VISOKA ŠKOLA „CEPS – CENTAR ZA POSLOVNE STUDIJE“ KISELJAK

TEMA: AKTIVNI ELEMENTI ZAŠTITE U PROMETU(Seminarski rad)

Predmet: ZAŠTITA U PROMETUIme i prezime studenta: MIRSAD MEŠIĆ

Kiseljak, 2015. godine

SADRŽAJ

UVOD1. FAKTORI U CESTOVNOM PROMETU.............................................................................32. ČOVJEK KAO FAKTOR SIGURNOSTI PROMETA........................................................4

2.1. FORMULACIJA GREŠAKA ČOVJEKA U DINAMIČKOM SUSTAVU VOZAČ- VOZILO-OKOLINA....................................................................................................8

2.2. FORMULACIJA POUZDANOSTI ČOVJEKA-VOZAČA........................................92.3. EKSPERIMENTALNI POSTUPAK ZA ODREĐIVANJE STATISTIČKIH

POKAZATELJA I POUZDANOSTI BEZOTKAZNOG RADA................................93. VOZILO KAO FAKTOR SIGURNOSTI PROMETA.......................................................10 3.1. Elementi sigurnosti vozila............................................................................................10 3.1.1. Aktivni elementi sigurnosti vozila.........................................................................10 3.1.2. Pasivni elementi sigurnosti vozila..........................................................................114. CESTA KAO FAKTOR SIGURNOSTI PROMETA.........................................................125. FAKTOR "PROMET NA CESTI".......................................................................................136. INCIDENTNI FAKTOR.....................................................................................................14ZAKLJUČAK...........................................................................................................................14LITERATURA..........................................................................................................................15

2

UVOD

Cestovni promet jedan je od bitnih obilježja suvremene civilizacije. Sve dobrobiti ovog fenomena, nažalost, i nadalje plaćamo visokom cijenom nepotrebnog ljudskog stradanja. Cestovni promet predstavlja dio sveobuhvatnog prometnog sustava koji je značajan faktor društvenih zbivanja, jer je nerazdvojiv pratilac razvoja suvremenog društva i danas predstavlja najzastupljeniji vid masovnog i individualnog transporta zahvaljujući prednostima koje ima u odnosu na ostale vidove prometa.

Promet ne predstavlja problem sam za sebe, već se taj problem javlja u pojavama, odnosima i aktivnostima ljudskog društva. Porast broja motornih vozila i relativno mali obim porasta suvremene cestovne mreže, kao i činjenica da u prometnim nesrećama danas u svijetu smrtno strada daleko više ljudi nego iz bilo kojeg drugog razloga (požari, poplave, zemljotresi itd.) istaknuli su u prvi plan problem sigurnosti prometa. Prema stupnju društvene opasnosti i posljedicama, nesigurnost u prometu bi se mogla izjednačiti s kriminalitetom. Iako su gubici zbog kriminaliteta brojčano veći, a zbog namjernog djelovanja potencijalno opasniji, nesigurnost cestovnog prometa to nadmašuje u nenadoknadivim i nepopravljivim gubicima.

Prometne nesreće se rijetko događaju kao posljedica jednog elementa, odnosno uzroka. One su najčešće isprepletene kombinacijom raznih elemenata. Prometne nesreće mogu nastati uslijed djelovanja subjektivnih i objektivnih elemenata. Ovi elementi ne djeluju izolirano, već predstavljaju strukturalnu cjelinu u okviru koje se međusobno razlikuju po snazi svog utjecaja, tako da je teško izmjeriti koliko koji element djeluje u toj interakciji.

Subjektivne elemente čini čovjek, dok u objektivne elemente ubrajamo vozilo, cestu i okolinu. Svaki uzrok, sam za sebe ili u kombinaciji sa drugim, može dovesti do greške, odnosno opasnosti koja može prerasti u prometnu nesreću. Međutim, svaka greška se ne završava uvijek prometnom nesrećom, već može imati različit ishod. Elemente sigurnosti cestovnog prometa čine: čovjek, vozilo, cesta i okolina. Mehanički sistem predstavlja cesta-vozilo, dok biomehanički sustav predstavlja čovjek-cesta i čovjek-vozilo. Da bi se poduzele odgovarajuće aktivnosti, potrebno je razmotriti karakteristike navedenih sustava u segmentu sigurnosti prometa.

3

1. FAKTORI U CESTOVNOM PROMETU

U svim područjima ljudske djelatnosti prisutan je rizik, pa tako i u cestovnom prometu u kojem sudjeluje praktično svaki čovjek, bilo kao pješak, biciklist, motorist, putnik ili vozač u automobilima, autobusima i tramvajima. Svaki od sudionika želi zaštićeno i sigurno završiti željeno kretanje. Iz tog razloga, cestovni promet zaslužuje pozornost ne samo na tehničko-tehnološkoj, ekološkoj, organizacijskoj i ekonomskoj razini, nego i na razini društvene etike i individualnih vrijednosti. Najbitnija karakteristika stanja cestovnog prometa je sigurnost cestovnog prometa. Ova karakteristika podrazumijeva pouzdanost da svaki sudionik u prometu završi započeto kretanje (putovanje-prijevoz) bez štetnih ili neželjenih posljedica proizvedenih djelovanjem čimbenika unutrašnjeg prometnog sustava. Limitirajući čimbenici koji neposredno utječu na sigurnost cestovnog prometa su čovjek, vozilo, okolina (cesta, promet na cesti i incidentni čimbenik).

Svaki od navedenih čimbenika može biti uzrok prometne nezgode, jer se pod uzrokom podrazumijevaju sve greške sudionika u prometu, ali i objektivni uvjeti (neispravno vozilo, stanje i oprema puta i dr.) kao i subjektivni uvjeti (psihofizičko stanje, utjecaj zamora, alkohola i dr.). Pored neposrednih čimbenika na sigurnost cestovnog prometa značajno utječu posredni čimbenici koji se odnose na pravnu regulativu, konkretna strateška i operativna rješenja koja se moraju zasnivati na znanstvenim i stručnim spoznajama prometne struke, kao i svih ostalih komplementarnih znanstvenih područja.

Da bi se podigla razina prometne sigurnosti, EU je u sklopu Europske prometne politike u svojem Europskom akcijskom programu obvezala članice da u skladu sa svojim potrebama i mogućnostima traže rješenja za poboljšanje sigurnosti cestovnog prometa, a posebno smanje- nje broja mrtvih i teže ozlijeđenih. Ta rješenja svakako moraju biti usmjerena na sve navedene čimbenike sigurnosti prometa, pa se ona moraju tražiti: 1

na području ponašanja čovjeka na području karakteristika vozila na području infrastrukture cestovnog prometa sa širom okolicom na institucionalnom području.

Čimbenik prometne sigurnosti na području ponašanja čovjeka u cestovnom prometu mora se analizirati s aspekata više uloga koje čovjek zauzima kao sudionik u prometu, i to: čovjek kao vozač, suvozač, putnik i pješak itd.

Posebna rješenja za povećanje pouzdanosti složenog dinamičkog sustava čovjek–vozilo-okolina moraju se tražiti u svim ulogama, a naročito u području neadekvatnog ponašanja čovjeka–vozača. Međutim, kada se analiziraju i druga dva elementa navedenog dinamičkog sustava, odnosno kada se promatra vozilo i okolina koja uključuje cestu, promet na cesti i incidenti čimbenik, može se zaključiti da pouzdanost i ovih elemenata dinamičkog sustava ovisi o čovjeku. On je konstruktor vozila, on upravlja kvalitetom dijelova koja su ugrađena u vozila, projektira i održava cestu i postavlja cestovnu infrastrukturu, definira i donosi zakonsku regulativu vezanu za sigurnost i reguliranje prometa i brine se o njihovoj primjeni, provjerava tehničku ispravnost vozila, obavlja liječničke preglede, odgaja i obrazuje sudionike u prometu, pa se s pravom može reći da je čovjek u prometu: 2

prisutan izravno ili posredno

1 Dacić S., Salihović S.: Čovjek kao čimbenik pouzdanosti dinamičkog sustava vozač-vozilo-okolina, pregledni rad, 2011.2 ibidem

4

najvažniji čimbenik u iznalaženju rješenja problema sigurnosti u prometu

glavni uzročnik nastanka prometnih nezgoda i

najviše ugrožen posljedicama prometnih nezgoda

2. ČOVJEK KAO FAKTOR SIGURNOSTI PROMETA

Čovjek kao vozač u prometu svojim osjetilima prima obavijesti vezane za prilike na cesti te, uzevši u obzir vozilo i promete propise, određuje način kretanja vozila. Čovjek je najvažniji čimbenik.

Na ponašanje čovjeka kao čimbenika sigurnosti u prometu utječu: 3

- osobne značajke vozača- psihofizička svojstva- obrazovanje i kultura

a) osobne značajke vozača

Osobnost je organizirana cjelina svih osobina, svojstava i ponašanja kojima se svaka ljudska individualnost izdvaja od svih drugih pojedinaca društvene zajednice

Psihički i skladno razvijena osoba je preduvjet uspješnog i sigurnog odvijanja prometa.

Pojmom osobe u užem smislu mogu se obuhvatiti ove psihičke osobine: 4

- sposobnost: je skup prirođenih i stečenih uvjeta koji omogućuju obavljanje neke aktivnosti

- stajališta: stajališta vozača prema vožnji rezultat su odgoja u školi i obitelji, društva i učenja. Mogu biti privremena i stalna.

- temperament: je urođena osobina koja se očituje u načinu mobiliziranja psihičke energije kojom određena osoba raspolaže. Prema temperamentu ljudi se mogu podijeliti na kolerike, sangvinike, melankolike i flegmatike. Za profesionalne vozače nisu pogodne osobe koleričnog ni flegmatičnog tipa

- osobne crte: su specifične strukture pojedinca zbog kojih on u različitim situacijama reagira na isti način. Mogu se izdvojiti: odnos pojedinca prema sebi, prema drugima, prema radu.

- značaj (karakter): očituje se u moralu čovjeka i njegovu odnosu prema ljudima te prema poštivanju društvenih normi i radu.

Sve sposobnosti čovjeka razvijaju se u prosjeku do 18- te godine i do 30-te ostaju uglavnom nepromijenjene. Od 30-te do 50-te godine dolazi do blagog pada tih sposobnosti, a od 50 te godine taj pad je znatno brži. Smatra se da je 65 godina donja granica.Alkohol, umor smanjuju koncentraciju u vožnji.

b) psihofizičke osobine čovjeka

3.

4.

5

Znatno utječu na sigurnost prometa.

Funkcije organa osjeta

Pomoću organa osjeta koji podražuju živčani sustav nastaje osjet vida, sluha, ravnoteže, mirisa.Zamjećivanje okoline omogućuju organi osjeta koji putem fizikalnih i kemijskih procesa obavješćuju o vanjskom svijetu i promjenama unutar tijela. Za upravljanje vozilom važni su osjeti: vida, sluha ravnoteže, mišići, mirisa.

a) osjet vida

U obavješćivanju vozača najvažniji je osjet vida. Više od 95 % svih odluka koje vozač donosi ovisi o tim organima.

prilagođavanje oka na svjetlo i tamu: to je sposobnost brzoga zamjećivanja nakon promjene intenziteta svjetla. Za vrijeme zasljepljenosti vozač gubi osjećaj položaja; brže uočava osvijetljen predmete, a neosvijetljene vidi znatno kasnije. Prilagođivanje na tamu traje od 40-60 min, potpuno tek nakon nekoliko sati. Vrijeme potrebno za prilagođavanje oka pri prijelazu iz tame na svjetlo pri izlasku iz tunela znatno je kreće (6 puta) nego pri prijelazu u tamu.

vidno polje: pod vidnim poljem razumijeva se prostor u kojem čovjek: uočava predmete a da pritom ne pokreće glavu i oči.Vidno polje se dijeli na horizontalno i vertikalno. Širina horizontalnoga vidnog polja iznosi od 40-140 stupnjeva a ovisi o brzini kretanja vozila. Širina vertikalnog polja je oko 115 stupnjeva.Vidno polje može se podijeliti:

- na oštro vidno polje, koje leži do tri stupnja sa svake strane od simetrale tj. točke fiksiranja

- jasno vidno polje, do 10 stupnjeva od simetrale- dovoljno jasno vidno polje, koje leži do 20 stupnjeva od simetrale; u tom

području se mogu postaviti prometni znakovi- periferno vidno polje, koje leži preko 20 stupnjeva od simetrale

Za povećanje oštrog vidnog polja koriste se vanjski i unutarnji retrovizor te pokreti vozača: pokreti tijela, pokreti glave i pokreti oka.Najveća dubina vidnog polja, tj. krajnja točka mjerenja vizure vozača, u normalnim uvjetima vidljivosti, kod koje se mogu prepoznati orisi vozila iznosi 1,5 do 2 km.

razlikovanje boja:sposobnost razlikovanja boja omogućuje brže opažanje prometnih znakova. Ta je sposobnost osobito važna pri vožnji noću ili po magli. Žuta boja je najuočljivija, a najmanje uočljivije su plava i crvena.

oštrina vida:

6

oštrina vida je sposobnost uočavanja sitnih detalja. Ovisi o skupljanju i širenju zjenice, o akomodaciji leća oka i fotokemijskim procesima mrežnice oka. Smanjena oštrina vida može se ublažiti nošenjem naočala. Kod profesionalnih vozača jačina naočala može biti najviše do 4 dioptrije.

sposobnost stereoskopskog zamjećivanjato je određivanje odnosa prema dubini, tj. njihove međusobne udaljenosti. Sposobnost stereoskopskog zamjećivanja smanjuje se slabljenjem oštrine vida. Ta sposobnost je osobito važna pri pretjecanju vozila.

b) Osjet sluha

Služi za kontrolu rada motora, za određivanje smjera i udaljenosti vozila pri kočenju i sl. Putem organa sluha prenosi se buka, koja loše djeluje na vozača jer izaziva umor i smanjuje njegovu sposobnost vožnje.

c) Osjet ravnoteže

Taj je osjet važan za sigurnost kretanja vozila, osobito kod vozača motora. Pomoću osjeta ravnoteže uočava se nagib ceste, ubrzanje ili usporenje vozila, bočni pritisak u zavoju i sl.

d) Mišićni osjet

On daje vozaču obavijest o djelovanju vanjski sila zbog promjene brzine i o silama koje nastaju pritiskom na kočnicu spojku i sl.

e) Osjet mirisa

Osjet mirisa nema velik utjecaj na sigurnost prometa, jedino u posebnim slučajevima npr. pri duljem kočenju, kad pregore instalacije.

Psihomotoričke sposobnosti

Psihomotoričke sposobnosti su sposobnosti koje omogućuju uspješno izvođenje pokreta koji zahtijevaju brzinu, preciznost i usklađen rad raznih mišićaPri upravljanju vozilom važne su ove psihomotoriške sposobnosti:5

- brzina reagiranja- brzina izvođenja pokreta- sklad pokreta i opažanja

Vrijeme reagiranja: vrijeme koje prođe od trenutka pojave nekog signala ili neke određene situacije do trenutka reagiranja nekom komandom vozila.Brzina reagiranja, tj. vrijeme reagiranja ovisi: o individualnim osobinama vozača, o godinama starosti, o jačini podražaja, o složenosti prometne situacije, o fizičkoj i psihičkoj kondiciji i stabilnosti vozača, o koncentraciji i umoru vozača, o brzini vožnje, o klimatskim uvjetima…

Mentalne sposobnosti

5.

7

Mentalne sposobnosti su mišljenje, pamćenje, inteligencije, učenje i sl.Osoba s razvijenim mentalnim sposobnostima bolje upoznaje svoju okolicu i uspješno se prilagođuje okolnostima.Jedna od važnijih mentalnih sposobnosti je inteligencija. To je sposobnost snalaženja u novonastalim situacijama uporabom novih, nenaučenih reakcija

c) Obrazovanje i kultura

Vozač koji je stekao određeno obrazovanje poštuje prometne propise i odnosi se ozbiljno prema ostalim sudionicima u prometu.Učenjem se postiže znanje koje je nužno za normalno odvijanje prometa. Tu se može ubrojiti:

- poznavanje zakona i propisa o reguliranju prometa (vozačka dozvola)- poznavanje kretanje vozila- poznavanje vlastitih sposobnosti

2.1. FORMULACIJA GREŠAKA ČOVJEKA U DINAMIČKOM SUSTAVU VOZAČ-VOZILO-OKOLINA

Sposobnost čovjeka-vozača da izvršava radne zadatke uz pretpostavljenu učinkovitost definira se stupnjem njegove radne sposobnosti koja se manifestira relativnim smanjenjem ili povećanjem broja grešaka u obavljanju radnog zadatka. Istraživanja radnih sposobnosti čovjeka pokazuju da na njegovu radnu sposobnost utječe niz čimbenika koji ovise o čovjeku i uvjetima u kojima čovjek obavlja svoju psihofizičku aktivnost.Razdoblje aktivnog djelovanja ljudskog organizma karakteriziraju tri faze: 6razdoblje zagrijavanja, razdoblje maksimalne adaptacije i razdoblje opadanja koncentracije.

Prva faza predstavlja razdoblje zagrijavanja koje karakterizira veliki broj grešaka u radu čiji su uzroci u kompleksnosti prilagođavanja ljudskog organizma. U drugoj fazi rada ljudski organizam se maksimalno adaptira radnom procesu, pa je broj grešaka relativno mali i vremenski konstantan. Vrijeme ove faze traje od pola sata do 45 minuta. Treća faza predstavlja razdoblje kada se javlja zamor u radu, pa koncentracija opada što je razlog pojavi velikog broja grešaka pri upravljanju vozilom. Zamor čovjeka može nastupiti i ranije u slučaju poremećenih okolnih uvjeta koji nastaju kao posljedica neergonomski oblikovanih radnih mjesta i položaja upravljačkih elemenata.

Rezultati ispitivanja aktivnog djelovanja ljudskog rada, potvrđuju da postoje slične zakonitosti raspodjele pojave grešaka čovjeka i uređaja kojima upravlja, pa se za analizu pouzdanosti čovjeka, koji predstavlja sastavni dio promatranog sustava vozač-vozilo-okolina (v-v-o), mogu primijeniti klasični modeli teorije pouzdanosti.

Formulacija grešaka čovjeka u radu sustava v-v-o može se izvršiti i u odnosu na: 1. posljedicu greške čovjeka,2. uzrok greške čovjeka i3. razdoblje funkcioniranja sustava.

Posljedice greške čovjeka u sustavu vozač--vozilo-okolina mogu biti bez većih posljedica ili kardinalne, što ovisi o karakteru greške i vrsti kvara ili smetnje koja nastaje kao posljedica greške.

6-

8

Kod istraživanja uzroka grešaka čovjeka, koje nastaju pri funkcioniranju sustava v-v-o, cjelokupnu analizu treba postaviti drugačije u odnosu na problematiku koja je vezana za uređaje i strojeve. To iz razloga što čovjek u ukupno promatranom sustavu predstavlja biološki podsustav za koji uzrok nastanka greške može biti vezan uz psihofizičke sposobnosti čovjeka i senzorske organe koji su predmet istraživanja medicinskih znanosti. Medicinske znanosti daju smjernice državnim tijelima u donošenju propisa i ograničenja u tom području (godine starosti za vozače, trajanje vožnje tijekom 24 sata i slično), za antropometrijske karakteristike i motoriku ljudskog organizma koji mogu biti presudni za ponašanje čovjeka tijekom upravljanja vozilom, što obuhvaća područje ergonomije, te greške vezane za okolinske uvjete koji utječu na njegove psihofizičke osobine.

U različitim razdobljima funkcioniranja navedenog sustava čovjek može napraviti određene greške koje se neće odmah pojaviti. Ovakve greške predstavljaju treću skupinu ljudskih grešaka iz područja odnosa čovjek–vozilo.

2.2. FORMULACIJA POUZDANOSTI ČOVJEKA-VOZAČA

Pouzdanost čovjeka-vozača u sustavu vozač-vozilo-okolina je statistička pojava vezana za rad vozača tijekom upravljanja vozilom. Pouzdanost vozača ima svoju kvalitativnu i kvantitativnu dimenziju. Kvalitativna dimenzija pouzdanosti izražava se u sposobnosti postojanja potrebne funkcije sustava u proizvoljno odabranom razdoblju. Kvantitativna dimenzija pouzdanosti je vjerojatnost da čovjek - vozač, u određenim vremenskim uvjetima, na zadovoljavajući način ispunjava željene vrijednosti funkcije. Pouzdanost čovjeka - vozača može se odrediti: 7

neovisno o vremenu

ovisno o vremenu

2.3. EKSPERIMENTALNI POSTUPAK ZA ODREĐIVANJE STATISTIČKIH POKAZATELJA I POUZDANOSTI BEZOTKAZNOG RADA

Tipične greške vozača u tehnici vožnje ocjenjuju se prema definiranim pravilnim pokretima vozača i njegovog položaja tijekom vožnje. One same po sebi ne znače opasnost za raspad sustava, ali mogu izazvati opasne situacije za vozača bez obzira na njegovo vozačko iskustvo.Najčešće tipične greške u tehnici vožnje su: 8

1. pogrešno otpuštanje papučice spojnice, te nagla otpuštanja spojnice i vožnja «na spojnici»

2. gašenje motora kod kretanja i zaustavljanja obično zbog neadekvatnog stupnja brzine

3. naglo kočenje

4. nedovoljan razmak između vozila

5. naglo dodavanje gasa

6. loše mijenjanje brzine

7. nepravilno sjedenje vozača

8. nepravilno držanje volana

7

8

9

9. skretanje bez pokazivača smjera kretanja

10. neisključivanje pokazivača smjera kretanja

11. smanjena pozornost u vožnji.

3. VOZILO KAO FAKTOR SIGURNOSTI PROMETA

Prema statističkim podacima, za 3-5 % prometnih nezgoda smatra se da im je uzrok tehnički nedostatak na vozilu

3.1. Elementi sigurnosti vozila

Elementi vozila koji utječu na sigurnost prometa mogu se podijeliti na aktivne i pasivne.U aktivne elemente sigurnosti mogu se ubrojiti ona tehnička rješenja vozila čija je zadaća

smanjiti mogućnost nastanka prometne nezgode, dok se u pasivne elemente mogu ubrojiti rješenje koja imaju zadaću, u slučaju nastanka prometne nezgode, ublažiti posljedice nezgode.

3.1.1. Aktivni elementi sigurnosti vozila

U aktivne elemente sigurnosti vozila mogu se ubrojiti:9

- kočnice- upravljački mehanizam- gume- svjetlosni i signalni uređaji- uređaji koji povećavaju vidno polje vozača- konstrukcija sjedala- spojleri- uređaji za grijanje, hlađenje i provjetravanje unutrašnjosti vozila- vibracije vozila- buka

Kočnice – uređaji za kočenje služe za usporavanje kretanja vozila ili potpuno zaustavljanje vozila. Vozilo mora imati dvije potpuno nezavisne kočnice: ručnu i nožnu.

Upravljački mehanizam – jedan od uzroka prometnih nezgoda može biti neispravnost upravljačkog mehanizma. Najteže ozljede kod vozača, u čelnom sudaru, nastaju zbog udara prsnoga koša u kolo upravljača i glave u vjetrobransko staklo.

9 Vujanović, N.: Teorija pouzdanosti tehničkih sistema, BIGZ, Beograd, 1992.

10

Gume – njihova je zadaća postizanje što boljeg prianjanja između kotača i podloge. Dubina nareza ne smije biti manja od jednog milimetra za teretne vozila i autobuse. Gume se dijele na dijagonalne i radijalne. Prednosti radijalnih ( manje se griju, dulji vijek trajanja, bolja stabilnost, kraći put kočenja).

Svjetlosni i signalni uređaji – svjetlosno-signalnim uređajima osvjetljava se cesta pred vozilom, označuje položaj vozila na kolniku ceste i daju se odgovarajući signali.

Uređaji koji povećavaju vidno polje vozača – prozorska stakla na vozilu, brisači i perači vjetrobrana, vozačka zrcala (retrovizori).

Konstrukcija sjedala – sjedalo u vozilu mora biti konstruirano tako da omogućuje udobno sjedenje, da pridržava vozača pri djelovanju centrifugalne sile u zavoju, da omogućuje dobru vidljivost i da je optimalno udaljeno od uređaja za komandu vozila.

Usmjerivači zraka – su dijelovi školjke vozila čija je zadaća smanjivanje otpora zraka i povećavanje stabilnosti vozila pri velikim brzinama.

Uređaji za grijanje, hlađenje i provjetravanje unutrašnjosti vozila – grijanje, hlađenje i provjetravanje važno je za radnu sposobnost vozača, a time i za sigurnost prometa. Već pri temperaturi nižoj od 13 C i višoj od 30 C radna sposobnost čovjeka opada.

Buka – djelovanje buke iznad 80 dB štetno je za organe sluha. U prostoru za putnike buka ne bi smjela prelaziti 70 dB. Primjenom akustične izolacije između prostora za smještaj motora i prostora za putnike buka se može smanjiti već konstrukcijom vozila.

4. CESTA KAO FAKTOR SIGURNOSTI PROMETA

Tehnički nedostaci ceste često su uzrok nastanka prometnih nezgoda, a oni mogu nastati pri projektiranju cesta i pri njihovoj izvedbi.Cesta kao čimbenik sigurnosti prometa obilježuju: 10

10

11

- trasa ceste- tehnički elementi ceste- stanje kolnika- oprema ceste- rasvjeta ceste - križanja - utjecaj bočne zapreke - održavanje ceste

Trasa ceste – trasom ceste određuje se smjer i visinski položaj ceste. Trasa ceste sastoji se od pravaca, zavoja i prijelaznih krivulja, a ti elementi trebaju biti izabrani tako da omogućuju sigurno kretanje vozila pri određenoj računskoj brzini. Trasa ceste treba biti homogena tj. omogućavati jednoličnu brzinu kretanja vozila. Duljine pravaca i zavoja treba međusobno uskladiti.Osim tehničke sigurnosti, potrebno je osigurati i psihološku sigurnost, koja ovisi o tome kako na vozača djeluje okolni teren.

Tehnički elementi ceste – nepropisna širina kolnika velika je opasnost za sigurnost prometa, naročito pri prolasku teretnih vozila. Na cestama za mješoviti promet biciklisti izazivaju velik broj prometnih nezgoda. Stoga je potrebno predvidjeti biciklističke staze u predjelima gdje je razvijen biciklistički promet.Rubni trakovi omogućuju bolje iskorištenje površine kolnika. Oni mogu korisno poslužiti za zaustavljanje vozila u slučaju kvara. Ako pak nije moguće izvesti rubne trakove, treba označiti rubne crte. Pomoću njih vozač dobiva pomoćno optičko sredstvo vođenja.

Stanje kolnika – velik broj prometnih nezgoda nastaje zbog smanjenog koeficijenta trenja između kotača i kolnika te zbog oštećenja gornje površine kolnika tj pojavom tzv. Udarnih rupa. Dobrim prianjanjem sprečava se klizanje vozila, bilo u uzdužnom ili poprečnom smjeru. Na smanjenje prianjanja znatno utječu: mokar zastor, vodeni klin, onečišćen i blatan zastor, neravnine na zastoru i sl. prema istraživanjima u Belgiji, na cestama s koeficijentom trenja manjim od 0,40 broj nezgoda je 20 puta veći nego na cestama s hrapavim i suhim zastorom.Oštećenje kolnika nastaje zbog dotrajalog zastora, njegove slabe kvalitete, lošeg održavanja i posljedica smrzavanja. Kod oštećenja kolnika većih od 15 % potrebno je čitav kolnik obnoviti, a kod oštećenja do 15 % treba ga popraviti. Na koeficijent između kolnika i kotača imaju veliku ulogu gume.

Oprema ceste – dobrom opremom povećava se sigurnost vozača, što je posebno važno pri velikim brzinama i velikoj gustoći prometa. Opremu čine: prometni znakovi, kolobrani, ograde, živice, smjerokazi, kilometarske oznake, snjegobrani i vjetrobrani.

Prometni znakovi – prometna signalizacija mora se postavljati prema elaboratu o opremi i signalizaciji ceste.

Kolobrani – kolobrani su niski kameni stupići koji se nalaze još na starim cestama, u razmaku od 5 do 10 m sa svrhom zadržavanja vozila u slučaju skretanja s kolnika. Danas se umjesto kolobrana ugrađuju elastične ograde s čeličnim ili betonskim stupićima spojenim limenim vrpcama.

Križanja – broj prometnih nezgoda na križanjima u gradu iznosi 40-50% ukupnog broja nezgoda. Provedena istraživanja pokazala su da se pri preglednosti na križanju smanjenoj 3 puta sigurnost smanji 10 puta. Zbog toga je potrebno rješavati križanja u dvije ili više razina. Ako to nije moguće, treba osigurati dobru preglednost i posebnu pažnju posvetiti regulaciji

12

prometa. Posebna opasnost na križanjima su vozila koja skreću ulijevo, te ih pri reguliranju treba svakako posebno odvojiti.

Utjecaj bočne zapreke – stalne ili povremen zapreke u blizini ruba kolnika nepovoljno utječu na sigurnost prometa. Prema našim propisima, udaljenost unutarnjeg ruba zaštitne ograde, ako postoji trak za zaustavljanje vozila u nuždi, iznosi 0,70 m, a ako nema traka za zaustavljanje vozila, njena udaljenost ovisi o širini prometnog traka.

Održavanje ceste – pri redovitom održavanju, koje počinje u proljeće, izvode se svi potrebni popravci zastora, čišćenje odvodnih kanala, zamjena dotrajale signalizacije i uređuju se kosine zemljanog trupa.Investicijskim održavanjem uređuju se opasna mjesta, obnavlja se zastor, rekonstruiraju tehnički elementi ceste i sl. Potrebno je zbog uklanjanja svih smetnji tijekom zime budu dobro organizirana «zimska služba» koja je specijaliziran dio službe održavanja cesta.

5. FAKTOR "PROMET NA CESTI"

Čimbenik «promet na cesti» obuhvaća podčimbenike: organizacija, upravljanje i kontrola prometa.

Organizacija prometa obuhvaća prometne propise i tehnička sredstva za organizaciju prometa

Upravljanje prometom obuhvaća način i tehniku upravljanja cestovnim prometnicamaKontrola prometa obuhvaća način kontrole prometa te ispitivanje i statistiku prometnih

nezgoda.

6. INCIDENTNI FAKTOR

Čimbenici čovjek, vozilo cesta i promet na cesti podliježu određenim pravilnostima koje se mogu predvidjeti. Međutim, tim čimbenicima nisu obuhvaćene atmosferske prilike ili neki drugi elementi, npr. trag ulja na kolniku, nečistoća, divljač i sl. koji su zapreka sigurnom odvijanju prometu. Zbog toga je potrebno uvođenje još jednog čimbenika, tzv. Incidentnog čimbenika, čije se djelovanje pojavljuje na neočekivan i neustavan način.

U atmosferske utjecaje koji djeluju na sigurnost prometa mogu se ubrojiti: kiša, poledica, snijeg, magla, vjetar i sl.

ZAKLJUČAK

Osnovni pokazatelji stanja sigurnosti cestovnog prometa na određenom području su prometne nesreće i nastradale osobe u tim nesrećama.Prometne nesreće se rijetko događaju kao posljedica jednog elementa, odnosno uzroka. One su najčešće isprepletene kombinacijom subjektivnih i objektivnih elemenata.

13

Pregledom dobivenih podataka može se zaključiti da su najveći doprinos niskoj pouzdanosti bezotkaznog rada greške vozača u tehnici vožnje koje mogu biti posljedica neergonomski oblikovane kabine vozila. Zbog toga se u fazama konstrukcije treba obratiti posebna pozornost na položaj elemenata upravljačkog sustava.

Nadalje, značajan utjecaj na pouzdanost ima i smanjenje pozornosti vozača, nedovoljan razmak i naglo dodavanje gasa, što ukazuje na potrebu edukacije ljudskog čimbenika.

Dakle, sprečavanje prometnih nesreća zahtijeva provođenje niza akcija koje se, pored uređenja infrastrukturnog objekta na način da se minimizira rizik prometnih nesreća i njihova ozbiljnost, postiže ergonomskim projektiranjem kabine vozila i kvalitetnim, stručnim i kontinuiranim poučavanjem i informiranjem vozača. U tom smislu, tijekom pouke vozača potrebno je posebno razviti potrebna znanja o prometnim propisima, intelektualne vještine nužne za koncentraciju, promatranje, navike razumnog ponašanja, humanost i solidarnost, samokritičnost, svijest o opasnostima koje nastaju zbog nepravilnog sudjelovanja u prometu, te osnovna znanja o pojavnim oblicima i uzrocima prometnih nesreća.

LITERATURA

1. Dacić S., Salihović S.: Čovjek kao čimbenik pouzdanosti dinamičkog sustava vozač-vozilo-okolina, pregledni rad, 2011.

14

2. Kroemer, K. H. E., Gradjean, E.: Prilagođavanje rada čovjeka, Ergonomski priručnik, Slap, Jastrebarsko, 2000.

3. Vujanović, N.: Teorija pouzdanosti tehničkih sistema, BIGZ, Beograd, 1992.

4. Zelenović, D. M.: Teorija pouzdanosti tehničkih sistema, Naučna knjiga, Beograd, 2005.

5. www.quality.ba

6. www.fpz.hr

15