek.

Pred SucemDoÊi Êe dan kada Êemo vi i ja stati na

Sudu pred Kraljem nad kraljevima i Gospodarom

nad gospodarima. To Êe se dogoditi kako bi se

cijelom svemiru otkrilo tko je kralj naπega srca.

Poput Zakeja, nepoπtenog skupljaËa poreza, i mi

Êemo stajati pred Bogom Ocem i Bogom Sinom.

Za nas je vaæno da sada pozovemo Isusa u naπe

srce kako bi nam na dan Suda On mogao

omoguÊiti ono πto je omoguÊio i Zakeju: stalnu

zajednicu s Njim.

Svia mi se ono πto Savao — koji je postao

apostol Pavao — kaæe o tom trenutku: “Dakle:

pristupajmo s pouzdanjem k prijestolju milosti

da primimo milosre i naemo milost za

pravodobnu pomoÊ.” (Hebrejima 4,16)

Sudnji dan? Samo neka doe! Mi smo

spremni. Spremni smo zbog toga πto Bog æivi u

nama! n

©tivo za djecu

»istiti od iznutra prema van


Donesite dalekozor na sastanak skupine. Pretvarajte se kako je to vrlo snaæandalekozor kojim moæete gledati sve do Neba, pa Ëak i u samo Nebo. Tada pozovitesve Ëlanove skupine da pogledaju kroz dalekozor i podrobno opiπu πto vide.

Primjena

RijeËiljubavi“Zlo se viπeneÊe Ëiniti,neÊe sepustoπiti nasvoj svetojgori mojoj.”(Izaija 11,9)

DRUGA SUBOTA

“Rado Êemo im pruæiti dom!” rekli smo

djevojËici iz naπe crkve koja nas je gledala s

oËekivanjem u oËima. “Mi nemamo ratoborne

æivotinje u naπem jezercu, a uËinit Êemo sve

πto je moguÊe kako bismo sprijeËili lisice i

pse da im se pribliæe.”

Tako su Daisy — mlada, bijela, æivahna

patka — i njezina sestra uπle u naπ æivot. Bilo

je to u kasnu jesen u Zapadnoj Virginiji, a

mnoge od æivotinja koje inaËe obitavaju na

naπem imanju veÊ su otiπle u toplije krajeve,

tako da smo bili sretni πto su nam se

pridruæile nove.

Meutim, smrt je ugrozila i goste na

naπem imanju. Jedne noÊi lisica je zgrabila

Daisynu sestru i teπko ranila Daisy. Brzo sam

u naπem dvoriπtu sagradio zaπtitnu ogradu.

Morali smo odræati Daisy na æivotu toliko

dugo dok ne naraste i bude u stanju preæivjeti

bez nas.

Prepuπtena sama sebiKonaËno je doπao dan kad smo

smatrali da je Daisy spremna brinuti se

o sebi. Iznijeli smo je iz sigurnosne

ograde u dvoriπte gdje sam je njeæno

stavio na travu. Tada smo se moja æena

i ja uspeli stubama do kuÊnog trijema, a

ja sam sjeo na klupu kako bih

promatrao πto Êe se dogoditi.

Daisy je napravila nekoliko koraka

u nepoznato i zastala. A onda se

dogodilo neπto πto nikada neÊu

zaboraviti. Okrenula se i poËela trËati —

trËati! — natrag u naπem smjeru. Uspela

se stubama i dopentrala se ravno u

moje krilo. Tu se Ëvrsto stisnula uz

mene.

Shvatio sam da to nije bio samo

obiËan zagrljaj. To je bila poruka od

jednog od Boæjih stvorenja. Daisy mi je

govorila: “Ti si bio jedino dobro u

mojem æivotu, i ja se viπe bojim æivjeti

bez tebe nego s tobom.”

Povratak kuÊiNekoliko tjedana kasnije vozio sam se

pokraj kuÊe vrlo ljubaznog Ëovjeka koji æivi u

okolici mojega grada. Njegovo ime je

gospodin Visco, a na njegovom posjedu se

nalazi golemo jezero ograeno drveÊem i

ogradom i ispunjeno patkama svih moguÊih

vrsta. To Êe biti vrlo sigurno mjesto za Daisy!

“Naravno!” rekao je gospodin Visco kad sam

ga pitao bi li htio imati joπ jednu patku.

Kasnije toga dana stavio sam Daisy na

zemlju odmah iza ograde koja je okruæivala

prekrasno jezero. Ona joπ nije vidjela jezero niti

patke koje su tamo æivjele.

Daisy se polako poËela uspinjati na malu

uzvisinu koja je gledala na jezero. Kad je stigla na

vrh, ugledala je to... Vodu kako blista na zimskom

suncu i patke koje plivaju, igraju se, gegaju se

uokolo i uæivaju u obilju hrane koja Ëeka na

obali.

A onda se dogodilo neπto nevjerojatno. Tada

sam shvatio kako Êe Nebo izgledati.

Kad su patke u jezeru ugledale Daisy, uz

radosni zbor kvakanja, kreπtanja i leprπanja,

poæurile su prema njoj. Naπoj maloj prijateljici

izrazile su dobrodoπlicu u svoju obitelj, poput

oca koji pozdravlja davno izgubljenog sina, poput

majke koja grli davno izgubljenu kÊer, i upravo

na naËin na koji Êe Boæji narod pozdraviti i

izraziti dobrodoπlicu tebi i meni u dvorima slave.

Patke su ljubazno okruæile Daisy i zajedno s njom

se proπetale do ruba jezera. Zajedno su jele,

zajedno plivale i zajedno se igrale. Za Daisy su

dugi mjeseci odvojenosti od njezine vlastite vrste

zavrπili. Napokon je pronaπla siguran dom.

Jednoga dana tamo goreJednoga dana Êe se Isus vratiti na ovaj svijet.

Baπ kao πto je Njegova ærtva na kriæu izbrisala

potrebu za zemaljskim Svetiπtem za Boæji narod,

tako Êe Njegov dolazak zauvijek izbrisati potrebu

da On æivi u naπem svijetu, zbog toga πto Êemo

mi poËeti æivjeti u Njegovom.

Kad stignemo u tu ObeÊanu zemlju, i ti i ja

Êemo hodati uz prekrasno kristalno more. Tada

Êemo vidjeti pripadnike naπe obitelji, naπe

prijatelje i sve voljene. Oni Êe nas ugledati i

potrËati nam u susret kako bi nas pozdravili, a

svi mi zajedno potrËat Êemo da bismo zauvijek

bili s Isusom i æivjeli s Njim u zemlji gdje nema

straha, smrti ili plaËa.

Sin roditelja misionara,

Charles Mills, vlasnik je i

ravnatelj Sluæbe za medijsku

produkciju “Christian

Communications” sa

sjediπtem u Berkeley

Springsu u Zapadnoj

Virginiji. Autor je 45 knjiga

i stotina novinskih Ëlanaka.

©tivo za djecu Ponovno zajedno

adventisti»ki molitveni tjedan • 2011. pregled · stvaranja, bog je adamu i evi dao jo„ jedan...

Documents