afera plagijat - 110 od 150 stranica

Ante Vranković

AFERA PLAGIJAT OTVORENI DOSSIER

S 35 IZVORNIH DOKUMENATA

EA

EDITIO PRINCEPS

PYRRI ~ DEC. ~ MMVIII

prijelom:Layout 1 2.4.2010 14:46

Ovu knjigus poštovanjem naslovljujem:

REDOVNOM ČLANU ULUPUH-aMINISTRU KULTURE REPUBLIKE HRVATSKE

mr. sc. BOŽI BIŠKUPIĆU

i

POČASNOM ČLANU ULUPUH-aGRADONAČELNIKU GRADA ZAGREBA

MILANU BANDIĆU


ZAHVALE

Za nastanak ove knjige umnogome su zaslužni: mr. Lara Badurina, Marina Baričević, GoranBlagus, Rea Boschi Gogolja, Lilijana Domić, Anđelko Hundić, Iva Körbler, dr. Fedor Kritovac,Vedrana Kršinić, prof. dr. Zvonko Maković, akademik Tonko Maroević, Erna Paris, prof. dr. IveŠimat Banov, Berislav Valušek, Željka Zdelar, Malina Zuccon Martić i Vjesnikovo Uredništvo kulture.

Njima, kao i ostalima koji su mi riječju i djelom pomogli da ne pokleknem pred bezakonjemi rušilaštvom koje je dokumentirano u ovoj knjizi, od srca zahvaljujem.


UMJESTO PREDGOVORA

Poštovani kolega Vranković,drago mi je da Vas čujem nakon toliko vremena, premda mi je manje drag povod Vašeg

javljanja. Kako bilo, Vi ste u pravu i ne bismo smjeli biti ravnodušni na laži i podvale.

Tonko Maroević

Poštovani kolega,slažem se da se u slučaju kipara Šimunovića radi o nedopuštenoj mjeri stilskog i idejnog

parazitiranja nad ranijim antologijskim radovima našeg istaknutog kipara i dekana ALUDrinkovića. No, dok neki od profesora dopuštaju stvaranje svojih malih klonova koji rade gotovoidentično kao i njihovi profesori, nisam sigurna da bi Drinković bio baš oduševljen sa slučajemŠimunović.

Iva Körbler

Dear Ante,Thanks for telling me the story of your association. These things start small, as we know, then

the habit of lynig becomes ingrained, even glorified (as we saw in the case of Dobrica Cosic).Good luck in your writing work and especially in your campaign for the truth.

Erna Paris

Poštovani gospodine Vrankoviću,podržavam Vašu argumentaciju glede odbacivanja molbe gospodina Borisa Šimunovića za

prijem u članstva ULUPUH-a. (…)Plagijat je laž! Plagijat je dakle, etički problem, plagijat je nešto što računa s lažju

potcjenjujući prosudbu kritike, estetike, struke; nadalje potcjenjuje civilizirane običaje, na primjer,pristojnost. No kažimo, s nešto ironije, danas pristojnost nije nužna za potvrdu stručnosti... No štoje s profesionalnom etikom?

Dakle, na najvišu razinu provedbe struke ponuđen je plagijat. Zašto je prošao? Ovdjenastupa šutnja koja otvara prostor za manipulaciju, za spuštanje razine stručnosti.

Lilijana Domić

Poštovani kolega Vranković,slažem se kako se u slučaju mladog kipara Borisa Šimunovića apsolutno radi o

nedopuštenom plagiranju njegovog profesora na ALU Drinkovića.Cijeli slučaj samo govori o stalnom i nezaustavljivom rušenju etičkih principa struke, i u tom

smislu nedvosmisleno podržavam Vašu hrabru inicijativu.Ive Šimat Banov


Članovi udruge nadziru rad udruge.Zakon o udrugama, čl. 26

Ne sudjelujte u jalovim djelima tame, nego ih, naprotiv,razotkrivajte.

Sv. Pavao

Moram pisati o onome o čemu radije ne bih.Mechthild od Magdeburga

Polemičku ovu knjigu ne izdajem zbog kakve njenedirektne vrijednosti. Vrijednost joj je indirektna. Nije samo onodobar vrtlar, što zna sijati, saditi i kalamiti rijetko cvijeće i sočnevoćke. Vrt se treba i plijeviti, da se na štetu korisnoga ne rastičičkalj, kopriva i ini drač.

Dođe li pak ova knjiga u ruke hrvatskom čitaocu tamoiza pedesetak godina, ne će vjerovati da su se takve borbe mogledogađati u kulturnom i normalnom svijetu...

Antun Gustav Matoš


UVOD

Poštovani gospodine ministre i gospodine gradonačelniče,

knjiga koja je pred Vama dokumentima je potkrijepljeno, otvoreno izviješće o likovno – financijsko –korupcijskoj aferi koja je četrnaest mjeseci potresala Hrvatsku udrugu likovnih umjetnika primijenjenihumjetnosti (ULUPUH), i koja je, prerastajući svojim značenjem uske cehovske okvire, našu kulturnu i širujavnost suočila s nekoliko temeljnih pitanja.1

Knjigu sam naslovio na Vas iz dva razloga. Prvo – stoga što ste obojica ULUPUH-ovi članovi, pavjerujem da Vam njegov opstanak leži na savjesti i na srcu; i drugo – stoga što se nalazite na čelu Ministarstvakulture i Grada Zagreba koji gotovo u cijelosti financiraju ULUPUH-ov rad, pa vjerujem da će Vam biti korisnodobiti neposredan uvid u dramatične događaje koji su tijekom 2007. i 2008. nažalost ponovo bacili sjenu narad te naše stare i časne umjetničke udruge.

Ovo sam izviješće odlučio objaviti u formi knjige namijenjene svima kojima ULUPUH-ovo postojanjei njegov ugled leže na srcu. Vjerujem da će im ovdje objavljeni dokumenti biti od koristi u nastojanima da senezakonitostima u radu odgovornih stane na kraj, te da se sadašnje stanje, koje dovodi u pitanje samopstanak Udruge, što prije normalizira. To je moralna, ali i zakonska obaveza svih ULUPUH-ovih članova,kako prema Udruzi, tako i prema hrvatskim građanima koji, obzirom da financiraju ULUPUH-ov rad, s pravomočekuju da će on biti u skladu sa zakonom, i sa Statutom proklamiranim ciljevima ULUPUH-ova postojanja,što danas nažalost nije slučaj.

AFERA PLAGIJAT – OPĆI KONTEKST DOGAĐAJA

Kako ne znam da li Vam je i u kojoj mjeri poznat moj stručni rad, rad u Udruzi, te okolnosti koje sudovele do Afere plagijat, na početku je neophodno reći nešto o tome.

Odrastao sam u obitelji u kojoj se često razgovaralo o umjetnosti, što nije neobično obzirom da suoba moja roditelja diplomirali na zagrebačkoj Akademiji likovnih umjetnosti, te da su cijeli svoj radni vijekposvetili likovnoj umjetnosti i pedagogiji. Ta intenzivna rana iskustva usmjerila su me k pozivu likovnogkritičara, kojeg mi je, temeljem mojih sedamdesetak do tada objavljenih kritika i predgovora, dodjelom statusasamostalnog umjetnika potvrdilo Ministarstvo kulture, 2002. godine.

Početkom iste, 2002. postao sam članom ULUPUH-a, u vrijeme kad se još nije slegla prašina okodviju afera koje su dugo potresale Udrugu i punile novinske stupce, dosegavši svoj medijski vrhunac 2000.godine.

Dvije prethodne afere teške više od milijun i pol kuna

Prva od njih započela je 1998., kada je utvrđeno da je s ULUPUH-ova računa nestalo više od700.000 kuna2, za što su osumnjičene tadašnja blagajnica i tajnica.

Na tu aferu se odmah nadovezala druga, koja se po ULUPUH ubrzo pokazala još razornijom. Naime,četrdesetak dana nakon što je utvrđeno da je s ULUPUH-ova računa nestao navedeni novac, šestoro članovatadašnjeg Upravnog odbora odlučilo je djelatnicama osumnjičenim za pronevjeru uručiti protuzakoniteizvanredne, umjesto zakonitih redovnih otkaza. Sastanku na kojem je donesena ta odluka, bila je nazočnai tadašnja ULUPUH-ova odvjetnica, koja je prije glasovanja o tom pitanju upozorila članove Upravnog odborada bi njihova odluka o izvanrednim otkazima bila nezakonita, i da bi po Udrugu mogla biti kobna. O tomnjezinom upozorenju i danas postoji dokaz – tonska snimka (audio – kazeta) koja se čuva u ULUPUH-ovu

7

1 ULUPUH je krovna udruga hrvatskih primijenjenih umjetnika, osnovana 1950. Danas ima više od tisuću članova u sedamnaest sekcija.Knjigu objavljujem u vlastitoj nakladi iz istog razloga iz kojeg je to u sličnim okolnostima svojedobno učinio i naš zaslužni povjesničarZvonimir Kulundžić: „…vlastita naklada je još jedina mogućnost da čovjek progovori otvoreno i jasno, bez ezopovskog jezika ieufemizama, osobito ako se radi o ovako škakljivim problemima kao što su npr. ovi ovdje. To je više nego jasno.“ (Kulundžić 1970, 479,bilj. 1)2 Simić 2005, 120; Tenžera 2006


tajništvu, jer se zadnjih desetak godina svi sastanci Upravnog odbora snimaju. Svatko tko bi, vođen zdravimrazumom, zaključio da su članovi Upravnog odbora nakon tog odvjetničkog upozorenja odlučili glasovati uskladu sa zakonom, bio bi u krivu, jer se dogodilo suprotno: odluka da se osumnjičenim djelatnicama uručenezakoniti izvanredni otkazi donesena je gotovo jednoglasno.3 Svjesnom kolektivnome bezakonju othrvalase samo predstavnica Sekcije za oblikovanje plemenitih kovina Jasenka Pavliša, koja jedina nije glasovalaza odluku za koju je, kao i ostali članovi Upravnog odbora, znala da je nezakonita.4

Ubrzo potom dogodilo se ono na što je odvjetnica upozoravala: obje nezakonito otpuštene djelatnicetužile su Udrugu, dobile sporove, te ovrhama s ULUPUH-ovih računa u nekoliko navrata skinule više od815.000 kn (vidjeti na kraju knjige priloženi Dokument 1).5

Tako su se gubitci Udruge prouzrokovani nestankom 700.000 kuna otkrivenim 1998. godine ubrzoudvostručili, i narasli na više od 1.500.000 kuna!6 Za ilustraciju valja spomenuti da se tim (s)uludo potraćenimnovcem moglo prirediti više od 150 samostalnih izložbi. Riječ je također o iznosu koji bi bio dovoljan da senjime financira ULUPUH-ov rad tijekom tri do pet godina(!).

Sretna okolnost u cijeloj priči bila je u tome da su ovrhe na sredstva s ULUPUH-ovih računa dolazilesukcesivno. Da je cijeli dug trebalo platiti odjednom, ULUPUH danas više ne bi postojao. Čak i ovako, nekičelni ljudi Udruge (koji se na istim pozicijama nalaze i danas) otvoreno su zastupali ideju o gašenju ULUPUH-a, nakon više od 50 godina rada.7 Od toga su na koncu odustali, no ne zbog ULUPUH-ove tradicije i renomea,već iz posve prizemnih razloga: nova udruga koju su kanili osnovati ne bi mogla naslijediti prava na ULUPUH-ove prostorije, niti na materijalna sredstva što ih Udruga dobiva od Ministarstva kulture i Grada Zagreba8, akoja su prilično izdašna upravo radi ULUPUH-ova polustoljetna umjetničkog renomea.

Sukcesivne ovrhe uzrokovane gubitkom sudskih sporova postupno su ULUPUH-u posveonemogućile normalan rad. Premda se taj problem moglo pokušati riješiti i na druge načine9, linijom manjegotpora je odlučeno da se sredstva koja Ministarstvo kulture i Grad Zagreb uplaćuju ULUPUH-u za konkretneumjetničke projekte, jednostavno prepuste ovrhama, tj. prebacivanju na privatne bankovne račune bivših,protuzakonito otpuštenih djelatnica.10 To hazardersko poigravanje s povjerenjem dvaju najvećih ULUPUH-ovih financijera, čija su sredstva ovako godinama trošena nenamjenski, s vremenom je postalo nešto tolikouobičajeno i podrazumijevajuće, da je predsjednica ULUPUH-a Ivana Bakal s širokim osmjehom na licu(vidjeti fotografiju u Vjesniku od 30. siječnja 2006., str. 45) o tome govorila za novine.11

Ideali i korupcija

No, vratimo se glavnom slijedu događaja koji su prethodili Aferi plagijat. Na prvom sastanku Studijskesekcije (okuplja likovne kritičare i povjesničare umjetnosti) kojem sam prisustvovao nakon svojeg prijema u

8

AFERA PLAGIJAT

3 O tome: Zapisnik sa sastanka Upravnog odbora ULUPUH-a održanog 2. prosinca 2004., 1, 1. točka dnevnog rada; Zapisnik sasastanka Upravnog odbora ULUPUH-a održanog 24. svibnja 2005., 1, 1. točka dnevnog reda.4 Svojevrsna točka na „i“ ovog nevjerojatnog događaja bila je činjenica da je navedena odluka donesena bez kvoruma koji iznosi devetsastanku nazočnih članova Upravnog odbora (Statut ULUPUH-a, čl. 30, vidjeti ovdje str. 11, bilj. 28). Na tom ih je sastanku međutimbilo nazočno tek šest.Neki smatraju da je ova odluka bila plod međusobnog dogovora nekih od članova ULUPUH-ova Upravnog odbora i nezakonitootpuštenih djelatnica, kako bi se tom podvalom od Udruge sudskim putem dobio golem novac. No riječ je tek o pretpostavci, za kojunema konkretnih dokaza.5 Zapisnik sa sastanka Upravnog odbora ULUPUH-a održanog 19. rujna 2006., 1, 1. točka dnevnog reda.6 Prema nekim procjenama, ove su dvije afere, zajedno s odvjetničkim, sudskim i ostalim troškovima Udrugu tj. njezine financijere – RH(Ministarstvo kulture), Grad Zagreb i ULUPUH-ove članove koštale više od 2.000.000 kuna.7 Zapisnik sa sastanka Upravnog odbora ULUPUH-a održanog 20. prosinca 2005., 1, 1. točka dnevnog reda.8 Isto kao bilj. 7.9 Kao član Upravnoga odbora u više sam navrata predlagao drukčija rješenja (vidjeti na kraju knjige priloženi Dokument 3).10 U Zapisniku sa sastanka Upravnog odbora ULUPUH-a održanog 20. prosinca 2005., o tome primjerice stoji: „1. TOČKA DNEVNOGREDA - ovrha. 14.12. o.g. Zagrebačka banka šalje obavijest o blokadi računa što znači da je na snagu stupilo rješenje o ovrsi u koristS. Đurđević. Po riječima odvjetnice N. Knežević “žalba ne odgađa izvršenje“; drugim riječima iako je podnesena žalba na rješenje oovrsi, novac je skinut s računa. Na računu su bila sredstva Ministarstva kulture i Gradskog ureda za kulturu za 40. zagrebački salon,izložbu Hrvatskog umjetničkog unikatnog nakita i plaće djelatnicama, sve u svemu 127.000 kn!. Do 9. siječnja 2006. sva sredstvaodlaze na posebni račun, a nakon tog datuma na račun S. Đurđević! Radi se o iznosu od 168.000 kn za neisplaćene plaće od danakad joj je neregularno uručen otkaz, plus sudski troškovi, plus kamate od kojih “boli glava” , a čiji iznos je za sada nepoznat. Što se tičespora protiv V. Lovriček ULUPUH je u drugoj fazi žalbe koja će, ako bude odbijena, prouzročiti novu katastrofu.“U službenom dopisu kojeg sam iz Udruge primio 16. rujna 2006. pak stoji: „Dodatak: mozda znakovita usporedba: Ministarstvo kultureje za 2006. godinu odobrilo ukupno 363.000,00 kn, a nasa ovrha iznosi 377.000,00 kn, dakle ako nam i za 2007. godinu odobre slicaniznos, taman ce pokriti ovrhu, odnosno ovrha ce nam “pojesti novce” svih planiranih programa (ZGRAF10 i dr.), ukljucivo i hladnipogon..ukoliko nam, naravno ministarstvo ne odluci podmiriti troskove ovrhe.“11 Tenžera 2006


ULUPUH, izabran sam za predsjednika Umjetničkog savjeta Sekcije, čime sam ujedno postao članomUmjetničkog savjeta Udruge. Obzirom da sam tada, početkom 2002. imao tek 29 godina, doživio sam to nesamo kao priznanje, već i kao iznimnu čast.

Nekoliko dana nakon tog izbora, prolazeći Tkalčićevom ulicom pokraj Galerije ULUPUH, susreo samočeva starog prijatelja iz studentskih dana, inače poznatog hrvatskog fotografa i istaknutog ULUPUH-ovačlana. Na uobičajena pitanja kako sam i što radim, znajući za njegovo četrdesetogodišnje članstvo u Udruzi,ponosno sam mu odgovorio da sam eto baš prije nekoliko dana izabran za člana ULUPUH-ova Umjetničkogsavjeta, i da je to po svoj prilici bilo zato što sam za prijem u članstvo priložio pet i pol puta više radova negošto su to tražile propozicije. Očev se prijatelj na to podsmjehnuo i britko mi rekao da moj izbor u Umjetničkisavjet nema veze s mojim stručnim kvalitetama, nego s time da se svako pošten i upućen u prilike kloni bilokakve značajnije uloge u Udruzi. Nastavio je da ULUPUH-ovim članom nekad nije mogao postati svatko, dasu kriteriji bili visoki, no da se u zaddnje vrijeme u Udrugu uvuklo mnogo onih kojima tu ni po likovnim ni podrugim kriterijima nije mjesto. Dodao je da su neke od tih osoba bile i još su uvijek na čelnim mjestima, date pozicije koriste za svoje osobne interese, te da Udruga od njih nema koristi, već samo štete. Završio jekonstatacijom da ako ULUPUH želi vratiti negdašnji ugled, svakako mora provesti temeljitu reviziju svojegčlanstva.

Ove sumorne ocjene toliko su me zapanjile, da u ništa od onog što sam čuo, nisam povjerovao. S29 godina, još uvijek pun idealizma tipičnog za mlade ljude, mislio sam da situacija u ULUPUH-u naprostone može biti baš toliko crna. Činilo mi se naime nemogućim i nevjerojatnim da se i nakon svih novinskihnapisa i sudskih sporova, u jednoj toliko važnoj udruzi kao što je ULUPUH, na čelnim mjestima još uvijeknalaze ljudi kojima su umjesto legitimnih interesa Udruge i struke, na prvom mjestu vlastiti probitci.

Ipak, tijekom rada u Umjetničkom savjetu, te kasnije u Upravnom odboru, još mi je nekoliko starijihkolega potiho, s gorčinom u glasu govorilo o stanju u Udruzi, spominjući pritom „likovne anonimuse“ i„klanove“ koji „drmaju“ i „tutnje“ po ULUPUH-u. Pozorno sam ih saslušao, no moj mi je idealizam još uvijekbranio da ih shvatim ozbiljno. Činilo mi se da se radi o većim ili manjim, osobno obojenim pretjerivanjima, inadao sam se da je samo pitanje vremena kada će se sve te tmurne ocjene stanja u Udruzi pokazati kaonaklapanja bez stvarnog temelja.

S tim uvjerenjem sudjelovao sam u radu Udruge punih pet godina, od veljače 2002. do lipnja 2007.Potrebno je naglasiti da za razliku od drugih kolega, tijekom svog tog vremena nikada i ni u kojoj formi odULUPUH-a nisam primio ni jedne jedine kune, čak niti za, u mojem slučaju, ne baš male putne troškove.12

U tom razdoblju također nikada nisam bio biran u povjerenstva, odbore i vijeća u kojima se dobivaju plaćenednevnice, niti sam se ikada na bilo koji način nalazio u sukobu interesa, premda je u isto vrijeme međuULUPUH-ovim dužnosnicima bilo osoba koje su – primjerice – same sebe predlagale za nagrade ili su kaopredsjednice nadležnih tijela sudjelovale u izborima za realizacije izložbi među kojima je bilo i onih koje suone same predložile i/ili koncipirale. Nakon što su te svoje izložbene projekte odabrale za realizaciju dajućiim objektivnu prednost pred prijedlozima koji nisu bili njihovi (i čijom realizacijom nisu ništa mogle staviti ulisnicu), na koncu su za iste projekte (naravno, uz dobre honorare) pisale kataloške predgovore, obilato sitako materijalno nadoknađujući svoj „volonterski“ rad u Udruzi.13

Ukratko, u razdoblju od veljače 2002. do lipnja 2007. sudjelovao sam u radu ULUPUH-ovih Upravnihtijela, a da od toga nisam imao nikakve, pa ni najmanje materijalne ili nematerijalne koristi, osim samogzadovoljstva da činim nešto dobro za Udrugu, te za hrvatsku likovnu umjetnost i kulturu u cjelini. Svojimradom i inicijativama nastojao sam doprinijeti tome da Udruga djeluje normalno, da ispunjava svoje ciljeve,te da postupno obnovi ugled koji je imala u prošlosti.

Naravno, nisam mislio da će se sve to dogoditi samo od sebe, nego sam zasukao rukave i dao sena posao. Kao član ULUPUH-ova Umjetničkog savjeta (2002. – 2004.) pokrenuo sam inicijativu za dodjeluStrossmayerove nagrade akademiku Igoru Fiskoviću, i u tu sam svrhu napisao opsežno Obrazloženje.Nagrada je Fiskoviću dodijeljena 4. studenog 2003., što je osim za njega osobno, bilo veliko priznanje i zaUdrugu čijim je članom.14 Na dužnosti predsjednika Studijske sekcije (2004. – 2008.) predložio sam nove,više kriterije za prijem u Studijsku sekciju, izradio Cjenik Sekcije15 i Naputke za primjenu istog Cjenika, u

9

UVOD

12 Tijekom tih pet godina bio sam jedinim članom Umjetničkog savjeta i Upravnog odbora koji ne stanuje u Zagrebu, te na sastanke (izSv. Ivana Zeline, u oba smjera) putujem više od 90 km. Za te višegodišnje putne troškove nikada mi nije ponuđena niti minimalnanaknada, premda su u isto vrijeme drugim osobama iz Upravnog odbora svakoga mjeseca refundirani troškovi za oko 100 litara benzina(=putni troškovi), iako stanuju u Zagrebu, te na mjesečne sastanke Upravnog odbora ne moraju dolaziti automobilom, a u svojstvuULUPUH-ovih dužnosnika u pravilu ne putuju izvan Zagreba, pa za obavljanje svojih dužnosti u Udruzi automobil zapravo i ne morajukoristiti. O tome vidjeti Dokument 4, 4. točka dnevnog reda.13 Slavica Gabout 2007. Više o tome vidjeti ovdje na str. 7614 Antić 200315 Zapisnik sa sastanka ULUPUH-ove Studijske sekcije održanog 7. travnja 2005., 1-6, 1. i 2. točka dnevnog reda. Još i danas tek dvijeod sedamnaest ULUPUH-ovih sekcija imaju svoje strukovne cjenike.


10

AFERA PLAGIJAT

koje sam inkorporirao prvi etički kodeks hrvatskih likovnih kritičara i povjesničara umjetnosti.16 Kao članULUPUH-ova Upravnog odbora (2004. – 2007.) sudjelovao sam u izradi novih kriterija za prijem u Hrvatskuzajednicu samostalnih umjetnika, revidirao sam tekst ULUPUH-ova Ugovora s izlagačima, sastavioObrazloženje ULUPUH-ova prijedloga da Grad Zagreb dodijeli priznanje dugogodišnjoj ULUPUH-ovoj članicidr. Đurđici Cvitanović o četrdesetogodišnjici njenog znanstvenog rada (Plaketa Grada Zagreba dodijeljenajoj je 6. lipnja 2007.), te sam za ULUPUH-ovu web stranicu napisao (naravno, također besplatno) njezinuopsežnu biografiju.17 Pred kraj mojeg članstva u Upravnom odboru pokrenuo sam inicijativu da se, u cilju štobrže i sveobuhvatnije obnove ugleda Udruge, 2008. godine priredi izložba i objavi monografija posvećenaGaleriji ULUPUH, u kojoj su u proteklih dvadesetak godina izlagali gotovo svi naši najeminentniji primijenjeniumjetnici, te sam s ULUPUH-ove strane pokrenuo prijedlog za dodjelu priznanja don Josipu Franuliću zanjegove brojne zasluge na kulturnom i znanstvenom području (odlikovanje Reda Danice hrvatske s likomMarka Marulića uručio mu je predsjednik Mesić 20. lipnja 2008.).18

Sudjelovanje u radu Umjetničkog savjeta (2002. – 2004.) doživljavao sam kao osobitu čast, a kolegeiz Savjeta držao sam za umjetnike i intelektualce, konstruktivne ljude koji, kao i ja, svojim radom u Udruzižele unaprijediti hrvatsku primijenjenu umjetnost, te pomoći da ULUPUH postupno vrati ugled koji je imalou prošlosti. S njima sam surađivao u rješavanju umjetničkih pitanja, i tijekom te prve dvije godine nisamzapazio ništa što bi potvrđivalo ona zloguka kazivanja starijih kolega o lošem stanju u Udruzi.

No, izborom za predsjednika Studijske sekcije, a time i člana ULUPUH-ova Upravnog odbora,situacija se promijenila. Njegov je rad tijekom mojeg prvog mandata (2004. – 2006.) često bio rastrzan ikonfuzan, kao u već spomenutom slučaju predlaganja gašenja ULUPUH-a.19 Dalje, kod mnogih članovaOdbora nije bilo prave vizije ni volje da se učini nešto konkretno kako bi se Udrugu izvuklo iz višegodišnjekrize. Srećom, zahvaljujući neumornom entuzijazmu Lazera Lumezija, čije je iskustvo bilo presudno urješavanju mnogih gorućih pitanja, rad Odbora tih je godina ipak imao pozitivan predznak.

Međutim, ni Lumezijeva nazočnost u radu Upravnog odbora nije uvijek bila dovoljna da spriječiproblematične ili čak skandalozne odluke, poput one od 23. studenog 2005. kad je predsjednica UdrugeIvana Bakal ULUPUH-ovu Godišnju nagradu odlučila dodijeliti samoj sebi (Dokument 4).20

To nažalost nije bio jedini slučaj korupcije u radu članova ULUPUH-ovih upravnih tijela u razdobljuod 2004. do 2006. Obzirom da sam bio daleko najmlađim članom Upravnog odbora, koji je k tome imao inajmanje dužnosničkog staža, znao sam da bi moje moraliziranje i pozivanje na etiku u tim situacijamastvorilo mučno ozračje, a da na koncu vjerojatno ne bi imalo efekta. No shvatio sam da sam ipak, kaopredsjednik Studijske sekcije, dužan spriječiti slične neetične postupke barem u svojoj sekciji. Stoga sam većkrajem svojeg prvog mandata na dužnosti predsjednika sastavio kratki etički kodeks Studijske sekcije, kojije, obzirom da je usvojen 17. siječnja 2006., postao prvim cehovskim kodeksom hrvatskih likovnih kritičarai povjesničara umjetnosti, te prvim, i sve do danas jedinim etičkim kodeksom jedne od sedamnaest ULUPUH-ovih sekcija.21

Obzirom da nitko od kolega nije bio voljan preuzeti te dužnosti22, na istom sam sastanku 17. siječnja2006. na inzistiranje Darka Glavana prihvatio predsjedanje Studijskom sekcijom i članstvo u Upravnom

16 Zapisnik sa sastanka ULUPUH-ove Studijske sekcije održanog 17. siječnja 2006., 1-2, 1. točka dnevnog reda. Usporediti bilj. 21.17 ULUPUH-ov prijedlog izmjena i dopuna kriterija za priznavanje prava samostalnih umjetnika na uplatu doprinosa, Zagreb, 2005.;Zapisnik sa sastanka Upravnog odbora ULUPUH-a održanog 20. veljače 2007., 3, 1. i 2. točka dnevnog reda; Zapisnik sa sastankaUpravnog odbora ULUPUH-a održanog 13. ožujka 2007., 1, 2. točka dnevnog reda; Kos – Bučar 2006;www.ulupuh.hr/hr/straniceclanova.asp?idsekcije=15&idclana=653.18 Zapisnik sa sastanka Upravnog odbora ULUPUH-a održanog 13. ožujka 2007., 2, 5. točka dnevnog reda; Ivana Bakal: Izvještaj o raduUpravnog odbora u razdoblju od svibnja 2006. - svibnja 2007. godine, Zagreb, 5. svibnja 2007., 2; Odlikovanje don Josipu Franuliću,www.kbf.hr/vijest.aspx?newsID=89.19 Većina članova Odbora prema tom je prijedlogu ostala suzdržana.20 Obzirom da je znala da će se na sastanku Upravnog odbora toga dana raspravljati o prijedlozima za Godišnju nagradu ULUPUH-a,te da je znala da je i sama među kandidatima, bilo je logično očekivati da će Bakalova, u trenutku kada se o tome na sastanku buderaspravljalo, nakratko izići iz prostorije, ako već obavezno mora biti nazočna sastanku, ili da će ostati u prostoriji, ali da će se baremsuzdržati od glasovanja. No nije se dogodilo ni jedno, ni drugo, pa je odluka da joj se dodijeli Godišnja nagrada ULUPUH-a donesenajednoglasno (dakle i sama je za nju glasovala: Dokument 4, 1. točka dnevnog reda). Nakon te neukusne scene svatko tko je imalopronicljiv morao se zapitati tko je zapravo predložio Ivanu Bakal za Godišnju nagradu ULUPUH-a (također ona sama ili...?) i kako ćena svečanosti dodjele nagrada ta dodjela izgledati u njezinom slučaju, obzirom da ona kao predsjednica Udruge nagrađenima, međukojima je i sama, osobno uručuje nagrade. (Tek odnedavna ove nagrade u pravilu uručuje počasna članica Udruge Tatjana Holjevac.)Bakalova je i inače znala predlagati sama sebe, primjerice na dodatne funkcije u Udruzi.21 Zapisnik sa sastanka ULUPUH-ove Studijske sekcije održanog 17. siječnja 2006., 1, 2, 1. točka dnevnog reda. Kako bih prigodomnjegova usvajanja izbjegao sumnjičavost onih kolega zbog kojih je ovaj kodeks i bilo neophodno donijeti, odlučio sam ga inkorporiratiu Naputke za primjenu Cjenika Studijske sekcije ULUPUH-a. Jezgrovit i kratak, kodeks glasi ovako: „Članovi Studijske sekcije svoje sustručno javno djelovanje dužni uskladiti s osnovnim etičkim načelima: ozbiljnošću, točnošću, dobronamjernošću, objektivnošću inepristranošću. Ukoliko im iz bilo kojeg razloga bude onemogućeno djelovanje koje je posve u skladu s ovim temeljnim etičkim načelima,članovi Sekcije dužni su odbiti djelovati pod takvim okolnostima, kako bi očuvali svoje ljudsko dostojanstvo i stručni kredibilitet, te dignitetnašeg zvanja, Sekcije i Udruženja.“22 Vidjeti Dokument 3.


odboru na još dvije godine (tj. do 2008.).23 Učinio sam to stoga što mi se u tom času činilo da će atmosferau radu Upravnog odbora usprkos povremenim ekscesima ipak ostati podnošljiva, te da ću možda biti u priliciza Udrugu učiniti još štogod korisnog.

ULUPUH-ova kola (opet) lete nizbrdo

No samo nekoliko tjedana nakon tog mog ponovnog izbora za predsjednika Sekcije, javio se prviznak nadolazećih neprilika. Bio je to iznenadni odlazak Lazera Lumezija iz Upravnog odbora, kojem je ongodinama bio jedini pravi spiritus movens.

Dva i pol mjeseca kasnije, svoj je odlazak iz Udruge, također nenadano, najavila i naša požrtvovnatajnica Maja Beck Pivac, koja je bila najzaslužnija za brzu normalizaciju rada Udruge nakon dviju milijun i polkuna teških afera iz 1998. U dopisu od 25. svibnja 2006. mi je napisala: „U tajništvu će doći do promjene,naime odlučila sam se s ULUPUH-om „rastati“ u prijateljstvu dok je još vrijeme.“ (Dokument 5). Zatečen tomnjezinom odlukom, pomislio sam da je možda pronašla radno mjesto koje joj bolje odgovara, pa sam jeupitao o tome. Odgovorila mi je da nema nikakvu konkretnu zamisao gdje će raditi nakon odlaska s mjestaULUPUH-ove tajnice, tj. da s dobro plaćenog radnog mjesta na kojem je provela više od sedam godina,svojevoljno odlazi na burzu(!).24 Zapanjen takvim odgovorom, nisam je se usudio dalje pitati što ju je topotaklo na tako drastičan korak, i što zapravo znače njene riječi „odlučila sam se s ULUPUH-om „rastati“ …dok je još vrijeme“.25

Na jesen sam iz Udruge primio obavijest da je na njeno radno mjesto primljena akademska slikaricaIvana Musić. Čitajući Zapisnik sa sastanka Upravnog odbora održanog 19. rujna 2006. (Dokument 1) nakojem se govorilo o tome26, zapela mi je za oko činjenica da komisija koja je slikaricu Musić izabrala zaULUPUH-ovu novu tajnicu (između 38 kandidat(ic)a), za taj svoj neobičan izbor nije pružila ni jedne riječiobrazloženja. Naime, obzirom da su na to, za Udrugu toliko važno i odgovorno mjesto odlučili zaposliti osobukoja za taj posao nije imala osobite kvalifikacije, bilo je logično očekivati da će članovi Komisije za izbor novetajnice27 članovima Upravnog odbora obrazložiti zbog čega smatraju da će nam slikarica Ivana Musić boljeobavljati posao tajnice od preostalih 37 kandidat(ic)a. No, jedina točka dnevnog reda u Zapisniku sa sastankaUpravnog odbora od 19. rujna 2006. koja nije sadržavala ni jedne riječi obrazloženja, bila je upravo ona oprijemu Ivane Musić na radno mjesto ULUPUH-ove tajnice (Dokument 1).

Nakon dužeg profesionalnog boravka na drugom kraju Hrvatske, u rad ULUPUH-ova Upravnogodbora u svojem drugom mandatu, uključio sam se krajem studenog 2006. Odlaskom Lazera Lumezija iosobito tajnice Maje Beck Pivac, rad Odbora korjenito se promijenio. Tako od prosinca 2006. do svibnja2007. ni na jednom sastanku Upravnog odbora nije bilo kvoruma, koji po ULUPUH-ovu Statutu (čl. 30) iznosi9 nazočnih članova.28 Na sastancima ih je bilo nazočno: 19. 12. 2006. – 7 članova; 29. 1. 2007. – 8 članova(Dokument 6); 12. 2. 2007. – 7 članova (Dokument 10); 20. 2. 2007. – 6 članova; 13. 3. 2007. – 7 članova;3. 4. 2007. – 5 članova; 26. 4. 2007. – 6 članova (Dokument 7).29 Odgovorne osobe tome su doskočilekrivotvorenjem zapisnika s navedenih sastanaka, tako što su u njima navodile članove Odbora koji su tijekomodržavanja sastanka navodno bili „na telefonu“, premda na telefonu zapravo nije bilo nikoga, a sve i da jest,ULUPUH-ov Statut, sukladno općim pravnim normama i zakonima RH, ne predviđa mogućnost telefonskogkvoruma. Dakle, premda ni jedna odluka donesena na tim sastancima nije bila ni statutarna, ni zakonita,one su ipak provedene u djelo.

Međutim, valja reći da ovakav nezakonit način vođenja zapisnika nije imao potporu svih članovaUpravnog odbora. Primjerice, početkom 2007., dopredsjednica ULUPUH-a Karmen Ptičar jednom jeprigodom zapisnik s prethodnog sastanka Upravnog odbora, (u kojem je osim lažno navedenih osoba „na

11

UVOD

23 Zapisnik sa sastanka ULUPUH-ove Studijske sekcije održanog 17. siječnja 2006., 1, 3. točka dnevnog reda.24 Dopis primljen 29. svibnja 2006.Svi dopisi navedeni u ovoj knjizi primljeni su ili poslani elektronskom poštom, ukoliko to nije drukčije navedeno.25 Podcrtao autor.26 Tom sastanku zbog terenskoga prikupljanja građe za monografiju na kojoj radim već nekoliko godina, nisam bio nazočan.27 Na čelu te Komisije nalazila se Ivana Bakal (Dokument 1, 4. točka dnevnog reda). Ta će se činjenica tijekom Afere plagijat pokazativrlo znakovitom (vidjeti ovdje str. 12-13, 24, 39-43).28 Obzirom da se članstvo Upravnog odbora sastoji od 17 predstavnika sekcija, natpolovična većina o kojoj govori čl. 30 ULUPUH-ovaStatuta iznosi 9 nazočnih predstavnika Sekcija.Za izbor najvažnijih članaka ULUPUH-ova Statuta vidjeti Dokumente 33-35. Integralni tekst Statuta dostupan je na internetskoj adresi:www.ulupuh.hr29 Zapisnici sa sastanaka Upravnog odbora ULUPUH-a održanih 19. prosinca 2006.,1; 29. siječnja 2007.,1; 12. veljače 2007.,1; 20.veljače 2007.,1; 13. ožujka 2007., 2; 3. travnja 2007.,1; 26. travnja 2007.,1.


12

AFERA PLAGIJAT

telefonu“ lažno bio naveden i sadržaj jednog od zaključaka), nazvala „svinjarijom“. No i nakon tog njezinaprotesta, sve je ostalo po starom.30

Nadalje, mnoge važne teme o kojima se na tim sastancima Odbora raspravljalo, uopće nisu bileprethodno najavljene dnevnim redom. To se u pravilu zbivalo po sljedećem obrascu: Ivana Bakal bi prednas članove Odbora bez najave iznijela neko važno pitanje, i prije nego što bi itko o tome imao vremenabarem na časak razmisliti, ona bi za takvo, na prepad postavljeno pitanje ponudila svoje rješenje. (Kasnijesam doznao da psihologija takvo postupanje naziva „miniranje“ i klasificira među tipične karakteristikemanipulatora.31) Obzirom da nazočni članovi Upravnog odbora o iznesenom problemu nisu imali prilikerazmisliti, to bi njezino na prepad predloženo rješenje bilo prihvaćeno i kao takvo zavedeno u zapisnik,premda nikad nije bilo stavljeno na glasovanje.32

Po više-manje istoj „iznenadi pa riješi“ šabloni – bez prethodne najave teme, bez kvoruma, bezrasprave i bez glasovanja, donesene su, među ostalim, i sljedeće odluke:

- 29. siječnja 2007. – odluka o prihvaćanju ponude Igora Stanišljevića za dizajn svih ULUPUH-ovihizložbenih materijala u razdoblju od godine dana, na prijedlog Ivane Bakal. Ponuda je prihvaćena suprotnoduhu i slovu ULUPUH-ova Statuta (čl. 20) koji u ovakvim okolnostima podrazumijeva raspisivanje internognatječaja. Natječaj međutim nije raspisan, nego je Stanišljević dobio posao direktno od Ivane Bakal, po većopisanoj šabloni „iznenadi pa riješi“. Da stvar bude zanimljivija, Stanišljevićeva je sveukupno par desetakatisuća kuna teška ponuda, čak uznesena u Zapisnik kao „sponzorska“ (Dokument 6).33 Kako interni natječajnije bio raspisan, članovi Upravnog odbora nisu imali prilike doznati nije li među više od stotinu članovaULUPUH-ove Sekcije za grafički dizajn bilo moguće naći dizajnericu ili dizajnera koja bi svojoj Udruzi, kojaveć godinama jedva spaja kraj s krajem, ponudio/la cjelovito sponzoriranje dizajna izložbenih materijala, štobi bilo od velike pomoći i autorima (izlagačima) i Udruzi. Takvih je dizajner(ic)a vjerojatno bilo, no njihovbesplatan rad ne bi Stanišljeviću (a možda i još nekome) donio hrpu novca za relativno malo posla, te ktome i besplatnu reklamu navodnog ULUPUH-ova sponzora.

- 20. veljače 2007. – odluka o potvrđivanju izbora Ivane Musić na stalno radno mjesto poslovnetajnice ULUPUH-a, na prijedlog Ivane Bakal.34

- 13. ožujka 2007. – odluka o povećanju plaće novozaposlenoj tajnici Ivani Musić. Povećanje plaćeod 25 % svega tri tjedna nakon što je tajnica primljena u stalni radni odnos (vidjeti prethodnu natuknicu)predložila je Ivana Bakal.35

U isto to vrijeme, za tisak ULUPUH-ova biltena, kojeg je Udruga po Statutu (čl. 36) ako to dopuštajuprihodi dužna izdavati, ubrzo nakon dolaska Ivane Bakal na mjesto predsjednice ULUPUH-a više nije bilonovca36 premda se radilo o, obzirom na druge izdatke, posve simboličnim sredstvima.

- 26. travnja 2007. – odluka o poreznoj malverzaciji na štetu ULUPUH-ova glavnog financijera – RH(Ministarstvo kulture), u korist ULUPUH-ove nove tajnice Ivane Musić (Dokument 8).37

Na ovom sastanku Upravnog odbora otvorene malverzacije u radu Ivane Bakal su dosegle svojvrhunac. Pod prvom točkom dnevnog reda, u dijelu u kojem je zapravo trebalo biti govora o radu Upravnogodbora u protekloj godini, Bakalova je nazočne članove Odbora obavijestila da je naša tajnica Ivana Musićnedavno pronašla sponzora koji je voljan podmiriti ULUPUH-ov dug prema ICOGRADA-i.38 To je bila tvrtkaHP Invent koja je za navedenu svrhu odlučila izdvojiti 38.000,00 kuna, tj. čak i više nego što je zapravoiznosio ULUPUH-ov dug prema ICOGRADA-i (sic!). Potom je, po već opisanoj šabloni „iznenadi pa riješi“Bakalova upitala Musićevu slaže li se ona s time da joj nagradu za pribavljanje spomenutog sponzorstva,20 % od navedene svote, ULUPUH isplati u obliku donacije za njezin fiktivni „umjetnički rad“, kako ona (Ivana

30 Kao član Upravnog odbora Udruge koji je po Statutu (čl. 29) za svoj rad odgovoran isključivo ULUPUH-ovoj Skupštini, o ovakvoj praksivođenja Udruge suprotno odredbama Statuta i zakona pokušao sam izvijestiti to najviše ULUPUH-ovo tijelo. No, u tome me spriječilaosoba koja je za taj nezakonit rad bila odgovorna – predsjednica Udruge Ivana Bakal. Na početku Skupštine održane 31. svibnja 2007.,ona je samu sebe predložila za predsjednicu Skupštine, te me je u toj funkciji u više navrata sprječavala u obraćanju delegatima, rekavšida mi zabranjuje da govorim, jer da ona vodi rad ove Skupštine. O tome vidjeti ovdje str. 65-70.31 Dr. Isabelle Nazare-Aga objašnjava: „Manipulator objavljuje što je moguće kasnije svoje zahtjeve kako ne bi drugome ostavio vremenada odbije ili da o tome raspravlja. U tom slučaju, budimo pošteni, on ne predlaže: on nalaže!“ (Nazare-Aga 2006, 156)32 Takav način donošenja odluka suprotan je Zakonu o udrugama, čl. 6. Rezultat tog „preskakanja“ glasovanja bio je dvojak: prvo – kakonije bilo glasovanja, nije bilo ni prave mogućnosti da se prijedlog i mišljenje Ivane Bakal dovedu u pitanje; i drugo – s obzirom daglasovanja nije bilo, u zapisniku nije trebalo navoditi njegov ishod tj. broj glasova, koji bi, u slučaju da je naveden, otkrio bi da nasastanku nije bilo nikakvog, pa ni „telefonskog“ kvoruma. 33 Zapisnik sastanka Upravnog odbora ULUPUH-a održanog 29. siječnja 2007., 2, 1. točka dnevnog reda.34 Zapisnik sastanka Upravnog odbora ULUPUH-a održanog 20. veljače 2007., 3, 3. točka dnevnog reda.35 Zapisnik sastanka Upravnog odbora ULUPUH-a održanog 13. ožujka 2007., 2, 5. točka dnevnog reda.36 Zadnji broj je izašao 2003.37 Zapisnik sastanka Upravnog odbora ULUPUH-a održanog 26. travnja 2007., 2, 1. točka dnevnog reda.38 ICOGRADA, International Council of Graphic Design Associations je međunarodna udruga grafičkih dizajnera osnovana u Londonu1963.


Musić) na taj prihod ne bi morala platiti porez.39 Tajnica joj je odgovorila da se slaže.40 No u zapisniku s togsastanka, tajnica je taj svoj dogovor s predsjednicom o poreznoj malverzaciji na štetu ULUPUH-ova najvećegfinancijera – RH (Ministarstvo kulture), koji se odvio pred zabezeknutim očima nas nekolicine nazočnihčlanova Upravnog odbora prikazala kao naš zaključak (Dokument 8), premda se nikoga od nas nije pitaloslaže li se s takvom odlukom, premda se o tome nikada nije glasovalo, i premda na sastanku nije bilokvoruma, jer mu je, kako se vidi iz zapisnika, bilo nazočno svega šest (Dokument 7), a po ULUPUH-ovuStatutu, kvorum iznosi devet nazočnih članova Upravnog odbora.41

Nakon ovog otvorenog, zapisnikom konstatiranog događanja korupcije koje se odigralo istovremenos rasplamsavanjem Afere plagijat, sjetio sam se riječi starijih kolega koji su me od početka upozoravali naloše stanje u Udruzi, u što ja do tada nisam do kraja vjerovao. Sada sam međutim odlučio poslušati savjetestarijih, prije svega savjet kolege iz Studijske sekcije, našeg poznatog teoretičara i kritičara dr. FedoraKritovca (o tome vidjeti str. 38, bilj. 67), te onaj inspektora zagrebačke V. policijske postaje (vidjeti str. 62),te sam o tom skandaloznom dogovoru Ivane Bakal i Ivane Musić izvijestio zagrebačko Općinsko državnoodvjetništvo i tisak (vidjeti str. 62-63 i 85-89).

Valja iznova napomenuti da sam odmah nakon odlaska Lazera Lumezija, te osobito nakon odlaskanaše dugogodišnje tajnice Maje Beck Pivac osjetio naglu promjenu u radu Upravnog odbora. Naslutivši takojoš potkraj 2006. da bi se bezakonje koje je ULUPUH do tada koštalo više od 1.500.000 kn, i koje jeuzrokovalo gubitak njegova negdašnjeg ugleda moglo ponovo rasplamsati, nastojao sam na to upozoritinajodgovorniju osobu Udruge, predsjednicu Ivanu Bakal. Stoga sam joj sredinom prosinca 2006. uputiodopis pod nazivom „lustracija u ULUPUHu“ (Dokument 2) u kojem sam je podsjetio da se članovi Upravnogodbora iz 1998. koji su svojim nezakonitim odlukama Udruzi prouzročili više od 815.000 kuna štete „nisunikada čak niti javno ispričali za zlo koje su svjesno učinili ovoj udruzi, a kamoli da bi ozbiljnije pokušalipopraviti učinjenu štetu“, te sam predložio donošenje odluke da te osobe u buduće ne mogu biti birane naupravljačka mjesta u Udruzi (jer su u međuvremenu i dalje bile birane). Nadao sam se da će takva,transparentna javna odluka sve ULUPUH-ove dužnosnike podsjećati na cijenu koju je Udruga morala platitiza nezakonit rad svojih čelnika, te da će ih podsjećati da su se sudjelujući u radu Udruge, dužni držati zakona.Na taj moj prijedlog Ivana Bakal mi je odgovorila da je odluka koju predlažem već donesena (Dokument 2).

Logično se nameće pitanje kako to da ja, kao član Upravnog odbora, za tu odluku nisam znao.Na sastanku Upravnog odbora 26. travnja 2007. postalo mi je jasno da to moje neznanje nije bilo

slučajno. Bakalova je naime tada predložila da ULUPUH svojoj bivšoj predsjednici, koja je 1998. godineblagajnici i tajnici potpisala nezakonite otkaze (Dokument 3) čime je ULUPUH-u uzrokovala štetu veću od815.000 kuna (Dokument 1) ULUPUH sada, još uvijek pod ovrhama i pod prijetnjom stečaja zbog te od njesvjesno prouzročene štete, plati put na seminar – na Kubi (Dokument 8)! Drugim riječima, da ULUPUH, kojiveć godinama grca u dugovima koje je prouzrokovala prethodna predsjednica, novac ne troši na plaćanjetih dugova, već na plaćanje puta na Kubu osobi koja je te dugove prouzrokovala. Ta je odluka u zapisniku snavedenog sastanka također prikazana kao zaključak Upravnog odbora, premda ni tom prigodom nije biloniti kvoruma, niti rasprave, niti glasovanja o tom sramotnom Bakaličinu traženju.

Potrebno je napomenuti da je sastanak Upravnog odbora 26. travnja 2007. na kojem je uz upravospomenutu, donesena i odluka o poreznoj malverzaciji u korist ULUPUH-ove nove tajnice, ujedno bio isastanak na kojem je pitanje prijema Borisa Šimunovića u ULUPUH-ovo članstvo na temelju očitog kiparskogplagijata iz nevelikog, gotovo usputnog slučaja, počeo prerastati u aferu (vidjeti ovdje str. 24-26 i Dokument 8).To je bio razlog zbog kojeg je bilo potrebno navesti i druge bitne događaje s tog sastanka, kao i sličnedogađaje s prethodnih sastanaka, jer je jedino na temelju tih, posve konkretnih činjenica, čitatelju mogućesteći predodžbu o tome kakvo je ozračje vladalo u ULUPUH-ovu Upravnom odboru neposredno prije, i utrenutku izbijanja Afere plagijat.

13

UVOD

39 Danas više ne vjerujem da je Ivana Bakal taj prijedlog iznijela iz „altruističkih“ razloga tj. (samo) za korist tajnice Ivane Musić.„Nemo furatur alteri.“ – kaže latinska poslovica.40 Transkript snimke ovog razgovora (koja se zajedno s ostalim snimkama sastanaka Upravnog odbora, Umjetničkog savjeta i Skupštineodržanim u zadnjih desetak godina čuva u ULUPUH-ovu tajništvu) nalazi se na preklopnici zadnje korice ove knjige.41 Vidjeti ovdje str. 11, bilj. 28.


Plagiarism – an appropriation or copying from the workof another, in literature or art, and passing off the same asoriginal or without acknowledgement of the real autorship orsource.

Encyclopaedia Britannica

Otkriveno je da je Kurjak kao svoj rad podvalio ne jedannego dva tuđa znanstvena rada, spajajući ih u jedan.

www.vijesti.net, 16. rujna 2006.

Prava kritika uvijek ima smjelosti da novo podrži ihrabrosti da loše osudi.

Miodrag B. Protić

…jer je nama u interesu da duh naše djece ne budepokvaren.

Rimsko pravo – Edictum perpetuum, 2. st.


I.PLAGIJAT

Koncem siječnja 2007. iz Udruge sam primio poziv na sastanak Upravnog odbora, koji je povodomredovitog godišnjeg prijema novih članova bio zakazan za 12. veljače u Galeriji ULUPUH (Dokument 9).1

Znajući koliko je za obnovu ugleda naše udruge važno da u članstvo budu primljeni kvalitetni umjetnici,došao sam na sastanak.

12. VELJAČE 2007.

SASTANAK UPRAVNOG ODBORA ULUPUH-aPOVODOM POTVRĐIVANJA NOVIH ČLANOVA ZA 2007.

Vjerojatno ću još dugo pamtiti trenutak kad sam se tog 12. veljače, zakoračivši u Galeriju ULUPUH,našao pred skulpturom visokom oko metar i pol (vidjeti str. 16, sl.1), postavljenom nasred izložbene prostorije,odmah nasuprot ulaza. U prvi čas, taj mi je prilično nemarno izveden rad izgledao poput olupine nekog većviđenoga kipa, pa mi nije bilo jasno kako se on našao među djelima ovogodišnjih kandidata za prijem učlanstvo. Kolegica iz Sekcije za kiparstvo koja mi je možda mogla dati odgovor na to pitanje, nije još došlana sastanak, pa sam stoga pokušao sam dokučiti o čemu je riječ.

U pamćenju mi se najprije pojavila slika novinske najave velike retrospektive „Četiri kipara otokaHvara“ koja se tijekom ljeta 2001. održavala na Hektorovićevu Tvrdalju u Starome Gradu na Hvaru. Taj je mojtekst bio popraćen s nekoliko snimaka izloženih skulptura, među kojima su se jedna uz drugu našle „Uza“ i„Grop“ (str. 16, sl. 2), sadašnjeg dekana zagrebačke Akademije likovnih umjetnosti u Zagrebu SlavomiraDrinkovića. Par trenutaka kasnije sjetio sam se da su se i na samoj izložbi te dvije skulpture nalazile jednapokraj druge (str. 17, sl. 3). No sada, u Galeriji ULUPUH, one su bile još i bliže, po principu „2 u 1“ spojeneu jedan rad. Jedino što mi je u tom času bilo jasno, bilo je da autor tog nemarno izvedenog kiparskog hibridane može biti likovni perfekcionist Slavomir Drinković. Voditeljica Galerije mi je rekla da je riječ o radu BorisaŠimunovića, te mi je dala fascikl s njegovom pristupnicom i priloženim materijalima.

15

1 U ULUPUH-u već desetljećima postoji sljedeća procedura prijema (koju sam i sam prošao 2002. god.): radove i biografije kandidataza članstvo najprije pregledava Umjetnički savjet sekcije za koju je kandidat aplicirao, i taj Umjetnički savjet Sekcije svoje prijedloge zaprijem prosljeđuje Umjetničkom savjetu Udruge (Dokument 11), koji onda provodi daljnji odabir. Odabir Umjetničkog savjeta Udrugemeđutim moraju potvrditi Upravni odbor (Dokument 9, jedina točka dnevnog reda) i Skupština (Dokument 15, 5. točka dnevnog reda),i tek nakon što su njegov izbor u članstvo potvrdila oba ta najviša ULUPUH-ova tijela, kandidat de iure i de facto postaje ULUPUH-ovimčlanom.


16

AFERA PLAGIJAT

Slika 1Boris Šimunović: Petlja 3, 2006.

Slika 2Novinska najava izložbe Četiri kipara otoka Hvara, Hrvatsko slovo, Zagreb, 27. srpnja 2001., str. 11


U fasciklu se uz pristupnicu nalazilo i nekoliko fotografija sa Šimunovićeve samostalne izložbeodržane u Zaprešiću od 19. do 31. siječnja 2007.2, te katalog iste izložbe. Čitajući njegovu biografiju, doznaosam da je Šimunović mlad čovjek, svega nekoliko godina mlađi od mene i da je 2004. diplomirao nazagrebačkoj Akademiji likovnih umjetnosti (ALU). Drinković mu je dakle bio profesor, pa je Šimunović sigurnovidio njegove radove, među kojima se „Uza“ i „Grop“ ističu kao amblematski. No premda je u katalogureproducirao i rad „Petlja 3“ (sl. 1) u kojem je spojio te dvije Drinkovićeve skulpture, Šimunović ni u katalogu,ni u materijalima uz aplikaciju za svoje članstvo, nigdje ni riječju nije spomenuo Drinkovića. Da je to učinio,njegova „Petlja 3“ bila bi ne baš zanimljiv, ali ipak donekle pošten epigonski uradak. Ovako, prešućujućisvoje neposredne uzore i stvarajući lažni dojam da je njegova „Petlja 3“ samostalan autorski rad, Šimunovićje za svoj prijem u ULUPUH zapravo priložio plagijat.3

Treba li ULUPUH-u još jedna afera?

Shvativši o čemu je riječ, ostao sam zatečen. Ne možda toliko činjenicom da je riječ o plagijatu, jersam se kao likovni kritičar s plagijatima već susretao i o tome pisao4, već više situacijom da se jedan mladičovjek, od kojeg bi bilo normalno očekivati entuzijazam, marljivost i veći ili manji idealizam, nastojao afirmiratiotvorenim prisvajanjem u umjetničkim krugovima dobro poznatih rezultata tuđeg stvaralačkog rada.5 Jošdrskijim mi se učinilo to što je Šimunović očekivao da će tako, bez imalo vlastita truda – likovnom krađom,steći prava na dvije porezne olakšice koje su mu možda (a u tome nažalost ne bi bio usamljen) bile glavnimotiv pri podnošenju aplikacije za ULUPUH-ovo članstvo.

Počeo sam grozničavo razmišljati. Što učiniti? Da „zaboravim“ ono što sam vidio? Ipak, riječ je o mladom čovjeku, pa iz vlastitog iskustva znam kako

je to…No opet, bilo je mnogo drugih mladih umjetnika koji su u zadnjih pet godina kandidirali sa svojim

originalnim autorskim radovima, a mi smo ih odbili. Koliko bi prijem na temelju jednog toliko očitoga plagijata,izrađenog k tome vrlo nemarno, od stiropora i gipsa, bio pošten prema njima, i koliko bi bio pošten premakandidatima koji su svoj prijem zaslužili radovima koji su odisali mukotrpno i dugo stjecanom umjetničkomzrelošću?

17

PLAGIJAT

2 Tj. neposredno prije početka natječaja za prijem novih kandidata u ULUPUH-ovo članstvo, u veljači 2007.3 O nevrijednosti plagijata, čak i u slučaju da je majstorski izveden (a Šimunovićev to svakako nije bio), naš je poznati književik MarinFraničević jednom prigodom rekao: „Nazor je bio taj koji me nagovarao da napustim i njega, i Krležu, i Ujevića i da tražim sebe. Akoželiš biti pjesnik, onda moraš tražiti sebe. … I da bi me uvjerio, on meni postavlja ovakvo pitanje: „Dobro, a znate li vi koja je moja najboljapjesma?“ Ja mu se ne usuđujem odgovoriti, on je Nazor, a ja sam objavio tek prvu zbirku. I on kaže: “E, znate, ne možete vi ni znati,jer moja je najbolja pjesma ta i ta od Danka Anđelinovića. A ta pjesma ne vrijedi njemu, jer je moja, a ne vrijedi ni meni, jer ju je onnapisao.“ (Car-Matutinović 1991, 27-28)4 Vranković 2000b (vidjeti na kraju ove knjige Dodatak - O hinjenju kiparstva); Vranković 2005Vrijedi spomenuti da sam nedavno zapazio da je i prije bilo mladih kipara koji su plagirali Drinkovića, pa je tako 2000. na Sedmomtriennalu hrvatskog kiparstva bio izložen, te u izložbenom katalogu reproduciran plagijat Drinkovićeve „Četiri zemljane građevine“ iz 1981.5 O vremenu i naporu koje ulaže u nastanak svojih kiparskih djela, Drinković je rekao: „Skulptura, naime, ima svoju cijenu. Ona menekošta godinu, ili pola godine života. Rad koji sam teško stekao u životu, ne mogu stoga ostavljati na cesti.“ (Drinković / Kusin 2001)

Slika 3Slavomir Drinković:Uza (lijevo) i Grop(desno) na izložbiČetiri kipara otokaHvara, Stari Grad,kolovoz 2001.


18

AFERA PLAGIJAT

Na koncu, koliko bi Šimunovićev prijem na temelju plagijata bio pošten prema Fabijaniću, Hoyki iLupinu, koji, premda su kandidirali u vrijeme kada su za njihova majstorska ostvarenja i svjetske uspjehe sviveć znali – u ULUPUH ipak nisu primljeni?6

Potom sam se zapitao što će biti s tradicionalnom izložbom naših novih članova, koju GalerijaULUPUH obično priređuje koncem veljače, a koja je dobro posjećena i od publike i od kritike? Što ako netkood mojih kolega likovnih kritičara dođe na izložbu, te slično kao i ja, već u prvoj izložbenoj prostoriji ugledakombinaciju dvaju poznatih radova Slavomira Drinkovića, a pokraj nje legendu s imenom Borisa Šimunovića?I što ako o toj skandaloznoj činjenici napiše osvrt u novinama? Naime valja podsjetiti da se početkom veljače2007. još nije do kraja slegla prašina oko otkrića Kurjakovih znanstvenih plagijata načinjenih spajanjem dvajutuđih radova u jedan, tj. na isti način kao i Šimunovićeva „Petlja 3“. U likovnim se pak krugovima još uvijekgovorilo o izložbi „Influenca“ kojom je umjetnica mr. Lara Badurina pokazala da velik broj radova izloženihna Devetom triennalu hrvatskog kiparstva – na kojem je i sama dobila nagradu – blago rečeno, „miriše“ naplagijat, s čime se, osobito u slučaju nagradnoga rada Viktora Popovića složio i naš istaknuti povjesničarumjetnosti i likovni kritičar Barislav Valušek. Izložba je bila dobro medijski popraćena, te je prilog o njoj bioemitiran i na prvom programu HTV-a.7 Osim toga, samo mjesec dana ranije, problem plagijata je bioaktualiziran i kod nas u ULUPUH-u, pozivom na veliku svjetsku izložbu plagijata u Essenu (Dokument 10).

Bilo je dakle očito da je problem plagijata, napose u umjetnosti, nešto o čemu se sve više govori, išto je medijima vrlo zanimljivo. Stoga problem Šimunovićeva prijema na temelju plagijata nije bio zapodcjenjivanje, osobito kada se zna da se jedan od dvaju ULUPUH-ovih glavnih financijera, Grad Zagreb(Ured za kulturu), pokazao vrlo osjetljivim na povrjede intelektualnog vlasništva, pa je tako art magazinuKontura zbog objavljivanja plagijata ukinuo dotacije na dvije godine. Za ULUPUH, ionako do grla u dugovima,takav bi scenarij značio siguran kraj, nakon 57 godina postojanja.

Obzirom da je ovakav slijed događaja bio ne samo moguć, nego i vjerojatan, shvatio sam da sam ikao likovni kritičar, i kao član ULUPUH-ova Upravnog odbora, dužan spriječiti takvu katastrofu. Kolege izUpravnog trebalo je dakle upozoriti na ozbiljnost situacije, i pokušati s njima iznaći rješenje koje će bitinajmanje štetno za i ULUPUH, i za Šimunovića.

„Dapače!“

Dok sam tako razmišljao, u Galeriju je došlo još nekoliko kolega iz Upravnog odbora i sastanak nakojem je jedina točka dnevnog reda bilo „Potvrđivanje novoizabranih članova ULUPUH-a“ (Dokument 9)uskoro je počeo. Na stolovima su nas dočekali „Prijedlozi umjetničkih savjeta sekcija za prijem članova uULUPUH 2007. godine“ (Dokument 11). Na prvom mjestu su bili prijedlozi Sekcije za kiparstvo, koja je zaprijem predložila Marijana Mirta i Borisa Šimunovića. Nakon što smo pregledali Mirtove radove i složili se daje riječ o kvalitetnom autoru, te s naše strane potvrdili njegov izbor u članstvo8, došao je red na BorisaŠimunovića.

Predsjednica Umjetničkog savjeta Višnja Slavica Gabout, koja nam je predstavljala kandidate, reklaje da je Šimunović diplomirao na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu i da izrađuje replike arhitektonskedekoracije na zagrebačkoj katedrali i crkvi sv. Marka, te da je nedavno imao i samostalnu izložbu u Zaprešiću.

Uključio sam se u razgovor i rekao da je Šimunovićeva „Petlja 3“, jedan od dvaju radova koje je onpriložio uz svoju aplikaciju za članstvo u ULUPUH-u, plagijat skulptura „Uza“ i „Grop“ dekana zagrebačke ALUSlavomira Drinkovića (Dokument 12). Kazao sam da mi je žao da je riječ o plagijatu, no obzirom da sampozvan da dam svoje mišljenje o ovogodišnjim prijedlozima za prijem u naše članstvo (Dokument 9),osjećam da sam dužan to i učiniti. Obzirom na okolnosti, najelegantnijim rješenjem mi se činilo da Šimunovićaove godine ne potvrdimo za člana, nego da ga uputimo da se druge godine ponovo javi na naš natječaj, alis vlastitim autorskim radovima.

Primijetivši zbunjenost kolega, predložio sam da odem u Galeriju Klovićevi dvori, te da tamo izDrinkovićevih izložbenih kataloga fotokopiram snimke isplagiranih radova, kako bi se svi mogli sami uvjerilida je Šimunovićeva „Petlja 3“ doista plagijat.

Nakon petnaestak minuta vratio sam se s fotokopijama i pružio ih kolegama, koji su listajući ihkomentirali: Ivana Bakal: „Da…“; ostali: „Pa je…“, „Zbilja…“ i tome slično. Dok su listali fotokopije, podsjetiosam ih na izložbu „Influenca“ koja je u našoj likovnoj javnosti nedavno aktualizirala problem plagijata, osobito

6 Šimpraga / Salvaro 19997 Emisija „Trensfer“, prikazana 9. studenog 2006. Iskrenost i hrabrost kiparice mr. Lare Badurine (koja je stavila pod znak pitanja smisaoizložbe na kojoj je i sama dobila nagradu) duboko su me se dojmile, te su mi obnovile indignaciju prema likovnim i inim podvalama teprema korupciji, što je na koncu rezultiralo nastankom ove knjige.8 Vidjeti str. 15, bilj. 1.


baš onih kiparskih. Na kraju sam kolegama ponovio kako mi je žao da smo se suočili s plagijatom, no da samzbog mogućih negativnih posljedica po našu Udrugu osjećao da mi je dužnost upozoriti ih na tu činjenicu.

Predsjednica Udruge Ivana Bakal mi je na to odgovorila: „Dapače!“ Nadovezujući se na mojuargumentaciju, rekla je da je sličnih problema oko prijema u Udrugu bilo i prije, da se znalo dogoditi dakandidati za prijem prilože radove koje su im za tu prigodu izradili drugi, za što se doznalo tek naknadno, kadje dotični kandidat već bio primljen, što u ovom slučaju, na našu sreću, nije bio slučaj. Zatim je rekla da ponašem Statutu9 (koji joj je odlično poznat, jer ga je osobno potpisala) Upravni odbor ne može utjecati naprijem kandidata, ali da to može učiniti Skupština (Dokument 12). Naime, po ULUPUH-ovu Statutu (čl. 24,čl. 27) Skupština, kao najviše tijelo Udruge ima pravo donijeti bilo koju odluku u svezi s ostvarivanjemULUPUH-ovih ciljeva, u koje, po istom Statutu (čl. 6.)10, spada i zaštita moralnog integriteta umjetnika, tezaštita autorskih prava, koja je Šimunović svojim plagijatom izravno narušio.11 Obzirom da je već desetljećimajedna od nezaobilaznih točaka dnevnoga reda ULUPUH-ove godišnje Skupštine „Potvrđivanje novoprimljenihčlanova“, tako je to najviše ULUPUH-ovo tijelo i ove godine (Dokument 15) bilo u prilici donijeti odluku danekom od kandidata, u konkretnom slučaju Borisu Šimunoviću, ne potvrdi izbor u članstvo, jer je kandidiraos plagijatom, čime je prekršio jedan od osnovnih ciljeva postojanja naše udruge u koju je tražio da budeprimljen.

Višnja Slavica Gabout, predsjednica Umjetničkog savjeta koji je Šimunovića izabrao za prijem učlanstvo, nije negirala činjenicu da je Šimunovićeva „Petlja 3“ plagijat Drinkovićeve „Uze“ i „Gropa“, s čimesu se do tada već složili članovi Upravnog odbora, nego je ponovila da je Šimunović diplomirao na ALU, daizrađuje replike plastičke dekoracije za zagrebačku katedralu i crkvu Sv. Marka, te da ona smatra da bi tečinjenice govorile u prilog njegovu prijemu (Dokument 12).12

Kazao sam da diploma na ALU Šimunovića ne čini primijenjenim umjetnikom (on naime nijediplomirao na Akademiji primijenjenih umjetnosti u Rijeci, a ULUPUH je, za razliku od HDLU-a, udrugaprimijenjenih umjetnika), te da radovi koje nam je Šimunović priložio za prijem nisu na razini akademskogkipara.13 Dodao sam da me ta situacija podsjeća na karikaturu kojom je negdašnji profesor ALU Ivo Režekpokazao da cjelokupni obrazovni sustav, od pučke škole do sveučilišta, na mnoge pojedince nema mnogoutjecaja (str. 20., sl. 4), i na Picassov sud o akademskim likovnim umjetnicima: „Ima ih čitave hrpe, do nebavisoke!“14, čime je on na slikovit način kazao da akademska diploma, sama po sebi, nikoga ne činiumjetnikom. Što se tiče Šimunovićeve izrade replika plastičke dekoracije za katedralu i sv. Marka,napomenuo sam da izrada takvih – identičnih kopija, spada u kiparski zanat, a ne u kiparsku umjetnost15, pastoga taj Šimunovićev rad, premda je koristan, nama kao umjetničkoj udruzi nije relevantan. Zaključio samda su nam na kraju od svega što je Šimunović priložio uz svoju aplikaciju za članstvo, kao relevantna ostalasamo dva njegova rada, od koji je jedan očiti plagijat.

Tada se dogodilo nešto što nisam očekivao. Kolegica Rea Boschi Gogolja mi je predložila da sadato pustim, i da o svemu jednostavno napišem članak u novinama. Zatečen tim prijedlogom koji mi se u onomčasu činio nelogičnim, odgovorio sam joj da trenutno imam dosta drugih obaveza, te da mi se čini da bi i zaULUPUH, i za Šimunovića bilo najbolje da se čitava stvar riješi bez puno buke, unutar Udruge, a ne unovinama.16

Vraćajući se na kraju razgovora na prijedlog Bakalove da se problem Šimunovićeva prijema riješi naSkupštini, rekao sam da ne znam hoću li moći prisustvovati Skupštini, jer bih u vrijeme njezina održavanja(obično krajem proljeća) morao boraviti na Hvaru radi pisanja monografije na kojoj radim već nekoliko godina.Obzirom na tu dvojbu, hoću li ili neću moći prisustvovati Skupštini, odlučeno je da ako budem nazočan, predokupljenim delegatima osobno iznesem problem Šimunovićeva prijema, što je u skraćenoj formi ušlo i uzapisnik: „Upravni odbor odlučio je tu (tj. moju, op. a.) primjedbu eventualno proslijediti Skupštini...“

19

PLAGIJAT

9 Za izbor najvažnijih članaka ULUPUH-ova statuta vidjeti Dokumente 33-35.10 Usporediti Statut ULUPUH-a, čl. 20.11 ULUPUH je nasljednik brojnih cehova umjetnika – obrtnika koji su u nas postojali sve do 19. stoljeća. Rad tih cehova je bio reguliranstrogim pravilima, koja su njihovim članovima osiguravala osobit ugled. Prijem u ceh odvijao se na sljedeći način: nakon obaveznogškolovanja, te nekoliko godina prakse u drugom gradu, kandidat za članstvo u cehu mogao je pristupiti izradi svojeg majstorskoga rada(zvanog: „remek-djelo“, „paradigma“, „Meisterstück“, „Gesellstück“) u pravilu pod nadzorom jednog od majstora iz ceha čijim je članomnamjeravao postati. Ta je procedura u ULUPUH-u (ali ne i u HOK-u) danas znatno pojednostavljena, što nerijetko otvora prostor zazloporabe kakvih je prigodom prijema novih članova bilo i prije. Za neke od njih se doznalo (Dokument 16 A), što je vrlo negativnoutjecalo na ugled Udruge u javnosti.12 Ovakva Slavičina argumentacija nažalost izravno potvrđuje zaključak poznatog meksičkog pisca Gabriela Zaida da su u naše vrijeme„oponašanje i formalne potvrde o znanju postali su važniji od samog znanja.“ (Zaid 2005, 28).13 Do istog je zaključka, posve neovisno, došao i naš istaknuti likovni kritičar Barislav Valušek. Vidjeti Dokument 16 D.14 Malraux 1974, 11615 Malraux 1974, 127; Sveštarov Šimat 2005, 516 Prijedlog Ree Boschi Gogolja dugo me zbunjivao, jer nisam shvaćao ono što je njoj, s puno više iskustva i staža u Udruzi, izgledaveć u tom času bilo jasno: da u ovoj konstelaciji snaga u Udruzi (tj. ljudi na čelnim mjestima) problem Šimunovićeva prijema na temeljuplagijata nije nešto što bi moglo biti riješeno na normalan način.


(Dokument 12), pri čemu je riječ „eventualno“ podrazumijevala „ako Ante Vranković to bude u mogućnostiosobno učiniti“, jer su, osim mene, svi ostali članovi Upravnog odbora bili umjetnici praktičari, pa za teorijskaobrazlaganja nisu bili kompetentni.

23. TRAVNJA 2007.

POZIV NA SASTANAK UPRAVNOG ODBORA ULUPUH-aPOVODOM PRIPREMA ZA GODIŠNJU SKUPŠTINU

Dva mjeseca kasnije, potkraj travnja, dobio sam poziv na sastanak Upravnog odbora, na kojem jepod prvom točkom dnevnog reda trebalo biti govora o pripremama za ULUPUH-ovu godišnju Skupštinu.17

Sjetio sam se našeg zaključka od 12. veljače da se problem Šimunovićeva prijema riješi na Skupštini, pa samodlučio još jednom o svemu razmisliti.

Listajući službene dokumente, prisjetio sam se da je u posljednjih nekoliko godina ULUPUH čestobio metom prigovora zbog drastičnog pada kriterija za prijem u članstvo.18 Premda se to službeno negiralo,problema su bili svjesni i čelni ljudi Udruge, među kojima i predsjednica Umjetničkog savjeta Višnja SlavicaGabout, koja mi je u dopisu od 13. siječnja 2006. napisala: „Poznato je, količinom se gubi „profesionalnatežina“ – a to se u ULUPUH-u često zaboravi.“

Brojke su govorile da ima pravo. Tako je primjerice 1999. godine u ULUPUH primljeno 17 novihčlanova, a 2007. trebalo ih je, uključujući i Šimunovića, biti primljeno 39. Ove 2008. godine i ta je brojkapremašena, te je postavljen apsolutni rekord prijemom 43 nova člana. Svakome razumnom je jasno dastvarni broj umjetnika u devet godina ni na koji način ne može porasti sa 17 na 43, i da su kriteriji za prijemu Udrugu u međuvremenu postali sramotno niski.19

Zbog toga mi se slučaj nepotvrđivanja prijema jednoga člana zbog očitoga plagijata učinio dobromprilikom da prekinemo s tom praksom zbog koje je ULUPUH došao na zao glas, te da ponajprije sebi, aonda i našoj kulturnoj javnosti pokažemo kako mi ipak držimo do ciljeva vlastitog postojanja, među kojimazaštita autorskih prava i moralnog integriteta umjetnika zauzimaju istaknuto mjesto (Statut, čl. 6, čl. 20).

20

AFERA PLAGIJAT

Slika 4Ives [Ivo Režek]: Vrpca teče dalje, 1935.

17 Poziv na sastanak Upravnog odbora, 23. travnja 2007. Vidjeti i Dokument 7 – 1. točka dnevnog reda.18 Vidjeti primjerice Tenžera 2006.19 Razlog tome bilo je neprekidno jačanje načela: „Više članova – više novaca.“


Hrvatski Roland Dorgelès?

Listajući dalje službenu dokumentaciju, često mi se vraćalo pitanje zašto je Šimunović napravio baštoliko očit plagijat, kombinirajući dvije poznate skulpture dekana zagrebačke ALU Slavomira Drinkovića?Dok sam razmišljao o tome, u rukama mi se našao popis prošlogodišnjih kandidata za članstvo u ULUPUH-u, iz kojega se vidjelo da je Šimunović 2006. bio odbijen. Sijevnulo mi je da Šimunovićev plagijat možda i nijeslučajan, te da bi se tu moglo raditi i o nečem drugom.

Prisjetio sam se naime poznatog događaja koji se zbio u Francuskoj dvadesetih godina prošlogstoljeća. Jedan od najznačajnijih pisaca toga vremena, Roland Dorgelès, bio je strastven ljubitelj likovneumjetnosti. No, kada je prozreo da se iza hinjenog znalaštva i upućenosti većine likovnih kritičara njegovadoba krije najobičnija glupost, odlučio im je to na duhovit način i pokazati. Za magarčev je rep svezao kist,te je iza njega postavio paletu s bojama i platno. Nakon nekog vremena, magarac je pokretima repa„naslikao“ apstraktnu „sliku“. Dorgelès je cijeli „proces“ zabilježio okom kamere. „Slika“ je potom izložena naSalonu neovisnih (Salon des Indépendants).

„Djelo“ se dopalo posjetiteljima Salona, ali i kritičarima, koji su se o njemu izjašnjavali jednakopohvalno kao i o djelima Matissea i Rouaulta, izloženim na istom Salonu. Potom je Dorgelès o cijelom slučajuizvijestio novine, potkrjepljujući svoje tvrdnje foto–dokazima magarčeva „slikarstva“. Nasamareni20 likovnikritičari, koji su se o magarčevu drljanju izjašnjavali toliko pohvalno, još se dugo nisu oporavili od togznakovitog skandala, koji je ušao i u likovnu povijest.

Prisjećajući se te epizode, zapitao sam se nije li i Šimunović na sličan način, reminiscirajući moždapritom i vremenski puno bliže anti-umjetničke skandale kasnog konceptualizma 1990-tih, odlučio pred našomkulturnom javnošću raskrinkati površnost onih ULUPUH-ovaca koji su ga prošle godine temeljem njegovihautorskih radova odbili, dok su ga ove godine temeljem posve očitog, na brzinu sfušanoga plagijata primili?Ako mu je to bio cilj, njegova je vragolasta zamisao jednim dijelom već uspjela, jer je ULUPUH-ov Umjetničkisavjet (u kojem, među ostalima, već godinama sjedi kustos Muzeja suvremene umjetnosti Tihomir Milovac,te nedavno umirovljena dugogodišnja voditeljica Galerije ULUPUH Višnja Slavica Gabout) u potpunostinasjeo na njegovu podvalu, predloživši Šimunovićev prijem na osnovu plagijata Upravnom odboru i Skupštini.

Povratak ULUPUH-ova nekadašnjeg renomea

Pripremajući se dalje za sastanak Upravnog odbora, u više sam se navrata zapitao što će se dogoditiako se Drinković pozove na zakon, i ako cijela ta stvar završi na sudu? Treba li našoj udruzi takav negativanpublicitet?

Sumirajući činjenice, zaključio sam da ULUPUH Šimunovićevim prijemom može mnogo izgubiti, ada ne može baš mnogo dobiti. Stoga sam pomislio kako će uspješnim rješavanjem ovog problema unutarUdruge, na Skupštini, možda napokon započeti ULUPUH-ov stvarni, puni povratak svojoj biti i ciljevima, atime i onom mjestu na hrvatskoj likovnoj sceni koje toj našoj staroj udruzi časne prošlosti nedvojbeno pripada.

21

PLAGIJAT

20 Samar je tovarno sedlo za magarca.


„OBAVIJEST ČLANOVIMA ULUPUH-aObavijestavamo Vas da Tajnistvo ULUPUH-a u Vlaskoj 73 u Zagrebu nece raditi od 24. do 29. svibnja 2007.zbog bolovanja.“

„Opet neka podvala.“ – pomislio sam, no nije mi bilo jasno o čemu se pak sada radi. Na odgovor nisam morao dugo čekati.

Na haubi policijskog auta

Dva dana kasnije, dok sam radio u vrtu, pred mojim se stanom u Sv. Ivanu Zelini zaustavilopolicijsko vozilo. „Koga tražite?“ – vedro sam upitao, a policajac mi je odgovorio: „Ante Vranković, jel` tustanuje?“

Zapanjen sam odgovorio da sam ja taj, i pitao policajce što je po srijedi. Jedan od njih je rekao dasu mi došli uručiti Poziv na obavijesni razgovor (Dokument 27), te su mi dali da na haubi njihovog autapotpišem primitak. Htijući prije bar letimično pročitati ono što potpisujem, pitao sam ih što je to „kaznenodjelo čl. 129. st. 1“, a jedan od njih mi je, nasmiješeno, kao da se ne radi o nečem odviše ozbiljnom rekao:„Prijetnja…“(!). Obzirom da je na Pozivu stajalo da sam pozvan dati iskaz u V. policijsku postaju u Zagrebu,u Bauerovoj ulici 1 (Dokument 27), koja se nalazi stotinjak metara od ULUPUH-ove zgrade u Vlaškoj 72,nije mi trebelo puno da shvatim čije je to maslo.

„Šta se to zbiva?“

Nervozan od iščekivanja, na razgovor sam došao petnajstak minuta prije zakazanog vremena.Inspektor, mlađi čovjek, ponudio mi je da sjednem. Pokazao mi je ispise mojih gore navedenih mailova irekao da me je Ivana Bakal na osnovu njih prijavila da sam prijetio tajnici Ivani Musić. Upitao sam ga ima liu tim mailovima ikakvih elemenata prijetnje, a on mi je odgovorio da nema, i da sam zato i pozvan kaosvjedok, a ne kao osumnjičenik (Dokument 27). Potom me upitao: „Što se to zbiva?“ Nisam znao odakle bihpočeo. Ukratko sam mu prepričao dogovor Ivane Bakal i Ivane Musić o poreznoj malverzaciji koji je biounesen u zapisnik sa sastanka od 26. travnja kojeg sam držao u ruci, i pokazao ga inspektoru. Zatim sammu u glavnim crtama prepričao događaje oko Šimunovićeva prijema na temelju plagijata i pokazao mumišljenja naših najuglednijih likovnih kritičara koji su se složili da je riječ o plagijatu. Na koncu sam muprepričao i događaje sa sastanka Upravnog odbora od 17. svibnja, kada mi je Bakalova, uz prešutnoodobravanje ostalih, zabranila da odgovaram na njezine optužbe. Dodao sam da je moje postupanje od istihkolega bilo proglašeno „nekolegijalnim“, iako za to nije postojao niti jedan jedini dokaz.

Inspektor mi je najprije rekao da poreznu malverzaciju koju sam spomenuo, imam pravo, a i dužnostprijaviti USKOK-u ili Državnom odvjetništvu. Tada sam ga pitao što misli o zahtjevu Studijske sekcije da cijelislučaj iznesem u medije, na što mi je on odgovorio da na to imam pravo. Kasnije u toku razgovora još mi jedvaput ponovio ta moja prava i dužnosti.

Kada sam bio na odlasku, od mene je zatražio da mu dam riječ i ruku (rukovanje) da više nećukontaktirati niti s Ivanom Bakal, niti s Ivanom Musić, niti s članovima Upravnog odbora, napomenuvši da jevjerojatno da će oni svaki moj kontakt s njima proglašavati prijetnjom, pa da će me on onda opet moratipozivati na razgovor i tako trošiti svoje vrijeme, a da ima stvarno ozbiljnih stvari koje bi za to vrijeme trebaoraditi.

Ova Bakaličina obijesna prijava policiji napokon je prelila čašu mog strpljenja, pa sam po povratkukući nazvao novinarku Vjesnika Tanju Novak, s kojom sam već ranije razgovarao, te sam joj, obzirom da samsada za to imao potporu Studijske sekcije i zeleno svjetlo iz policije, poslao dokumente o Šimunovićevuplagijatu, i o Bakaličinoj poreznoj malverzaciji.161

Kako bi čula i drugu stranu, Novakova je nazvala Ivanu Bakal, i dva dana kasnije, na sam danULUPUH-ove godišnje Skupštine 31. svibnja, u Vjesniku je preko cijele stranice objavljen tekst pod naslovomJe li na pomolu „slučaj plagijat“? (slika 11).

62

AFERA PLAGIJAT

161 Novak 2007a

prijelom:Layout 1 2.4.2010 14:53 Page 62

Slika 11Tanja Novak: Je li na pomolu „slučaj plagijat ?“, Vjesnik, 31. svibnja 2007., 19

ANATOMIJA KORUPCIJE

63


64

AFERA PLAGIJAT

31. SVIBNJA 2007.

VELIKI ČLANAK U VJESNIKU

Novakova je u prvom dijelu članka ukratko iznijela dotadašnji tijek afere, koju je oprezno nazvala„slučaj plagijat“. Tada je upitala Bakalovu za njezin komentar navedenih događaja, na što joj je ova lakonskikazala: „To su čiste gluposti. Nemamo komentara.“ (str. 63, sl. 11). „Prodavši“ novinarki i neinformiranimčitateljima taj „štos“, kojim se s lakoćom izvukla iz situacije da se opravdava zbog svojeg mnogostrukogkršenja zakona i Statuta, Bakalova je odmah krenula u napad – klevetama.

Pažljiviji će ih čitatelj lako uočiti u Bakaličinim izjavama, pa stoga tek spominjem da je za njenutvrdnju o navodnim nepravilnostima u mojem radu, izrečenu i na sastanku Upravnog odbora 17. svibnja,već dokazano da je riječ o kleveti (vidjeti str. 46-47).

„Neznanje je manipulatorovo osnovno oružje“

Staljin je pokazao da je njegov glavni ciljocrniti one koji su se drznuli da ga kritiziraju.

Anton Antonov-Ovsejenko: Staljin – portret tiranina

Lakoću s kojom je Bakalova uspijevala istovremeno manipulirati, lagati i sijati paranoidne optužbe,možda najbolje ilustrira ova njena izjava: „Umjesto da je pričekao sjednicu Skupštine, kako bi se o predmeturaspravilo unutar udruge, Vranković je prekršio Statut, i svojim istupom u medije kreira negativan imidž, tešteti radu ULUPUH-a.“162

Ne jedna laž, čak niti dvije laži, nego tri laži,isprepletene jedna oko druge u jednoj kratkoj rečenici.

To je, pretpostavljam, oblik genijalnosti kojoj se čovjek gotovo može diviti u njezinoj izopačenosti.

dr. med. Morgan Scott Peck: Ljudi laži

Računajući na čitateljevo neznanje, tj. na njegovo nepoznavanje prethodnih događaja (dr. Nazare-Aga je dokazala da je neznanje manipulatorovo osnovno oružje163), Bakalova je u gore navedenoj rečenicina mene istresla čak tri svoje maliciozne laži:

1) da sam istupio u medije (novine) prije nego li se o problemu Šimunovićeva prijema uopćeraspravljalo unutar Udruge, što se, prema njezinoj izjavi trebalo dogoditi na sjednici Skupštine (tj. 31. svibnja,upravo na dan izlaska tog članka).

Izričući tu laž, Bakalova je (točno) računala da čitatelji Vjesnika ne znaju da sam ja od prvog časa,12. veljače 2007., usprkos drukčijim prijedlozima, inzistirao da se ovaj problem riješi unutar Udruge, te dase unutar Udruge o tome naširoko raspravljalo na čak pet sastanaka: 12. veljače (Upravni odbor), 26. travnja(Upravni odbor), 10. svibnja (Studijska sekcija), 14. svibnja (Umjetnički savjet), i 17. svibnja (Upravni odbor),i da je nakon 12. veljače, kada je Bakalova osobno predložila da se problem riješi na Skupštini (Dokument12), kasnije, od 26. travnja nadalje, ona činila sve što je bilo u njenoj moći da se taj problem ni ne iznese predSkupštinu (Dokument 8), a ako se i iznese, da Skupština bude onemogućena da ga riješi (Dokument 21),što joj je na koncu i uspjelo. Time je Bakalova međutim iznova prekršila čl. 24 i 27 ULUPUH-ova Statuta(kojega je sama potpisala), ali i čl. 6. Zakona o Udrugama koji izrijekom kaže: „Skupština je najviše tijeloudruge“, jer je svojim manipulacijama na to najviše mjesto u Udruzi stavila Umjetnički savjet, tek treće považnosti ULUPUH-ovo tijelo. Takva naopaka logika i postupanje ne treba međutim odviše čuditi, jer se većranije pokazalo da, kao ni Stanišljevića, niti Bakalovu – zakon ne zanima.

2) da sam svojim traženjem da ULUPUH radi po zakonu i Statutu ja prekršio Statut. Čovjeku zdrava uma ova će Bakaličina tvrdnja zvučati suludo, no čovjeku bolesnoga uma ona će

zacijelo biti dokaz predsjedničine „prirođene inteligencije“, kako je taj pojam definirao Dobrica Čosić.164

Medicinsku analizu mentalnoga sklopa te Bakaličine tvrdnje prepuštam stručnjacima, no čitatelja podsjećam

162 Novak 2007a163 Nazare-Aga 2006, 130164 Vidjeti str. 49, bilj. 116.


da moje djelovanje u skladu sa Statutom po kojem su temeljni ciljevi ULUPUH-ova postojanja zaštitaautorskih prava, zašita autorskog djela i zaštita moralnog integriteta umjetnika (čl. 6 i 20), ne predstavljakršenje, već provedbu tog statuta, temeljem čega ULUPUH od Grada i Ministarstva kulture godišnje dobivagotovo milijun kuna, što je Ivani Bakal koja je isti statut potpisala, sigurno bilo jasno.

Martov, „podli klevetnik“ nije klevetao samo Staljina osobno. Martov je oklevetao Partiju!

Anton Antonov-Ovsejenko: Staljin – portret tiranina

3) da svojim istupom u medije stvaram negativan imidž i štetim radu ULUPUH-a.Izjavljujući ovo, Bakalova je snalažljivo računala da Vjesnikovi čitatelji ne znaju da sam u medije

morao istupiti jer je to od mene 10. svibnja zatražila Studijska sekcija, kojoj sam bio predsjednik. DrugaBakaličina podvala u istoj rečenici bila je da moja borba za ostvarenje temeljnih ciljeva ULUPUH-ovapostojanja „kreira negativan imidž“, te navodno čak „šteti redu ULUPUH-a.“ Ma koliko iznenađujuća, ovaizjava iz usta osobe za koju se već ranije pokazalo da smatra kako ULUPUH (star gotovo 60 godina)postoji od njena dolaska na mjesto predsjednice (prije 4 godine), pokazavši time da ULUPUHpoistovjećuje sa sobom, ne bi trebala čuditi. Valja ipak napomenuti da Ivana Bakal nije ULUPUH, i da jemoj glas o njezinim malverzacijama štetio njezinu nezakonitu radu, a ne ULUPUH-u, koji je od takvog radaimao i ima štete, što je ujedno bio i glavni motiv mojeg pisanja ove knjige.

Jednostavno rečeno, moj je istup u tisak štetio brojnim malverzacijama i nezakonitostima u raduIvane Bakal, a ne ULUPUH-u, kako je to Bakalova svojim lažima, skrivajući se iza ULUPUH-ova časnogimena, željela uvjeriti našu javnost.

Tko laže, taj i krade.

Narodna poslovica

Lažemo samo onda kada pokušavamo prikritinešto za što znamo da je nedopušteno.


Da je tome tako, najbolje se vidi na kraju članka, gdje je novinarka spomenula dogovor Bakalove iMusićeve od 26. travnja o malverzaciji na štetu ULUPUH-ova glavnog sponzora – RH. Računajući opet dačitatelji ne znaju da je odluka o malverzaciji s honorarom Musićevoj ne samo donesena (i to baš na inicijativuBakalove – vidjeti transkript na preklopnici zadnje korice), nego da je čak i unesena u zapisnik (Dokument8), predsjednica Udruge je ponovo lagala: „O pitanju spornog honorara za tajnicu Ivanu Musić još ništa nijeodlučeno.“

„Imaju li Bakaličine laži uopće kraj?“ – zapitao sam se kad sam pročitao ovaj članak.

31. SVIBNJA 2007.

GODIŠNJA SKUPŠTINA ULUPUH-a

Sjednica ULUPUH-ove godišnje Skupštine trebala je početi u dvorani Matice hrvatske na Zrinjevcutočno u podne. No, do tog se vremena skupilo manje od pola delegata – njih tridesetak, pa Skupština nijeimala kvorum.165 Nekoliko minuta nakon 12 sati, Bakalova je izašla za govornicu i rekla da nema kvoruma,te da se Skupština odgađa za pola sata, kada će početi s radom na način da će oni koji su prisutni bitismatrani kvorumom (sic!).166

65

ANATOMIJA KORUPCIJE

165 Usporediti str. 88., bilj. 232.166 Ovakvu mogućnost manipuliranja kvorumom, po kojoj Skupštinom može proglasiti uzak krug svojih prijatelja i poslušnika, Bakalovaje unjela i u Statut (čl. 26). No obzirom da je istim Statutom predvidjela čak i mogućnost provođenja ostracizma nad neistomišljenicima(čl. 29), prethodna pravna i demokratska odredba ne bi trebala čuditi.Doista, Ivana Bakal ništa nije prepustila slučaju.


„Sad mi je drago da sam se na vrijeme povuko u zavjetrinu.“

Tih pola sata do početka Skupštine odlučio sam provesti u dvorani, pripremajući se za 5. točkudnevnog reda – Potvrđivanje novoprimljenih članova (Dokument 15). Dok sam listao dokumente i čekao, urazmaku od nekoliko minuta pristupila su mi dvojica donedavnih ULUPUH-ovih potpredsjednika. Prvi od njih,Tomislav Rastić je, pozvavši se na tekst Novakove u Vjesniku, zatražio od mene da od svega odustanem.Pitao sam ga zašto to sad traži, kad je i sam bio na sastanku Upravnog odbora na kojem se Bakalova onakobesramno iživljavala na meni, kao i na sastanku prije toga, kada je odlučila podvaliti našem glavnomsponzoru – RH. Rastić mi nije odgovorio, nego me pitao da li sam ja vjernik. Zbunjeno sam mu rekao dajesam, a on mi je rekao da joj onda ja kao vjernik trebam oprostiti(!). Rekao sam mu da sam ja isto tako, kaovjernik, i kao pošten čovjek, dužan reći istinu. Nevoljko je promrmljao „Imaš pravo…“, pozdravio me, i vratiose na svoje mjesto na drugom kraju dvorane.

Malo kasnije mi je prišao i drugi nekadašnji potpredsjednik Udruge, Lazer Lumezi. Komentirajućitekst u Vjesniku, zadovoljno mi je rekao da mu je sad drago da se na vrijeme povukao u zavjetrinu.

„Snalažljiva“ tajnica i bojažljivi članovi Nadzornog odbora

Ubrzo je prošlo pola sata i ULUPUH-ova je Skupština, bez stvarnog kvoruma, započela s radom.167

Riječ je uzela Ivana Bakal, predloživši sama sebe za predsjednicu Skupštine. Obzirom da je i inače znalapostupati na takav način, njezin prijedlog nikog nije iznenadio, te je prihvaćen. Potom je u toj funkciji na kojuse sama predložila, kazala kako se 5. točka dnevnog reda – „Potvrđivanje novoprimljenih članova“ mijenjau „Izvješćivanje o novoprimljenim članovima“. Time je Skupštini oduzela Zakonom o udrugama168 i ULUPUH-ovim Statutom169 zajamčenu ovlast da bude najviše tijelo odlučivanja Udruge, pretvorivši je u tijelo koje nedonosi, niti potvrđuje, već samo sluša odluke drugih, nižih tijela Udruge.

Rad takve Skupštine koja nije odlučivala o ničemu bitnom tekao je neuobičajeno brzo. Od onog očemu se govorilo pod prvih pet točaka dnevnog reda, vrijedi spomenuti jedino Bakaličin „Izviještaj o raduUpravnog odbora u razdoblju od svibnja 2006. – svibnja 2007. godine“, koji je bio gotovo nadrealističan.Bakalova se naime srdačno zahvalila Ivani Musić na njezinom obavljanju posla tajnice, osobito pritomistaknuvši njezinu „odličnu snalažljivost, nove ideje, te timski rad“ (sic!).170 Delegati koji su u rukama držalirastvoreni Vjesnik (iz kojeg se vidjelo što to za Bakalovu u praksi znači „snalažljivost“, „nove ideje“ i „timskirad“), u taj su se čas stali međusobno pogledavati, vrtjeti glavom i smijuljiti, no sve je ostalo na tome.

Ali kada je trebalo pročitati Izvještaj Nadzornog odbora, maske su ipak pale. Naime, po prvi put uULUPUH-ovoj povijesti, na Skupštini nije bilo ni jednog od četvoro članova Nadzornog odbora171 koji bipročitao taj izviještaj, pa ga je Bakalova morala pročitati sama.

Po svršetku sastanka stariji kolege su mi kazali da na Skupštini još nisu vidjeli takvu sramotu, a jasam im objasnio da ono što se zbilo i nije tako čudno, jer su članovi Nadzornog odbora morali znati zaBakaličine malverzacije, pa su, obzirom da je predsjednica Nadzornog odbora Vesna Karuza podržavalatakav Bakaličin rad (Dokument 21), vjerojatno zaključili da im je najpametnije da ostanu doma.

„Razno“

Uskoro je na red došla i šesta točka dnevnog rada – „Razno“. Javio sam se za riječ i kazao davjerujem da je svima poznat problem oko Šimunovićeva prijema temeljem plagijata “Petlja 3“, te da mi je žaoda nam je promjenom dnevnog rada predsjednica oduzela pravo da donosimo „odluke, zaključke, preporuke,smjernice, stajališta, prijedloge i mišljenja u svezi s ostvarivanjem ciljeva ULUPUH-a“ kako to stoji u našemStatutu.172 Nastavio sam da među te ciljeve, među ostalim, spada i zaštita autorskih prava i moralnogintegriteta umjetnika, što je Šimunović svojim plagijatom prekršio, te da mislim da bi Skupština u ovoj situaciji

66

AFERA PLAGIJAT

167 Tijek Skupštine prenosim prema izviješću Tanje Novak u Vjesniku (Novak 2007b) i prema vlastitim bilješkama, jer je dopisom od 21.lipnja 2007. Ivana Bakal odbila zamolbu moje odvjetnice da nam pošalje službeni zapisnik.168 Čl. 6169 Čl. 24170 Ivana Bakal: Izvještaj o radu Upravnog odbora u razdoblju od svibnja 2006. – svibnja 2007. godine, 2.171 Članovi su mu bili Vesna Karuza, Vladimir Milić, Ivan Pahernik i Nada Bogdanović.172 Čl. 27


trebala odgoditi njegov prijem u članstvo, tim više što on na žiriranje u veljači nije donio neophodnih 7, većsamo 2 rada, pa nije ispunio ni one najosnovnije – količinske uvjete za prijem.

Dok sam još to izgovarao, Ivana Bakal je stala glasno govoriti u mikrofon (nadglasavajući tako mojgovor) da mi oduzima riječ, jer da je ona predsjednica ove Skupštine.

Milovčevo poimanje demokracije

Riječ je tada uzeo Tihomor Milovac, član Umjetničkog savjeta koji je predložio Šimunovića za prijem.On je rekao da je Skupština javno tijelo, da ona ne donosi odlike o pitanju stručnosti, ali da može raspravljatio procedurama odluka, a da su one poštovane.173 Ustao sam i kazao mu da to ne stoji, jer u slučajuŠimunovićeva prijema nije poštovana procedura, jer je on primljen na temelju 2, umjesto minimalnih 7 radova,te da je tvrdnja da Skupština nije nadležna za ovo pitanje suprotna Zakonu o udrugama i čl. 27. našegaStatuta, kojeg sam maloprije pred svima bio naglas pročitao. Milovac mi je na to rekao da je na Umjetničkomsavjetu „u slučaju Šimunović većina odlučila da je odluka pravovaljana.“174 Ponovo sam ustao i kazao daUmjetnički savjet ne može naknadnim glasovanjem promijeniti činjenicu da je u veljači, suprotno Statutu,predložio Šimunovićev prijem na temelju samo 2 rada. No, dok sam bio u pola rečenice, Ivana Bakal jeprekrivajući svojim odrješitim riječima u mikrofon moj glas rekla da mi, kao predsjednica Skupštine, oduzimariječ, što je Igor Stanišljević popratio poklicima odobravanja. U tome času, dok sam ja još stajao i pokušavaodovršiti rečenicu, Milovac je ponovo ustao, te se, vidno zabavljen ovakvim postupanjem Bakalove nadovezaona Stanišljevića i viknuo mi: „Kolega, budite demokratični – šutite!!!“, sjevši potom i nastavivši se zluradokesiti.

Prije su ULUPUH-ovi čelnici još više…

Još uvijek sam izgubljeno stajao, a Bakalova je rekla da će sada govoriti Darko Glavan, koji jenekoliko minuta ranije smrknut ušao u dvoranu. Premda je kontekst u kojem je Bakalova Glavanu dala riječukazivao na vjerojatni daljnji tijek zbivanja, ipak sam se nadao da će me Glavan, kao predsjednik hrvatskesekcije AICA-e – međunarodne organizacije osnovane 1950. radi obrane prava likovnih kritičara na slobodugovora i izražavanja, te radi borbe protiv arbitrarne cenzure, uzeti u obranu (tada sam kao i danas bio jedanod svega desetak profesionalnih likovnih kritičara u Hrvatskoj), i osuditi iživljavanje Bakalove radi toga štosam govorio istinu, a što je svojim mišljenjima objavljenim u Vjesniku verificiralo sedmero naših najpoznatijihlikovnih kritičara, među kojima i on (sl. 11).

Nitko ne može dugo nositi masku.Seneka

Tko lupeža krije, ni sam bolji nije.Narodna poslovica

No, Darko Glavan se okrenuo prema meni i otresito rekao da on osuđuje moj istup, jer da su prijašnjičelnici Udruge provodili puno veće financijske makinacije.175 Zapanjen ovakvom Glavanovom izjavom nisamse uspio snaći, te sam se tek kasnije sjetio da sam ga tada trebao pitati do kojeg je to iznosa, po njemu,potrebno tolerirati financijske makinacije u Udruzi?

Postavljen si da budeš zaštita patniku,a gle, ti si vir koji ga utapa!

Khu-en-Anup (Egipat, 21. st. pr. K.)

67

ANATOMIJA KORUPCIJE

173 Novak 2007b174 Novak 2007b175 Ovakav njegov stav, iz kojeg proizlazi da sam ja trebao trpjeti da Bakalova i Musićeva za svoju korist, a u moje ime (jer su svojdogovor u zapisniku prikazale kao odluku Upravnog odbora kojem sam i ja bio članom) krše zakon, i da se zbog toga nisam smio buniti,pokazatelj je zamjetne sadističke crte Glavanova karaktera.


68

AFERA PLAGIJAT

Odmah zatim Glavan mi je uputio sljedeće pitanje: „Odakle vama uopće pravo“ – doslovno timriječima – „da izrazite mišljenje?“176 Odgovorio sam mu da mi je to pravo, na temelju mojih preko stotinuobjavljenih tekstova dala hrvatska država, koja mi je preko Ministarstva kulture dala status likovnog kritičara.Glavan je na to kazao da mu moj opus nije poznat. Kada sam ustao da mu kažem da to nije točno177, upalaje Ivana Bakal i oduzela mi riječ, te je dala potpredsjedniku Sekcije za kiparstvo Davoru Haliću.

Trči i laži

Halić je kazao da su u Kiparskoj sekciji čuli za moju tvrdnju da je Šimunovićev prijemni rad plagijati da su zaključili da je točno da je Šimunović bio pod utjecajem Drinkovića, no da je on mlad i vrlo vrijedankipar i da posjeduje mnoge kvalitete, te da su se stoga odlučili na njegov primitak.178 Ustao sam da Halićukažem da ja nisam komentirao Šimunovića kao kipara, nego da se nisam mogao, i ne mogu složiti s njegovimprijemom na temelju dva rada, od kojih je jedan očit plagijat. Međutim, Bakalova i Halić su mi, počevši govoritiu isti glas, onemogućili do kraja reći što sam namjeravao. Shvativši da njegovo manipuliranje više nijedovoljno, Halić je počeo lagati. Rekao je da je Upravni odbor, kojem sam i ja bio nazočan, potvrdio odlukuUmjetničkog savjeta o Šimunovićevu prijemu.179 Kada sam zaustio da mu kažem da to nije istina, Halić mije upao u riječ i kazao da on ne želi slušati moj odgovor, i da takvi kao ja (što je izgovorio s pogledom i tonompunim krajnjeg prijezira i gađenja) u ULUPUH-u ne traju dugo. Dok je to govorio, brzim se hodom uputioprema izlazu dvorane.

U tom času mi je pred očima proletjela slika skoro istovjetnog događaja iz 2002. kada se na prvojULUPUH-ovoj Skupštini kojoj sam bio nazočan, u dvorani KIC-a u Preradovićevoj u Zagrebu, odigrala scenagotovo identična ovoj koja se upravo odigravala u dvorani Matice hrvatske na Zrinjevcu. Tada se jedanuglađen stariji gospodin, također pod točkom „Razno“ javio za riječ, te je kazao da u ruci drži dokaze da jeULUPUH-ovo čelništvo upleteno u niz krupnih financijskih malverzacija, te da, premda su i prethodni čelnicipotkradali Udrugu, novi nisu ništa bolji. U tom času je kao uboden iglom ustao Davor Halić, te je tolikoizvrijeđao tog starijeg gospodina, da je nastalo opće zaprepaštenje. Halić se pak ozarena lica brzim hodomudaljio iz dvorane, te je, dok je prolazio kraj njega, onom starom gospodinu likujući uputio još nekoliko krajnjihuvrjeda.180

Ustao sam da odgovorim Haliću, na što je Igor Stanišljević počeo vikati prema Ivani Bakal da mizabrani da govorim, i da time zaključi Skupštinu.181

176 Tek kasnije sam shvatio da je, ovako me prozvavši, Glavan doveo pod znak pitanja slobodu govora - pravo koje je svakom čovjekuurođeno. Štoviše, u ovom se konkretnom slučaju nije radilo samo o mojem pravu, nego i o dužnosti, jer je pozivom u veljači Udruga odmene kao člana Upravnog odbora (na tu sam dužnost u svojem tadašnjem mandatu došao upravo na Glavanovo inzistiranje – vidjetistr. 10-11) izrijekom bila zatražila da dam svoje mišljenje o našem godišnjem izboru i prijemu u članstvo (Dokument 9).Komentirajući ovo Glavanovo pitanje, jedan moj prijatelj je u šali rekao da izgleda da je Glavan previše slušao album Paranoid grupeBlack Sabbath.177 O tome, među ostalim, svjedoči i Glavanov dopis od 29. ožujka 2005.: „Dragi Ante, danas sam pažljivo pročitao tvoj prikaz Džamonje(Vranković 2000a, op. a.) i doista je vrlo dobar i utemeljen tekst s vrlo preciznim opažajima i eksplikacijama. Sklon sam podržati tvojuprosudbu kako je riječ o vjerojatno ponajboljem tekstu o Džamonji u posljednjim desetljećima. Pozdrav Darko“ Uz tu Glavanovu ocjenutreba napomenuti da se nije radilo o mojoj prosudbi (kako je Glavan valjda sudeći po svojoj žici za samohvalu (vidjeti str. 70-71 i 82)netočno napisao), već o riječima samog Dušana Džamonje, koji je za moju kritiku, premda nije bila do kraja pozitivna, kazao da je tonajbolji tekst o njegovu radu u zadnjih nekoliko godina. To što se Glavan s takvim mišljenjem složio, pokazavši time da je svjestan daje taj tekst bolji od njegovih tekstova o Džamonji iz istoga vremena, pokazuje da mu moj rad nije bio nepoznat. Osim toga, obzirom daje Glavan bio predsjednik Studijske sekcije 2002. god., kada sam na žiriranje za prijem donio 550% više radova nego što su to tražilepropozicije, njegovo bi navodno nepoznavanje mojeg opusa bilo njegov propust, tim više što sam većinu svojih tekstova objavio uHrvatskom slovu - tjedniku za kojeg je Glavan prije toga dugo pisao. Drugi pak dio svojih članaka objavio sam u dvadesetak znanstvenihi stručnih časopisa, te časopisa za kulturu, pa bi se iz Glavanove primjedbe, ako je istinita, moglo zaključiti da on tu stručnu periodikuuopće ne prati.178 Novak 2007b179 Novak 2007b. Halić je očito mislio na sastanak Upravnog odbora održan 12. veljače 2007., no Odbor ni tada, niti bilo kada kasnijenije potvrdio tu odluku, što se vidi i iz zapisnika.180 Događaj nije unesen u zapisnik, što upućuje na zaključak da su oni koje je ovaj stariji gospodin optužio za krađu, zbilja imali štoskrivati. Zanimljivo je napomenuti da su taj i takav zapisnik svojim potpisima ovjerili Ivana Bakal i Mladen Kakša. Točnost ovih navodanije teško provjeriti, jer je Skupština bila tonski snimana, pa se njezin audio zapis i danas čuva u ULUPUH-ovu tajništvu.Inače, ovakav način manipuliranja kod nas nije nikakva rijetkost. O tome vidjeti npr. Brandt 1996, 142.181 Novak 2007b


Traženje da ULUPUH radi po zakonu – dokaz nezrelosti

Na to je skočio Lazer Lumezi i viknuo: „Pustite čovjeka da govori!“ Na trenutak je zavladao muk i dvije minute koje su potom uslijedile, bile su jedino vrijeme kada sam

na Skupštini mogao neometano govoriti.Rekao sam da je Šimunovućeva „Petlja 3“ očiti plagijat, i da su to potvrdili svi naši najpoznatiji likovni

kritičari, što se vidi i iz njihovih izjava u današnjem Vjesniku. Nastavio sam da je situacija doista ozbiljna, jerje Šimunovićev rad kao plagijat potvrdila cijela struka, pa postoji mogućnost da nam se ponovi ono što sedogodilo magazinu Kontura, koji je zbog objavljivanja plagijata ostao bez dotacija Grada Zagreba na dvijegodine, i da bi to za nas u ovom času značilo siguran kraj. Kazao sam da ne možemo očekivati da će nasGrad i Država financirati, ako ne poštujemo zakon. „Koji zakon, kakav zakon?!“ stao je razulareno vikatiStanišljević. Zaustio sam da je riječ o Zakonu o udrugama, Krivičnom zakonu i Ustavu, no njegovi povici sumi onemogućili da dalje govorim, a i Bakalova mi je već bila oduzela riječ, rekavši da mi imamo Statut i daradimo po njemu182 i da je Upravni odbor radio normalno, sve dok ga ja nisam počeo opstruirati svojimglasovima „protiv“.183

Iskrenost i poštenje uzet će ti se kao slabost.Nije važno – budi pošten.

Majka Tereza / Ante Kostelić

Riječ je tada dala Darku Glavanu, koji je trenutak prije, dok sam još ja govorio, bio revoltirano ustao.On je odrješitim tonom rekao da osuđuje moj istup i (okrenuvši se u tom času prema Bakalovoj i Slavici), da

69

ANATOMIJA KORUPCIJE

Slika 12Francisco de Goya:Saturn proždire vlastitodijete (da ne bi ugrozilonjegovu vlast), 1820. – 1823.

182 Kada je Bakalova na moje traženje da radimo po zakonu kazala da mi radimo po svojem Statutu, stvorio se dojam da je ULUPUHdržava u državi koja ima svoj zakon, i koje se zakoni RH ne tiču. Kad bi doista bilo tako, bilo bi logično postaviti pitanje zašto mi uULUPUH-u onda tražimo da nas RH financira.Bakaličina tvrdnja da ULUPUH radi po Statutu dugo me zbunjivala, jer je ona sama taj statut nemilice kršila. Na koncu mi je, listajućiStatut sinulo da se Bakalova po svoj prilici zapravo pozivala na vlastiti potpis na kraju Statuta, što bi de facto značilo da je zakon uULUPUH-u zapravo ona. Obzirom da je za takvo svoje „Ja, predsjednica ULUPUH-a.“ – gledište za koje je, kako se to vidjelo i naSkupštini, imala bezrezervnu podršku možda ne toliko brojnih, koliko glasnih članova svoje klake, postaje jasno kako se sve ono štose dogodilo u Aferi plagijat, uopće moglo dogoditi.183 Bakalova je to izjavila, premda je znala da tijekom tri godine mojeg članstva u Upravnom odboru nikad nisam glasovao „protiv“,naprosto stoga što glasovanja u pravilu nije ni bilo, te da sam jedino na zadnjem sastanku Upravnog odbora u dva navrata bio suzdržan,jer nisam htio sudjelovati u okrivljavanju Države za štetu koju je počinio sastanku nazočni Borislav Kovačević, kao ni sudjelovati usvjesnom kolektivnom banditizmu druge točke dnevnoga reda.


70

AFERA PLAGIJAT

mu je žao da je svoje mišljenje dao tako nezreloj osobi kao što sam ja, te da se on, evo, sada posipa pepelom(sic!), jer je svoje mišljenje dao jednoj tako nezreloj, nezreloj osobi. Zatim se okrenuo prema meni, i teatralnome upitao: „Smatrate li da je inzistiranje na vašem mišljenju važnije od ULUPUH-a, njegovih tijela idjelatnosti?“184 Ustao sam da mu kažem da on zna da tu nije riječ samo o mojem mišljenju, nego i onjegovom, te o mišljenju sedmero najuglednijih hrvatskih likovnih kritičara. Potom sam namjeravao reći daborba protiv plagijata i jest jedan od temeljnih ciljeva ULUPUH-a, te da mi je potporu u tom smislu dao iUpravni odbor 12. veljače, te Studijska sekcija 10. svibnja. No, ništa od toga nisam uspio izgovoriti, jer mije, tek što sam zaustio, Bakalova, čineći to s nekim neobičnim osmjehom zagasitoga sjaja oduzela riječ, teme u jednom dahu optužila da sam prijetio tajnici, zahvalila se nazočnima na dolasku i zatvorila Skupštinu.

„Lijepi“ i prokleti

Mnogo sam puta „vrtio film“ s ove Skupštine.Riječi Ivane Bakal koja je nastojala ugušiti glas o njezinim malverzacijama, kao i ispadi Igora

Stanišljevića koji je shvatio da se fotelja žene koja mu je dala posao bez natječaja ozbiljno trese, nisu čudne,ali me i danas čudi da njih dvoje nisu ni pokušali prikriti svoju pokvarenost.

U međuvremenu se pronio glas da je u muzeju formirana nova grupana čelu s kustosima Tihomirom Milovcem, poznatom po

odličnim scenografijama i Nadom Beroš, zaduženom za pedagoški radkoji su počeli paralelno raditi novi „kolektivni koncept postava“.

To je u kuloarima izazvalo ironične komentare. Naime, u sukobu između ravnateljice Snježane Pintarić i kustosa Želimira Koščevića,

koji ju je prije nekoliko godina pokušao smijeniti pučem, Milovac je bio na suprotnoj strani, a sada se

iznenada našao u koaliciji sa ženom koju je pokušavao izbaciti iz stroja.Nina Ožegović, 31. 10. 2006.

…koji se tam obrne, kam veter puhne, koji z vuki tuli, z cucki laje,

z medvedi pleše…Tituš Brezovački: Matijaš Grabancjaš dijak

Što se Tihomira Milovca tiče, on je bio jedan od članova Umjetničkog savjeta koji je Šimunovićapredložio za članstvo185, pa me njegova retorika nije osobno iznenadila, osobito kad se zna na koji je načinMilovac dobio obilato nagrađen posao glavnog čovjeka 40. zagrebačkog salona godinu dana ranije, i kadase imaju na umu našoj javnosti od prije poznate odlike njegova karaktera, koje su ovom prigodom nažalostponovo došle do izražaja.

Samohvala je odvratna.Latinska izreka

Onaj tko teži časti, prezire običaje svijeta.Latinska izreka

Obzirom na to, doista nije čudno da se Milovac svrstao uz svoje kolege i osobne prijatelje IvanuBakal i Darka Glavana – jednog od rijetkih ljudi o kojem nikada ni od koga nisam čuo ništa dobro. U prilogtog općeg mišljenja ovdje ću navesti tek jedan znakovit događaj koji se zbio godinu dana ranije, početkom2006., kada sam na sastanku Studijske sekcije za ULUPUH-ovu Godišnju nagradu predložio našu negdašnju

184 Novak 2007b185 Zanimljivo je napomenuti da su kustosi MSU (na tom se poslu nalazi i Milovac) opasku prof. dr. Makovića da su oni diletanti, etiketiralikao njegovo „blaćenje muzeja“ (Ožegović 2006, 34). Šimunovićev prijem temeljem očitoga plagijata (čemu je kumovao i Milovac),pokazuje međutim da su navedena gospoda tom svojom izjavom zapravo blatili prof. Makovića (tim više što on nije govorio o muzeju,nego o njegovim karikaturalnim djelatnicima). Njihova izjava također pokazuje da neprikriveno manipuliranje i paranoidnost predstavljajukomunikacijski conditio sine qua non mnogih naših kulturnjaka i intelektualaca koji, održavajući se na svojim pozicijama isključivozahvaljujući takvim i sličnim smicalicama, hrvatsku nacionalnu kulturu već desetljećima zadržavaju na mentalnom Balkanu, na kojemće ona konzekventno ostati per saecula multa, jer je situacija po tom pitanju doslovno svakoga dana sve gora.Ceh njihove lijenosti, pokvarenosti i dilentatizma na koncu će, kao i obično, platiti „volovi“ – narod, građani, porezni obveznici.


predsjednicu, poznatu likovnu kritičarku Marinu Baričević. Glavan je na to reagirao toliko burno, da sam seistog časa morao povući. Nakon takve njegove reakcije drugih prijedloga nije bilo, pa je nekoliko minutakasnije Glavan za istu nagradu predložio samoga sebe.186 Taj njegov krajnje neukusan čin više je putakomentiran u dopisima članova Studijske sekcije187, pa ga je, ukoliko to bude potrebno, moguće dokazati ipred našim pravosuđem, što je i bio razlog zbog kojeg sam taj događaj, među nekoliko sličnih, ovdje uzeoza ilustraciju.

Glavanove su mi karakterne crte dakle bile već poznate, pa me nije začudilo što je on:– moju dužnost da kao član Upravnog odbora (što sam u svojem tadašnjem mandatu bio upravo na

njegovo inzistiranje) na poziv Udruge izrazim svoje stručno mišljenje glede Šimunovićeva prijemanastojao prikazati ne kao dužnost, već kao pravo, te ga zatim i osporiti, premda je to mojelikovnokritičarsko i ljudsko pravo on kao predsjednik hrvatske AICA-e bio dužan braniti, a ne gaosporavati188

– pred skupštinskim delegatima nastojao stvoriti dojam da se radi o „mojem mišljenju“, premda jeznao da se radi o egzaktnoj činjenici, koju su svojim mišljenjima potvrdili svi naši najeminentnijilikovni kritičari (Dokumenti 16A, 16C, 16D, 17, 18, 19), te k tome i on (Dokument 16 B)

– umjesto obrane Drinkovićeva autorskog i intelektualnog vlasništva, kojeg je Glavan kao predsjednikhrvatske AICA-e bio dužan štititi (Dokument 16 B), zataškavao njegovu krađu

– svojim paranoidnim tvrdnjama nastojao stvoriti dojam da ULUPUH-ov problem nisu oni kojipodržavaju Šimunovićev prijem na temelju plagijata, niti oni koji donose odluke o malverzacijamana štetu ULUPUH-ova najvećeg sponzora – RH (dovodeći tako u pitanje buduće financiranjeUdruge i njezin opstanak), nego da sam taj problem ja, koji tražim da Udruga radi u skladu sazakonom Države koja ju financira

– svojim izjavama pružio alibi za zakidanje Države koja je financijer Muzeja Mimara, čiji je onzaposlenik već godinama, apologirajući tako podvalu vlastitom dobročinitelju189

71

ANATOMIJA KORUPCIJE

Slika 13Knjiga o Vidkunu Quislingu

186 To podsjeća na postupanje Ivane Bakal, koja je ne jednom sebe predlagala na razne funkcije, te je sama sebi dodjeljivala nagrade.Naš bi narod rekao: „S kim si, takav si!“187 Dopisi od 20. siječnja 2006., 6. veljače 2006. i 27. travnja 2007.188 To vrijedi osobito stoga što mi je Glavan 26. travnja 2007. dao potporu upravo kao predsjednik hrvatske AICA-e (Dokument 16 B).189 Vrijedi spomenuti da Dante u najnižem krug pakla opisuje upravo izdajice svojih dobročinitelja. Osim Glavana, na sličan su načintijekom Afere plagijat postupili i drugi bivši i sadašnji HZSU-ovci (kojima je Republika Hrvatska plaćala ili još uvijek plaća doprinose zamirovinsko i zdravstveno osiguranje): Ivana Bakal, Davorin Halić, Borislav Kovačević i Darius Peroš.


…nego me začudilo to što je on sve to izjavio pred četrdesetak kolega i novinarkom Vjesnika,demonstrirajući tako doista frapantnu sigurnost u sebe i svoje pozicije.

Tek naknadno sam doznao da ovo nije bio prvi takav Glavanov istup u javnosti, jer je dvije godineranije dragovoljcima domovinskog rata pokušao podmetnuti krivicu za uništavanje ULUPUH-ovedokumentacije, koju su zapravo, da bi tako prikrili svoje goleme novčane malverzacije, prepustili propadanjuraniji čelnici Udruge, na što je Glavana u svojem demantiju u Jutarnjem listu od 6. srpnja 2005. točnopodsjetio Dobroslav Paraga. (Obzirom da su sadašnji ULUPUH-ovi čelnici nasljedovali prijašnje u bezakonju,za pretpostaviti je da će ih nasljedovati i u uništavanju dokumentacije, posebice audio snimki svih sastanakaupravnih tijela, kako bi time bar dijelom prikrili stvarne dimenzije svojih malverzacija.)

Moram istaknuti da od 1990. na ovamo skoro da ne pamtim da je u nas netko osim Darka Glavanajavno nastojao drugome osporiti temeljno ljudsko pravo – slobodu govora. Zapravo, u zadnjih 19 godinapoznat mi je samo jedan sličan slučaj, onaj koji se zbio 20. listopada 2001. u Gdinju, zabitom selu na Hvaru,koje ni danas nema tekuću vodu. Kako se to vidi iz Dokumenta 28, toga dana je Dinko Visković na isti načinpokušao oduzeti riječ predsjedniku udruge „Ekološki otok Hvar“ dipl. oec. Vinku Ćurinu. Valja napomenuti daje Dinko Visković čovjek koji je završio svega par razreda osnovne škole, da je desetljećima bio partijskisekretar u svome selu, i da je s te funkcije 1948. predlagao da se biskupa Mihovila Pušića koji je trebao doćiu Gdinj djeci podijeliti krizmu, dočeka na način da se ili zapali župna crkva, ili da joj se barem sruši zvonik.Kad je to odbijeno, Visković je nagovorio nekoliko SKOJ-evaca da biskupu postave zasjedu i da ga ubiju.Narod je za to doznao, pa je odlučeno da se biskupa zaogrne vlastitim tijelima i da se tako onemogući naumlokalnog partijskog ološa.

Kad se promijenila politička klima, Dinko Visković je postao crkveni kantadur (pjevač) i član gdinjskogcrkovinarstva (Dokument 28).

Činjenica da javna ličnost, intelektualac, predsjednik hrvatske AICA-e i čak nesuđeni ravnateljModerne galerije Darko Glavan iz Zagreba identično poimlje ljudska prava kao polupismeni naručitelj iorganizator ubojstva iz Dinko Visković iz Gdinja, dovoljno je znakovita, i ne traži daljnjeg komentara.

Osvrnut ću se stoga samo na Glavanove tvrdnje da je moje postupanje u ovoj aferi, tj. moje traženjeda ULUPUH radi po zakonu bilo nezrelo, što je, kako smo vidjeli, rekao tri puta.

Govor je zrcalo duše;kako čovjek govori, takav i jest.

Publije Sir

Kako se to vidjelo iz konteksta tih izjava, Glavan je nezrelošću etiketirao moje traženje da ULUPUHprovodi osnovne ciljeve svog postojanja (temeljem kojih od Grada Zagreba i RH svake godine dobiva gotovomilijun kuna), i moje protivljenje poreznoj malverzaciji na štetu ULUPUH-ova glavnog sponzora – RH. Iz tihnjegovih riječi može se jedino zaključiti da Glavan poštenje drži nezrelošću, a pokvarenost zrelošću, čimeponovo dolazimo do područja kojim se bave psiholozi i psihijatri. Tako u svojoj glasovitoj knjizi „Bijeg odslobode“, Erich Fromm piše da “…djetetu nije potrebno mnogo vremena da dospije do „zrelosti“ prosječneodrasle osobe i da izgubi smisao za razlikovanje pristojne osobe od nitkova dok god ovaj ne učini neštobezočno.“190 Osvrćući se na Frommovo kapitalno djelo, dr. Scott Peck je napisao: „Fromm je vidio postanakljudskog zla kao razvojni proces: mi nismo stvoreni zli ili prisiljeni biti zli, nego takvi postajemo polako tijekomvremena kroz dugi niz izbora. Odobravam njegovo viđenje – posebno naglasak na izboru i volji.“191 Kad ovekonstatacije najvećih autoriteta otpuhnu maglu s Glavanovih podvala i etiketa, postaje jesno da me taj kolegaetiketirao nezrelim zapravo zato što ja u svojoj 34. godini još uvijek nisam postao ravnodušan prema zlu, išto sam se odbio uklopiti u njegovu vlast, tj. što sam odbio i sam postati zao. Glavanu na to jedino mogu rećida mi se zlo gadilo od kad znam za sebe, i da mi se sada, nakon svega što sam vidio i doživio tijekom Afereplagijat, ono gadi još i više, ta da ću stoga u buduće nastojati da prema zlu budem još manje ravnodušan tj.da budem još manje „zreo“.192

Na kraju, valja dodati da mi je na Skupštini 31. svibnja 2007. postalo jasno zbog čega se na koricamamjesec dana ranije objavljenoga romana Damira Radića „Lijepi i prokleti“ (u kojem, kako piše u najavi, autorslika svu niskost i bijedu hrvatske kulturne i političke elite), Glavanov foto-portret pojavljuje čak devet puta.

72

AFERA PLAGIJAT

190 Fromm 1984, 170191 Scott Peck 1999, 74192 Ili, kako bi to nadahnuto kazala Terezija iz Lisieuxa: „Ja zapravo ne trebam rasti, naprotiv, moram ostati mala, štoviše, biti svemanjom.“ (Anton Schmid: Susret s Terezijom iz Lisieuxa, prevela Ingeborg Gočev, Đakovo, 2000., 22).


„Luda, ludilo…ludizam?“ili

Tko je ovdje zbilja lud?

Slučaj Marušić: zbog kritike proglasili ga ludim!Zbog kritičkih izjava Medicinski fakultet progoni znanstvenika

Nataša Škaričić, Slobodna Dalmacija, 18. ožujka 2008.

Sjednica ULUPUH-ove Skupštine je imala i svoj epilog za koji sam doznao tek nekoliko mjesecikasnije. Na otvorenju izložbe slika Rudija Labaša u Galeriji „Kaj“ Kajkavskog spravišća, koje se igrom slučajaodvijalo odmah nakon zatvaranja Skupštine, član ULUPUH-ova Upravnog odbora Davor Klarić je jednu mojuvrlo uglednu kolegicu, koju je upoznao tek nekoliko minuta ranije, pokušavao uvjeriti da sam ja, kako jekazao, „psihički bolesna osoba“. Ovakvo etiketiranje nažalost ne predstavlja neki novum za kolege Klarićevakova, pa je tako u članku „ULUPUH postupa protuzakonito?“ objavljenom u Vijencu još početkom 2000.godine, autorica u arsenalu tadašnjih prljavština među ULUPUH-ovim vodstvom navela i „psihopatološkokarikiranje članova“.193 Sve to možda i ne bi bilo vrijedno spomena da nisam doznao kako me Ivana Bakalu ULUPUH-ovim službenim dokumentima etiketirala identičnim riječima kao Davor Klarić.

Slažem se s Klarićem i Bakalovom da pojam „psihički bolesna osoba“ u kontekstu pravog „bezdanairacionalnih impulsa“ (Fromm) koji su obilježili Aferu plagijat, nalazi svoje puno opravdanje. No, za razliku odto dvoje kolega, ja bih radije stručnjacima i čitateljima prepustio da sami procjene nalazi li taj termin svojeopravdanje u kontekstu osobe koja je tražila da Udruga koju financira Država ne krši zakone iste te Državekoja ju financira, ili u kontekstu:

Poludi bejbe, radi što ti padne na pameeet…Severina Vučković featuring Aleister Crowley

– osobe koja je donijela odluku da ULUPUH plati avionsku kartu za seminar na Kubi ženi čije sunezakonite odluke Udrugu koštale 800.000,00 kuna (Dokument 8)

73

ANATOMIJA KORUPCIJE

Slika 14Pozivnica na otvorenje izložbe „Luda, ludilo…ludizam“ koja se održavala u ožujku 2007., mjesec dana prije početka Afere plagijat.

Prvo među imenima izlagača je ono Ivane Bakal.

193 Šimunović 2000


– osoba koje su odlučile podvaliti ULUPUH-ovu glavnom dobročinitelju (sponzoru), i svoju podvalučak unijele u zapisnik (Dokument 8)

– osoba koje su planirale na sudu u Strasbourgu tužiti ULUPUH-ovog glavnog dobročinitelja –Republiku Hrvatsku, radi štete koju su Udruzi zapravo počinili Borislav Kovačević i njegovi puleni(vidjeti str. 44-45)

– osoba koje su zatražile da ULUPUH-ov Časni sud za pogrešku Višnje Slavice Gabout presudi AntiVrankoviću tj. meni (vidjeti str. 54)

– osobe koja je osudila moju borbu protiv malverzacija i korupcije, obrazlažući to činjenicom da suULUPUH-ovi čelnici prije još više… (vidjeti str. 67-68)

– osoba koje su Šimunovića primile u ULUPUH (udrugu među čije osnovne ciljeve postojanja spadaborba protiv plagijata), iako su iz medija (str. 63, sl.11) znali da su svi najpoznatiji hrvatski likovnikritičari njegov prijemni rad „Petlja 3“ ocijenili kao plagijat.

Kada kažu da je Krist sašao nad Pakaozapravo misle da je sišao na Zemlju,

u ovu kaznionicu, ovu ludnicu i mrtvačnicu od svijeta.August Strindberg

5. LIPNJA 2007.

PISMO ČITATELJICE U VJESNIKU

Tjedan dana nakon Skupštine, u Vjesnikovoj rubrici „Tribina“ osvanulo je pismo Višnje SlaviceGabout pod naslovom: „Upitna i neprovjerena mišljenja o skliskoj problematici“.194 Bila je to njena reakcijana članak Tanje Novak objavljen u Vjesniku na dan Skupštine, 31. svibnja 2007. (str. 63, sl. 11).

74

AFERA PLAGIJAT

Slika 15Albrecht Dürer: „Brod luđaka“, drvorez iz istoimene knjige Sebastiana Brandta objavljene u Baselu 1494.

U srednjevjekovnom imaginariju brod luđaka jesimbolizirao svjesno kolektivno činjenje zla.

194 Slavica Gabout 2007


Tko se sve zamjerio Slavici?

Ne vole naši ljudi analize, posebice ne one neugodne, kada ih demontirate, kada ih demistificirate

i kada pokažete da se iza ljušture navodno principijelnostikriju mali, sitni interesi, ljudske slabosti;

kada se iza glumljene ozbiljnosti pokaže najobičnije šarlatanstvo,kada se iza akademski potvrđene pameti pokaže najobičnija glupost.

Zlatko Kramarić: Pohvala ljudskoj gluposti

Kako se obzirom na Slavičin dotadašnji udio u Afere moglo pretpostaviti, članak je vrvio klevetamakojima je ona, osim mene, nastojala ocrniti i:

- novinarku Vjesnika- ministra kulture RH- sve likovne kritičare koji su potvrdili činjenicu da je Šimunovićeva „Petlja 3“ plagijat Slavičine klevete na moj račun, njih ukupno 11195, imale su u istoj mjeri veze s činjenicama i sa

zdravim razumom kao i one koje je izrekla na sastanku Upravnog odbora 17. svibnja (vidjeti str. 54-56), paje stoga ovdje zanimljivije razmotriti ono što je napisala o svojim kolegama i o samoj sebi.

Pismo je započela riječima: „Reagirajući na pokušaj stvaranja „afere plagijat u ULUPUH-u“ nastranicama vašega lista (novinarka Tanja Novak)…“196, stvorivši tako u očima čitatelja dojam da je zanastanak Afere plagijat odgovorna novinarka Vjesnika Tanja Novak, a ne ona, koja je učinila sve daŠimunović bude primljen u ULUPUH temeljem očitog plagijata. Naravno, riječ je o paranoidnoj optužbi, u kojojje najbizarnije to što je Slavica, inače i sama novinarka i članica HND, prozvala drugu novinarku – TanjuNovak, zbog toga što se ova bavi – novinarstvom.197

No, to je bio samo uvod u Slavičino istresanje gnjeva na ministra kulture i na mene. Ustvrdila je,naime, da je moja „školska sprema i stručno iskustvo nedovoljno i upitno“, iz čega se jedino može zaključitida je ministar kulture koji je vlastoručno potpisao moje rješenje o statusu profesionalnog likovnog kritičara –lažac.198

Posluživši se na početku teksta ovom optikom „Grozni oni!“, Slavica je svoje manipuliranje nastavilaprikazujući se u svjetlu „Jadna ja!“

„Jadni manipulator!“199

Manipulator … zna izazvati naše sažaljenjekada se stavi u poziciju žrtve.

dr. Isabelle Nazare-Aga

Svoje samosažalijevanje započela je ovako: „Njegovo (misli na mene, op. a) nedopustivo ineutemeljeno pozivanje na odgovornost profesionalaca (tu misli na sebe, op. a.) koji se svojim poslom bavedvadesetak i više godina, a trenutačno volonterski obnašaju funkcije u svojoj udruzi, te neshvatljivoomalovažavanje rada ULUPUH-a i njegovih tijela…“200

Što se Slavičine prve klevete u toj rečenici tiče, valja napomenuti da me ona u svojem tekstuoslovljavala s „Ante Vranković, član ULUPUH-a“, dok je sebe potpisala s „Višnja Slavica Gabout,predsjednica Umjetnilčkog savjeta ULUPUH-a“, stvorivši tako dojam da sam se ja u cijelu priču uključio kaoobičan član Udruge kojeg nitko ništa nije pitao, premda sam to učinio na izričit poziv Udruge (Dokument 9),kao član njezina Upravnog odbora i kao predsjednik Studijske sekcije, tj. kao ULUPUH-ov dužnosnik koji jei u Udruzi i u Sekciji nadređen Višnji Slavica Gabout, te stoga pred kolegama i hrvatskom javnošću kojafinancira ULUPUH odgovoran za njezin rad i moguće propuste, koje sam upravo stoga još od 12. veljače2007. i nastojao ispraviti. Dakle, moje postupanje nije bilo ni „nedopustivo“, ni „neutemeljeno“, jer ga je 12.

75

ANATOMIJA KORUPCIJE

195 Zahtjev za naknadu štete, br. 134-144.196 Slavica Gabout 2007197 Ovaj Slavičin napad je tim neobičniji što je Novakova u svojem članku prešutjela mnoge po Slavicu neugodne činjenice.198 To vrijedi tim više što sam nedavno prošao i reviziju svojeg profesionalnog statusa.199 Tako glasi naziv devetog poglavlja knjige dr. Isabelle Nazare-Aga „Manipulatori su među nama“. (Nazare-Aga, 2006, 135)200 Slavica Gabout 2007


veljače 2007. odredio Upravni odbor. Nadalje, isti je smjer i smisao mog postupanja zahtijevao i Zakon oudrugama (čl. 5), koji propisuje da udruga obavlja djelatnosti kojima se ostvaruju njezini ciljevi utvrđeniStatutom (u ULUPUH-ovu slučaju je to zaštita umjetničkog stvaralaštva i djela, te zaštita ULUPUH-ovaugleda), a ne ciljevi suprotni njezinom statutu, zakonu, zdravom razumu i dobrom ukusu – kako su to gledeŠimunovićeva neregularnog prijema sramotno zahtijevale Višnja Slavica Gabout, Ivana Musić i Ivana Bakal,koje su u ovoj aferi faktično bile te koje su štiteći vlastite interese omalovažavale rad ULUPUH-a i njegovihtijela, što je Slavica svojim paranoidnim optuživanjem nastojala prikriti.

Razum, ne uzrast, nalazi mudrost.Publije Sir

Manipulator računa na neznanje drugihističući elemente koji učvršćuju njegov autoritet:

svoje diplome, svoju profesiju,te visoku dob ili iskustvo.dr. Isabelle Nazare-Aga

Računajući i dalje na neznanje svojih čitatelja, Slavica je nastojala sebe prikazati kao „profesionalcakoji se svojim poslom bavi dvadesetak i više godina“, te koji „trenutačno volonterski obnaša funkciju u svojojudruzi“.

Ljudi uvijek misle da čovjek mora ostarjeti, da postane pametan,ali zapravo je tako da se čovjek u poodmakloj dobi mora truditi

da ostane pametan kao što je bio.Goethe

Usprkos toj njenoj tvrdnji, valja kazati da Slavica nije profesionalac, već umirovljenik (od početka2005.), a pogleda li se njezina biografija koju je sama stavila na Internet, vidi se da ona nikada u životu i nijebila profesionalac – profesionalni likovni kritičar, dok sam ja to već sedmu godinu.201 No možda još rječitijeod toga o razini (samo)kritičnosti i profesionalnosti Višnje Slavice Gabout svjedoči njezin udio u Aferi plagijat,posebice upravo ovaj njezin članak. Stoga ću joj, u kontekstu njezinog pozivanja na vlastitu profesionalnosti godine, ovdje ponoviti pitanje koje je prije gotovo dva milenija Seneka uputio Luciliju: „Provedi istraživanjei pogledaj se izbliza iz različitih kutova. Iznad svega, razmotri jesi li doista odmakao u filozofiji ili samo usvojim godinama.“202

Što se Slavičina navodnog „volonterskog obnašanja funkcija u svojoj udruzi“ tiče, stvari stoje ovako:Slavica je više od deset godina bila voditeljicom Galerije ULUPUH, i s tog je posla otišla u prijevremenumirovinu, pa bi stoga i bilo za očekivati da ona sada (kao u ostalom i mnogi drugi članovi koji nisu bili naULUPUH-ovoj plaći) volontira za Udrugu. Teoretski, ona to i čini, ali na način da si to volontiranje obilatonadoknađuje time što joj Umjetnički savjet kojem je ona na čelu, dodjeljuje realizacije projekata koje je samapredložila ili koncipirala, dobivajući tom „snalažljivošću“ od ULUPUH-a svake godine, i nakon svojegumirovljenja, ne baš zanemariv novac, izravno tako kršeći Etički kodeks struke, na koji se u svojem pismuu Vjesniku izrijekom bila pozvala.203 Međutim, stvarni karakter Slavičine ljubavi prema ULUPUH-u moždanajbolje ocrtava navod iz zapisnika sa sastanka Upravnog odbora održanog 3. svibnja 2005.: „Financijskiminus u poslovanju u iznosu od 21.050,00 kn rezultat je izvanrednih troškova za zaposlene koji su se ujednom periodu „preklopili“ u Galeriji ULUPUH. Višnja Slavica Gabout je nakon bolovanja, a prije odlaska umirovinu, iskoristila godišnji odmor.“

76

AFERA PLAGIJAT

201 Stoga imam 7 godina više profesionalnog likovnokritičarskoga staža od Slavice koja je od mene starija 18 godina, pa je ovo njenopozivanje na vlastito iskustvo nešto što bi također spadalo u red paranoidnih optužbi.202 Seneka / Epiktet 2005, 60203 Riječ je o Etičkom kodeksu struke povijesti umjetnosti, donesenom 27. rujna 2006. Zanimljivo je napomenuti da u svojem radu uULUPUH-u Slavica krši čak 12 izreka tog kodeksa (tj. koliko je meni poznato, sve koje je uopće u prilici kršiti), kao i više izreka Kodeksačasti hrvatskih novinara (Slavica je, kako sam već spomenuo, članica HND). Stoga me neće začuditi ako jednom neki od njenih koleganovinara ovaj Slavičin tekst objavi u svojem udžbeniku novinarstva kao školski primjer novinarske neetičnosti i klevetništva.Bilo kako bilo, za povijesne anale ostaje neprijeporna činjenica da je povod pisanja prvog etičkog kodeksa hrvatskih likovnih kritičara,usvojenog 17. siječnja 2006., bila indignacija tadašnjeg predsjednika ULUPUH-ove Studijske sekcije nad neetičnostima u radu VišnjeSlavica Gabout.


Svi su u krivu, jedino je Slavica u pravu

Manipulator … upravo omalovažavanjem i okrivljavanjem drugih može sebi dati vrijednost i sa sebe skinuti odgovornost.

dr. Isabelle Nazare-Aga

Zaokruživši ovaj odlomak „Jadna ja!“, Slavica se na kraju svojeg pisma vratila optici „Grozni oni!“:„Konsternacija je još veća kad se vidi da su uz Vrankovićevo nedovoljno argumentirano i iz kontekstaizvučeno mišljenje stala i neka od eminentnih imena (vidjeti navedeni članak) naše recentne likovne kritike,na provjerivši u potpunosti sve informacije i donijevši sud na temelju fotokopija!“204

Suprotnost znanju nije neznanje, nego laž i prijevara.Adorno

Najprije valja reći da Šimunovićevu „Petlju 3“ kao plagijat nisu ocijenila „neka“, nego sva aktivnaeminentna imena naše suvremene likovne kritike. Premda sam im poslao potpunu argumentaciju205, te nisamsvoje mišljenje izvlačio ni iz kakvoga konteksta, ti su naši najveći stručnjaci vlastita mišljenja donijeli na

Slika 16Knjiga Dokumenti i materijali uoči Drugog svjetskog rata, Zagreb, 1949., str. 110 – 111

77

ANATOMIJA KORUPCIJE

204 Slavica Gabout 2007205 Za tu je argumentaciju Slavica paranoidno tvrdila da je nedovoljna, računajući da čitatelji ne znaju za moje Pismo Skupštini(Dokument 14), kao ni za činjenicu da je upravo ona bila ta koja za svoje naknadno mišljenje, prvi put izrečeno u jutro 26. travnja2007., nikad nije iznijela niti jednu suvislu, na činjenicama utemeljenu rečenicu argumentacije, što i ne čudi, jer je Šimunovićev uradakdoista eklatantan primjer kiparskoga plagijata.


temelju evidentnih likovnih činjenica – preslika (fotokopija) Šimunovićevog i Drinkovićevih radova iz njihovihizložbenih kataloga.206 To što ih je Slavica radi toga s uskličnikom na kraju rečenice prozvala, dodatni jepokazatelj paranoidnosti njezinih optužbi, jer je i ona svoje mišljenje donijela na temelju istih tih fotokopijakao i stručnjaci koje je radi toga javno prozvala. Time ona nije pokušala baciti sjenu samo na njihova mišljenjai argumente, nego i na petsto godina staru metodologiju likovne kritike, koja se od samih svojih početakatemeljila na reprodukcijama (u pravilu mnogo manje bliskim originalu od fotokopija), a utemeljenost te –najčešće jedine uopće moguće metode rada tijekom tih 500 godina nitko nije dovodio u pitanje, sve do pojaveVišnje Slavice Gabout. Da se Slavica u svojem dvadesetogodišnjem, kako tvrdi – profesionalnom radu, ikadaozbiljnije bavila znanstvenim istraživanjima, bila bi svjesna koliko je veliko neznanje tom optužbom pokazala,jer fotokopije, čak ni u slučaju tekstualnih dokumenata kod kojih su manipulacije mnogo lakše, nitko razumanne osporava kao valjani izvor, dokaz ili argument (str. 77, sl. 16).

No ono što možda najviše iznenađuje je to da je Slavica očekivala da će Vjesnikovi čitateljipovjerovati u njezinu tvrdnju da su se i akademik Tonko Maroević, i prof. dr. Zvonko Maković, i prof. dr. IvoŠimat Banov, i Marina Baričević, i Lilijana Domić, i Iva Koerbler, i Berislav Valušek, pa čak i petsto godinastara metodologija likovnokritičarskog rada – svi na slučaju Šimunovićeva plagijata naivno posklizli, kako toproizlazi iz naslova njezina teksta, tj. da su svi oni u krivu, a da je jedino ona u pravu.207

Ako je mozak slijep, slijepe su i oči.Arapska poslovica

Taj njen stav podsjeća na onaj stari vic kada neki vozač vozi autocestom u krivom smjeru, te nakonnekoliko minuta na radiju čuje uzrujanog spikera kako viče: „Pažnja, pažnja, budite oprezni jer jedan …vozi po autocesti u krivome smjeru!“, na što on odvraća riječima: „Ma šta jedan, pa svi voze u krivomsmjeru!!!“

No, u slučaju laži Višnje Slavice Gabout u Vjesniku, situacija je bila sve prije nego li smiješna. Naimeu samo jednoj rečenici njena pisma (drugoj po redu), Slavica ih je izrekla čak 7. Stoga bi bilo zanimljivo čutišto bi na taj sramotni rekord rekao psihijatar dr. Scott Peck, koji je u jednoj puno blažoj situaciji zapisao: „Nejedna laž, čak ni dvije laži, nego tri laži, isprepletene jedna oko druge u jednoj kratkoj rečenici. To je,pretpostavljam, oblik genijalnosti kojoj se čovjek gotovo može diviti u njezinoj izopačenosti.“208

Trči i laži 2

…galamdžijsko-herojski svijetkrcat pobjedonosnošću pretvorenom u kič.

Hermann Broch

Nakon što se ovako nalagala, namanipulirala, naklevetala i nagalamila, Slavica je odlučila pobjeći,izvevši to sljedećim riječima: „Daljnje natezanje oko ove umjetno stvorene afere smatram bespredmetnim.“,što je u praksi značilo: „Ja sada idem i odgovor na svoje laži ne želim slušati.“ Takvo postupanje budi sjećanjena poslovicu o nečem što se ne vraća na svoje nešto, no valja napomenuti da taj tip „demokratskogmonologa“ u Aferu plagijat nije unijela Višnja Slavica Gabout, već da je u tome samo slijedila princip što gaje na godišnjoj Skupštini tjedan dana ranije inaugurirao Davor Halić.209

Ako prihvatite neku ulogu kojoj niste dorasli,osramotili ste i sebe i ulogu koju niste bili sposobni preuzeti.

Epiktet

78

AFERA PLAGIJAT

206 Stoga Slavičina insinuacija da su, kao, postojale neke informacije koje tih sedmero naših najeminentnijih stručnjaka nisu provjerili,spada u kategoriju onog što se u svakodnevnom govoru naziva „prodaja magle“.207 Slavica ni inače u svojem radu u Udruzi nije bila sklona toleriranju različitosti. Tako je na sastanku Upravnog odbora 12. veljače 2007.ismijala činjenicu da je Grad Zagreb lezbijskoj udruzi „Kontra“ dodijelio deset tisuća kuna za opremanje biblioteke.208 Scott Peck 1999, 95209 U svojoj poznatoj knjizi Staljinski fenomen, koja je kod nas prevedena 1980. Jean Ellenstein zapaža da ja jedna od glavnih odlikatog fenomena loše upravljanje na svim područjima ljudske djelatnosti, jer „odluke donose neodgovorni, nemjerodavni, korumpiraničinovnici, ili oni koji bježe od odgovornosti.“ (str. 157).


Svjestan sam da odgovarati Slavici, Haliću i njima sličnima nema smisla. Ljude koji su zakoračili utreću životnu dob toliko pokvareni nemoguće je popraviti, pa je to i bio razlog zbog kojeg sam odlučio da protivnjih ne podignem krivičnu prijavu (premda sam to mogao učiniti o državnom trošku), nego da i sebi idržavnom odvjetništvu uštedim vrijeme, novac i živce, podnoseći jedino zahtjev za naknadu štete koju su miovi i drugi kolege svojom obiješću počinili. Zato smisao ovih mojih redaka i nije odgovaranje, već informiranjeonih koji ovakvo, po krovnu Hrvatsku udrugu primijenjenih umjetnika sramotno stanje na njezinu vrhu mogupromijeniti.210

Većini hrvatskih likovnih kritičara odavna je poznat karakterni profil Višnje Slavice Gabout. Stoga sei dogodilo da je nakon, kako je kazala „dvadeset i više godina“ njenog navodno profesionalnoga rada, njezinaaplikacija u hrvatsku sekciju AICA-e bila odbijena. Naime, Slavični brojni tekstovi među kolegama ne kotirajubaš visoko, kako zbog izrazito nekritičnih ocjena pojedinih autora211, tako i zbog već spomenutih preuzimanjasintagmi od eminentnih kolega, bez navođenja o čijim se sintagmama zapravo radi.212 Pronicljivijem čitateljuta bi pak činjenica u svjetlu poslovice „S kim si – takav si.“ mogla otkriti i dodatne razloge Slavičina inzistiranjana Šimunovićevu prijemu temeljem plagijata.

14. / 26. LIPNJA 2007.

PRESUDA ULUPUH-ova PRIJEKOG ČASNOG SUDA

Mjesec dana nakon Slavičina teksta u Vjesniku, primio sam presudu ULUPUH-ova prijekog Časnogsuda (Dokument 29-30). Presuda, datirana 14., a poslana 26. lipnja, bila je upravo onakva kakvu se nakonnjegova nezakonitog i nečasnog, prijekog sazivanja, kao i činjenice da se njegov predsjednik na ročištu 18.svibnja prometnuo u glavnog tužitelja, moglo i očekivati:

Loše montirani proces 2: Peroševa paravan – presuda

„Gospodin Ante Vranković iz Sv. Ivana Zeline, Domjanićeva 15 isključuje se iz članstva uUPRAVNOM ODBORU ULUPUH-a sa danom donošenja ove odluke i izriče mu se mjera pismene opomenepred isključenje iz članstva u ULUPUH-u zbog ponašanja kojim narušava ugled ULUPUH-a.“ (Dokument 29).

Kada je Srba, kako bih ja to rekao, „ponestalo na zalihama“na red su došli drukčije misleći, i na kraju,

opće još misleći Hrvati.Slobodan Šnajder, Fokus, 18. svibnja 2007.

Ovakva me presuda nije iznenadila. Premda ju je potpisao i nadnevkom 14. lipnja datirao DarijusPeroš, tu su presudu zapravo već 10. svibnja (Dokument 21) i 5. lipnja (vidjeti str. 75) donijele Ivana Bakali Višnja Slavica Gabout, za koje ja već tada nisam bio član Upravnog odbora, pa se Peroš samo ponovopokazao njihovom pukom marionetom.

Obzirom da je za presudu potrebno navesti dokaze na osnovu kojih je donesena, a da njih u mojemslučaju nije bilo jer nisam učinio ništa krivo (što sam dokazao još u svojoj obrani 18. svibnja213), htio sam vidjeti

79

ANATOMIJA KORUPCIJE

210 Slavica se naime pod svoje manipulacije i laži potpisala kao predsjednica Umjetničkog savjeta ULUPUH-a.211 O tome je bilo dosta govora u dopisima koje sam primio 28. veljače 2008., a ticali su se Slavičina kataloškog predgovora kojeg jeona naknadno reprintirala u časopisu Epoha (Slavica Gabout 2008). Valja reći da površnost i nekritičnost kakvu je pokazala (i) u tomtekstu Slavici donose brojne narudžbe (vidjeti str. 82), što ne čudi, jer svako vrijeme ima svoje Lucijanske tipove - filopseude, ljubiteljelaži, koji će rado dati 300 eura da bi njihov rad bio kontekstualiziran s Fidijom, van Eyeckom, Dürerom, Rafaelom, Tizianom, Cézanneom,Schieleom, Picassom, Chagalom, Kahlom, Pollockom, Rhotkom i Tartagliom, kako je to u slučaju slikara Davorina Radića, prekoračujućitime rub pameti, učinila Višnja Slavica Gabout (Slavica Gabout 2008).212 Dopisi primljeni 28. travnja 2007., 11. siječnja 2008., i 28. veljače 2008. Usporediti str. 29, bilj. 23.213 Očitovanje pred Časnim sudom ULUPUH-a, 18. svibnja 2007., 1-10.


80

AFERA PLAGIJAT

na čemu je Peroš osnovao ovakvu svoju drakonsku presudu, kad dokazi ne postoje. Doista, na dvije stranicepresude nije naveden ni jedan dokaz na kojem bi takva presuda mogla biti zasnovana. Peroš je dodušespomenuo tekst u Vjesniku od 31. svibnja, no upravo se iz tog njegovog navoda vidjelo da on svjesno laže,uzimajući taj članak za dokaz da sam Šimunovića nazivao plagijatorom, premda te maliciozne riječi u čitavomtom tekstu nema ni na jednom jedinom mjestu (str. 63., sl. 11).

Ako je netko želio odati počast Dobrici Čosiću,sigurno je to napravio zbog njegove izjave:

„Laganje je oblik našeg patriotizma i potvrda naše prirođene inteligencije.“Dubravka Ugrešić

Stoga je ta „argumentacija“ tj. njegova svjesna laž otkrila koliko je velika mentalna bliskost izmeđupolitički Ultra desnog Darijusa Peroša i Srbina Dobrice Čosića koji je rekao: „Laž je oblik našeg patriotizmai naše prirođene inteligencije.“214

Da se tu ne radi o slučajnosti, već o stvarnom duhovnom pobratimstvu ovih mentalnih sunarodnjaka,Peroš je pokazao argumentirajući svoju presudu s čak 14 kleveta, čosićevski „inteligentno“ ne navodeći zanjih ni jedan dokaz, čime je potvrdio svoj pristanak uz Stanišljevićevo geslo „Nas zakon ne zanima!“, inepobitno dokazao svoju glavanovsku „zrelost“.215

Pažljiviji čitatelj lako će sam uočiti Peroševe podvale, pa ću se ovdje zadržati na samo jednomnavodu njegove presude – da sam se ja, navodno, „učestalo nekorektno ponašao prema predsjednicamaupravnih tijela i tajnici ULUPUH-a (brojni e-mail-ovi)“ (Dokument 30).

Manipulator, na svoj način,pokazuje da je imaginarna pogreška zapravo stvarna pogreška

i prema tome podložna moralnoj sankciji.dr. Isabelle Nazare-Aga

Iz navedenih Peroševih riječi je jasno da je on bio svjestan da u mojoj komunikaciji s navedenimdužnosnicama nije bilo ništa ružno a kamoli pogrješno, već da on smatra da je moja grješka bila u tome dasam s njima uopće komunicirao.

Treba naglasiti da glavninu navedenih „brojnih e-mailova“ kako ih naziva Peroš, predstavljaju mojiodgovori na dopise navedenih kolegica upućenih na moju adresu, te da su svi oni, bez iznimke, nastali usvrhu realizacije ciljeva ULUPUH-ova postojanja (Statut, čl. 6) temeljem kojih Udruga od Grada i Ministarstvagodišnje dobiva gotovo milijun kuna. Obzirom da je ta komunikacija trajala četrdesetak dana, nije neobičnoda se na koncu doista radilo o „brojnim e-mail-ovima“. No to da me Peroš kaznio zbog same činjenicekomuniciranja, otišavši tako u sadizmu dalje čak i od Darka Glavana216, implicitno mi zabranjujući da okriminalu i korupciji u radu pojedinih dužnosnika Udruge dalje pišem i govorim, pokazuje koji je bio smisaoonog dijela njegove presude u kojem stoji: „izriče mu se mjera pismene opomene pred isključenje iz članstvau ULUPUH-u“ (Dokument 29). Pogleda li se, naime, ULUPUH-ov Statut (čl. 33), vidi se da mogućnostizricanja takve mjere u njemu ne postoji, jer on predviđa „pismenu opomenu“ i „pismeni ukor“, ali ne i„pismenu opomenu pred isključenje“. Ovakav Perošev znakovit, nekrofilni217 dodatak, u kombinaciji skažnjavanjem zbog toga što sam uopće govorio i pisao, trebao me upozoriti na ono što će mi se dogoditibudem li nastavio govoriti o malverzacijama koje sam spomenuo u Vjesniku od 31. svibnja. No ta Peroševaprikrivena (a kasnije i realizirana) prijetnja došla je međutim pre kasno: držeći se savjeta kolege dr. Kritovcai inspektora zagrebačke V. policijske postaje, kao i glasa svoje savjesti, ja sam, tjedan dana prije nego štoje Peroš mojoj odvjetnici poslao ovu presudu, zagrebačkom Općinskom državnom odvjetništvu već bio uputiodopis i dokumentaciju o tome da je Bakalova na sastanku Upravnog odbora 26. travnja donijela odluku daULUPUH u korist Musićeve izigra Državu.218

214 Vidjeti str. 49, bilj. 116. 215 Ovakva blizanačka mentalna bliskost između Peroša, Čosića, Stanišljevića i Glavana priziva mi u sjećanje Numuđanina Augustinaiz Hipona, koji je umjesto na narode, čovječanstvo podijelio na dva grada (tabora).Držim da je Numiđaninova podjela bliža istini, jer se temelji na osobnom izboru i sadržaju, a ne na slučajnosti i izvanjskoj pojavnosti(maski).216 Vidjeti str. 67, bilj. 175.217 Vidjeti Scott Peck 1999, 39218 Dopis poslan na adresu zagrebačkog Općinskog državnog odvjetništva 19. lipnja 2007.


Nisu li i poznati procesi priređeni samo zato,da Staljin pokaže svoju moć,

da osobito pred svojim neprijateljimapokaže svoju neograničenu vlast?

Bonifacije Petrović

Peroševa je presuda razjasnila tri stvari. Prvo, obzirom da je zaključio da moje traženje da ULUPUH radi po zakonu „narušava ugled

ULUPUH-a“, postalo je jasno da Peroš smatra da je ULUPUH pod Ivanom Bakal zapravo banda kojoj jamrsim račune, te mi je njegova presuda trebala biti zadnje upozorenje da to više ne činim.

Drugo, da je glavni cilj ovog procesa bio da se pred našom javnošću koja financira ULUPUH stvoriparavan za brojne nezakonitosti u radu nekolicine čelnih osoba Udruge.

I treće, da je spektakularno prijeko sazivanje Časnog suda, kao i otvoreni linč kojem sam bio izloženod 26. travnja do 26. lipnja, pred ULUPUH-ovim članstvom trebao pokazati kako prolazi onaj koji se drznuosuprotstaviti rušilaštvu Ivane Bakal i njezine klake.

Tko nije s nama, dobit će metak.Benito Mussolini

22. LISTOPADA 2007.

POZIV NA SASTANAK STUDIJSKE SEKCIJE

Vrativši se u studenom s višemjesečnih terenskih istraživanja u svoj stan u Sv. Ivanu Zelini, upoštanskom sandučiću me zatekao poziv na sastanak Studijske sekcije, održan nekoliko tjedana ranije.Sadržaj mu je bio više nego znakovit (Dokument 31).

Kolateralna žrtva predsjedničina gnjeva

U pozivu je pisalo je da je potpredsjednica Studijske sekcije Ljerka Zdelar (Dokument 31) u momodsustvu sazvala sastanak Sekcije, na koji se odazvala samo Višnje Slavica Gabout. Obzirom da se nasastanak kojeg sam ja sazvao u svibnju odazvalo osmero kolega, ovakav je bojkot svakako bio znakovit. No,najzanimljivije tek slijedi: poziv je potpisala potpredsjednica Sekcije Željka Zdelar (Dokument 31).

Prilikom krunjenja, kada se Foka pojavio u crkvi sv. Sofije, jedan je redovnik prošaptao:„Bože, kakvog si nam to poslao cara?“

Nevidljivi glas mu je odgovorio: „Goreg, koji bi vam bio kazna za vaše grijehe, nisam mogao naći.“ Razdoblje vladavine cara Foke smatra se najgorim u povijesti Bizanta. Nitko nije bio siguran.

Mnogi kažu da je bio lud.dr. Željko Fajfrić: Bizantski carevi

Iz činjenice da se ime potpredsjednice Studijske sekcije u tekstu navodi kao Ljerka, a u potpisu kaoŽeljka, kako se potpredsjednica zapravo zove, jedino je moguće zaključiti da je Zdelarova dok je pisala ovajpoziv ili bila toliko rastrojena i preplašena da više doslovno nije znala kako se zove, ili da je potpisala neštošto uopće nije pročitala, što opet upućuje na isto. Epizoda je žalosna, ali i znakovita, jer pokazuje dapredsjednica ULUPUH-ovog Upravnog odbora i predsjednica Umjetničkog savjeta svoj psihoteror nisuusmjeravale samo na mene, već i na ostale koji su mi izravno ili neizravno iskazali potporu u borbi protivnezakonitosti i korupcije u radu Udruge, među kojima je bila i moja kolegica iz Sekcije Željka Zdelar (vidjetistr. 38). Za razliku od drugih, koji nisu htjeli iznova postati metama „Poljubi bič!“ – postupanja predsjednice(vidjeti str. 38), pa na ovaj sastanak nisu došli, Zdelarova se tom užitku nije mogla oduprijeti jer radi u GalerijiMirko Virius, doslovno tri koraka od Galerije ULUPUH u Tkalčićevoj 14.

81

ANATOMIJA KORUPCIJE


28. PROSINCA 2007.

GODIŠNJA DODJELA ULUPUH-ovih NAGRADA

Tašćina od tašćin i sve je tašćina, ovi svit jest osin, i magla, i hina.

Marko Marulić

28. prosinca 2007. u prekrasnom ambijentu zagrebačke Stare gradske vijećnice odigravala se farsa.Zvanično, radilo se o svečanoj godišnjoj dodjeli ULUPUH-ovih nagrada za doprinose na područjuprimijenjenih umjetnosti. Stvarno se radilo o nečem posve drugom.

Carevo novo ruho

U hrvatskoj akademskoj zajedniciishod korupcije je nagrada, a ne kazna!

dr. med. Matko Marušić

Godišnja nagrada za najbolju izložbu, zajedno s pripadajućih deset tisuća kuna, otišla je u rukeVišnje Slavice Gabout, za izložbu „Keramička ploča – polje asocijacije, naracije i akcije“. Oni koji su bili natoj izložbi, vidjeli su da je bila bez koncepta, s (osim časnih iznimaka) lošim radovima i konfekcijskimkataloškim predgovorom. Drukčije zapravo i nije moglo biti, jer je Slavica tijekom te godine priredila 45izložbi219, te je k tome objavila hrpu novinskih članaka, pa je u okolnostima takvog „samoubilačkoga rada“– kako ga je sama opisala220, bilo nemoguće paziti na kvalitetu i stručno poštenje koje bi npr. bilo izraženonavođenjem stvarnog autorstva u njezinim tekstovima navedenih sintagmi, ili zamaranjem da li je pojedinolikovno djelo uopće izvorno ili se radi o plagijatu. No razlog zbog kojeg je to nagrađivanje bilo osobitosramotno, ležao je u činjenici da je Višnja Slavica Gabout za tu izložbu zapravo trebala biti kažnjena, jer jojje njezinu realizaciju dodijelio Umjetnički savjet kojem je sama bila na čelu, čime je, radeći u sukobu interesa,izravno prekršila Etički kodeks struke povijesti umjetnosti, za kojeg me pred hrvatskom javnošću pola godineranije paranoidno optužila da ga ja kršim.221

Nagrada Vidkun Quisling

Godišnja je pak nagrada ULUPUH-a „za njegov doprinos primijenjenoj umjetnosti“ – kako je toslužbeno rečeno222, otišla u ruke Darka Glavana.

No, i Glavan je svoju Godišnju nagradu dobio iz posve drugih razloga od onih koji su bili navedeni.Obzirom da sam u svibnju osobno predložio Glavana za tu nagradu, tu ću svoju tvrdnju posve konkretnoargumentirati.

Priča oko mojeg predlaganja Darka Glavana za Godišnju nagradu ULUPUH-a za 2007. počinje nasastanku Studijske sekcije 17. siječnja 2006., kada je Glavan minirao moj prijedlog Marine Baričević za tunagradu, i umjesto nje, za nagradu predložio samoga sebe (vidjeti str. 70-71). Kako je u našoj sekciji bioobičaj da onaj tko iznese prijedlog za nagradu uz njega piše i odgovarajuće obrazloženje, a da Glavan to usvojem slučaju (valjda shvativši da bi to čak i u tako korumpiranoj sredini kao što je naša bila pre velikablamaža) nije učinio, ja sam godinu dana kasnije odlučio pokušati izgladiti tu neugodnu situaciju. Tako samna sastanku Studijske sekcije 10. svibnja 2007., nekih tri četvrt sata prije nego je Anastazija Debelli ustala iteatralno stala čitati onaj „Poljubi bič!“ – dopis Ivane Bakal, za ULUPUH-ovu Godišnju nagradu predložioMarinu Baričević za njezine monografije „Mediteranska fascinacija“ i „Branka Hegedušić“ (koje je u tom času

82

AFERA PLAGIJAT

219 Za materijalnu kontekstualizaciju te činjenice potrebno je navesti riječi iz dopisa kojeg mi je Slavica poslala 4. siječnja 2006.: „Ali,uglavnom, ispod 2000 kn za samostalnu izložbu ne radim.“220 Lendvaj 2007221 Slavica Gabout 2007222 Lendvaj 2007


još bila u radu, a izašla je na jesen), Darka Glavana za izložbe Vlade Kristla i Andrije Maurovića (potonju jepriredio zajedno s dr. Franom Dulibićem), te Branku Hlevnjak za monografiju „Fotografkinje“.223

Obzirom da je u obrazloženju prigodom dodjele Nagrade Glavanu bilo rečeno da mu se onadodjeljuje za njegov doprinos primijenjenoj umjetnosti, jasno je da tu nagradu nije mogao dobiti za izložbuVlade Kristla (koji nije bio primijenjeni umjetnik) već samo za svoju polovicu posla na izložbi AndrijeMaurovića. Kako je Glavan dakle dobio nagradu za ½ jedne izložbe, a Hlevnjakova i Baričevićeva za svoje(cijele) monografije o primijenjenim umjetnicama (Baričevićeva je čak pisala o osnivačici ULUPUH-a BrankiHegedušić!) nisu dobile nagrade, očito je da navodni doprinos primijenjenoj umjetnosti nije bio stvarni kriterijpo kojem je Glavan dobio nagradu, jer da jest, nagrade bi dobile Marina Baričević i Branka Hlevnjak prijenego on.224

Ono što je bitno razorno jest prisila na laž, jest laž kao službeni kanon mišljenja i vjerovanja, jest sustav koji proizvodi i zahtijeva laž

i sve vrednuje u odnosu na doprinos promicanju i jačanju Laži.Ivo Žanić

No postoji još jedan, nepobitan dokaz da ULUPUH-ove godišnje nagrade za 2007. nisu bile(do)dijeljene za doprinos primijenjenoj umjetnosti, kako se to tvrdilo za javnost. Koncem ljeta te godine iz tiskaje izašla knjiga „Life of Pi“ koju je ilustrirao naš umjetnik, ULUPUH-ov član Tomislav Torjanac, pobijedivši nameđunarodnom natječaju u konkurenciji više od 1600 ilustratora iz cijeloga svijeta(!). Obzirom da je riječ ojednom od najvećih međunarodnih uspjeha naše primijenjene umjetnosti uopće, a da Torjanac, o čijem suuspjehu naveliko pisale naše (Jutarnji list, Globus, Vjesnik, itd.) i svjetske (The Times, Guardian, The NewYork Times, Toronto Star, The Globe and Mail, India Times, itd., itd., itd.) novine, za taj svoj jedinstven uspjehnije dobio ULUPUH-ovu Godišnju nagradu, jasno je da kriterij dodjele ULUPUH-ovih nagrada za 2007. nijeimao ništa sa stvarnim doprinosom njezinih laureata našoj primijenjenoj umjetnosti, te da je zacijelo najboljapoznavateljica stanja u Udruzi, Marina Baričević, koja mi je u dopisu od 27. travnja 2007. napisala: „Nagradeprezirem jer ih dobivaju lopovi, nezaslužni, klanski članovi…“, doista imala pravo.

The Quisling Award is giving annually to the American who surrenders the most of America to a foreign government.

www.freerepublic.com

Kada se sve navedene činjenice uzmu u obzir, mislim da nitko razuman ne dvoji koji su bili pravimotivi ove i ovakve dodjele ULUPUH-ovih nagrada, a obzirom da je po riječima osobe najupućenije u topitanje – Marine Baričević – takvo dodjeljivanje nagrada nešto što je već posve tradicionalno, ne vjerujemda će nakon izlaska ove knjige ikoji častan čovjek htjeti primiti tu i takvu nagradu. Nagrade će se vjerojatnoipak dijeliti i dalje, jer halapljivaca na priznanja i novac, kako znamo, nikad ne nedostaje.

Tek kada sam doznao imena ovih laureata, mnoge kockice iz mozaika Afere plagijat su mi se složilena mjesto, te mi je 28. prosinca 2007. napokon postalo jasno zašto je Darko Glavan pola godine ranije javnodoveo u pitanje moje pravo da kao likovni kritičar i član Upravnog odbora izrazim svoje mišljenje, premda jeon kao predsjednik hrvatske sekcije AICA-e i čovjek koji me na to mjesto u Udruzi osobno predložio, to mojepravo i dužnost trebao braniti, a ne ga osporavati.

„Potpuno Uvredljivo Negiranje Klasike“

No i nakon sramotne svečanosti u Staroj gradskoj vijećnici, nije mi bilo jasno zbog čega je Glavanubila toliko važna ULUPUH-ova Godišnja nagrada, kad je mnogima u Udruzi bilo jasno da ona nema nikakvutežinu. Odgovor na to pitanje došlo mi je mjesec dana kasnije, 25. siječnja 2008. Listajući Vjesnik, naišaosam na članak o natječaju za novog ravnatelja Moderne galerije, i na svoje zaprepaštenje otkrio da na tuiznimnu strukovnu poziciju pretendira nitko drugi do li – Drako Glavan. Obzirom da je Glavan našoj javnostiuglavnom poznat kao „bivši rock kritičar“, kako je to točno zamijetila Nina Ožegović225, postalo mi je jasno

83

ANATOMIJA KORUPCIJE

223 Zapisnik sa sastanka ULUPUH-ove Studijske sekcije održanog 10. svibnja 2007., 2, 3. točka dnevnog reda. 224 Da farsa bude potpuna, laureatima su uz novac i diplome uručene i monografije Marine Baričević o Branki Hegedušić, čime sepriznalo da je riječ o djelu koje predstavlja istinsku vrijednost, ali i pokazalo da Baričevićeva naprosto nije članica Bakaličine klake, pastoga zasluženu nagradu za svoj rad ne može i neće dobiti.225 Ožegović 2006, 32


da je, u kroničnom nedostatku znanstvenih radova koji bi opravdali njegovu kandidaturu za ravnatelja jedneod naših najznačajnijih nacionalnih institucija, Glavanu čak i tako malo cijenjen papir kao što je diploma ododjeli ULUPUH-ove Godišnje nagrade, mogao biti od pomoći u stvaranju slike o svojoj kompetentnosti zanavedeno ravnateljsko mjesto.

Ne laje pas sela radi, nego sebe radi.Narodna poslovica

Tada mi je također postalo jasno zašto je Glavan tijekom Afere plagijat toliko zastupao logiku obrnutihkriterija: svrstao se uz one koji su Šimunovića odlučili primiti temeljem plagijata; dovodio u pitanje moje pravogovora koje je, obzirom da sam profesionalni likovni kritičar, on kao predsjednik hrvatske AICA-e trebaobraniti, moje traženje da ULUPUH radi po zakonu proglasio nezrelim, a ono da Udruga ispunjava ciljevesvojeg postojanja etiketirao kao nešto što ULUPUH-u zapravo šteti: doista, jedino se po takvoj naopakojlogici koju je uporno zastupao, ovaj bivši rock kritičar mogao nadati mjestu ravnatelja Moderne galerije nakoje je pretendirao.

Kada je na to mjesto izabrana druga osoba, zbilja mi je laknulo: možete li zamisliti što bi se dogodilos Modernom galerijom da je na čelo te institucije koja izlaže i čuva djela hrvatskih klasika došao čovjek kojije velik dio svoje bibliografije objavio u magazinu Džuboks, te koji je svoju prvu monografiju, objavljenu 1980.u nakladi Dečjih novina iz Gornjeg Milanovca a reprintiranu 2006. u nakladi pirata iz Republike Srpske, te2008. u nakladi Fortune iz Strmeca Samoborskog (malo tko ima nakladnike takvoga profila, zar ne?) ispunio(nerijetko sirovim) laudama u čast „Potpuno Uvredljivih Negatora Klasike“ (sl. 17 B)?

…radi što ti padne na pameeet…Severina Vučković featuring Aleister Crowley

No, treba biti iskren i priznati da Glavanove ravnateljske ambicije nisu bile baš posve nelogične.Jer, ako je naručitelj i organizator ubojstva biskupa Pušića kasnije postao crkveni pjevač i član

crkovinarstva (Dokument 28) župe čiju je crkvu prepunu prvorazrednih umjetničkih djela htio zapaliti226, nije

84

Slika 17

AFERA PLAGIJAT

226 Vinko Ćurin: Da se zna! I da se ne zaboravi!, [otvoreno pismo], 2001., 2.

A – Vjekoslav Karas: Ana Krešić, 1852. – 1856.,Moderna galerija, Zagreb

B – Darko Glavan: Punk – Potpuno UvredljivoNegiranje Klasike, Dečje novine, Gornji Milanovac,1980.

C – Vladimir Becić: Miroslav pl. Kraljević, 1908.,Moderna galerija, Zagreb


li i u Glavanovu slučaju bilo logično nadati se da će nakon karijere novinara, kustosa na zbirci srednjegvijeka, pop, rock, punk, likovnog i strip kritičara, voditelja odnosa s javnošću, laureata na područjuprimijenjenih umjetnosti, mogućeg ravnatelja Muzeja suvremene umjetnosti, on na koncu, poputCampbellovskog junaka s 1000 lica, zasjesti u fotelju ravnatelja Moderne galerije?227

Kad se sjetim Glavanova curriculuma i ambicija, dobijem dojam da mentalni sklop iz vremenajugokomunizma, kada se smatralo da je za prelazak s funkcije na funkciju dovoljna promjena kravate, jošuvijek tinja u glavama pojedinih naših glavana.

29. SVIBNJA 2008.

ČASNI SUD ULUPUH-aBEZ SUĐENJA DONOSI PRESUDU

Evo dolazi onaj sanjar!Hajde da ga sad ubijemo.

Postanak 37, 19-20

Početkom lipnja 2008. poštar mi je uručio preporučeno pismo poslano iz ULUPUH-a. Iznenađen timkontaktom iz Udruge nakon 8 mjeseci potpune šutnje, nervozno sam otvorio kovertu. U njoj se nalazilapresuda Časnog suda (Darius Peroš, Nada Bogdanović, Marko Koržinek) kojom sam bez suđenja osuđenna isključenje iz ULUPUH-ova članstva (Dokument 32).

Zlo se, dakle, najčešće čini zato da se nekoga žrtvuje, i ljudi koje sam označio kao zle su kronični žrtvovatelji.


85

Slika 18 Jesen 1941.

ANATOMIJA KORUPCIJE

Egzekutor na slici nije poznati ustaški visoki dužnosnik Vilim Peroš.

227 Ako je Glavan doista za sve to kompetentan, držim da bi trebao biti ministar kulture. Europske Unije.


86

AFERA PLAGIJAT

Vrijeme nitkova

U presudi koju je u ime u ime Časnog suda potpisao Darijus Peroš, stoji da sam, navodno, policijiza gospodarski kriminalitet prijavo spornu isplatu (sponzorstvo za članarinu ICOGRADA), a da je premaizvještajima Nadzornog odbora i Revizije Lušić, ta isplata bila izvršena po zakonu.

Istina vas učini izdajnikom,i to se često događa u vrijeme nitkova.

Lillian Hellman

Potom Peroš zaključuje da ja, navodno, sustavno remetim rad Udruge, te da sam „i nakon zadnjeopomene pred isključenje nastavio neargumentirano i bez provjerenih dokaza nanositi štetu Udruženju idjelatnicima ULUPUH-a“, kao i narušavati ugled ULUPUH-a, te da me stoga Časni sud isključuje iz članstvau Udruzi (Dokument 32).

Priznat ću ipak da sam više vjerovao u argumente stručnosti i rada,da će kultura dijaloga nadvladati kulturu monologa,

kao i da će se protivnici i neistomišljenici cijeniti, a ne ubijati. Ive Šimat Banov

Da se na ovoj presudi ne nalazi ULUPUH-ov žig i Perošev potpis, vjerojatno nitko ne bi mogaovjerovati da je ona stvarna. Naime, iz njezinog se sadržaja vidi da nije riječ o onom što normalni ljudipodrazumijevaju pod pojmom „presuda“ – jer je donesena bez suđenja, već da se radi o presudi tipa „Nekavisi…!“228, tj. o egzekuciji, pa se stoga njezin izvršitelj Peroš i nije smatrao dužnim zamarati se navođenjemprijavitelja, navoda prijave, načina i vremena počinjenja navodnog delikta, ili bar i jednog jedinog dokaza, štobi sve trebalo učiniti da se radilo o onom što normalni ljudi podrazumijevaju pod pojmom „presuda“.229

Još važniji razlog zbog kojeg Peroš u svojoj presudi nije naveo niti jedan dokaz bio je taj što je znaoda dokaz koji bi potkrjepljivao njegove tvrdnje ne postoji, jer on svjesno laže.

Naime, dopis kojeg sam 19. lipnja 2007. (dakle prije, a ne poslije primitka opomene pred isključenje)poslao na adresu Općinskog državnog odvjetništva (a ne policije za Gospodarski kriminalitet), nije se odnosiona „spornu isplatu“ kako je ustvrdio Peroš, nego na odluku o poreznoj malverzaciji koju su na sastankuUpravnog odbora 26. travnja 2007. donijele Ivana Bakal i Ivana Musić. Obzirom da sam tom sastanku osobnoprisustvovao, o navedenoj odluci nisam pisao „neargumentirano i bez provjerenih dokaza“ kako je to ustvrdioPeroš, nego sam napisao ono što sam čuo vlastitim ušima, i što sam mogao dokazati, jer je ta odlukaunesena u zapisnik (Dokument 8).

Jednostavnije rečeno, u svojem dopisu Državnom odvjetništvu, ja sam napisao da sam biosvjedokom donošenja odluke o poreznoj malverzaciji na štetu našeg najvećega sponzora – RH, da je taodluka unesena u zapisnik, te da bi tu stvar trebalo istražiti.

12. kolovoza 2008., tijekom razgovora s policijskom inspektoricom koja je na traženje Državnogodvjetništva o tome vodila istragu, doznao sam da je temeljem odluke od 26. travnja 2007., koju sam naveou svojem dopisu, u svibnju 2007. s ULUPUH-ova računa izvršena isplata u korist Ivane Musić, no da jenaknadno, u lipnju (tj. odmah nakon objave novinskog članka u Vjesniku od 31. svibnja 2007. u kojem samspomenuo donošenje navedene odluke, op. a), ta nezakonita isplata ispravljena.

228 Sličnu presudu je Višnja Slavica Gabout tražila još 14. svibnja 2007. O tome vidjeti str. 54 i bilj. 134.229 Valja istaknuti da ovo nije prva takva presuda ULUPUH-ova Časnog suda: i ranije su njegove presude bile donošene na isti načinkao i ova (o tome vidjeti Tenžera 2000), pa bi, ako je suditi po tome, taj sud trebao nositi naziv Banditski egzekucioni, a ne ULUPUH-ov časni.Osobito je žalosno to da je Darijus Peroš, čovjek Ultra desnih političkih nazora, ovakvom svojom presudom preuzeo obrazacbespravnosti kojim su se tijekom Drugog svjetskog rata i poraća služili boljševici tj. upravo oni protiv kojih su Peroševi politički oci slalihrvatsku mladost da gine pod Staljingradom. Peroševa je presuda tako primjerice gotovo identična presudi sedmorici Hvarana (međukojima je bila i jedna starica, časna sestra rodom iz Koprivnice) napisanoj 3. siječnja 1944., četiri dana nakon njihova pogubljenja (Vojnisud 1944) od strane boljševičke struje lokalnog partizanskog pokreta. Ni u toj presudi nema dokaznog postupka, niti se navodi i jednariječ obrane od strane optuženih (za brojne slične presude tj. egzekucije vidjeti npr. Kujundžić 1995, 78-79; te dr. Alojzije Stepinac etalii: Pastirsko pismo katoličkih biskupa Jugoslavije, izdano s općih Biskupskih Konferencija u Zagrebu, 20. rujna 1945., u Mužić 2003,303), a navodi optužbe su jednako münchausenovski. U cijeloj priči najžalosnije je to da je Peroš ovakvom svojom presudom daosvojevrsni alibi za stravične egzekucije svojih političkih istomišljenika u razdoblju 1943. - 1945. (u kojima je često stradavao i nevinnarod). Jer, ako ovaj Ultra desničar tako postupa u vrijeme mira, može li on crvenim egzekutorima predbacivati što oni su na isti načinpostupali u vrijeme rata?Stoga, ako je suditi po riječi Božjoj (Ivan 1,47) i Peroševu konkretnom udjelu u Aferi plagijat, taj časni Ultra desničar nije pravi Hrvat.


Tko hoće činiti zlo,uvijek će za to naći razloga.

Publije Sir

Nakon razgovora s policijskom inspektoricom, postalo mi je jasno zbog čega se Darius Peroš usvojoj presudi pozvao na izvještaj Nadzornog odbora i Revizije Lušić, a ne na bankovni izvještaj, što bi u tojsituaciji jedino bilo logično. Bankovni bi izvještaj naime pokazao da je odluka o kojoj sam izvijestio Državnoodvjetništvo bila ne samo donesena, nego i provedena u djelo. To što su predsjednica Nadzornog odboraVasna Karuza i ULUPUH-ova revizorica svojim isfabriciranim izjavama stale na stranu Ivane Bakal, iako suim njene malverzacije bile poznate, nažalost ne treba čuditi: Karuza je godinu dana ranije bila ona koja jeprva podržala Bakaličin puč (Dokument 21)230, a ULUPUH-ova revizorica je znala da joj se, ako ne budeplesala kako Bakalova svira, može dogoditi isto što se dogodilo bivšoj ULUPUH-ovoj tajnici i bivšoj ULUPUH-ovoj odvjetnici: da postane bivša ULUPUH-ova revizorica.

Postavljen si da sudiš i kažnjavaš razbojnika,a gle, ti si podupirač lopova.

Khu-en-Anup (Egipat, 21. st. pr. K.)

Da je Peroš, plitko se pozivajući na ovakve izjave Karuze i revizorice, u Udruzi svjesno podupiraobezakonje, vidi se i iz njegove tvrdnje da ja „remeti(m) rad udruge“. Kako sam ja jedino tražio da Udruga radipo zakonu, a da je to moje traženje i posljedični dopis Državnom odvjetništvu on ocijenio kao remećenje rada,nanovo se pokazalo da Peroš smatra da je ULUPUH pod Ivanom Bakal banda kojoj ja mrsim račune, pa mije zbog toga odlučio presuditi.

„Alal mu vera!“ – rekao bi njegov mentalni pobratim Dobrica Čosić.Kao komentar te njegove presude, držim potrebnim navesti sve motive koji su me naveli na slanje

dopisa Državnom odvjetništvu, zbog kojeg sam tako divljački kažnjen. To nije bila samo činjenica da su mitakvo postupanje savjetovali dr. Kritovac i inspektor zagrebačke V. policijske postaje, već, u mnogo većojmjeri, sljedeća dva razloga:

Prvo – znao sam da će financijsko malverziranje Ivane Bakal – obzirom da je dovedeno dotle da gase otvoreno i bez straha navodi u zapisniku – prije ili kasnije biti otkriveno, i da mi tada nitko neće vjerovatida sam ja za taj nezakonit rad znao, ali da u njemu nisam sudjelovao ubirući poput ostalih svoju pinku, osimako o tome na vrijeme ne obavijestim Državno odvjetništvo.

Drugo – znao sam da ako se dogodi da malverzacije Ivane Bakal jednom budu otkrivene (a obziromda su i ranije malverzacije u Udruzi otkrivene, što je rezultiralo dvjema aferama, bilo je jasno da će se to prijeili kasnije dogoditi), ako se tada pročuje da im se ama baš nitko u Udruzi nije suprotstavljao, to bi moglouzrokovati ULUPUH-ov kraj, jer bi ga naša javnost počela doživljavati kao banditsku udruga, u kojoj nemani jednog jedinog poštenog čovjeka.

_ _ _ _

Dan nakon što sam primio Peroševu presudu, nazvao sam očeva prijatelja koji mi je ranije znao datiinformacije do kojih drukčije nisam mogao doći. On mi je kazao da zna da su me izbacili, ali da ni on, ni ljudis kojima je dobar, tu ništa nisu mogli napraviti. Nastavio je da su nedavno na ULUPUH-ov račun sjele noveovrhe, da su „Bakalica i Glavan zdribljali ove u Ministarstvu“ i da je „Biškupić reko dat nofce, da ULUPUH neode u stečaj“. Objasnio mi je da je Bakalova sada puna sebe i da misli da može radit što se sjeti jer „ako jeBiškupić morao pokrit račune ovih prije, morao bude i njezine.“

Nakon tog razgovora sam shvatio da razlog mojeg iznenadnog isključenja iz ULUPUH-a 29. svibnja2008. nije bio dopis kojeg sam skoro godinu dana ranije – 19. lipnja 2007. poslao na adresu Državnogodvjetništva, kako je to formalno navedeno, nego događaj koji se zbio svega 12 dana ranije, 17. svibnja2008. kada je ministar mr. Božo Biškupić odlučio pomoći ULUPUH-u da ne padne u stečaj.

Ministrovu dobrohotnost Ivana Bakal je međutim shvatila kao priliku za poravnavanje starih računai za nova bezakonja, koja su uz pomoć njenih marioneta u Časnom sudu rezultirala presudom donesenombez suđenja, nezakonitom po čak desetak osnova.

Spominjući se ministrove dobronamjernosti, stari pjesnik bi zavapio: „Vratiše mu zlo za dobro i mržnjuza ljubav njegovu.“

87

ANATOMIJA KORUPCIJE

230 O tome vidjeti str. 36.


11. LIPNJA 2008.

GODIŠNJA SKUPŠTINA ULUPUH-a

Prolog

Premda nakon ministrove odluke da pokrije ULUPUH-ove dugove Bakalova i Peroš nisu višenastojali održati ni privid zakonitosti u svojem radu, pa tako Peroševa presuda nije bila popraćena uputomo pravnom lijeku (Dokument 32), koja je, barem deklarativno, bila navedena u njegovoj prethodnoj presudi(Dokument 30), odlučio sam na tu nezakonitu odluku uložiti žalbu i zatražiti njezino poništenje, obrazloživšito sljedećim riječima:

„Navedena presuda je protuzakonita po mnogo osnova od kojih ću ovdje nabrojati samo nekoliko glavnih:Presuda je nezakonita jer ja nikad nisam bio ni od koga optužen, niti pred „Časni sud“ prozvan za bilo štood onog za što mi se u Presudi – Odluci klevetnički insinuiralo. Peroš, Bogdanovićeva i Koržinek znali su dasu optužbe protiv mene lažne, jer za njih nisu naveli niti jedan jednini dokaz, niti su ikada tvrdili da on postoji,ali kao osobe koje svjesno brane protuzakonit rad tj brojne makinacije Ivane Bakal, odlučili su me za mojeiznošenje činjenica i borbu protiv poreznih malverzacija i korupcije u našoj časnoj Udruzi kazniti, stavljajućise tako na stranu Ivane Bakal a protiv interesa ULUPUH-a i Zakona RH. U tome su međutim, među ostalimprekršili Pravilnik o radu časnog suda čl. 5; Statut ULUPUH-a čl. 33; Kazneni zakon RH, čl. 200; Ustav RH,čl. 3, 5, 17, 19, 28, i osobito 29, te Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda čl. 6 i 7, kao i Općudeklaraciju o ljudskim pravima čl. 10 i 11.“231

Po ULUPUH-ovu Statutu (čl. 22) o žalbama na odluke Časnog suda ili Upravnog odbora oisključenju, odlučuje Skupština.

No, kako zacijelo već slutite, u ovoj „Nas zakon ne zanima!“ – aferi tome nije bilo tako. Bakalovoj bi naime bilo nezgodno kada bi nju ili ULUPUH-ovog novog odvjetnika netko na Skupštini

pitao da li je točno da je presuda – odluka o mojem isključenju stvarno nezakonita po desetak osnova, kakoja tvrdim. Stoga je moju žalbu, opet time kršeći Statut kojega je sama potpisala, odlučila riješiti na Upravnomodboru čiji su članovi, kako se to vidjelo na sastanku 17. svibnja 2007., vjerno podržavali njeno bezakonje.Doista, odluka tog i takvog Upravnog odbora je bila upravo onakva, kakvu je predsjednica Udrugadalmatinskih pasa među svojim vjernim poslušnicima mogla i očekivati: činjenice koje sam naveo u svojojžalbi etiketirane su kao „neosnovane“, te sam odmah isključen iz članstva.

Kako je time nestala svaka mogućnost rješavanja ovog i ostalih problema unutar Udruge, jedinapreostala mogućnost bila je da ovo pitanje proslijedim na rješavanje našem pravosuđu. U tužbi, koju je protivte nezakonite odluke u skladu s Rješenjem Upravnog suda od 21. kolovoza 2008. podnijela moja odvjetnica,stoji sljedeće:

„…Upravni odbor, prema odredbi čl. 22. Statuta ULUPUH-a nije bio nadležan da odlučuje o žalbi, jer je istabila podnijeta po tužitelju (misli se na mene, op. a.) protiv odluke Časnog suda. O takvoj žalbi nadležno tijeloza odlučivanje je Skupština, a ne Upravni odbor koji je akt od 10. 06. 2008. godine donio.“, te „Dakle, pobijanaodluka Upravnog odbora tuženika, nema razloga o odlučnim činjenicama, niti je iz iste razvidno činjeničnostanje koje je utvrđeno.“

Završni Bakanal

Nakon svih njenih prethodnih predstava, doista ne čudi da se na ULUPUH-ovoj Skupštini 11. lipnja2008. odigrala jedna profesionalne kazališne kostimografkinje dostojna farsa, čiju je inscenaciju Bakalovojolakšavala činjenica da ja zbog profesionalnih obaveza ondje nisam mogao biti prisutan.232

88

AFERA PLAGIJAT

231 Vidjeti unutrašnju stranu zadnje preklopnice.232 Isto kao bilj. 231.Skupština je bila sazvana usred radnog tjedna, te k tome usred radnog vremena - točno u podne, što je i inače bila Bakaličina praksa.Time se postiglo da su na taj središnji godišnji skup krovne Hrvatske udruge primijenjenih umjetnika dolazili uglavnom samo članovipredsjedničine klake, besposličari i penzioneri, s čijim mišljenjima Bakalovoj nije bilo teško manipulirati. Tako je bilo i ovoga puta.


Po svojem starom, mnogo puta prokušanom receptu, Bakalova je najprije na moj račun sasula hrpulaži. Kazala je da sam ja već drugu godinu nastavio sa svojim rabotama protiv Udruge, lažno prijavljujućiisplatu tajnici, koja je, kako je rekla, bila sasvim normalna. Kazala je da je staro pravilo (sic!) da se zapribavljanje sponzorstva Udruzi isplaćuju provizije od 30 %, da je Musićevoj bilo isplaćeno 20%, da se otome na upravnom odboru glasovalo (sic!), i da sam uostalom i ja bio digao ruku „za“ (sic!).

Tada je ustao jedan kolega i upitao Bakalovu zašto sam ja onda prijavio tu isplatu. Ona mu je mirnimglasom odgovorila: „Bilo je čovjeku dosadno, pa je otišao na policiju…“ (sic!). Potom je kazala da to nije svašteta koju sam počinio Udruzi, već da sam je ja koštao i dodatnih 25. – 30.000 kuna, koliko je bilo potrebnoizdvojiti za plaćanje studenata koji su štitili tajnicu koja je nakon mojih prijetnji (sic!) bila u strahu od mogućihnapada (sic!!!). (Obzirom je Bakalova cijelu priču izmislila, što je bilo jasno već policijskom inspektoru koji mena razgovor pozvao kao svjedoka, a ne osumnjičenika, i koji me zamolio da s Bakalovom i ostalima izUpravnog odbora više ne kontaktiram233, bilo bi zanimljivo vidjeti u čijem je džepu zapravo završilo tih 30.000kuna. Kako su imena članova Bakaličine klake poznata, odgovor na to pitanje nije teško naslutiti.)

Bakalova je zatim kazala da je Upravni odbor odbio moju žalbu, te je zatražila da Skupština o tomeglasuje. Skupštini je tako oduzela Statutom zagarantirano pravo da odlučuje o žalbama, i, što joj je bilo jošvažnije, postigla je da delegati Skupštine ne čuju navode moje žalbe, te da ne dobiju priliku ULUPUH-ovogodvjetnika pitati da li je moja tvrdnja da su Bakalova i njezini poslušnici odlukom o mojem isključenju prekršiličetiri domaća i međunarodna zakona – točna. Obzirom da su prije glasovanja delegati mogli čuti samomonolog Ivane Bakal, nije čudno da su odlučili usvojiti odluku Upravnog odbora234, jer alternative nisu niimali: premda je bilo onih koji su tražili da se moja žalba pročita, Ivana Bakal je to odbila, argumentirajući daje ono što sam napisao „ružno“, pa su fotokopije žalbe podijeljene delegatima tek nakon glasovanja.

Takav postupak Ivane Bakal ponovo pokazuje na koga je po svoj prilici mislila Višnja Slavica Gaboutkada je napisala: „Mrzim kad netko misli… da smo svi mi volovi!“

Doživotna predsjednica ULUPUH-a?

Da je Slavica u ovom slučaju imala pravo, pokazuju još tri događaja s ove Skupštine.Prvi je bio taj da je ukinuta odredba Pravilnika o radu sekcija prema kojoj su predstavnici sekcija bili

birani u Upravni odbor i Umjetnički savjet na način da se „izbor iste osobe može za redom obaviti dva puta,a onda mora nastupiti stanka u mandatu“.235 Na prijedlog Bakalove, ta je odredba ukinuta. To, naravno, nijeimalo nikakve veze s činjenicom da je Bakalovoj, koja je to predložila, upravo isticao drugi mandat uUpravnom odboru i drugi mandat predsjednice ULUPUH-a. Umjesto ukinute odredbe odlučeno je da isteosobe mogu biti birane u Upravni odbor i Umjetnički savjet neograničen broj puta, što je Bakalovoj otvorilomogućnost da (p)ostane doživotnom predsjednicom ULUPUH-a. Dugogodišnja predsjednica Udrugedalmatinskih pasa nije ni pokušala prikriti namjeru da i u ULUPUH-u još dugo ostane na istoj poziciji,obrazlažući delegatima da je logično da ona i ubuduće bude predsjednica ULUPUH-a, jer da je njezin tatabio predsjednik Društva arhitekata(!).

Takvoj je argumentaciji zbilja bilo nemoguće odoljeti, zar ne?Drugi događaj je bila odluka da se u Udruzi provede revizija članstva, ne po umjetničkom, već po

materijalnom kriteriju – plaćanju članarine, čiji je iznos odmah povećan, tako da će nova stara predsjednicai njena klaka ubuduće imati još više novca za svoju „snalažljivost“, „nove ideje“ i „timski rad“.

Treći, i možda najznakovitiji događaj je bio da je Bakalova za teško materijalno stanje u Udruzi, kaoi na sastanku 17. svibnja 2007. (vidjeti str. 44-45) okrivila Državu, kazavši čak da je ona „izgubila vjeru upravnu državu.“

„Qualis vita, finis ita.“ – kazali bi Rimljani, a navedene Bakaličine riječi na kraju ove paranoidnošćupretrpane afere, pokazuju da su po svojem starom običaju imali pravo.

89

ANATOMIJA KORUPCIJE

233 Vidjeti str. 62 i Dokument 27.234 Zanimljivo je napomenuti da je jedan od prvih koji su tada digli ruku za potvrđivanje nezakonite odluke Upravnog odbora o mojemisključenju iz udruge bio Darko Glavan, koji je, kako se to vidjelo iz prve rečenice njegova istupa na prethodnoj Skupštini (vidjeti str. 67),znao da se tu radi o najobičnijoj staljinističkoj podvali. „Trebalo je da pruži primer ostalima… Zrelo, nema šta!“ – rekao bi Dobrica Čosić.235 Pravilnik o radu sekcija ULUPUH-a, čl. 1. Obzirom na dosadašnji tijek događaja, neće biti neobično ako i druge odredbe kojesputavaju mutne poslove u Udruzi budu ukinute, i ako arhiva audio snimki s ovdje navedenih sastanaka i skupština bude uništena, očemu je među članova Upravnog odbora koje bi te snimke kompromitirale, još u lipnju 2007. postignut načelan dogovor.


Stanovita količina školskog znanja ni najmanje nezajamčuje posjed kulture.

Johan Huizinga

Empirijski je dokazano da postoji jasna veza izmeđukorupcije i odsutnosti kulture, između korupcije i ograničenogfunkcioniranja sustava, između korupcije i indeksa ljudskograzvoja.

dr. Stjepan Baloban, 6. siječnja 2008.


91

III.KIČ

Kad se govori o desecima laži, koje su vjerojatno najtipičnije obilježje ove afere u Hrvatskoj udruziprimijenjenih umjetnika1, logično se nameće pitanje o spoju laži i umjetnosti – pitanje o kiču.

„Ja ovdje zapravo neću govoriti o umjetnosti nego o jednom određenom životnom stavu. Jer kič nitibi se pojavio, niti bi se održao da ne postoji kičer, čovjek koji voli kič i koji je spreman biti njegov producent…Umjetnost, shvaćena u najširem smislu, uvijek je odraz odgovarajućeg čovjeka, pa ako je kič laž – kao štose to često i s pravom smatra –, krivnju za to snosi sam čovjek, kojem je potrebno jedno takvo lažno ogledalo,ogledalo koje će uljepšavati njegovu sliku, potrebno mu je da bi vidio sebe u njemu i da bi se, djelom i siskrenim zadovoljstvom, opredijelio za njegove laži.“2

Ovdje valja ukazati na specifičnu bestidnost kiča.Ludwig Giesz: Fenomenologija kiča

Sveobuhvatna analiza svih kič sekvenci Afere plagijat zauzela bi više desetaka stranica, pa ću seovdje zadržati samo na nekoliko karakterističnih momenata tog problema čija se besprizornost moždanajjasnije ogleda u postupcima Ivane Bakal i Darka Glavana, dvoje ULUPUH-ovih dužnosnika koji su samisebe predlagali za nagrade (Glavan), ili si ih čak dodjeljivali (Bakalova).

Ne postoji samo kičerska kvazi – umjetnost,već i kičersko ponašanje, samodoživljavanje,

ukratko, život u znaku kiča.Ludwig Giesz: Fenomenologija kiča

Jedna od prvih i najizrazitijih manifestacija kiča u ovoj aferi je bila izjava Ivane Bakal „meni,predsjednici Ulupuha.“, koja u nominativu glasi „ja, predsjednica Ulupuha.“

Ta „Ko?, Šta? – Ja!“ – Bakaličina izjava i način samodoživljavanja, zacijelo najbolje odražava bitmentalnoga sklopa koji se, kako smo vidjeli, odjelotvorio u vrtlogu rušilaštva koje je zbrisalo sve što mu setijekom Afere plagijat našlo na putu: kolegijalnost, dobar ukus i zdrav razum, zakone i propise, pa čak imeđunarodne konvencije o ljudskim pravima.3

1 Dokazni materijal koji se nalazi u prilogu Zahtjeva za naknadu štete kojeg je moja odvjetnica nedavno predala u postupak broji točno 300stranica. Ta je pisana dokumentacija omogućila podizanje navedenog Zahtjeva po 170 osnova (kleveta iznesenih na moj račun od travnja2007. do lipnja 2008.). Odvjetnica, osoba velikog znanja i stručnog iskustva mi je rekla da sličan predmet nije imala, i da za nešto tolikodrastično nije ni čula. Tome treba dodati da zbog pre obimnog dokaznog materijala dosta toga u Zahtjev nije ni uvršteno, jer bi se inačenjegovo podnošenje oteglo u nedogled. Stoga se broj od 170 pisanih, dokumentima potvrđenih laži tj. kleveta, izrečenih od članovaULUPUH-ovih upravnih tijela može uzeti samo aproksimativno, jer je njihov stvaran broj bio znatno veći.2 Giesz 1990, 263 „Zlo je definirano kao korištenje moći za razaranje … druge osobe u svrhu obrane i očuvanja cjelovitosti vlastite bolesne osobnosti.Ukratko, riječ je o žrtvovanju.“ (Scott Peck 1999, 107). Vidjeli smo da Bakalova za trajanja ove afere nije bila usamljena u takvompostupanju.


92

AFERA PLAGIJAT

Među posljednjim i najkarakterističnijim kičerskim momenatima Afere bio je svakako onaj koji se zbiona Skupštini 11. lipnja 2008., kada je Bakalova odbila traženje delegata da se na glas pročita moja žalba(prisilivši ih time da glasuju „na slijepo“), obrazloživši to riječima da je ono što sam ja napisao – ružno.

Ej, amo, amo, – ne ćete umaćiI ne ćete otići odavde,

Ogledalo dok pred vas ne stavimDa do dna duše svoje sagledate.William Shakespeare: Hamlet

Pogleda li se, međutim, sadržaj te moje žalbe (vidjeti unutrašnju stranu zadnje preklopnice) vidi seda sam ja napisao samo gole činjenice, pa da su stoga za eventualnu ružnoću sadržaja toga teksta odgovornioni koji su te, u njemu navedene ružne stvari činili: Ivana Bakal, Darius Peroš, Nada Bogdanović i MarkoKoržinek, a ne ja, koji sam pred njih postavio ogledalo u formi svoje žalbe. Bakalova i njeni poslušnici su se,kako se čini, prepali vlastita odraza u njemu, i stoga su ga odlučili zamijeniti lažnim ogledalom tj. svojimkičerskim (samo)prikazivanjem pred skupštinskim delegatima koje, kako se to vidjelo iz obrazloženja njihovepresude i Bakaličina nakaradnog manipuliranja prije glasovanja, zbilja drže volovima.

Tek kroz svoje (samo)prikazivanje kič biva ono što jest,naime život s kičerskim obilježjima.

Ludwig Giesz: Fenomenologija kiča

Razlika između lijepog (samo)prikazivanja tj. lažnog zrcala ili deklaracije s jedne, i ružnih činjenicatj. stvarnoga stanja stvari s druge strane je tijekom Afere plagijat bila osobito naglašena kod Darka Glavana.Deklarativno predsjednik hrvatske sekcije međunarodne organizacije za obranu slobode govora likovnihkritičara, a stvarno čovjek koji istu tu slobodu javno dovodi u pitanje; deklarativno državni službenik, a stvarnojavni apologet zakidanja Države za porez; deklarativno kandidat za ravnatelja Moderne galerije, a stvarnokritičar koji je sirovo hvalio Potpuno Uvredljivo Negiranje Klasike; deklarativno kunsthistoričar4, a stvarnoautor koji je ogroman dio svojeg opusa mjesto na kunstdrucku izdao na roto-papiru; deklarativno sudionikTihe pobune njemačkog ekspresionizma5, a stvarno Übermensch koji smatra da ljudska prava mogu imatisamo oni kojima on to osobno odobri – Darko Glavan je za trajanja Afere plagijat bio najkrupniji predstavnikonih koji su zastupali logiku dvostrukih zrcala i obrnutih kriterija, nastojeći tako, nakon što je to u sebi većodavno učinio sa samokritičnošću, sada i u Udruzi najprije ocrniti, a potom i sasjeći svaki glas zdravograzuma i logične kritičnosti, pa čak i ako on dolazi od strane profesionalnog likovnog kritičara.

Najčešća manifestacija zla je laž, gluma.vlč. Zlatko Sudac

Premda je tvrdio suprotno, to i takvo njegovo postupanje nije imalo ništa zajedničkog s njegovomdeklarativnom brigom za ULUPUH i njegove djelatnosti6, već sa stvarnom brigom za sebe i vlastite djelatnosti:jedino ako su glas savjesti, zdravog razuma i konstruktivne kritičnost bili sasječeni, i ako se na mjesto gdjesu nicali navezlo velike količine đubra, Glavan je mogao biti sigurnim da neka logična, za njega ne bašugodna pitanja7 neće biti postavljena prije svršetka natječaja za mjesto ravnatelja Moderne galerije, na kojeje pretendirao.

„Zli ljudi ne podnose vedro kušnju da budu neugodni prema sebi. Zapravo, oni je uopće nepodnose.“8 Ta je činjenica, kako smo vidjeli, vjerojatno bila glavnim razlogom Bakaličine i Glavanoveeutanazije samokritičnosti, ali i njihova istrebljivanja svakog glasa kritičnosti.9 Mentalni brisani prostor koji sutako prokrčili omogućilo im je, primjerice, da svoje održavanje na pozicijama argumentiraju time da je i njihov

4 On doista ima diplomu povjesničara umjetnosti, a nedavno je, na pragu svoje treće životne dobi, upisao i postdiplomski studij.5 Naziv izložbe koja je u vrijeme pisanja ove knjige otvorena u Galeriji Klovićevi dvori (23. 10. 2008. – 20. 1. 2009.), u čijoj je realizacijisudjelovao i Darko Glavan. Stajališta njemačkih ekspresionista bila su dijametralno suprotna onima što ih je tijekom Afere plagijatzastupao Glavan, no njemu to nije smetalo da sudjeluje u njihovoj pohvali, te da se pokaže stručnjakom i za to područje.6 Kako smo vidjeli, svi Glavanovi istupi nakon 26. travnja 2007. tim su djelatnostima bili suprotni. 7 Npr. pitanje po kojem je ključu Glavan za ½ izložbe dobio ULUPUH-ovu Godišnju nagradu, a Hlevnjakova i Baričevićeva za svoje cijelemonografije nisu, ili po kojoj logici čovjek s toliko malo Peristil, a toliko mnogo Džuboks – bibliografskih referenci može pretendirati namjesto ravnatelja Moderne galerije u Zagrebu?8 Scott Peck 1999, 659 Zli ljudi „zato što u svojim srcima sebe vide kao one koji su iznad prigovora, moraju se žestoko obračunati sa svakim koji ih kori.“ (ScottPeck 1999, 66)


tata bio na nekoj poziciji, te da tu i takvu kičersku argumentaciju nitko od „volova“ kojima su tim i sličnimizjavama na očigled manipulirali, ni ne pokuša dovesti u pitanje.

Uspjeh takvog rušilaštva u upravljanju jednom od naših najznačajnijih umjetničkih udruga vraća nasu 1947. – drugu godinu iza klaonice Drugog svjetskog rata, i ponovo aktualizira postulate Heideggerovaglasovitog Pisma o humanizmu, u kojem je on konstatirao tragičnu činjenicu da je humanizam sa svojimmetodama pripitomljavanja čovjeka kao što su odgoj, kultura knjige, apeli na ljudski razum i klasičnanaobrazba – zakazao.10 Kako je i umjetnost od samih početaka bila jedan od glavnih oslonaca humanizma,te obzirom da umjetničko djelo po svojoj suštini ne treba uljuljkivati, nego poticati na krajnju budnost11, a dase to s djelima umjetnika12 koji su na čelu krovne hrvatske umjetničke udruge nije dogodilo, nameće sepitanje koga ta njihova umjetnička djela13 mogu buditi, kultivirati, humanizirati, oplemenjivati, ako – kako smovidjeli – ne mogu čak ni vlastite tvorce, koji se prema svojim kolegama i dobročiniteljima (Ministarstvo kulturei Grad Zagreb) odnose kao prema volovima?

Ili, jednostavnije rečeno, mogu li Ministarstvo kulture, Grad Zagreb, i hrvatski porezni obvezniciočekivati da će naš narod Vrlini poučavati ljudi koji žive i rade po načelu „Nas zakon ne zanima!“?

93

KIČ

10 Nepobitan dokaz tome je, među ostalim, i činjenica da početkom 21. st. post-diplomac, muzealac Glavan iz Zagreba, jednako poimljeljudska prava kao polupismeni naručitelj ubojstva Visković iz Gdinja.11 O tome vidjeti Giesz 1990, 94, 103.12 Ukoliko je doista riječ o umjetnicima.13 Ukoliko je doista riječ o umjetničkim djelima.

Slika 19Pieter Bruegel:Kad slijepacslijepca vodiobojica u jamupadnu, 1568.


Učinih što sam mogao; neka moćniji učine bolje!Latinska izeka


IV.ŠTO DALJE?

Poštovani gospodine ministre i gospodine gradonačelniče, u ovom trenutku, rezultat Afere plagijat je slijedeći:

Ali je na zemlji ispraznost, te pravednike sustiže sudbina opakih,

a opake sudbina pravednika.Kohelet, 3. st. pr. K.

Boris Šimunović je primljen u ULUPUH (udrugu likovnih umjetnika među čije glavne ciljeve postojanjaspada zaštita autorskih prava), temeljem rada kojeg su prije toga kao plagijat ocijenili svi naši najeminentnijilikovni kritičari. Time je Šimunović za tu svoju likovnu prijevaru, uz ostale beneficije, nagrađen i pravom nadvije porezne olakšice koje članstvo u ULUPUH-u podrazumijeva.1

Višnja Slavica Gabout, osoba koja je s ULUPUH-ove strane najvatrenije zagovarala taj i takav prijem,dobila je nagradu za najbolju izložbu te godine, za izložbu za koju je zapravo trebala biti kažnjena, jer joj jenjezinu realizaciju dodijelio Umjetnički savjet kojem je sama predsjednica. Uz diplomu, cvijeće, usmenepohvale i knjigu, dobila je i 10.000 kuna iz buđeta Grada Zagreba.2

Darko Glavan, koji je kao predsjednik hrvatske sekcije AICA-e najprije pismeno podržao mojuinicijativu za odgodom Šimunovićeva prijema, da bi me potom javno upitao odakle meni uopće pravo daizrazim svoje mišljenje, i koji me zbog moje borbe protiv korupcije i kršenja autorskih prava pred pedesetkolega proglasio nezrelom osobom, nekoliko mjeseci kasnije je dobio ULUPUH-ovu Godišnju nagradu za svojnavodni „doprinos na području primijenjenih umjetnosti“.

Ivana Bakal, koja je s tajnicom Ivanom Musić dogovorila da ULUPUH zakine svojeg najvećegsponzora – RH za porez, i tijekom čijeg je predsjedanja ULUPUH-om kršenje Statuta i Zakona postalopravilom pod mottom „Nas zakon ne zanima!“, ponovno je (na bespravan način) izabrana za ULUPUH-ovupredsjednicu, a izmjenom internih propisa omogućila si je da na tom mjestu ostane poput kraljice iz bajke,do kraja svojega života.

95

1 Zanimljivo je navesti kako se slučajevi plagijata među studentima (Šimunović to naravno nije, jer je diplomirao prije pet godina)rješavaju u Europskoj Uniji: „Na sveučilištu na kome radim, svake godine identificiramo otprilike desetak studentskih eseja koji suprepisani u tolikoj mjeri da se radi o plagiranju. (Otprilike svaki stoti.) Plagijatori znaju što slijedi – moraju napisati novi esej za koji ćedobiti ocjenu „nula“. Upisat će ih se u „registar plagijatora“, u kome će im ime ostati do kraja studija. Učine li još jednom takav (težakdisciplinski) prekršaj, morat će se povući sa sveučilišta, a mogu biti sigurni da ih nijedno drugo sveučilište u zemlji neće primiti kad čuješto se dogodilo. Da se kojim slučajem ovako javan skandal dogodio na mom sveučilištu, nastavnici koji bi bili u komisiji dobili bi otkaz,a država (glavni financijer sveučilišta) poslala bi inspekciju da pretrese svaku ocjenu koju je to sveučilište dalo u posljednjih pet godina.A nađu li i najmanji razlog za daljnju sumnju, državno bi financiranje bilo povučeno. Privatni bi investitori pobjegli glavom bez obzira,da ih drugi ne bi povezali s prevarantskim sveučilištem. Bez novaca, sveučilište bi bilo prisiljeno zatvoriti vrata. A onda bi oštećenistudenti i zaposlenici (koji bi, kao posljedicu, izgubili posao) tužili članove komisije i znanstveno-nastavničkog vijeća (u ULUPUH-u bito bili članovu Umjetničkog savjeta i Upravnog odbora, op. a.) tražeći (financijsku) odštetu.“ (Jović 2005)2 Gradski oci naravno nisu mogli znati pozadinu cijele priče tj. kome će i iz kojih razloga biti dodijeljen navedeni novac, pa i u ovom slučajumožemo, parafrazirajući starog pjesnika, kazati da im Bakalova i njena klaka „Vratiše zlo za dobro i mržnju za ljubav njihovu.“


Ja sam za svoje traženje – koje su poduprli svi naši najeminentniji likovni kritičari – da ULUPUH uskladu s ciljevima svojeg postojanja odgodi Šimunovićev prijem, te za traženje da naša Udruga radi pozakonu, tj. da ne vara Državu koja nam je glavni dobročinitelj, kažnjen najprije ukorom pred isključenje, apotom sam, nakon što ste nam Vi g. ministre obećali pomoći – što je od nekih u Udruzi shvaćeno nanajzlobniji način – presudom ULUPUH-ova Časnog suda (Peroš, Bogdanovićeva, Koržinek) isključen izčlanstva, uz objašnjenje da je moje traženje da radimo po zakonu „nanijelo štetu Udruženju i djelatnicimaULUPUH-a“.

„Boli nas čudna infantilizacija društva, koja se toliko puta vidi u neodgovornom postupanju, uneozbiljnim stavovima na mjestima gdje bi morala postojati razvidna ozbiljnost i čvrstoća životnih uporišta.Infantilizacija društva usko je povezana s viktimizacijom. Krivci za našu bijedu uvijek su drugi…“ – rekao jedva mjeseca prije donošenja spomenute presude kardinal Josip Bozanić3, a „časni“ suci Darijus Peroš, NadaBogdanović i Marko Koržinek kao da su svojim negativnim primjerom željeli pokazati da su svi elementikardinalove dijagnoze stanja hrvatskoga društva bili milimetarski točni.4

Viktimizacija čiji su glavni mehanizmi bile paranoidne optužbe, te iživljavanje i klevetanje patološkihrazmjera (čak 170 laži tj. kleveta na moj račun u službenim dokumentima i u medijima), razorno je utjecalana moje zdravlje. Ogromna količina stresa kojem sam bio izložen za trajanja Afere plagijat najprije jerezultirala rapidnim porastom moje tjelesne težine (23 kg5 u nepuna 3 mjeseca). No ipak nisam postao, štobi narod rekao, „rumen i debel“, nego blijed i debel, jer sam u isto vrijeme izgubio velike količine krvi.6 Osimtoga, javile su mi se i kronične gastrološke tegobe, te brojne druge smetnje (iscrpljenost, problemi saspavanjem i sl.). Kako ni jednu od tih smetnji nisam osjećao ranije, te kako je temeljem medicinskedokumentacije lako dokazati da su te i brojne druge štete koje sam pretrpio od travnja 2007. do danasposljedica zla koje su mi nanijeli članovi ULUPUH-ovih upravnih tijela7, te da je mojim isključenjem uništenačak i teoretska mogućnost rješavanja bilo kojeg od otvorenih pitanja unutar Udruge, nije mi preostalo ništadrugo nego da pred našim državnim pravosuđem podnesem Zahtjev za naknadu štete, što nažalost značida će cifra od 1.500.000,00 kn koliko je Grad Zagreb, Ministrastvo kulture i ULUPUH od 1998. do danaskoštalo vođenje ULUPUH-a po principu „Nas zakon ne zanima!“, i u buduće rasti.

96

AFERA PLAGIJAT

Slika 20Oto Antonini: Priča o Kraljevstvu Laži, naslovnica,Naša djeca, Zagreb, s. a.

3 Kardinal Josip Bozanić: Svijet ne može pronaći nadu ako se zadržava u vrtlogu vlastite sebičnosti, Poruka zagrebačkog nadbiskupakardinala Josipa Bozanića za Uskrs 2008., 16. ožujka 2008.4 U kontekstu sukcesivnog sadističkog postupanja Peroša, Bogdanovićeve i Koržineka (nečasno prijeko suđenje i višestruko nezakonitapresuda tj. egzekucija), zanimljivo je ponoviti riječi psihijatra dr. Scott Pecka: „Zlo se, dakle, najčešće čini zato da se nekoga žrtvuje(žrtvovanje = viktimizacija, op. a), i ljudi koje sam označio kao zle su kronični žrtvovatelji.“ (Scott Peck 1999, 67)5 S 96 na 119 kg, koliko imam i na dan dok ovo pišem, 13. prosinca 2008. To povećanje težine bilo je toliko rapidno da je moja liječnicau prvi mah pomislila da sam dobio šećernu bolest(!).6 Gubitci krvi bili su toliki da su pokvarili moju krvnu sliku, pa sam radi toga morao piti lijekove.7 U stopedesetgodišnjoj povijesti hrvatske likovne kritike, nije se, koliko mi je poznato, nikada dogodilo da je jednom kritičaru, zbogmišljenja koje je od njega bilo službeno zatraženo (te ga je stoga bio obavezan dati), i za koje je dobio plebiscitarnu podršku svihnajeminentnijih kolega u Državi, bez imalo prikrivanja naneseno toliko mnogo zla, kao u mojem ovdje iznesenom slučaju.


Predsjednicu Ivanu Bakal to zacijelo previše ne brine: ona će i dalje, s osmjehom na licu, umjestona izložbe i druge umjetničke aktivnosti novac Grada i Ministarstva trošiti na saniranje posljedica izgubljenihsudskih sporova, a ako to ne bude dovoljno, onda će u društvu s Darkom Glavanom ponovo zakucati na vrataMinistarstva kulture moleći za pomoć.

Naravno, ako se u međuvremenu nešto ne promjeni.Stoga bih Vas gospodine ministre i gospodine gradonačelniče, kao ULUPUH-ove članove i njegove

financijere htio upitati sljedeće: Koliko je svrsishodno i mudro dalje uplaćivati novac na račun Udruge, dokse na njezinom čelu nalaze osobe koje je vode po principu „Nas zakon ne zanima!“?

No, nemojte me shvatiti pogrješno: ne bi priličilo da s prljavom vodom bace i dijete!Ivana Bakal i Darko Glavan nisu ULUPUH! Ne bi bilo pravedno kažnjavati cijelu Udrugu

smanjivanjem ili ukidanjem dotacija zbog kaznenih djela počinjenih od nekolicine pojedinaca. Ako biste toučinili, moglo bi se dogoditi da nakon ULUPUH-ova gašenja šaka zagrebačkog gradskog ološa, ili, kako bito nadahnutije i točnije rekao Milan Ivkošić – Hrvata kojima je jedina domovina njihov novac, osnuje nekunovu, deklarativno primijenjeno-umjetničku, a stvarno „Nas zakon ne zanima!“ – udrugu, i cijeli bi se problemvratio na početak.

Ako pak ne reagirate, situacija će u ULUPUH-u postati još težom: tiranija izopačenosti, hipokrizije imerkantilizma u tome će naći svoju novu snagu, a ceh će na koncu ponovo pasti na leđa Grada i Ministarstva,tj. hrvatskih poreznih obveznika.

Stoga gospodine ministre i gospodine gradonačelniče, računajući na Vaš zdrav razum i Vašuodgovornost prema biračima, držim da je ovo obraćanje najprikladnije zaključiti riječima jednog našegknjiževnika, koji je mnogo uložio u stvaranje Hrvatske:

„Ako naša mladost bude vidjela da se mora javno odgovarati i pocrvenjeti zbog vlastitih nepravdi,mislit će da se možda isplati živjeti pošteno. U protivnome nećemo spasiti mladost i postat ćemo gnjilostablo.“

Što će od tog dvojeg biti, u ovom slučaju ovisi jedino o Vama.

Uz zahvalu na pozornosti, s poštovanjem Vas pozdravlja

Ante Vrankovićlikovni kritičar

Član Umjetničkog savjeta ULUPUH-a 2002. – 2004.Član Upravnog odbora ULUPUH-a 2004. – 2007.

Predsjednik Studijske sekcije ULUPUH-a 2004. – 2008.Član Hrvatske zajednice samostalnih umjetnika od 2003.

97

ŠTO DALJE?

Slika 21Proljeće 1945.

Hoće li i u ULUPUH-uvladavinu bezakonja i

rušilaštva napokon smijenitivladavina umjetnosti?


V.DODATAK


Slika 22

A – Clootie, Munlochry, Black Isle, Škotska, Bailey 1997, Plate 1.

B – Cildo Meireles: Missao/Missones, [1987.], Phaidon 1999, 59

C – Mejra Mujičić: Ulovljene, 2000., foto: A. Vranković


O hinjenju kiparstva

Bilješka uz Sedmi triennale hrvatskog kiparstva

101

Bacimo li tek i letimičan pogled na eksponate u

prizemlju Gliptoteke HAZU, u kojem je postavljen prvi

dio sedme triennalne izložbe hrvatskog kiparstva, bit će

nam se teško othrvati osjećajima zbunjenosti, nevjerice i

ogorčenja. I možda bi autorima ondje izloženih radova,

zajedno s ovogodišnjim izbornicima Triennala, bar na

trenutak uspjelo uvjeriti nas da je ipak riječ o kvalitetnim

radovima, te kako problem zapravo leži u onim

gledateljima koji ih kao takve ne znaju prepoznati, da nije

jedne uzgredne pojedinosti koja razbistruje, da se iza

ovakve isprazne retorike skriva nešto što bismo, nastojeći

izbjeći teže riječi, mogli okarakterizirati kao svojevrsni

Münchausenov sindrom. Naime, dok se još u onom

početnom šoku uspinjemo na kat Gliptoteke, kako bismo

ondje vidjeli i drugu izložbenu cjelinu, pred očima nam

se nenadano ukazuje uzrok gotovo trenutnog

otriježnjenja od svake zbunjenosti: odljev prednje strane

reljefnog sarkofaga bl. Arnira - antologijskog kiparskoga

djela Jurja Dalmatinca. Prisjećanje na tog velikana

našega kiparstva, navodi posjetitelja na pitanje što bi

majstori poput Jurja, Laurane ili Meštrovića imali reći

promatrajući ovogodišnje triennalske radove? Vjerojatno

isto ono što o tim radovima i manifestaciji koja ih je

okupila govori i činjenica da neka od naših ponajboljih

kiparskih imena (K. Hraste, D. Džamonja, S.

Drinković...) na Triennale više i ne šalju svoja djela: da

je to okupljanje postalo revijom neiskrenih, posve površ-

nih uradaka, među kojima je, usprkos njihovoj brojnosti,

teško pronaći pravu, istinsku skulpturu.

Pa iako se zapaža da mnogi autori prate

suvremena svjetska zbivanja i da su se intenzivno

„nadahnjivali“ prelistavanjem mondenih izložbenih

kataloga ili pak „surfanjem“ po internetu, očito je da im

je ova „metoda“ prije odmogla nego li pomogla u

vlastitim likovnim promišljanjima. I, kao da sve ovo nije

dovoljno, dolazimo i do onoga što najviše vrijeđa: do

plagijata. Promatrajući, naime, ambijent pod nazivom

Ulovljene, autorice Mejre Mujičić, piscu ovih redaka se

učinilo kako je riječ o možda ponajboljem radu na

ovogodišnjem Triennalu, iako ga je istodobno zbunjivala

činjenica da on zapravo i nema neko svoje prirodno

mjesto u opusu ove autorice. No, nekoliko dana kasnije,

dok sam u knjižari Algoritam skupa s kolegama neoba-

vezno listao novopristigle kataloge i monografije iz

područja suvremene umjetnosti, u jednom od kataloga

sam naišao na gotovo istovjetan, ali petnaestak godina

raniji rad Cilda Meirelesa, jednog od najznačajnijih

suvremenih latinoameričkih umjetnika. Iz te činjenice

postalo je jasno da se dotična mlada autorica, kao u

ostalom i neki njezini kolege na prošlom Triennalu (o

čemu je svojedobno pisao Enes Quien) u svojem

„stvaralačkom“ procesu poslužila drskom krađom tuđih

kreativnih postignuća. Žalosno i porazno je međutim to,

da je baš njezin uradak najkarakterističniji reprezentant

ozračja koje vlada ovogodišnjim Triennalom kojeg, kako

je to nedavno zapisao Ive Šimat Banov1, karakteriziraju

lakomislenost, ishitrenost i lijenost. Nadovezujući se na

ovu ocjenu, treba pripomenuti da su spomenute „odlike“

zbog svojeg doista dugoga trajanja na Triennalu s

vremenom stvorile atmosferu koju u njezinim

materijalizacijama – izlošcima – već godinama s

mučninom prepoznajemo kao pokondirano - isprazno i

tašto hinjenje kiparstva.

Premda je očito da je Triennale u krizi, valja reći

da se kroz tmaste oblake sivila tu i tamo ipak probijaju

zrake svjetla, najavljujući da bi hrvatskoj likovnoj

umjetnosti u skoroj budućnosti mogli zasjati i vedriji

kiparski dani. Zato je doista šteta da neki od mladih

umjetnika koje smo zapazili na velikoj skupnoj izložbi

Igre, prije godinu i pol2, i koji su ondje pokazali da žele,

znaju i mogu, nisu zastupljeni na ovogodišnjem

Triennalu. Nama jedino ostaje nadati se da će oni, baš

kao i neki od njihovih starijih i već odavna afirmiranih

kolega koji svakako imaju što reći u ovome mediju, ipak

naći dobre volje da idućem triennalskome žiriju pošalju

svoje radove, ako ni zbog čega drugog, ono zbog njihova

prirodnog udjela u živom stvaralačkom tkivu našeg

suvremenoga kiparstva, te zbog poštenog odnosa prema

domaćoj, dobroga kiparstva željnoj likovnoj publici.3

Ante Vranković

1Šimat Banov 2000

2Vranković 1999

3Ova je kritika izvorno bila objavljena u Hrvatskom slovu br. 297 od

29. prosinca 2000., str. 19. Umjesto legendi koje sam priložio uz

ilustracije, urednik je tada stavio svoj kratki komentar, koji je čitatelje

više zbunjivao nego li im pojašnjavao. Stoga ovdje uz izvorne

ilustracije donosim i izvorne legende.


VI.LITERATURA

I IZVORI


LITERATURA

Antić 2003 – Antić, Sandra-Viktorija: Priznanja – Dodijeljene nagrade „Josip Juraj Strossmayer“ za 2002. godinu, Lučonoše razvoja znanosti i kulture,Vjesnik, 20091, Zagreb, 5. studenoga 2003., 15

Antonov-Ovsejenko 1986 – Antonov-Ovsejenko, Anton: Staljin, portret tiranina, preveo Marijan Krmpotić, Zagreb, 1986.

Aračić / Črpić / Nikodem 2003 – Aračić, Pero; Črpić, Goran; Nikodem, Krunoslav: Postkomunistički horizonti, Đakovo, 2003.

Baloban 2008 – Baloban, Stjepan: Korupcija ne poznaje granice, Glas Koncila, 1750, Zagreb, 6. siječnja 2008., 11

Beck Pivac 2004 – [Beck Pivac, Maja]: Oblikovanje arhitektonsko urbanističkih maketa, Vjesnik ULUPUH-a, Zagreb, travanj 2004., [2]

Brandt 1996 – Brandt, Miroslav: Život sa suvremenicima, Zagreb, 1996.

Brezovački 1951 – Brezovački, Tituš: Djela, priredio Milan Ratković, Zagreb, 1951.

Cameron 1999 – Cameron, Julia: Zlatni rudnik – Put do središta vaše kreativnosti, prevela Vesna Orsag, Zagreb, 1999.

Cantu 1881 – Cantu, Cesare: Zdrav razum i pošteno srdce, preveo Ivan Despot, Zagreb, 1881.

Car–Matutinović 1991 – Car-Matutinović, Ljerka: Odjeci pjesničke riječi – Razgovori, Zagreb, 1991.

Courtois / Werth / Panne / Paczkowski / Bartošek / Margolin 1999 – Courtois, Stephane; Werth, Nicolas; Panne, Jean-Louis; Paczkowski, Andrzej;Bartošek, Karel; Margolin, Jean-Louis: Crna knjiga komunizma – Zločini, teror, represija, prevele Radmila Zdjelar i Ljiljana Strpić, Zagreb, 1999.

Četiri kipara 2001 – Četiri kipara otoka Hvara – Bogdanić / Drinković / Hraste / Kovačić, Stari Grad, 2001. [katalog izložbe]

Drinković 1984 – Drinković, Slavomir: Galerija suvremene umjetnosti, 12. 4. – 5. 5. 1984., Zagreb, 1984., [katalog izložbe]

Drinković 1999 – Drinković, Slavomir: Galerija Klovićevi dvori, 20. svibnja – 20. lipnja 1999., Zagreb 1999., [katalog izložbe]

Drinković / Kusin 2001 – Kusin Vesna: Hvarski skulptorski fenomen – Zašto se kornjače vraćaju na Galapagos?, Vjesnik, 19284, Zagreb, 22. srpnja2001., 13, [razgovor sa Slavomirom Drinkovićem]

Eckermann / Goethe 1950 – Eckermann, Johann Peter: Razgovori s Goetheom – Izbor, preveo Zdenko Škreb, Zagreb, 1950.

Epictetus 2007 – Epictetus: Enchiridion, preveo Sanderson Beck, www.davemckay.co.uk/philosophy/epictetus/epictetus.php? name=enchiridion .beck,25. studenog 2007.

Fajfrić 2008 – Fajfrić, dr. Željko: Vizantijski carevi, Srijemska Mitrovica, 2008.

Fromm 1980a – Fromm, Erich: Anatomija ljudske destruktivnosti – prva knjiga, preveli Gvozden Flego i Vesna Marčec-Beli, Zagreb, 1980.

Fromm 1980b – Fromm, Erich: Anatomija ljudske destruktivnosti – druga knjiga, preveli Gvozden Flego i Vesna Marčec-Beli, Zagreb, 1980.

Fromm 1984 – Fromm, Erich: Bekstvo od slobode, preveli Slobodan Đorđević i Aleksandar I. Spasić, Zagreb, 1984.

Giesz 1990 – Giesz, Ludwig: Fenomenologija kiča, preveli Svetomir Janković i Spomenka Stanković-Krajčević, Beograd, 1990.

Glavan 1980 – Glavan, Darko: PUNK – Potpuno Uvredljivo Negiranje Klasike, Gornji Milanovac, 1980.

Hajdarović 2007 – Hajdarović, Miljenko: Hrvatska republikanska stranka, www.hrvatska-povijest.info/index.php/Emigracija/Hrvatska-republikanska-stranka-HRS.html, 19. svibnja 2007.

Heidegger 1947 – Heidegger, Martin: Letter on Humanism, preveo Miles Groth, http://www.wagner.edu/departments/psychology/filestore2/download/101/MartinHeideggerLETTER_ON_HUMANISM.pdf, 19. studenog 2008.

Heine 1954 – Heine, Heinrich: Slike s putovanja, preveo Dragutin Perković, Zagreb, 1954.

Hellman 1978 – Hellman, Lillian: Vrijeme nitkova, preveo Tomislav Butorac, Rijeka, 1978.

Hrkač 2001 – Hrkač, Branko: Hanibal Salvaro svoj sukob sa zakonom pretvara u sukobe s pojedincima, Vjesnik, 19208, Zagreb, 5. svibnja 2001., 19

Huizinga 1944 – Huizniga, J.[ohan]: U sjeni sutrašnjice, preveo Zlatko Gašparović, Zagreb, 1944.

Index.hr 2006 – Britanski medicinski časopis dr. Kurjaka prokazao kao plagijatora, www.index.hr/vijesti/clanak.aspx?id=327330

Ivkošić 2008 – Ivkošić, Milan: Zemlja zaražena pohlepom, Večernji list, 16100, Zagreb, 26. rujna 2008., 14

Jović 2005 – Jović, Dejan: Kultura plagiranja, Slobodna Dalmacija, s.n., Split, 16. travnja 2005, 13

Kos Bučar 2007 – K[os] B[učar], D[ajana]: Dobitnici Plaketa i Povelje Grada, Zagrebački komunalni vjesnik, 353, 27. lipnja 2007., 5

Kostelić-Martić 2005 – Kostelić-Martić, Andreja: Mobing, Zagreb, 2005.

Kramarić 2002 – Kramarić, Zlatko: Pohvala ljudskoj gluposti, Zagreb, 2002.

Kulundžić 1952 – Kulundžić, Zvonimir: Razgovor neugodni naroda književnoga, knjiga I., Zagreb, 1952.

105


Kulundžić 1970 – Kulundžić, Zvonimir: Tragedija hrvatske historiografije – O falsifikatorima birokratima negatorima itd...itd... hrvatske povijesti, Zagreb, 1970.

Kujundžić 1995 – Kujundžić, mr. Milivoj: Doprinos Hrvatske pobjedi antifašističke koalicije, Zagreb, 1995.

Le Bon 1920 – Le Bon, dr. Gustave: Psihologija gomila, preveo dr. Ivan Lulić, Zagreb, 1920.

Lendvaj 2007 – Lendvaj, Ana: ULUPUH Glavni laureati kustosica Višnja Slavica Gabout i profesor Virgilio Giuricin, Večernji list (podlistak Zagreb), 15838,Zagreb, 29. prosinca 2007., IX

Malraux 1974 – Malraux, André: Glava od obsidijana, prevela Alka Škiljan, Zagreb, 1974.

Mevs 1990 – Mevs, Christa: Kamo idemo? – Orijentacione točke, prevela Ingeborg Gočev, Đakovo, 1990.

Mužić 2003 – Mužić, Ivan: Katolička crkva i Stepinac, Split, 2003.

Nazare-Aga 2006 – Nazare-Aga, Isabelle: Manipulatori su među nama, prevela prof. Marijana Hrelja, Zagreb, 2006.

Novak 2006 – Novak, Tanja: Predane nagrade HDLU-a, Nagrada Ivanu Picelju za životno djelo, Vjesnik, 21111, Zagreb, 29. prosinca 2006., 17

Novak 2007a – Novak, Tanja: Prijepori – Je li na pomolu „slučaj plagijat“?, Vjesnik, 21238, Zagreb, 31. svibnja 2007., 19

Novak 2007b – Novak, Tanja: ULUPUH – S godišnje skupštine primijenjenih umjetnika – Primitak Šimunovića nije osporen, Vjesnik, 21239, Zagreb, 1.lipnja 2007., 12

Ožegović 2006 – Ožegović, Nina: Rat Biškupića i Bandića oko Makovića, Nacional, 572, Zagreb, 31. listopada 2006., 30-34

Palast 2003 – Palast, Greg: Demokracija na prodaju, preveo Vladimir Cvetković Sever, Zagreb, 2003.

Paris 2003 – Paris, Erna: Duge sjene – Istina, laži i povijest, preveli Nikša i Jadranka Perić, Zagreb, 2003.

Petrović 1939 – Petrović, o. dr. Bonifacije: Staljin, u: Jedni grade, drugi razgrađuju, Zagreb, 1939., 54 – 63

Protić 1960 – Protić, Miodrag: Slika i smisao – Likovne studije i eseji, Beograd, 1960.

Radić 2007 – Radić, Damir: Lijepi i prokleti, Zagreb, [2007.]

Romac 1973 – Romac, dr. Ante: Izvori rimskog prava – Latinski tekstovi s prijevodom, Zagreb, 1973.

Triennale 2000 – Sedmi triennale hrvatskog kiparstva, Zagreb, 2000., [katalog izložbe]

Scott Peck 1999 – Scott Peck, M.: Ljudi laži, preveo Darko Milošić, Zagreb, 1999.

Seneka 1981 – Seneka: Rasprava o blaženom životu i odabrana pisma Luciliju, preveo dr. Miloš Đurić, Beograd, 1981.

Seneka / Epiktet 2005 – Seneka: O kratkoći života; Odabrana pisma Luciliju – Epiktet: Priručnik (Enchiridion), preveo Zoran Peh, Zagreb, 2005.

Shakespeare 1994 – Shakespeare, William: Macbeth, London – New York, 1994.

Sighele 1919 – Sighele, Scipio: Proti parlamentarizmu, preveo Filip M. Dominiković, Zagreb, 1919.

Sighele 1920 – Sighele, Scipio: Javno mišljenje – Umjetnost i gomila, preveo dr. Krunoslav Bego, Zagreb, 1920.

Simić 2005 – Simić, Tanja: Blagajnica optužena za krađu uništila ULUPUH, Nacional, 527, Zagreb, 20. prosinca 2005., 120-121

Slavica Gabout 2007 – Slavica Gabout, Višnja: Upitna i neprovjerena mišljenja o skliskoj problematici, Vjesnik, 21242, Zagreb, 5. lipnja 2007., 20

Slavica Gabout 2008 – Slavica Gabout, Višnja: Davorin Radić: Autoportreti, Epoha, 82/83, Zagreb, siječanj/veljača 2008., 44-45

Sveštarov Šimat 2005 – Sveštarov Šimat, Margarita: Grafike starih majstora iz Zbirke faksimila Kabineta grafike Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti,rujan – listopad 2005, Zagreb, 2005.

Šimat Banov 2000 – Šimat Banov, Ive: Uz sedmi triennale hrvatskoga kiparstva – Vrline javne, slabosti tajne, Vijenac, 176, Zagreb, 30. studenoga 2000., 20-21

Šimat Banov 2001 – Šimat Banov, Ive: Natrag u med i mlijeko, Vijenac, 185, Zagreb, 5. travnja 2001., 4

Šimpraga / Salvaro 1999 – Šimpraga, Dalibor: Spriječen ulazak Fabijaniću, Hoyki i Lupinu, Vjesnik, 18734, Zagreb, 31. prosinca 1999. – 2. siječnja 2000., 23

Šimunović 2000 – Šimunović, Ružica: ULUPUH postupa protuzakonito?, Vijenac, 157, Zagreb, 9. ožujka 2000., 25

Šimunović 2007 – Šimunović, Boris: Izložba „Zaplet“ – Galerija Razvid Zaprešić, 19. 1. 2007. – 31. 1. 2007., Zaprešić, 2007., [katalog izložbe]

Škaričić 2008 – Škaričić, Nataša: Slučaj Marušić: zbog kritike proglasili ga ludim!, http://www.slobodnadalmacija.hr/Hrvatska/tabid/66/articleType/ArticleView/articleId/1211/Default.aspx, (Slobodna Dalmacija, Split, 18. ožujka 2008.)

Tabori 2000 – Tabori, Paul: Povijest ljudske gluposti, preveo Konstantin Miles, Zagreb, 2000.

Templeton 1999 – Templeton, John Marks: Knjiga životnih zakona iz cijeloga svijeta, preveo Damir Biličić, Zagreb, 1999.

Tenžera 2000 – Tenžera, Marina: Nedokazana krivnja, Vjesnik, 18805, Zagreb, 14. ožujka 2000., 11

Tenžera 2006 – Tenžera, Marina: Afere – Zbog sudskih sporova bez plaća – Nazire li se kraj parničenju u ULUPUH-u?, Vjesnik, 20843, Zagreb, 30. siječnja2006., 45

Ujević 2005 – Ujević, Tin: Skidam kapu bogovima, Split – Zagreb, 2005.

106

AFERA PLAGIJAT


Vojni sud 1944 – Vojni sud pri komandi Srednje-dalmatinskog područja: Presuda, položaj 3. 1. 1944.; objavljeno u: Bračka crkva, 2/52, Brač, 2004., 46-47

Vranković 1999 – Vranković, Ante: Igre – Skupna tematska izložba pedeset i jednog mladog likovnog umjetnika postavljena povodom 2. Svjetskih vojnihigara u Časničkom domu u Zagrebu, Hrvatsko slovo, 228, Zagreb, 3. rujna 1999., 19

Vranković 2000a – Vranković, Ante: Mistične vizije devedesetih – Izložba crteža i skulptura Dušana Džamonje u Galeriji Mala u Zagrebu, Hrvatsko slovo,275, Zagreb, 28. srpnja 2000., 18

Vranković 2000b – Vranković, Ante: O hinjenju kiparstva – Bilješka uz Sedmo triennale hrvatskoga kiparstva, Hrvatsko slovo, 297, Zagreb, 29. prosinca2000., 19

Vranković 2001 – Vranković, Ante: Kiparski hommage korijenima – Izložba „Četiri kipara otoka Hvara“ u Starome Gradu, Hrvatsko slovo, 327, Zagreb,27. srpnja 2001., 11

Vranković 2005 – Vranković, Ante: Virtuoz pejzažnog slikarstva, Hrvatska revija, 3/V, Zagreb, 2005., 112-115

Vujanović 2008 – Vujanović, Barbara: Tko dolazi na mjesto ravnatelja Moderne galerije u Zagrebu – Raspisan drugi krug natječaja, Vjesnik, 21435,Zagreb, 25. siječnja 2008., 35

Zaid 2005 – Zaid, Gabriel: Koliko knjiga!, preveo Damir Biličić, Zagreb, 2005.

Žanić 1999 – Žanić, Ivo: Lašci su se organizirali, Cicero, 3, Zagreb, 1999., 35-37

IZVORIZapisniciSastanci Studijske sekcije ULUPUH-a: 1. veljače 1993. – 10. svibnja 2007.Sastanci Umjetničkog savjeta ULUPUH-a: 13. svibnja 2002. – 6. veljače 2004., 19. veljače 2007., 14. svibnja 2007. i pripadajući priloziSastanci Upravnog odbora ULUPUH-a: 21. svibnja 2004. – 17. svibnja. 2007.

DopisiAutorova korespondencija s ULUPUH-om i ULUPUH-ovim članovima 2002. – 2008.Ostala autorova profesionalna korespondencija 2006. – 2008.

Pravni aktiDeklaracija o dužnostima čovjeka, New York, 1998.Deklaracija o pravima čovjeka i građanina, Pariz, 1789.Kazneni Zakon Republike Hrvatske, Zagreb, 1997.Kodeks časti hrvatskih novinara, Zagreb, 2006.Kodeks etike struke povjesničara umjetnosti, Zagreb, 2006.Mexico City Declaration on Cultural Policies, Mexico City, 1982.Naputci za primjenu Cjenika Studijske sekcije ULUPUH-a, Zagreb, 2006.Opća deklaracija o ljudskim pravima, New York, 1948.Statut Hrvatske udruge likovnih umjetnika primijenjenih umjetnosti, Zagreb, 2004.Ustav Republike Hrvatske, Zagreb, 2001.Zakon o autorskim i srodnim pravima, Zagreb, 2003.Zakon o udrugama, Zagreb, 2001.

IZVORI ILUSTRACIJAIlustracije s unutrašnje strane prve korice i preklopniceSlike I-III: autorova fototeka; sl. IV: Šimunović 2007, 6; sl. V: Vranković 2001, sl. VI: Drinković 1999, 21 (zrcalna slika); sl. VII: www.ulupuh.hr/hr/stranice-clanova.asp?slika=901/003_Pokret.jpg& idclana=901

Ilustracije u tekstuSlika 1: Šimunović 2007, 6; sl. 2: Vranković 2001; sl. 3: autorova fototeka; sl. 4: Ivanka Reberski: Ivo Režek – realizam kao slikarska konstanta, Zagreb –Varaždin , 2001., 237; sl. 5 A: autorova fototeka; sl. 5 B: Šimunović 2007, 6; sl. 5 C: autorova fototeka; sl. 6 A: Drinković 1999, 21 (zrcalna slika); sl. 6 B:www.ulupuh.hr/hr/straniceclanova.asp?slika=901/003_Pokret.jpg&idclana=901; sl. 7 A: Pischel, Gina: Opća povijest umjetnosti 2, prevela Jelena Ivičević,Zagreb, Ljubljana, Beograd, 1969., 8; sl. 7 B: Šimunović 2007., 6; sl. 7 C: Jelovina, Dušan: Starohrvatsko kulturno blago, Zagreb, 1989., 37; sl. 7 D:www.precolumbianjade.com/mosaics.htm; sl. 8: Cicero, 2, Zagreb, 1998., 6; sl. 9: Shakespeare 1994, prednja korica; sl. 10: Janson, H. W.: Historijaumetnosti, Pregled razvoja likovnih umetnosti od praistorije do danas, prevela Olga Šafarik, Beograd, 1965., 508; sl. 11: Novak 2007a; sl. 12: Franciscode Goya – Life and Work, Keln, 1999., 76; sl. 13: http://borreminne.hive.no; sl. 14: autorova pismohrana; sl. 15: http://time-less-image.typepad.com; sl.16: Dokumenti i materijali uoči Drugog svjetskog rata, Tom I, Novembar 1937-1938, Iz arhiva Ministarstva vanjskih poslova Njemačke, Zagreb, 1949.,110-111; sl. 17 A: Ljubo Babić: Umjetnost kod Hrvata u XIX. stoljeću, Matica hrvatska, Zagreb, 1934., slika VIII; sl. 17 B: Glavan 1980, prednja korica; sl.17 C: Peić, Matko: Vladimir Becić, JAZU, Zagreb, 1966., [71]; sl. 18: www.capitalpunishmentuk.org/nazi.html; sl. 19: Janson, H. W.: Historija umetnosti,Pregled razvoja likovnih umetnosti od praistorije do danas, prevela Olga Šafarik, Beograd, 1965., 401; sl. 20: Petelinova, R. L. – Antonini, O.: Priča okraljevstvu laži, Zagreb, s. a., prednja korica; sl. 21: www.militaryphotos.net; sl. 22 A: Bailey, Adrian: The caves of the Sun, The Origin of Mythology,London, 1997., Plate 1; sl. 22 B: Phaidon Catalogue 1999-2000, London, 1999., 59; sl. 22 C: autorova fototeka

107

LITERATURA I IZVORI


Bezakonja njihova u lice će ih optuživati.Knjiga Mudrosti

S činjenicama se, doduše, može voditi borba, ali ih se ne može pobijediti.

Heinrich Heine


VII.DOKUMENTI


POPIS DOKUMENATA

1. Zapisnik sa sastanka Upravnog odbora ULUPUH-a, održanog 19. rujna 2006., prva strana2. Službena korespondencija između autora i predsjednice ULUPUH-a Ivane Bakal, 14. – 17. prosinca 2006.3. Službena korespondencija između autora i predsjednice ULUPUH-a Ivane Bakal, 8. – 9. ožujka 2007.4. Zapisnik sa sastanka Upravnog odbora ULUPUH-a, održanog 23. studenog 2005.5. Službeni dopis primljen iz ULUPUH-ova tajništva 25. svibnja 2006.6. Zapisnik sa sastanka Upravnog odbora ULUPUH-a, održanog 29. siječnja 2007., druga strana7. Zapisnik sa sastanka Upravnog odbora ULUPUH-a, održanog 26. travnja 2007., prva strana8. Zapisnik sa sastanka Upravnog odbora ULUPUH-a, održanog 26. travnja 2007., druga strana9. Poziv na sastanak Upravnog odbora ULUPUH-a zakazan za 12. veljače 2007. i dnevni red sastanka10. Službeni dopis primljen iz Galerije ULUPUH 11. siječnja 2007.11. Prijedlozi umjetničkih savjeta sekcija za prijem članova u ULUPUH 2007. godine, prva strana12. Zapisnik sa sastanka Upravnog odbora ULUPUH-a, održanog 12. veljače 2007., prva strana13. Autorov službeni dopis poslan ULUPUH-ovu tajništvu 24. travnja 2007.14. Autorovo Pismo Skupštini ULUPUH-a sazvanoj za 31. svibnja 2007.15. Poziv na godišnju Skupštinu ULUPUH-a sazvanu za 31. svibnja 2007. i dnevni red Skupštine16. Mišljenja Marine Baričević, Darka Glavana, Ive Körbler, Berislava Valušeka17. Mišljenje Lilijane Domić18. Mišljenje akademika Tonka Maroevića19. Mišljenje prof. dr. Ive Šimata Banova20. Osnovni kriteriji za prijem novih članova u ULUPUH, druga strana21. Službeni dopis predsjednice ULUPUH-a Ivane Bakal poslan 10. svibnja 2007. predsjednici Sekcije zakiparstvo Anastaziji Debelli, pročitan na sastanku Studijske sekcije istoga dana22. Autorov službeni dopis poslan predsjednici Sekcije za kiparstvo Anastaziji Debelli (proslijeđen na znanjei ostalim kolegama iz ULUPUH-ova Upravnog odbora koji imaju elektronsku poštu) 10. svibnja 2007.23. Poziv na sastanak Upravnog odbora ULUPUH-a zakazan za 17. svibnja 2007. i dnevni red sastanka24. Autorovo Očitovanje pročitano na sastanku Upravnog odbora ULUPUH-a, održanog 17. svibnja 2007.25. Izvještaj predsjednice Sekcije za kiparstvo Anastazije Debelli, pročitan na sastanku Upravnog odboraULUPUH-a, održanog 17. svibnja 2007.26. Zapisnik sa sastanka Upravnog odbora ULUPUH-a, održanog 28. studenog 2006., prva strana27. Policijski poziv autoru na obavijesni razgovor zakazan za 29. svibnja 2007.28. Otvoreno pismo dipl. oec. Vinka Ćurina, predsjednika udruge „Ekološki otok Hvar“ mještanima Gdinja,

2001., prva strana29. Odluka ULUPUH-ova Časnog suda od 14. lipnja 2007., poslana 26. lipnja 2007., prva strana30. Odluka ULUPUH-ova Časnog suda od 14. lipnja 2007., poslana 26. lipnja 2007., druga strana31. Poziv na sastanak ULUPUH-ove Studijske sekcije zakazan za 29. listopada 2007. i dnevni red sastanka32. Odluka ULUPUH-ova Časnog suda od 29. svibnja 2008.33. Statut ULUPUH-a, članci: 6, 8, 16, 17, 18, 19, 20 (izbor)34. Statut ULUPUH-a, članci: 21, 22, 24, 27, 29 (izbor)35. Statut ULUPUH-a, članci: 30, 31, 33, 34, 35, 36 (izbor)


111

DOKUMENT 1


lustracija u ULUPUHuŠalje: Ante Vranković <[email protected]> Prima: <[email protected]> Datum: 14. pro 2006. – 9:31am

Poštovana predsjednice, evo Vam se javljam s molbom da – prema mogućnostima – na prvom ili drugom idućem sastanku upravnog odborarazmotrimo nešto što je, premda se o tome već u par navrata bilo razgovaralo, ostalo u našoj udruzi nedorečeno:problem lustracije u ULUPUHu.Poznato je naime da je ULUPUH završio ne rubu uništenja, s neizvjesnim izgledima za opstanak, zahvaljujućiimpulzivnoj i, na što su izričito i jasno bili upozoreni od prisutne odvjetnice, nezakonitoj odluci većine članovatadašnjega upravnog odbora (svi osim jedne gđe poveli su se za impulsom emocija premda su bili upozoreni uprotuzakonitost i potencijalnu pogubnost takvog postupanja).Ipak, ti članovi se nisu nikada čak niti javno ispričali za zlo koje su svjesno učinili ovoj udruzi, a kamoli da bi ozbiljnijepokušali popraviti učinjenu štetu. Ono što mene osobno čudi je to da su kasniji upravni odbori štitili takvo ponašanje upravnog odbora koji je ovuUdrugu doveo na rub uništenja, pa lustracija tih članova nikada nije provedena.Meni samom nastrano je i dalje, treću godinu sudjelovati u tako nečem – a nitko mi nije objasnio zašto to zapravočinimo.S obzirom da ne vidim nikakav razlog, a ponajmanje “više ciljeve” u ime kojih mi to činimo, odlučio sam ponovnoiznijeti na dnevni red ovo pitanje, ali ovoga puta ću osobno inzistirati da se ono i riješi.Ukoliko je, kako to pretpostavljam, jedan od razloga ne rješavanje ovog pitanja uzrokovano željom da se sačuvajudobri odnosi s stanovitom gospodom, rado ću se sam izložiti, potežući vlastitim imenom i prezimenom ovo pitanje, paće oni naši sadašnji članovi koji su u dobrim odnosima s članovima upravnog odbora koji je (skoro) uništio ULUPUH,moći prstom pokazati na mene i reći da sam ja kriv za ponovno postavljanje i – nadam se – konačno rješavanje ovogapitanja.Mislim da predložena lustracija nikome neće štetiti, a Udruzi može donijeti stanovite bar moralne koristi. Jednostavno,predlažem da izglasamo da svi oni članovi upravnog odbora koji su svjesno poduzeli protuzakonite radnje koje suULUPUH doveli do ruba postojanja, ubuduće ne mogu biti birani na upravljačka mjesta u Udruzi. Iskreno, čini mi se daoni to uostalom i ne žele, pa će nam na ovakvoj odluci, bar neki od njih vjerojatno biti zahvalni.S poštovanjem, Ante Vranković

Re: lustracija u ULUPUHuŠalje: Ivana Bakal <[email protected]> Prima: Ante Vranković <[email protected]> Kopija: [email protected], [email protected]: 17. pro 2006. – 8:24pm

Postovani Ante,odavno je donesena odluka da clanovi UO iz tog vremena NE MOGU biti birani uupravljacka tijela. To sam, uostalom i ponovila na nasoj zadnjoj Skupstini.Ivana Bakal

Re: lustracija u ULUPUHuŠalje: Ante Vranković <[email protected]> Prima: Ivana Bakal <[email protected]> Datum: 17. pro 2006. – 10:39pm

Hvala Vam, nažalost te odluke nisu bile došle do mene, ali mi je to drago ćuti!Ante V.

DOKUMENT 2

112


Zona sumrakaŠalje: Ante Vranković <[email protected]> Prima: Ivana Bakal <[email protected]> Kopija: ULUPUH <[email protected]> Datum: 08. ožu 2007. – 10:23am

Poštovana predsjednice,premda je od tada prošlo više od desetak dana, odlučio sam Vam prepričati što sam 23. 2. ove godine, oko 15 hdoživio u tajništvu ULUPUH-a, i što me iznenadilo, jer će me takve stvari nadam se uvjek i iznenađivati. (Ako meprestanu, onda ću postati njihov umrtvljeni suučesnik, a to ni u kojem slučaju ne namjeravam.)Ukratko: Dok sam čekao da naša tajnica Ivana isprinta Prijedlog za nagradu za gđu Cvitanović na papiru s našimlogom, u tajništvo je došla gđa Rocco.Na početku je razgovarala samo s Ivanom a onda je razgovor između njih dvije došao na gdina B. Kovačevića, neštou smislu da zašto ga nema na nekom događanju, na što sam ja blesavo rekao da je on izgleda bio član onogupravnog odbora koji je potpisao nezakoniti otkaz tadašnjoj tajnici. Zaboravio sam da je gđa Rocco bila predsjednicatog Upravnog, ali me ona sekundu – dvije na to sama podsjetila. Nije možda bilo toliko iznenađujuće da je nastojalaumanjiti ozbiljnost riječi koje im je uputila odvjetnica, ali me zbilja iznenadilo da je tvrdila da je ina na temelju tadašnjegglasanja MORALA gđi Đurđević potpisati otkaz. MORALA. Nije joj npr palo na pamet da dovedena u apsurdne okolnosti, svojim kolegama iz tadašnjeg upravnog kaže: “Slušajte,vi ste hrpa neodgovornih adolescenata, zarobljenih u tijelima sredovječnih .... (whatever). Ja ne namjeravamsudjelovati u Vašoj gluposti. Dajem otkaz na svoju funkciju, naka ULUPUH svojim potpisom uništi netko drugi. “Razmišljao sam zašto gđi Rocco ovo nije palo na pamet i zašto to nije učinila.Došao sam do odgovora na temelju nečeg što je ona meni rekla spominjući da sam sada ja član Upravnog, a to jerekla tonom, kao da je to nešto veliko i važno. A nije. Sada u ovakvom stanju ULUPUHa sigurno nije, a i inače, moramvam reći da sam ja, kao i mnogi drugi u Upravnom postao Predsjednik sekcije, jer to niko drugi nije htio biti...Svakako, gđa Rocco bi morala dati otkaz na svoju visoku funkciju, a to joj očito njezino častohleplje nije dopuštalo.Inače, Oholost je prvi, a Lijenost sedmi od sedam smrtnih grijeha...Inače, nisam se nešto puno suprotstavljao gđi Rocco i nisam joj ovo kazao što sad pišem Vama jer me cijeli razgovorpomalo iznenadio i zatekao...Ipak, na njezinu priču da je u nekoj sličnoj situaciji Min. kulture saniralo Splitsko kazalište, ja sam joj rekao da jenerealno takvo nešto očekivati, i da bi svatko trebao snositi posljedice svojih postupaka, pa tako i mi. Premda se to izmojih riječi tek nejasno ocrtavalo, zapravo sam mislio da bi članovi Upravnog koji nas je dovde doveo, bili gospoda,kada bi sami preuzeli odgovornost za zlo koje su ULUPUH-u učinili, i ceh platili iz vlastitog džepa. Da si ljudi i da imajui trunke karaktera, to bi učinili.Istinitost gore navedenih činjenica možete provjeriti kod naše tajnice, koja je prisustvovala razgovoru.Ovaj poduži mail sam Vam napisao i zato da o ovome ostane pisano svjedočanstvo.Da se ovakve stvari ne bi više ponavljale bar ne u ULUPUH-u.Jer inače,” verba volant” i to je razlog zašto se povijest ponavlja.Lijepi pozdrav, Ante V.

Re: Zona sumrakaŠalje: Ivana Bakal <[email protected]> Prima: Ante Vranković <[email protected]> Datum: 09. ožu 2007. – 1:45pm

Znam ja to sve. Jos prije par godina sam joj rekla da bih ja tada dala ostavku.Inace, jucer je bila na otvorenju izlozbe moje sekcije sa bivsom tajnicomMajom.Puno pozdrava,Ivana Bakal

113

DOKUMENT 3


114

DOKUMENT 4


Fw: zapisnik U.O. 106.04.2006.Šalje: ULUPUH <[email protected]> Prima: Ante Vranković <[email protected]> Odgovori na: ULUPUH <[email protected]> Datum: 25. svi 2006. – 10:21am

-———Original Message———-

From: ULUPUH

Date: 05/24/06 10:00:23

To: Ante Vranković

Subject: zapisnik U.O. 106.04.2006.

Dragi Ante,

iz odgovora na poziv za Skupštinu vidim da niste prispjeli na kontinent.

Kako ćemo sa prvim sastankom Upravnog odbora na kojem se bira predsjednik

i njegovi zamjenici?

U tajništvu će doći do promjene, naime odlučila sam se s ULUPUH-om

“rastati“ u prijateljstvu dok je još vrijeme.

Netko dolazi. Čujemo se.

Pozdrav, Maja

115

DOKUMENT 5


116

DOKUMENT 6


ZAPISNIK

sa 35. sastanka Upravnog odbora održanog u utorak 26.4.2007. godine, u 12 sati u tajništvuULUPUH-a u Vlaškoj 72.

Prisutni: I. Bakal, K. Jurčić Diminić, T. Rastić, A. Debelli, K. Ptičar, A. Vranković; Na telefonu: D. Klarić, R. Mikulić, I. Stanišljević;Ostali prisutni: Jagoda Lušić (računovodstvo ULUPUH-a), M. Štrbac (voditeljica Galerije ULU-PUH); Ispričani: V. Slavica Gabout, R. Boschi-Gogolja, M. Kakša;Odsutni: S. Lukić, M. Škledar, I. Sertić, K. Rogina, Ž. Maksimović.

Dnevni red:

1. Pripreme za godišnju Skupštinu ULUPUH-a

Usvajanje financijskog izvještaja za 2006. godinu – gospođa Jagoda Lušić „RevizijaLušić“

Gospođa Jagoda Lušić iz revizije Lušić, izvijestila je Upravni odbor ULUPUH-a da je u20006. godini iz prihoda proračuna uplaćeno na žiroračun ULUPUH-a 743.300,00 kn odtoga (Ministarstvo kulture: 368.800,00 kn i Gradskog ureda za kulturu 374.500,00 kn)ukupan prihod od proračuna, članarina, i ostalih prihoda i djelatnosti ULUPUH-a za 2006.godinu iznosi ukupno 917.229,00 kn. Rashodi za 2006. godinu sa svim plaćenimračunima i isplaćenim plaćama iznose 817.502,00 kn. ULPUH je poslovno završio 2006.godinu sa plusom od 100.709,00 kn. Budući da je je gospođa Lušić knjigovotkinaULUPUH-a od 30. 09. 2002. godine ona iz prethodnog razdoblja ima otvorene stavkedobavljača koje nikada nisu zatvorene ( ERA d.o.o. 780,00 kn, ČIBA 1.513,00 kn, DIPA7.000,00 kn, Vera Daith 1.330,00 kn, I. Babaja 1.400,00 kn… plus 12.000,00 koji su krivoproknjiženi – umjesto isplatnice za poštarinu pisana je uplatnica) budući da ti dobavljačinisu nikada potraživali ta sredstva a ULUPUH sa većinom njih i danas surađujepretpostavlja se da su te stavke krivo knjižene. Ti iznosi vuku se kroz 5-6 godina upapirima. Također stavke koje se vode u dugotrajnoj imovini elektronički uređaji i pttoprema trebaju se također otpisati.Donesena je odluka Upravnog odbora o rashodaovanju otpisanih stvari.

Izvještaj predsjednice o radu Upravnog odbora u 2006. godini.Financijski i izvještaj Upravnog, Nadzornog odbora i Umjetničkog savijete slat će sedelegatima ULUPUH-a uz poziv na skupštinu a svim ostalim članovima slati će se uzpoziv samo dnevni red skupštine.Predsjednica ULUPUH-a priredit će izvještaj o radu Upravnog odbora za SkupštinuULUPUH-a. U izvještaju bit će iznesene promjene u radu u 2006. godini, izvještaj opromjeni zaposlenika u ULUPUH-u. Popis održanih sastanaka.

117

DOKUMENT 7


Upravni odbor izvješćen je o Sponzorstvu Tvrtke HP invent u iznosu od 38.000,00 kn zadugovanja članarine ICOGRADA za 2005., 2006., i 2007. godinu, iznos od 20%sponzorstva biti će donacijskim ugovorom isplaćen Ivani Musić koja je sa tvrtkom HPinvent realizirala isto sponzorstvo. Ukoliko od sponzoriranih sredstava ostane novacaistim će se uplatiti kotizacija za seminar ICOGRADA-a u HAVANI, a za koji je odprograma međunarodne suradnje Ministarstva kulture RH ugovoreno 8.000,00 kn a štoće pokriti samo avionsku kartu gospođi Sanji Rocco, delegatu ULUPUH-a u ICOGRADA-u za putovanje na seminar u Cubu.

2. Prodajne izložbe članova – definiranje pravilnika o proceduri izbora radova

Vezano uz nedavnu ponudu Obrtničke komore iz Poreča, te prije toga suradnju s AutokućomBaotić, a imajući na umu i moguće buduće slične ponude tvrtki ili pojedinaca koji bi ULUPUH-unudili mogućnost organizacije prodajnih izložbi ili aukcija radova članova ULUPUH-a, Upravni odborusvojio je prijedlog voditeljice galerije da se uz poziv na Skupštinu uputi Poziv za prijavu radovaza prodajne izlozbe, a da radove za konkretnu ponudu među prijavama bira Umjetnički savjet.Tekst poziva je u privitku.

3. Razno

Prema zapisniku 34. Upravnog odbora održanog u ponedjeljak 12.02.2007. Ante Vranković upo-zorio je na mogučnost da prijavljeni rad kakdidata Borisa Šimunovića plagijat vrlo sličan radovimaSlavomira Drinkovića. Upravni odbor odlučio je tu primjedbu eventualno prosljediti Skupštini alinije opozvao odluku Umjetničkog savijeta o prijemu tog kandidata što prema statutu nije u njegovojovlasti. Prijavljeni član diplomirao je kiparstvo na ALU u Zagrebu, iradi na obnovi Zagrebačke ka-tedrale. Predsjednica ULUPUH-a misli da je to u ovom trenutku kontaproduktivno i da je gospodinAnte Vranković u prisutstvu na sastanku Umjetničkog savijeta trebao staviti veto na prijem togčlana. Ante Vranković se sa time ne slaže, poziva se na etičko načelo studijske sekcije. Budući dagospodin Ante Vranković nije sazvao svoju sekciju na tu temu i nema potporu mišljenja članovasvoje sekcije, niti V. S. Gabout prijedsjednice Umjetničkog savijeta ULUPUH-a, koja nije bila pri-sutna na ovom sastanku Upravni odbor nije izglasao njegovu inicijativu da se gospodina Šimuno-vića ispiše iz članstva.Predsjednica kiparske sekcije A. Debelli iznjela je činjenicu da se mladi studenti vežu na rad svojihprofesora i njihov izričaj vrlo je sličan mentorskom utjecaju njihovih profesora. I upučuje na činjenicuda je novopriljeni član vrlo mlad i da će se njegov rukopis sigurno kroz godine razviti i odvojiti odeventualnih utjecaja.

Zapisnik sastavila: I. Musić

118

DOKUMENT 8


Potvdjivanje novoizabranih clanova ULUPUH-aŠalje: Galerija ULUPUH <[email protected]> Prima: Tomislav Rastic <[email protected]>, Stjepan Lukic<[email protected]>, Ruzica Mikulic <[email protected]>, Ruza Hodak<[email protected]>, Rea Boschi Gogolja <[email protected]>, Max Skledar<[email protected]>, Ksenija Jurcic Diminic <[email protected]>, Kresimir Rogina<[email protected]>, Irena Sertic <[email protected]>, Igor Stanisljevic<[email protected]>, Ante Vrankovic <[email protected]>, AndrijanaSubotic <[email protected]>, Anastazija Debelli <[email protected]>,Karmen Pticar <[email protected]>, Ivana Bakal <[email protected]>, Ivana Music<[email protected]>

Datum: 31. sij 2007. – 4:41pm

UPRAVNOM ODBORU ULUPUH-a

POZIV

Poštovani članovi Upravnog odbora ULUPUH-a,

pozivam Vas na sastanak u ponedjeljak, 12. veljače u 12 sati u Galeriji ULUPUH uTkalčićevoj 14.

Dnevni red: Potvrđivanje novoizabranih članova ULUPUH-a

Molim sve one koji nisu u mogućnosti doći da obavezno osiguraju zamjenu, i obavijesteo spriječenosti, radi potrebnog kvoruma.

Ivana Bakal, predsjednica ULUPUH-a

Kontakt: Maša Štrbac, voditeljica Galerije ULUPUHTel: 01/4813 746e-mail: [email protected]

119

DOKUMENT 9


izlozba plagijata u Essenu

Šalje: Galerija ULUPUH <[email protected]> Prima: <Undisclosed-Recipient:;> Datum: 11. sij 2007. – 8:26am

IZLOZBA

Plagiarius

Mjesto: Red Dot Design Museum, Essen (Njemacka)Vrijeme: do 25.2.2007.

The exhibition is part of the annually awarded negative prize “Plagiarius,” which was created by ProfessorRido Busse in 1977 and presents originals and counterfeits of well-known products which have receivedthe “Plagiarius.”

In 1977, when Professor Busse discovered an exact copy of the letter/diet scales 8600, which weredesigned by him and manufactured by the company Soehnle-Waagen, at a stand of a Hong Kongmanufacturer – offered for a sixth of the original price and of course having a considerably lower quality –he decided to draw the public’s attention to this problem and inform them about the economic damages byawarding this negative prize.

Today, roughly 30 years after the Plagiarius prize was created, product and brand piracy have grown to analarming extent.

Almost eight percent of the world’s trade are imitated products.

The economic damage is 200-300 billion euros per year and it keeps rising.

In this process the Internet is regarded as the most important distribution channel.

Plagiarisms and illicit imitations can be found in all possible product sectors.

Kontakt:

Red Dot Design Museum

Gelsenkirchener Strasse 181

45309 Essen

Phone +49 (0)201 30 10 4-25

[email protected]

Vise o izlozbi na: http://en.red-dot.org/2170.html i http://www.plagiarius.com/

120

DOKUMENT 10


121

DOKUMENT 11


122

DOKUMENT12


Pisanje e-pošte za: Pismo Skupstini ULUPUHa pov Simun Drink.docŠalje: Ante Vranković <[email protected]> Prima: ULUPUH <[email protected]> Datum: 24. tra 2007. – 11:12am

Draga Ivana, molim Vas da ovo moje pismo pošaljete kolegama iz Upravnog kao materijal za sastanak učetvrtak.Svako dobro, Ante V.PS: Uz pismo kolegama te pismo koje u privitku predlažem za čitanje na Skupštini, naknadno ću Vamposlati i dvije slike koje isto valja staviti u privitak za slanje članovima Upravnog. Hvala Vam narazumijevanju.

Poštovani kolege iz Upravnog,u ponedjeljak, 12. 2. o. g. na sastanku Upranog u galeriji u Tkalčićevoj, upozorio sam na to da su radovina temelju kojih je primljen jedan od kandidata, g. Šimunović (Kiparska sekcija) zapravo plagijati radovapoznatog našeg kipara Slavomira Drinkovića. Na sastanku je zaključeno da se taj slučaj proslijedi na konačnu odluku Skupštini.Kako nažalost neću sam moći iznijeti ovaj slučaj pred Skupštinu, jer desetak dana prije njezina održavanjamoram poslovno otputovati na Hvar, odlučio sam svoje obraćanje Skupštini uobličiti u pisanoj formi, teVam ga priližiti na izglasavanje pod 3. točkom dnevnog reda (“Razno”) na sastanku Upravnog u četvrtak26. 4. o. g. Ukoliko ovaj prijedlog prođe Upravni, pismo koje Vam šaljem u privitku bi bilo pročitano naSkupštini 31. svibnja o. g., pod 5. točkom njezinoga dnevnog reda, a tijekom čitanja delegatima bi sepodjelili i vizualni materijali, koji potkrepljuju utemeljenost i dokazuju istinitost svih u pismu iznesenihtvrdnji.Svako dobro i doviđenja u četvrtak!

Ante VrankovićStudijska sekcija

The message is ready to be sent with the following file or link attachments:Pismo Skupstini ULUPUHa pov Simun Drink.doc

Note: To protect against computer viruses, e-mail programs may prevent sending or receiving certaintypes of file attachments. Check your e-mail security settings to determine how attachments are handled.

123

DOKUMENT 13


Poštovani kolege,

u ponedjeljak, 12. veljače ove godine, kao član Upravnog odbora ULUPUH-a, prisustvovao sam

sastanku koji se održavao u našoj Galeriji u Tkalčićevoj povodom prijema novoizabranih članova.

Tijekom razgledavanja radova, zamijetio sam frapantnu sličnost skulptura jednoga od primljenih

kandidata, Borisa Šimunovića, primljenog u članstvo Sekcije za kiparstvo, s radovima našeg poznatog kipara

Slavomira Drinkovića, umjetnika o kojem sam, u nekoliko navrata i sam pisao. Kada sam shvatio da smo u

članstvo Udruge primili kandidata koji nam se na žiriranje prijavio s plagijatima radova svoga profesora i

sadašnjega dekana Akademije g. Drinkovića, na tu sam skandaloznu činjenicu upozorio kolege iz Upravnog

odbora, potkrijepivši tu svoju konstataciju fotokopijama iz kataloga izložbe koju je Slavomir Drinković bio

priredio u galeriji „Klovićevi dvori“ 1999. godine. Upravni odbor se složilo s mojom konstatacijom, te je ovaj

slučaj odlučio proslijediti Skupštini, koja, po našem Statutu, u ovoj situaciji jedina još može opozvati odluku

Umjetničkog savjeta, o prijemu Šimunovića u članstvo ULUPUH-a.

Iz iskustva likovnog kritičara, poznato mi je da u našoj suvremenoj likovnoj umjetnosti plagijati

postaju sve češćom pojavom. Jedna kolegica iz Rijeke tako je primjerice dokazala da su čak oko 60 % radova

sa zadnjeg Triennala hrvatskog kiparstva u većoj ili manjoj mjeri bili plagijati, a o tome su problemu

svojedobno opširno pisali i Ive Šimat Banov, Enes Quien, te drugi kolege kritičari. Iako sam dakle svjestan

tog, nerijetko tmurnog općeg ozračja koje vlada u našoj suvremenoj likovnoj umjetnosti, svejedno činjenicu

da se jedan mladi diplomirani kipar prijavio za članstvo u ULUPUH-u s plagijatima radova svojega profesora,

smatram skandaloznom!

Rječnik hrvatskog jezika iz 2000. (urednik Jure Šonje, str. 834) pojam „plagijat“ definira kao

„objavljivanje tuđega djela pod svojim imenom ili uključivanje u svoje djelo bitnih dijelova tuđega rada“.

Usporedimo li kandidirane radove Borisa Šimunovića s desetak godina ranijim djelima njegovoga profesora

Drinkovića, očito je da je Šimunović u svoja djela uključio ne samo bitne, već gotovo sve dijelove

Drinkovićevih osobnih kiparskih postignuća. Tako, kao što možete vidjeti iz priloženih fotokopija,

Šimunovićeva „Petlja 3“ zapravo predstavlja nimalo inventivnu sintezu Drinkovićevih skulptura: „Uza“ i

„Grop“, što je, u ostalom, vidljivo i iz samoga naziva Šimunovićevoga rada.

Da se Boris Šimunović u nekom popratnom obrazloženju ili, još bolje, u samome nazivu svojega

ciklusa skulptura pozvao na Drinkovića (ciklus je mogao primjerice nasloviti „Hommage a Drinković“ ili

„Varijacije na Drinkovićeve teme“ – kao što je to običaj u glazbi) moglo bi se jednostavno reći da je, eto, riječ

o nezanimljivom, epigonskim slijeđenju kreativnih postignuća njegovoga profesora. No, s obzirom da

Šimunović nigdje nije spomenuo Drinkovića, ovdje je riječ o čistom plagijatu, tj. o tipičnome primjeru

nepoštenoga prisvajanja kreativnih postignuća drugoga autora.

Moram istaknuti da sam se s imenom i radovima Borisa Šimunovića prvi puta susreo na gore

spomenutom sastanku Upravnog odbora u Galeriji ULUPUH, što i nije čudno, jer je taj mladi kipar tek

nedavno diplomirao. Ovo napominjem zato, kako bih ukazao da ovdje nije riječ o nekom osobnom obračunu,

koji su odavno postali sastavnim dijelom čitavog našeg javnog, pa tako i kulturnog života. Riječ je o glasu

savjesti koja mi kaže da je primiti nekoga u članstvo naše Udruge na temelju na očigled isplagiranih radova,

izrazito neetično i pogrješno!

Jedna stara narodna poslovica kaže: „Živi o kruhu i soli, ali govori istinu.“ U tom kontekstu smatram

da bi ovo i ovakvo primanje jednog kandidata u članstvo naše Udruge umnogome narušilo njezin ugled te

svaki umjetnički i moralni kredibilitet. Zato apeliram na sve delegate ove Skupštine, da ne podrže prijedlog

Borisa Šimunovića za prijem u članstvo ULUPUH-a. Umjesto toga, u duhu konstruktivnog dijaloga sa svima

koji su zainteresirani postati našim članovima, kolegu Šimunovića možemo uputiti da se iduće godine opet

prijavi na naš natječaj za prijem novih članova, no ovoga puta sa svojim originalnim autorskim radovima.

Uz zahvalu na razumijevanju, kolegijalni pozdrav Vam šalje

Ante Vranković

predsjednik Studijske sekcije

124

DOKUMENT 14


125

DOKUMENT 15


126

DOKUMENT 16

A

B

C

D


127

DOKUMENT 17


128

DOKUMENT 18


129

DOKUMENT 19


130

DOKUMENT 20


131

DOKUMENT 21


Kolegijalna zamolba od Ante VrankovićaŠalje: Ante Vranković <[email protected]> Prima: ANASTAZIJA DEBELLI <[email protected]> Kopija: Ksenija Jurčić Diminić <[email protected]>, Ivana Bakal <[email protected]>, IgorStanišljević <[email protected]>, Andrijana Subotić <[email protected]>, IrenaSertić <[email protected]>, Karmen Ptićar <[email protected]>, Kresimir Rogina<[email protected]>, Max Škledar <[email protected]>, Rea Boschi Gogolja<[email protected]>, Ružoca Mikulić <[email protected]>, Stjepan Lukić<[email protected]> Na znanje: Marina Baricevic <[email protected]> Datum: 10. svi 2007. – 11:38pm

Poštovana kolegice Debellikolegijalno Vas molim da mi čim prije pošaljete popratnu argumentaciju Vašeg današnjeg izlaganja kojeste nam, kao naš gost, upriličili tijekom sastanka Studijske sekcije. Ovo Vas molim stoga kako bih Vašeriječi i stavove koje ste zastupali, mogao točno navesti u Zapisniku.Kada sam Vas nakon sastanka bio zamolio da mi tu dokumentaciju predate, Vi ste mi kazali da nećete.Kada sam Vas pitao zbog čega to nećete učiniti, kada sam ja Vama (premda uopće i niste član sekcije,nego tek u duhu najveće transparentnosti našega djelovanja i naše dobre volje primljeni gost) svu mojudokumentaciju u formi fotokopija predao, Vi ste mi glatko odbrusili “Jer nemoram!” Iskreno Vas molim dami, u duhu konstruktivne suradnje i dijaloga među kolegama navedenu dokumentaciju ipak pošaljete, kakobismo i ovom prigodom učinili sve ono što je u našoj moći na boljitku ULUPUH-a i njegovih sekcija, tenaše kulture i umjetnosti općenito, uključujući tu naravno i kulturu komuniciranja koja predstavlja jednu odelementarnih tekovina naše civilizacije.

Kolegijalni Vam pozdrav šaljeAnte VrankovićPredsjednik Studijske sekcije ULUPUH-aČlan Upravnog odbora ULUPUH-a

132

DOKUMENT 22


Urbroj: 86-01/07Zagreb, 10. svibnja 2007.

ČLANOVIMA UPRAVNOG ODBORA

Sastanak Upravnog odbora saziva se za četvrtak, 17. svibnja 2007. godine u 12 sati uTajništvu ULUPUH-a, Vlaška 72.

Dnevni red:1. Ovrha.2. Nekolegijalno ponašanje gospodina Ante Vrankovića prema poslovnoj tajnici

ULUPUH-a Ivani Musić i predsjednici ULUPUH-a Ivani Bakal.3. Izviještaj Studijske sekcije o sastanku sazvanog 10. svibnja 2007. godine na traženje

Upravnog odbora ULUPUH-a od 26. travnja 2007. godine.4. Izviještaj Umjetničkog savjeta ULUPUH-a sa sastanka održanog u ponedjeljak,

14. svibnja 2007. godine i prijedlog za podnošenje prijedloga za dodjelu javnih priznanja Zagrebačke županije.

5. Razno

Molimo sve one koji nisu u mogućnosti doći na sastanak da osiguraju zamjenu, i obavijeste ospriječenosti, radi potrebnog kvoruma.

Ivana Bakal,predsjednica ULUPUH-a

133

DOKUMENT 23


Ante Vranković ULUPUH

Domjanićeva 15 Vlaška 72

10380 Sveti Ivan Zelina 10 000 Zagreb

Zagreb, 17. svibnja 2007.

Predmet: Očitovane povodom od gospođe predsjednice Ivane Bakal nestatutarno i nezakonito

sročene druge točke dnevnoga reda sastanka Upravnog odbora ULUPUH-a od 17. svibnja 2007.,

koja – ni više ni manje – glasi ovako: „2. Nekolegijalno ponašanje gospodina Ante Vrankovića

prema poslovnoj tajnici ULUPUH-a Ivani Musić i predsjednici ULUPUH-a Ivani Bakal.“

Očitovanje

Poštovana gospođo predsjednice, poštovani kolege odbornici!

O drugoj točci dnevnoga u ovom času imam kazati samo sljedeće: ta točka dnevnoga reda nema

nikakva uporišta u Statutu ULUPUH-a, niti u zakonima Republike hrvatske, niti bilo koje

civilizirane ili necivilizirane države na kugli zemaljskoj.

Druga točka dnevnoga reda je nezakonita po više osnova, od kojih ću ovdje napomenuti tek

onu najelementarniju: ona nema pravnih temelja jer ovako prozvanoj osobi, u ovom konkretnom

slučaju meni, ni iz čega navedenog nije jasno što joj se stavlja na teret niti o čemu se s njom

namjerava razgovarati. Time joj se kafkijanski perfidno unaprijed onemogućuje zauzimanje

odgovarajućeg stava i na činjenicama utemeljene obrane. Kamo pak to sve cilja mislim da je svima

jasno.

Poštovani kolege odbornici! Svako Vaše sudjelovanje u daljnjoj raspravi o ovoj točci dnevnoga reda

bit će zapravo Vaše suučesništvo u nečem izrazito netočnom i ciničnom, neljudskom, neetičnom,

nemoralnom, nekulturnom, neciviliziranom, neistinitom, nestatutarnom, nezakonitom te jednom

riječju – zlom!

Ovakvo posve proizvoljno etiketiranje kao što je u ovome slučaju počinila gospođa Ivana Bakal i

to potpisavši se kao predsjednice ULUPUH-a, narušavajući tako, po tko zna koji put u zadnjih

nekoliko tjedana ugled naše časne cehovske Udruge (Statut, čl. 33), danas povlači i jasno definiranu

kaznenu odgovornost za takvo postupanje.

Zbog svega toga, izričito zahtijevam da ovo moje Očitovanje u cijelosti i bez kraćenja ili

krivotvorenja uđe u Zapisnik s našeg današnjega sastanka.

S poštovanjem,

Ante Vranković

Predsjednik Studijske sekcije ULUPUH-a

Član Upravnog odbora ULUPUH-a

134

DOKUMENT 24


135

DOKUMENT 25


136

DOKUMENT 26


137

DOKUMENT 27


138

DOKUMENT 28


139

DOKUMENT 29


140

DOKUMENT 30


141

DOKUMENT 31


142

DOKUMENT 32


STATUTHRVATSKE UDRUGE LIKOVNIH UMJETNIKA PRIMIJENJENIH UMJETNOSTI

(IZBOR)

Članak 6.Ciljevi ULUPUH-a jesu:razvijanje i stimuliranje hrvatske primijenjene umjetnostiunapređivanje i zaštita slobode likovnog stvaralaštva i primjereno valoriziranje hrvatske primijenjene umjetnosti;zaštita djela primijenjenih umjetnosti i autorskih prava svojih članovaunapređenje suradnje s ostalim udruženjima umjetnika u Hrvatskoj i inozemstvu, posebno na zaštiti slobode umjetničkogstvaranja, autorskih prava, zaštiti moralnog integriteta umjetnika; te socijalna zaštita umjetnika

Članak 8.Rad ULUPUH-a je javan.

Članak 16.Opći uvjeti za redovno članstvo u ULUPUH-u jesu:- završeni fakultet- visoke škole ili više škole odgovarajućeg smjera- srednja škola likovnog usmjerenja i najmanje dvije godine javnog umjetničkog djelovanja- ostali kandidati najmanje pet godina javnog umjetničkog djelovanja.

Članak 17.Kandidati za prijam u redovno članstvo ULUPUH-a dužni su podnijeti molbu s kratkom stručnom biografijom,dokumentaciju o javnom djelovanju, izjavu da prihvaćaju Statut ULUPUH-a, radove i ostale priloge propisane Pravilnikomo prijemu novih članova u ULUPUH.Prijam novih redovnih članova vrši se jedanput godišnje temeljem raspisanog natječaja.Natječaj se objavljuje na jedan od načina predviđenih člankom 8. ovog Statuta.

Članak 18.Umjetnički savjeti sekcija razmatraju i ocjenjuju radove kandidata, te svoje prijedloge upućuju na razmatranjeUmjetničkom savjetu ULUPUH-a.Umjetnički savjet ULUPUH-a donosi odluku o prijemu ili odbijanju člana s obrazloženjem.ali ne može prihvatiti kandidata kojeg sekcija odbija.Umjetnički savjet o svojoj odluci o prijemu novih redovnih članova dužan je izvijestiti Skupštinu na prvom njenomzasjedanju.ULUPUH je dužan pripremiti grupnu izložbu onih kandidata koji su primljeni.

Članak 19.Kandidati koji nisu primljeni, ako smatraju da je povrijeđena procedura prijema u redovno članstvo, mogu podnijeti žalbuna odluku Umjetničkog savjeta ULUPUH-a.Žalba se predaje Upravnom odboru ULUPUH-a u roku od 15 dana od primitka odluke koji žalbu i svoje mišljenje o istojprosljeđuje Skupštini na odlučivanje.Odluka Skupštine je konačna.

Članak 20.Redovni članovi ULUPUH-a imaju pravo i obavezu:aktivno sudjelovati u ostvarivanju programa i ciljeva ULUPUH-a;predlagati, birati i biti birani u tijela ULUPUH-a;ravnopravno sudjelovati u svim internim natječajima;štititi ugled ULUPUH-a;štititi umjetničko stvaralaštvo i djelo;biti informirani o svim akcijama i djelovanjima ULUPUH-a;redovito plaćati godišnju članarinu;sudjelovati u radu sekcija;posjedovati člansku iskaznicu ULUPUH-a ili udruženja u koja je učlanjen ULUPUH.redovito obavještavati ULUPUH o svom profesionalnom i umjetničkom djelovanju

143

DOKUMENT 33


Članak 21.Članovi ULUPUH-a su redovni i počasni.Redovni član ULUPUH-a obavezan je plaćati godišnju članarinu do mirovine.Ako član nakon umirovljenja ne plaća članarinu, od prava navedenih u članku 20. ovog Statuta, gubi prava da predlaže,bira i bude biran u tijelima ULUPUH-a.Ako redovan član nije platio članarinu za prethodnu kalendarsku godinu, njegova prava miruju do podmirenja duga, dokje preuzete obveze dužan izvršavati.Ako je redovan član koji ne plaća članarinu izabran u tijela ULUPUH-a, na zahtjev Upravnog odbora, sekcija je dužna,u roku od 30 dana od primitka zahtjeva, delegirati novog člana na mjesto člana koji ne plaća članarinu.Počasnim članom ULUPUH-a mogu postati sve domaće i strane, fizičke i pravne osobe na prijedlog sekcija, a potvrdomUpravnog odbora. Odluku u primanju počasnog člana donosi Skupština na prijedlog Upravnog odbora.Počasni članovi ne plaćaju članarinu i nemaju prava redovnih članova, no mogu pomagati, donirati i doprinositi ugleduUdruge.

Članak 22.Članstvo u ULUPUH-u prestajeistupanjemisključenjemSvaki član ULUPUH-a (redovan i počasni) može istupiti iz ULUPUH-a bez navođenja razloga.Svoju odluku o istupanju iz ULUPUH-a član je dužan dostaviti u pisanom obliku Upravnom odboru putem tajništva.Danom istupa smatra se dan kada je odluka o istupu zaprimljena u tajništvu ULUPUH-u.Svakog člana se može isključiti iz članstva u ULUPUH-u ako krši odredbe Statuta, ili ako svojim ponašanjem narušavaugled ULUPUH-a.Ako član krši odredbe Statuta, postupak za isključenje i odluku o isključenju donosi Upravni odbor ULUPUH-a.Ako član svojim ponašanjem narušava ugled ULUPUH-a, postupak za isključenje i odluku o isključenju donosi Časni sud.Postupak za isključenje pred Upravnim odborom i Časnim sudom može pokrenuti svaki član ULUPUH-a na način dapodnese pisani i obrazloženi zahtjev za isključenje određenog člana.Odluka Upravnog odbora ili Časnog suda o isključenju mora biti u pisanom obliku s obrazloženjem, a predaje se osobnočlanu ili mu se dostavlja poštom- preporučeno.Ako član ne primi odluku poslanu poštom dva puta uzastopce, odluka će se izvjesiti na oglasnoj ploči ULUPUH-a. U tomslučaju datum primitka odluke smatrati će se datum kada je odluka objavljena na oglasnoj ploči.Na objavljenoj odluci tajnik je dužan naznačiti datum kada je odluka objavljena.Protiv odluke Upravnog odbora ili Časnog suda o isključenju može se, u roku od 15 dana, od dana primitka odluke,podnijeti žalba Skupštini. Žalba se predaje u tajništvo ULUPUH-a za Skupštinu.Odluka Skupštine je konačna.Žalbe koje nisu uložene u roku odbaciti će tijelo koje je donijelo odluku o isključenju kao nepravodobne.O odbačenim žalbama obavještava se Skupština.

SKUPŠTINA ULUPUH-aČlanak 24.

Skupština je najviše tijelo uprave i odlučivanja ULUPUH-a.

Članak 27.Skupština ULUPUH-a:raspravlja i odlučuje o tome kako će se svrha ULUPUH-a što bolje postići;raspravlja o izvješćima ostalih tijela ULUPUH-a;potvrđuje financijsko poslovanje i upravljanje imovinom po prijedlogu Upravnog odbora;

te donosi odluke, zaključke, preporuke, smjernice, stajališta, prijedloge i mišljenja u svezi s ostvarenjem ciljevaULUPUH-a.

UPRAVNI ODBOR ULUPUH-aČlanak 29.

Ukoliko netko od izabranih članova Upravnog odbora u tijeku trajanja mandata podnese ostavku, ne plaća članarinu, budebrisan iz članstva ULUPUH-a ili mu Upravni odbor izrazi nepovjerenje, na njegovo ispražnjeno mjesto sekcija moraimenovati novog člana, na vrijeme do isteka mandata člana na čije je mjesto izabran, a član koji je prestao biti članomUpravnog odbora dužan je predati pismeno izvješće o svom dosadašnjem radu novom članu u roku od 30 dana od danakada je prestao biti članom Upravnog odbora.Članovi Upravnog odbora odgovaraju za svoj rad Skupštini ULUPUH-a.

144

DOKUMENT 34


Članak 30.Upravni odbor punopravno odlučuje ukoliko je sjednici prisutna natpolovična većina članova odnosno predstavnikaaktivnih sekcija.O tijeku rada na sjednici Upravnog odbora vodi se zapisnik.Zapisnik vodi poslovni tajnik.Poslovni tajnik dužan je u roku od 4 dana zapisnik sa sjednice Upravnog odbora objaviti na jedan od načina objavljivanjautvrđenih u članku 8. ovog Statuta.

PREDSJEDNIK ULUPUH-aČlanak 31.

Predsjednik provodi odluke Skupštine i Upravnog odbora ULUPUH-a.Predsjednik ULUPUH-a za svoj rad odgovara članovima Upravnog odbora i Skupštini ULUPUH-a.

ČASNI SUD ULUPUH-aČlanak 33.

Časni sud može izreći slijedeće mjere:pismena opomenapismeni ukorČasni sud donosi odluku o isključenju člana koji svojim ponašanjem narušava ugled ULUPUH-a iz članstva u ULUPUH-u

UMJETNIČKI SAVJET ULUPUH-aČlanak 34.

U okviru ULUPUH-a djeluje i Umjetnički savjet ULUPUH-a koji se brine o kvaliteti umjetničkih djelatnosti. Članovi Umjetničkog savjeta ULUPUH-a za svoj rad odgovaraju sekcijama i Upravnom odboru ULUPUH-a.

SEKCIJE ULUPUH-aČlanak 35.

Sekcije saziva predsjednik, odnosno u njegovoj odsutnosti potpredsjednik, prema potrebi.Sekcija je aktivna ako ima najmanje 10 članova.Sekcija koja je osnovna, a nakon osnivanja joj je broj redovnih članova pao ispod 7 i tako je ostalo najmanje 12 mjeseci,takva sekcija postaje pasivna.Redovni članovi pasivne sekcije ipak mogu između sebe izabrati svoje predstavnike u tijela (komisije) ULUPUH-a. Tipredstavnici imaju pravo predlaganja i sudjelovanja u radu tijela ULUPUH-a ali su bez prava glasa prilikom donošenjaodluka budući da samo aktivne sekcije tvore tijela (komisije) ULUPUH-a.

Članak 36.ULUPUH izdaje bilten, novine ili drugo, kao svoj informativni mjesečnik, ako to dopuštaju prihodi.

Predsjednica ULUPUH-a: IVANA BAKAL

(Zagreb, 13. svibnja 2004.)

145

DOKUMENT 35


SADRŽAJ

UMJESTO PREDGOVORA ................................................................................................ 5

UVOD .......................................................................................................................................... 7

AFERA PLAGIJAT – OPĆI KONTEKST DOGAĐAJA .................................... 7Dvije prethodne afere teške više od milijun i pol kuna........................ 7Ideali i korupcija .................................................................................. 8ULUPUH-ova kola (opet) lete nizbrdo ................................................11

I. PLAGIJAT ..............................................................................................................................15

12. 2. 2007. – SASTANAK UPRAVNOG ODBORA ULUPUH-aPOVODOM POTVRĐIVANJA NOVIH ČLANOVA ZA 2007 ................15Treba li ULUPUH-u još jedna afera? ..................................................17„Dapače!“ ............................................................................................18

23. 4. 2007. – POZIV NA SASTANAK UPRAVNOG ODBORA ULUPUH-aPOVODOM PRIPREMA ZA GODIŠNJU SKUPŠTINU ......................20Hrvatski Roland Dorgelès? ................................................................21Povratak ULUPUH-ova nekadašnjeg renomea ..................................21

II. ANATOMIJA KORUPCIJE..............................................................................................23

24. – 25. 4. 2007. – PRIPREME ZA SASTANAKUPRAVNOG ODBORA ULUPUH-a ....................................................23„Ja dečka znam sa Akademije…“ ......................................................23

26. 4. 2007. – SASTANAK UPRAVNOG ODBORA ULUPUH-aPOVODOM PRIPREMA ZA GODIŠNJU SKUPŠTINU ......................24Zašto je prethodna ULUPUH-ova tajnica morala otići? ......................24„Mene je jutros nazvala Višnja…“ ......................................................25Kako je autor koji nije pokazao autorstvo mogao proćiizbor Umjetničkog savjeta ULUPUH-a?..............................................27„Mislim da ću nekoga pobiti po tom ULUPUH-u“ ................................28

26. 4. – 9. 5. 2007. – PREIPREME ZA SASTANAKSTUDIJSKE SEKCIJE........................................................................28Još jedna usluga kolegi s Akademije ..................................................28„Od Vas očekujem pismenu ispriku tajnici Ivania kopiju pošaljite i meni“ ....................................................................29Podvele, laži & audio trake ................................................................31

10. 5. 2007. – SASTANAK STUDIJSKE SEKCIJE ........................................32Školski primjer plagijata ......................................................................32Šimunović je primljen po dogovoru ....................................................34„Kolega, pa to je eklatantno! Zašto ste ga primili?!“ ..........................35Manipulacije i kontradikcije, kontradikcije i manipulacije ....................36Poljubi bič! ..........................................................................................38„Jer ne moram!“ ..................................................................................39

11. – 17. 5. 2007. – PRIPREME ZA SASTANAK UPRAVNOGA ODBORA....39Ja, predsjednica ULUPUH-a. ............................................................40Zlo moje, prijeđi na drugoga! ..............................................................41Kad se dvije Ivane slože... ................................................................43Zdrav razum i pošteno srce ................................................................44

17. 5. 2007. – SASTANAK UPRAVNOG ODBORA ULUPUH-a ....................44„Mi bi trebali tužiti Državu…“ ili Zna naše malverzacijekriv je netko drugi... ..........................................................................44„Nas zakon ne zanima!“......................................................................45Ofenziva protiv zdravog razuma ........................................................46Bakanal ..............................................................................................47Mobokracija ........................................................................................51Sapiens satis! ....................................................................................52Bakanal (nastavak) ............................................................................52Prijeki sud ..........................................................................................54„Pošteno je pogrešno…“ ....................................................................55Pironov poučak ..................................................................................56


17. – 18. 5. 2007. PRIPREME ZA ROČIŠTE ULUPUH-ova PRIJEKOGČASNOG SUDA ................................................................................57 Neprospavana noć..............................................................................57

18. 5. 2007. – ROČIŠTE ULUPUH-ova PRIJEKOG ČASNOG SUDA............57Peroševa podvala ..............................................................................58Loše montirani proces ........................................................................58

19. 5. 2007. – POST FESTUM PRIJEKOG SAZIVANJA ULUPUH-ova ČASNOG SUDA ..........................................................59Spletka................................................................................................60

27. – 29. 5. 2007. – PRIJAVA ..........................................................................61 „Opet neka podvala…“ ......................................................................61Na haubi policijskog auta....................................................................62„Šta se to zbiva?“................................................................................62

31. 5. 2007. – VELIKI ČLANAK U VJESNIKU................................................64„Neznanje je manipulatorovo osnovno oružje“ ..................................64

31. 5. 2007. – GODIŠNJA SKUPŠTINA ULUPUH-a ......................................65„Sad mi je drago da sam se na vrijeme povukao u zavjetrinu.“ ..........66„Snalažljiva“ tajnica i bojažljivi članovi Nadzornog odbora ................66„Razno“ ..............................................................................................66Milovčevo poimanje demokracije........................................................67Prije su ULUPUH-ovi čelnici još više... ..............................................67Trči i laži..............................................................................................68Traženje da ULUPUH redi po zakonu – dokaz nezrelosti ..................69„Lijepi“ i prokleti ..................................................................................70„Luda, ludilo…ludizam?“ ili Tko je ovdje zbilja lud? ............................73

5. 6. 2007. – PISMO ČITATELJICE U VJESNIKU ..........................................74Tko se sve to zamjerio Slavici? ..........................................................75„Jadni manipulator!“ ............................................................................75Svi su u krivu, jedino je Slavica u pravu ............................................77Trči i laži 2 ..........................................................................................78

14. / 26. 6. 2007. PRESUDA ULUPUH-ova PRIJEKOG ČASNOG SUDA......79Loše montirani proces 2: Peroševa paravan – presuda ....................79

22. 10. 2007. POZIV NA SASTANAK STUDIJSKE SEKCIJE ........................81Kolateralna žrtva predsjedničina gnjeva ............................................81

28. 12. 2007. GODIŠNJA DODJELA ULUPUH-ovih NAGRADA ....................82Carevo novo ruho ..............................................................................82Nagrada Vidkun Quisling ....................................................................82„Potpuno Uvredljivo Negiranje Klasike“ ..............................................83

29. 5. 2008. ČASNI SUD ULUPUHA BEZ SUĐENJA DONOSI PRESUDU....85Vrijeme nitkova ..................................................................................85

11. 6. 2008. GODIŠNJA SKUPŠTINA ULUPUH-a ..........................................88Prolog ................................................................................................88Završni Bakanal..................................................................................88Doživotna predsjednica ULUPUH-a? ................................................89

III. KIČ ..........................................................................................................................................91

IV. ŠTO DALJE? ......................................................................................................................95

V. DODATAK ............................................................................................................................99O hinjenju kiparstva ............................................................................101

VI. LITERATURA I IZVORI ................................................................................................103

VII. DOKUMENTI ....................................................................................................................109Popis dokumenata..............................................................................110


Ante Vranković

AFERA PLAGIJAT – OTVORENI DOSSIER

Prvo izdanje

Copyright © Ante Vranković

Sva prava pridržana

Autorova neovisna naklada

Adresa nakladnika: Domjanićeva 15

10380 Sveti Ivan Zelina

Internet: www.aferaplagijat.com

E-pošta: [email protected]

Recenzent: Lana Bede, prof.

Urednik: Ante Vranković

Tisak: Medicinska naklada, Zagreb

Tiskanje dovršeno u ožujku 2009.

ISBN 978-953-55622-0-7

CIP zapis je dostupan u računalnom kataloguNacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu

pod brojem 695494

Ova je knjiga otisnuta u ograničenoj nakladi od 250 primjeraka.Svaki primjerak nosi redni broj, te potpis i suhi žig autora.

Broj ovog primjerka:


afera plagijat - 110 od 150 stranica

Documents