200722688 jaspers pitanje krivice(1)
Post on 14-Oct-2015
60 Views
Preview:
TRANSCRIPT
-
5/24/2018 200722688 Jaspers Pitanje Krivice(1)
1/96
KARL JASPERS
PITANJE KRIVICE
-
5/24/2018 200722688 Jaspers Pitanje Krivice(1)
2/96
PREVOD DELA:
Karl JaspersDie Schul dfrage
IZDAVA:
Fondacija Konrad Adenauer Beograd (KAS)
ZA IZDAVAA:
Claudia Crawford, Fondacija Konrad Adenauer
UREDNIK:
Aleksandra Popovi, Fondacija Konrad Adenauer
PREVOD:
Vanja Savi
PRE-PRESS:
DIA ART
TAMPA:
Caligraph
TIRA:
500
ISBN 978-86-86661-24-1
Fondacija Konrad Adenauer, Beograd 2009.
Sva prava zadrana.Dotampavanje u celosti kao i u segmentima samo uz dozvolu izdavaa.
-
5/24/2018 200722688 Jaspers Pitanje Krivice(1)
3/96
Karl Jaspers
PITANJE
KRIVICE
-
5/24/2018 200722688 Jaspers Pitanje Krivice(1)
4/96
-
5/24/2018 200722688 Jaspers Pitanje Krivice(1)
5/96
5
Sadraj
Predgovor ...................................................................................................10
Uvod u seriju predavanja
O duhovnoj situaciji u Nemakoj .......................................................11
Pitanje krivice ............................................................................................16
A. SKICA RAZLIKOVANJA1. etiri pojma krivice ..............................................................................18
2. Posledice krivice ....................................................................................20
3. Sila Pravo Milost .............................................................................21
4. Ko sudi, i kome i emu se sudi? ..........................................................22
5. Odbrana ..................................................................................................24
B. NEMAKA PITANJA .........................................................................26
I DIFERENCIJACIJA NEMAKE KRIVICE
1. Zloini .....................................................................................................28
2. Politika krivica .....................................................................................33
3. Moralna krivica .....................................................................................34
4. Metazika krivica ................................................................................38
5. Rezime ....................................................................................................39
a) Posledice krivice ...................................................................................39
b) Kolektivna krivica ................................................................................40
II MOGUNOST OPRAVDANJA
1. Terorizam ...............................................................................................44
2. Krivica i istorijski kontekst ..................................................................45
-
5/24/2018 200722688 Jaspers Pitanje Krivice(1)
6/96
6
3. Krivica drugih........................................................................................48
4. Sveopta krivica? ...................................................................................52
III NAE PROIENJE1. Uzmicanje pred proienjem .............................................................55
a) Uzajamno okrivljavanje .......................................................................55
b) Samonipodatavanje i prkos ...............................................................56
c) Uzmicanje u, po sebi, ispravnim ali za pitanje krivice nebitnim
pojedinostima ............................................................................................58
d) Uzmicanje u opte ................................................................................59
2. Put proienja .......................................................................................61
Pogovor Pitanju krivice napisan 1962. ...............................................64
-
5/24/2018 200722688 Jaspers Pitanje Krivice(1)
7/96
7
PITANJE
KARL JASPERS (18831969)
Psihijatar po struci, Jaspers se oduvek zanimao gde su granice psi-hologije u prouavanju oveka. Bio je najpre asistent na psihijatrijskoj
klinici, a 1913. godine poinje da predaje psihologiju na Univerzitetu
u Hajdelbergu i pie Optu psihopatologiju, u kojoj daje pregled
svih psiholokih teorija i iznosi svoju psihologiju razumevanja. Delo
Psihologija pogleda na svet (1919) odvodi ga put lozoje i donosi
mu mesto profesora tog predmeta, to su neki lozo po vokaciji do-
ekali s negodovanjem, nazivajui ga zavodnikom omladine, jer su
njegova predavanja bila veoma omiljena. Godinama nije gotovo nita
objavljivao zaokupljen pripremanjem kapitalne Filozoje, objavlje-
ne tek 1932. godine.
Kao ve istaknuti lozof, Jaspers od 1933. javno govori protiv naci-
onalsocijalizma, zbog ega gubi mesto profesora lozoje, a od 1939.
i pravo da objavljuje. Godine 1942, dozvoljeno mu je da emigrira u
vajcarsku pod uslovom da njegova ena, Jevrejka, ne napusti zemlju.
Uprkos opasnostima, oboje ostaju u Nemakoj, reeni da u sluaju
hapenja izvre samoubistvo. Jaspers 1945. saznaje da e 14. aprila biti
odveden u koncentracioni logor. Tridesetog marta, Hajdelberg zauzi-
maju Amerikanci. Godine 1948. Karl Jaspers je napustio Nemaku, i
do kraja ivota predavao je lozoju u Bazelu.
Pitanje krivice izlazi 1946. godine.
Znati da si odgovoran prvi je pokazatelj buenja politike slo-
bode. Ta sloboda je stvarna, a ne tek zahtev koji se spolja namee ne-
slobodnim ljudima, samo u onoj meri u kojoj ovo saznanje postoji i
priznaje se.
U unutranjoj politikoj neslobodi ovek se pokorava, dok se, s
druge strane, ne osea krivim. Znati da si odgovoran predstavlja po-
etak unutranjih potresa, koji hoe da ostvare politiku slobodu.
-
5/24/2018 200722688 Jaspers Pitanje Krivice(1)
8/96
-
5/24/2018 200722688 Jaspers Pitanje Krivice(1)
9/96
Karl Jaspers
PITANJE KRIVICE
-
5/24/2018 200722688 Jaspers Pitanje Krivice(1)
10/96
-
5/24/2018 200722688 Jaspers Pitanje Krivice(1)
11/96
11
Godinu dana pre nego to je Hitler doao na vlast, 1932, Karl Jas-
pers objavio je knjigu o Maksu Veberu iji je podnaslov bio Sr ne-
makog u politikoj misli, uenosti i lozoji. Jaspers je sr de-
nisao kao racionalnost i humanost koje se raaju u strasti. Njegova
studentkinja Hana Arent iznela je zamerke. U pismu svom profesoruod 1. januara 1933. godine, ukazala je na to da kao Jevrejka ne moe da
se zalae za takvu sr. Nemaka, rekla je ona, znai moj maternji
jezik, lozoju i knjievnost.1 Jaspers joj posle dva dana odgovora
na pismo: udno mi je da se Vi kao Jevrejka odvajate od onoga to
je nemako, i rekao, da sve to njegova studentkinja treba da doda
maternjem jeziku, lozoji i knjievnosti jeste istorijsko-politika
sudbina.Ova prepiska jasno pokazuje da je u Jaspersovoj misli postojao
snaan nacionalistiki element. On se ponosio nemakim kulturnim
dostignuima i smatrao da u njima postoji neto jedinstveno nemako.
U isti mah, Jaspers je bio predan humanistikim vrednostima i stoga je
za njega bilo zaprepaujue da vidi ta sve pripadnici nemake dra-
ve u ime nemstva mogu uiniti za dvanaest godina nacistike vlasti.
U Pitanju krivice, objavljenom neposredno nakon Drugog svet-skog rata, Jaspers se suoava sa sopstvenom odgovornou i odgo-
vornou drugih koji su poinili. On je javno progovorio protiv naci-
sta i zbog toga je, pre poetka rata, izbaen sa mesta univerzitetskog
profesora. Oduzeto mu je pravo da objavljuje. Jaspers je 1942. dobio
dozvolu da emigrira u neutralnu vajcarsku, ali njegovoj eni, Jevrej-
ki, nije bilo doputeno da naputa zemlju pa je Jaspers zato ostao u
Nemakoj. Ona se skrivala i preivela, a on je 1945. stavljen na listuonih koje treba poslati u koncentracioni logor. Poraz Nemake spreio
je njegovo odvoenje. Jaspers je najistaknutiji intelektualac koji je pro-
govorio protiv nacista i preiveo rat u Nemakoj.
Kada je bilo mogue govoriti protiv nacista, Jaspers je to uinio.
Kada to vie nije bilo mogue, postao je pripadnik unutranje emi-
gracije, to jest neko ko se duhovno distancira od dogaaja koji ga
1Odlomci iz pisama navedeni su po Hannah Arendt, Karl Jaspers: Correspoondence 19261969,priredili Lotte Kohler i Hans Saner, Harcourt Brace Jovanovich, New York, 1992.
-
5/24/2018 200722688 Jaspers Pitanje Krivice(1)
12/96
12
okruuju. Nije uestvovao niukakvim nacistikim zloinima, bio je
progonjen, i gotovo platio ivotom to to im se suprotstavio. Znao je
vrlo dobro da je umnogome neosnovano njemu pripisivati kolektivnu
krivicu za nacistike zloine. Drugi koji nisu bili istaknute javne lino-
sti kao Jaspers nisu imali prilike da javno izloe svoje stavove, ali su setakoe protivili nacistima. Okolnosti im nisu dozvolile da odu, i stoga
je jedini racionalni izbor koji im je preostao bila unutranja emigracija.
Pripisivati njima kolektivnu krivicu bilo je, takoe, nepravedno.
Pa ipak, Jaspers je uvideo da krivica ima nekoliko komponenti. On
je imao odreene obaveze prema ljudima oko sebe, i oni su imali obave-
ze prema njemu. Svi zajedno ine zajednicu, nemaku naciju. Ponosno
je pisao o nemakoj naciji, pokuao da denie njenu sr i nije sa sebemogao skinuti svaku odgovornost za zloine svojih sunarodnika ija
denicija sri zajednike nacije nije obuhvatala njegove vrednosti.
I, nakon Drugog svetskog rata, Jaspers je nastavio korespondenciju
sa Hanom Arent koja je napustila Nemaku 1933, i preko Pariza, june
Francuske, panije i Lisabona konano stigla do Sjedinjenih Drava. U
vreme kada je Pitanje krivice objavljeno u Nemakoj, 27. juna 1946,
Jaspers je pisao Arentovoj:
Za vree nacistike vlasti povreeno bih govorio svojoj eni ja
sa Neaka, kako bih oboa poogao da se drio zajednikog
tla. Tvrdnja kao to je ta, smislena je samo u svom kontekstu.
Kada se izvue iz konteksta, ili ak prenese u neki drugi, ona po-
staje nepodnoljivo nadmena. Vi ste, naravno, potpuno u pravu.
Politiki, ona je besislena. Moja ena i ja bili so u slozi ak i
kada je ona tu tvrdnju odbacivala. Ja nisa Neac na bilo kakav
bitno drukiji nain nego to je to ona. Ne seo dozvoliti da
na Hitler naetne bilo ta drugo. Sada, kada je Neaka uni-
tena u odreeno sislu i u odreeno stepenu, i sa kona-
nou koju je teko bilo ko ovde zaista dokuio ja se po prvi put
osea lagodno kao Neac...
-
5/24/2018 200722688 Jaspers Pitanje Krivice(1)
13/96
13
Arentova je odgovorila:
Vau priedbu da sada, kada je Neaka unitena u odree-
no sislu i u odreeno stepenu, i sa konanou koju je teko
bilo ko ovde zaista dokuio ja se po prvi put osea lagodno kao
Neac... satra velianstveno.
Ona je znala da njen profesor voli svoju zemlju i da je ta primedba
bila, na neki nain, izraz te ljubavi.
Postoje, naravno, mnoge razlike izmeu Nemake posle Drugog
svetskog rata i Srbije nakon rata na Kosovu. Nijedne dve istorijske si-
tuacije nisu sline. Pa ipak, verujem da ono to Jaspers ima da kae okrivinoj odgovornosti, moralnoj, metazikoj i politikoj krivici pre-
vazilazi istorijski kontekst. Njegovo ralanjivanje krivice na ove kom-
ponente vodi ga kljunoj spoznaji da je politika krivica po svojoj pri-
rodi kolektivna. Ona ga, takoe, vodi zapaanju da politika sloboda
poinje tamo gde se veina pojedinaca u jednom narodu osea zajed-
niki odgovornim za politiku svoje zajednice. Objavljivanje ove knjige
u Srbiji bi uvek dolo u pravi as. Naroito sada, nakon Kosova.
Aryeh Neier
8. septembar 1999.
-
5/24/2018 200722688 Jaspers Pitanje Krivice(1)
14/96
-
5/24/2018 200722688 Jaspers Pitanje Krivice(1)
15/96
15
PREDGOVOR
Iz serije predavanja O duhovnoj situaciji u Nemakoj odranih
tokom zimskog semestra 19451946, ovde e biti objavljen sadraj
onih asova koji su se bavili pitanjem krivice.Ovim izlaganjem eleo sam da kao Nemac potpomognem slogu i
pojanjenju situacije i u Nemakoj; kao ovek meu ljudima da ue-
stvujem u naem stremljenju istini.
Hajdelberg, aprila 1946.
-
5/24/2018 200722688 Jaspers Pitanje Krivice(1)
16/96
-
5/24/2018 200722688 Jaspers Pitanje Krivice(1)
17/96
17
UVOD U SERIJU PREDAVANJA
O DUHOVNOJ SITUACIJI U NEMAKOJ
Mi u Nemakoj moramo duhovno prii jedni drugima. Mi jo uveknemamo zajedniko tlo, i tek pokuavamo da se meusobno sretnemo.
Moje izlaganje niklo je iz meusobnog razgovora koji svi mi vodi-
mo, svako u svome krugu.
Sa mislima koje iznosim svako se mora nositi na svoj nain ne tre-
ba ih primati kao sve vaee, ve odmeravati, ali ih ne treba ni prosto
osporavati, ve oprobati, predoiti sebi i preispitati.
Treba da nauimo da razgovaramo jedni s drugima. To znai da netreba samo da ponavljamo svoje miljenje, ve da ujemo i ta drugi
misli. Ne treba samo da potvrujemo, ve i da razmiljamo u kon-
tekstu, sasluamo razloge i budemo spremni na nove uvide. Treba
da u sebi, probe radi, sagledamo neto iz tueg ugla, tavie da tra-
imo sebi suprotstavljena stanovita. Pronalaenje zajednikog i su-
protstavljenog vanije je od ksiranja uzajamno iskljuivih stanovita,
ime se razgovor prekida kao beznadean.Lako je zastupati emotivno intonirane konane sudove; teko je
sebi mirno neto predoiti. Lako je prekidati komunikaciju prkosnim
tvrdnjama; teko je neprestano, prevazilazei tvrdnje, zalaziti u po-
druje istine. Lako je prihvatiti miljenje i vrsto ga se drati, i time
potedeti sebe promiljanja; teko je napredovati korak po korak, i ni-
kada se ne libiti daljeg preispitivanja.
Moramo povratiti spremnost da se upustimo u promiljanje, toukljuuje i odluku da se ne opijamo oseanjima ponosa, oaja, ogore-
nja, prkosa, osvete ili prekora, ve da naas zatomimo ova oseanja i
oslunemo stvarnost.
Ali za meusobni razgovor vai i obrnuto: lako je o svemu neo-
bavezno misliti a nikad ne dostignuti opredeljenje; teko je, uz sve-
strano rasvetljavanje i razmiljanje koje je otvoreno za uvide, dono-
siti stvarnu odluku. Lako je prianjem izmicati pred odgovornou;teko je bez tvrdoglavosti pridravati se odluke. Lako je svaki put
u odreenim situacijama ii linijom manjeg otpora; teko je, voen
-
5/24/2018 200722688 Jaspers Pitanje Krivice(1)
18/96
18
bezuslovnom odlukom, uz svu okretnost i eksibilnost miljenja, sle-
diti zacrtani put.
Kad uistinu uzmognemo da razgovaramo jedni s drugima, mi smo
na izvoritu; tada, u nama uvek ostaje neto to drugom poklanja i
zasluuje poverenje. Onda i u dijalogu postaje mogua ona tiina ukojoj ljudi zajedno oslukuju i uju istinu.
U meusobnom razgovoru ne treba da dajemo oduka svom gne-
vu, ve da pokuamo da pronaemo put jedni ka drugima. Afekt ne
govori u prilog istini govornika. Mi ne elimo da se melodramatino
busamo u grudi, da vreamo druge, niti da se samozadovoljno raz-
meemo onim to moe samo povrediti druge. No, ne sme biti ni ba -
rijera kao to su smotreno ustruavanje, popustljivost zatakavanja, ilipak uteno zavaravanje. Nema pitanja koje se ne sme postaviti, nieg
to se u privrenosti uzima zdravo za gotovo, nikakvog oseanja niti
ivljenja u laima u koje se ne sme dirati. A tek je nedopustivo drsko
sasipati pravo u lice izazivake, neosnovane, olako izreene sudove.
Mi pripadamo istoj zajednici; pri meusobnom razgovoru moramo
biti svesni zajednike dobrobiti.
U takvom razgovoru niko nije tui sudija; svako je u isti mah isudija i optueni. Svih ovih godina sluali smo prezrive osude drugih
ljudi. Ne elimo da se to nastavi.
Meutim, to vazda samo delimino polazi za rukom. Svi smo mi
skloni da sebe opravdavamo, a da, optuujui, napadamo protivni-
ku stranu. Danas moramo preispitati sebe otrije nego ikad. Razjasni-
mo sledee: po svoj prilici, u toku stvari, svagda preiveli ima pravo,
a uspeh je, izgleda, taj koji daje pravo. Ko ispliva, zamilja da je istinasveopteg dobra na njegovoj strani. Tu se krije duboka nepravda koja
je slepa za stradalnike, nemone, za one koje su dogaaji pregazili.
Oduvek je bilo tako. Tako je bilo i sa prusko-nemakom halabukom po-
sle 1866, odnosno 1870. godine, koja je u Nieu probudila uas. Isto tako bilo
je poev od 1933, sa jo gromoglasnijom halabukom nacionalsocijalizma.
Zato se moramo upitati, ne uleemo li u jo jednu halabuku, ne
dajemo li sebi za pravo time to izvodimo legitimnost iz gole injeniceda smo propatili i preiveli.
-
5/24/2018 200722688 Jaspers Pitanje Krivice(1)
19/96
19
Pojasnimo: to to ivimo i to smo preiveli nije naa zasluga, to
da je, usred stranog razaranja, nastupilo novo stanje koje prua nove
anse nismo postigli sopstvenim snagama. Ne polaimo pravo na le-
gitimnost koja nam ne pripada.
I kako je danas bilo koja nemaka vlast u stvari autoritarna vlastkoju postavljaju Saveznici, svaki Nemac, svako od nas, itavo polje svo-
jih aktivnosti ima da zahvali inu dobre volje ili dozvoli Saveznica. To
je surova injenica. Istinoljubivost nam ne dozvoljava da je zaboravimo
ni jedan jedini dan. Ona nas uva od osionosti i ui usmerenosti.
Kao i uvek, i danas ima gnevnih ljudi koji veruju da su samo oni
u pravu i smatraju svojom zaslugom ono to se dogodilo zahvaljujui
tuem trudu.Niko nije potpuno lien toga. I sami smo skloni gnevu. Dozvolimo
da se gnev proisti. Borimo se za istotu due.
Ona ne podrazumeva samo umni rad, ta borba pobeuje i rad srca.
Vas koji sluate ova predavanja ona mogu takoe poneti ili pobuditi
vae neslaganje; ja u pokretati takve stvari, ali ne i bez sopstvenog
tronua u osnovi svojih razmiljanja. I mada u toku ovog jednostra-
nog izlaganja faktiki ne razgovaramo jedini s drugima, ne moe seizbei da mnogi od vas budu i lino pogoeni. Unapred vas molim da
mi oprostite ako bilo koga uvredim. Ja to ne elim. Ali sam odluan da
se odvaim i na najradikalnije misli sa svom moguom obazrivou.
Umee meusobnog razgovora pruie nam i vie od vlastite po-
vezanosti. Postaviemo neophodne temelje za mogunost da razgova-
ramo s drugim narodima.
U krajnjoj otvorenosti i potenju ne nalazi se samo nae dostojan-stvo mogue ak i u nemoi ve i naa ansa. Pitanje koje svaki Ne-
mac sebi postavlja jeste, da li poi ovim putem, izlaui se opasnosti
razoaranja, kao i opasnosti da se pretrpe dodatni gubici, i monima
prui prilika za zloupotrebe. Odgovor: ovaj put je jedini koji e nau
duu potedeti izoptenitva. ta e od toga ispasti, moramo videti.
To je duhovno-politiko hodanje ivicom ponora. Jedini mogui uspeh
je onaj na duge staze. Mi emo jo dugo pobuivati nepoverenje.
-
5/24/2018 200722688 Jaspers Pitanje Krivice(1)
20/96
20
Stav ponosne utnje moe na kratko biti opravdana maska iza koje
ovek hvata dah i pribire misli. Meutim, ono se pretvara u samo-
zavaravanje i podvalu ako nam doputa da se prkosno povuemo
u sebe, da onemoguimo razluivanje i potedimo sebe potresa koje
donosi stvarnost. Ponos koji lano sebe smatra mukim izbegava, ustvari, suoavanje, i shvata utnju kao poslednji borbeni stav preostao
nemonome.
Meusobni razgovor je danas u Nemakoj otean, ali je on i na
najvei zadatak, jer meu nama postoje ogromne razlike u onome to
smo preiveli, oseali, prieljkivali, inili. Pod platom nametnute
spoljne zajednice krile su se nepregledne mogunosti koje sad izbijaju
na povrinu.Moramo nauiti da vidimo tekoe i saoseamo u situacijama i sa
stavovima koji potpuno odstupaju od naih vlastitih.
U zajednikim osnovama nas Nemaca danas nalazimo moda jo
samo negativna odreenja; pripadnost naciji koja je do kraja poraena
i preputena na milost i nemilost pobedniku; pomanjkanje zajedni-
kog tla koje bi sve nas spajalo; rasturenost: svako je u bitnom prepu-
ten samom sebi, a ipak je svako pojedinano bespomoan. Zajedni-ko nam je samo nezajednitvo.
U tiini ispod uniformnog govora javne propagande tih dvanaest
godina, zauzeli smo veoma razliite unutranje stavove. U Nemakoj
nema jedinstvenog shvatanja vlastite due, vlastitih vrednosti i elja.
Zbog velike raznolikosti onoga u ta smo verovali svih ovih godina,
onoga to smo drali istinom, onoga to je za nas bio smisao ivota,
preobraaj takoe mora biti razliit kod svakog pojedinca. Svi mi sadadoivljavamo preobraaj. No, ne idemo svi istim putem ka novom
tlu zajednike istine za kojim tragamo i koje bi nas ponovo povezalo.
U ovakvoj katastro svako sme sebi dozvoliti da doivi preokret ka
preporodu, bez straha da e ispasti neastan.
Razlike sada izranjaju usled injenice da dvanaest godina nijedna
javna rasprava nije bila mogua, i da je ak i u privatnom ivotu svako
protivljenje moralo ostati ogranieno na najintimniji razgovor, a esto za-tomljeno i pred najbliim prijateljima. Javan i opti, i otuda sugestivan,
-
5/24/2018 200722688 Jaspers Pitanje Krivice(1)
21/96
21
a za omladinu koja je u njemu stasala razumljiv po sebi, bio je samo
nacionalsocijalistiki nain govorenja i miljenja.
Sada, kada opet moemo slobodno da govorimo, izgledamo jedni
drugima kao da je svako doao iz drugog sveta. A ipak, svi govorimo
nemaki jezik, svi smo u ovoj zemlji roeni i nju imamo za domovinu.Treba da pronaemo put jedni ka drugima, da meusobno razgo-
varamo i pokuamo da jedni druge ubedimo.
Naa shvatanja dogaaja razlikuju se do neusaglasivosti: neki su
proli kroz itavo potresno iskustvo nacionalnog ponienja ve 1933,
drugi poev od juna 1934, trei 1938. tokom pogroma Jevreja, mno-
gi u godinama nakon 1942, kada je poraz postao verovatan, ili nakon
1943, kada je postao izvestan, a pojedini tek 1945, kada je on odista inastupio. Za one prve, 1945. bila je oslobaenje novih mogunosti; za
druge, to su bili najtei dani, jer su oznaili kraj tobonjeg nacionalnog
Rajha.
Pojedinci su radikalno sagledali izvor zla i izvukli zakljuke. Oni
su ve 1933. prieljkivali intervenciju i ulazak zapadnih sila, uvidevi
da, u trenutku kada su se vrata nemakog zatvora zatvorila, oslobo-
enje moe doi samo spolja. Od tog osloboenja zavisio je opstanaknemake due. Da unitenje nemakog bia ne bi bilo dovreno, ovo
osloboenje bratske zapadne drave moraju sprovesti u zajednikom
evropskom interesu. Do njega, meutim, nije dolo, i put je vodio do
1945. godine, do najuasnijeg razaranja svih aspekata nae zike i
moralne stvarnosti.
Ovo shvatanje nipoto nije opteprihvaeno. Osim onih koji su u
nacionalsocijalizmu videli ili jo uvek vide Zlatno doba, postoje pro-tivnici nacionalsocijalizma koji su svejedno bili ubeeni da pobeda
Hitlerove Nemake ne bi imala za posledicu razaranje nemakog bia.
U takvoj pobedi su pre videli utemeljivanje svetle budunosti Nema-
ke, smatrajui da e se pobedonosna Nemaka osloboditi Partije, bilo
odmah, bilo Hitlerovom smru. Nisu verovali staroj misli da se drav-
na sila odrava samo pomou snaga koje su je stvorile; nisu verovali
da bi teror, po prirodi stvari, upravo nakon pobede postao nesalomiv,da bi Nemaku, nakon pobede i rasputanja armije, SS drao u aci
-
5/24/2018 200722688 Jaspers Pitanje Krivice(1)
22/96
22
kao ropski narod da bi sprovodio opustoujuu, unitavalaku, repre-
sivnu svetsku vlast u kojoj bi sve nemako bilo ugueno.
Razlika lei i u nainu na koji proivljavamo muku koja ima sa-
svim razliite oblike i stepene individualnog ispoljavanja. I, mada
su svi iskusili nevolju, teku oskudicu i ziku patnju, ipak je velikarazlika izmeu onih koji su zadrali krov nad glavom i onih ije je
domainstvo razrueno bombama; koji su patnju i gubitke doiveli u
borbi na frontu, kod kue ili u koncentracionom logoru; onih koje je
progonio Gestapo ili onih koji su, makar i nagnani strahom, uivali
povlastice reima. Skoro svako izgubio je bliske roake i prijatelje, ali
to kako ih je izgubio u borbi na frontu, u bombardovanju, u koncen-
tracionim logorima ili u masovnim ubistvima koje je reim sprovodio odreuje veoma razliite line stavove. Patnja se razlikuje po vrsti,
a veina ima sluha samo za svoju sopstvenu. Svako naginje tome da
velike gubitke i bol tumai kao rtvu, ali mogua tumaenja svrhe te
rtve deli takav ponor razlike da one postaju glavni izvor podela.
Gubitak vere ima nesaglediv znaaj. Samo transcendentno zasno-
vana religijska ili lozofska vera moe se odrati u svim ovim stra-
hotama. Ono to je vailo u svetu napuklo je. Vernom sledbenikunacionalsocijalizma, sada kada su njegove misli jo apsurdnije nego
to su bile u vreme nacionalsocijalistike vladavine, ne preostaje nita
osim da se hvata za sruene snove. Nacionalista smeteno stoji izmeu
besmrtnosti nacionalsocijalizma, kroz koju on gleda, i realnosti ne-
makog poloaja.
Sve ove razlike vode konstantnom razdoru meu nama Nemcima,
utoliko pre to se u naem postojanju ne osea zajednika etiko-po-litika osnova. Mi stojimo samo na sceni istinski zajednike politike
osnove koja bi nam omoguila da zadrimo uzajamnu solidarnost i u
najeim sporenjima. Ono to nam u velikoj meri nedostaje jeste da
jedni sa drugima razgovaramo i da jedni druge sasluamo.
Sve postaje jo gore time to mnogi ljudi jednostavno odbijaju da
promisle stvari, i samo trae slogane i poslunost. Ne postavljaju pi-
tanja i ne daju odgovore van ponavljanja utuvljenih fraza. Samo znajuda potvruju i sluaju, ne i da preispituju i razmatraju, te ih je otud
-
5/24/2018 200722688 Jaspers Pitanje Krivice(1)
23/96
23
nemogue ubediti. Kako razgovarati sa ljudima koji nee da slede put
preispitivanja i promiljanja, put samostalnosti, traganjem za uvidom
i ubeenjem?
Nemaka se ne moe povratiti ukoliko mi Nemci ne pronaemo
zajedniki put u komunikaciji. Ako nauimo istinski da razgovaramojedni s drugima, to moe biti samo s punom sveu o ogromnim me-
usobnim razlikama.
Jedinstvo postignuto prinudom ne slui niemu; u katastro ono ne-
staje kao kakav privid. Sloga koja je rezultat meusobnog razgovora i
razumevanja vodi ka postojanoj zajednici.
Oslikavajui ono tipino, ne pozivamo nikog da se svrsta. Svako ko
misli da se neto odnosi na njega ini to na sopstvenu odgovornost.
-
5/24/2018 200722688 Jaspers Pitanje Krivice(1)
24/96
24
PITANJE KRIVICE
Gotovo ceo svet osuuje Nemaku i Nemce. O naoj krivici ra-
spravlja se sa gnevom, uasnutou, mrnjom i prezrenjem, zahtevaju
se kazna i odmazda. U tome ne uestvuju samo pobednici, ve i poje-dini nemaki emigranti, pa ak i graani neutralnih zemalja. Ima ljudi
u Nemakoj koji priznaju krivicu, ukljuujui i sopstvenu, ali i mnogih
koji sebe smatraju nevinima i druge proglaavaju krivim.
Razumljivo je hteti prenebregnuti ovo pitanje; ivimo u krajnjoj
nudi, a veliki delovi naeg stanovnitva nalaze se u tako elementar-
noj nevolji, da bi se reklo da su postali neosetljivi na ovakva razglaba-
nja. Njih zanima ono to im moe olakati patnju, doneti posao i pare
hleba, krov nad glavom i ogrev. Horizont im je suen. Ljudi ne vole da
sluaju o krivici, o prolosti; njih ne zanima svetska istorija. Oni, jed-
nostavno, ne ele vie da pate; ele da izau iz ove bede, da ive, ali
ne i da naknadno promisle stvari. Vlada miljenje da posle tako velike
patnje oveku, takorei, mora biti pruena nagrada, u svakom sluaju
uteha, umesto to se na njega dodatno svaljuje krivica.
Uprkos tome, iako zna da je naputen i u krajnjoj bedi, ovek na
trenutke osea poriv za smirujuom istinom. Ne moemo biti ravno-
duni niti samo gnevni to uz nevolju pridolaze jo i optube. Treba
jasno da sagledamo da li je ovo okrivljivanje pravedno ili nepraved-
no, i u kom smislu. Jer, upravo u nevolji postaje utoliko opipljivije
ono najneminovnije: potreba za istom duom i ispravnom milju i
postupkom, kako bismo, suoeni sa nitavilom, mogli da zahvatimo
ivot sa samog izvora.
Bez izuzetka, svi mi Nemci imamo obavezu da jasno sagledavamo
pitanje svoje krivice, i da izvuemo zakljuke. Nae ljudsko dostojan-
stvo nas na to obavezuje. Pre svega, ne moemo biti ravnoduni prema
miljenju koje svet ima o nama kada znamo da smo deo oveanstva
da smo prvo ljudi, pa tek onda Nemci. Jo je vanije to da na vlastiti
ivot, ak i u nedaama i nesamostalnosti, moe zadrati dostojanstvo
samo ako se drimo istinoljublja prema samima sebi. Pitanje krivice nije
tek pitanje koje nam postavljaju drugi, to je pitanje koje postavljamo
-
5/24/2018 200722688 Jaspers Pitanje Krivice(1)
25/96
25
sami sebi. Odgovor koji sebi damo, predstavljae temelj nae svesti o
bivstvu i nae samosvesti. Za nemaku duu to je sudbinsko pitanje.
Samo preko pitanja krivice moe nastupiti onaj preokret koji nas dovo-
di do ponovnog roenja sa samog izvora naeg bia. To to nas pobed-
nici proglaavaju krivim jeste injenica politikog karaktera sa najveimmoguim posledicama po na ivot, ali nam ona ne pomae u kljunoj
stvari, u unutranjem preokretu. Tu smo potpuno sami. Filozoja i teo-
logija pozvane su da osvetle pitanje krivice u svoj njegovoj dubini.
Rasprave o pitanju krivice esto pate od brkanja pojmova i taki
gledita. Da bi se stiglo do istine, potrebno je razlikovati. Najpre bih
skicom tih razlika pokuao da pojasnim na sadanji poloaj. Distink-
cije, dakako, nemaju bezuslovno vaenje. Konano, uzrok onoga tonazivamo krivicom lei u onom Jednom obuhvatnom. No, nju moe-
mo objasniti samo pomou distinkcija.
Naa mrana oseanja ne zasluuju bezuslovno poverenje. Nepo-
srednost je svakako vlastita stvarnost, ona je sadanjost nae due.
Meutim, oseanja nisu poput ivotnih datosti, jednostavno tu, nego
su posredovane naim unutranjim delanjem, naim miljenjem, na-
im znanjem. Na oseanje kao takvo ne moemo se osloniti. Pozivanjena oseanja jeste naivnost koja prenebregava objektivnost saznajnog i
mislivog. Tek nakon neprekidnog svestranog promiljanja i usvajanja
stvari, propraenog, voenog i remeenog oseanjima, dolazimo do
istinskog oseanja na koje se uvek u ivotu moemo osloniti.
-
5/24/2018 200722688 Jaspers Pitanje Krivice(1)
26/96
26
A. SKICA RAZLIKOVANJA
1. ETIRI POJMA KRIVICE
Treba razlikovati:
1. Krivina odgovornost: Zloini su objektivno dokaziva dela koja
nesumnjivo kre zakone. Instancaje ovde sud,koji u pravnom postup-
ku pouzdano utvruje injenice i na njih primenjuje zakone.
2. Politika krivica:Do nje dovode postupci zvaninika i graana
jedne drave; zbog nje ja moram snositi posledice postupaka dra-ve ijoj sam vlasti potinjen, i u ijem se poretku odvija moje stvarno
postojanje (utvrena politika odgovornost). Svaki ovek snosi deo
odgovornosti za svoju vlast. Instancaje sila ipobednikova volja,kako u
unutranjoj, tako i u spoljnoj politici. Uspeh odluuje. Obuzdavanje
samovolje i sile manifestuje se u politikoj razboritosti koja ima u vidu
dugorone posledice, i priznavanju normi koje vae kao prirodno i
meunarodno pravo.
3. Moralna krivica:Za postupke koje poinim kao pojedinac snosim
moralnu odgovornost, kao i za sve svoje postupke, ukljuujui i spro-
voenje politikih i vojnih odluka. Ni u jednom trenutku ne vai prosto
nareenje je nareenje. Zloini ostaju zloini i onda kada su nareeni
(mada u zavisnosti od stepena opasnosti, ucene i terora postoje olak-
avajue okolnosti), i podleu, kao i svaki drugi postupak, moralnom
sudu. Instancaje sopstvena savest,i komunikacija s prijateljima i blinji-
ma koji u svojoj ljubavi brinu o mojoj dui.
4. Metafzika krivica:Postoji solidarnostmeu ljudima kao pripadni-
cima ljudskog roda koja svakog ini saodgovornim za svaku krivdu i
nepravednost u svetu, a posebno za zloine poinjene u njegovom pri-
sustvu ili s njegovim znanjem. Ako ne uradim sve to je u mojoj moi
da ih spreim, i sm sam delom kriv. Ako nisam zaloio svoj ivot da
-
5/24/2018 200722688 Jaspers Pitanje Krivice(1)
27/96
27
spreim ubistvo drugog, ve sam stajao po strani, oseam se krivim na
nain koji nije ni pravno, ni politiki, ni moralno adekvatno pojmljiv.
To to jo uvek ivim nakon to se tako neto dogodilo, titi me kao
neizbrisiva krivica. Kao pripadnici ljudskog roda, ukoliko nas srean
sluaj ne potedi takvih situacija, dolazimo do granice na kojoj se prednas postavlja izbor: ili bezuslovno zaloiti svoj ivot, mada bez svrhe jer
izgledi za uspeh ne postoje, ili zbog nemogunosti uspeha izabrati da
se ostane u ivotu. Sr naeg bia upravo ini bezuslovnost koja negde
meu ljudima ipak postoji, na primer, u sluajevima odreenih poinje-
nih zloina ili deljenja zikih uslova ivota, najzad kao spremnost da
se ivi zajedno ili ne ivi uopte. No, to da nje nema u solidarnosti svih
ljudi, svih graana iste drave, pa ni u solidarnosti manjih grupa veda ona ostaje svedena na najuu ljudsku povezanost, u tome se sastoji
krivica svakog od nas. Jedina instancaje Bog.
Razlikovanje ova etiri pojma krivice pojanjava smisao optubi.
Tako, na primer, politika krivica podrazumeva, dodue, da se svi dr-
avljani uine odgovornim za posledice postupaka drave, ali ne po-
drazumeva i krivinu odgovornost i moralnu krivicu svakog pojedinogdravljanina za zloine koji su poinjeni u ime drave. O zloinima od-
luuje sudija, o utvrenoj politikoj odgovornosti pobednik; o moralnoj
krivici istinito se moe govoriti samo u ljubavlju proetoj borbi meu
solidarnim ljudima. Metazika krivica moda moe biti predmet ot-
krovenja u konkretnoj situaciji ili u delima pesnika i lozofa, ali u me-
usobnom razgovoru teko. Najdublje su je svesni oni koji su jed-
nom dosegli bezuslovno, ali kroz to odmah iskusili odsustvo oitovanjabezuslovnog u odnosu na sve ljude. U nama ostaje sram spram neeg
uvek prisutnog konkretno nerazotkrivenog, o emu se, ako je razgovor
o tome uopte mogu, moe samo uopteno raspravljati.
Ovo razlikovanje etiri pojma krivice trebalo bi da nas sauva od
povrnosti u govoru o krivici u kome se nita ne gradira i sve svodi
na jednu jedinu ravan, da bi se o njoj sudilo s grubim nerazluivanjem
loeg sudije. No, razlikovanja treba da nas na kraju vrate na izvor kojise ne bi mogao neopozivo nazivati naom krivicom.
-
5/24/2018 200722688 Jaspers Pitanje Krivice(1)
28/96
28
Sve ove razlike postaju pogrene ukoliko izgubimo iz vida blisku
vezu meu stvarima koje razlikujemo. Svaki pojam krivice ukazuje
na jedan aspekt stvarnosti koji ostavlja posledice u sferama preostalih
pojmova krivice.
Kad ljudi ne bi nosili nikakvu metaziku krivicu, bili bi aneli, ipreostala tri pojma krivice postala bi bespredmetna.
Moralni propusti ine osnovu iz koje se raaju politika krivica i
zloin. Bezbrojni sitni propusti, komformistiko prilagoavanje, jeftino
opravdavanje i neprimetno pospeivanje nepravde, doprinoenje stva-
ranju javne atmosfere koja onemoguava jasno vienje stvari, i sve ono
to tek kao takvo ini zlo moguim, sve to ostavlja posledice koje zajed-
no ine preduslove politike krivice za ukupne prilike i dogaaje.Podruju morala pripada i nejasno sagledavanje znaaja moi u
ljudskoj zajednici. Zamagljivanje ove fundamentalne injenice jeste
krivica kao to je krivica i lana apsolutizacija moi jedinog odreuju-
eg faktora zbivanja. Sudbina svakog oveka je da bude upleten u od-
nose moi u kojima ivi. To je neizbena krivica svih, krivica ljudsko-
sti. Ona se potire zalaganjem za mo koja ostvaruje pravdu, ljudska
prava. Odsustvo saradnje u strukturisanju odnosa moi, u borbi zamo u smislu sluenja pravu, povlai sa sobom i osnovnu politiku, a i
moralnu krivicu. Politika krivica pretvara se u moralnu krivicu tamo
gde je razoren smisao moi ostvarivanje prava, etos i istota sopstve-
nog naroda. Jer tamo gde mo ne ograniava samu sebe nastaju nasilje
i teror, i u krajnjoj taki ponitenje ljudskog bivstva i due.
Iz naina ivota i moralnog ponaanja brojnih pojedinaca irih
ljudskih zajednica u svakodnevnom ivotu nastaju odreeni politikiodnosi, pa tako i politike prilike. No, s druge strane, ivot pojedinca
pretpostavlja istorijski ve nastale politike prilike, ostvarene u etosu
i politici njegovih predaka i omoguene situacijom u svetu. Ovde se i
jedno i drugo daje u emi suprotstavljenih mogunosti.
Prva jeste da se politiki etos shvati kao princip postojanja drave
po kojem svi uestvuju svojom sveu, znanjem, stavovima i voljom.
To je ivot politike slobode kao neprekidnog toka uspona i padova.Ovaj ivot omoguen je zadatkom i ansom saodgovornosti svih nas.
-
5/24/2018 200722688 Jaspers Pitanje Krivice(1)
29/96
29
Druga mogunost jeste da prevlada otuenost veine od politike.
Tada se dravna vlast ne doivljava kao neto to se tie pojedinca. On
nije svestan svoje saodgovornosti; on posmatra, politiki je neaktivan,
radi i postupa u slepoj poslunosti; pri tom ga nimalo ne mui savest
zbog tog potinjavanja niti zbog neuea u odlukama i postupcimavlastodraca. Politiku realnost on tolerie kao neto tue; gleda da
bude spreman da je lukavo okrene u linu korist, ili u njoj ivi u sle-
pom zanosu samortvovanja.
Tu lei razlika izmeu politike slobode i politike diktature. Nije,
meutim, na pojedincu da odlui ta e prevladati. Pojedinac se, na
svoju sreu ili nesreu, raa u odreenim prilikama; on mora preuzeti
ono to je predato i to je stvarnost. Nijedan pojedinac niti grupa nemogu jednim udarcem izmeniti ove pretpostavke pod kojima zapravo
svi mi ivimo.
2. POSLEDICE KRIVICE
Krivica ima posledice po ono spoljanje, tj. po stvarno postojanje,
bilo da onaj ko ih snosi to shvati ili ne, i posledice po ono unutranje,tj. po samosvest, ako sagledam sebe u svoj krivici.
a) Zloin susree kazna.Pretpostavka je da sudija prizna manife-
staciju slobodne volje okrivljenog, a ne priznanje kanjenog o praved-
nosti kazne.
b) Politika krivica pretpostavlja da je subjekat odgovoran, iz ega
slede obeteenje i dalji gubitak ili ogranienje politike moi i politi-
kih prava. Ako politika krivica stoji u kontekstu dogaaja koji su serazreili ratom, poraeni moe snositi posledice kao to su razaranje,
deportacija, istrebljivanje. Meutim, pobednik moe, ako je to njegova
volja, da prevede ove posledice u formu prava, i time ih umeri.
c) Moralna krivica stvara uvid iz koga proizilaze okajanjeipreporod.
To je unutranji proces koji, zatim, ima realne posledice u svetu.
d) Metazika krivica za posledicu imapreobra iM p
krm
-
5/24/2018 200722688 Jaspers Pitanje Krivice(1)
30/96
-
5/24/2018 200722688 Jaspers Pitanje Krivice(1)
31/96
33
Ovo meanje rodnog sa tipolokim predstavama odlika je kolektiv-
nog miljenja: Nemci, Englezi, Norveani, Jevreji, i tako dalje ad lib:
Frizijci, Bavarci, mukarci, ene, mladi, stari. To to se neto uklapa u
tipoloku predstavu ne sme nas zavesti da mislimo da smo obuhvatili
individuu ako naemo da joj neka uoptena karakteristika odgovara.Vekovima je ovaj nain miljenja potpirivao mrnju meu nacijama i
grupama ljudi. Veini ljudi je, naalost, ovaj nain miljenja prirodan,
i najbezonije ga je upotrebio upravo nacionalsocijalizam, i svojom
propagandom ga utuvljivao ljudima u glavu. Vie kao da nije bilo lju-
di, ve samo kolektiva.
Narod kao celina ne postoji. Sva razgranienja kojih se dohvatimo
kako bismo ga odredili, uvek potiru injenice. Jezik, dravljanstvo,kultura, zajednika sudbina nita se od toga ne podudara, ve se
preklapa. Narod i drava se ne poklapaju, kao to se ne poklapaju ni
jezik i zajednika sudbina i kultura.
Narod se ne moe pretvoriti u pojedinca. Narod ne moe heroj-
ski da izgine, ne moe biti zloinac, ne moe moralno ili nemoralno
postupati; to mogu samo pojedini pripadnici tog naroda. Narod kao
celina ne moe biti ni kriv ni nevin, bilo u zakonskom, u politikom(ovde odgovorni poinioci mogu biti samo graani odreene drave),
ili u moralnom smislu.
Kategoriki sud o narodu uvek je nepravedan, jer podrazumeva
lanu supstancijalizaciju i za posledicu ima potcenjivanje oveka kao
individue.
Svetsko mnjenje koje jednom narodu natura kolektivnu krivicu isto
je ono koje milenijumima misli i govori da su Jevreji krivi za raspee.Ko su Jevreji? Odreena grupa politikih i verskih fanatika koja je
meu Jevrejima tog vremena imala izvesnu mo, i ija je kooperacija
sa rimskim okupatorima vodila Isusovom pogubljenju.
Rairenost takvog miljenja koje je postalo razumljivost po sebi ak
i u misleih ljudi, zapanjujue je upravo zato to je greka tako prosta i
oigledna. Tu ovek kao da stoji pred nekim zidom, kao da se nijedan
razlog, nijedna injenica vie ne uju, ili se, ak i kad se uju, bez uva-avanja smesta zaboravljaju.
-
5/24/2018 200722688 Jaspers Pitanje Krivice(1)
32/96
34
Kolektivna krivica jednog naroda ili jedne grupe unutar naroda ne
oe postojativan okvira politike odgovornosti, ni kao krivina odgo-
vornost, ni kao moralna ili metazika krivica.
c) Mora postojati pravo da se okrivljuje i optuuje. Ko ima pravo da sudi?
Svako ko sudi, suoen je s pitanjem s kakvom punovanou, s kojim ci-ljem i iz kojih pobuda sudi, i u kom poloaju stoji spram okrivljenog.
Niko ne mora priznati svetskog sudiju u pitanjima moralne i meta-
zike krivice. Ono to je mogue u najblioj povezanosti, nije dopu-
teno na distanci hladnokrvne analize. Ono to vai pred Bogom, ne
vai i pred ljudima. Na zemlji nema instance koja je zastupnik Boga,
bilo kao crkvena sluba ili kao sluba spoljnih poslova, ponajmanje
kao svetsko javno mnjenje, koje se uobliava u tampi.Ako se sudi u situaciji razreavanja rata, pobednik ima iskljui-
vo pravo u odnosu na presudu o politikoj odgovornosti, budui da
je zaloio svoj ivot za odluku u svoju korist. Meutim, postavlja se
pitanje: Sme li neutralna strana uopte da iznosi svoj sud pred javno-
u nakon to je zatajila da u borbi za presudno zaloi svoje postojanje
i svoju savest? (iz jednog pisma).
Kada se meu ljudima koji dele zajedniku sudbinu danas meuNemcima govori o moralnoj i metazikoj krivici pojedinaca, o-
vek osea da ima pravo da prosuuje o pobudama i vladanju onoga
koji sudi: govori li on o krivici koju i sm delom nosi ili ne, govori li
iznutra ili spolja, kao neko ko tei rasvetljavanju samog sebe, ili kao
tuilac dakle, govori li kao blinji koji vodi u pravcu samorasvet-
ljavanja drugih, ili samo kao stranac u svom gnevu, kao prijatelj, ili
kao neprijatelj. Samo u prvom sluaju, njegovo pravo je nesumnjivo;u drugom je ono sporno, i u svakom pojedinanom sluaju ogranieno
je na stepen njegove dobronamernosti.
Kada je, pak, o politikoj i krivinoj odgovornosti re, svako kao
graanin ima pravo da raspravlja o injenicama i da diskutuje o svom
sudu merilom jasnih pojmovnih odreenja. Politika odgovornost
gradira se po stepenu uestvovanja u sada naelno odbaenom rei-
mu, u nju utvruju odluke pobednika kojima se mora potiniti svakoko nakon katastrofe eli da nastavi da ivi.
-
5/24/2018 200722688 Jaspers Pitanje Krivice(1)
33/96
35
5. ODBRANA
Gde se podiu optube optuenom, mora biti omogueno saslua-
nje. Gde se poziva na pravo, uvaava se odbrana. Gde se primenjuje
sila, onaj nad kim se vri nasilje branie se ako moe.Ako se onaj ko je potuen do nogu ne moe braniti a eli da prei-
vi ne preostaje mu nita drugo nego da prihvati i snosi posledice.
No, gde se pobednik poziva na razum i donosi sud, odgovor se
moe dati ak i u nemoi nikakvom silom ve duhom, ako mu se za
to ostavi prostora. Onde gde je oveku omogueno da govori, odbra-
na je mogua. im pobednik svoje postupke izdigne na ravan prava,
on ograniava svoju mo. Odbrani su otvorene sledee mogunosti:1. Ona moe da tei razlikovanju.Razlikovanjem se dolazi do utvr-
ivanja i deliminog rastereivanja. Razlikovanje ukida ukupnost i
ograniava tereenja.
Brkanje razliitih pojmova krivice vodi nejasnosti, a nejasnost opet
ima realne posledice, povoljne ili nepovoljne, ali u svakom sluaju
nepravedne. Odbrana razlikovanjem doprinosi pravinosti.
2. Odbrana moe navoditi, naglaavati i uporeivati injenice.
3. Odbrana se moe pozivati naprirodno pravo,na ljudska pravai na
eunarodno pravo.Takva odbrana podlee sledeim ogranienjima:
a) Drava koja je naelno prekrila prirodno pravo i ljudska pra-
va, koja je od samog poetka u sopstvenoj zemlji, a potom u ratu i
u drugim dravama gazila ljudska prava i meunarodno pravo, nemoe polagati pravo na priznavanje u svoju korist onoga to sama
nije priznavala.
b) Pravo faktiki postoji ako postoji i mo koja e se za njega boriti.
U potpunoj nemoi preostaje jedino mogunost duhovnog pozivanja
na ideal prava.
-
5/24/2018 200722688 Jaspers Pitanje Krivice(1)
34/96
-
5/24/2018 200722688 Jaspers Pitanje Krivice(1)
35/96
-
5/24/2018 200722688 Jaspers Pitanje Krivice(1)
36/96
39
metaziku krivicu, izreene u pravnoj formi kao iskazi lieni ljubavi,
postaju neistinite.
To je vaa krivica moe jo znaiti:
Bili ste sauesnici ovih zloina, i stoga ste i sami zloinci. To je
oigledna neistina kada je re o pretenoj veini Nemaca.Konano, tvrdnja moe da znai i: vi ste kao narod manje vredni,
neasni, zloinaki, izrod ljudskog roda, drukiji od svih drugih naro-
da. To je primer kolektivnog miljenja i vrednovanja koje je, u svom
podreivanju svakog pojedinca generalizacijama, krajnje neistinito i
samo po sebi neoveno.
Nakon ovih kratkih naznaka, poduhvatimo se blie tih pitanja.
-
5/24/2018 200722688 Jaspers Pitanje Krivice(1)
37/96
40
I. DIFERENCIJACIJA NEMAKE KRIVICE.
1. ZLOINI
Za razliku od Prvog svetskog rata, posle kojeg od nemake stranenije traeno da prizna svoje zloine zloine samo jedne strane (o
emu su kasnije, zahvaljujui napretku istorijske nauke, isti uvid ste-
kli ak i protivnici Nemake), danas su zloini koji je nacistika vlast
primenila pre rata u Nemakoj, a u ratu svugde sasvim oigledni.
Za razliku od Prvog svetskog rata, nakon kojeg istoriari nijednog
naroda nisu na pitanje ratne krivice odgovorili okrivljavanjem jedne
strane, ovaj rat zapoela je Hitlerova Nemaka.Za razliku od Prvog svetskog rata, ovaj rat se naposletku zaista
pretvorio u svetski rat. On je izbio u drugaijoj svetskoj situaciji i uz
drugaija saznanja i, u poreenju s preanjim ratovima, poprimio je
jednu novu dimenziju.
I, danas imamo neto sasvim novo u svetskoj istoriji. Pobednici
ustanovljavaju sud. Nirnberki procesbavi se zloinima.
Iz toga proizilaze, pre svega, jasna razgranienja u dva pravca:1. Ovde, pred sudom ne stoji nemaki narod, ve pojedinci Nemci
optueni za zloine, kao i naelno sve voe nacistikog reima. Ovo
razgranienje na poetku podvukao je ameriki glavni tuilac. Dajui
uvodnu re, Dekson je rekao: elimo da jasno stavimo do znanja da
naa namera nije da okrivimo itav nemaki narod.
2. Osumnjieni su optueni za konkretne zloine. Ti zloini jasno
su denisani u Statutu Meunarodnog vojnog suda:3. Zloin protiv mira:to jest planiranje, pripremanje, zapoinjanje
ili voenje agresivnog rata, ili rata kojim se kre meunarodni ugo-
vori...
4. Ratni zloini:to jest povrede ratnih zakona i ratnih obiaja. Takve
povrede obuhvataju, ali se na njih ne ograniavaju, ubistvo, zlostavlja-
nje ili odvoenje na prinudni rad ili za koji drugi cilj civilnog stanovni-
tva okupirane teritorije, ili u okupiranu teritoriju, ubistvo ili zlostavlja-
-
5/24/2018 200722688 Jaspers Pitanje Krivice(1)
38/96
-
5/24/2018 200722688 Jaspers Pitanje Krivice(1)
39/96
-
5/24/2018 200722688 Jaspers Pitanje Krivice(1)
40/96
-
5/24/2018 200722688 Jaspers Pitanje Krivice(1)
41/96
41
nje ratnih zarobljenika, pljakanje javne ili privatne imovine, namerno
razaranje gradova, varoi ili sela, ili pustoenje neopravdano vojnom
potrebom.
5. Zloin protiv ovenosti:to jest ubistva, istrebljenje, poroblja-
vanje, deportacija i ostala neovena dela izvrena protiv bilo kojegcivilnog stanovnitva pre ili za vreme trajanja rata, ili programiranje
na politikoj, rasnoj ili verskoj osnovi u izvrenju bilo kojeg zloina
koji spada u nadlenost Suda, ili u vezi s nekim od njih.
Voe, organizatori, podstrekivai ili sauesnici koji su uestvovali
u sastavljanju ili izvrenju nekog zajednikog plana ili zavere radi bilo
kojeg od pomenutih zloina, odgovorni su za sva dela koja izvri ma
koje od pomenutih lica prilikom izvoenja nekog takvog plana.
Optunica trai da Sud proglasi sledee organizacije zloinakim: Vo-
stvo nacistike partije, Gestapo, SP, SS, Vladu Rajha i Generaltab, i
Vrhovnu komandu oruanih snaga. 2
Na ovom procesu mi Nemci smo posmatrai. Mi nismo ustanovili
Sud i ne vodimo ga, iako su pred sudom optueni ljudi koji su bili vi-
novnici nae nesree. Istini za volju, Nemci nita manje od ostatkasveta i te kako imaju razloga da izravnaju raune sa optuenicima,
rekao je Dekson.
Mnoge Nemce ovaj proces vrea. To oseanje je razumljivo. Ono
ima isti osnov kao i okrivljavanje itavog nemakog naroda za Hitle-
rov reim i njegove postupke, kojem pribegava druga strana. Svaki
graanin deli odgovornost za postupke, kao i teret patnje sopstvene
drave. Zloinaka drava pada na plea itavog naroda. Ophoenjeprema dravnim rukovodiocima graanin osea kao ophoenje pre-
ma njemu samom, ak i kada su ti rukovodioci zloinci. Preko njih je
i sam narod osuen. Otud ponienje i obeaenost koje doivljava
rukovodstvo drave narod osea kao vlastito ponienje i gubitak vla-
stitog dostojanstva. Otud njihovo instinktivno, nemislee, apriorno
odbacivanje Procesa.
2 Navedeno po knjizi Nirnberka presuda, Beograd, 1948, izdanje Arhiva za pravne idrutvene nauke (prim. prev.)
-
5/24/2018 200722688 Jaspers Pitanje Krivice(1)
42/96
42
U stvari, re je o tome da moramo izrei bolno priznanje da smo po-
litiki odgovorni. ak se i gubitak dostojanstva mora iskusiti ukoliko
to nalae injenica da smo odgovorni. Ujedno, to je i iskustvo krajnje
politike nemoi i iskljuenja Nemake kao politikog faktora.
Pa ipak, sve zavisi od toga kako emo shvatiti, protumaiti, usvoji-ti i u ta emo prevesti ono to nas neizbeno pogaa.
Jedna od mogunosti jeste da se ponienje smesta odbaci. Traimo
razloge na osnovu kojih bismo osporili pravo, istinitost, cilj itavog
procesa.
1. Podmeu se uoptena razmiljanja: ratova je u itavoj istoriji
bilo i bie ih. Nijedan narod, meutim, ne moe biti kriv za rat. Ono
to dovodi do rata jeste ljudska priroda, ovekova iskonska grenost.
-
5/24/2018 200722688 Jaspers Pitanje Krivice(1)
43/96
44
kontrolom. Dravni postupci istovremeno su i lini postupci. Ljudi kao
pojedinci odgovaraju i jame za njih.
4. Pravno, navodi se sledei prigovor: zloini mogu postojati samo
po meri zakona. Zloin podrazumeva protivnost zakonu. Zloin mora
biti jasno denisan i nedvosmisleno utvrdiv kao u zakonu postoje.Naroito: nulla poena sine lege tj. presuda se moe doneti samo po
zakonu koji je postojao pre izvrenja krivinog dela. U Nirnbergu se,
pak, sudi retroaktivno, po zakonima koje je pobednik sada doneo.
Nasuprot tome, recimo: u smislu ovenosti, ljudskih prava i pri-
rodnog prava, i u smislu ideje slobode i demokratije zapadnih zema-
lja, ve postoje zakoni po kojima su ovi zloini odredivi.
Os! kMk m i
-
5/24/2018 200722688 Jaspers Pitanje Krivice(1)
44/96
-
5/24/2018 200722688 Jaspers Pitanje Krivice(1)
45/96
-
5/24/2018 200722688 Jaspers Pitanje Krivice(1)
46/96
47
kojem se pravo stvaralaki utemeljuje za jedan novi svet koji tek treba
izgraditi, ili e razoaranje zbog neistinitosti napraviti jo gorku klimu
bremenitu novim ratovima; tada bi Nirnberg od blagoslova postao
kobni faktor; svet bi konano ocenio da se Proces pretvorio u prividno
i inscenirano suenje. To se ne sme dogoditi.Na sve zamerke Procesu moe se odvratiti da je ono to se u Nir-
nbergu dogaa neto uistinu novo. Ne moe se porei da ono to je
izneseno u prigovorima zaista predstavlja moguu opasnost. Meu-
tim, najpre, pogreno je zbog manjkavosti, greaka i smetnji u pojedi-
nostima potpuno odbaciti Proces dok sve, zapravo, zavisi od pravca
u kojem e on ii, od neumornog strpljenja delatne odgovornosti sila.
Protivurenosti u pojedinostima trebalo bi razreiti potezima koji bi,usred pometnje, ili u pravcu vaspostavljanja poretka u svetu. Drugo,
pogreno je raspoloenje gnevne agresivnosti koje od samog poetka
govori ne.
Ono to se deava u Nirnbergu, ma koliko prigovora izazivalo,
predstavlja samo slab, dvosmislen nagovetaj tog svetskog poretka u
nastajanju, ije neophodnosti oveanstvo danas postaje svesno. To je
potpuno nova situacija: taj svetski poredak ni u kom sluaju nije nado-hvat ruke naprotiv, pred njegovim ostvarenjem stoje oruani sukobi
i nepredvidiva ratna opasnost, ali misleem oveanstvu on izgleda
mogu i ono ga nazire na horizontu kao jedva raspoznatljivo svitanje,
dok nam u sluaju neuspeha samorazaranje oveanstva trepti pred
oima kao strahovita pretnja.
Najnemoniji svoje jedino uporite imaju u svetu kao celini. Sa
ruba nitavila, oni se hvataju za izvor i za sveobuhvatno. Stoga, upra-vo Nemci mogu postati svesni izvanredne prirode tog nagovetaja.
Na sopstveni spas u svetu uslovljen je svetskim poretkom koji
Nirnberg jo nije konstituisao, ali na koji ukazuje.
2. POLITIKA KRIVICA
Zloinac se susree sa kaznom za svoje zloine. Ograniavanje Nir-nberkog procesa na zloince skida teret sa nemakog naroda. No, ne
-
5/24/2018 200722688 Jaspers Pitanje Krivice(1)
47/96
48
tako da ga oslobodi svake krivice. Naprotiv. Priroda nae krivice po-
staje, na taj nain, jo jasnija.
Mi smo bili pripadnici nemake drave u vreme kada je zloine i-
nio reim koji se nazivao nemakim, koji je polagao pravo da legitimno
predstavlja Nemaku jer je dravna mo bila u njegovim rukama, i jernije naiao na ozbiljan otpor sve do 1943. godine.
Koren razaranja svake pristojne, istinski nemake dravnosti mora
biti u nainu ponaanja veine nemakog stanovnitva. Svaki narod
jemi za svoju dravnost.
Svaki Nemac deli odgovornost pred zloinima poinjenim u ime
nemakog Rajha. Mi kolektivno odgovaramo. Postavlja se pitanje,
u kojem smislu je svako od nas saodgovoran. Bez sumnje, svaki gra-anin mora oseati saodgovornost u politikom smislu za postupke
drave kojoj pripada. No, ne nuno i u moralnom smislu faktikog ili
duhovnog uestvovanja u zloinima. Da li nas Nemce treba nainiti
odgovornim za nedela koja su Nemci poinili nad nama samima ili
koja su nas kao nekim udom zaobila? Da utoliko to smo dozvolili
da kod nas postoji takav reim. Ne utoliko to su mnogi od nas s
najdubljim uverenjem bili protivnici sveg tog zla i nisu poinili nitazbog ega bi sebi priznali tu moralnu sakrivicu. Utvrditi neiju odgo-
vornost ne znai utvrditi i njegovu oralnu krivicu.
Kolektivna krivica, istina, nuno postoji kao utvrena politika
odgovornost pripadnika drave, ali u tom smislu ne postoji kao mo-
ralna i metazika krivica i krivina odgovornost. Preuzeti utvrenu
politiku odgovornost sa svim njenim stranim posledicama teko
pada svakom pojedincu. Ona za nas znai potpunu politiku nemo isiromatvo koje e nas zadugo prisiliti da ivimo na ivici gladi i smr-
zavanja, i u uzaludnom gru. Pa ipak, ova odgovornost kao takva ne
dotie duu.
U modernoj dravi svako politiki dela, makar glasajui ili ne gla-
sajui na izborima. Priroda utvrene politike odgovornosti ne do-
zvoljava nikom da je izbegne se.
Politiki aktivni staraju da naknadno prue opravdanje ako netokrene loe. No, u politikom delanju takve odbrane ne vae.
-
5/24/2018 200722688 Jaspers Pitanje Krivice(1)
48/96
49
Misli se dobro, htelo se dobro. Hindenburg moda nije hteo da
upropasti Nemaku i da je preda Hitleru. To mu, meutim, nimalo ne
pomae; on je to uinio, i to je ono to se u politici rauna.
Ili: predviala se nesrea, govorilo se i upozoravalo. No, ni to ne
vai u politici ako iz toga ne usledi delanje, ili ako to delanje nemauspeha.
Moglo bi se misliti i na sledei nain: postoje potpuno apolitini
ljudi ije se postojanje odvija izvan svega politikog, kao to su mona-
si, isposnici, uenjaci i istraivai, umetnici. Ako bi bili istinski apoli-
tini, oni bi se mogli izuzeti iz te krivice.
No, i oni su politiki odgovorni, jer se i njihov ivot odvija u po-
retku drave. U modernim dravama ne postoji izuzee. Svakako bi-smo voleli da uvaimo stajanje po strani, ali to je nemogue samo uz
ogranienje da izuzea, zapravo, nema. Bilo bi lepo priznavati i voleti
apolitiko postojanje, ali ogluavanje o politiko uestvovanje ukida
pravo apolitinima da ocenjuju konkretno dnevno politiko delanje
i time vode politiku koja ne nosi nikakav rizik. Domen apolitikog
iziskuje apstiniranje od ma kakvog politikog delovanja a, ipak, ni u
QL@:3O$0PQH0RsPQ0
-
5/24/2018 200722688 Jaspers Pitanje Krivice(1)
49/96
-
5/24/2018 200722688 Jaspers Pitanje Krivice(1)
50/96
-
5/24/2018 200722688 Jaspers Pitanje Krivice(1)
51/96
54
ponitava egzistenciju. Onaj ko je kao zrela osoba 1933. godine gajio
unutranje ubeenje koje je proishodilo ne prosto iz politike zablude
ve iz jednog oseaja uzvienosti sopstvenog postojanja koje mu je na-
cionalsocijalizam pruio moe dostii proienje jedino postupnim
preobraajem koji mora biti korenitiji od svih ostalih. Onaj ko se takodrao 1933. godine, taj se i bez nacionalsocijalizma iznutra lomi i nagi-
nje fanatizmu. Onaj ko je uestvovao u rasistikoj pomami, ko je gajio
iluzije o obnovi na temeljima prevare, ko je prihvatao zloine koji su
se tada ve deavali, nije samo odgovoran ve mora proi potpuni
moralni preporod. Da li je za to sposoban i kako e to ostvariti, jeste
samo njegova stvar o kojoj je teko spolja suditi.
e) Postoji razlika izmeu aktivnog ipasivnog.Politiki akteri i iz-vrioci, rukovodioci i propagandisti snose krivicu, bez daljeg. ak i
ako nisu poinili krivina dela, oni za svoje aktivnosti snose pozitivnu
utvrdivu krivicu.
Pa, ipak, svako od nas kriv je utoliko to je ostao nedelatan. Kri-
vica pasivnosti je neto drugo. Nemo opravdava; moral ne iziskuje
spektakularnu smrt. Jo je Platon smatrao po sebi razumljivim da se
ovek u nesrenim vremenima i oajnikom poloaju pritaji ne bi lipreiveo. No, pasivnost je svesna svoje moralne krivice za svaki po-
pust, za svaki put kad nije nita uinila da se zatite ugroeni, ublai
nepravda ili energino protivdeluje. Prihvatanje nemoi ipak ostavlja
prostor za delotvornu aktivnost koja, mada ne bezopasna, ostaje mo-
gua. Nepreduzimljivost bojazni pojedinac osea kao svoju moralnu
krivicu: slepilo za nedau drugih, nematovitost srca, unutranju rav-
nodunost spram osvedoenog zla.f) Moralna krivica u spoljanjem pristajanju,putanje niz vodu, u
odreenoj meri zajednika je mnogima od nas. Da bi sauvao egzi-
stenciju, da ne bi izgubio posao i unitio anse, ovek je postajao lan
Partije i upranjavao drugu nominalnu pripadnost.
Niko za to nee nai apsolutno opravdanje, naroito kada se uzmu u
obzir mnogi Nemci koji na to nisu pristali, i za to su snosili posledice.
ovek mora sebi predoiti kakva je situacija bila, recimo 1936. ili1937. godine. Partija je bila drava. Stanje je izgledalo nepromenljivo.
-
5/24/2018 200722688 Jaspers Pitanje Krivice(1)
52/96
55
Nita sem rata nije moglo svrgnuti reim. Sve sile sklapale su pakt sa
Hitlerom. Svi su hteli mir. Nemac koji nije eleo da bude sasvim isklju-
en, da izgubi svoj poziv ili nakodi svom poslu, morao se prikloniti,
posebno omladina. Tako je pripadnost Partiji ili strukovnim organiza-
cijama prestala da bude politiki in, postajui prosto dravna milostkoja se ukazuje odreenima. Znaka je bila neophodna, spoljanja,
bez unutranjeg slaganja. Onaj koga su u to vreme pitali da se pridrui,
teko je mogao rei ne. Za smisao tog pristajanja odluujue je u kojem
kontekstu i iz kojih pobuda je neko postajao lan Partije. Svaka godina
i svaka situacija imaju svoje olakavajue i oteavajue okolnosti meu
kojima se pravi razlika u svakom pojedinanom sluaju.
4. METAFIZIKA KRIVICA
Moral je uvek odreen i ovozemaljskim ciljevima. Moralno mogu
biti obavezan da zaloim svoj ivot, ako se radi o ostvarenju; ali ne
postoji moralni zahtev da se rtvuje sopstveni ivot ako se zna da se
time nita nee postii. Postoji moralno naelo zaloga, ali ne i obave-
znog izbora sigurne propasti. Moralno je, u oba sluaja, pre zahtevatisuprotno: da ne inimo ono to je za zemaljske ciljeve besmisleno, ve
da se uvamo za ostvarenje u svetu.
Meutim, u nama postoji svest o krivici koja ima jedno drugaije
poreklo. Metazika krivica je pomanjkanje apsolutne solidarnosti sa
ovekom kao ovekom. Ona ostaje jedan nezatomljiv zahtev onde gde
prestaje moralno smislena dunost. Ta solidarnost naruena je mojim
prisustvom na mestu nepravde i zloina. Nije dovoljno to to sam opre-zno stavio ivot na kocku ne bi li ih spreio, jer ako se zloin dogodio
i ako sam ja tome prisustvovao i preiveo, dok je neko drugi ubijen, u
sebi ujem glas koji mi govori da je to to jo uvek ivim moja krivica.
Kada su novembra 1938. godine, gorele sinagoge i prvi put bili de-
portovani Jevreji, dogodili su se zloini pred kojima nesumnjivo stoji,
pre svega, moralna i politika krivica. I u jednom i u drugom smislu
krivica je na onima koji su imali mo. Generali su stajali po strani.Vojni zapovednik u svakom gradu mogao je da reaguje na te zloine,
-
5/24/2018 200722688 Jaspers Pitanje Krivice(1)
53/96
-
5/24/2018 200722688 Jaspers Pitanje Krivice(1)
54/96
-
5/24/2018 200722688 Jaspers Pitanje Krivice(1)
55/96
-
5/24/2018 200722688 Jaspers Pitanje Krivice(1)
56/96
56
jer vojnik je tu da titi sve ako zloini dostignu takve razmere da po-
licija vie ne moe da ih sprei ili im se suprotstavi. Nisu nita uinili.
U tom trenutku izneverili su nekada slavne etike tekovine nemake
armije. To nije bila njihova stvar. Tim stavom otrgnuli su se od due
nemakog naroda zarad vojne mainerije koja se ravna po vlastitimzakonima i samo povinuje nareenjima.
Meu stanovnitvom bilo je mnogo onih koji su se istinski opirali,
koji su bili obuzeti dubokim protivljenjem i slutili predstojeu nesre-
u. No, jo vei broj njih nesmetano je produio sa svojim uobiajenim
aktivnostima, drutvenim ivotom i razonodom kao da se nita nije
dogodilo. To je moralna krivica.
Oni, pak, koji u potpunoj nemoi nesumnjivo nisu nita od togamogli da spree, uinili su korak ka svom preobraaju svesni meta-
zike krivice.
5. REZIME
a) Posledice krivice
Da smo mi Nemci, da je svaki Nemac na neki nain kriv, u to, akonae izlaganje nije potpuno neosnovano, ne moe biti sumnje:
1. Svaki Nemac, bez izuzetka, snosi politiku odgovornost. On
mora sudelovati u obeteenju koje e biti pravno regulisano. On mora
podneti teret posledica pobednikovih postupaka, njegovih odluka i
volje, njegove nesloge. Nismo u poziciji da tu imamo ikakav uticaj.
Samo uz trajni napor da se razborito predstavljaju injenice, anse
i opasnosti, moemo doprineti stvaranju pretpostavki za reenja. Od-mereno i sa razlogom, ovek se sme obratiti pobedniku.
2. Ne svaki Nemac, ve samo vrlo mala manjina ima da podnese
kaznu za zloine i druga manjina da ispata za nacionalsocijalistike
aktivnosti. Pravo na odbranu postoji. Presuuju sudovi pobednika ili
nemaki sudovi koje je pobednik ustanovio.
3. Verovatno svaki Nemac iako na sasvim razliite naine uvi-
a moralne razloge da sebe preispita. Pri tom, on ne mora priznavatidrugu instancu do sopstvenu savest.
-
5/24/2018 200722688 Jaspers Pitanje Krivice(1)
57/96
57
4. Verovatno svaki Nemac, sposoban da razume, u metazikom
iskustvu takve nesree doivljava preobraaj svoje svesti o bivstvu i
svoje samosvesti. Kako se to odvija niko ne moe ni propisati ni pred-
videti. To je stvar samoe svakog pojedinca. ta iz toga ponikne, uda-
rie temelj onome to e ubudue biti nemaka dua.Razlikovanje vrste krivice moe omoguiti oveku da se otarasi
itavog pitanja krivice ako ga koristi kao sozme; ovako nekako:
Utvrena politika odgovornost dobro, ali ona ograniava samo
moja materijalna sredstva, nimalo ne dotiui moje unutranje bie.
Krivina odgovornost pogaa samo malobrojne, mene ne to
se mene ne tie.
Moralna krivica ujem da je instanca samo vlastita savesti i dadrugi ne smeju da me osuuju. Moja savest e prema meni postupati
blago. Nije to previe strano podvui u crtu, i krenuti ispoetka.
Tvrdnje o metazikoj krivici izriito je reeno nipoto ne
mogu iznositi drugi. Nju treba da uoim u nekom preobraaju. To je
iaena ideja nekakvog lozofa. Tako neto ne postoji. I, ako postoji,
ja ne moram s tim da se bakem.
Ralanjivanje pojma krivice moe se pretvoriti u trik kojim bismoda se oslobodimo krivice. Razlikovanje se stavlja u prvi plan. Ono
moe da zakloni izvor i ono Jedno.
b) Kolektivna krivica
Posle razluivanja glavnih inilaca krivice, vratimo se, konano,
pitanju kolektivne krivice.
Razluivanje, mada svagda ispravno i smisleno, moe, kako je po-
kazano, navesti na zabludu da se posredstvom takvih razluivanja
optube mogu otkloniti i teret olakati. Pri tom se usput gubi ono o ta
se, kada je re o pojmu kolektivne krivice, i pored svega, ne moemo
ogluiti. Sirovost kolektivnog naina miljenja i drutvenih predrasu-
da ne potie nae oseanje zajednike pripadnosti.
Naposletku, iskonski kolektiv je zajednitvo svih ljudi pred Bo-
gom. Svako se, tu i tamo, moe osloboditi stega drave, naroda, grupe
-
5/24/2018 200722688 Jaspers Pitanje Krivice(1)
58/96
58
da bi dopro do nevidljive solidarnosti ljudi kao ljudi dobre volje i ljudi
u zajednikoj krivici ljudskosti.
Ipak, istorijski ostajemo vezani za blie i ue zajednitvo bez koga
bismo, izgubivi tlo pod nogama, potonuli.
Politika odgovornost i kolektivna krivica
Najpre ponovimo da se svugde na svetu ljudsko suenje i ljudska ose-
anja u velikoj meri rukovode kolektivnim predstavama. Na Nemstvo,
ma kakvo ono moglo biti, danas se u svetu gleda kao na neto s im
ovek radije ne bi hteo da ima posla. Nemaki Jevreji u inostranstvu
su kao Nemci nepoeljni, jer ih u sutini gledaju kao Nemce, a ne kao
Jevreje. Po takvom kolektivnom nainu miljenja, utvrena politikaodgovornost istovremeno se zasniva i kao kanjavanje za moralnu
krivicu. Kolektivna misao u istoriji nije retka. Varvarizam rata zahva-
tio je stanovnitvo u celini, ono se preputa pljaki, silovanju i trgovini
robljem. Pritom, poraenima sleduje i moralna osuda pobednika. Oni
treba ne samo da se pokore, ve i da priznaju i da se pokaju. Ko je
Nemac, bio hrianin ili Jevrejin, u dui je zao.
Nasuprot takvom rasprostranjenom, ali ne i u svetu jedinstvenommiljenju, pred nas se postavlja zahtev da razdvajanje politike od-
govornosti i moralne krivice ne koristimo samo u svoju odbranu, ve
i da preispitamo moguu istinu sadranu u kolektivnom nainu mi-
ljenja. Mi se ne odriemo razluivanja, ali smo ga ograniili rekavi
da se ponaanje koje nas je nainilo odgovornim zasniva na ukupnim
politikim prilikama koje istovremeno odreuju moral pojedinca. Iz
tih prilika pojedinac se ne moe u potpunosti izdvojiti jer je, svesno ilinesvesno, njegov ivot sastavni deo tih prilika iji uticaj on ne moe
izbei ak i ako stoji u opoziciji. Ima neega poput kolektivne moralne
krivice u nainu ivota odreenog stanovnitva u kojem ja kao poje-
dinac uestvujem i iz kojeg izrasta politika realnost.
Jer, politike prilike ne mogu se odvojiti od ukupnog naina ivota
ljudi. Nema apsolutnog razdvajanja politike i ljudskog bivstva dogod
ovek, stojei po strani, ne zatre sebe kao pustinjak.
-
5/24/2018 200722688 Jaspers Pitanje Krivice(1)
59/96
59
Politike prilike oformile su vajcarce, Holanane, dok smo mi u
Nemakoj dugo vremena vaspitavani za pokornost, za dinastika uve-
renja, za ravnodunost i neodgovornost spram politike realnosti i
imamo u sebi neto od toga ak i kada se tome protivimo.
Da itavo stanovnitvo snosi posledice dravnih postupaka qu-idquid delirant reges plectuntur Achivi predstavlja prosto empirijski
fakat. Znati da si odgovoran, prvi je pokazatelj buenja politike slo-
bode. Ta sloboda je stvarna, a ne tek zahtev koji se spolja namee ne-
slobodnim ljudima, samo u onoj meri u kojoj ovo saznanje postoji i
priznaje se.
Politiki neslobodan iznutra, ovek se pokorava, dok se s druge
strane ne osea krivim. Znati da si odgovoran predstavlja poetakunutranjih potresa koji hoe da ostvare politiku slobodu.
Suprotstavljenost slobodnog i neslobodnog uverenja ogleda se, na
primer, u shvatanju dravnog voe. Snose li narodi krivicu za voe
koje podnose, na primer Francuzi za Napoleona? Smatra se da ga je
preovlaujua veina ipak prihvatila i prieljkivala mo i slavu koju je
on pribavljao. Napoleon je bio mogu jer su ga Francuzi hteli. Njegova
veliina bila je u preciznosti s kojom je pogaao ta to narodne maseoekuju, ta ele da uju, koju iluziju i kakve materijalne realnosti
trae. Nije li Lenc s pravom rekao: Rodila se drava koja odgovara
francuskom duhu? Da, jednom delu, jednoj situaciji ali ne naprosto
duhu jednog naroda! Ko moe na taj nain odrediti duh nekog naro-
da? Iz istog duha izrasle su i sasvim drugaije realnosti.
Moglo bi se razmiljati i na sledei nain: kao to ovek odgovara
za izbor voljene s kojom, povezan brakom, proivljava svoj ivot uzajednitvu sudbine, tako je i narod odgovoran za onog ijoj se vlasti
pokorno preputa. Greka povlai krivicu. Njene posledice nuno se
moraju podneti. Meutim, upravo bi to bilo naopako. Ono to je u
braku mogue i primereno u dravi je po pravilu pogubno: bezuslov-
na privrenost jednoj osobi. Vernost sledbenika je nepolitini odnos
ogranien na uske krugove i primitivne odnose. U slobodnoj dravi
vai kontrola i smenjivost svakog oveka.
-
5/24/2018 200722688 Jaspers Pitanje Krivice(1)
60/96
60
Otuda dvostruka krivica: prvo, uopte se bezuslovno politiki po-
koravati jednom voi i, drugo, tip voe kojem smo se pokoravali. Sama
atmosfera pokornosti predstavlja, u neku ruku, kolektivnu krivicu.
Sopstvena svest o kolektivnoj krivici
Oseamo nekakvu sakrivicu kada su u pitanju postupci lanova nae
porodice. Ova sakrivica ne moe se objektivizovati. Svaki pokuaj da
nas neko naini odgovornim za postupke srodnika mi bismo odbacili.
Pa ipak, naginjemo tome da nas zbog iste krvi pogaa svaka nepravda
koja se ini nekom iz nae porodice, kao i tome da, shodno okolnosti-
ma i nainu na koji je ona poinjena i tome koga je pogodila, pruimo
nadoknadu, ak i kada nismo moralno i pravno odgovorni.Tako Nemci tj. ljudi koji govore nemaki oseaju da ih dotie
sve ono to izrasta iz nemakih korena. Ne utvrena odgovornost dr-
avljanina, ve oseaj da nas se dotie sve ono to se dotie pripadni-
ka nemakog duhovnog i duevnog ivota, oseaj da sam s drugima
istog jezika, istog porekla, iste sudbine postaje ovde osnov ne neke
opipljive krivice ve, pre, analogona sakrivice.
Svoje uestvovanje ne oseamo samo u onome to se dogaa da-nas, kao ljudi koji nose sakrivicu za postupke savremenika, ve i u
kontekstu predanja. Mi moramo preuzeti krivicu svojih oeva. Da je
u duhovnim uslovima nemakog ivota postao mogu jedan takav
reim za to svi nosimo sakrivicu. To nipoto ne znai da moramo
priznati da je nemaki misaoni svet, nemaka misao prolosti na-
prosto bila uzrok nacionalsocijalistikih zlodela. No, to znai da u na-
em nacionalnom predanju postoji neto, mono i pretee, to je naaetika propast.
Sebe znamo ne samo kao pojedince, ve i kao Nemce. Svako, onakav
kakav zapravo jeste, jeste nemaki narod. Ko u svom ivotu nije imao
trenutak kada je, u oajnikom otporu spram vlastitog naroda, rekao:
ja sam Nemaka! Ili kada je, ushien skladnou s njom rekao: i ja sam
Nemaka! Nemstvo nema nekakav drugi oblik do tih pojedinaca. Otud
je zahtev za preokretom, za preporodom, za odbacivanjem pogubnogzadatak postavljen narodu u obliku zahteva svakom pojedincu.
-
5/24/2018 200722688 Jaspers Pitanje Krivice(1)
61/96
61
Poto se u dubini due ne moemo otrgnuti oseanju kolektivnog,
to to sam Nemac meni, i svakom drugom, nije datost, ve zadatak.
To je neto sasvim drugo od apsolutizacije naroda. Ja sam, prvenstve-
no, ovek, u svojoj posebnosti sam Frianin, profesor, Nemac, blizak i
drugim kolektivima, i sve do one take gde se due prepliu, ja mogubiti tenje ili manje tesno povezan sa svim sebi bliskim grupama; na
trenutke bi mi ta bliskost omoguila da se gotovo osetim Jevrejinom,
ili Holananinom, ili Englezom. U tome je, pak, datost mog nemstva,
to jest sutinskog ivota u maternjem jeziku, tako postojana da se ja na
nain koji vie nije racionalno shvatljiv, koji je ak racionalno poreciv,
oseam saodgovornim za ono to Nemci rade i to su radili.
Oseam se bliim Nemcima koji isto oseaju, i daljim onima ijedue kao da poriu ovu sponu. Bliskost pre svega postavlja izazovan
zajedniki zadatak da se ne bude prosto Nemac kakav se samo jed-
nom biva, ve biti nemaki onako kako se jo nije bilo, ali bi trebalo da
se bude, i kako se uje u pozivu naih velikih predaka, a ne u istoriji
nacionalnih idola.
Oseajui kolektivnu krivicu, oseamo i itav zadatak ponovnog
obnavljanja ljudskog bivstva sa izvora zadatak koji imaju svi ljudina zemlji, ali koji je posebno dat, opipljiv, odluujui koliko i samo
bivstvo narodu koji usled sopstvene krivice stoji pred nitavilom.
Ovde se ini da sam kao lozof sada potpuno ispustio pojam. U
stvari, jezik ovde izdaje i mi dajemo samo negativno odreenje podse-
ajui da se sva ova razlikovanja koja drimo ispravnim i kojih se ni
u kom sluaju ne odriemo ne smeju pretvoriti u odmorita. Sluei
se njima, ne smemo ispustiti stvari iz ruku i osloboditi se pritiska podkojim nastavljamo svojim ivotom putem i pod kojim ono neprocenji-
vo veno bie nae due treba da dostigne zrelost.
-
5/24/2018 200722688 Jaspers Pitanje Krivice(1)
62/96
62
II MOGUNOST OPRAVDANJA
I mi sami, i oni koji su prema nama dobronamerni, imamo spre-
mne argumente kojima bismo olakali svoju krivicu. Meutim, postoji
ona taka gledita koja predoavajui blai sud istovremeno izotravai karakterie vrstu krivice o kojoj je re.
1. TERORIZAM
Nemaka pod nacistikim reimom bila je zatvor. To to smo dos-
peli u zatvor naa je politika krivica. No, onda kada su se vrata za -
tvora zatvorila, iz njega se iznutra vie nije moglo provaliti. Svakupostojeu ili novosteenu krivicu i odgovornost zatvorenika treba raz-
matrati u sklopu pitanja ta je tada, uopte, bilo mogue uiniti.
Nainiti zatvorenike kolektivno odgovornim za nedela zatvorskih
nadzornika predstavlja oitu nepravdu.
Smatra se da je trebalo da milioni radnika i milioni vojnika prue
otpor. Kako to nisu uinili, kako su za rat radili i u njemu se borili
krivi su.Moemo odvratiti da je petnaest miliona stranih radnika zajedno s
nemakim radnicima isto tako radilo za rat. Nije dokazano da je s njiho-
ve strane bilo vie sabotae. Do neke vee aktivnosti stranih radnika do-
lo je, po svoj prilici, tek poslednjih nedelja kada je slom uveliko poeo.
Nemogue je preduzeti vee akcije bez organizovanog vostva.
Zahtevati od stanovnitva da ustane protiv drave, pa bila ona i dr-
ava terora, znailo bi traiti nemogue. Takav revolt mogao se javitisamo u vidu ratrkanih, nepovezanih dogaaja koji bi ire bili osueni
na anonimnost a naknadno na zaborav tek nemo potonue u smrt.
Postoje samo malobrojni izuzeci za koje se proulo zahvaljujui po-
sebnim okolnostima, ali i za njih samo usmeno i u uskim krugovima
(kao to je sluaj sa heroizmom nemakih studentkinja sestara ol ili
profesora Hubera u Minhenu).
Stoga zauuje kako se mogu izneti neke optube. Franc Verfel, ulanku napisanom ubrzo nakon sloma Hitlerove Nemake, navodei
-
5/24/2018 200722688 Jaspers Pitanje Krivice(1)
63/96
63
da je samo jedan Nimeler pruio otpor dok u tom istom lanku
pominje stotine hiljada ubijenih u koncentracionim logorima zato?
Zato to su, makar samo reju, pruili otpor. Ti anonimni muenici
svojim su jalovim iezavanjem samo jo jasnije predoili nemogu-
nost takvog otpora. Sve do 1939. godine, koncentracioni logori bili sustriktno unutranja nemaka stvar, a i kasnije su velikim delom bili
popunjavani Nemcima. Politika hapenja svakog meseca 1944. godi-
ne premaivala su brojku od etiri hiljade. injenica da je koncentraci-
onih logora bilo sve do kraja, svedoi o postojanju opozicije u zemlji.
Katkad razaznajemo farisejski ton u optubama onih koji su pobegli
pred opasnou i, uostalom nasuprot stradanjima, smrti u koncentra-
cionim logorima i strahu koji je vladao u Nemakoj iveli u inostran-stvu osloboeni prisile terora, premda podnosei muku emigracije, a
koji sada svoju emigraciju kao takvu smatraju zaslugom. Dajemo sebi
za pravo da se protiv tog tona smireno, bez gneva, branimo.
Svakako ima pravinih glasova ljudi koji su prozreli aparat terora
i njegove posledice. Recimo, u asopisu Politika marta 1945. Duajt
Mekdonald pie: Vrhunac terora i terorom naturene krivice dosti-
gnut je ultimatumom ubij ili budi ubijen. Mnogi vojni zapovedniciodreeni da streljaju i ubijaju odbili su, kako on kae, da uestvuju u
zverstvima, i zbog toga bili streljani.
Hana Arent takoe je pisala o zaprepaujuem fenomenu ue-
stvovanja nemakog naroda u zloinima nemakih vlasti, o pretva-
ranju podjarmljenih u sauesnike. Uz odreene ograde, moe se rei
da su oevi porodica i vredni graani koji su se savesno bavili svim
zanimanjima isto tako savesno ubijali, i po nareenju inili druga zlo-dela u koncentracionim logorima.3
3Hana Arent je sa istinskom trezvenou ovo dirljivo predstavila u lanku Organizovana kriv-ica (Wandlung,godina prva, sveska 4. april 1946 prvobitno objavljen na engleskom uJewishFrontierjanuara 1945).
-
5/24/2018 200722688 Jaspers Pitanje Krivice(1)
64/96
64
2. KRIVICA I ISTORIJSKI KONTEKST
Moramo praviti razliku izmeu uzroka i krivice. Obrazloenje za-
to se neto dogodilo, i tvrdnja kako drugaije nije moglo biti smesta
se uzimaju kao opravdanje. Uzrok je slep i neumitan, dok krivica pret-postavlja slobodu i uvid.
Smatramo se da na isti nain postupamo i sa politikim zbivanji-
ma. Istorijska kauzalnost kao da sa naroda skida odgovornost. Otuda
olakanje kada nam se nezaobilaznost uini uverljivom kao delatan
uzrok nesree.
Mnogi ljudi skloni su da preuzimaju i naglaavaju odgovornost
kada je re o njihovim sadanjim postupcima, iju bi svojevoljnostrado rasteretili ogranienja, uslova i zahteva dok su, s druge stra-
ne, pri osujeenju skloni da tu odgovornost odbace zarad navodne
neumitnosti. O odgovornosti se samo govori ta bi ta odgovornost
trebalo da bude ne ulazi se u domen iskustva.
U skladu s tim, svih ovih godina moglo se uti da u sluaju da Ne-
maka dobije rat, to bi znailo da ga je dobila Partija, dok e, ako ga izgu-
bi, poraz pripasti nemakom narodu, i on e biti taj koji snosi krivicu.Meutim, u istorijskom uzrono-posledinom toku zbivanja razli-
ku izmeu uzroka i odgovornosti uopte nije mogue napraviti onde
gde ljudski postupci i sami predstavljaju faktor tih zbivanja. U meri u
kojoj odluke imaju udela u dogaajima, svaki uzrok istovremeno je i
krivica ili zasluga.
I ono to nije stvar volje i odluke i dalje ostaje zadatak. Kako e se
prirodne pojave ispoljiti, zavisi i od toga kako ih ovek poima, kakos njima postupa, i ta od njih napravi. Istorijsko saznanje ni u kom
sluaju ne moe poimati tok istorije kao naprosto neumitan. To sa-
znanje, kao to nikada ne moe da predvia (kao to to, na primer,
moe astronomija), ne moe ni, pri naknadnom promatranju, prepo-
znati neumitnost ukupnih zbivanja i pojedinanih postupaka. U oba
sluaja ono sagledava raspon mogunosti, samo to ih, kada je u pita-
nju prolost, vidi bogatije i konkretnije.
-
5/24/2018 200722688 Jaspers Pitanje Krivice(1)
65/96
65
Istorijsko-socioloki uvid i istorijska slika, predoena u optim crtama, i
sami predstavljaju faktore zbivanja, i utoliko jesu stvar odgovornosti.
Meu datim okolnostima koje kao takve stoje s onu stranu slobode
i stoga s onu stranu krivice i odgovornosti prvenstveno se ukazuje
na geografske uslovljenosti i svetskoistorijsku situaciju.
a) Geografske uslovljenosti
Nemaka ima otvorene granice sa svih strana. Ako hoe da se odri
kao drava, ona u svakom trenutku mora biti vojno snana. Vremena
kada je bila slaba uinili su je plenom drava sa zapada, istoka i severa,
kao i juga (Turci). Zbog svog geografskog poloaja, ona nikad nije upo-znala mir neugroenog opstanka poput Engleske ili, jo u veoj meri,
Amerike. Engleska je, zarad vanrednog unutranjopolitikog razvoja,
mogla sebi priutiti decenije spoljnopolitike nemoi i vojne slabosti, i
nije zbog toga bila porobljena. Poslednju invaziju doivela je 1066. go-
dine. Zemlja poput Nemake, koja nije zatiena prirodnim granicama,
bila je prinuena da razvija vojnu dravu ne bi li uopte opstala kao
narodnost. Tako je dugo vremena bila Austrija, potom Pruska.Specinost svake drave i njeno vojno obeleje utisnuli su se na
preostali deo Nemake kao neto to se unekoliko ipak osea i kao
strano. Uvek se prikrivalo da je centralna Nemaka, u sutini, vazda
bila pod vlau koja je, premda takoe nemaka, preostalom delu bila
tuinska, ili da je, usled nemoi i rascepkanosti, bila preputena na
milost i nemilost tuinima.
Zato nije bilo trajno uvaenog centra ve samo privremenih seditakoje je zbog te nestalnosti samo deo Nemake oseao i prepoznavao
kao svoje.
Tako, zapravo, nije postojalo ono duhovno sredite koje bi bilo
sastajalite svih Nemaca. ak ni naa klasina knjievnost i lozoja
jo uvek nisu bile batina itavog nemakog naroda, ve samo jednog
uskog, obrazovanog drutvenog sloja, prelazei sve nemake dravne
granice i doseui donde dokle se govorio nemaki. Pa ni tu ne postojinikakva jednodunost u priznanju veliine.
-
5/24/2018 200722688 Jaspers Pitanje Krivice(1)
66/96
66
Moglo bi se rei da je geografski poloaj uslovio i militarizam sa
njegovim posledicama duhom pokornosti, servilnou, pomanjka-
njem slobodarske svesti i demokratskog duha kao to je od svake
dravne tvorevine uinio nuno prolaznu pojavu. Drava moe op-
stati neko vreme samo ako postoje povoljne okolnosti i izvanrednorazboriti, nadmoni dravnici. Jedan jedini neodgovorni voa mogao
je dravu i Nemaku zauvek politiki ponititi.
Ma kako da je ispravan osnovni pravac ovih promiljanja, za nas je
od sutinske vanosti da u tome ne vidimo apsolutnu nunost. Koji e
oblik taj militarizam poprimiti i da li e mudre voe istupiti ili nee,
nipoto nije uslovljeno geografskim poloajem.
U slinom geografskom poloaju, politika energija, solidarnost irazboritost Rimljana dale su sasvim drukije rezultate, naime ujedi-
njenje Italijana, konano i svetsko carstvo, premda uz ponitenje slo-
bode na kraju. Prouavanje republikanskog Rima izuzetno je znaajno
jer pokazuje kako su vojni razvoj i imperijalizam doveli demokratski
narod do gubitka slobode.
Ako geografske uslovljenosti ipak ostavljaju slobodan prostor,
onda se pribegava tome da ono to je presudno, van okvira krivicei odgovornosti, jeste prirodom dati mentalitet odreenog naroda. To
je puko sredstvo lanog vrednovanja pa bilo ono precenjivanje ili
potcenjivanje.
Moda postoji neto u prirodom datim temeljima naeg vitalnog
postojanja to nalazi svoje ostvarenje na vrhuncima nae duhovnosti.
No, mi moramo priznati da o tome gotovo nita ne znamo. Intuiciju
neposrednog utiska oitu koliko i varljivu, u trenutku obavezujuukoliko i trajno nedopustivu nijedno rasno uenje nije podiglo na neki
vii nivo realnog saznanja.
Mentalitet naroda se, zapravo, uvek ilustruje proizvoljnim izdva-
janjem odreenih istorijskih pojava. A one su, opet, uvek rezultat zbi-
vanja i stanja koje je obeleeno ovim zbivanjima. Uvek je re o grupi
pojava koje su izdvojene meu ostalima kao jedan od tipova. Prema
prilici, moe se desiti da izau na videlo sasvim drukije, inae pri-tajene mogunosti koje su sadrane u mentalitetu. Prirodom dani
-
5/24/2018 200722688 Jaspers Pitanje Krivice(1)
67/96
67
mentalitet i bogomdana obdarenost verovatno postoje; naprosto, mi
o tome ne znamo mnogo.
Ne smemo na ovaj nain skinuti odgovornost sa sebe; na nama je
da spoznamo ljudsku slobodu za sve mogunosti.
b) Svetskoistorijske prilike
Kako Nemaka stoji u svetu, ta se u njoj dogaa, kako je drugi tre-
tiraju za Nemaku je utoliko bitnije jer je ona svojim geografskim po-
loajem izloena uticajima sa strane vie nego druge evropske drave.
Stoga Rankeove rei o primatu spoljne politike u odnosu na unutra-
nju odista vae za Nemaku, premda ne i naelno istorijski.Neu predstavljati politike odnose u poslednja pola veka, mada
oni, bez svake sumnje, nisu nebitni za ono to je u Nemakoj postalo
mogue. Kratko u se osvrnuti samo na jednu unutranju, duhovnu
pojavu u svetu. U tom smis
top related