crkva sv. antuna padovanskog u beogradu – ocena za
Post on 29-Jan-2017
235 Views
Preview:
TRANSCRIPT
P E T E R K R E ^ I ^
UDK 726.54.025.3/.4 (497.11)
CRKVA SV. ANTUNA
PADOVANSKOG
U BEOGRADU – OCENA
ZA[TITE SPOMENIKA
I SMERNICE OBNOVE
ZA[TITNOSPOMENI^KA OCENA
Uvodno obja{wewe
Crkva sv. Antuna Padovanskog u Beogradu ne spada
samo me|u najva`nije sakralne objekte slovena~kog arhi-
tekte Jo`e Ple~nika (1872–1957), ve} me|u wegova naj-
zna~ajnija dela uop{te. Uz crkve Sv. Duha u Be~u, Vaz-
nesewa Gospodweg u Bogojini, Sv. Frawe u Qubqani i
Presvetog srca Isusovog u Pragu, ona pripada grupi we-
govih najoriginalnijih crkvenih monumentalnih kon-
cepata. Jedinstvena je me|u realizovanim centralnim
tipovima, a ni u savremenoj evropskoj sakralnoj arhi-
tekturi nema s ~ime da se uporedi. Gra|ena je izme|u
1929. i 1932. godine. Unutra{wost je do Drugog svetskog
rata bila delimi~no opremqena oltarima i crkvenom
opremom, opremana je i posle rata, a zvonik je izgra|en
posle Ple~nikove smrti, 1962, zahvaquju}i wegovom asi-
stentu, arhitekti Janezu Valentin~i~u. Crkvu su opre-
mali slovena~ki umetnici poput vajara Bo`e Pengova
i zanatlije, me|u kojima posebno treba spomenuti kame-
noresce, livce crkvenih predmeta i stolare. Crkva ni
danas nije u potpunosti opremqena. Nedostaje prven-
stveno oprema u konhi namewenoj oltaru Hristovog
stradawa sa bo`ijim grobom. Neki oltari su izvedeni
samo delimi~no. Crkva ima nekoliko novih elemenata, a
bilo je i izvesnih preure|ewa – da pomenem samo najuo~-
qivije – novi su `rtveni oltar u prezbiteriju i dva
velika lustera u crkvenom brodu, postavqene su grejne
naprave delimi~no sa cevima u klupama, a delimi~no
sa otvorima za ispu{tawe toplog vazduha na pregrad-
nim zidovima izme|u konhi. Zbog toga treba izraditi
celovitu umetni~ko-istorijsku studiju sa smernicama
obnove, po{tuju}i i `eqe frawevaca koji vode katoli-
~ku `upu pri Sv. Antunu u Beogradu da crkvu dovr{e,
dopune nedostaju}om opremom i da se brinu o objektu ka-
ko to kvalitet i monumentalnost Ple~nikovog ostvarewa
195
iziskuje. Studija treba da objasni okolnosti u kojima je
crkva nastala, su{tinu arhitektonskog koncepta, a smer-
nice obnove treba da poslu`e kao polazni, op{ti prin-
cipi za obnavqawe zahtevnog objekta – beogradskog Sv.
Antuna. Za svaku intervenciju na objektu, kako spoqa
tako i unutra, za svako postavqawe bilo kakvog elementa
ili ukrasa u crkvenom prostoru, za svako ure|ewe ne-
posredne i {ire okoline crkve bi}e potrebne detaqne
studije i smernice.
Ovaj elaborat je zami{qen i kao stru~na osnova
zvani~nim urbanisti~kim, za{titnospomeni~kim,
komunalnim i ostalim beogradskim ustanovama u budu-
}oj planskoj, urbanisti~koj, spomeni~koj i komunalnoj
politici.
Polo`aj crkve
Zvani~na adresa crkve je Pop Stojanova 19, Beograd.
Crkva le`i na vrhu blage padine gusto izgra|enog i na-
seqenog dela beogradske ~etvrti Crveni krst. Objekti
se nalaze na parceli koju ograni~avaju tri ulice: Pop
Stojanova, koja prolazi pored ulaza u crkvu (osovina
ulaza u crkvu je pod pravim uglom u odnosu na wu), Bre-
galni~ka ulica paralelna je Pop Stojanovoj, grani~i
se s gorwim delom zemqi{ta sa samostanom, `upnim
dvorom i bo~nim ulazom, dok tre}a ulica, pod pribli-
`no pravim uglom, povezuje Pop Stojanovu i Bregal-
ni~ku. Parcela na kojoj se nalaze crkva i `upni dvor
relativno je mala. Jedva da ima malo prostora pored
ulaznog trema, prostor oko crkve je jo{ mawi, a ne{to
je prostranije oko `upnog dvora. Niske i nekvalitetne
zgrade su veoma blizu ulaza u crkveno dvori{te. Desno
od ulaza je slepi zid niskih, arhitektonski neintere-
santnih objekata. S leve strane objekat nije tako nepo-
sredno priqubqen uz crkvu; prozori tog objekta, ~iji
kvalitet ne odstupa od ve} opisanog, orijentisani su
prema crkvenom dvori{tu. Na rubu crkvenog zemqi{ta,
pored Bregalni~ke ulice, iza zvonika i prezbiterija je
dvospratni objekat samostana – tipska, paralelopi-
pedna gra|anska ku}a, koja se po kvalitetu odr`avawa
izdvaja od okoline. Neposredan dodir monumentalne
crkve i susednih objekata umek{ava retko drve}e na
ulaznom tremu, delimi~no pored broda i izme|u crkve
i `upnog dvora.
Kontekst nastanka crkve
Poznato je da su fraweva~ke provincije u nekada{-
woj Jugoslaviji bile blisko povezane i posle 1919, kad je
slovena~ka fraweva~ka provincija dobila samostal-
nost. Dobro iskustvo slovena~kih frawevaca sa Ple~-
nikom prilikom izgradwe crkve sv. Frawe u [i{ki,
u Qubqani, bilo je nesumwiva preporuka sabra}i iz
bosanske provincije, koji su po~eli da deluju u Beogra-
du kupiv{i 1926. zemqi{te na kojem su podigli samo-
stan, a `ele}i da podignu i crkvu. @upnik fra Arkan-
|elo Grgi} je 1928. do{ao u Qubqanu i zamolio Ple~-
nika da izradi planove za novu crkvu. Ple~nik se tek
posle upornih `upnikovih molbi1
i nagovarawa pri-
hvatio zadatka te je 1929. dovr{io prvi nacrt crkve.
Po ne{to izmewenom projektu crkva je gra|ena tokom
slede}e tri godine, ali bez zvonika. Autori arhitek-
tonskog vodi~a »Ple~nik u inostranstvu«2
pomiwu da
frawevci dugo nisu mogli da se pomire sa centralnom
osnovom crkve. Prvi projekat sa kupolom, koja nepo-
sredno izrasta iz poprili~no {irokog vaqka, vero-
vatno ih je previ{e podse}ao na xamiju. Nije iskqu~eno
da je ba{ to, a ne iskqu~ivo finansijski zahtevna grad-
wa i Ple~nikova bojazan3
da lokalni graditeqi ne}e
mo}i zadovoqavaju}e da je izvedu, pomoglo kasnijem na-
pu{tawu kupole. Fra Josip Marku{i} je 1932. preuzeo
na sebe poslove oko zidawa i opremawa crkve, prihva-
taju}i u potpunosti Ple~nikove ideje, pa je izgradwa
uspe{no nastavqena. Fra Marku{i} i Ple~nik veoma
su se zbli`ili, vodili su dugu i sadr`ajnu prepisku
koja je sa~uvana u sedi{tu bosanske fraweva~ke pro-
vincije u Bosni srebreni.4
Tek sazidana i jo{ neoprem-
qena, crkva je blagoslovqena 8. decembra 1932. Nesta-
{ica novca uslovila je postepeno opremawe crkve do
Drugog svetskog rata, {to se nastavilo posle rata i na-
kon Ple~nikove smrti 1957. Detaqne projekte najnu`-
nije opreme Ple~nik je radio 1933. i 1934. Posetiv{i
Beograd novembra 1934, Ple~nik je fra Josipu Marku-
{i}u poklonio veliki kip Marije iz Brezja.5
Veliki
oltar je postavqen po~etkom 1935, a 1955. dopuwen je
skulpturom sv. Antuna – rad Ivana Me{trovi}a – na
zidu prezbiterija. Oltar Presvetog srca Isusovog po-
stavqen je krajem 1935; kip Srca Isusovog napravio je
Bo`o Pengov. Oltar Marijine Blagovesti postavqen je
avgusta 1938, a godinu dana kasnije postavqen je Marijin
kip, tako|e Pengovqev rad. Po~etkom 1940. fra Josip
Marku{i} preme{ten je u Jajce i, pre no {to se wegov
naslednik u potpunosti upoznao sa problemima oko zi-
dawa i opremawa crkve, aprila 1941. izbio je rat. Osim
velikog oltara bile su opremqene prve konhe pored
prezbiterija: leva oltarom presvetog Srca Isusovog i
desna oltarom Marijine Blagovesti.
Posle rata je za `upnika i provincijala imenovan
dr Eduard @ili}. Tada su sredwe konhe opremqene olta-
rom »sv. Josipa«, na levoj strani, i oltarom »sv. Frawe«
na desnoj. Navodnike koristim stoga {to Ple~nikovi
posleratni planovi pokazuju da je oltar na levoj sredwoj
konhi najpre bio posve}en sv. Frawi,6
potom je tom
svecu namewen oltar u desnoj sredwoj konhi, a u posled-
wem planu, koji se ~uva u Ple~nikovoj zbirci Arhitek-
tonskog muzeja u Qubqani (AML), uop{te nije bio po-
PETER KRE^I^
196KONZERVATORSKI PRISTUP
sebno ozna~en. Ple~nik je za daqe radove zadu`io svog
asistenta Antona Bitenca; u Beogradu je za to bio zadu-
`en arhitekta Bilini}. U tre}oj konhi na desnoj strani
postavqena je 1953. velika ispovedaonica, napravqena
u radionici stolara Franca Koncilije iz Mekiwa kod
Kamnika. Istovremeno su zavr{ene krstionica i pro-
povedaonica sa baldahinom. Godine 1954. dovr{en je no-
vi oltar sv. Josipa, ali bez nastavka sa kipom ili sli-
kom; sveca jo{ uvek predstavqa skulptura bez umetni~ke
vrednosti. Slede}e godine izveden je i oltar sv. Frawe
u desnoj sredwoj konhi – arhitektonski okvir sa olta-
rom i kandelabrima pored, bez slike sveca, kojeg sada
predstavqa velika uramqena reprodukcija, neprikla-
dan industrijski rad. Istovremeno, Ple~nik se bavio
i projektima nedostaju}ih elemenata kod velikog olta-
ra. Crkvu je dovr{io Janez Valentin~i~, koji je i pre
rata vodio radove na wenoj izgradwi. Valentin~i~ je
sa Me{trovi}em planirao dovr{ewe prezbiterija:
uradio je 1959. nacrte za kameni pod u crkvi, klupe i
ulazni trem, a slede}e godine je dovr{io projekat zvo-
nika, {to je donekle izmewena Ple~nikova ideja iz
1939. Zvonik je zavr{en 1962. Valentin~i~ je 1965. na-
pravio nacrte za orguqe, a 1972. projekte za lustere u
brodu. Dakle, crkva je ve}im delom opremqena prema
Ple~nikovim projektima, a nekoliko elemenata su do-
prinos drugih.7
Najosetqivija praznina jesu nedovr-
{eni bo~ni oltari i potpuno nere{eno pitawe olta-
ra Hristovog stradawa u levoj konhi pored ulaza u
brod. Trenutno je konha ispuwena neprikladnim drve-
nim reqefima nepoznatog vajara, sa motivima Hristo-
vog stradawa.
Plan i realizacija
Arhitekta je za crkvu uradio dva projekta, ta~nije:
kad je prvi zavr{io, odlu~io se za neke va`ne promene
i prema tom, promewenom projektu crkva je izvedena.
I prvom projektu ne{to je prethodilo – prvi od tri
Ple~nikova projekta za novu crkvu u Bogojini u Preko-
murju iz 1924. godine.8
Tamo je Ple~nik prvobitno za-
mislio centralni vaqkast crkveni prostor iz kojeg iz-
bijaju tri jednake konhe: jedna u osovini broda slu`ila
bi kao prezbiterij, a dve, simetri~no sa svake strane,
bile bi bo~ne kapele. Sve tri bi sa spoqne strane pove-
zivao niski kru`ni segment koji bi u prostorima izme-
|u konhi stvarao dva mawa polukru`na prostora sa po
dve ni{e sa prozorima. Jedan prostor bi imao funk-
ciju sakristije i iz wega bi bio mogu} neposredan pri-
stup polukru`noj propovedaonici, a drugi, sa pristu-
pom u crkvu, verovatno bi slu`io kao ostava. Izme|u
zvonika kvadratne osnove i broda arhitekta je smestio
vezni element koji na spratu slu`i kao pevnica (hor).
Do wega vode vretenaste stepenice. Centralni crkveni
prostor bio bi prekriven kupolom koja bi, kao u rim-
skom Panteonu, rasla neposredno iz vaqka. U prizemqu
bi crkvu sa svake strane osvetqavala po tri polukru-
`na prozora, a na spratu bi prozori bili okrugli.
Nije se slu~ajno Ple~nik odlu~io za rotondu. Beo-
grad je za wega bio orijent, pa je sa orijentom i pravo-
slavqem povezana ideja o crkvi s centralnom osnovom.
Od prvog projekta za bogojinsku crkvu Ple~nik je u
projektu za crkvu sv. Antuna zadr`ao prostor izme|u
zvonika i broda, vaqkasti prostor broda, te preobli-
kovani konhalni zavr{etak za prezbiterij. Predwem,
ulaznom delu je sa obe strane dodao bo~ne prostore, a
ispred je postavio pokriveni trem na tri para stubo-
va pored centralne osovine i na tri para pilastara sa
strane. Koncept konhi, sakrivenih iza kru`nog zida
{to ih sve tri obuhvata, bitno je poboq{an. Motiv ni-
za tri povezane konhe Ple~nik je udvostru~io i polo-
`io simetri~no levo i desno uz brod, te ih je u potpu-
nosti (ne samo u dowem delu kao kod prvog bogojinskog
projekta) prekrio sve do osvetqenog sprata jedinstve-
nim spoqnim vaqkastim omota~em. Tako se sa spoqne
strane konhe ne mogu naslutiti, kao ni dodatni pro-
stori koje je smestio u taj masivni omota~, recimo ste-
penice ka zvoniku, odnosno ka spratu broda, stepenice
prema propovedaonici (pored oltara) i stepenice pre-
ma pevnici, odnosno prostor za mogu}u ispovedaonicu
pored ulaza. Zvonik je postavio na kru`nu osnovu, u levo
pazuho izme|u broda i prezbiterija. Kao i u bogojinskom
projektu, predvideo je prekrivawe kupolom sredi{weg
vaqka broda, dok bi zvonik, nasuprot o~ekivawima, imao
ravan zavr{etak – terasu – te na woj, iz osovine postran-
ce postavqenu skulpturalnu kompoziciju sa krstom i
petlom. Spoqa{wost broda bi mestimi~no ukra{ava-
le figure an|ela, razme{tene jo{ gu{}e po zvoniku.
Okrugli prozori zvonika bi na spoqnoj strani zavoji-
to pratili liniju stepeni{ta ka vrhu zvonika.
Odlu~iv{i se za sistem skrivenih konhi u omota-
~u broda, Ple~nik je prona{ao i efikasan sistem kon-
strukcije – ispuweni prostori izme|u konhi pokazali
su se kao masivni unutra{wi kontrafori. Odlu~io se
za neke bitne izmene – odustao je, recimo, od kupole i
zamenio je ravnom tavanicom. Zvonik je premestio s
leve na desnu stranu prezbiterija, zamenio je gorwe za-
vr{etke iznad broda i zvonika pseudosvetlosnim tam-
burom – pa je barem u osnovi postigao oblik koji mu je
mnogo zna~io. Kompozicija, naime, u konturama daje sli-
ku sv. Antuna (brod sa predvorjem i apsidom) sa malenim
Isusom (oblina torwa), dakle, ideogram koji je Ple~-
niku – sklonom simboli~kom iskazivawu – bio drag. U
strogoj vaqkastoj osnovi spoqa{wosti, lepo izvedenoj u
opeci s belim betonskim vencima ispod svetlog prozor-
skog sprata i vencem iznad, krije se plasti~no bogato
CRKVA SV. ANTUNA PADOVANSKOG U BEOGRADU
197
ra{~lawena unutra{wost. Spoqa{wost je nagla{eno
stroga. Masivnom vaqku, sa pojasom pravougaonih pro-
zora na gorwem spratu – vrlo srodan motiv kod crkava
u qubqanskoj [i{ki i u Pragu – i niskim pseudosve-
tlosnim tamburom na tavanici pored ulaznog zida,
pridru`io je visok ulazni kvadar sa okruglim prozo-
rom i plitkom ni{om u sredini, neposredno ispod
pojasa prozora crkve, prekriv{i ga blago nagnutim
krovom na dve vode. Bo~no ih okru`uju ni`i, u prostor
od ulaznog zida pomaknuti iznadtavani~ni volumeni,
jednobrodske kapele sa apsidama, probu{eni sa dva ni-
za prozora na fasadi i sa strane. Izme|u je sme{ten
ulazni trem, koji u sredwem ulaznom pojasu nosi {est
stubova sa visokim, trubastim kapitelima, a sa strane
– {est opekom zidanih pilastara. Motiv kolonade stu-
bova sa trubastim kapitelima, od kojih je svaki zami-
slio druga~ije – po starohri{}anskim motivima – po-
navqa se u predvorju crkve tako {to kolonada zauzima
celo predvorje po du`ini. Posledwi par stubova stoji
na kru`nici unutra{weg vaqka.
Pa`qivo zidawe opekom kqu~ni je motiv poveziva-
wa spoqa{wosti i unutra{wosti crkve. Po visini de-
le je betonski frizovi: tri spoqna povezuju telo crkve
(osim zvonika) poput prstena. U unutra{wosti su ~eti-
ri friza: prvi prati unutra{wi obod broda i plasti-
ku konhalnih udubqewa na sredini zida i prezbiteri-
ja. Drugi prsten ide neposredno iznad ravne tavanice
konhi i tako|e se udubquje u prezbiterij; u wegovoj vi-
sini, u predwem delu prezbiterija popre~na greda na
stepenastim konzolama, sa raspetim Hristom u sredi-
ni, skriva vertikalni podupira~.9
Iznad tog venca su,
iznad hora i konhi, empore koje se balustradama odva-
jaju od sredi{weg crkvenog prostora. Tre}i prsten ide
iznad empora oko centralnog vaqka. Iznad je kru`ni
hodnik, sa unutra{we strane pokriven zidanim pilas-
trima od opeke bez kapitela, a sa spoqne strane su pra-
vougaoni prozori. ^etvrti prsten, kao nekakav kru`ni
arhitrav, povezuje gorwe pilastre i preko u`eg belog
prstena povezuje se sa ravnom drvenom kasetiranom ta-
vanicom.
Ovde se Ple~niku, vi{e nego igde, nudio dinami~ni
volumen, kao kod Panteona ili barokom inspirisanog
prostora. Me|utim, oblikovawe zidova je toliko strogo
i kontrolisano da je prostor ostao nepokretan; kreta-
we u visinu, koje bi dala kupola, arhitekta je jednostav-
no presekao odlu~iv{i se za ravnu tavanicu. Oprema, sa
oltarima, propovedaonicom, ispovedaonicama i krstom
na ulazu u crkvu, otkriva Ple~nikove, nazovimo ih tako,
klasi~ne tridesete godine: strogi oblici u mermeru,
stilizovani, starohri{}ansko-romanski ili beuron-
PETER KRE^I^
198KONZERVATORSKI PRISTUP
Sl. 1. Crkva sv. Antuna Padovanskog, osnove
ski nadahnuti kipovi Bo`e Pengova, uz lustere od me-
singa i bakra, ~ine osobeni, kvalitetni ansambl osa-
mostaqenih formi. Sli~na re{ewa, ponekad sasvim
preuzeta, ili veoma srodne oblike u to vreme nalazimo
u crkvi u [i{ki, u pra{koj crkvi, u dozidanoj qub-
qanskoj crkvi sv. ]irila i Metodija u Be`igradu, ka-
znioni~koj kapeli u Beguwama i jo{ ponegde. Na svim
tim lokacijama su zahtevne i opse`ne opreme nastajale
jo{ tridesetih godina (pro{log veka).
Crkva svojim geometrijskim formama deluje ne samo
monumentalno nego, za ono vreme, ~ak revolucionarno
moderno. Ple~nik je rizikovao zidaju}i u opeci, a po-
sle niza uspe{nih pra{kih realizacija, u rezidenciji
predsednika Toma{a G. Masarika na pra{kim Hrad~a-
nima, u vrtovima i kvalitetno izvedenim stubovima
crkve u [i{ki i spoqa{wosti palate Osiguravaju}eg
zavoda u Qubqani, rizik mu se isplatio – dobio je kva-
litet kakav je ina~e mogao da tra`i i postigne u ino-
stranstvu i u Sloveniji.
Ako pra{ka crkva ozna~ava krajwe pojednostavqewe
razvoja koncepta pravougaonog (kvadratnog) crkvenog
prostora, onda beogradska ima istu ulogu u razvoju cen-
tralnih osnova – ~ak se po vremenu nastanka one gotovo
sasvim podudaraju. U oba slu~aja re~ je o zna~ajnom me-
|a{u, {to jo{ ne zna~i da je Ple~nik sve rekao u raz-
voju crkvenih i drugih volumena na obe teme. Svakako
se ovom crkvom, bar privremeno, zavr{io period koji
bismo mogli nazvati ekspresivnim, ~ak ekspresioni-
sti~kim. Ovde vi{e nema bogatstva ekspresionisti~-
kih elemenata i kompozicije, jukstapozicija, kakvim
obiluje bogojinska crkva. Ple~nik je dosegao svoj kla-
si~ni nivo i ni{ta nije karakteristi~nije za wega ne-
go da je slede}eg trenutka tu klasi~nost bio u stawu da
negira i vrati se na starija, tako|e ekspresivna pola-
zi{ta. Ipak, nikad vi{e nije prekora~io prag sece-
sijski razdrobqenih formi i koncepata. Ta vrata za-
tvarao je jo{ u Be~u, a u vreme pra{ke {kole kona~no
ih je zatvorio.
Enterijer crkve sv. Frawe u [i{ki dezeniranom
unutra{wo{}u dobro reflektuje shvatawe razli~itih
nivoa u~e{}a u obredu. Niz oltara, sa naglaskom na ve-
likom oltaru, pomaknut od oltarnog zida ka unutra{woj
ivici sredi{weg, velikim stubovima ograni~enog kva-
drata, odre|uje prostor za protagoniste obreda. Oltari
su donekle podignuti iznad nivoa poda crkve, a svojom
plasti~nom izra`ajno{}u i dominantnom piramidom
CRKVA SV. ANTUNA PADOVANSKOG U BEOGRADU
199
Sl. 2. Crkva sv. Antuna Padovanskog, presek
u velikom oltaru (tada jo{ uvek bez dekorativno pozla-
}enog paravana) isti~u sredi{wi obredni prostor, re-
zervisan za sve{tenike. Produbqen je sredi{wi deo
broda unutar oboda stubova, i nivoom je odvojen od de-
ambulatorijuma, {to je ~ak i kod Ple~nika izuzetan
motiv koji slu`i drugom, isto tako va`nom polu obred-
nog – publici, neposrednim u~esnicima ili javnosti.
Deambulatorijum koriste oni koji dolaze na obred, ali
i oni koji u crkvi imaju druga posla, ne nu`no vezana za
doga|awa u brodu. U unutra{wosti crkve sv. Antuna u
Beogradu opet se mo`e otkriti ideja trostepene podele
prostora za sve tri kategorije u~esnika u obredu – sve-
{tenstvu, koje vodi obred, namewen je poseban prostor
prezbiterija sa velikim oltarom i prostorima u kon-
hama sa svake strane broda s bo~nim oltarima, central-
ni brod je za u~esnike, a posmatra~ima i onima koji se
bave stvarima koje se ne ti~u obreda koji se odvija u
centralnom prostoru namewene su empore iznad kon-
hi, ili, jo{ boqe, oni se mogu kretati gorwim deambu-
latorijumom oko centralnog prostora broda.
Oprema
Kao {to je ve} re~eno, Ple~nik je projektovao opre-
mu za crkvu neposredno po zavr{etku gra|evinskih ra-
dova. Veliki deo opreme izra|en je do po~etka Drugog
svetskog rata, a wen znatan deo, {to u nekim slu~ajevi-
ma zna~i odmak od prvobitnih Ple~nikovih zamisli,
napravqen je posle rata.
Veliki oltar10
Veliki oltar sa pripadaju}om opremom nastao je
uglavnom prema prvobitnom projektu, sa izuzetkom
slike sv. Antuna. Kqu~ni elementi su menza oltara na
~etiri stepenika od tamnog mermera sa eta`iranim
nastavkom oltara: tabernakul za ciborije, tabernakul
za monstrancu, prostor za izlagawe najsvetijeg, eta`i-
rani mermerni nastavak sa perforiranom mermernom
mre`om, a iznad wega nastavak sa uskim otvorom i {i-
qatim zavr{etkom sa krstom. Zid u prezbiteriju je u
u`em apsidalnom delu oblo`en mermernom oplatom iz-
nad polovine zida od opeke. Prostorom iznad betonskog
pojasa, sve do betonskog pojasa tavanice, dominira bron-
zani kip sv. Antuna, rad Ivana Me{trovi}a, u {irokom
profiliranom ovalnom okviru od tombaka (legura ba-
kra sa mawe od 20% cinka – prim. prev.). Ple~nik je,
prema projektu iz 1954, imao druga~ije zamisli za sv.
Antuna. Oval sa kipom sveca opremio bi sa 14 {iqa-
tih trouglova – stilizovanim zracima, veoma sli~nim
dekoracijama kipa sv. Benedikta na oltaru u Strawama,
iz pribli`no istog perioda. Kompoziciju sa velikim
kipom sv. Antuna na zidu u dubini prezbiterija kruni-
{e krst, koji stoji u predwem delu na popre~noj sponi
u visini drugog venca na masivnim konzolama. Od wega
se spu{ta veliki okrugli luster (corona pendente) i ~e-
tiri zvonaste svetiqke, dok je isti broj kuglastih sve-
tiqki na popre~noj gredi. U opremu velikog oltara
spadaju i masivni mermerni sto za pri~e{}e sa mesin-
ganim vratancima (u celini sa~uvan) i dekorativni
metalni sve}wak sa Marijom, na kamenom podno`ju ko-
jeg prilikom posledweg razgledawa crkve nije bilo.
Oltar Marijine Blagovesti11
Ple~nik je pored prezbiterija u desnoj konhi posta-
vio oltar Marijine Blagovesti sa petodelnom oplatom
od mermernih plo~a, vertikalnim pregradnim rebrima
u pozadini i sa latinskim natpisima. Pozla}eni kip
cele Marijine pojave, sa sveta~kim oreolom iza glave i
ruku, stoji iza menze oltara tako da se wegov dowi deo
vidi izme|u stubi}a koji podupiru plo~u menze. Na gru-
dima joj je medaqon sa znamewem sv. Duha. Dodatni ukras
PETER KRE^I^
200KONZERVATORSKI PRISTUP
su tri lustera, koji se na razli~itim visinama spu{ta-
ju sa tavanice konhe. Pored oltara na levoj strani sto-
ji drveni stalak sa pri~vr{}enom metalnom {ipkom
i medaqonom Majke bo`ije s detetom. Ispred oltara
nalazi se jednostavno drveno klecalo, verovatno izra-
|eno prema Valentin~i~evom planu. Izra|eno je vi{e
ovakvih klecala.
Oltar Srca Isusovog12
Levo od velikog oltara nalazi se oltar Srca Isuso-
vog sa kipom serafinskog Hristosa na visokom stuba-
stom podno`ju iznad oltara u uskoj mermernoj ni{i
izme|u ~etiri stuba – visokih pored ni{e, ni`ih na
uglovima konhe. Vrhovi stubova su svetiqke u obliku tr-
bu{astih vaza. Na levoj strani, sa tavanice konhe spu{ta
se luster. Po strogo hijerati~nom izgledu i motivu
krila pored Hristovog lika, kip je sli~an onom kojeg je
Ple~nik postavio na glavnom oltaru pra{ke crkve.
Ovaj oltar i onaj Marijine Blagovesti u simetri~noj
konhi jedini su – uz veliki oltar – nastali u celini po
Ple~nikovim zamislima. Druga dva oltara u sredwim
konhama ostala su nedovr{ena, a oprema konhe, namewe-
na oltaru Hristovog stradawa, sasvim je nedore~ena.
Oltar sv. Frawe13
Sada{wi oltar »sv. Frawe«, u sredwoj konhi na de-
snoj strani, sastoji se od kamene menze, kamenog krsta
za oltar izme|u ~etiri sve}waka sa kamenim podno`-
jima. Sa svake strane pored oltara stoje kameni kande-
labri sa po dva dekorativna lustera, koji se na velikim
obru~ima spu{taju sa pre~ki popre~nih greda krsta.
Drveno klecalo je kao kod Marijinog oltara.
Oltar sv. Josipa14
Sada{wi oltar »sv. Josipa« sastoji se od drvene men-
ze iz koje raste niski retabl, a iz wegove sredine raste
CRKVA SV. ANTUNA PADOVANSKOG U BEOGRADU
201
Sl. 3. Crkva sv. Antuna
Padovanskog, izgledi
drveno podno`je za kip u obliku niskog pilastra. Gor-
wi deo konhe arhitekta je opremio sa pet drvenih kon-
zola na kojima je pet drvenih stubi}a. Predwa dva stu-
ba uz ivicu konhe povezuje popre~na drvena greda, a
stubi}e u pozadini konhe s predwom gredom povezuju
tri radijalno postavqene drvene spone koje prelaze
preko, a iz ovih ispusta spu{taju se tri metalna luste-
ra. Ve} je re~eno da je ovaj oltar prvobitno bio name-
wen sv. Frawi. Simbolika stilizovanih jaslica, pred-
stavqenih radijalno raspore|enim drvenim gredama,
odgovara kako sv. Frawi, tako i sv. Josipu. Wega, na`a-
lost, na oltaru predstavqa nekvalitetno vajarsko delo.
Ispovedaonica15
Verovatno su funkcionalni razlozi kumovali sme-
{tawu ispovedaonice u tre}u konhu na desnoj strani,
tik uz ulaz u glavni brod. Po prvobitnom projektu
Ple~nik ju je zamislio u obliku trodelnog ormana sa
donekle nagla{enim sredwim delom. Prema novom pro-
jektu, koji nije sa~uvan u muzejskoj zbirci, odlu~io se
za tri jednaka volumena sa donekle uvu~enim sredwim
delom, koji sa predwe strane uokviruje kompozicija od
~etiri stuba sa gredom. Sredwi deo nagala{en je kom-
pozicijom u duborezu, koja podse}a na sve}wak.
Oltar Hristovog stradawa16
Ple~nik ga je u projektu iz 1937. zamislio kao oltar
sa bo`ijim grobom ispod menze oltara. U pozadini
groba bi se uz zid uzdizao visok stub s petlom na vrhu
i bi~evanim Hristom u visini menze oltara. Zidovi
konhe trebalo je da budu do betonskog pojasa potpuno
prekriveni reqefima u dva niza sa glavnim scenama
Hristovog stradawa. Betonski venac trebalo je da bude,
u skladu sa zna~ajem oltara, odgovaraju}e dekorisan fi-
gurama i natpisima. Kasnije, mo`da jo{ pre rata,
Ple~nik se predomislio i, sa~uvav{i osnovnu kompo-
ziciju sa stubom, ali bez bo`ijeg groba, obele`io Hri-
stove muke na putu stradawa posudicama sa krstom i
natpisima. Ova ideja u celosti je neostvarena. U po-
sledwem trenutku konha je opremqena drvenim reqe-
fima Hristovog stradawa, {to, dodu{e tematski, sle-
di prvobitnu Ple~nikovu ideju, ali se sadr`inski i
formalno od we bitno udaqava, i stoga su reqefi sa-
svim neprikladni.
Propovedaonica17
Propovedaonica izme|u prezbiterija i oltara Srca
Isusovog jeste kameni kvadar na tri stuba. Prema prvo-
bitnom planu trebalo je da ih bude osam: po tri bi po-
dupirala uglove, a dva bi stajala pored zida. Odustalo se
tako|e i od planirane svetiqke na stubu na levom pred-
wem uglu propovedaonice. Ipak, izveden je kvadratni
baldahin nasred belog betonskog pojasa na konzoli ko-
ja izlazi iz zida u osovini vrata koja vode u propove-
daonicu.
Stubovi pored stola za pri~e{}e
Sto za pri~e{}e je donekle pomeren izvan prezbi-
terija tako da ulazi u prostor kruga glavnog broda. U
prostor izme|u ivice stola za pri~e{}e i ivice prez-
biterija arhitekta je na stepenik klecala postavio ne-
koliko stubova – sve}waka od tamnog mermera. Kapiteli
su isklesani u obliku obrnutih podse~enih piramida,
a wihova osobenost su zasigurno mesingani obru~i za
sve}e razli~ite {irine, koji nose po tri mesingane
konzole pri~vr{}ene za deblo stuba. Kapitele stubova
kruni{u metalni krstovi na kugli.
Raspe}e
U osovini preseka ulaznog dela i glavnog broda sto-
ji ikonografski prili~no neobi~na kompozicija ras-
petog Hrista. Na dvostrukoj kamenoj plo~i od tamnog
mermera u predwem planu su dve niske kamene vaze sa
natpisima. U pozadini plo~e di`e se masivan stub sa
kapitelom i plo~om sa natpisom na ivici u dva reda.
Iza wega je drveni krst u obliku slova T, za koji je pri-
kovan raspeti Hrist koji sa krsta pru`a desnicu. Sli-
~an motiv, raspetog Hrista, Ple~nik je pribli`no u
isto vreme upotrebio na grobnici slovena~kih bisku-
pa i sve{tenika na qubqanskom grobqu @ale i na ve-
likom oltaru sv. Mihaela na Barju kod Qubqane.
[kropionice18
Desno od ulaza, u ni{i je velika {kropionica u
obliku stuba sa posudom ispod, dok na vrhu kapitela
stoji statua sv. Antuna. U suprotnoj ni{i je niska ka-
mena vaza sa istom funkcijom. Iznad we je drveni re-
qef sa bla`enim ocem Mandi}em, delo autora reqefa
Hristovog stradawa.
Klupe19
U Ple~nikovoj zbirci sa~uvana su dva nacrta za crk-
vene klupe u Sv. Antunu. Najve}i broj klupa nije izra-
|en prema Ple~nikovim projektima, ve}, najverovat-
nije, prema Valentin~i~evim. Samo predwe dve klupe
neposredno pored prezbiterija, kako sa mu{ke tako i
sa `enske strane, izra|ene su verovatno prema drugom
Ple~nikovom projektu (karakteristi~ni detaqi su za-
o{treni sredwi deo bo~ne strane i drveni klinovi,
koji se pojavquju sa spoqne strane horizontale klupe).
Prema navodima iz prospekta, koji je objavio `upni
dvor pri Sv. Antunu, klupe je poklonila bosanska fra-
weva~ka provincija. Kasnije su opremqene instalaci-
jom centralnog grejawa.
PETER KRE^I^
202KONZERVATORSKI PRISTUP
Pod20
Crkveni pod je od kamena. Ple~nik je uradio i pro-
jekat poda kojeg se, iz nepoznatih razloga, nisu pridr-
`avali pri izvo|ewu. Novi projekat delo je arhitekte
Valentin~i~a, a bojama i rasporedom kamenih obojenih
poqa dobro prati osnovnu ideju okruglog prostora, kao
i – prema Ple~niku – odre|ena poqa za dve vrste klupa.
Sekundarna oprema i preure|ewa
Uprkos nastojawima Ple~nika i wegovih nasledni-
ka da crkvu u celini opreme, to se na`alost nije desilo.
[tavi{e, ubrzo su reforme koncila uslovile postavqa-
we novog ̀ rtvenog oltara koji omogu}ava sve{teniku da
tokom mise bude okrenut licem vernicima. Pribli`no
u isto vreme po~elo se sa ozvu~avawem ve}ih crkava.
Potreba da crkve budu udobnije kumovala je razli~itim
poku{ajima grejawa tokom hladnih meseci. Sve se to
de{avalo i u crkvi sv. Antuna. Za razli~ite nove po-
trebe, pored nabrojane i opisane opreme, u crkvu su
uneti i obredna sedi{ta i drugi mawi predmeti.
Najzahtevnija intervencija bila je izvedena na pre-
gradnim »pilastrima«, izme|u konhi. Na visini od
oko 1,5 m iz zida izlaze mali konzolni ispusti, koji se
zavr{avaju tankim belim obrubom – to su izduvne cevi
CRKVA SV. ANTUNA PADOVANSKOG U BEOGRADU
203
Sl. 4. Crkva sv. Antuna Padovanskog, projekat oltara kri`nog puta sa 14 stanica
toplog vazduha. Na u`im pregradnim zidovima posta-
vqena je po jedna izduvna cev, a na {irim zidovima po-
red prezbiterija i na ulazu u crkvu – po dve. Dva kva-
dratna otvora u dubini prezbiterija verovatno slu`e
istoj svrsi. Onaj ko je planirao ovu intervenciju tru-
dio se da ona bude {to mawe vidqiva, iako izduvne ce-
vi nisu sasvim skrivene. Re{ewe nije optimalno, ako
je uop{te bilo potrebno postavqati centralno greja-
we u crkvene klupe. Intervencija na klupama bila je
~ak gruba, nije se vodilo ra~una o obliku i konstruk-
ciji, bez obzira po kakvom su projektu napravqene.
Ozvu~ewe je u crkvi poprili~no improvizovano. Dva
uska uspravna zvu~nika postavqena su skoro metar ispod
venca, pored ivica ulaza u prezbiterij. Povezani su
slobodno vise}im, vidqivim elektri~nim `icama.
Prezbiterij je najpopuweniji opremom. Novi ka-
meni `rtveni oltar uklopqen je dosta uspe{no u prvo-
bitnu postavku. Tom prilikom je napravqen i kameni
amvon koji ne dosti`e o~ekivan kvalitet. Ostali delo-
vi opreme nemaju umetni~ke vrednosti. Re~ je o obred-
nim sedi{tima, krstu sa oltara, uskr{wem sve}waku,
zvoncu na ulazu u sakristiju, svetiqkama na vencu pre-
PETER KRE^I^
204KONZERVATORSKI PRISTUP
Sl. 5. Crkva sv. Antuna Padovanskog, detaq oltara
zbiterija, krstovima za osve}ivawe razme{tenim po
prezbiteriju i u brodu. Na`alost, ni Valentin~i~evi
lusteri, posebno projektovani za crkvu, ne dosti`u
kvalitet Ple~nikove opreme.
SMERNICE OBNOVE
Nekoliko osnovnih principa
Osnovno merilo za svaku intervenciju u organizmu
crkve i wegovu opremu jeste prvobitno stawe, odnosno
serija projekata koji se odnose na drugi – izveden pro-
jekat crkve i na weno opremawe. Ciq svake intervenci-
je je pribli`avawe optimalnoj autorovoj zamisli, a ne
udaqavawe od we, poboq{avawe op{teg izgleda objekta
i opreme, a ne pogor{avawe. [to se ti~e nedostaju}e
opreme, treba biti svestan da je Ple~nikovo delo isto-
rijski zavr{eno i da, uprkos sa~uvanim brojnim pro-
jektima arhitekte za ovaj ili onaj deo crkve ili opreme,
danas vi{e nema mogu}nosti da se izvede onako kako bi
je izveo Ple~nik. Zato pri svakoj, pa i najmawoj, inter-
venciji u wegovom delu treba prevashodno tra`iti duh
Ple~nikove tvorevine, pri ~emu wegovi projekti, koji
se ~uvaju u AML (mo`da i jo{ negde u Beogradu i drugde),
mogu da budu od velike koristi. Oni daju konture ide-
je, oni su znak Ple~nikovog autorskog htewa kojem se
danas treba stvarala~ki pribli`iti. Drugim re~ima,
za svaku intervenciju treba tra`iti najkvalitetnije
autore, arhitekte, vajare, zanatlije za crkvene predme-
te, i svi oni moraju se u`iveti u na~in Ple~nikovog
razmi{qawa, slede}i likovna i ikonografska uputstva
wegovih nacrta. Unutar tih ograni~ewa imaju umetni-
~ku slobodu. Ovo je izuzetno te`ak zahtev koji podrazu-
meva stalnu potragu za odgovaraju}im autorsko-umet-
ni~kim li~nostima za obnavqawe i opremawe crkve, u
Srbiji i izvan we, ali ga treba bezuslovno po{tovati
ako je ciq o~uvawe, dopuwavawe, dakle, poboq{awe
ovog Ple~nikovog umetni~kog dela.
Okolina crkve i wena spoqa{wost
Jedan od kqu~nih zadataka onih koji sada upravqaju
crkvom i gradskih vlasti jeste ure|ivawe neposredne
okoline crkve. Crkva svojom veli~inom i kvalitetom
zahteva odgovaraju}e udaqavawe objekata koji je sada pri-
tiskaju, pre svega sa obe bo~ne strane. I za ulaz iz Pop
Stojanove ulice crkvi bi trebalo vi{e prostora. Za re-
{ewe ovog problema bi}e potrebna bliska saradwa onih
koji upravqaju crkvom i nadbiskupije, s jedne strane, i
nadle`nog zavoda za o~uvawe spomenika i gradskih vla-
sti, s druge. Jedino {to bi crkvena vlast mogla da uradi
– ukoliko raspola`e dovoqnim finansijskim sredstvi-
ma – bilo bi sistemati~no otkupqivawe objekata oko
crkve i {irewe slobodnog prostora oko crkve ru{e-
wem tih objekata. Urbanisti~ka politika i konkretno
ure|ivawe celokupnog prostora stvar je gradskih vlasti,
wihovog interesa i politi~ke voqe. Tokom proteklih
sedamdeset godina oni se nisu bogzna kako iskazali. Nad-
le`ne slu`be bi trebalo podsta}i odgovaraju}im pro-
mi{qenim predlozima, a onda uporno slediti postav-
qen ciq. Koliko znam, nisu napravqeni posebni pla-
novi ure|ewa okoline. Sude}i po sa~uvanim nacrtima,
ni Ple~nik se tim problemom nije posebno bavio.
Predlog: Treba napraviti plan ure|ewa okoline ko-
jim bi se odredio obim ru{ewa nekvalitetnih okolnih
gra|evina, a potom urediti prostor kvalitetno obli-
kovanim parkom, koji bi isticao vrednosti objekta. U
ovo spada i ure|ivawe sada{weg ulaza u crkvu, kao i
mogu}e pomerawe ulaza u eventualno druga~ije reguli-
sanoj Pop Stojanovoj ulici.
Spoqa{wost crkve
Posetio sam crkvu u prole}e 2002. i stekao utisak da
je u prili~no dobrom gra|evinskom stawu i da, na prvi
pogled, nema potrebe za korenitim intervencijama. Pri
tom se, naravno, ne upu{tam u stru~ne ocene gra|evin-
skog stawa konstrukcije, krovova, oluka i stawa insta-
lacija. Precizan pregled stru~waka mo`da bi otkrio
potrebu za zamenom ovog ili onog o{te}enog elementa
ili dela konstrukcije. Ako postoje ovakve potrebe, ili
namere, svaku intervenciju treba izvesti precizno,
prema prvobitnom, Ple~nikovom ili Valentin~i~e-
vom modelu. Zato svaku intervenciju moraju nadzirati
odgovaraju}i stru~waci, a me|u wima, obavezno, i do-
bri poznavaoci Ple~nikove arhitekture.
Kip sv. Antuna Padovanskog
u ni{i iznad ulaza u crkvu
U drugom projektu za crkvu sv. Antuna u Beogradu, u
revidiranoj varijanti prvog projekta, u osovini ulaza
u povi{enom delu iznad okruglog prozora izme|u dva
bela pojasa od vidqive opeke, neposredno ispod trouga-
onog pro~eqa, pojavquje se ni{a za skulpturu za{titni-
ka crkve. U projektu glavnog pro~eqa dobro se vidi da
je arhitekta nameravao da u ni{u postavi strogo sti-
lizovanu figuru sv. Antuna, kao {to su koncipirani i
kipovi Srca Isusovog i Marije u konhama pored veli-
kog oltara. Ni{a iznad ulaza je dosad ostala prazna,
ali nema razloga da tako bude i daqe. Na tom mestu sva-
kako bi trebalo da bude postavqena kvalitetna skulp-
tura sveca, koja bi po konturama, veli~ini i pozi bila
po Ple~nikovoj zamisli. Kad oni koji upravqaju crk-
vom budu o tome odlu~ivali, treba prona}i izvrsnog
vajara, spremnog da se sasvim podredi zahtevima zadat-
ka. On mora da izradi model u prirodnoj veli~ini i
CRKVA SV. ANTUNA PADOVANSKOG U BEOGRADU
205
postavi ga u ni{u, ne bi li se dobro procenio iz svih
uglova, naro~ito iz daqine. Tek posle svestrane stru~-
ne procene i upore|ivawa s Ple~nikovim re{ewima u
Qubqani, Bogojini, Pragu i jo{ ponegde bio bi napra-
vqen kip u trajnom materijalu – od kamena, betona ili
bronze, koji bi potom bio pozla}en.
Unutra{wost crkve
Posle razgledawa crkve ~ini mi se da je unutra-
{wost u gra|evinskom pogledu na sasvim zadovoqava-
ju}em nivou. Treba ispitati pukotine na vencu ispod
empora s leve strane. Ako u pukotinu treba injektira-
ti vezivne mase, neka se to izvede tako da na povr{ini
venca posle intervencije trag injektirawa i povr{in-
skog popuwavawa pukotine bude nevidqiv.
Grejawe crkve, poda, crkvenih klupa
Vizuelno jedinstvo dinami~no strukturiranog
omota~a od opeke u unutra{wosti je, u najve}oj meri,
poreme}eno intervencijom – izduvnim cevima za to-
pli vazduh – na pregradnim zidovima. Vidi se da su se
autori veoma trudili da se intervencija {to mawe
prime}uje, ali ona smeta. Ukoliko je grejawe crkve po-
sle ove intervencije delotvorno, te{ko da se mogu pro-
na}i argumenti za napu{tawe tog na~ina grejawa –
uklawawe izduvnih cevi i vra}awe pregradnih zidova
u prvobitno stawe – {to bi bilo jedino ispravno.
Podno centralno grejawe je mogu}a alternativa, ukoli-
ko se oni koji upravqaju crkvom odlu~e za ure|ivawe
poda prema sa~uvanim Ple~nikovim nacrtima. Po{to
je postoje}i pod veoma kvalitetno izra|en, ~ini mi se
da su slabe {anse za ovako radikalnu intervenciju, ba-
rem u skorijoj budu}nosti. Ne preporu~ujem je, samo je
pomiwem kao legitimnu mogu}nost. Ostaje kao jedino
smisleno re{ewe problema grejawa crkve centralno
grejawe postavqeno u crkvene klupe. Preporu~io bih
da se postoje}e klupe zamene novima, da se izrade prema
jednom ili drugom postoje}em Ple~nikovom projektu i
da se tada ugradi centralno grejawe, koje bi moralo da
bude {to skrivenije. Zato su drvo i svojstva wegovih
boja veoma va`ni. Preterano svetle, egzoti~ne, crven-
kaste vrste drveta nisu pogodne, ve} treba koristiti
PETER KRE^I^
206KONZERVATORSKI PRISTUP
Sl. 6. Crkva sv. Antuna Padovanskog, sada{wi izgled Sl. 7. Crkva sv. Antuna Padovanskog, detaq
drvo koje je Ple~nik upotrebio u crkvi sv. Frawe u
[i{ki, u crkvi u Be`igradu, u Strawama i drugde.
Nijanse drveta u crkvi sv. Antuna bile bi tako|e po-
godne.
Crkvena oprema
Osnovni princip, kojeg bi se trebalo pridr`avati
u daqem opremawu crkve, jeste da se po|e od postoje}e,
Ple~nikove opreme, ili od wegovih neizvedenih pro-
jekata za opremu. Zala`em se za princip da polazna
ta~ka opremawa bude stariji nacrt, jer je Ple~nik zbog
nedostatka novca pojednostavqivao osnovnu ideju u no-
vijim projektima, naro~ito posle rata, i time je dosta
okrwio. Za opremu, za koju ne postoje projekti, trebalo
bi se prilagoditi op{toj atmosferi ambijenta, sledi-
ti intencije autora i poku{ati da se ona stilski srod-
no dopuni. Da bi se tome udovoqilo, bi}e potreban ne
mali napor u izboru stru~waka, projektanta, a ni{ta
mawi ne}e iziskivati ni izbor dovoqno kvalitetnih
izvo|a~a – od vajara i zanatlija, koji prave crkvene
predmete, do stolara i kamenorezaca.
Veliki oltar
Veliki oltar je uglavnom nastao po Ple~nikovim
projektima. Po nekim svedo~ewima, Ple~nik nije bio
zadovoqan Me{trovi}evom skulpturom sv. Antuna u
ovalu izme|u dva venca u osovini apside. ^inilo mu se
da je prevelika. Sada, najverovatnije, ne treba ni mi-
sliti na zamenu skulpturom koja bi bila u idealnom
skladu sa Ple~nikovim studijama mandorle sa svecem
okru`enim trougaonim zracima. To }e, jednom, mo`da
biti predmet ozbiqnog razmatrawa, i tada treba po}i
ili od projekata razvijawa celine iz 1937, ili od pro-
jekata iz 1954. Prednost prve ideje je u tome {to je mo-
numentalnija, a druge – {to je projekat detaqnije obra-
|en. U svakom slu~aju, polazni projekat treba ponovo
detaqno uraditi kako bi bio dobra osnova za rad vi{e
izvo|a~a (vajara, zanatlija koji izra|uju crkvene pred-
mete, izra|iva~a pozlate i dr.).
Ostali delovi opreme oltara su Ple~nikovi. Tre-
balo bi ih o~istiti i osve`iti. Dodatni `rtveni ol-
tar, kao {to je re~eno, dobro se uklapa u ambijent, dok
su problemati~ni amvon, uskr{wa sve}a, a naro~ito
obredna sedi{ta. Treba napraviti nov i promi{qen
projekat potrebne dodatne opreme. Mislim da bi za taj
posao bio pogodan priznati arhitekta i dizajner ob-
rednih sedi{ta prof. Janez Suhadolc, sa qubqanskog
Arhitektonskog fakulteta. On bi, kad su sedi{ta u pi-
tawu, bio i prikladan izvo|a~. U dodatne delove opre-
me, koje bi mo`da trebalo zameniti boqima, spadaju i
krstovi za osve}ivawe, krst `rtvenog oltara, zvonce
kod vrata sakristije, dodatno osvetqewe i ozvu~ewe.
Dodatno osvetqewe, ozvu~ewe
Ple~nik je predvideo da se veliki i bo~ni oltar
osvetle sve}wacima i lusterima. Dodatno osvetqewe
~inilo mu se nepotrebnim, {to govori kakvu je atmos-
feru `eleo u crkvi. Smatram da nije `eleo da volume-
ni budu previ{e osvetqeni, ve} ih je osvetqavao sit-
nim ta~kastim svetiqkama da bi dobio ekspresioni-
sti~ki efekat odsjaja na tamnim glatkim povr{inama.
Ova ideja morala bi se po{tovati. Dana{we vreme do-
nelo je mogu}nost i `equ za jakim osvetqewem. Uobi-
~ajilo se da crkva prilikom velikih sve~anosti i pra-
znika bude jarko osvetqena. Tako treba shvatiti Valen-
tin~i~eve lustere u brodu, kao i improvizovano osve-
tqavawe bo~nih oltara malim reflektorima. Nepri-
kladni su, iako su mali i jedva vidqivi. Trebalo bi
Ple~nikovu arhitekturu oltara iskoristiti tako da se
dodatne svetiqke iz glavnog smera pogleda ne vide (re-
cimo, postaviti ih iza velike grede sa raspe}em is-
pred velikog oltara, ili iza drvenih greda iznad olta-
ra sv. Josipa i sli~no). Ni u kom slu~aju ne smeju se be-
la betonska poqa, koja se prote`u oko konhi i prezbi-
terija, upotrebiti za postavqawe dodatnih svetiqki.
Zato bi trebalo sa venca u prezbiteriju odstraniti sve
svetiqke.
Savremena katoli~ka liturgija napu{ta ~itawe
odlomaka iz biblije i jevan|eqa kao i dr`awe propo-
vedi sa propovedaonice. Propovedaonicu je zamenio
amvon pored `rtvenog oltara, a ozvu~ewe bitno prati
ovu promenu. Postoje}e crkveno ozvu~ewe, sa dva oka-
~ena zvu~nika, improvizovano je i verovatno malo
efikasno. Poseban problem su elektri~ne `ice koje
smetaju i kod dodatnog osvetqewa. Savremena tehnika
omogu}ava be`i~no ozvu~ewe. Predla`em da se postavi
potreban broj samostoje}ih zvu~nika na metalnim po-
stoqima i da se wihova visina odredi u odnosu na vi-
zure u glavnim pravcima. Nema potrebe da se dizajni-
raju u Ple~nikovom stilu. Strogo, savremeno dizajni-
rani i vizuelno jednostavni zvu~nici odgovara}e
ovom osetqivom ambijentu.
Dopuna bo~nih oltara
i ure|ivawe oltara Hristovog stradawa
Oba sredi{wa bo~na oltara uglavnom je opremio
Ple~nik. Nedostaju samo skulpture sv. Josipa i sv.
Frawe. Postoje originalni crte`i za figuru sv. Fra-
we i za okvir. Oni su odlu~uju}i za svako eventualno
dopuwavawe oltara. Vajar, stolar i izvo|a~ crkvenih
predmeta moraju strogo da se pridr`avaju nacrta ozna-
~enog okvira – odstupawa su mogu}a samo u vajarskoj
interpretaciji figure. Za figuru sv. Josipa ne posto-
ji nacrt, pa preporu~ujem da se uzme jedno od postoje-
}ih Ple~nikovih re{ewa ove figure (recimo, iz crkve
CRKVA SV. ANTUNA PADOVANSKOG U BEOGRADU
207
sv. Josipa u Qubqani) i da se ono, umaweno, aplicira
na mesto dana{we neprikladne skulpture.
Oltar Hristovog stradawa je jedan od najzahtevni-
jih zadataka u crkvi. Smatram da ure|ewe ovog oltara
treba u celini da se izvede prema Ple~nikovom projek-
tu, i to prvobitnom, zahtevnijem nacrtu koji predvi|a
stub sa petlom na vrhu, figuru bi~evanog Hrista u pod-
no`ju i, u reqefu izvedena, mesta zastajawa na Putu
Hristovog stradawa sa natpisima. Ista pravila va`e i
u ovom slu~aju – treba u svim elementima izvo|ewa pred-
videti vrhunske izvo|a~e i obezbediti odgovaraju}a,
ne mala sredstva. Trebalo bi formirati posebnu grupu
stru~waka koji bi precizno odredili program i faze,
prona{li odgovaraju}e izvo|a~e i pa`qivo nadzirali
intervenciju. Preporu~ujem ovakav metod rada za svaku
intervenciju u crkvi, jer gotovo da nema poduhvata ko-
ji ne bi, na neki na~in, uticao na celovit izgled Ple~-
nikove crkve. Mislim na eventualna dopuwavawa ni-
{a u predvorju, oblikovawe stalaka za sve}e, kutijica
za milodare i sli~no.
Kripta ispod velikog oltara21
Prilikom posete crkvi nisam bio u prilici da raz-
gledam kriptu, pa ne mogu da procenim u kakvom je ona
stawu. U mapi projekata za crkvu sv. Antuna postoji do
detaqa razra|en nacrt opreme kripte, izra|en 1936. To
je obavezuju}e polazi{te, a u eventualnom opremawu tre-
ba da se po{tuju goreopisana pravila.
ZAKQU^NE PREPORUKE
Ple~nikova crkva sv. Antuna u Beogradu je toliko
izuzetno i va`no delo da ga s pravom svrstavamo u naj-
istaknutija svetska arhitektonska ostvarewa 20. veka.
Ako ova crkva jo{ uvek nema takav zvani~an status, ako
jo{ uvek nije uvr{}ena u spomenike svetske sakralne
ba{tine, onda svakako treba nastojati da se to postig-
ne. A ako se ve} ne nastoji da bude toliko visoko, onda
se treba potruditi da bude na {to vi{em mestu, kako na
me|unarodnom tako i na nacionalnom nivou. Visoka
pozicioniranost arhitektonskog spomenika u prin-
cipu olak{ava put do potrebnih sredstava za obnovu i
dopunu. Nadam se da prvi deo ove studije daje potrebne
argumente za wegovu najvi{u mogu}u ocenu. Iz ovakve
ocene proizlazi strogi re`im ~uvawa, dopuwavawa i
prezentacije objekta, potreba za {to kvalitetnijim
tretmanom u urbanoj sredini, proizlaze i osnove za
prioritetni tretman kako od onih koji upravqaju spo-
menikom, tako i od vlasti ili me|unarodne zajednice.
Crkva prema stru~nim merilima zauzima tako ugledno
mesto da za prezentaciju, obnovu i dopunu mo`e da do-
bije finansijska sredstva i u doma}em i u me|unarod-
nom prostoru. Ako su problemi prezentacije, obnove i
dopuwavawa posle vi{egodi{weg ~ekawa i odlagawa
postali veoma aktuelni, prvi je zadatak onih koji
upravqaju objektom da po~nu da pribavqaju informa-
cije o tome koji bi fondovi na republi~kom ili me|u-
narodnom nivou do{li u obzir za finansirawe obno-
ve i ostalih radova. Drugi, nu`no potreban korak jeste
izrada plana radova za obnovu, odnosno postavqawe
prioriteta potrebnih intervencija, jer je nemogu}e da
se svi odjednom izvedu, a jo{ mawe finansiraju. Tre}i
korak je evidentirawe ustanova i pojedinaca od kojih
se o~ekuje u~e{}e u ovakvim i sli~nim poslovima –
bilo bi dobro pridobiti ih za saradwu. Pri tom po-
sebnu pa`wu treba posvetiti izboru stru~waka za
Ple~nikovu arhitekturu – oni za svaku intervenciju
moraju davati stru~ne savete i sve intervencije sve
vreme pratiti.
Veoma je va`no da se formira najboqi mogu}i tim
planera i izvo|a~a, verovatno me|unarodni, u koji bi
se pored doma}ih stru~waka morali ukqu~iti i ino-
strani, prevashodno iz Slovenije. Ve} i prevo|ewe
Ple~nikovih ideja u nacrte iziskiva}e, za dana{we
vreme, izuzetan napor ne bi li se uskladio rad brojnih
zanatlija, kojih za ovakve zadatke nema na pretek.
Osnovna vodiqa mora sve vreme svima da bude vrhunski
kvalitet i puna anga`ovanost.
BIBLIOGRAFIJA:
– Aleksandar Deroko, Prvi monumentalni hram u Beogra-
du, Srpski kwi`evni glasnik, Beograd 1932, 630–631.
– Dela arhitektov na Tehniki Univerze v Ljubljani (Dela arhi-
tekata na Tehni~kom univerzitetu u Qubqani), Lu~ine– nadaljevanje 1929–1937, Ljubljana (Ognji{~e akademikovarhitektov) 1938.
– Architectura perennis, besedilo dr France Stele in AntonTrstenjak, podobe arch. Jo`e Ple~nik (tekst dr France
Stele i dr Anton Trstewak, slike arh. Jo`e Ple~nik),Ljubljana (Mestna ob~ina Ljubljanska) 1941, 103, 105, 106,107, 276–280.
– Napori, France Stele, Esej o arhitekturi, Josip Ple~nik, Dela,Ljubljana (SAZU) 1955, XXXV, CXII.
– (Lojze Gosti{a) Arhitekt Jo`e Ple~nik, r. k. k razstavi v Na-rodni Galeriji (r. k. uz izlo`bu u Narodnoj galeriji), Ljublja-na 1968 (besedilo – tekst: France Stele, Od obli~a do vele-mojstra – Od struga do velemajstora).
– Marko Pozzetto, Jo`e Ple~nik e la scuola di Otto Wagner,Torino (Albra editrice) 1968, 65–67. i dalje.
– Marjan Mu{i~, Ple~nik i Beograd, Zbornik za likovne
umetnosti Matice srpske 6, Novi Sad 1970, 249–265.
– Marjan Mu{i~, Ple~nik i Beograd, Zbornik za likovne
umetnosti Matice srpske 7, Novi Sad 1971, 165–176.
PETER KRE^I^
208KONZERVATORSKI PRISTUP
– Marjan Mu{i~, Ple~nik i Beograd, Zbornik za likovne
umetnosti Matice srpske 9, Novi Sad 1973, 327–337.
– Marjan Mu{i~, Jo`e Ple~nik, Qubqana (Partizanska
kwiga) 1980, 218–224.
– Zoran Manevi}, Ple~nik in Beograd (Ple~nik i Beograd),Sinteza, Revija za likovno kulturo, br. 65, 66, 67, 68,Ljubljana 1984, 42–44.
– Lojze Gosti{a, Arhitekt Jo`e Ple~nik 1872–1957 (Arhitek-
ta Jo`e Ple~nik 1872–1957), Razstava v Ljubljani 1986(Izlo`ba u Qubqani 1986), r. k. Ljubljana 1986 (besedilo– tekst: Damjan Prelov{ek, Arhitekt Jo`e Ple~nik
1872–1957), 79.– Peter Kre~i~, Jo`e Ple~nik, Ljubljana (DZS) 1992, 175–179.– Damjan Prelov{ek, Josef Ple~nik 1872–1957, Architectura
perennis, Salzburg (Rsidenz Verlag) 1992, 240–242.– Peter Kre~i~, Ple~nik, La lettura delle forme, Milano (Jaca
Book) 1993, 109–111; fr. prev. Ple~nik, La lecture des formes,Liege (Mardaga) 1993; eng. prev. Ple~nik, The CompleteWorks, New York (The Whitney Library of Design) 1993;Ple~nik, The Complete Works, London (Academy Editions)1983.
– Peter Kre~i~, Jo`e Ple~nik. Branje oblik (^itawe oblika),Ljubljana (DZS) 1997, 103–105.
– Andrej Hrausky, Janez Ko`elj, Damjan Prelov{ek, Ple~nik utujini (Ple~nik u inostranstvu), Vodnik po arhitekturi(Arhitektonski vodi~), Ljubljana 1998, 220–231.
– Damjan Prelov{ek, Ple~nikova sakralna umetnost, Koper(Ognji{~e) 1999, 137–146.
– Peter Kre~i~, Jo`e Ple~nik. Moderni klasik, Ljubljana (DZS)1999, 54–55.
– Peter Kre~i~, Jo`e Ple~nik in prenova cerkvene umetnosti naSlovenskem (Jo`e Ple~nik i obnova sakralne umetnos-
ti u Sloveniji), Poligrafi (tematska {tevilka Religija inumetnost podobe – Religija i likovna umetnost, tem-
atski broj), br. 19/20, Ljubljana 2000, 7–20.– Damjan Prelov{ek, Arhitekt Ple~nik in sakralna umetnost
(Arhitekta Ple~nik i sakralna umetnost), Poligrafi(tematska {tevilka Religija in umetnost podobe – Religija
i likovna umetnost, tematski broj), br. 19/20, Ljublja-na 2000, 135–145.
Stru~na redaktura teksta i prevoda:
Sne`ana Risti}, juli 2005.
NAPOMENE:
1º Po navodima Damjana Prelov{eka, Josef Ple~nik 1872–1957, Archi-tectura Perennis, Salzburg 1992, 250, doslovno je legao ispred Ple~-
nikovog ateqea da bi do{ao do projekta.
2º A. Hrausky, J. Ko`elj, D. Prelov{ek, Ple~nik v tudjini (Ple~nik u ino-stranstvu), Vodnik po arhitekturi (Arhitektonski vodi~), Ljubljanskabanka, DESSA, Ljubljana 1998, 220, 234.
3º D. Prelov{ek, nav. delo, 251.
4º Up.: V. Slugi}, Fra Josip Marku{i} i prof. Jo`e Ple~nik dva vjernika idva prijatelja. Anga`irani sve}enik, Simpozij u povodu 100. obljetnicero|enja fra Josipa Marku{i}a, Kr{}anska sada{njost – Revija Nova etvetera, Zagreb – Sarajevo 1981, 100–110.
5º A. Hrausky, J. Ko`elj, D. Prelov{ek, nav. delo, 221. Hronologiju
zidawa i opremawa crkve preuzimam iz ovog dela.
6º Up.: Napori, France Stele, Esej o arhitekturi, Josip Ple~nik, Dela, Lju-bljana (SAZU) 1955, CXII.
7º O istorijatu zidawa i opremawa crkve up. jo{: Crkva sv. An-tuna, flajer u izdawu crkve sv. Ante, Beograd (Bregalni~ka 14)
i KS – Agape, Novi Sad, Cara Du{ana 4 (bez godine izdavawa).
8º Bio je objavqen u drugoj publikaciji iz Qubqanske {kole za
arhitekturu (Ognji{~e akademikov arhitektov), Qubqana 1925, 70–71.
9º Up.: D. Prelov{ek, Ple~nikova sakralna umetnost, Koper (Ognji{~e)1999, 145.
10º U zbirci planova AML sa~uvani su: plan razvijawa zida, dva
plana nastavka oltara, a iz posleratnih godina, nekoliko crte-
`a sv. Antuna u mandorli sa stilizovanim zracima. Sa~uvan je
poseban plan za corona pendente. Up.: Architectura perennis, nav.
delo, 107.
11º Sa~uvan plan u zbirci planova AML. Up.: Architectura pe-rennis, nav. delo, 106.
12º Sa~uvan plan u zbirci planova AML. Up.: Architectura pe-rennis, nav. delo, 107.
13º U zbirci Muzeja arhitekture je za opremawe ovog oltara sa-
~uvano pet planova, posledwi bez slike sveca.
14º U zbirci planova AML sa~uvana su 2 plana za oltar, prvo-
bitno namewen sv. Frawi.
15º U zbirci planova AML sa~uvan prvobitni plan. Ispoveda-
onica je bila napravqena prema donekle promewenom planu.
16º U zbirci planova AML sa~uvana 2 plana. Up.: Architecturaperennis, nav. delo, 107.
17º Sa~uvan plan u zbirci planova AML.
18º Sa~uvana tri plana u zbirci AML.
19º U zbirci AML sa~uvana su tri crte`a klupa – jedan za jedan
tip klupe, a dva za drugi.
20º Plan sa~uvan u zbirci planova AML.
21º Plan sa~uvan u zbirci planova AML.
CRKVA SV. ANTUNA PADOVANSKOG U BEOGRADU
209
PETER KRE^I^
210KONZERVATORSKI PRISTUP
Summary: PETER KRE^I^
T H E C H U R C H O F S T A N T H O N Y O F PA D UA I N B E L G R A D E :M O N U M E N T P R O T E C T I O N E VA L UAT I O N
A N D G U I D E L I N E S F O R R E S T O R AT I O N
The monument protection project for the church of St Anthony of Padua in Belgrade (1929, 1932, belfry 1962), designed bythe architect Jo`e Ple~nik, comprises a general assessment of the building, of its importance and status both in relation to theauthor’s corpus of sacral architecture and to the heritage of the Republic of Serbia. After a description of the situation of thechurch, its historical context and individual building phases, the project focuses on the basic art-historical features of thechurch design, explaining its iconological concept and clarifying the distinctiveness of Ple~nik’s Belgrade design with respectto the development of his idea of different hierarchical levels of participation in worship. There follows a description of themain portions of the church, for the most part still originally furnished, the altar, the pulpit, the confessional, pews, floors,lights etc. Other elements of church furnishings, and those as yet unfurnished, are also evaluated. In its second part the projectestablishes guidelines for restoration, setting the basic principles both for the whole church with its immediate surroundings,and for each major portion of the church with the existing elements of furnishings, and advises of procurement modes forthose missing.
LIST OF ILLUSTRATIONS:
Fig. 1. The church of St Anthony of Padua, ground plansFig. 2. The church of St Anthony of Padua, cross sectionFig. 3. The church of St Anthony of Padua, layoutsFig. 4. The church of St Anthony of Padua, project of the altarFig. 5. The church of St Anthony of Padua, altar detail Fig. 6. The church of St Anthony of Padua, present-daysituationFig. 7. The church of St Anthony of Padua, detail
top related