agro_biz radna skipta za sve studente

AGROBIZNIS MENADŽMENT 2012

UVOD

U uvjetima kontinuiranog makroekonomskog razvitka nastaju i izrastaju poljoprivredni

gospodarski subjekti kojima je potrebno uspješno organizirati proizvodnju i upravljati poslovanjem.

Poljoprivredni gospodarski subjekti nositelji su reprodukcije u području poljoprivredne proizvodnje i

usluga, te prerade poljoprivrednih proizvoda i prometa prehrambenih proizvoda. Sastoje se od

različitih organizacijskih oblika kojima je osnovna djelatnost:

a) poljoprivredna proizvodnja – sirovine – primarna proizvodnja

b) organizacijske oblike koji se bave preradom poljoprivrednih proizvoda – sekundarne

djelatnosti

c) organizacijske jedinice koje se bave prometom prehrambenih proizvoda tercijarne djelatnosti

Poljoprivredna gospodarstva su potpuno ekonomski samostalni gospodarski subjekti. Predstavljaju

cjelinu prirodnih, tehničkih i organizacijskih podsustava, odnosno funkcioniraju kao poslovni sustavi

koji obavljaju proizvodne i prometne djelatnosti u poljoprivrednoj i prehrambenoj industriji čime

osiguravaju ostvarivanju ciljeva nacionalnog (makro), individualnog (mikro) i reprodukcijskog (mezo)

karaktera.

Upravljanje i rukovođenje poslovnim sustavima u poljoprivredi zahtijeva interdisciplinarna znanja

koja podrazumijevaju agromenadžment. Na poslovanje utječu činitelj eksternog okruženja koje je

potrebno poznavati, pratiti njihovu aktivnosti i koristiti prilike koje doprinose uspješnosti poslovanja –

nacionalni i regionalni makro menadžment. Mikro menadžment podrazumijeva upravljanje

proizvodnim resursima poljoprivrednog gospodarstva (organiziranje i restrukturiranje proizvodnje) i

agrobiznis menadžment koji podrazumijeva poslovno odlučivanje, organizaciju proizvodnje,

upravljanje poslovnim funkcijama i proizvodnim procesima.

Primjena agrobiznis menadžmenta osnova je u postizanju uspješnosti poslovanja i razvitka

konkurentnosti na domaćem i stranim tržištima. Zbog toga je izučavanje ovog područja i njegove

primjene u stočarskoj proizvodnji temelj uspješnog poslovanja poljoprivrednih gospodarstava koja su

se tržišno orijentirala na razvitak stočarske proizvodnje.

1


Stanje stočarstva obilježavaju mali proizvodni kapaciteti poljoprivrednih gospodarstava koji

prevladavaju sa niskom proizvodnošću i često slabom kakvoćom proizvoda. Distribucijski kanali

kojima se nabavljaju osnovne sirovine za kvalitetnu proizvodnju nemaju garanciju kvalitete niti

dostave, a često proizvođači nemaju niti ugovoreno tržište prodaje čime nastaju problemi u plasmanu i

naplati gotovih proizvoda. Takvo stanje utječe na mali udio stočarstva u ukupnoj vrijednosti

poljoprivredne proizvodnje Republike Hrvatske - 40% dok je u europskim zemljama 60% i više.

Prema udjelu pojedinih grana stočarstva, najviše je zastupljeno svinjogojstvo 35%, govedarstvo 32%

peradarstvo 26%, ovčarstvo 2,5%. Posebno značenje za razvoj stočarstva imaju proizvodni kapaciteti

biljne proizvodnje koji su važan preduvjet za proizvodnju dovoljnih količina animalnim bjelančevina:

mesa, mlijeka jaja. Ove vrste životnih namirnica nisu samo važne zbog prehrane stanovništva, nego i

zbog razvoja konkurentskih prednosti ovih proizvoda na domaćem tržištu hrane, ali i visoko

kvalitetnih konkurentskih proizvoda na zahtjevnom europskom tržištu.

Suvremeni trendovi doprinijeli su radikalnim promjene u upravljanju poljoprivrednim

gospodarstvima. One su u prvom redu povezane sa izmjenama vlasničke strukture primjenom Zakona

o poljoprivredi, Zakona o poljoprivrednom zemljištu, Zakona o ekološkoj proizvodnji i Zakona o

državnoj potpori u poljoprivredi.

AGROMENADŽMENT

MAKROMENADŽMENT

MIKROMENADŽMENT

NACIONALNI

REGIONALNI

AGROBIZNISMENADŽMENT

FARMMENADŽMENT

Prema poslovnim odlukama

Prema organizacijskoj

hijerarhiji

Prema poslovnim funkcijama

Prema vrstiprocesa

- Strateški- Taktički- Operativni

- Top menadžment- Organizacijski menadžment

Proizvodni Plansko analitički Financijski Računovodstveni Komercijalni, marketing Istraživanja i razvoja Kadrovski Menadžement kvalitete

- Menadžment funkcioniranja Menadžment razvoja

2


Ova i ovakva zakonska legislativa nastala je s namjerom realizacije strateškog cilja razvitka

gospodarstva Republike Hrvatske - odnosno izmijeniti vlasničke strukture kako bi se povećala veličina

poljoprivrednih gospodarstava (obiteljskih), okrupnjavanje posjeda prodajom ili zakupom

poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu države. Ovi procesi započeli su 1992. godine ulaskom RH u

WTO (Svjetsku trgovinsku organizaciju), a aktivnosti povezane sa budućim priključenjem RH u EU

samo su još više ubrzali ove procese. RH ima značajne i prirodne resurse pogodne za ekološku

poljoprivredu, koja podrazumijeva promjene u upravljanju poljoprivrednim. gospodarstvima i

eksploataciji životinjskih i biljnih proizvoda na ekološko prihvatljiv način. U stočarskoj se proizvodnji

već desetak godina događaju posebno velike promjene. Poslovna politika gospodarstava usmjerena je

na proizvodnju konkurentskih proizvoda kojima bi se zauzelo ravnopravno mjesto na domaćem tržištu

hrane (sa inozemnim proizvodnima), ali i postizanje konkurentske prednosti sa istovrsnim proizvodima

na stranim tržištima. Suvremene odrednice EU postavljene su globalno i ne ograničavaju gospodarski

razvoj zemlje na jednu gospodarsku granu kao što je to bilo do sada (npr. poljoprivreda, turizam) nego

kroz umrežavanje gospodarskih grana u cilju jačanja gospodarstva kao cjeline – to znači ne samo

razvoj ratarstva, stočarstva, poljoprivrede nego razvoj svega navedenog zajedno u ruralnom području

(Clusteri – povezivanja primarnih, sekundarnih i tercijarnih djelatnosti). U tom cilju utvrđene su mjere

za djelovanje agrarne politike prema restrukturiranju poljoprivrednog sektora od preorijentacije sa

farmi državnog/društvenog sektora na mala i srednja poljoprivredna gospodarstva (obiteljska) kao

središnja mjesta proizvodnje, specijalizacija, savjetodavne službe, jačanje tržišnih struktura,

financijskih institucija, te njihovo prilagođavanje procesu uvođenja tržišnog gospodarstva.

1. EKONOMSKE I ORGANIZACIJSKE PRETPOSTAVKE RAZVOJA GOVEDARSTVA

Govedarska proizvodnja predstavlja jednu od najznačajnijih stočarskih proizvodnji, jer u ukupnoj

stočarskoj proizvodnji sudjeluje s 40%. Po njoj se mjeri stupanj razvijenosti stočarstva. Najvažniji

proizvodi su mlijeko, meso i stajnjak. Broj goveda na razini RH kreće se u prošlogodišnjem

petogodišnjem razdoblju oko 444.000 grla od ukupnog broja goveda junica je 37.000 - 40.000 grla,

odnosno 10% što predstavlja vitalnu osnovu za razvoj govedarstva. Muznih krava je 206.000 grla.

Prosječna veličina stada je od 9,3-15,7 grla sa niskom proizvodnjom mlijeka. Simentalska pasmina

proizvede 5.000 litara mlijeka, smeđa pasmina 5.569 litara, a Holstein 6.786 litara sa 4,00% mliječna

masti i 3,26% bjelančevina. Broj proizvođača se u proteklom vremenskom razdoblju se izrazito

smanjio tako da je sa 65.000 proizvođača u 2003. pao na 19.939 u 2011. godini, odnosno 69,33% je

proizvođača prestalo proizvoditi mlijeko. Ovi proizvođači proizvode 620 miliona litara dok se oko 130

3


miliona litara uvozi različite i često upitne kvalitete (viškovi prerađivačke industrije zemalja iz

okruženja). Proizvedeno mlijeka u Republici Hrvatskoj je u 92% EU kvalitete.

Mliječnost Holstein pasmine prema EU standardima je 8.500 kg mlijeka sa 4% mliječne masti i

3,4% proteina, to znači 340 kg mliječne masti (8.500x4%); i 289 kn bjelančevina (8.500x 3,4). U

Republici Hrvatskoj je proizvodnja niža za 1.714 kg po kravi godišnje za Holstein, jer je 6.789 kg

mlijeka sa 4% mliječne masti i 3,26% bjelančevina. To znači da je 271 kg mliječne masti, odnosno

manje za 69 kg i 221 kg bjelančevina, odnosno je manje 68 kg bjelančevina.

Od toga je krava i visoko steonih junica 17.904 što predstavlja vitalnu osnovu za razvoj govedarske

proizvodnje, odnosno 1/3 ukupne govedarske proizvodnje. Pri tome proizvodnja je 40-66 miliona litara

godišnje, a od toga je 80% u vlasništvu pravnih osoba.

Potrošnja mlijeka po stanovniku kreće se oko 150 l/godišnje dok je u zemljama EU oko 200 l

godišnje. Na krupnim farmama uzgajaju se mliječne pasmine holstein goveda, dok je na obiteljskim

gospodarstvima zastupljeno više vrsta kombiniranih pasmina simentalca, sivo-smeđeg goveda i buša.

Najzastupljenija je kombinirana pasmina simental 70% jer svojim proizvodnim mogućnostima i

genetskim potencijalom pogodna kako za proizvodnju mlijeka tako i za proizvodnju mesa.

Istraživanjima je utvrđeno da postoje velike oscilacije u proizvodnim pokazateljima malih i

srednjih poljoprivrednih gospodarstava (obiteljskih) koja se bave proizvodnjom mlijeka 4.000 – 5.000

litara mlijeka po kravi godišnje; holstain pasmina treba imati i 2x veću proizvodnju mlijeka nego

simentalca (meso-mlijeko); istodobno Holstain pasmina povezana je sa većim komplikacijama tijekom

proizvodnog procesa što je povezano s višim veterinarskim troškovima i bržim izlučivanjima iz

proizvodnog procesa 3-4 godine dok je simentalska pasmina imala duže eksploatacijsko razdoblje 7-8

godina i višu likvidacijsku vrijednost nakon izlučivanja – iz tih razloga 71% svih istraživanih

gospodarstava imalo je u uzgoju simentalsku pasminu.

Prema podaci Državnog zavoda za statistiku ukupan broja goveda u RH se smanjuje, ali se broj

teladi i junadi do jedne godine povećava.

Probleme govedarstva i proizvodnje mlijeka nije moguće riješiti samo sustavom velikih farmi, bez

proizvodnje u obiteljskim poljoprivrednim gospodarstvima. Ona su trenutno zastupljena sa visokim

brojem, ali ima jedva stotinjak pravih farmi u RH koje imaju visoku proizvodnju mlijeka i tovne

junadi. U europskim zemljama okosnicu proizvodnje mlijeka čine farme koje imaju 20-80 mliječnih

krava koje koriste 15 - 300 ha zemljišta, ovisi o intenzitetu proizvodnje i klime. Takvih gospodarstava

u RH je vrlo malo i potrebno je jačati sustav podrške kako bi se pokrenu i razvio proces proizvodnje

mlijeka. Treba voditi računa da je mlijeko najisplativije proizvoditi na onom zemljištu koje se

ekstenzivno koristi zbog pašnog načina ishrane. Stoga je ekonomski prihvatljivo razvijati i poticati

proizvodnju mlijeka i goveda na područjima na kojima zemljište nije pogodno za intenzivnu

proizvodnju žitarica. U područjima u kojima je dominantna proizvodnja kukuruza (kao što je Osječko-

4


baranjska županija) ekonomski je prihvatljivo koncentrirati se na uzgoj tovne junadi zbog niže

nabavne cijene inputa u stočnoj hrani (i to 80% u strukturi obroka može biti zastupljenost kukuruza).

Prerada mlijeka relativno je slabo razvijena. Konzumno se mlijeko industrijski prerađuje u 35 mljekara

i manjih pogona. Od ukupne potrošnje 60% je konzumno mlijeko a ostalo su prerađevine (40%)

(redoslijedom: fermentirani napici, raznovrsni sirevi, proizvodi od prirodnih sastojaka mlijeka).

Zaključno, proizvodnju je potrebno povećati, ali je još važnije primarne proizvode prerađivati i širiti

asortiman gotovih proizvoda.

1.1. Ekonomika i upravljanje proizvodnjom mlijeka

Brojno stanje muznih krava neprestano se smanjuje čime se i ukupna proizvodnja mlijeka na

području Republike Hrvatske bitno smanjila. Trendovi u razvitku proizvodnje mlijeka daju naglasak

na kvalitetu mlijeka, jer samo 30% ukupne proizvodnje mlijeka u Republici Hrvatskoj udovoljava

međunarodnim standardima.

Potrošnja mlijeka također je u tendenciji opadanja zbog smanjenja kupovne moći, domaće

proizvodnje koja ne podmiruje potrebe domaćeg tržišta. Nedostaje oko 30% mlijeka koje se proizvodi.

Usprkos tome što Republika Hrvatska ima povoljne uvjete za uzgoj mliječnih goveda i za kvalitetnu

proizvodnju mlijeka, dugogodišnja je nestašica mlijeka, kao posljedica zapostavljanja razvitka malih i

srednjih poljoprivrednih gospodarstava, te je zbog toga izostala koncentracija u proizvodnji.

1.2. Program tržno - cjenovne politike u proizvodnji mlijeka

Kako bi se zaustavili negativni trendovi u proizvodnji mlijeka potrebno je usmjeriti se na politiku

cijena koja ima veliki utjecaj na poticanje proizvodnje mlijeka i stoga treba slijediti poznata europska

iskustva. U zemljama EU gdje se dobro planira proizvodnja žitarica i mlijeka odnosi između ovih

vertikalnih pariteta je 1:1,7. Takav odnos je u uvjetima suvremenog stočarstva dovoljan za održavanje

visoke razine proizvodnje. Cijene žitarica za proizvođače bile su 1,1 kn/kg. Uvažavajući navedeni

odnos, cijena mlijeka trebala bi biti 1,76 kn/l. Međutim, dosadašnja proizvodnja mlijeka ne podmiruje

potrebe i stoga je potrebno dodatnim mjerama, odnosno povećanjem cijena stimulirati veću

proizvodnju.

5


Grafikon 1. Cijene i pariteti u proizvodnji mlijeka

Uz te cijene mlijeka, svi proizvodi proizvedeni od mlijeka moraju imati cijene finalnog proizvoda

bazirane na istovrsnom paritetu kao i u EU. Međutim, u cijeni finalnih proizvoda treba uzeti u obzir

troškove proizvođača koji su veći nego u zemljama EU.

Otkupne cijene mlijeka u RH više su od cijena u EU, ali nisu rezultat proizvodnosti i kakvoće

mlijeka, već su uvjetovane socijalnim stanjem proizvođača i nedostatkom u ponudi mlijeka.

Nerealnom politikom cijena remete se tržni odnosi i slabi konkurentna sposobnost u ponudi mlijeka.

Zato treba ustanoviti uravnotežene cjenovne odnose između proizvodnje mlijeka, prerade i

maloprodaje mlijeka i mliječnih proizvoda.

Dugoročno je potrebno osigurati dovoljan broj rasplodnih grla visoke kakvoće i poboljšati

proizvodnju mlijeka kako količinski tako i kakvoćom posebice malih i srednjih poljoprivrednih

gospodarstava. Upravitelji gospodarstava poslovnu politiku moraju koncentrirati na troškovno - nižu

proizvodnju, te povećanje iskorištenja travnjaka i pašnjaka – interni činitelji gospodarstva. Trebaju se

koncentrirati na promjene eksternog okruženja i što ono nudi – mjere koje nudi Ministarstvo

poljoprivrede, ribarstva i ruralnog razvoja – potpore proizvodnji krmnog bilja, ulaganja u način ishrane

pomoću pregonskih pašnjaka, potpore za raznovrsne programe poticaja prerade, marketinške pripreme

i prodaje mlijeka i proizvoda na domaćem i stranim tržištima.

1.3. Upravljanje proizvodnjom mlijeka

Ekonomska uspješnost poljoprivrednog gospodarstva koje se bavi proizvodnjom mlijeka postiže se

ostvarivanjem maksimalni poslovnih rezultata (dobit) sa minimalnim ulaganjima potrebnih činitelja

proizvodnje. Činitelji proizvodnje su sredstva za proizvodnju i ljudski rad. Menadžeri usklađuju opseg

6


i strukturu proizvodnje sa najnižim troškovima, koji nastaju trošenjem činitelja proizvodnje, pri čemu

nastoje ostvariti maksimalne proizvodne učinke (l/kravi/god.) i ekonomske rezultate – dobit. Sredstva

za proizvodnju se tijekom proizvodnog procesa troše, a vrijednost utrošenih sredstava za proizvodnju

prenosi se novi proizvod. Sredstva za proizvodnju mogu biti sredstva za rad i predmeti rada. Sredstva

za rad mogu biti osnovna sredstva i obrtna sredstva.

U proizvodnji mlijeka muzne krave predstavljaju osnovno sredstva za rad, osnovno stado – koristi

se u proizvodnji sa eksploatacijskim razdobljem koje je duže od godine dana u kojem postupno

prenose svoju vrijednost na nove proizvode. Obrtna sredstva su predmeti rada čiji je vijek korištenja

kraći od godine dana, te je u govedarstvu tovna telad obrtna stoka. U ekonomici proizvodnje obrt

obrtnih sredstva je mjerilo učinkovitog korištenja obrtnih sredstava i izražava se koeficijentom obrta

(novac-roba-novac) – koji se može izražavati:

naturalno→K0= godišnje razdoblje (360 dana) / vrijeme trajanja obrta

vrijednosno→K0= vrijednost ukupnih godišnjih ulaganja/vrijednost prosječno korištenih obrtnih

sredstava

Trošenjem činitelja proizvodnje nastaju troškovi koji se sumarno, periodički, vremenski utvrđuju.

Njihovim praćenjem i evidentiranjem utvrđuje se cijena koštanja po jedinici proizvoda.

Tablica 1. Struktura udjela troškova u proizvodnji mlijeka (%)

Stočnahrana

Stelja LijekoviMaterijalni

troškoviUsluge Amortiz Kredit

Ugov.obveze

Zakon.obvez

ePlaće F.T./VT

1 42 3 18

- 10 4 22 38:62

2 45 2 1 11 2 6 - 8 4 21 38:62

3 44 2 1 10 2 8 - 12 3 18 36:64

3 43 2 1 7 2 6 - 17 4 18 30:70

5 40 2 1 9 2 6 - 24 1 15 29:716 30 2 - 9 1 7 37 2 1 11 27:76

7 27 2 1 9 2 4 38 - 1 17 26:74

8 28 1 1 11 2 4 6 1 26 20 31:69

9 23 - 2 6 4 8 1 - 36 20 23:77

10 14 - 1 5 1 27 33 - 5 14 25:75- do 40-50% su troškovi stočne hrane. Krediti mogu poremetiti strukturu troškova tako da na

temelju poslovnih evidencija nije moguće donositi odluke i planirati slijedeću poslovnu godinu. Plaće trebaju sudjelovati do 1/4 u ukupnim troškovima, 15-25%

Analiza troškova ima cilj prepoznati pojedine skupine troškova koji mogu biti direktni i indirektni.

Ono što je važno za stočarsku proizvodnju je podjela na fiksne – nepromjenjive/stalne troškove, one

7


koji ne zavise o promjenama opsega proizvodnje: kamate, zakonske i ugovorne obveze, amortizacija,

doprinosi, članarine i sl.

Druga skupina su varijabilni - oni koji su promjenjivi u odnosu na opseg proizvodnje – stočna

hrana, stelja, lijekovi, kamate na obrtna sredstva. U nekim skupinama troškova postoje fiksne i

varijabilne komponente koje se određuju metodom koeficijenta reagibilnosti ili jednostavnije stupnja

osjetljivosti na promjene opsega proizvodnje. Tako su materijalni troškovi, usluge i plaće 80% fiksni,

20% varijabilni troškovi.

U proizvodnji mlijeka udjel fiksnih troškova je 30-40% što je relativno visoko učešće i zbog toga

je važno upravljati proizvodnjom u cilju postizanja učinka degresivnog karaktera fiksnih troškova.

Povećanje proizvodnje mlijeka po jedinici osnovnog stada snižava cijenu koštanja po jedinici gotovog

proizvoda - jednoj litri mlijeka. Zbog toga je važno pratiti ostvarenu proizvodnju mlijeka po kravi

godišnje. jer s povećanjem proizvodnosti po grlu smanjuje se udjel fiksnih/nepromjenjivih troškova i

na taj način upravitelj direktno utječe na snižavanje cijene koštanja po litri mlijeka.

Najveći udio u cijeni koštanja proizvodnje mlijeka su troškovi materijala i rada. Tu pripada stočna

hrana kao osnovni materijal u pomoćni materijal za proizvodnju: lijekovi, sitni inventar, ostali potrošni

materijali. Pri izračunu cijene koštanja vrijednost osnovnog stada obračunava se kao amortizacija.

Ukupne troškove u proizvodnji mlijeka moguće je podijeliti na fiksne i varijabilne. Osobina fiksnih

troškova je da se njihova vrijednost ne mijenja ovisno o opsegu proizvodnje: amortizacija, neizravni

troškovi, vrijednost uzdržne hrane, vrijednost bruto plaća zaposlenika, dio materijalnih troškova.

Varijabilni troškovi su promjenjivi i rastu sa opsegom proizvodnje: vrijednost produktivne hrane,

dopunski rad, dio materijalnih troškova. U proizvodnji mlijeka dominanta vrsta troškova je stočna

hrana koja je zastupljena sa udjelom 40-50% i odnosu na ukupne troškove. Na ovu skupinu troškova

najviše utječe visina proizvodnje i cijena hrane.

Utrošak stočne hrane izražava se hranidbenim jedinicama (HJ) čija se količina povećava sa

porastom proizvodnje. Troškovi hrane ne bi smjeli imati viši udjel od 50% u strukturi troškova, a

utrošak HJ po kilogramu mlijeka trebao bi biti manji od 1. Vrijednost jedne hranidbene jedinice treba

biti manja od 50% prodajne cijene mlijeka. Zbog ovako visokih udjela u cijeni koštanja po jedinici

proizvoda (l mlijeka) stočna hrana ima značajan utjecaj na ukupne troškove, a prema tome i na

financijski rezultat proizvodnje.

Troškovi rada u ukupnim troškovima zastupljeni su sa 15-25%, a pomoću njihove vrijednosti

moguće je izračunati produktivnost rada kao mjerilo uspješnosti proizvodnje. Ovisi o broju krava u

osnovnom stadu, načinu uzgoja i mužnje, tehničkoj opremljenosti, tehnologiji i organizaciji radnih

procesa. Produktivnost se izračunava odnosom utroška živog rada po jedinici proizvodnje, utroškom

rada po grlu godišnje, brojem krava po zaposleniku, ili proizvodnjom mlijeka po radnom satu.

8


Najčešće se utrošak rada prati u najznačajnijim radnim operacijama, tako je utrošak rada za mužnju

zastupljen sa 50%, čišćenje stajskog objekta 30%, hranidba 10% i ostalo 5-10%.

Amortizacija osnovnog stada, muznih krava u ukupnoj strukturi troškova zastupljena je sa 5-10%.

Vrijednost amortizacije izračunava se na način da se od nabavne vrijednosti (ulazna) odbije

likvidacijska vrijednost (izlazna) i podijeli sa brojem godina eksploatacijskog razdoblja – što ovisi o

pasmini goveda. U trošak amortizacije ubrajaju se i vrijednosti objekata, staja sa amortizacijskom

stopom od 3% godišnje, te oprema i skladišni prostori sa 10-20% godišnje za razdoblje od 10 godina.

Ostali troškovi su veterinarske usluge i lijekovi 1-2%, druge usluge, osiguranja, rad strojeva 3-5%,

potrošni materijal 1,5% i dr. Opći troškovi mogu u značajnoj mjeri utjecati na visinu ukupnih troškova

iako nemaju utjecaj na količinu proizvodnje.

Prihodi u proizvodnji mlijeka nastaju realizacijom proizvoda na tržištu i ovise o prodajnim

(otkupnim) cijenama na koje proizvođači ne mogu utjecati te predstavljaju objektivan ograničenja u

postizanju ekonomske uspješnosti. Istodobno, proizvođač može poboljšati prihode od prodaje na način

da kontinuirano prati i unapređuje kakvoću mlijeka – sadržaj mliječne masti, proteina i higijensku

ispravnost.

Prosječna otkupna cijena mlijeka realne kvalitete je ponderirani prosjek otkupne cijene mlijeka.

Ponderirani prosjek otkupne cijene mlijeka dobije se tako da se vrijednosti otkupljenog mlijeka po

mljekarama zbroje i potom podijele s količinom otkupljenog mlijeka u referentnom mjesecu.

Prosječna otkupna cijena mlijeka iskazuje se u kn/kg, na pet decimala, s tvorničkim premijama, bez

PDV-a, bez transportnih i ostalih troškova.

Prosječna cijena za standard 4,20 % m.m. i 3,40 % m.b. preračunata je iz prosječne otkupne cijene

mlijeka realne kvalitete u referentnom mjesecu prema formuli:

CST = (((POCMRK*0,45) / m.m%)*4,2) + (((POCMRK*0,55) / m.b.%)*3,4)

CST=Prosječna cijena za standard 4,20 % m.m. i 3,40 % m.b. u referentnom mjesecu

POCMRK=Prosječna otkupna cijena mlijeka realne kvalitete u referentnom mjesecu

m.m.% = prosječni sadržaj mliječne masti izražen u % u referentnom mjesecu

m.b. % = prosječni sadržaj mliječnih bjelančevina izražen u % u referentnom mjesecu

0,45 = udio vrijednosti masti u POCMRK-u

0,55 = udio vrijednosti bjelančevina u POCMRK-u

Na taj način nastaje prodajna, otkupna cijena mlijeka koja treba biti viša u odnosu na cijenu

koštanja. Prodajom nastaju prihodi koji predstavlja zbir prihoda od proizvodnje mlijeka sa 85-90%,

prihoda od reprodukcije i prirasta teladi 10-15%. Kada se od ukupnih prihoda oduzmu ukupni troškovi

nastaje financijski rezultat koji može biti negativan=gubitak i pozitivan=dohodak prije

oporezivanja=bruto dohodak. Plaćanjem poreza na dohodak obiteljskih poljoprivrednih gospodarstava

9


koji su u sustavu PDV-a (15, 25 ili 35% ovisno o visini dohotka) nastaje neto dohodak. Pravni subjekti

i njihovi dijelovi plaćaju porez na bruto dobit u iznosu od 20%.

Proizvodnja mlijeka ekonomski je vrlo interesantna. jer svakodnevna proizvodnja omogućuje isto

takvu realizaciju na tržištu što:

ubrzava obrt kapitala na gospodarstvu,

pospješuje likvidnost (sposobnost gospodarskog subjekta da podmiruje nastale obveze i

potraživanja) i

stvara osjećaj sigurnosti u poslovanju (manji rizik u odnosu na ostale stočarske

proizvodnje).

Temeljem praćenja prihoda i rashoda po mjesecima/godišnje lakše je planirati poslovanje i

razmišljati o investicijama u poboljšanje proizvodnog procesa.

Kako bi se moglo upravljati i planirati proizvodnju mlijeka i teladi važno je poznavati s jedne

strane tehničko - tehnološke, a s druge strane ekonomske pokazatelje. Na tehničko-tehnološke

pokazatelje utječu osobine osnovnog sredstva za proizvodnju, odnosno osnovnog stada, pasmina,

proizvodne i genetske karakteristike svakog grla stoke. Ekonomski pokazatelji ovise o nabavnoj

vrijednosti junice, vijeku eksploatacije (holstein 3-4 godine, a simentalac 5-7) i likvidacijska vrijednost

izlučene krave (niža je kod holsteina). Posebnu pažnju treba obratiti na cijenu teleta jedne pasmine u

odnosu na drugu i koliko teladi treba proizvesti po grlu osnovnog stada. Kada sve to uzmemo u obzir

dobijemo vrijednost koja upućuje koliku proizvodnju treba ostvariti sa simentalcem, a koliku sa

holstein pasminom kako bi poslovanje ostvarivalo dobit. Sve navedeno čini osnovu za izračunavanje

amortizacije.

Tablica 2. Usporedni tehničko-tehnološki pokazatelji u proizvodnji mlijeka i teladi

Pasmina Simentalska Holstein-Friesian

Regija kontinentalna kontinentalna

Proizvodni vijek eksploatacije 6 4

Ukupno teladi po kravi 0,9 0,9

Zimski obrok 210 210

Ljetni obrok 155 155

Sadržaj mlijeka 4% m.m.3,2% proteina 4% m.m.3,2% proteina

Broj izlučenih grla/kravi 0,17 0,25

Broj za realizaciju na tržištu 0,73 0,65

Vijek eksploatacije mliječne krave: koeficijent je s pomoću kojeg se krave izlučene u tijeku godine

dana svode na jednu mliječnu kravu. Primjer: na gospodarstvu je izlučeno 4 krave godišnje 1/4=0,25

10


Broj teladi je po jednoj mliječnoj kravi 0,9 (uginuća). Pretpostavka je da muške i ženske teladi ima

jednako, odnosno 0,45 muške i 0,45 ženske. Dio ženske teladi se ostavlja za remont osnovnog stada,a

dio se uz svu mušku telad prodaje. Primjer: koeficijent prodane teladi po jednoj mliječnoj kravi 0,45

(ženska telad) - 0,25(telad za remont stada)+0,45 (muška telad)=0,65.Prodajna prosječna tjelesna masa

150 kg žive mjere.

Ekonomičnije je i lakše upravljati poljoprivrednim gospodarstvom koje ima vlastitu proizvodnju

voluminozne stočne hrane. Cilj je stvoriti optimalni odnos između govedarske proizvodnje i

poljoprivrednih površina. Za područje Slavonije i Baranje 2 uvjetna grla stoke po ha obradive površine

je preopterećeno i trebalo bi biti 0,5/ha iz dva razloga: prvi je zbog potrebe plodoreda kako bi se

postigla pravilna smjena kultura po jedinici površine (monokultura utječe na iscrpljivanje zemljišta) i

zbog specifičnosti područja koje ima velike potrebe prerađivačkih kapacitete. Nedovoljno je primarnih

ratarskih proizvoda kako bi se racionalno iskoristili prerađivački kapaciteti.

1.4. Analiza položaja poslovanja prema tržištu

Osim povezanosti primarnih ratarskih sa primarnim stočarskim proizvodnjama potrebno je povesti

računa i o povezanosti kroz finalizaciju u prehrambeno-prerađivačkim kompleksima. Kako bi se

moglo analizirati poslovanje važno je pratiti razliku cijene koštanja i cijene realizacije gotovog

proizvoda – mlijeka.

Tablica 3. Vježba razlikovanja cijene koštanja od cijene realizacijeGodina Cijena

koštanjaCijena

realizacijeRazlika/financijski

rezultat (+/-)*Stajski prosjek

1 2,68 2,52 15,512 3,83 2,29 15,323 3,63 2,74 15,064 3,64 2,56 15,615 2,91 2,70 15,266 3,67 2,91 16,297 3,60 2,60 16,858 2,70 2,60 16,889 3,70 3,70 16,7110 2,80 3,65 16,83*potrebno je u stupac razlika/financijski rezultat umetnuti znak +,- ili 0

Prosječna proizvodnja 16,03 x 305 dana laktacije je 4.889 litara po kravi godišnje – da je samo

16,5 litara dnevno x 305 je 5.033 što je dovoljno za pokriće prosječne granice za rentabilnost

proizvodnje.

11


Eksperti u upravljanju stočarskom proizvodnjom poznaju normativne vrijednosti s najmanje dvije

decimale, jer zbog koncentracije proizvodnje i najmanje razlike mogu biti odlučujuće za dobit ili

gubitak cijelog poslovanja. Ekonomska analiza je temelj za donošenje poslovnih odluku, a osnova

ekonomske analize je kalkulacija, kao način obračuna troškova, koja prikazuje strukturu troškova i

prihoda u proizvodnji mlijeka. Radi usporedbe računskim postupkom utvrđuje se proizvodnja koja bi

se morala ostvariti kako bi poslovanje bilo rentabilno, odnosno kako bi se ukupni troškovi izjednačili

sa ukupnim prihodima pri čemu je financijski rezultat jednak 0 (nema niti gubitka niti dobiti) – granica

rentabilnosti. X : 5.660= UT : UP → X = 5.660 x UT / UP X=5.760 litara/kravi/godišnje

Tablica 4. Prikaz ostvarene proizvodnje i proizvodnje na granici rentabilnosti

Godina Ostvarena proizvodnja Granica rentabilnosti1 5.660 5.7602 5.592 5.9443 5498 6.2024 5.697 7.4455 5.885 10.2806 5.977 9.6807 6.115 10.1298 6.139 9.7949 6.129 9.23010 6.165 10.357

Granica rentabilnosti pokazatelj je uspješnosti upravljanja na gospodarstvu. Ukoliko je ona niža

menadžment je uspješniji i obrnuto. Njezin porast prvi je indikator nastupajućeg kriznog razdoblja u

poslovanju.

Grafikon 2. Ostvarena proizvodnje mlijeka po kravi litara/godišnje i granice rentabilnosti

12


Kada je ona ekstremno visoko postavljena tada je manji utjecaj subjektivnog faktora – znanje i

sposobnosti upravitelja. Ekstremne vrijednosti odraz su stanja na tržištu, nepovoljnog odnosa cijena

inputa i outputa. U isto vrijeme ako je krivulja ostvarene proizvodnje nisko postavljena tada je utjecaj

subjektivnog faktora veći, jer sposobnosti upravitelja mogu povećati proizvodne rezultate za 10 – 15%

Upravljanje gospodarstvom u razdoblju poslovanja sa gubicima izrazito je težak i odgovoran

posao. Razlike pokazatelja ostvarene proizvodnje, granice rentabilnosti ukazuje na prisutnost i razinu

kriznog razdoblja. Prisutnost poslovanja sa gubicima povezana je s odgovornošću upravitelja i

pritiskom okruženja kako bi se poslovanje što prije preusmjerilo u konjunkturno razdoblje. Za

poslovne odluke upravitelj mora imati činjenice na temelju kojih utvrđuje ciljeve i planira strategiju

izlaska iz kriznog razdoblja.

Jedan od važnih parametara koji upućuje na smjerove izrade strategije je kritična točka poslovnog

minimuma. Ona se izražava odnosom između ukupnog prihoda i varijabilnih troškova i može biti

jednaka, veća ili manja od 1. Kada je manja od l znači sa se ukupnim prihodom na podmiruju

varijabilni troškovi, ako je 1 znači da su vrijednosti izjednačene, a ako je veća od 1 tada se ukupnim

prihodom mogu podmiriti varijabilni troškovi, ali i dio fiksnih troškova.

Grafikon 3. Kritična točka poslovnog minimuma UP/V.T.

UU.P.>V.T.

UU.P.=V.T.

UU.P.<V.T.

Kritična točka poslovnog minimuma naziva se i pokriće varijabilnih troškova koji su u proizvodnji

mlijeka zastupljeni s višim udjelom (do 60%) pa je važno pokriti makar taj veći dio iako smo svjesni

da su nam fiksni troškovi tada planirani gubitak.

Zaključno kritična točka poslovnog minimuma izračunava se u dvije faze. U prvoj izražavamo:

I - odnosom ukupnog prihoda i varijabilnih troškova U.P./V.T.

II - utvrđenom razlikom između fiksnih troškova i financijskog rezultata (gubitka)

Fiksni troškovi – Financijski rezultat (gubitak) = razlika

13


Nikada se ne smije dozvoliti da visina gubitka prijeđe visinu fiksnih troškova (razlika mora biti

jednaka ili pozitivna). Na taj se način kontrolira rast gubitka koji ne smije rasti stihijski nego se njegov

rast mora pratiti i utvrditi visinu maksimalnog gubitka.

Kada visina dosegne maksimum potrebno je trenutno intervenirati koristeći dva postupka:

1. sniziti troškove proizvodnje dominantnih vrsta u strukturi

2. smanjivanje opsega proizvodnih kapaciteta na način da se moraju izlučiti iz proizvodnje ona

grla:

a. koja svojom proizvodnjom ne udovoljavaju prosječnim proizvodnim pokazateljima ili

b. čije je eksploatacijsko razdoblje povezano sa visokom razinom troškova – tehnoloških

veterinarskih ili općih.

Najčešće se upravitelji odlučuju na primjenu metode interpolacije, odnosno djelomično nastoje

sniziti troškove proizvodnje dominantnih vrsta u strukturi ukupnih troškova, što je postupak koji može

utjecati snižavanje proizvodnih rezultata i pada kakvoće proizvoda te na gubitak konkurentskog

položaja na tržištu, a djelomično smanjuju opseg kapaciteta u proizvodnji.

Ovi postupci su povezani sa visokom razinom rizika koju upravitelji moraju odgovorno i na

temelju dostupnih informacija preuzeti kako bi bili uspješni u upravljanju gospodarstvom u razdoblju

krize.

14


VJEŽBA 1.

Poslovni slučaj gospodarstva sa proizvodnjom mlijeka

TEHNIČKO-TEHNOLOŠKI POKAZATELJI

EKONOMSKI POKAZATELJI (000 kn)

Kapacitet 455krava Ukupni troškovi 12.650

Proizvodnja po kravi 5.000 l/ kravi/god Ukupni prihod 11.750

Plodnost 60% Financijski rezultat, gubitak - 900

Oteljeno 80% Cijena koštanja/litri 2,53 kn

Servis razdoblje 178 dana Prodajna cijena 2,35

Remont osnovnog stada 35% Gubitak po litri mlijeka 0,18 (2,53-2,35)

Gubici teladi 13% do 30 dana Fiksni troškovi (40%) 5.060

Pasmina holstein – frizian Varijabilni troškovi (60%) 7.590

Zaposlenost 50 radnika Cijena HJ 0,20

Utrošak HJ/ kravi godišnje 6.000 Troškovi hrane 4.320 kn/godišnje/kravi

Utrošak HJ/l mlijeka 1,20

GRANICA RENTABILNOSTIUKUPNI PRIHOD = UKUPNIM TROŠKOVIMA [ F.R.=OPROIZVODNJA PO JEDINICI KAPACITETA ? [(X)

X : 5.000= X= 5.000 * 12.650

11.750X = 5.500 litara po kravi/godišnje

Kritična točka poslovnog minimumaKritična točka je zbog toga što se nastoji pokriti varijabilne troškove koji su povezani sa većim rizikom i u strukturi troškova su zastupljeni sa većim udjelom.

I postupak izračunavanja koeficijenta (>=< od 1)UKUPAN PRIHOD : VARIJABILNI TROŠKOVI

11.750 : 5.940 = 1,55 Smanjivanje osnovnog stada nije rješenje ove poslovne situacije

II postupak utvrđivanja do koje vrijednosti smije rasti vrijednost gubitka

VRIJEDNOST FIKSNIH TROŠKOVA - FINANCIJSKI REZULTAT (GUBITAK) 5.060 – 900 = 4.160 (000)

Postoji mogućnost za rast gubitka za 4.160 000 knZAKLJUČNO: Identifikacija i evaluacija mogućih rješenja -

odabir i implementacija najboljeg rješenjaAnaliza tehničko – tehnoloških pokazatelja

- servis razdoblje 178 dana, (od telenja do ponovnog osjemenjivanja treba proći 60 dana)

- problemi u reprodukciji- oteljeno 80% (potrebno je postići 95%)- niska plodnost 60% (potrebno je ostvariti 80%)? koji je glavni razlog ovako loših proizvodnih pokazatelja - reproduktivni problemi

Sekundarne posljedice:- poremećene laktacijske krivulje- povećani utrošci hrane koji povećavaju troškove – cijenu koštanja.

15


2. EKONOMIKA I UPRAVLJANJE PROIZVODNJOM TOVNE JUNADI

Za Republiku Hrvatsku proizvodnja utovljene junadi izuzetno je značajna zbog mogućnosti izvoza

junadi težine 400 do 450 kilograma žive mjere i starosti do 18 mjeseci. Prosječna proizvodnja je

ukupno 102.000 teladi i junadi za tov do 1 godine i 61.000 junadi iznad 1 godine starosti (ukupno

163.000 grla). Od 102.000 je u vlasništvu pravnih osoba i dijelova pravnih osoba proizvedeno ukupno

34.000 grla, a u obiteljskim poljoprivrednih gospodarstvima 68.000, odnosno 66% ukupno broja

proizvedenih grla.

Potrošnja goveđeg mesa kao jednog od glavnih prehrambenih proizvoda je 11,4 kg dok je u EU 20

– 30 kg po stanovniku godišnje.

Proizvodnju tovne junadi karakteriziraju slijedeće činjenice:

- zahtjevi na uvjetima držanja su skromni, što je povezano nižim investicijskim ulaganjima u

odnosu na ostale grane stočarstva, važno je uočiti mogućnosti adaptacije postojećih objekta,

- tehnološki proces proizvodnje je jednostavniji u odnosu na ostale stočarske proizvodnje, te

može biti organiziran uz vlastitu proizvodnju stočne hrane ili s nabavkom koncentrata i

voluminozne hrane.

Organizacija proizvodnje ovisi o sistemima držanja tovne junadi – slobodni i na vezu, odnosno na

dubokoj stelji i na rešetkastom podu, te kombinirani pašno-stajski. Najekonomičnije je organizirati

proizvodnju u slobodnom sistemu držanja na dubokoj stelji zbog toga što su ukupni troškovi najniži.

Niski su troškovi liječenja životinja, manje je problema sa upalama pluća, oštećenjima zglobova, a

prirast je bolji. Istodobno investicijska ulaganja su niža, a povrat sredstava brži. Trošak amortizacije

osnovnih sredstava, proizvodnih objekata i opreme niži je i ne opterećuje troškove poslovanja u velikoj

mjeri.

Upravljanje proizvodnjom obavlja prema uzgojnim razdobljima:

1. faza do 3 mjeseca starosti do 120 kilograma žive mjere

- faza proizvodnje teladi do 30 dana na punomasnom mlijeku,

- do 60 dana na mliječnoj zamjenici,

- do 90 dana do 120 kg tjelesne mase.

2. faza predtova od 3-6 mjeseci na kvalitetnom sijenu i koncentratu sa tjelesnom masom od 120 -

220 kilograma

3. faza do 18 mjeseci i završne težine 400 - 450 kilograma sa dnevnim prirastom od 1.100 do

1.250 grama dnevno s utroškom 7 H.J. za 1 kg prirasta.

Za ovu liniju govedarstva važna je lokacija gospodarstva radi nabave stočne hrane niže cijene

koštanja, te blizina prehrambeno-tehnoloških kapaciteta zbog korištenja sporednih proizvoda: pivski

16


trop, repini rezanci, sjenaža i sl. Osim stočne hrane veliki udjel u strukturi troškova pripada troškovima

ulazne vrijednosti stoke - nabavna vrijednost tovne teladi.

Tablica 6. Struktura udjela troškova po 1 kg žive mjere (%)

God

Ulazna

vrijednost

Stočna

hrana

Materijalni

troškoviUsluge Amortizacija Kamate Plaće Ukupno F.T./V.T.

1 66 19 4 1 4 2 4 100 9:91

2 67 17 6 1 3 2 4 100 9:91

3 65 18 5 1 4 3 4 100 8:92

4 70 14 4 1 5 3 3 100 7:93

5 64 17 4 1 11 0 3 100 7:93

6 56 14 4 2 21 1 2 100 7:93

7 60 9 4 1 23 0 3 100 9:91

8 56 11 6 1 21 1 4 100 8:92

9 44 10 6 1 36 0 3 100 8:92

10 13 3 3 1 70 0 10 100 5:95

(standardni udjeli su u petoj godini). Prosječan odnos F.T./V.T. je 5-10/95-90%

Zbog visine troškova ulazne vrijednosti stoke i troškova stočne hrane ova proizvodnja pripada

skupini najrizičnijih stočarskih proizvodnji. Udjel varijabilnih troškova kreće se od 90-95% što je u

odnosu na fiksne troškove (5-10%) vrlo visoko, pa je teže planirati buduće poslovanje. Ujedno cijene

na tržištu (cijene realizacije outputa i inputa) osciliraju zavisno o ponudi i potražnji, te je nabavno i

prodajno tržište odlučujući činitelj uspješnosti poslovanja. Kada bi se zanemarila vrijednost ulazne

stoke odnos vrijednosti troškova bio bi 60% troškovi stočne hrane, 25% materijalni troškovi,

amortizacija, usluge i obveze; 5% plaće i do 10% kamate.

Analizom strukture troškova i ostvarenih proizvodnih rezultata moguće je izračunati granicu

rentabilnosti i grafički je prikazati. Količina proizvodnih rezultata izražava se količinom dnevnog

prirasta po hranidbenom danu (gr/H.D.)

17


Grafikon 4. Prikaz ostvarene proizvodnje i granice rentabilnosti

Tov junadi linija je stočarske proizvodnje koja vrlo je osjetljiva na obrtni kapital za nesmetano

odvijanje proizvodnog procesa. Zbog toga se proizvođači često odlučuju na kreditna sredstva pri čemu

treba biti svjestan činjenice da ova proizvodnja ne podnosi kamatu višu od 5% godišnje. Za tov junadi

presudna je tržišna vrijednost ulazne teladi koja je 50% izlazne vrijednosti utovljene junadi od 450 kg

(120 kg x 25 kn = 3.000 kn; 450 x 13 kn = 5.850 kn). Zbog toga je neprestano važno pratiti vertikalne

paritete cijena na tržištu posebno između 1 kg utovljene junadi i 1 kg suhog zrna kukuruza). Normalan

je odnos 1:12 za ravničarsko područje – ako je više onda je konjunkturno razdoblje na tržištu, ali ako

je niži onda je krizno. Komparativne prednosti za ovu liniju proizvodnje imaju područja koja imaju

veliki opseg primarne ratarske proizvodnje zbog nižih cijena inputa. Ove paritete osobito trebaju pratiti

poduzetnici koji započinju sa proizvodnjom, jer nije svejedno da li će započeti u kriznom ili

konjunkturnom razdoblju, odnosno u uvjetima povoljnih ili nepovoljnih input/output pariteta cijena.

Zaključno, činitelji koji utječu na ekonomičnost proizvodnje su:

1. odnosi cijena,

2. stabilnost tržišta,

3. kreditna politika financijskih institucija.

Kod svake proizvodnje važan je financijski rezultat, odnosno razlika između prodajne cijene i

cijene koštanja.

Cijena koštanja ovisi o ulaznoj vrijednosti tovne teladi, cijenama stočne hrane, amortizaciji,

plaćama i transportnim troškovima.

Prodajna cijena ovisi o stanju na tržištu, kvaliteti proizvoda, učinkovitosti, komercijalne službe.

18


Ulazna vrijednost tovne teladi utječe u velikoj mjeri na financijski rezultat. Prilikom poslovnih

odluka koje su povezane za početkom proizvodnog procesa moguće je koristiti izračun:

(Vrijednost prirasta) a*x + b*y (vrijednost ulaza) = CZ (vrijednost izlaza)

troškovi prirasta – ulazna težina i prirast = izlazna težina

a - količina prirasta

x – vrijednost po jedinici prirasta

b – ulazna težina grla

y – cijena po kg ulazne težine

C– izlazna težine

Z– cijena realizacije po kg ž.m.

Na cijenu koštanja 1 kg prirasta utječe:

l. struktura ishrane

2. fazi uzgoja (starosti, tjelesnoj masi)

3. spol

Ekonomski uspjeh u uzgoju teladi povezan je s tržišnim razvitkom s obzirom na neizvjesnost

plasmana i kolebanja cijena teladi. Na ekonomske rezultate teladi i junica djeluju:

vrsta i količine hrane,

početna vrijednost teladi,

prirast tjelesne mase,

cijena po kojoj se telad i junad realizira.

Na proizvodnost rada utječu:

broj grla na gospodarstvu,

starost teladi,

način držanja i stupanj mehanizacije,

količina prirasta.

Elemente koje ima struktura cijene koštanja obuhvaća ove skupine troškova:

Varijabilne troškove: kupljena telad, vlastita hrana, ostali materijalni troškovi, vrijednost

vlastitog i tuđeg rada, usluge.

Fiksne troškove: amortizacija, osiguranje i opći troškovi.

19


VJEŽBA 2.

Poslovno odlučivanje u različitim poslovnim situacijama – proizvodnja tovne junadi

TEHNIČKO – TEHNOLOŠKI POKAZATELJI EKONOMSKI POKAZATELJI (000)

Kapacitet 1.000 grla Ukupan prihod 9.720

Proizvodnja 2.000 grla Ukupni troškovi 10.800

Dnevni prirast 1.100 grama Financijski rezultat – 1.080

Ulazna težina 250 kg žive mjere Fiksni troškovi 1.080

Izlazna težina 470 kg Varijabilni troškovi 9.720

Uginuća 0,5% Cijena koštanja po kg/ž.m. 11,88

Izlučenja 5% Cijena realizacije 10,80

Konverzija 7,6 H.J./kg prirasta Cijena kukuruza 1,08

GRANICA RENTABILNOSTI

Kritična točka poslovnog minimuma

POSLOVNE ODLUKE:1.

2.

3.

20


3. EKONOMIKA I UPRAVLJANJE SVINJOGOJSKOM PROIZVODNJOM

Republika Hrvatska u raspolaže sa 1,3 miliona svinja od čega je u vlasništvu pravnih osoba

četvrtina, a u vlasništvu obiteljskih gospodarstava tri četvrtine ukupnog broja svinja. Krmača i

suprasnih nazimica je 196.000 od čega je 83% smješteno na obiteljskim gospodarstvima.

Tržišna proizvodnja svinjskog mesa posljednjih godina pokazuje pad proizvodnje svježe svinjetine,

i povećanje udjela svinjetine u strukturi stočarske proizvodnje. Stanje na tržištu pokazuje nedostatak

utovljenih svinja za industrijsku proizvodnju jer je samodostatnost svinjskog mesa svega 86%.

Republika Hrvatska ima dugu tradiciju u svinjogojstvu čija vrijednost iznosi 14% ukupne

poljoprivredne proizvodnje i 36% ukupne stočarske proizvodnje. Godišnja proizvodnja svinja za

preradu je 62 000 grla (3 grla po krmači 196 000/62 000) ukupne mase 6,7 miliona tona (prosječna

tjelesna masa je 108 kg žive mjere x 62 000). Mogućnosti razvoja svinjogojstva treba uočiti u

povećanju proizvodnost po krmači koja je izražena brojnim stanjem proizvedenih svinja, ali i

završnom tjelesnom masom. Činjenica je kako ova proizvodnja ima mogućnosti visoke proizvodnosti

po grlu godišnje – 2.000 kg/godišnje po krmači (10 komada odbite prasadi x 100 kg završne mase x

indeks prasenja 2,0/2,3).

Potrošnja po stanovniku je 18,4 kg godišnje, te se očekuje da će se potrošnja u narednom razdoblju

povećati (uz meso peradi i goveđe). Obrt stoke je viši u odnosu na tov junadi kao i stupanj finalizacije

(svinjsko meso – raznovrsne prerađevine) koji je istodobno i najviši u odnosu na sve ostale stočarske

proizvodnje. Svinjogojska proizvodnja značajna je s aspekta oplemenjivanja kukuruza i koncentriranih

krmiva kroz primarne svinjogojske proizvode. Činjenica je da svinjogojstvo konzumira velike količine

koncentriranih krmiva ova proizvodnja ima posebno značenje jer je Republika Hrvatska veliki

proizvođač žitarica. Koeficijent oplemenjivanja kukuruza u odnosu na svinjsko meso je vrijednosno

1:9 iako je utvrđeno kako on može porasti i na 1:20 ako se analizira finalizacija kroz specifične

autohtone, tržištu namijenjene proizvode kao što je pršut i kulen. Svinjogojstvo je grana koja je

osjetljivija na tržište outputa nego na tržište inputa, pa je važnije osigurati tržište prodaje nego tržište

nabave – nije teško započeti proizvodnju i nabaviti inpute, nego je problem plasirati gotovi proizvod

na tržištu u trenutku kada je najniža ponuda, a da istodobno tjelesna masa udovoljava očekivanjima

potrošača.

21


Grafikon 5. Pariteti cijena kukuruza(kg) i mesa svinja (kg žive mjere)

Praćenje vertikalnih pariteta između kukuruza i kilograma svinjskog mesa pokazuje česte oscilacije

i izmjene kriznih i konjunkturnih razdoblja na tržištu. Utvrđena je dinamika kretanja svake 2-3 godine,

te je praćenjem desetogodišnjih razdoblja moguće definirati ekstremne minimalne i maksimalne

vrijednosti (1:6) odnosno( 1:12) frekvencija osciliranja na tržištu je 100% . Ovakve analize potvrđuju

rizičnost ove proizvodnje koja je najvećim dijelom povezana sa prodajnim tržištem.

Prethodni grafikon ukazuje i na odnos ponude i potražnje koji je uvjetovan zakonitostima poznatih

«svinjskih ciklusa» koji najbolje obrazlažu nesređenost tržišta svinjskog mesa. Postojeća nesređenost

proizlazi iz neorganiziranih distribucijskih, prodajnih kanala pri čemu nedostaju burze u

proizvođačkim regijama, a oblici stočnih sajmova jedina su mogućnost za poboljšanja plasmana

gotovih svinjogojskih proizvoda na prodajnom tržištu. Burza je najpogodniji prodajni kanal za

poduzetnike, obiteljska gospodarstva, prerađivačku industriju i izvoz živih svinja, te domaće

preprodavače, a što je najvažnije i za potrošače. Za obiteljska gospodarstva još je bolji izravni prodajni

kanal iz vlastitih prodavaonica unutar gospodarstva ili pak iz vlastitih prodavaonica udruženih

proizvođača tržišnih udruga (kooperacija-udruga). Činjenice potvrđuju kako se posljednjih 10-tak

godina plasira na tržište svega 45-50% svinjskog mesa od ukupno proizvedene količine – polovina se

koristi kao autokonzum. Prodajnim kanalima u selima na način izravne prodaje na obiteljskim

gospodarstvima realizira se oko 20% ukupne tržišne potrošnje svinjskog mesa, ostalo je preko

trgovačkih lanaca maloprodaje i veleprodaje. Tržišna bilanca pokazuje porast udjela potrošača

ugostiteljstva i trgovine na malo (sindikati, društvena prehrana, javne kuhinje). Stalno kolebanje cijena

svinja i uvjeta poslovanja proizvođača, prerađivača i organizacija prometa uzrok su oscilacijama u

0

2

4

6

8

10

12

14

1 2 3 4 5 6 7 8 9 10

Normalni paritet

Osciliranje pariteta

22


proizvodnji svinja. Kako bi se uspjelo stabilizirati tržište potrebno je osigurati dovoljne količine

domaćih sirovina i uravnotežiti gospodarske odnose, prije svega na relaciji proizvodnje svinja s

prerađivačkom industrijom i turizmom. Cijene mesa opterećene su visokim troškovima usluga koje

određuju državne institucije (veterinarske, komunalne i druge). Nedovoljna ponuda svinjskog mesa za

preradu na domaćem tržištu uzrok su rasta cijene inputa što utječe nekonkurentnost domaćeg

proizvoda, kako na domaćem tako i na izvoznom tržištu.

Za ishranu se koristi suho zrno kukuruza koje se lako transportira. U ratarskoj proizvodnji kukuruz

je najzastupljenija kultura ovog područja i zbog toga je svinjogojska proizvodnja osobito značajna za

Osječko-baranjsku županiju. Postoji mogućnost da se proizvodnja locira i u područjima koja nemaju

sirovinsku osnovu, ako postoji potreba ove vrste mesa na tržištu. Izvrsna je mogućnost korištenja

komparativnih prednosti pojedinih područja RH kako bi se postigla tražena kvaliteta (proizvodnja

kulena u Slavoniji i pršuta u Dalmaciji).

Povećanje ekonomskih pokazatelja u svinjogojskoj proizvodnji treba tražiti u poboljšanju

prehrambeno tehnoloških kapaciteta – finalizaciji proizvoda, distribuciji proizvoda i marketinškim

vještinama prilagoditi proizvode potrebama kupaca. Razlikovanje u asortimanu i markama proizvoda

temeljna je komponenta tržišta svinjogojskih proizvoda uz garantiranu kvalitetu. Na tome je moguće

graditi prepoznatljivost svinjogojskih proizvoda i biti konkurentan na svjetskom tržištu hrane.

3.1. Ekonomika i upravljanje reprodukcijom svinja

Uzgoj svinja u odnosu na ostale grane stočarstva ima važne proizvodne i ekonomske prednosti.

Ciklus reprodukcije u svinjogojstvu je relativno kratak zbog bržeg obrta stoke (priplod je sa 8-10

mjeseci starosti, sa 12-14 mj daju pomladak). Indeks prasenja je ubrzava obrt kapitala u odnosu na tov

junadi. U odnosu na ostale vrste stoke svinje imaju najveći randman: proizvodnja mesa u po tovljeniku

– prosječni postotak mesa je 56 %.

Kako bi se uspješno mogla organizirati proizvodnja upravitelji moraju biti svjesni bioloških

specifičnosti ove grane stočarstva, a to je visoka plodnost (10 prasadi *2,3), ranozrelost, poliestričnost,

po jednoj krmači godišnje je moguće proizvesti 2.000 kg žive mjere tovljenika. Za 1 kg prirasta troši

se od 2,8-3,0 kg koncentrata – konverzija.

Po m2 može proizvesti po 200kg svinja, a produktivnost po 1 djelatniku može godišnje biti i do

20.000 kg žive vage svinja.

Kako bi se uspješno organiziralo svinjogojsku proizvodnju potrebno je dobro poznavanje tehničko-

tehnoloških parametara kojih se mora pridržavati upravitelj na farmi.

23


Tehničko-tehnološki standardi: indeks prasenja 2,24; dojno razdoblje 21-28 dana, živo oprasene

prasadi u leglu 9,50-9,75; gubici u dojnom razdoblju 12%; gubici u odgajalištu (do 25 kg) 5%; ostala

uginuća 3%; remont krmača 40%; 2,5 godine u eksploataciji, završna težina u tovu 100 kg)

U tovu , bez reprodukcije su uginuća 2-3%, ili ukupni gubici do 5%. Zalučenje je sa 6 kg tjelesne

mase; trajanje odgoja je do 25 kg – 70 dana sa prirastom 270-280 grama. U tovnom razdoblju prirasti

se kreću oko 400-600 grama po H.D. do tjelesne mase 100 kg za 120 dana.

Najmjerodavniji pokazatelj uspješnosti tehnologije proizvodnje je farmska konverzija:

Farmska konverzija hrane = utrošak hrane krmača, nerastova i prasadi

Prirast prasadi i nazimica

Standard FKH kreće se oko 3,7 kg hrane (do 100 kg ili 4 kg preko 100 kg) s prirastom do 600

grama po hranidbenom danu. U organiziranju važno je pronaći pravo mjesto i vrijeme kada nastaju

problemi u proizvodnom procesa. Postoje osjetljive faze tehnološkog procesa kada je neophodno da

upravitelj bude prisutan (prasenje, osjemenjivanje, ishrana) kako bi uočio zbog čega nastaju gubici.

Tablica 7. Tehnološki i ekonomski pokazatelji u reprodukciji svinja

Područje RH Obnova stada Vlastito osnovno stado

Proizvodni vijek krmače 3 godine Izlučene krmače 0,33

Broj prasenja godišnje 2,2 Broj turnusa godišnje 2,9

Kalkulacija i struktura troškova u reprodukciji svinjaBroj prasadi po krmači godišnje 18Prasad 18 kom x 25 kg x 10,33 kn/kg 4.648,50Izlučene krmače 0,33; 185 kg tjelesna masa; 6,45 kn/kg 393,77Poticaji, kn/krmači, 300 kn 300,00UKUPNI PRIHOD, kn/krmači 5.360,27Stočna hrana (90%) 4.324,40Veterinarski troškovi 310,00Troškovi uzgoja 25,00Ostali troškovi, kn/krmači 150,00UKUPNI VARIJABILNI TROŠ. 4.809,40Razlika UP-VT kn/krmači (5.360,27 - 4.809,40) 550,85Trošak proizvodnje kn/kg praseta (4.809,40 / (18*25)) 10,69

24


Najvažniji pokazatelji ekonomske uspješnosti proizvodnje su:

1. razina ekonomičnost proizvodnje koja se izražava visinom financijskog rezultata po kg žive

vage tovljenika. Osnovni ekonomski uvjeti proizvodnje su cijene inputa i outputa, odnosi cijena,

sigurnost plasmana na tržištu, kamate i agrarna politika.

2. činitelji koji utječu na i racionalnost proizvodnje su organizacija proizvodnje, intenzivnost

proizvodnje - ulaganje rada i sredstava po jedinici kapaciteta. Koliko poljoprivredno gospodarstvo

racionalno posluje moguće je pratiti analizom strukture troškova po kilogramu prirasta.

3.2. Upravljanje svinjogojskom proizvodnjom

U svinjogojskoj proizvodnji treba prepoznati standarde koji pokazuju što je normalna situacija i

pratiti ekonomske pokazatelje: strukturu troškova, granicu rentabilnosti, kritičnu točku poslovnog

minimuma i na osnovi toga prepoznati i planirati stanje u krizi. Vrijednosti tehnoloških pokazatelja

područje su na koje upravitelj gospodarstvom, farmom treba posebno utjecati. Svaki upravitelj može

poboljšati proizvodne rezultate s istim proizvodnim resursima: osnovno stado/obrtna stoka

(reorganizacija), proizvodni objekti (restrukturiranje), poljoprivredna mehanizacija (planiranje) i

zaposlenici (prepoznavanje snaga i slabosti zaposlenika, te korištenje prednosti svakog pojedinca).

Koliko će upravitelj biti ekspert u svom zvanju i uspjeti realizirati poboljšanje proizvodnih pokazatelja

ovisi o subjektivnom činitelju - osobnim znanjima, sposobnostima i vještinama upravljanja

svinjogojskom proizvodnjom. Činjenice potvrđuju kako su mogućnosti poboljšanja od 10-15% u

odnosu na prethodno postignute rezultate. Cilj je postići standardne vrijednosti ili im se barem

približiti. Odstupanja od ovih standardnih vrijednosti ekspertna su ocjena subjektivnog činitelja na

gospodarstvu.

Tablica 8. Tehnološki pokazatelji u svinjogojskoj proizvodnji

Godina Proizvodnja kg/krmači/godišnje Prosječni dnevni prirast (gr/HD)1 1.876 4422 2.052 3303 2.328 3384 2.598 4215 2.443 4066 2.506 4707 2.513 4608 2.503 4199 2.433 44010 2323 457

25


Prosječne vrijednosti su: 2.357 kg/krmači/godišnje i 418,3 gr/H.D. (350 - 450 grama dnevnog

prirasta). Ovo su istodobno i standardne vrijednosti proizvodnih pokazatelja kojih bi se trebali

pridržavati u svinjogojstvu.

Uspješni upravitelj mora neprestano pratiti cijene koštanja 1 kg žive mjere u usporedbi sa cijenom

realizacije. Zbog specifičnosti svinjogojske proizvodnje koja u velikoj mjeri ovisi o tržištu stočarskih

proizvoda vrlo često se poslovanje na kraju financijske godine završava s negativnim financijskim

rezultatom, jer je cijena koštanja izjednačena s cijenom realizacije. Kada se radi o intenzivnoj

proizvodnji i farmskom uzgoju najčešće je cilj proizvodnje interna realizacija – finalni svinjogojski

proizvodi samo su input za prerađivačku industriju. U takvim uvjetima važniji su naturalni proizvodni

pokazatelji i cijena koštanja na ne financijski rezultat. Prava vrijednost proizvodnje uočljiva je tek

nakon realizacije finalnih prehrambenih proizvoda na tržištu. Ovu tvrdnju potvrđuje i postupak

izračunavanja ekonomičnosti koji se u 10-to godišnjem razdoblju kretao od 0,83-1,0. Zaključno ova

grana stočarske proizvodnje pripada skupini proizvodnji kada je bolje imati manju primarnu

proizvodnju, a viši stupanj finalizacije. Zbog toga se posljednjih godina sve više poduzetnika odlučuje

na otvorene sustave svinjogojske proizvodnje kada su osjetljive faze uzgoja svinja obavljaju u

uvjetima i mogućnostima intenzivne kontrole proizvodnog procesa (u obiteljskim gospodarstvima) a

otkup i preradu obavljaju institucije koje udovoljavaju zakonskim uvjetima objekata za preradu i

finalizaciju prehrambenih proizvoda. Ovakav oblik organiziranja i upravljanja svinjogojskom

proizvodnjom pogodan je i zbog nepovoljnog ekološkog utjecaja svinjogojske proizvodnje čime je

ovaj utjecaj moguće svesti na najmanju moguću mjeru.

Tablica 9. Kalkulacija i struktura troškova u tovu svinja

Vrsta Kupovne smjese Vlastite smjese

Tovljenici (100 kg x 0,99 x 8,50 kn/kg) 841,50 841,50

Poticaj 98,00 98,00

UKUPNI PRIHOD 939,50 939,50

Prase (25kg x 1,01 x 11,62 kn) 293,41 293,41

Stočna hrana 573,20 366,55

Veterinarski troškovi 65,00 65,00

Ostali troškovi 50,00 50,00

UKUPNI VARIJABILNI TROŠ. 981,61 774,96

Razlika UP-Vt kn/tovljeniku -42,11 164,55

Trošak proizvodnje kn/kg 9,82 7,75

26


Pravilnosti u strukturi troškova treba tražiti u razdoblju kada nema kamata u strukturi troškova:

- stočna hrana 56 %

- lijekovi 2 %

- materijalni troškovi 10 %

- usluge 2 %

- amortizacija 10 %

- kredit 0 %

- zakonske i ugovorne obveze 9 %

- plaće 11 %

U tovu svinja dominantna skupina troškova su varijabilni troškovi koji su zastupljeni udjelom 90-95%

dok su fiksni zastupljeni udjelom od 5-10%.

Tablica 9. Prikaz ostvarene proizvodnje i granice rentabilnosti

Godina Proizvodnja žive mjere/krmači/god. Prirast/tovljeniku/H.D. gramaOstvareno Granica rentabilnosti Ostvareno Granica rentabilnosti

1 1.389 1.231 442 4742 1.159 1.051 368 4293 1.055 1.011 330 3604 984 919 338 3705 1.354 1.450 406 4066 1.573 2.058 470 470

Vježba za raspravu: Označiti minimalne i maksimalne vrijednosti i utvrditi razlike između njih

27


VJEŽBA 3.

Poslovno odlučivanje u različitim poslovnim situacijama – proizvodnja prasadi/tovljenika

Tehničko-tehnološki pokazatelji Ekonomski pokazatelji (000 kn) Kapacitet 1.000 grla Proizvodnja 1.500 kg/krmači/godišnje Farmska konverzija 4,0 Indeks prasenja 2,20 Remont osnovnog stada 40 % Uginuća: u dojnom razdoblju 15% Uginuća u odgoju: 15% Uginuća u tovu: 15% Zaposleno 20 radnikaZavršna težina prosječno 100 kg

Ukupan prihod 12.250 Ukupni troškovi 15.750 Financijski rezultat -3.500 Fiksni troškovi 3.500 Varijabilni troškovi 12.250



POSLOVNE ODLUKE:

1.

2.

3.

4. EKONOMIKA I UPRAVLJANJE PERADARSTVOM

28


U Republici Hrvatskoj u uzgoju je 11 miliona komada peradi. Proizvodnja prirasta peradi izražena

proizvodnjom mesa iznosi prosječno 110.000 tona od čega se oko 10% prerađuje u različite oblike

finalnih proizvoda. Koncepcija tržišta peradarstva temelji se na intenzivnom uzgoju specijaliziranih

proizvođača, poslovnim subjektima , 40% (142 farme) i obiteljskim poljoprivrednim gospodarstvima

(60%). Od ukupne nacionalne proizvodnje 70% je iz intenzivnog uzgoja poslovnih subjekata dok je

30% iz poluintenzivnog uzgoja obiteljskih poljoprivrednih gospodarstava.

Krupni proizvođači organiziraju intenzivnu proizvodnju primjenjujući vrlo zahtjevne tehničko-

tehnološke standarde što rezultira proizvodima visoke kakvoće i raznolikosti pilećeg, purećeg, pačjeg i

gušćeg mesa, te jaja i prerađevina uz bogatstvo ponude diferenciranih – specijaliziranih proizvoda kao

što je proizvodnja pernate divljači (fazana, prepelica, trčki, jarebica) i nojeva. Ovakva proizvodnja

osigurava povoljne cijene peradarskih proizvoda u odnosu na ostale vrste mesa. Prosječno pariteti

cijena pilećeg mesa prema mesu kunića iznose 1:1,2, svinjskom 1:1,8 odnosno goveđem 1:2.

Međusobno peradarski proizvodi pokazuju znatno razlikovanje cijena. Cijene su različite prema

vrstama peradi, razvrstavanju dijelova mesa, prema rijetkosti ponude, načinima uzgoja i držanja,

prema veličini i smještaju gospodarstva. Prema raspoloživim količinama za potrošnju prosječno se

troši 19 kg po stanovniku što je prema proizvodno potrošnim bilancama poljoprivrednih proizvoda u

RH odmah iza potrošnje mesa svinja.

Poboljšanja u peradarstvu potrebno je tražiti u transferu znanja i tehnologija u obiteljska

gospodarstva koja imaju tradiciju u proizvodnji peradi. Organizacijom proizvodnje u ekstenzivnom

(slobodni sistem držanja na otvorenom uz večernju prihranu) i poluintenzivnom obliku (uzgoj na

otvorenom prostoru i u peradnjacima). Takav način organiziranja proizvodnje osigurava raznovrsnost

proizvoda i lako prilagođavanje potrebama kupaca zahtjevnog tržišta na posebno uzgojenim

proizvodima kao što su posebne pasmine (autohtone za pojedina područja) i ekološki uzgojena perad.

Različitim načinima hranidbe nastali bi različiti peradarski proizvodi koji bi svaki za sebe imali

specifičnost na svoj način što je temelj razvoja brendova autohtonih proizvoda u regionalnom razvoju.

Upravo je na taj način moguće osigurati konkurentnost peradarskih proizvoda na svjetskom tržištu

hrane, jer se na različite načine proizvedeni i finalizirani proizvodi odlikuju posebnom kvalitetom,

asortimanom i pakiranjem proizvoda.

Proizvođači mesa peradi moraju analizirati potražnju na domaćem tržištu i trendove proizvodnje na

stranim tržištima. Prema statističkim podacima 11.000 tona iz domaće proizvodnje je namijenjeno

izvozu, ali se i 12.000 tona uvozi iako vanjsko trgovinska bilanca utvrđuje kako je RH samodostatna

na mesu peradi i jaja (kukuruz, pšenicu i vino). S obzirom na planirani porast standarda stanovništva i

trendove u potražnji mesa peradi potrebno proizvesti 120.000 tona godišnje.

29


Grafikon 6. Procjena samodostatnosti hrvatske poljoprivrede

Peradarstvo razvijenih zapadno europskih zemalja pod velikim je pritiskom zahtjeva tržišta,

utjecaja jakih potrošačkih organizacija koje brinu za zdravlje i način iskorištavanja životinja. Postupci

prilagođavanja menadžmenta zakonskoj legislativi vezane su uz za držanje u kavezima i zahtjevniju

veterinarsku kontrolu kako u uzgoju tako i na tržištu finalnih proizvoda. Zbog toga važno je

strategijske operativne ciljeve razvoja peradarstva usmjeriti u proizvodnji na otvorenom u malim i

srednjim farmama s posebno utvrđenim proizvodnim ciljem, primjer je posebna kvaliteta proizvoda

zbog različitosti u načinima hranidbe (funkcionalna hrana). Prema trenutnim analizama u ponudi mesa

peradi nedostaje pura, pataka i gusaka, pernate divljači, te posebno prerađenih proizvoda.

Karakteristika peradarske proizvodnje ogleda su u visokoj reproduktivnosti, intenzivnoj industrijskoj

tehnologiji proizvodnje i mogućnosti razmnožavanja.

Neovisna je u odnosu na proizvodnju hrane jer je moguće organizirati proizvodnju tamo gdje je

neophodan proizvod. U odnosu na svinjogojstvo, peradarstvo ima bolju konverziju , odnosno manji je

utrošak hrane za kilogram prirasta (3,5 – 4,0 u svinjogojstvu u odnosu na 1,9 u tovu brojlera). Značaj

se ogleda i u kvalitetnoj nisko energetskoj hrani, te će i dalje zauzimati važno mjesto u prehrani

stanovništva. Poduzetništvo u peradarskoj proizvodnji ima budućnosti u razvoju pataka i gusaka

(pekinška, engleska, francuska) uzgojem do 2 mjeseca, mase 2,5 kg sa kvalitetnim mramoriranim

mesom.

4.1. Ekonomski pokazatelji u peradarstvu

30


Organizacija proizvodnje ima poseban značaj zbog čvrste povezanosti pojedinih faza uzgoja:

inkubator-pilenka-finalni proizvod te nesilica-proizvodnja konzumnih jaja sa tvornicom stočne hrane.

Svi procesi moraju biti planirani i sinkronizirani uz neprestano praćenje zdravstvene zaštite čija

prevencija mora biti učinkovita sa minimalnim intervencijama uz pravilno obavljanje preventivnih

cijepljenja.

Od mogućih linija proizvodnje treba razlikovati:

1. Proizvodnju brojlera-tovnih pilića (mesa)

2. Proizvodnju konzumnih jaja

3. Proizvodnju pilića - za nesilice odnosno brojlere ovisno o uzgojnom cilju.

Cilj upravljanja u proizvodnji brojlera je da se u što kraćem vremenu postignu što bolji prirasti uz

što manji utrošak hrane (konverzija). Osnova za uspješnost upravljanja je nabava kvalitetne ulazne

pilenke od poznatih i sigurnih dobavljača. Uz ovu pretpostavku moguće je pridržavajući se optimalnih

zoohigijenskih uvjeta smještaja postići očekivane proizvodne rezultate – za 7 tjedana prosječnu težinu

1,8 kg žive vage što je na tržištu 1,35 kg mase po komadu.

Tablica 10. Kalkulacija cijene koštanja proizvodnje brojlera kn

1. Ulazna vrijednost pileta (gubici 2%) 4,21

2. Hrana 2,5 kg/1 kg žive vage

(1,8 kg ž.m. x 2,5 kg = 4,5 kg)

1 kg startera

3,5 kg finišera 4,64

3. Ostali troškovi po kg ž.m. 2,30

Ukupni troškovi po kg ž.m. 11,16

Realizacija po jednom kg ž.m. 11,70

Financijski rezultat (dobit) po kg ž.m. 0,54

Iz kalkulacije može se utvrditi struktura troškova i udjel pojedinih troškova u ukupnim troškovima

po kg žive mjere, odnosno 37% je ulazna vrijednost pileta, troškovi hrane su 41%, ugovorne i

zakonske obveze su 8%, a plaće 5% i 9% su ostali troškovi. Koeficijent reagibilnosti pokazuje udjel

fiksnih i varijabilnih troškova u odnosu 5-10% fiksni, a 90-95% varijabilni što svrstava ovu

proizvodnju u visoko rizične. Zbog toga velik je utjecaj upravitelja odnosno subjektivnog faktora – što

su proizvodni rezultati lošiji mogućnosti utjecaja subjektivnog faktora su veće. Struktura troškova

ovisi o tipovima uzgoja, načinima držanja i nivou intenzivnosti proizvodnje – broju brojlera u turnusu.

31


Osnovna razlika u strukturi troškova proizvodnje je u načinu držanja na podu ili u kavezima zbog

većeg udjela osnovnih sredstava (investicijskog održavanja i amortizacije) i plaća kod kaveznog

uzgoja u odnosu na podni. U vezi s tim manji je udjel troškova hrane kod tova brojlera u kavezima.

Tablica 11. Kalkulacija cijene koštanja proizvodnje jaja (kn)

Troškovi

1. Ulazna vrijednost pilenke starosti 22 tjedna 36,00

2. Hrana za 52 tjedna eksploatacije x 0,12kg/H.D.=43,80 75,20

3. Ostali troškovi 71,42

Ukupni troškovi 182,63

1. Proizvodnja 250 jaja po nesilici (68,5%) 200,00

2. Prodajna likvidacijska vrijednost 18,00

Ukupni prihodi 218,00

FINANCIJSKI REZULTAT (po nesilici/godišnje) 35,37

Koristeći koeficijent reagibilnosti u odvajanju fiksnih od varijabilnih troškova odnos je 50:50% i

zbog toga je izuzetno važna proizvodnja po nesilici zbog degresivnog karaktera fiksnih troškova (50%)

čime se snižava cijena koštanja i postiže veća konkurentnost na tržištu.

Za gubitke u proizvodnji je normalno da se kreću oko 10% (uginuća+izlučenja). Proizvodnju po

nesilici moguće je poboljšati u odnosu na prikazanu kalkulaciju na 270 do 300 jaja godišnje po nesilici

što ovsi o načinu izračunavanja proizvodnosti koja može biti izražena ulaznom, izlaznom ili

prosječnom nesilicom. Najlošiji proizvodni pokazatelji su pri izračunavanju po ulaznoj nesilici zbog

toga što se ukupno proizvedena količina jaja dijeli sa brojem nesilica bez gubitaka uginućima, veći je

broj u odnosu na broj izlaznih nesilica kada ih je manje za 10%. Zbog toga je najtočnije proizvodnost

izražavati prosječnom nesilicom (ulazna-285; izlazna-272; prosječna 278 ili ulazna+izlazna/2).

Prosječna nesivost osnovnog jata trebala bi se kretati oko 70%, te je potrebno pratiti krivulju

nesivosti koja svoj maximum postiže sa 6 mjeseci eksploatacije kada nesivost osnovnoj jata dostiže

96%. Organizacija poslovanja treba biti usmjerena na uska grla u proizvodnom procesu, a to je

razdoblje do 10 sati kada je potrebno sakupiti jaja. Zbog visokog udjela troškova stočne hrane koja se

kreće 50% potrebno je pratiti utrošak i konverziju hrane, odnosno da je 155 grama po jajetu odnosno

za 1 kg mase jaja utrošak 2,6 kilograma koncentrata. Po prosječnoj nesilici moguće je očekivati 17

mase jaja godišnje uz utrošak 45-50 kg hrane.

Dužina eksploatacije je 12 mjeseci što je optimalno, ali može se ići na produženje eksploatacije,

ako je ulazna cijena koštanja pilenki visoka, forsiranim mitarenjem koje traje oko 40 dana što

32


produžava nesivost za daljnjih 7-8 mjeseci čime se može proizvesti dodatnih 120-140 jaja. Ovakve

poslovne odluke donose se na temelju istraživanja tržišta jer se potražnja i ponuda značajno mijenjanju

tijekom kalendarske godine što bitno utječe i na prodajnu cijenu. Uzrok takvim kolebanjima je

povećanje ponude iz obiteljskih gospodarstava u proljetnim mjesecima. Prema podacima Tržišnom

informacijskom sustavu u poljoprivredi (TISUP) najviše cijene postižu se u prosincu i siječnju, a

najniže u svibnju i kolovozu. Posebno značenje proizvodnja jaja ima za prehrambeno-prerađivačku

industriju u cilju proizvodnje tjestenine, kolača, sladoleda i slično.

Peradarstvo je interesantna proizvodnja zbog brzog obrta kapitala. Izuzetno je bitno poznavati

tehničko-tehnološke parametre i pratiti tržište – konkurenciju, te biti korak ispred proizvođača u istoj

grani. Zbog brzine promjena samo iskusan upravitelj može ući u rizik, podnijeti ga i riješiti nepovoljnu

poslovnu situaciju. U kriznim situacijama najlakše se prilagođavaju oni koji imaju financijska sredstva

iz razdoblja konjunkture. Za donošenje pravilnih poslovnih odluka potrebno je pratiti granicu

rentabilnosti prema ostvarenoj proizvodnji po prosječnoj nesilici. Kada je proizvodnja viša od granice

rentabilnosti poslovanje ostvaruje dobit, ako je suprotno gubitak.

Granica rentabilnosti u peradarskoj proizvodnji izračunava se prema tehničko- tehnološkim

podacima i ekonomskim pokazateljima prema jednadžbi:

X : ostvarena proizvodnja= ukupni troškovi : ukupni prihodi ; X= ostvarena proizvodnje x ukupni

troškovi / ukupni prihodi

Iz podataka ostvarene proizvodnje i financijskih pokazatelja moguće je utvrditi proizvodne ciljeve

u upravljanju , odnosno ako je:

Granica rentabilnosti/ ostvarena proizvodnja – financijski rezultat

250 - 300 dobit

250 - 200 gubitak

250 - 250 bez dobiti i gubitka

Kada je granica visoko postavljena znači da su visoki ukupni troškovi i treba tražiti uzroke u

cijenama inputa i tehnološkim greškama u proizvodnji koje utječu na proizvodne rezultate.

Kritična točka poslovnog minimuma analizira udjel varijabilnih troškova (50%) u odnosu na

ukupni prihod što se izražava koeficijentom koji može biti manji, veći ili jednak 1.

Ukupni prihodi :Varijabilni troškovi = koeficijent (>, = ,< od 1)

Kada je koeficijent jednak ili veći od jedan upravitelj treba raspoloživim resursima postići bolje

proizvodne rezultate i uočiti probleme na tržištu, te planirati nastavak proizvodnje prilagođavajući se

33


uvjetima na tržištu jer je ova proizvodnja izuzetno osjetljiva na tržište outputa – prodaje. Iako

ekonomski pripada skupini najlikvidnijih stočarskih proizvodnji, iako njena likvidnost ovisi o

likvidnosti kupaca.

Kada je koeficijent manji od 1 radi se o izrazito kritičnom poslovanju koje zahtjeva brzo rješavanje

poslovne situacije (TOP management). Primjenjuju se metode standardnim postupkom snižavanja

ukupnih troškova poslovanja na način da se ukupni gubitak raspoređuje na postojeći broj kokoši

nesilica te se postupak izlučivanja iz proizvodnje obavlja sve do vrijednosti kada se nivo gubitka

izjednačiti sa vrijednosti fiksnih troškova.

Fiksni troškovi – financijski rezultat (gubitak) = razlika

U peradarskoj proizvodnji realno je očekivati krizna razdoblja – poslovanje s gubitkom koji se

mora kontrolirati, odnosno rast gubitaka može ići sve dok se ne izjednači sa vrijednosti fiksnih

troškova. Krizno razdoblje je nemoguće izbjeći potrebno ga je planirati i kontrolirati tijekom

poslovanja.

VJEŽBA 4.

Poslovno odlučivanje u različitim poslovnim situacijama – proizvodnja jaja

34


Tehničko-tehnološki pokazatelji Ekonomski pokazatelji (000 kn)

Broj ulaznih nesilica -1200 Broj izlaznih nesilica - 800 Godišnja proizvodnja na farmi 250.000 jaja Utrošak smjese 200 grama/jajetu

Ukupni troškovi 10.800 Ukupni prihod 9.000 Financijski rezultat -1.800 Fiksni troškovi 5.400 Varijabilni troškovi 5.400



POSLOVNE ODLUKE:1.

2.

3.

5. EKONOMIKA I UPRAVLJANJE OVČARSTVOM

35


Ovčarstvo je grana stočarstva koja je najčešće organizirana u ekstenzivnom obliku sa autohtonim

pasminama cigaje, pramenke i križanaca. U Republici Hrvatskoj proizvodi se oko 650 tisuća grla od

čega je 97% uzgajano na obiteljskim poljoprivrednim gospodarstvima. Ova proizvodnja usko je

povezana sa navikama potrošača koji koriste usluge konzumiranja ove vrste mesa.

U Republici Hrvatskoj potrošnja po stanovniku je 1,2-1,4 kg/ stanovniku godišnje i stagnira (u

zemljama EU je 4 kg). Posljednjih 5 godina proizvodnja se povećala sa 10 na 13 tisuća tona. Uvoz je

smanjen sa 94.000 grla na 56.000 grla, a izvozi se svega 1.000 grla godišnje. Prema analizama

potrošnje i potrebama ovčjeg mesa na tržištu hrane podmireno svega 60% potreba hrvatskog tržišta.

Tržište s kojim se raspolaže pruža povoljne plasmane proizvoda koji su se zadržali na niskom

stupnju finalizacije meso, mlijeko ili vuna za koju je teško naći tržište. Na domaćem tržištu nedostatna

je prerada suhog ovčjeg mesa. Europski potrošački trendovi najavljuju nove smjerove u ovčarskoj

proizvodnji gdje će se tražiti meso odgovarajuće kvalitete - debljina mišićnih vlakana, boja, miris, te

prožetosti mišića lojem i ekološkog uzgoja. Potrošači preferiraju slobodni pašni uzgoj. Za upravitelje

gospodarstava važno je planirati i ugovarati proizvodnju u razdobljima kada je najveća potrošnja, zima

i proljeće, jer se tako ciljno proizvodi za poznatog kupca.

Karakteristika ove proizvodnje je dobro korištenje pašnjaka, ali i sporednih proizvoda prehrambene

industrije. Ovca se dobro prilagođava ekstenzivnim uvjetima proizvodnje, nije zahtjevna na

balansiranim obrocima proteinima ili koncentriranim krmivima, zbog toga je moguće niskim

proizvodnim troškovima postići zadovoljavajuće proizvodne rezultate. Ovčarstvo je posebno značajno

za ona područja koja imaju lošije uvijete za intenzivnu ratarsku proizvodnju.

5.1. Organiziranje specijalizirane intenzivne proizvodnje

U ovčarstvu je važnije imati manji opseg primarne proizvodnju sa višim stupnjem finalizacije nego

veću proizvodnju primarnih proizvoda koji se ne mogu u odgovarajućem trenutku plasirati na tržištu.

Tip ovčarske proizvodnje najčešće je meso-vuna, iako se mogu pojaviti i različite kombinacije

mlijeko-meso-vuna. Često proizvođači postavljaju pitanja isplativosti različitih tipova proizvodnje.

Iskustva pokazuju kako treba imati na umu strukturu prihoda od 85% meso, 10% mlijeko, 5% vuna. U

vezi sa organizacijom proizvodnje mogu se promatrati dva najčešća uzgojna modela:

1. Tip proizvodnje meso-mlijeko-vuna bez vlastite stočne hrane. Struktura troškova u ovom

modelu je 34% stočna hrana, 22% materijalni troškovi, 1% usluge, 3% amortizacija, 3%

zakonske obaveze i 37% plaće.

2. Tip proizvodnje meso-mlijeko-vuna sa vlastitom stočnom hranom. Struktura troškova je 23%

stočna hrana, 30% materijalni troškovi, 10% amortizacija, 5% ugovorne i zakonske obaveze i

32% plaće.

36


Postavlja se pitanje poslovanja u ovim modelima, koji ovise o strukturi troškova, odnosno o

skupini troškova koji su najviši - plaće - ljudski rad, znanje, iskustvo i sposobnost upravitelja koji se

treba koncentrirati na kritična razdoblja proizvodnog procesa. Zbog toga je važno upravljanje

proizvodnjom, odnosno subjektivni činitelj – upravitelj koji mora biti dobar poznavatelj struke –

tehnološko-tehničkih osobitosti ove proizvodnje.

Udio fiksnih i varijabilnih troškova je 30:70 što upozorava na važnost proizvodnih rezultata – što je

veća proizvodnja po jedinici osnovnog stada to se udio fiksnih troškova raspoređuje na veći broj

jedinica proizvoda – janjadi. U ovoj proizvodnji najosjetljiviji pokazatelj je produktivnost, odnosno

koliko grla po zaposlenom radniku. U ekstenzivnoj proizvodnji to je 150 grla po zaposleniku. Od

tehnoloških pokazatelja važna je proizvodnost po ovci koja može varirati od 0,8-1,8 janjadi po ovci uz

proizvodnju mesa 25-30 kg žive mjere.

Istočna Hrvatska ima mogućnosti proizvodnje križanaca od 30-40 kg uz kvalitetne krmne smjese,

korištenje sinkronizacija estrusa, te obavezno evidentiranje i praćenje proizvodnih činitelja.

Najosjetljiviji dio proizvodnog procesa je razdoblje janjenja koja je ujedno i parametar koji se koristi

za izračunavanja granice rentabilnosti u ovoj proizvodnji.

Minimalna granica rentabilnosti je 1 janje/god. u ekstenzivnom uzgoju, odnosno 1,2 u intenzivnom.

Kako bi se postigli takvi rezultati potrebno je osigurati dobru kondiciju. rasplodnih grla, kontinuirano

janjenje i produženje vijeka u rasplodu ukoliko je granica rentabilnosti ispod 0,85 tada je potrebno

smanjiti osnovno stado prema rezultatima koje prikaže kritičnog točka poslovnog minimuma.

Perspektive proizvodnje se napuštanju sustavi ekstenzivnog uzgoja zbog velikih troškova ljudskog

rada vrijednost ukupne proizvodnje je 0,25-0,30% veća u odnosu na ukupna ulaganja. Ekonomija

povrata sredstava po profitnoj stopi od 9-10% je 7 godina. Ova proizvodnja nije toliko osjetljiva na

konkurentnost, jer je potražnja veća od ponude. Ovčarstvo ima dobre perspektive što se najvećim

dijelom radi o privatnom vlasništvu što je povezano sa motiviranošću proizvođača.

37


VJEŽBA 5.

Poslovno odlučivanje u različitim poslovnim situacijama – ovčarstvo

Tehničko-tehnološki pokazatelji Ekonomski pokazatelji Kapacitet 1.000 ovacaGodišnja proizvodnja 850 janjadiNačin držanja - ekstenzivniJanjenje - sezonskoZaposlenost 10 radnikaSmjer proizvodnje: meso-mlijekoLokacija – Istočna HrvatskaTežina kod isporuke 30 kg ž.m.Pasmina Cigaja – WinterbergZaposlenost 10 radnika

Ukupni prihod 306.000Ukupni troškovi 360.000Financijski rezultat -54.000Fiksni troškovi 180.000Varijabilni troškovi 180.000



POSLOVNE ODLUKE:1.

2.

3.

38


6. EKONOMIKA I UPRAVLJANJE RIBNJAČARSKOM PROIZVODNJOM

Gospodarsko značenje ribnjačarstva povezano je sa tradicijom u proizvodnji, potrošnji,

zapošljavanju stanovništva. Posebno značenje ribnjačarstva povezno je sa nacionalnom ekonomijom,

ekologijom – održavanjem klime na jednom području, te zbog integriranog gospodarskog razvitka

poljoprivrede i turizma.

U Republici Hrvatskoj je 10.000 ha površina ribnjaka, a u Slavniji i Baranji se nalazi 7.000 -

Jasinje, Grudnjak, Donji Miholjac, Osilovac, Feričanci.

Postojeći ribnjaci stari su i 100 godina, otvorenog su sustava uzgoja i ekstenzivnog tipa sa niskim

vodenim stupcem koji se klasično izražava u ha i vodenoj površini izraženoj u m3 (0,80; 1,0;1,20; 1,50;

ili čak 3 metra dubine).

Pri organizaciji uzgoja u intenzivnom obliku potrebno je odabrati kvalitetno područje i odrediti

površinu ribnjaka. Intenzivna organizacija i upravljanje u ribnjačarstvu podrazumijevaju dodavanje u

ribnjak: hrane, aeraciju, mineralizaciju, a posebno upravljati radnim procesima čišćenja, vapnjenja i

održavanja zoohigijenskih uvjeta koji će omogućiti visoku proizvodnost.

U potrošnji ribe nismo područje koji troši puno ribe, ali je perspektivna proizvodnja od koje

počinje razvoj tržišta i potrošnje zbog nutricionističkog značenja u prehrani stanovništva. U Republici

Hrvatskoj potrošnja po stanovniku je 2-5 kg dok je u EU zemljama i 15 kilograma po stanovniku

godišnje.

Proizvodnja je po ha je 1.000 kg, odnosno 1 tona, ukupnog prinosa kada se odbije nasad od 450-

500 kg po ha što je isto toliko čistog prirasta. Vrlo je teško postići ekonomičnost proizvodnje s tim

nasadom jer je upravljanje proizvodnjom visoko rizično i zbog toga ova proizvodnja pripada skupini

najrizičnijih proizvodnji jer je teško kontrolirati i upravljati proizvodnjom na velikim površinama gdje

se cjelokupan proces odvija u vodi koja podrazumijeva dinamične radne operacije i veću mogućnost

nastanka grešaka u izvođenju radnih operacija: tehnološki procesi, kombiniranje uzgojnih faza kako bi

se sinkronizirala uzgojna razdoblja i prilagodila tržištu – potražnji. Mogućnosti ovakvih rizika

povezani su ekonomskim pokazateljima što može zbog opsega proizvodnje (koncentrirana

proizvodnja) i sposobnosti apsorpcije potražnje za slatkovodnom ribom umanjiti uspješnost poslovanja

a dugoročno dovesti i do dubokih kriznih razdoblja.

Tržište Osječko - baranjske županije je najveći potrošač proizvodnje ovog područja, jer se

gubitkom širih tržišta posljednjih 15- tak godina značajno smanjila i proizvodnja. Cijene izražene u

paritetima u odnosu na ostale vrste mesa vrlo loše, jer cijene ribe stalno padaju. Brojni su problemi

povezani sa starosti, nasadom ribnjaka, troškovima održavanja, uvjetima rada, ekstenzivnim uvjetima

uzgoja, tržištem, slabom akumulativnom sposobnošću kapitala. Veliki gubici nastaju i od ptica

grabljivica – kormorana koji pojede 10-20 dkg tešku ribu i nastaju veliki gubici i do 60% ukupnog

39


nasada. Cijene koštanja su tada vrlo visoke i takva riba se teško plasira na tržištu. Ravnoteža u

strukturi ribe u ribnjacima nastoji se popraviti postupcima dodatnog nasađivanjima. U takvim

situacijama novo nasađeni mlađ nema očekivane priraste jer riba veće tjelesne mase otima hranu

sitnijoj ribi. Prilikom miješanja konzumna riba veće tjelesne mase ima i manje priraste po

hranidbenom danu što rezultira povećanim utrošcima hrane koji ne doprinose očekivanim prirastima

ribe. Cijena koštanja kilograma ribe je visoka i potrebno je biti ekspert u upravljanju kako bi se

organiziralo uspješnu i rentabilnu proizvodnju ribe. Svi činitelji su vrlo nepovoljni i zbog toga ova

proizvodnja predstavlja veliki izazov za poduzetnike.

Karakteristika proizvodnje je da se organizira kao zaokruženi proizvodni proces koji mora imati

sinkronizirane sve uzgojne faze i dobro strukturiranu proizvodnju:

- proizvodnja ličinki,

- proizvodnja mlađa,

- jednogodišnja mlađ; nepovoljno 30-35% - povoljno 20%

- dvogodišnji mlađ; (2/3 ribnjaka do 1 kg tjelesne mase) nepovoljno 65% - povoljno 80%

- trogodišnja riba 1/3

Ne moraju svi proizvođači imati mrestilište, ali moraju voditi računa o selekciji - brzini prirasta i

sposobnosti preživljavanja. Izuzetno je važna tehnologija, Kod nas je najčešći trogodišnji uzgoj a teži

se uzgoju do 2 godine. Ako je u 1. godini moguće dobiti 20 dkg na kraju godine se može očekivati

prirast do 1 kg, a ako je loš prirast u prvoj godini, ta riba je sva trogodišnjeg ili čak ponekad i

četverogodišnjeg uzgoja. Za ekonomiku potrebno je voditi podatke za svaku površinu, tablu ribnjaka

jer je sve različito: uloženo, struktura nasada, ukupno nasađeno, prirast, izlovljeno.

Struktura troškova :

1. sirovine 31% - odnosno nasad je 7%, koncentrat 21%, a mlađ 3%

2. energija 2%

3. troškovi održavanja 1%

4. proizvodne usluge 6%

5. amortizacije 8%

6. nematerijalni troškovi 10%

7. plaće 23%

8. ostali troškovi 19%

Kada se analizira proizvodnja po ha i razmotri struktura troškova može se provesti odvajanje

fiksnih od varijabilni troškova. Dolazi se do toga da sirovine idu u fiksne troškove, budući da smo

hranili, a rezultata u proizvodnji nije bilo zbog gubitaka i uginuća. Fiksni troškovi tada budu

zastupljeni sa 70% i zbog toga što su tako visoki izuzetno je bitno snižavanje troškova po jedinici

40


proizvoda. Sinkronizacija faza proizvodnog procesa nije jednostavna i proces prilagodbe traje

najmanje 3 godine: usklađivanje temperature, rada i zoohigijenskih uvjeta u vodi.

Ekonomika u ribnjačarskoj proizvodnji predstavlja ograničavajući činitelj menadžerima i

poduzetnicima koji očekuju poslovanje za 3godine. Usporen je obrt kapitala i investicije se zapravo

realiziraju sa 3 godine počeka. Uspješnost se može očekivati, ako je odnos 1 i 2 god. uzgoja 1:2 (500:

1.000 kg), ali je realno očekivati 1:3 i 1:4 u situaciji kada kormorani jedu sitnu ribu, a velika riba hranu

bez očekivanih prirasta dodatna ulaganja uzrokuju opadanje proizvodnje i dodatnih troškova.

U budućem razdoblju veliki broj uzgajivača, koji imaju tradicionalne oblike poslovanja, će

vjerojatno propasti, ali sposobni upravitelji uz primjenu poduzetničkog ponašanja, vertikalnog i

horizontalnog povezivanja, te otvaranja inozemnim tržištima inputa i outputa će dugoročno jačati na

tržištu gdje će potražnja rasti.

41


VJEŽBA 6.

Poslovno odlučivanje u različitim poslovnim situacijama – ribnjačarstvo

Tehničko-tehnološki pokazatelji Ekonomski pokazatelji (000 kn)

Kapacitet 1.000 ha

God. proizvodnja 1.000 tona

Proiz. po ha 1 000 kg

Zaposlenost 75 radnika

Produktivnost 13t/radniku

Konverzija hrane 3,2/kg ribe

Struktura nasada: 90% šaran,

10% ostalo

Dvogodišnji uzgoj 25%

Trogodišnji uzgoj 75%

Ukupni prihod 5.400

Ukupni troškovi 7.200

Financijski rezultat - 1.800

Fiksni troškovi 3.600

Varijabilni troškovi 3.600



POSLOVNE ODLUKE:1.

2.

3.

42

agro_biz radna skipta za sve studente

Documents