biologija
Post on 11-Aug-2015
31 Views
Preview:
DESCRIPTION
TRANSCRIPT
Autor : Marko Ljubenović I7
Ćelija je osnovna anatomska i fiziološka jedinica svakog živog bića.
Ujedno je i najmanji oblik u kome se može javiti život.
Ćelija je stabilan, dinamičan i otvoren sistem, u kome se vrši stalna razmena materije i energije
Ćelija može biti somatska ( telesne ćelije) i ganetska (polne ćelije)
Od 94 prirodna elementa, 25 ulazi u sastav ćelije
Dele se na: Makroelementi ( ugljenik, vodonik, azot i kiseonik ; kalcijum, natrijum, kalijum, sumpor )
Mikroelementi (kobalt, bakar, cink, gvožđe, brom, magnezijum, ...)
Može biti u tri agregatna stanja ( čvrstom, tečnom i gasovitom )
U živim ćelijama ima 70 % do 95 % vode Najmanje vode imaju kosti, zubi, hitin
(kod beskičmenjaka) Najviše vode ima jetra (kod čoveka)
Slobodna voda je univerzalni rastvarač u kojem se odvijaju biohemijski procesi
Koncentracija vode u ćeliji zavisi od njene starosti i metaboličke aktivnosti
Voda učestvuje u stvaranje vodoničnih veza
Vodonične veze se raskidaju zbog temperature, pH vrednosti ili pritiska
Raskidanje ovih veza menja koloidni sastav citoplazme
Molekul vode je polaran To mu omogućuje da za sebe veže još 4
molekula vode Ove veze su međumolekulske (ne dolazi
do direktnih hemijskih veza i ne nastaju nova jedinjenja )
Vezivanje se naziva fenomen kohezije Vezivanjem je omogućeno da voda primi
ili otpusti puno toplote, ne menjajući sastav ćelije
Ovim se sprečava da se voda širi prilikom zagrevanja/hlađenja, što može biti uzrok smrti ćelije
Vezana voda je ona voda koja je vezana za proteine
Ona čini 4 - 7% protoplazmatične strukture
Ova voda nastaje metaboličkim procesima Koristi se za hlađenje, tj snižavanje
temperature ćelije
Metabolička vodaMetabolička voda
1) Kao univerzalni rastvarač2) Kao transportni sistem3) Kao prirodna sredina biohemijskih procesa4) Kao prirodna sredina metaboličkih procesa5) Štiti od pregrejavanja6) Održava turgoro pritisak
Jedinjenja koja se rastvaraju u vodi, i imaju afinitet prema vodi, su hidrofilna jedinjenja
Primer : pamuk, celuloza
Njima suprotna jedinjenja su hidrofobna Primer : maslinovo ulje
One su bitni sastojci ćelije Utiču na permeabilitet ćelijske membrane Dele se na :
Katjone ( Mg2+, Ca2+, K+, Na+) Anjone ( fosfati, karbonati,
bikarbonati, nitrati, nitriti, sulfati... )
Ulazi u sastav proteina ( amino-grupa, H2N- ) Bitan je za građu hlorofila Prisutan je u vitaminima
Aktivator i inhibitor enzimskih reakcija, kod nukleinskih kiselina i ugljenih hidrata
Takođe ulazi u građu hlorofila
Značajan je za sastav koštanog tkiva Aktivator je enzima Ulazi u građu ćelijskog zida biljaka
Vrlo je bitan za građu ATP-a (adenozin tri-fosfat), jedinjenja bogato hemijski vezanom energijom, i bitno za funkcionisanje ćelija
Oni su značajni za održavanje jonskog sastava ćelije.
Regulišu naelektrisanje ćelijske membrane
Ulazi u sastav vitamina, aminokiselina i biljnih hormona
Oni su izvor energije ( fosfati ), kalcijuma (karbonati i bikarbonati ), azota ( nitrati i nitriti), sumpora ( sulfati)
To su: ugljeni hidrati, lipidi belančevine i nukleinske kiseline
To su jedinjenja ugljenika, vodonika i kiseonika
Mogu da sadrže i druge elemente, npr. azot, sumpor...
Ugljenik je najznačajniji, jer gradi skelet svih organskih jedinjenja, praveći nizove i prstenove
Ugljeni hidrati se dele na : Monosaharide Disaharide Oligosaharide Polisaharide
Po broju ugljenikovih atoma, dele se na : Trioze
Gliceroaldehid Pentoze
Riboza Dezoksiriboza
Heksaze Glukoza Fruktoza Galaktoza
pentoze
heksoze
Glukoza je osnovni energetski izvor svake žive ćelije
Kod nervne ćelije, glukoza je i jedini izvor energije
Građeni su od dva monosaharidna molekula i glikozidne veze između njih
Saharoza (fruktoza + glukoza) Maltoza (glukoza + glukoza) Laktoza (galaktoza + glukoza)
Građeni su od više monosaharida, do desetak Najpoznatiji je glikokaliks
( gradi zaštitni sloj membrane)
Građeni su od više monosaharida, ali preko deset
Grade složene ugljene hidrate vezujući se sa drugim jedinjenjima, npr. gliko-lipide i li gliko-proteine
Najpoznatiji polisaharidi su : Celuloza (ima gradivnu ulogu) Skrob (predstavlja REZERVNU materiju biljne ćelije) Glikogen (predstavlja REZERVNU materiju animalne
ćelije) Agar (predstavlja REZERVNO energetsko jedinjenje
algi) Hitin ( gradivna materija spoljašnjeg skeleta
beskičmenjaka, sličan celulozi )
Ovo su jedinjenja alkohola glicerola i viših masnih kiselina
Čine 10% telesne mase sisara Nerastvorni su ( u vodi )
Mogu biti :
Grade masno tkivo Mogu biti
Zasićeni ( loj, vosak ) Nezasićeni ( ulje, margarin )
Fosfolipid ulazi u građu ćelijske membrane
Ostali složeni lipidi ulaze i građu mozga, koštane srži, spermatozoida i klica semenki
Ulaze u sastav svih fizioloških ćelijaHolesterol ( ulazi u sastav ćelijske membrane svih ćelija osim bakterija )
Polni hormoni ( estrogen, progesteron, testosteron )
Hormoni kore nadbubrežne žlezdeVitamini ( A i D )
Čine osnovu bioloških pigmenata. Prisutni su u oku i hlorofilu.
Imaju ulogu ćelijskih glasnika
Uloga lipida je bitna zbog :1. Gradivnih elemenata2. Energije3. Toplotne izolacije
Holesterol je polazno jedinjenje ( osnova ) svih steroidnih jedinjenja
Proteini su građeni od 20 različitih amino-kiselina, mada je 2006. god pronađena još jedna A.K. koja ulazi u sastav proteina
Aminokiselina je monomer proteina Opšta formula aminokiselina je :
Osobine –R ostatka mogu biti : polaran nepolaran naelektrisan
Aminokiseline se u procesu polimerizacije vezuju peptidnom vezom.
Ona se obrazuje između karboksilne grupe jedne aminokiseline i amino-grupe druge aminokiseline.
Proteini imaju Primarnu strukturu ( određuje broj, redosled
i oblik aminokiselina u polipetidnom lancu ) Prostornu strukturu
sekundarna tercijarna kvaternarna
Sekundarna struktura može biti u obliku –zavojnice i –ploče
Tercijarna struktura sadrži više –zavojnica i –ploča
Kvaternarna struktura se sastoji od 4 tercijarne strukture
Može biti Globularan (loptast)
Hemoglobin Mioglobin
Fibrilaran ( vretenast ) Kolagen Keratin
Proteini imaju sposobnost denaturacije ( što znači da menjaju oblik, a i funkciju, na visokim temperaturama )
Proteini nemaju sposobnost renaturacije, osim u zanemarljivo malom broju slučajeva
1. Realizatori naslednih funkcija ( DNK )
3. Kontraktilna uloga
Aktin Miozin
4. Transportna uloga
Hemoglobin Mioglobin Albumin serum Globulin serum Transferin
6. Regulatorna uloga ( skoro svi hormoni su proteini )
7. Rezervoari aminokiselina ( albumin jajeta )
8. Biološki katalizatori ( regulišu biohemijske procese )
To su DNK ( Dezoksiribonukleinska kiselina ) i RNK ( Ribonukleinska kiselina )
Osobine su : 1. Prenošenje nasledne šifre2. Sposobnost replikacije i udvajanja3. Promena građe i funkcije
Nalazi se kod eukariotskih organizama, u jedru, mitohondrijama i hloroplastima
Monomer nukleinskih kiselina je nukleotid
Sastav DNKSastav DNK
Ovo je ćelija bez organizovanog jedra Nukleid je rasut jedrov materijal, u kome
se nalazi DNK ovih ćelija
Nukleinske kiseline se sastoje od Šećera pentoze
Dezoksiriboza Riboza
Fosfatne grupe ( -PO4 ) Purinske i pirimidinske azotne baze
2 prstena Adenin Guanin
1 prsten Citozin Timin Uracil
Azotne baze 2 prstena
Adenin Guanin
1 prsten Citozin Uracil Timin
DNK se sastoji od dva spiralno uvijena poli-nukleotidna lanca
RNK ima samo jedan poli-nukleotidan lanac
Nukleotidi se u polinukleotidnom lancu vezuju vodoničnim vezama
Veze se pojedinačno slabe, ali ukupno jake Adenin se uvek vezuje za timin (dvostruka
veza ), a citozin za guanin ( trostruka veza )
1. Komplementarnost Raspored nukleotida jednog lanca određuje
raspored drugog
2. Antiparalelnost Naspram 3’ kraja je 5’ kraj
3. Denaturacija 80o AT veze 120o CG veze
4. Renaturacija
Primarna 1 polinukleitidni lanac
Sekundarna HELIX 2 polinukleotidna lanca, spiralizovana
Tercijarna SOLENOID Vezivanje histona baznih proteina, pri čemu se
DNK uvija oko osam histona
Kvaternarna SUPER SOLENOID Maksimalno spiralizovana Predstavlja hromozom
Egzoni su kodirani delovi DNK lanca (3 %) Intoni su nekodirani delovi DNK lanca (97
%)
DNK nosi triplet nukleotida ( kodon ), koji označavaju šifru jedne aminokiseline
Postoje 64 različita oblika kodona za aminokiseline
61 su funkcionalni, a 3 su stop-kodoni
U procesu transkripcija, dolazio do stavranja molekula RNK
Kao matrica se koristi 3’ 5’ lanac molekula DNK
Uvek se vrši u 5’ 3’ pravcu
Informaciona RNK ( iRNK ili mRNK )Nije jednaka u ćelijama istog organizma.Obrađuje se u jedruFunkcioniše u citoplazmiNosi šifru, tj. kodone od DNK do ribozomaObrada introna i egzona se vrši u jedru
Transportna RNK (tRNK )Nosi aminokiseline iz citplazme do ribozomaIma najmanji molekul ( od 70 do 90 nukleotida )Nastaje i obrađuje se u jedruKonačan oblik dobija u citoplazmiSadrži antikodon, pomoću kog se vezuje komplemetarno za kodon iRNK
Ribozomska RNK ( rRNK)Zajedno sa nukleoproteinima gradi veliku i malusubjedinicu ribozoma, koji napuštaju jedroi spajaju se u procesu translacijeGrade ribozom, i vezuju se za iRNK
Smolnukleus RNK ( snRNK )Omogućava obradu svih RNK Ne postoji izvan jezgra
Autor : Marko Ljubenović I7
top related