izvješće o konvergenciji hrvatske s eu: ostvarivanje i...
Post on 20-Feb-2018
215 Views
Preview:
TRANSCRIPT
1
Izvješće br. 48879- HR
HRVATSKA
Izvješće o konvergenciji Hrvatske s EU: Ostvarivanje i
odrţavanje viših stopa gospodarskog rasta
(U dva sveska. Svezak I: Pregled; Svezak II: Cjelovito izvješće)
Pregled
Lipanj 2009.
Regija Europe i Središnje Azije
Dokument Svjetske banke
VALUTE I EKVIVALENTNE JEDINICE Jedinica valute = hrvatska kuna
1 USD = 5,6102 HRK
(na dan 23. travnja 2009.)
FISKALNA GODINA
1. siječnja – 31. prosinca
TEŢINE I MJERE
Metrički sustav
AKRONIMI I KRATICE
AOO Agencija za obrazovanje odraslih IEC MeĎunarodna elektrotehnička komisija
ARS Alternativno rješavanje sporova ILAC MeĎunarodna suradnja za akreditaciju
laboratorija
ASO Agencija za strukovno obrazovanje ILO MeĎunarodna organizacija rada
ZTD Zakon o trgovačkim društvima IP Intelektualno vlasništvo
CARD
S
Pomoć Zajednice za obnovu, razvoj i
stabilizaciju
ISO MeĎunarodna organizacija za
standardizaciju
SIE Središnja i Istočna Europa OECD Organizacija za ekonomsku suradnju i
razvoj
CENLE
C
Europski odbor za elektrotehničku
normizaciju
LLL Life Long Learning (cjeloţivotno učenje)
CES MZOŠ Ministarstvo znanosti, obrazovanja i
športa
CGPM Opća konferencija za utege i mjere MINGORP Ministarstvo gospodarstva, rada i
poduzetništva
FDI Izravna strana ulaganja MS&T Matematika, znanost i tehnologija
FE Fixed Effects (fiksni učinci) NIS Nacionalni inovacijski sustav
FINA Financijska agencija PMR Rregulacija proizvoda i trţišta
BDP Bruto domaći proizvod JPP Javno privatno partnerstvo
GLS Generalizirani najmanji kvadrat R&D Istraţivanje i razvoj
BND Bruto nacionalni dohodak RE Random Effects (slučajni učinci)
GER Bruto stopa upisa REER Realni efektivni devizni tečaj
GPI Indeks rodnog pariteta ZOSP Zakon o općoj sigurnosti proizvoda
HANF
A
Hrvatska agencija za nadzor
financijskih usluga
SME Malo i srednje poduzetništvo
HP-
Filter
Hodrick-Prescott filter TFP
TTO
Ukupna faktorska produktivnost
Ured za prijenos tehnologija
HZMO Hrvatski zavod za mirovinsko
osiguranje
UMIC Zemlje višeg srednjeg dohotka
HZZO Hrvatski zavod za zdravstveno
osiguranje
PDV Porez na dodanu vrijednost
IAF MeĎunarodni akreditacijski forum VC Rizični kapital
ICA Ocjena ulagačke klime VET Strukovno obrazovanje
ICT Informacijska i komunikacijska
tehnologija
WTO Svjetska trgovinska organizacija
ICMS Integrirani sustav upravljanja
predmetima
ZB Zagrebačka burza
Dopredsjednik:
Direktor za zemlju:
Direktor sektora:
Rukovoditelj sektora:
Voditelj projekt. tima:
Shigeo Katsu, ECAVP
Orsalia Kalantzopoulos, ECCU5
Fernando Montes-Negret, ECSPF
Lalit Raina, ECSPF
Paulo Guillerme Correa, ECSPF
Sanja Madţarević-Šujster, ECSPE
ZAHVALE I PRIZNANJA
Ovo je izvješće rezultat procesa suradnje u koji je bilo uključeno hrvatsko Ministarstvo financija i
Nacionalno vijeće za konkurentnost. Tim bi se ţelio zahvaliti g. Anti Ţigmanu (bivši drţavni
tajnik, Ministarstvo financija), g. Zdravku Mariću (drţavni tajnik, Ministarstvo financija) i
osoblju Ministarstva financija i drugih resornih ministarstava na njihovim komentarima i podršci
u raznim fazama tijekom izrade ovog izvješća. Rani nalazi koji se temelje na preliminarnim
analizama razmijenjeni su s vladinim i nevladinim duţnosnicima, uključujući predstavnike
glavnih donatora tijekom tri radionice organizirane u razdoblju od veljače do lipnja 2008. Tim je
zahvalan za sve primljene komentare.
Tim svjetske banke vodili su Paulo Correa i Sanja Madzarevic Sujster, a članovi tima bili su i
Allen Dennis, Chris Uregian, Doina Cebotari, Donato De Rosa, Gerald Ollivier, Jan Rutkowski,
Jana Kunicova, Jean Louis Racine, Jorge Pena Izquierdo, Matija Laco, Naotaka Sawada, Nina
Arnhold, Prathima Rodrigues i Smita Kuriakose. Preliminarne analize izradili su Alvaro
Escribano, Velimir Sonje, Ana-Maria Boromisa, Victor Gomes, Vedran Sosic, Sanja Crnkovic-
Pozaic, Domagoj Racic, i Arjan M. Lejour, Gerard Verweij te Bas ter Weel. Dubravka Jerman i
Cristina Velazco-Weiss pruţale su uredničku i administrativnu podršku.
Izvješće je izraĎeno pod vodstvom sljedećih osoba: Orsalia Kalantzopoulos, direktorica za
zemlju, Fernando Montes-Negret, direktor sektora, i Lalit Raina, rukovoditelj sektora. Kolege
stručnjaci koji su pregledali izvješće (peer review) bili su Mark Dutz i Mark Thomas. Uz to, tim
bi se ţelio zahvaliti Michaelu Edwardsu, Andrasu Horvaiu, Franciscu Ferreiri i Andrei Mervar na
njihovim komentarima, savjetima i pomoći tijekom izrade izvješća. Odgovornost za bilo koje
podatke i/ili mišljenja iz ovog izvješća je isključivo na njegovim autorima.
Sadrţaj
Saţetak ............................................................................................................................................. 1 1. Uvod ............................................................................................................................................. 9 2. Makroekonomsko okruţenje ..................................................................................................... 11 3. UtvrĎivanje potencijalnih izvora rasta....................................................................................... 14
A. Konvergencija i rast u Hrvatskoj .......................................................................... 14
B. Potencijalni izvori rasta......................................................................................... 17 C. Ocjena koristi od Lisabonske strategije ................................................................ 24
4. Aktiviranje rasta u Hrvatskoj: Smjer gospodarske politike? ..................................................... 30 A. Povećanje zaposlenosti ......................................................................................... 30 B. Povećanje produktivnosti ...................................................................................... 36 C. Produbljivanje trgovinske integracije ................................................................... 43
D. Poticanje tehnološkog napretka i inovacija ........................................................... 48 5. Smjer strategije? Prilagodba Lisabonske strategije ................................................................... 53 Literatura ........................................................................................................................................ 56 Saţeta tablica – Hrvatska strategija rasta: Kako postići i odrţati više stope gospodarskog rasta .. 57
Prikazi
Prikaz 1: Produbljivanje vanjske neravnoteţe, u % BDP-a ........................................................... 11 Prikaz 2: Rast kredita, 2001 -2008. ............................................................................................... 12 Prikaz 3: Output po glavi stanovnika u odnosu na SAD u EU, 1990.-2007. ................................. 14 Prikaz 4: Realni BDP, dohodak ukupnog stanovništva i po stanovniku u Hrvatskoj 1994.-2007.
(cijene iz 1994.) ............................................................................................................................. 14 Prikaz 5: Čimbenici rasta za Hrvatsku (1994.-2010.) ................................................................... 15 Prikaz 6: Realni i potencijalni ouput (HP-filtar) ........................................................................... 15 Prikaz 7: Hrvatska – srednja dob ................................................................................................... 18 Prikaz 8: Podizanje razine tehnologije: Dokazi iz Istraţivanja o ulagačkoj klimi za 2007. .......... 19 Prikaz 9 : Raščlamba ukupne produktivnosti u Hrvatskoj (Olley i Pakes) .................................... 20 Prikaz 10: Distribucija ukupne produktivnosti faktora u Hrvatskoj .............................................. 21 Prikaz 11: Distribucije kernela produktivnosti poduzeća .............................................................. 22 Prikaz 12: Stvarna otvorenost Hrvatske (2005.) ............................................................................ 22 Prikaz 13: Hrvatski učinak na području inovacija ......................................................................... 23 Prikaz 14: Procjena učinaka povećanja ukupne faktorske produktivnosti (TFP) na rast koristeći
pristup dinamičke opće ravnoteţe ................................................................................................. 28 Prikaz 15: NeusklaĎenost na hrvatskom trţištu rada – nedostatak radnika s visokim i
specijaliziranim kvalifikacijama i prekomjerna ponuda radnika s niskim i općim kvalifikacijama.
....................................................................................................................................................... 32 Prikaz 16: Demean Mixed Olley and Pakes dekompozicija u Hrvatskoj i usporedivim zemljama36 Prikaz 17: IC apsolutni doprinosi ukupnoj log-produktivnosti prema blokovima varijabla ......... 37 Prikaz 18: Doprinos varijabla ulagačke klime na ukupnu i prosječnu log-produktivnost ............. 38 Prikaz 19: Regulativa trţišta proizvoda u Hrvatskoj (2008.) ........................................................ 40 Prikaz 20:Postotak tvrtki u stranom vlasništvu koje su odreĎeni problem opisale kao― Ozbiljnu‖
or ―Vrlo ozbiljnu‖ prepreku širenju poslovanja u Hrvatskoj ......................................................... 43 Prikaz 21: Udio istraţivanja i razvoja poslovnog sektora u ukupnoj potrošnji na istraţivanje i
razvoj ............................................................................................................................................. 48 Prikaz 22: Pokazatelji istraţivanja i razvoja u Europi i srednjoj Aziji .......................................... 49
Prikaz 23: Osobe koje završe tercijarno obrazovanje na području znanosti i tehnologije na 1000
stanovnika u dobi od 20-29 godina ............................................................................................... 52
Tablice
Tablica 1: Opći učinci pet lisabonskih ciljeva na Hrvatsku do 2025. godine ................................ 27 Tablica 2: Raščlamba r u Hrvatskoj: 1995 do 2004 (%) ............................................................... 43
Okviri
Okvir 1. Gospodarska konvergencija u Hrvatskoj i EU: kretanje prema dugoročno višim razinama
....................................................................................................................................................... 17 Okvir 2: Okvir Lisabonske strategije: Zapošljavanje i konkurentnost .......................................... 24 Okvir 3: Rast i veličina drţavne administracije ............................................................................. 29 Okvir 4: Utjecaj hrvatskog sustava socijalne skrbi na sudjelovanje na trţištu rada: Ilustracija .... 32 Okvir 5: Europski primjeri dobre prakse na području cjeloţivotnog učenja: Finska i Irska ......... 35 Okvir 6: Diversifikacija od turizma: Slučaj logističkih usluga ..................................................... 47 Okvir7: Mogu li laboratoriji za istraţivanje i razvoj preţivjeti test trţišta? .................................. 49 Okvir 8: Privatno istraţivanje i razvoj u malim i srednjim poduzećima ....................................... 50
1
Izvješće o konvergenciji Hrvatske s EU:
Ostvarivanje i odrţavanje viših stopa gospodarskog rasta
Sažetak
1. Gospodarska i socijalna postignuća Hrvatske u proteklom desetljeću, kada se usporede
s postignućima zemalja višeg srednjeg dohotka, su izvanredna. Visoke i kontinuirane
stope gospodarskog rasta u vrijeme kada je broj stanovnika bio u padu rezultirale su
kontinuiranim povećanjem dohotka po stanovniku u razdoblju 1994.-2008. godine. Slijedom
toga, dijelom kao rezultat efekta sustizanja do kojeg je došlo nakon dramatičnog pada
početkom 1990.-tih, dohodak po stanovniku pribliţavao se – i to relativno brzo – onome koji
biljeţe najbogatija gospodarstva. Šire gledano, Hrvatska je značajno poboljšala svoj
makroekonomski okvir; zadrţala je socijalne pokazatelje meĎu najvišima u Istočnoj Europi te
završava svoj proces pristupanja Europskoj Uniji.
2. Učinak rasta koji je Hrvatska ostvarila proteklih godina, koliko god da je impresivan,
ne bi trebalo uzimati zdravo za gotovo. Visoke stope gospodarskog rasta odrţavane kroz
dugo razdoblje predstavljaju rijetku pojavu u svjetskom gospodarstvu: od 1950.-tih, tek je
nekolicina drţava uspjela odrţati stopu rasta od 7 posto u razdoblju od 25 godina ili dulje. U
slučaju Hrvatske, najočitija prepreka za odrţivost trenutačnog puta rasta su uz to vezani i sve
veći vanjski financijski zahtjevi. Deficiti tekućeg računa platne bilance uobičajena su
okolnost gospodarstava s visokim rastom, ali meĎunarodna iskustva pokazuju da je inozemna
štednja nedostatna zamjena za domaću štednju. Kratkoročno, veliki deficit tekućeg računa
Hrvatske uzrokuje izravnu zabrinutost, posebice nakon početka krize na meĎunarodnim
financijskim trţištima.
3. Hrvatski učinak rasta takoĎer sadrţi „skrivene troškove“ u smislu očekivanih prilika za
viši ţivotni standard. Linearna ekstrapolacija novijih prosječnih stopa rasta pokazuje da bi
hrvatski dohodak po stanovniku tijekom 50 godina odgovarao 60 posto razine dohotka u
SAD-u, što je rezultat koji je 27 zemalja EU-a ostvarilo 2000. godine. Alternativno, Hrvatska
bi mogla ostvariti isti rezultat u manje od trećine istog razdoblja podiţući svoje godišnje
stope rasta za oko 1-1,5 postotnih bodova i odrţavajući takve stope tijekom nešto više od
jednog desetljeća. Niţe razine dohotka u slučaju ako se ne odabere ovaj put promjena
impliciraju niţe stope potrošnje; manje mogućnosti zapošljavanja i lošije izglede za
smanjenje siromaštva, što je opterećenje ne samo za ovaj, već i – što je moţda i vaţnije – za
buduće naraštaje. Moţe li Hrvatska izmijeniti svoj put kako bi ostvarila više razine
gospodarskog rasta u duljem razdoblju? Te ako moţe, kako vlada moţe u tome pomoći?
4. Postizanje i odrţavanje viših stopa gospodarskog rasta u Hrvatskoj je moguće. Konačni
uvjet, meĎutim, je povećanje potencijalnih rezultata (produktivnog kapaciteta). Nakon
početnog pada krajem 1990-tih, razlika izmeĎu potencijalnih i stvarnih rezultata sustavno se
smanjivala, a od tada su stope rasta rezultata bile blizu ili iznad procijenjenog potencijalnog
rasta rezultata. S visokom razinom ulaganja (i očito malom elastičnošću u odnosu na rast kao
odgovora na povećana ulaganja u usporedbi s brzo rastućim gospodarstvima u regiji),
strategija povećanja potencijalnih rezultata temeljena poglavito na daljnjoj akumulaciji
kapitala ne čini se realnom. Nadalje, demografska kretanja u Hrvatskoj (stanovništvo koje
stari s niskim stopama nataliteta i neupitno smanjenje skupine stanovništva radne dobi) će
smanjiti doprinos radne snage povećanju gospodarskih rezultata u dugoročnom razdoblju.
5. Kako bi se odrţao i ubrzao rast u dolazećim desetljećima, Hrvatska se treba
preorijentirati prema modelu rasta koji je više temeljen na produktivnosti i voĎen
izvozom. Hrvatska treba povećati i produktivnost kapitala i radne snage, produbiti trgovinsku
2
integraciju i promicati inovacije. To bi umanjilo sve veći jaz koji u Hrvatskoj postoji izmeĎu
štednje i ulaganja; olabavilo njezina vanjska financijska ograničenja i omogućilo joj da
profitira iz elastičnije potraţnje za svojom domaćom proizvodnjom, poboljšavajući tako
izglede za dugoročni rast. Kako će se plaće u Hrvatskoj povećavati tijekom procesa
konvergencije i kako će meĎunarodna konkurencija u relativno radno-intenzivnim sektorima
postati sve oštrija, dublja trgovinska integracija takoĎer će zahtijevati daljnji razvoj
komparativnih prednosti Hrvatske u sektorima koji zahtijevaju intenzivan razvoj znanja i
vještina.
6. U ovom je izvješću riječ o tome kako Hrvatska moţe odrţati i ubrzati rast u narednim
desetljećima. Riječ je o četiri strategije gospodarske politike: (i) povećanje doprinosa radne
snage kroz povećanje sudjelovanja stanovništva u radnoj snazi i smanjenje nezaposlenosti;
(ii) povećanje ukupne faktorske produktivnosti; (iii) produbljivanje trgovinske integracije; i
(iv) promicanje inovacija. Te četiri gospodarske strategije polučile bi različite pomake u
smislu većeg gospodarskog rasta. Ujedno predstavljaju različite distribucijske učinke, pa
predstavljaju različite izazove u smislu političke ekonomije. U nastavku su saţete političke
mjere potrebne za provedbu svake od tih strategija i dokazi koji se odnose na njihov
očekivani učinak na rast (te implikacije u smislu političke ekonomije). Dok se u izvješću
raspravlja o argumentima za i protiv različitih političkih strategija, utvrĎivanje politički
izvedivog „paketa mjera― koji bi trebalo usvojiti u praksi u konačnici je stvar konsenzusa koji
nadilazi opseg ovog izvješća.
Povećanje zaposlenosti: Reforme tržišta rada i obrazovanje
7. Komparativno lošiji dosadašnji rezultati hrvatskog trţišta rada pokazuju da
djelotvorne reforme trţišta rada vjerojatno mogu imati pozitivan učinak na
gospodarski rast. Stopa zaposlenosti u Hrvatskoj (svega 57,7 posto stanovništva radne dobi
2008. godine) je manja od prosjeka 27 drţava EU-a. Visoka nezaposlenost i niska stopa
sudjelovanja radne snage nisu u skladu s drugim tranzicijskim gospodarstvima Središnje
Europe. Kao rezultat toga, doprinos radne snage gospodarskom rastu proteklih godina bio je
skroman, premda se s vremenom ponešto povećavao: manje od jednog postotnog boda od
gotovo pet posto rasta u razdoblju 2002.-2007. godine. Ako bi mogla pribliţiti stope
zaposlenosti lisabonskim ciljevima EU (uključujući ukupnu stopu zaposlenosti od 70 posto),
Hrvatska bi prema procjenama mogla povećati svoju razinu prihoda do 2025. godine za 15,7
posto (22,9 posto do 2040. godine). Ovaj procijenjeni poticaj povećanja dohotka iznosi više
nego dvostruko od očekivanog učinka za prosjek 27 zemalja EU-a. Koje su glavne prepreke
povećanju sudjelovanja radne snage u gospodarskom rastu u Hrvatskoj?
8. Kako bi povećala doprinos radne snage gospodarskom rastu, Hrvatska bi trebala
povećati sudjelovanje radne snage i smanjiti nezaposlenost. Nedavne reforme općeg sustava
socijalnih naknada u Hrvatskoj, uključujući naknade vezane uz demografsku politiku, ne
djeluju poticajno na sudjelovanje na trţištu rada, posebice kod ţena, te tako priječe
gospodarski rast. Povećanje sudjelovanja radne snage, s druge strane, zahtijeva rješavanje
čimbenika iz postojećeg sustava socijalne zaštite koji sadrţi elemente koji djeluju
destimulativno u odnosu na ponudu radne snage. Kako bi se smanjila nezaposlenost, potrebno
je ublaţiti restrikcije u odnosu na prilagodbu radne snage poslovnom ciklusu (uvjeti za
otpuštanje); troškovi radne snage trebali bi biti bolje usklaĎeni s radnom produktivnošću, a
potrebno je riješiti i neusuglašenost raspoloţivih vještina.
Uskladiti poticaje za ponudu radne snage na način da se: (i) revidiraju poticaji za rani
odlazak u mirovinu koji implicitno postoje u vaţećem zakonodavstvu i razviju poticaji za
privlačenje starijih osoba da se vrate na posao; (ii) ponovno ocijene učinci neograničenog
3
trajanja isplate naknada za nezaposlene za starije radnike; (iii) na trţištu rada ponovno
integrira trenutno neaktivna mlaĎa populacija poput branitelja i velik dio korisnika
socijalne pomoći na način da se ocijene i prilagode njihove naknade; (iv) usvoji
migracijska politika koja je više orijentirana prema budućnosti; i (v) ocijeni djelotvornost
postojećih demografskih politika.
Povećati potražnju za radnom snagom kroz: (i) jačanje fleksibilnosti trţišta rada
(smanjenje troškova kod otpuštanja; omogućavanje fleksibilnijeg radnog vremena i prava
socijalne sigurnosti); te (ii) ograničavanje umjetnih povećanja troškova rada (po
mogućnosti ukidanjem odredbe o obveznoj primjeni kolektivnih ugovora na sve
poslodavce u nekoj branši, kao i kroz upravljanje minimalnom plaćom);
Smanjiti neusklaĎenost raspoloživih kvalifikacija s potrebama tržišta rada kroz jačanje
sposobnosti odgovaranja strukovnog obrazovanja i tercijarnog obrazovnog sustava na
potrebe tržišta rada na način da se osiguraju (i) bolje informacije s trţišta rada o
strukovnim trendovima; (ii) transparentne informacije o zapošljavanju osoba koje završe
strukovno obrazovanje i programe visokog obrazovanja; (iii) funkcionalna integracija
hrvatskih sveučilišta; i (iv) fleksibilnija prilagodba upisnih kvota u programima
obrazovanja i osposobljavanja.
Jačanje hrvatskog sustava cjeloživotnog učenja kroz: (i) razvoj Strategije cjeloţivotnog
učenja koja bi obuhvaćala sve oblike učenja (u odnosu na trenutni pristup koji je
ograničen na obrazovanje odraslih); (ii) povećati sudjelovanje u obrazovanju odraslih;
(iii) uključivanje poslodavaca (kao i studenata i diplomanata) u upravljanje institucijama
strukovnog i visokog obrazovanja.1
9. Predloţena strategija povećanja zaposlenosti vjerojatno bi generirala najveći povrat u
smislu povećanja i odrţavanja gospodarskog rasta svakog područja politika o kojemu je
riječ u ovome izvješću. MeĎutim, meĎunarodna iskustva takoĎer pokazuju da su reforme
trţišta rada vjerojatno povezane s najsloţenijim okruţenjem gospodarske politike. Moguće je
takoĎer da povećano sudjelovanje radne snage moţe – prema procjenama izvješća – moţe
dovesti do smanjenja realnih plaća makar nekim postojećim radnicima, što će vjerojatno
dovesti do otpora. U teoriji, kompenzacijski mehanizmi su moguće rješenje za uska grla u
gospodarskoj politici, ali njihov dizajn i provedba podlijeţu neizvjesnostima i drugim
institucionalnim ograničenjima koji su specifični za svaku reformu i koje je teško
generalizirati. S druge strane, dokazi pokazuju da u hrvatskom društvu postoji široka podrška
reformama kojima se poboljšava kvaliteta obrazovanja, a time i zapošljivost radnika.
Povećanje produktivnosti: “Kreativna destrukcija” i ulagačka klima
10. Danas u Hrvatskoj, poduzeća niske i prosječne produktivnosti koegzistiraju s manjom
skupinom visoko produktivnih poduzeća. To pruţa mogućnost povećanja ukupne
produktivnosti. Veća (ukupna faktorska) produktivnost mogla bi se postići na način da se (a)
prosječna učinkovitost manje produktivnih poduzeća pribliţi onima s većom produktivnosti
na način da se poboljšaju ključni aspekti ulagačke klime; i/ili (b) kroz preraspodjelu resursa
koji se sada slabo koriste u neučinkovitim poduzećima prema učinkovitijima kroz pojačani
proces takozvane „kreativne destrukcije― (brţi ulazak i izlazak poduzeća s trţišta). Ovo
izvješće procjenjuje da bi s ukupnom stopom rasta produktivnosti od 2,4 posto godišnje,
dohodak po stanovniku u Hrvatskoj do 2020. godine bio oko 9 posto viši nego što bi to inače
1 Rezultati ovih mjera će, meĎutim, nedvojbeno trebati neko vrijeme kako bi se materijalizirali. U takvom kontekstu, privlačenje
visoko kvalificiranih useljenika bilo bi od koristi, posebice u sektorima u kojima postoji potraţnja za takvim radnicima. Ipak, ne postoji sveobuhvatna migracijska politika.
4
bio. Stopa rasta ukupne faktorske produktivnosti (TFP) od 2,4 posto, iako ambiciozna, slična
je onoj koju je ostvarila Irska u 1990.-tima.
11. Politike povećanja agregatne produktivnosti u Hrvatskoj trebale bi se usmjeriti i na (a)
čimbenike koji ometaju trţišnu dinamiku kao i na (b) čimbenike ulagačke klime koji
smanjuju tehničku učinkovitost. Raščlamba (dekompozicija) agregatne produktivnosti u
Hrvatskoj pokazuje da je doprinos alokativne učinkovitosti (relativnog udjela produktivnijih
poduzeća u ukupnim rezultatima) agregatnoj produktivnosti u Hrvatskoj manji od onog koji
imaju zemlje koje su se podigle temeljem reţima supstitucije uvoza (npr. Brazil i Indija), što
govori o tome da se glavni dobici još uvijek ostvaruju kroz poboljšanja alokativne
učinkovitosti. Ipak, u izvješću se takoĎer utvrĎuje 15 od više od 120 mogućih varijabla
vezanih uz ulagačku klimu u Hrvatskoj, koje značajno utječu na prosječnu produktivnost
poduzeća. One uključuju: (i) vrijeme potrebno za dobivanje dozvole za uvoz; (ii) vještine
radne snage; (iii) omjer u kojem radnici u procesu proizvodnje koriste računala i (iv)
korištenje Interneta. Ovi faktori zajedno nude niz prioriteta za politike usmjerene prema
poboljšanju tehničke učinkovitosti hrvatskih poduzeća. U tom smislu, preporučuju se sljedeće
gospodarske politike:
Kako bi osnaţila proces „kreativne destrukcije― te promicala restrukturiranje poduzeća i
dinamiku trţišta, Hrvatska treba (i) ponovno aktivirati proces privatizacije (te poboljšati
korporativno upravljanje u preostalim poduzećima u drţavnom vlasništvu, smanjujući
razinu uplitanja u komercijalne odluke); (ii) smanjiti drţavne pomoći za sektore koji
biljeţe nazadak te racionalizirati stečajni postupak kako bi poboljšala izlazne uvjete; (iii)
poboljšati regulaciju trţišta proizvoda (uz punu provedbu zahtjeva za ocjenom
regulatornog učinka i eliminiranje nepotrebnih prepreka za ulazak na trţište koje generira
drţava); (iv) liberalizirati ulazak u usluţni sektor (posebice maloprodaja i infrastruktura);
i (v) dovršiti trţišne reforme u poljoprivrednom sektoru.
Kako bi se poboljšala ulagačka klima i promicala prosječna povećanja produktivnosti,
Hrvatska treba (i) smanjiti vrijeme potrebno za dobivanje dozvola za meĎunarodnu
razmjenu (posebice uvoz); (ii) omogućiti pristup malih i srednjih poduzeća kapitalu za
informacijsku i komunikacijsku tehnologiju (eventualno uz poseban naglasak na
odabranim regijama) te (iii) povećati kvalificiranost radne snage (kroz kratkoročno
usmjeravanje na poboljšanja strukovnog obrazovanja i cjeloţivotnog učenja, ali i na način
da se revidiraju prepreke organizaciji izobrazbe u okviru poduzeća). Racionalizacija
carinskog postupka takoĎer je potrebna. To predstavlja dio šireg programa pristupanja
EU-u, a postojeće politike bi se mogle bitno produbiti. Hrvatska bi mogla iskoristiti
iskustvo OECD-a s politikama kojima se olakšava usvajanje tehnologije (posebice
informacijske i komunikacijske tehnologije) u malim i srednjim poduzećima kako bi se
dodatno olakšala uporaba računalne tehnologije u poduzetničkom sektoru.
Potrebna je daljnja analiza o tome zašto pruţanje usluga prijevoza u privatnom sektoru
(prema anketama meĎu poduzećima) čini se predstavlja značajno ograničenje, što je
izgleda posebno slučaj s poduzećima koja imaju manji trţišni udio i poduzeća usmjerena
prema domaćim i lokalnim trţištima – čime ih se prisiljava na relativno manje učinkovito
korištenje „vlastitih usluga prijevoza―.
Preliminarni dokazi o naizgled pozitivnoj vezi izmeĎu pristupa ne-bankarskom
financiranju i ukupne faktorske produktivnosti poduzeća sugeriraju daljnje ispitivanje
uloge nebankarskih financijskih institucija kod odabira najboljih mogućnosti ulaganja te
jačanja rasta u Hrvatskoj.
5
12. Iako otvara mogućnost ostvarivanja velikih prednosti, jačanje procesa kreativne
destrukcije nuţno stvara dobitnike i gubitnike, što predstavlja rizik političke izvedivosti
reforma. Sektorske i regionalne razlike mogu naglasiti rizik političkih zaokreta te bi trebalo
razmisliti o odgovarajućim mehanizmima rješavanja tih rizika. Osim standardnih
kompenzacijskih mehanizama, jedna mogućnost moţe se odnositi na spajanje te reforme s (i)
reformama vezanim uz poboljšanje ulagačke klime, čime se dodatno omogućuje ekspanzija
produktivnih poduzeća, a time i potraţnja za radnom snagom i (ii) politikama cjeloţivotnog
učenja i strukovnog obrazovanja kojima bi se olakšala zapošljivost radnika kao i politike koje
omogućavaju spajanje ponude radnih mjesta i potraţnje (job-matching).
Produbljivanje trgovinske integracije: izravna strana ulaganja i ponuda izvozne robe
13. Iskustva s ubrzanjem rasta sugeriraju da bi se produbljivanje trgovinske integracije
Hrvatske moglo dodatno istraţiti kao dodatni izvor brţeg rasta i konvergencije. Mjereno
u realnim (cjenovno usklaĎenim) okvirima, trgovinska integracija Hrvatske (udio vrijednosti
ukupnog izvoza i uvoza u ukupnom BDP-u) je oko 50 posto, što je mnogo niţe od nominalne
vrijednosti (oko 100 posto) te niţe od Slovenije, Estonije ili MaĎarske. Nekoliko studija (koje
su koristile tzv. gravitacijske modele) potvrĎuju da Hrvatska izvozi manje od procijenjenog
potencijala. Stopa hrvatskog izvoza, iako se proteklih godina značajno povećala (prosječno
17 posto u razdoblju 2002.-2008.) dosljedno je bila niţa od one u drugim gospodarstvima
Središnje i Istočne Europe.
14. Kako bi produbila trgovinsku integraciju, Hrvatska bi trebala proširiti ponudu izvozne
robe i privući više izravnih stranih ulaganja. Prepreke većem izvozu su uglavnom
mikroekonomske prirode: nepotpuno korporativno restrukturiranje ograničilo je povećanja
produktivnosti u tradicionalnim izvoznim sektorima, kao i diversifikacija prema novim
proizvodima i trţištima. Posebice, specijalizacija Hrvatske za turizam koji je osobito nestalni
sektor moţe dodatno ograničiti trgovinsku integraciju Hrvatske. Uz to, ekonometrijska
analiza je pokazala da različita prioritetna pitanja negativno utječu na sklonost lokalnih
poduzeća prema izvozu, uključujući faktore kao što su: produktivnost poduzeća; broj dana
potrebnih da se provede carinski postupak za izvoz i raspoloţivost vlastitog prijevoza.
Analiza je takoĎer potvrdila da je vjerojatnije da će se na izvoz odlučiti poduzeća u stranom
vlasništvu. Privlačenje izvozno orijentiranih stranih izravnih ulaganja stoga moţe biti
izvediva strategija daljnje diversifikacije hrvatskog izvoza. Predloţene mjere politike su
sljedeće:
Kako bi se privukla izvozno orijentirana izravna strana ulaganja, u izvješću je
zaključeno da bi Hrvatska trebala (i) olakšati pristup zemljištu; (ii) riješiti problem
učestalih prekida napajanja električnom energijom; (iii) poboljšati trgovinsku regulativu i
(iv) dodatno racionalizirati regulativu koja se odnosi na strana ulaganja. Anketirana
poduzeća takoĎer smatraju da neadekvatnost radne snage, porezne stope i administracija
poreznog sustava takoĎer se ubrajaju u 10 najvaţnijih prepreka za širenje poslovanja
poduzeća u stranom vlasništvu u Hrvatskoj. U tom kontekstu preporučuju se širi napori
oko jačanja aktivnosti promidţbe izravnih stranih ulaganja. U izvješću se takoĎer, kao
primjer moguće strategije za promicanje daljnje diversifikacije u usluţnom sektoru,
razmatraju mjere politike koje bi omogućile razvoj lokalne konkurentne logističke
industrije.
Kako bi razvila ponudu izvozne robe, Hrvatska treba (i) poboljšati usluge vezane uz
trgovinu; (ii) podići standarde za certificiranje kvalitete i (iii) smanjiti logističke troškove.
Bilo bi korisno izraditi opću strategiju povećanja razine informacija o stranim trţištima.
6
Infrastruktura mjeriteljstva, normizacije, testiranja i kvalitete (MSTQ) u Hrvatskoj treba
biti u potpunosti integrirana s globalnim normama. Budući da Hrvatska ima široku mreţu
prometne infrastrukture, a javna ulaganja u ceste već su se značajno povećala proteklih
godina, daljnje povećanje učinkovitosti u sektoru prijevoza vjerojatno će traţiti nastavak
restrukturiranja ţeljeznica i mobilizaciju dodatnog privatnog financiranja za
infrastrukturne projekte.
15. Iskorištavanje prednosti globalnog gospodarstva je vaţno, ali mogući pad trgovinskog
volumena u kontekstu globalne krize moţe ograničiti prednosti takve strategije
promatrano u vrlo kratkoročnom razdoblju. Standardne trgovinske politike moraju biti
nadopunjene mjerama promicanja restrukturiranja poduzeća i trţišne dinamike kako bi
izvozna poduzeća bila primorana povećati svoju produktivnost (npr. brodogradnja) te kako bi
se omogućilo da na trţište mogu ući nova produktivna poduzeća. TakoĎer bi trebalo
razmotriti sinergije izmeĎu trgovinskih i inovacijskih politika, budući da inovacijske politike
pomaţu kod diversifikacije izvoza, daljnja trgovinska integracija moţe pomoći kod
apsorpcije tehnologije, a politike promicanja izravnih stranih ulaganja takoĎer bi se mogle
usmjeriti na izravna strana ulaganja s intenzivnom komponentom istraţivanja i razvoja.
Promicanje inovacija: Komercijalizacija i primjena znanja
16. Hrvatska bi mogla dalje širiti i odrţavati rast kroz transformaciju postojećeg znanja u
porast produktivnosti i inovacije. Hrvatska ima dugu tradiciju znanstvenih aktivnosti, ali
komercijalizacija znanja je još uvijek u ranim fazama, kao što primjerice pokazuje činjenica
da je tek 6 posto hrvatskih poduzeća zatraţilo patentiranje u razdoblju 2005.-2007.
Zanimljivo je da je ovaj rezultat u kontrastu s relativno visokom razinom usvajanja
tehnologija, kao što pokazuje velik udio radnika koji su u proizvodnom procesu koristili
računala tijekom 2007. (44 posto u usporedbi s 33 posto u Kini i 15 posto u Indiji). Uz nisku
razinu aktivnosti vezanih uz patentiranje, ukupni izdaci za istraţivanje i razvoj su takoĎer
relativno skromni i iznose oko 1,0 posto BDP-a. U ovom izvješću je izvješću iznesena
procjena da bi Hrvatska s povećanjem omjera istraţivanja i razvoja u BDP-u na 3 posto (cilj
zadan u Lisabonskoj strategiji) mogla povećati svoj dohodak za oko 6 posto do 2025. (8,2
posto do 2040.).
17. S ciljem promicanja inovacija i tehnološkog napretka, hrvatska politika inovacija
trebala bi poticati komercijalizaciju znanja. Kako bi se privatnom sektoru omogućila
preobrazba znanja u povećanje produktivnosti i inovacije potrebno je (i) usmjeriti javnu
potporu istraţivanjima i razvoju prema mobiliziranju privatnih istraţivanja i razvoja; (ii)
dodatno prilagoditi reţim poticaja za komercijalizaciju istraţivanja, s ciljem smanjivanja
trenutnih predrasuda u odnosu na primijenjena istraţivanja i razvoj i (iii) poticati osnivanje
poduzeća koja se temelje na znanosti. Od posebnog značaja je postojanje istraţivača i
stručnjaka s visokim obrazovanjem u područjima u kojima se čini da zemlja zaostaje.
Hrvatski udio osoba koje diplomiraju na području znanosti i tehnologije u odnosu na
stanovništvo koji iznosi 5,6 posto niţi je nego u većini zemalja u regiji, uključujući Bugarsku,
a mnogo je niţi od prosjeka EU-a koji iznosi 13 posto. Glave preporuke izvješća za područje
inovacijske politike su sljedeće:
Povećati privatna istraživanja i razvoj: (i) usporediti postojeće porezne poticaje s
vodećim inovativnim gospodarstvima i ocijeniti njihov učinak na promicanje privatnih
istraţivanja i razvoja (ii) ocijeniti u kojoj mjeri javne aktivnosti istraţivanja i razvoja (s
obzirom na ograničenu ponudu ljudskih resursa) moguće „istiskuju― privatna istraţivanja
i razvoj; i (iii) uz konzultacije s agencijom za promicanje izravnih stranih ulaganja
7
razmotriti opcije za privlačenje izravnih stranih ulaganja s intenzivnom komponentom
istraţivanja i razvoja.
Unaprijediti uvjete za suradnju izmeĎu sveučilišta i industrije kroz: (i) revidiranje
kriterija za napredovanje u akademskoj karijeri; (ii) pojednostavljenje zakonskih uvjeta
za suradnju; (iii) ponovno ocjenjivanje općih poticaja sadrţanih u pravnom okviru (Bayh-
Doleov okvir kao referentni okvir); (iv) revidiranje naknada koje osigurava BICRO-ov
SPREAD program i moguće razmotriti usvajanje odgovarajućeg sustava darovnica; i (v)
promicanje razvoja tehnoloških/inovacijskih „brokera― koji bi pomogli u razvoju
zajedničkih projekata koji bi bili podrţani kroz postojeće programe.
Omogućiti osnivanje poduzeća utemeljenih na znanosti kroz: (i) podršku razvoju ureda za
transfer tehnologije; (ii) revidiranje regulatornih uskih grla za razvoj industrije rizičnog
kapitala u zemlji; (iii) poticanje trţišno orijentiranih aktivnosti instituta za javna
istraţivanja i tehnoloških parkova; i (iv) promicanje restrukturiranja javnih instituta za
istraţivanje i razvoj kroz usvajanje sustava opadajućeg namjenskog financiranja te
uvoĎenje poticaja na razini istraţivača radi diversifikacije prihoda.
Poboljšati opću strukturu upravljanja Nacionalnim inovacijskim sustavom (NIS) kroz
uspostavu strategije za postupnu provedbu sustava praćenja i ocjenjivanja te
konsolidiranje i institucionalizaciju nekih programa (kao što su programi podrške
dijaspori); pojašnjenje uloge BICRO-a i Hrvatskog instituta za tehnologiju.
18. Kod poticanja inovacija i tehnološkog napretka u Hrvatskoj trebalo bi imati na umu
dvije moguće opasnosti. Kao prvo, budući da je glavni izazov komercijalizacija znanja, a ne
stvaranje znanja, standardne mjere politike promicanja znanosti i tehnologije trebale bi biti
nadopunjene odabranim reformama ulagačke klime kojima bi se privatni sektor potaknuo na
traţenje znanja (kao primjerice restrukturiranje poduzeća). Kao drugo, budući da će inovacije
po svojoj prirodi biti postupne, a ne predstavljaju nuţno radikalne proboje, savjetuje se da
politike poticanja znanosti i tehnologije ne diskriminiraju, već da po mogućnosti i podrţe
sektore koji nisu u tolikoj mjeri obiljeţeni visokom tehnologijom, kao što su sektor tekstila,
obuće i poljoprivrede, koji takoĎer trebaju povećati svoju tehnološku razinu.
Smjer strategije? Prilagodba Lisabonske strategije
19. Iako se u izvješću ne daje preporuka o sveobuhvatnoj strategiji ili „paketu mjera“ koje
treba odabrati, u njemu se predlaţe okvir za donošenje odluka. Kada jednom bude
odreĎen niz prvih i najboljih politika, tvorci politike moraju utvrditi koje su politike politički
provedive. Zatim se politički provedive strategije moraju provjeriti da se vidi koliko su u
skladu s općim ciljem podizanja i odrţanja gospodarskog rasta. Kao treće, politički provedivi
i dosljedni paketi reforma trebaju stvoriti institucionalne preduvjete koji su razmjerni
postojećim institucionalnim resursima u Hrvatskoj.
Jedan kritični čimbenik je kako maksimalno smanjiti rizik reformskih preokreta: tvorci
politike trebali bi uzeti u obzir primjerenost vremenskog odreĎenja i redoslijeda reforma
kao i vjerodostojnost usvojenih mehanizama potrebnih za njihovu provedbu te kako bi se
s vremenom onima koji će u tom procesu biti potencijalni gubitnici osigurala
kompenzacija.
Kod odlučivanja o tome koje će se politički izvedive mjere usvojiti, tvorci politike trebaju
uzeti u obzir nekoliko načina na koje politike u jednom području nadopunjuju ili su
proturječne ciljevima na drugim područjima, stvarajući tako različite neto učinke u
odnosu na zadane ciljeve.
8
Provedba reforma predstavlja institucionalno intenzivnu aktivnost, a snaţne institucije
predstavljaju rijedak resurs u tranzicijskim gospodarstvima. Usvajanje strategija kod
kojih institucionalni zahtjevi nisu razmjerni postojećim institucionalnim resursima
povećavaju vjerojatnost reformskih preokreta.
20. Primjena opisanog okvira na četiri strategije koje se razmatraju u ovom izvješću čini se
da vodi kratkoročnom usmjeravanju na produbljivanje trgovinske integracije i
promicanje inovacija, dok bi se mjere vezane uz proširenje sudjelovanja radne snage i
zapošljavanja mogle usvajati na postupniji način i u dugoročnijoj perspektivi. Ovako
prilagoĎena verzija Lisabonske strategije bila bi valjana za moguću strategiju rasta koja se
temelji na smanjenju poreza (kao što je detaljnije bilo riječi u Analizi javnih financija za
2008. – Public Finance Review). Jačanjem meĎunarodne konkurentnosti Hrvatske, te bi
mjere Hrvatsku dovele u poloţaj u kojem bi mogla potpunije profitirati iz pristupa Europskoj
Uniji i bolje upravljati efektima globalne financijske krize.
Uz mjere politike koje su izravno usmjerene prema produbljivanju trgovine i poticanju
inovacija, bile bi potrebne i sljedeće komplementarne političke inicijative:
- Poticanje restrukturiranja poduzeća (privatizacije) i jače tržišne konkurencije
(poboljšanje regulacije i deregulacije trţišta proizvoda).
- Poboljšanje ponude (odabranih) kvalifikacija eventualno kroz reviziju migracijskih
pravila za segmente trţišta rada u kojima je nedostatak odreĎenih vještina
(kvalifikacija) ograničavajući čimbenik; prilagodba sustava cjeloživotnog učenja
evoluirajućim potrebama trţišta i prijenosu vještina te poticanje izobrazbe radne
snage u okviru samih poduzeća.
Moţe se očekivati da će politički otpor mjerama povezanim s predloţenom strategijom
biti relativno nizak, uz iznimku napora vezanih uz restrukturiranje poduzeća. Trebalo bi
razmotriti politike kompenzacije radnicima na koje će restrukturiranje poduzeća
negativno utjecati.
Preliminarni dokazi o pozitivnoj povezanosti izmeĎu pristupa nebankarskom financiranju
i ukupne faktorske produktivnosti sugeriraju i potrebu za daljnjim ispitivanjem uloge
nebankarskih financijskih institucija u odabiru najboljih ulagačkih mogućnosti te stoga i
u promicanju rasta u Hrvatskoj.
9
1. Uvod
21. Hrvatska gospodarska i socijalna postignuća u proteklom desetljeću, kada se
usporede s postignućima zemalja višeg srednjeg dohotka, djeluju impresivno. Hrvatska je
uspjela konsolidirati makroekonomsku stabilnost, a da je pritom pokazatelje socijalnog razvoja
zadrţala na razini koja je meĎu najboljima u Istočnoj Europi. Pregovori o pristupu s Europskom
Unijom dalje su napredovali, a puno članstvo se očekuje oko 2011. Visoke i kontinuirane stope
gospodarskog rasta (oko 4,6 posto godišnje, realno) u razdoblju kada je stanovništvo bilo u
opadanju, pretočile su se u stalni rast dohotka po stanovniku u razdoblju 1994.-08. Kao rezultat
toga, dohodak po stanovniku u Hrvatskoj konvergirao je – i to relativno brzo – s razinama u
najbogatijim gospodarstvima. U zadnjih nekoliko godina čak su se smanjile i stope
nezaposlenosti koje su bile meĎu najvišima u regiji.
22. MeĎutim, odrţivost rezultata Hrvatske u smislu ostvarenog rasta u proteklim
godinama ne bi trebalo uzimati zdravo za gotovo. Visoke stope gospodarskog rasta kroz dugo
vremensko razdoblje rijetka su pojava u svjetskom gospodarstvu. U slučaju Hrvatske, najočitija
prepreka odrţavanju postojećeg puta rasta nalazi se u velikom i rastućem oslanjanju gospodarstva
na vanjske financijske tijekove. Dok će se trenutačna kriza globalnih financijskih trţišta
vremenom riješiti, slabija meĎunarodna likvidnost (i veća averzija dijela ulagača prema riziku)
vjerojatno će se zadrţati u srednjoročnom razdoblju. Općenito gledano, meĎunarodna iskustva
pokazuju da je inozemna štednja neadekvatna zamjena za domaću štednju.
23. Ako bi relativno umjereno mogla poboljšati svoje nedavno ostvarene rezultate rasta,
Hrvatska bi u roku nekoliko godina mogla izvući koristi iz znatno viših ţivotnih standarda.
Linearna ekstrapolacija nedavnih prosječnih stopa rasta pokazuje da bi hrvatski dohodak po
stanovniku tijekom 50 godina odgovarao 60 posto razine dohotka u SAD-u, što je rezultat koji je
27 zemalja EU-a ostvarilo 2000. godine. Alternativno, Hrvatska bi mogla ostvariti isti rezultat u
manje od trećine istog razdoblja ako moţe podići svoje stope rasta za 1-1,5 postotnih bodova i
odrţati takve stope tijekom nešto više od jednog desetljeća. U slučaju izostanka takvog
poboljšanja, niţe razine dohotka impliciraju niţe stope potrošnje; manje mogućnosti
zapošljavanja i lošije uvjete za smanjenje siromaštva. To opet, moţe povećati regionalne
nejednakosti te nezadovoljstvo meĎu mlaĎim naraštajima, ugroţavajući tako socijalnu koheziju.
24. Moţe li Hrvatska postići i odrţati više razine gospodarskog rasta? I ako moţe, kako
drţava moţe u tome pomoći? Postizanje i odrţavanje viših stopa gospodarskog rasta je u
Hrvatskoj moguće, ali da bi se to postiglo (budući da je gotov oporavak ranije prisutne slabe
iskorištenosti produktivnog kapaciteta), bit će potrebno proširiti produktivni kapacitet Hrvatske
(ili potencijalni output). Hrvatska se treba više usmjeriti prema modelu rasta koji je voĎen
izvozom te smanjiti svoja vanjska financijska ograničenja. Kako će se tijekom procesa
konvergencije plaće povećavati, a meĎunarodna konkurencija u radno-intenzivnim sektorima
bude postajala sve veća, dublja trgovinska integracija takoĎer će iziskivati razvoj komparativnih
prednosti u sektorima s intenzivnom komponentom znanja.
25. U ovom izvješću riječ je o tome kako bi Hrvatska mogla odrţati i ubrzati rast u
nadolazećim desetljećima. Ono se sastoji od dva sveska: Svezak I – Pregled u kojem su saţeti i
izneseni ključni zaključci Izvješća, dok Svezak II – Cjelovito izvješće sadrţi dublju analizu
odabranih tema koja je iznesena u zaokruţenim poglavljima.
26. Ostatak ovog sveska – Pregleda – organiziran je u četiri poglavlja. Drugo poglavlje
bavi se makroekonomskim okruţenjem i kratkoročnim izazovima koje je nametnula globalna
financijska kriza. U trećem poglavlju analizira se model hrvatskog rasta u proteklom desetljeću, s
ciljem da se utvrde potencijalni izvori ubrzanja rasta. Četvrto poglavlje predstavlja gospodarske
politike koje bi bile potrebne za aktiviranje tih potencijalnih izvora. Konačno, u petome dijelu
10
objašnjava se da, iako se u izvješću razmatraju argumenti za i protiv vezani uz različite političke
strategije, utvrĎivanje „paketa politika― koji bi trebalo usvojiti u konačnici je stvar konsenzusa i
nadilazi opseg ove studije.
11
2. Makroekonomsko okruženje
27. Vanjsko gospodarsko okruţenje tranzicijskih gospodarstava značajno se pogoršalo
2008. godine. Izgledi za 2009. su izuzetno neizvjesni. Očekuje se da će se svjetski gospodarski
rast u 2009. smanjiti za 1,7 posto, a za EU – glavno hrvatsko izvozno trţište se očekuje da će
iskusiti kontrakciju od oko 2,7 posto.2 Uz usporavanje potraţnje za izvozom, tokovi kapitala
usmjereni prema tranzicijskim zemljama i zemljama u razvoju dramatično su se smanjili u
usporedbi s razinama postignutim u 2007. (s 928 milijardi USD na procijenjenu razinu od 165
milijardi USD u 2009. godini). U skladu s tim promijenila se i cijena rizika vezanog uz trţišta u
razvoju. Razlika prinosa izmeĎu indeksa obveznica trţišta u nastajanju (EMBI+) i trezorskih
zapisa SAD-a porasla je s 239 baznih bodova krajem 2007. godine na oko 700 baznih bodova
početkom 2009. godine, a od travnja opet se smanjio. To povećanje dijelom odraţava trenutačnu
financijsku nestabilnost, ali takoĎer moţe odraţavati povećanje averzije prema riziku u odnosu na
ulaganja u trţišta u nastajanju.
28. Hrvatska, s visokim zahtjevima za vanjskim financiranjem i deficitom tekućeg
računa platne bilance, izloţena je riziku smanjene meĎunarodne likvidnosti. Proteklih
godina, deficit tekućeg računa sustavno
se povećavao, te je iznosio 9 posto
BDP-a u 2008. godini, dok je inozemni
dug narastao s 85,5 na 94,1 posto BDP-
a u razdoblju 2006.-2008. Rastući
priljev stranog kapitala (6,9 posto BDP-
a u razdoblju 2006.-2008.) financirao je
hrvatske vanjske zahtjeve, ali smanjena
likvidnost na meĎunarodnim trţištima i
povećana nesigurnost globalnih ulagača
prema riziku prijeti potkopavanjem
odrţivosti nedavnog smjera
gospodarstva.
29. Visoki hrvatski zahtjevi za vanjskim financiranjem uzrokuju kako domaći tako i
strani čimbenici. Velika vanjska neravnoteţa Hrvatske velikim je dijelom uzrokovana
povećanjem domaće potraţnje, a posebice privatne potrošnje, što je opet poticano povećanjem
kreditne aktivnosti. U tom smislu, deficit tekućeg računa hrvatske platne bilance odraţava
strukturni jaz i sve veći jaz izmeĎu štednje i ulaganja. Proteklih je godina niţi rast izvoza, kao
rezultat usporavanja europskih gospodarstava i viših troškova uvoza, uzrokovanog povećanjem
cijena roba, takoĎer pridonio povećanju trgovinskog deficita.
30. Napori središnje banke da se smanji vanjska ranjivost gospodarstva postigli su neke
rezultate. Kombinacija monetarnih, administrativnih i prudencijalnih mjera usmjerena kako
prema smanjenju makroekonomskih tako i financijskih ranjivosti ograničila je ekspanziju
kreditnih plasmana i smanjila je zaduţivanje u inozemstvu. Noviji podaci pokazuju značajno
usporavanje rasta bankarskih plasmana nebankarskom sektoru. Konkretno, kreditiranje
denominirano (ili indeksirano) u devizama smanjilo se s razine od 71,7 posto ukupnih zajmova u
2006. na 66,8 posto u veljači 2009. (premda se ovaj trend moţe preokrenuti kasnije tijekom
2009.). MeĎutim, istovremeno se vanjska zaduţenost korporativnog sektora se povećala dijelom
stoga što su korporativni klijenti povećali broj zajmova koji su ugovoreni izravno s matičnim
bankama u inozemstvu kako bi se izbjegla lokalna ograničenja. S druge strane, djelovanje vlasti u
svrhu povećanja iznosa osiguranih depozita na razinu od 56.000 EUR kao i osnivanje Fonda za
2 Svjetska banka, Svjetski gospodarski izgledi, oţujak 2009. godine
Prikaz 1: Produbljivanje vanjske neravnoteţe, u % BDP-a
Izvori: HNB, CROSTAT
-3.7
-8.6 -7.2
-5.0 -6.3
-7.9 -8.6 -8.9
7.4
-0.7
8.1
2.2 -0.1
5.0 6.3
3.5
-10 -8 -6 -4 -2 0 2 4 6 8
10
2001 2002 2003 2004 2005 2006 2007 2008
%
DTR Priljev nedužničkog financiranja
12
financijsku stabilnost nebankarskih financijskih institucija pridonijelo je osiguranju povjerenja
deponenata.
31. Zajmovi denominirani u ili indeksirani na stranu valutu činili su oko 67 posto svih
zajmova kućanstvima i
poduzećima na početku 2009.
godine. Istovremeno, udio
depozita u bankama denominiranih
u ili indeksiranih na stranu valutu
bio je oko 63 posto (ukupne
otvorene devizne pozicije banaka
ne mogu biti veće od 20 posto
regulatornog kapitala banaka,
prema propisima HNB-a). Omjer
adekvatnosti kapitala banaka
odgovara 14,2 posto aktive
ponderirane stupnjevima rizičnosti
krajem 2008., što je daleko iznad
ciljane razine od 10 posto. Omjer
zajmova prema depozitima narastao je na oko 100 posto. Proteklih godina smanjivao se i omjer
nenaplativih plasmana u ukupnim plasmanima, a krajem 2008. zadrţao se ispod 4 posto.
Profitabilnost bankovnog sektora i dalje je relativno visoka, kao što ukazuje relativno stabilni
povrat na prosječnu aktivu od 1,6 posto krajem 2008.
32. Kao što se dogodilo u brojnim zemljama u regiji, inflacija je znatno narasla uslijed
povećanja cijena hrane i energije. Porast cijena hrane i uvezene energije, zajedno sa snaţnom
domaćom potraţnjom pridonijeli su povećanju inflacije u 2008. Inflacija se znatno ubrzala u
drugoj polovici 2007., na 5,8 posto u prosincu 2007., pa na 8,4 posto u lipnju 2008., nakon čega
je počela opadati. Koncem 2008. godine meĎugodišnja inflacija je iznosila 2,9 posto. Cijene
prehrambenih proizvoda povećale su se za gotovo 11 posto u prvoj polovici 2008. godine; gotovo
dvostruko više od ukupne inflacije. Osim toga, nagli porasti u cijenama komunalnih usluga, od
kojih je većina pod kontrolom lokalnih vlasti, takoĎer su povećali inflaciju. Uz prudencijalne
mjere i mjere kreditne kontrole kako bi se smanjila vanjska ranjivost, HNB se oslanjala na
stabilni tečaj kako bi potisnula sve veći inflatorni pritisak. Inflacija se čak do prosinca 2008.
smanjila, a zatim se ponovno počela povećavati, zbog povećanja administrativnih cijena,
uglavnom cijene plina i zdravstvenih usluga. HNB je takoĎer smanjio količinu deviznih
intervencija kako bi spriječio stvaranje pretjerane likvidnosti. Tijekom 2008. godine provedene su
samo dvije devizne intervencije. Nadalje, HNB je smanjio i broj repo draţbi te povećao kamatnu
stopu na repo draţbama.
33. Hrvatsko se gospodarstvo nosi s izrazito promjenjivim i opadajućim regionalnim
gospodarskim okruţenjem. Prikladan odgovor monetarne politike u vrijeme pregrijavanja u
cijeloj Istočnoj Europi, zajedno s ponešto skromnijim odgovorom fiskalne politike, nije uspio
smanjiti vanjske ranjivosti Hrvatske prije izbijanja svjetske financijske krize. Perspektiva rasta u
2009. izloţena je velikim neizvjesnostima, uglavnom s obzirom na pad i s obzirom an višestruke
kanale preko kojih svjetska kriza utječe na gospodarstvo u zemlji, uključujući vanjsku potraţnju
za hrvatskim robama i turističkim uslugama te priljev stranog kapitala, uključujući tijekove meĎu
domaćim poslovnim bankama i njihovim matičnim bankama u inozemstvu. Domaće politike bit
će značajan element u sprječavanju daljnjeg stezanja. Oporavak ulaganja te potrošnje bit će
ključne odrednice u oporavku Hrvatske.
34. Iako moţda nije moguće odrţati fiskalnu politiku ciklički neutralnom u nadolazećim
godinama, njezini negativni učinci na rast mogli bi se smanjiti kroz poboljšanje kvalitete javnih
Prikaz 2: Rast kredita, 2001 -2008.
Izvor: HNB
0
5
10
15
20
25
30
35
40
12/’01 06/’02 12/’02 06/’03 12/’03 06/’04 12/’04 06/’05 12/’05 06/’06 12/’06 06/’07 12/’07 %
Uvođenje “pravila 16%"
Uvođenje MRR-a (24%) Povećanje MRR-a (na 30%, 40% i 55%)
Uvođenje SRR-a (55%) Uvođenje “pravila 12%"
Modifikacija “pravila 12%" (3% u 2/2 2007.)
13
izdataka. Izvješće o Pregledu javnih financija (PFR) za Hrvatsku za 2008. godinu predstavilo je
niz mjera koje bi se mogle usvojiti s ciljem smanjenja javnih izdataka, a uz istovremeno
zadrţavanje ili poboljšanje učinka socijalnih politika i odabranih javnih ulaganja. Postojeći
globalni kontekst i hrvatske ambicije rasta čine takav program posebno značajnim.
14
3. Utvrđivanje potencijalnih izvora rasta
A. Konvergencija i rast u Hrvatskoj
35. Rizik koji postoji u okruţenju
trenutne financijske krize odnosi se na
iskrivljavanje rasprava o potencijalnom
rastu i konvergenciji. Autori su mišljenja daje
kriza privremena situacija id a, premda kriza
djeluje na kratkoročne izglede, ona ipak ne
mijenja dugoročni konvergencijski smjer.
Izračuni koji slijede u nastavku obavljeni su uz
pomoć prilagoĎenih podataka koji oponašaju
hrvatsko gospodarstvo prije krize.
36. Hrvatski dohodak po stanovniku u
proteklih je 15 godina konvergirao prema
razinama EU-a i SAD-a. Do 2008., hrvatski
dohodak po stanovniku (16.500 USD) bio je
oko 1/3 razine dohotka u SAD-u, u usporedbi s ¼
u 1992., što predstavlja napredak bolji od onog
koji je ostvarila prosječna zemlja višeg srednjeg
dohotka te sličan prosječnom rezultatu zemalja
EU-27. Brzina konvergencije u tom razdoblju
(1,38 posto godišnje) bolja je od EU-27 (0,34
posto), što je očekivani rezultat s obzirom na
niţe početne razine hrvatskog dohotka po
stanovniku.3 Ipak, hrvatski dohodak po
stanovniku u odnosu na dohodak u SAD-u 2007.
godine još se treba u potpunosti oporaviti na
razinu prije tranzicije.
37. Rast dohotka po stanovniku u
Hrvatskoj u proteklim godinama rezultat je
kombinacije gospodarskih i demografskih čimbenika. Nakon značajnog gospodarskog pada u
razdoblju izmeĎu 1990. i 1993., Hrvatska je uspjela odrţati kontinuiranu stopu gospodarskog
rasta u razdoblju 1994.-08. (prosječno 4,3 posto realno).4 Demografski gledano, Hrvatska je – kao
i druge zemlje Središnje i Istočne Europe, doţivjela smanjenje broja stanovnika. Skromno ukupno
smanjenje stanovništva od 1,2 posto izmeĎu 1989. i 2007 odraţavalo je kombinaciju stalnog
smanjenja stope nataliteta; neznatnog povećanja mortaliteta i neto izlazna migracija.5
38. Jedna upadljiva osobina hrvatskog modela rasta je ograničen doprinos ukupne
faktorske produktivnosti rastu. Standardni rast u razdoblju 1994.-2007. pokazuje da je ukupna
faktorska produktivnost dala najveći doprinos rastu samo u razdoblju 1994.-2001., pri čemu je u
razdoblju 2001.-07. motor rasta bila akumulacija kapitala (zanimljivo je da se izmeĎu ta dva
3 Kada se gleda početna razina i druga obiljeţja zemlje, učinak Hrvatske u smislu konvergencije nešto je viši od prosjeka odabranog
uzorka usporedivih zemalja. Značajan broj zemalja sa sličnim (npr. Estonija, Litva) ili višim (Irska) početnim dohotkom po stanovniku
ostvario je bolje rezultate u istom razdoblju. (Vidi Dio II ovog Izvješća) 4 Iznimka je razdoblje 1998.-99. kada je veliki pad u outputu rezultirao iz kombinacije okolnosti, uključujući bankarsku krizu i veću
političku nestabilnost i 2008. godina kada je započela financijska kriza. 5 Domovinski rat (1991.-1995.) koji je povećao stopu smrtnosti i recesije 1999.-2000. koje su povećale stopu migracija naglasile su ovaj trend.
Prikaz 3: Output po glavi stanovnika u odnosu na SAD u
EU, 1990.-2007.
20
25
30
35
40
45
50
19901991
19921993
19941995
19961997
19981999
20002001
20022003
20042005
20062007
GDP p. c.
relative to US
GDP p.c.
relative to
%
Izvor: kalkulacija osoblja Banke
Prikaz 4: Realni BDP, dohodak ukupnog stanovništva i po
stanovniku u Hrvatskoj 1994.-2007. (cijene iz 1994.)
Izvor: CROSTAT
0
5,000
10,000
15,000
20,000
25,000
4.2
4.3
4.4
4.5
4.6
4.7
BDP (EUR) pc, stalne cijene (1994) BDP (mil. EUR) stalne cijene -lijevo Stanovništvo (mil.) -desno
15
razdoblja značajno povećao doprinos radne snage povećanju rasta, što vjerojatno odraţava
reforme trţišta rada uvedene 2003. godine).6 Ograničeni doprinos ukupne faktorske
produktivnosti rastu u Hrvatskoj predstavlja značajnu razliku u usporedbi s većinom zemalja
Istočne Europe te regije Europe i Središnje Azije, u kojoj je glavni motor rasta u zadnja dva
desetljeća bio porast produktivnosti kao rezultat poboljšanih strukturnih reforma.
39. S obzirom na ovaj model rasta, jesu li te nedavne stope rasta (a time i put
konvergencije Hrvatske) odrţivi? Kao što to pokazuje Prikaz 6, čini se da hrvatsko
gospodarstvo dostiţe razinu pune iskorištenosti kapaciteta (na temelju raspoloţivih resursa i
razine učinkovitosti). U takom kontekstu, odrţanje stopa rasta u konačnici zahtijeva povećanje
potencijalnog gospodarskog outputa. Ako Hrvatska ţeli ubrzati rast, a time i konvergenciju (npr.
u skladu s ciljem dodavanja 1-1,5 postotnih bodova na 4,3 posto prije krize)7 Hrvatska će Kako bi
se povećao potencijalni gospodarski output te ubrzao rast, Hrvatska će trebati (i) koristiti više
gospodarskih resursa (kapital, radna snaga), (ii) koristiti ih na učinkovitiji način i/ili (iii) osloniti
se na inovacije.
Prikaz 5: Čimbenici rasta za Hrvatsku (1994.-2010.)
Izvor: Izradili djelatnici Banke
Prikaz 6: Realni i potencijalni ouput (HP-filtar)
-1.0
1.0
3.0
5.0
7.0
9.0
1995
1996
1997
1998
1999
2000
2001
2002
2003
2004
2005
2006
2007
2008
2009
2010
real GDP
potential GDP
Napomena: Unošenjem faktora nedavnog pada rasta zbog
svjetskog gospodarskog pada, potencijalni output pada za jedan postotni bod
Izvor: Izradili djelatnici Banke
40. Kako bi se ubrzao proces konvergencije, Hrvatska ne treba generirati
spektakularne stope rasta. Relativno mala povećanja stopa rasta u duljem razdoblju bila bi
dovoljna u tu svrhu, kao što to pokazuje slučaj Tajvana. IzmeĎu 1985. i 2000., prosječna stopa
rasta dohotka po stanovniku Tajvana iznosila je 6,2 posto, što je povećanje od 0,2 postotna boda
od prosječnih 6% tijekom razdoblja 1960.-2000., a što je povećalo dohodak po stanovniku te
zemlje s 1/3 na ½ razine SAD-a. Ubrzanje rasta na Tajvanu u zadnjih petnaest godina prošlog
stoljeća stoga je generiralo razinu gospodarske konvergencije za koju bi Hrvatskoj trebalo
dodatnih dvadeset godina kako bi ju ostvarila.8
41. Ubrzanje i odrţanje rasta, meĎutim, nisu trivijalne zadaće za tvorce politike. Jedna
empirijska analiza epizoda kontinuiranog ubrzanja rasta u proteklih petnaest godina pokazuje da
je takav razvoj češći meĎu zemljama niţeg dohotka, ali da nije nuţno uvjetovan ili popraćen
6 U stvari, stopa zaposlenosti povećala se oko 8,2 posto izmeĎu 2002. i 2006., u usporedbi s padom od 15 posto u 1994.-2001. 7 Jednostavna ekstrapolacija čimbenika rasta prije 2009. godine pokazuje potencijalnu output stopu rasta od 4,9 posto godišnje, što je tek nešto više od nedavno ostvarenih stopa. Druga tehnika primijenjena za izračun hrvatskog potencijalnog outputa, tzv. Hodrick-
Prescott filtar, daje sličan rezultat (s procjenom rasta izmeĎu 4,6 i 4,8 posto). Vidi Dio II ovog Izvješća. 8 Osim ubrzanja gospodarske konvergencije, viši gospodarski rast nadalje povećava mogućnosti zapošljavanja i – budući da neaktivni pojedinci u velikoj mjeri čine siromašnu populaciju Hrvatske – to bi pridonijelo daljnjem smanjenju stope siromaštva. TakoĎer bi
povećalo mogućnosti zapošljavanja za relativno brojno osiromašeno ruralno stanovništvo, čime bi se riješilo vrlo izazovno pitanje za
Hrvatsku i nekoliko susjednih zemalja. Viši gospodarski rast takoĎer bi pomogao financirati zahtjeve u odnosu na socijalnu sigurnost sve starijeg stanovništva, što predstavlja dodatno područje zabrinutosti za sve zemlje Istočne Europe.
-1
0
1
2
3
4
5
6
1994-2001 2002-2006 2007-2010 (p)
Ukupna faktorska produktivnost Kapital Rad
16
većim promjenama gospodarskih politika, institucionalnim aranţmanima, političkim okolnostima
ili vanjskim šokovima. Implikacija ove studije sugerira da su epizode kontinuiranog ubrzanja
rasta čini se izuzetno nepredvidljive.9 Uz to, teorijski gledano, istraţivanje odrednica
gospodarskog rasta ne daje nikakve čvrste zaključke, već rezultira različitim obrazloţenjima, što
opet rezultira u jednako vjerodostojnim alternativnim preporukama.10
Kao rezultat toga, nije
izravno očito koje bi gospodarske politike trebalo propisati (vidi Okvir 1).
42. Ovo izvješće nastoji utvrditi ograničeni broj gospodarskih strategija (političkih ciljeva i
odgovarajućih mjera) koje bi bile dovoljne za podizanje i odrţavanje stopa gospodarskog rasta
zemlje (uz nadu da će se one odrţati u dovoljno dugom razdoblju). U ostatku ovog odjeljka,
izvješće utvrĎuje „potencijalne izvore― gospodarskog rasta te procjenjuje efekte potencijalnog
rasta ako se ti izvori aktiviraju. U Odjeljku 4. utvrĎuju se političke mjere i reforme kojima bi se ti
potencijalni izvori aktivirali.
9 Vidi Hausmann, R.; Prichet, L. i Rodrik, D .: ―Growth Accelerations‖. Mimeo, 2005. 10 Vidi Dixit, A. Evaluating Recipes for Development Success. The World Bank Research Observer, vol. 22 (jesen 2007.)
17
Okvir 1. Gospodarska konvergencija u Hrvatskoj i EU: kretanje prema dugoročno višim razinama
Evolucija BDP-a po stanovniku u odnosu na Euro zonu
Izvor: WDI, Svjetska banka 2008.
Ilustracija gospodarskog ubrzanja
-5
-3
-1
1
3
5
7
9
1990 1995 2000 2005 2010 2015 2020 2025
Structural
shock
Steady state
Structural
shock
Current long-
run path of
grow th
Convergence to
0% grow th steady
state
%
Current rate of
grow th
Izvor: WDI, Svjetska banka 2008.
Gospodarsko ubrzanje i granice proizvodnih
mogućnosti
Izvor: WDI, Svjetska banka 2008.
B. Potencijalni izvori rasta
0
20
40
60
80
100
1990 1995 2000 2005 2010 2015 2020 2025 2030
Euro zona razina BDP-a po stanovniku
Sadašnja stopa konvergencije
Stopa konvergencije
nakon šoka
Strukturni šok
%
K K1 K2 K3 K4 K5 K6 K7 K8 K9
K10
L1 L2 L3 L4 L5 L6 L7 L8 L9 L10
K
L
Produktivno neučinkovite
točke
Granica proizvodnih mogućnosti (PPF) označava maksimalni output koji se može proizvesti pomoću raspoloživih resursa
Produktivno učinkovite točke
Potrebni su kont. pomaci PPF-a
kako bi se održao gospodarski
rast
Dugoročni put gospodarskog rasta u Hrvatskoj predstavlja
središnju točku u gospodarskom programu političara i tvoraca
politike. Usprkos kontinuiranom dugoročnom putu gospodarskog rasta uočenom tijekom proteklih godina, još
uvijek postoji zabrinutost oko toga da li je trenutačni put rasta
dovoljan kako bi Hrvatska ostvarila konvergenciju u odnosu na EU u razumnom vremenskom roku.
Eksponencijalne karakteristike dugoročne gospodarske
konvergencije mogu pogoršati razlike u ţivotnom standardu meĎu zemljama. Primjerice, uz sadašnju dinamičku ravnoteţu
sa stopama rasta koje variraju u rasponu izmeĎu 4%-5%,
Hrvatska bi udvostručila svoj BDP, dosegnuvši razinu EURO zone u 28 godina. MeĎutim, ako bi Hrvatska bila u stanju doći
na put rasta sa stopama rasta sličnim onima koje ostvaruju
azijski tigrovi, recimo 8%, Hrvatska bi postigla konvergenciju s razinom EURO zone u samo 10 godina. Taj izazov ilustriran
je na prvom dijagramu desno.
Početna točka u pomaku na novu dinamičku ravnoteţu je pozitivna strukturna promjena (šok) koji bi pokrenuo hrvatske
„rezerve rasta―. Takvu promjenu mogle bi pokrenuti dobre
gospodarske politike te poboljšanja u uvjetima trgovine, izmeĎu ostalog. Jedan izazov kod utvrĎivanja takvih „dobrih―
gospodarskih politika je, meĎutim, taj da je ekonomska
literatura prilično nejasna u odnosu na moguće „recepte―. U stvari, glavni zaključak nedavne analize 80 epizoda brzog i
kontinuiranog gospodarskog rasta u proteklih pola stoljeća jest
da je ubrzanja rasta vrlo teško predvidjeti (vidi Hausmann, Prichett i Rodrik, 2005.).
Smanjenje povrata u gospodarstvu uzrokuje slabljenje rasta,
što dugoročno vodi dinamičkoj ravnoteţi u kojoj su stope rasta
prosječno jednake nuli. To je ilustrirano na drugom dijagramu
desno. Jedan od načina da se iziĎe iz stanja dinamičke
ravnoteţe bila bi kontinuirana gospodarska ubrzanja ili strukturni šokovi kojima se pomiče granica mogućnosti
gospodarske proizvodnje prema desno, tj. usvajanje novih
tehnologija kojima se poboljšava marginalna produktivnost, i/ili generira proces „kreativne destrukcije― u schumpeterskom
smislu. Drugi bi način bio poboljšanje trgovinskih uvjeta kroz
izravno povećanje ukupne faktorske produktivnosti kroz poboljšanja poslovnog okruţenja ili ulagačke klime koja
omogućuju učinkovitije korištenje gospodarskih resursa.
Odrţanje gospodarskog rasta u tom kontekstu implicira trajne pomake granica mogućnosti proizvodnje (PPF) prema desno,
što opet zahtijeva stalno povećanje ukupne faktorske
produktivnosti i inovacija. To je ilustrirano na trećem dijagramu desno. Pod pretpostavkom da Hrvatska ima
uspješnu proizvodnju na granici, usvajanje svjeţih inovacija,
poboljšanje uvjeta trgovine ili jačanje produktivnosti pomiču PPF, a vremensko razdoblje izmeĎu dinamičke ravnoteţe i
nove ravnoteţe bit će obiljeţeno kontinuiranim i visokim
stopama rasta. Jednom kada dosegne novu granicu – uz pretpostavku da postoji alokativna učinkovitost, a time i
mješavina inputa (kapital i radna snaga) ispunjava preferencije pojedinaca – jedini način za odrţanje rasta jest još jedna
strukturna promjena kojom se ponovno pomiče PPF.
18
43. Iako postojeći demografski trendovi nameću jasna ograničenja povećanju hrvatskog
outputa, komparativno niska stopa zaposlenosti ukazuje na postojanje neiskorištenih
rezerva radne snage. Broj stanovnika Hrvatske stagnira te se očekuje da će se u bliskoj
budućnosti i smanjiti (ukupno smanjenje od 6,1 posto prognozira se za razdoblje 2005.-2025., tj.
19 posto do 2050.).11.
Kao što je to slučaj i s drugim zemljama u regiji, stope nataliteta su niske, a
stanovništvo stari. Ekstrapolacija sadašnjih
trendova ukazuje na povećanje srednje
dobi s 40,6 godina u 2005. na 45,4 godine
u 2025. te visokih 48,7 godina u 2050.
(Prikaz 7). Kao rezultat toga, udio skupine
stanovništva školske i radne dobi se
smanjuje. I dok su to loše vijesti za buduću
radnu snagu Hrvatske kao postotni udio u
strukturi ukupnog stanovništva, bitno je
primijetiti da je stopa zaposlenosti u
Hrvatskoj (samo 57,7 posto stanovništva
radne dobi u 2008.) meĎu najniţima je
meĎu 27 drţava EU-a. Niska razina
zaposlenosti odraz je kombinacije visoke
nezaposlenosti (oko 9 posto) i niske stope
sudjelovanja (66,3 posto). Ove stope nisu u
skladu s usporednim gospodarstvima te sugeriraju da postoji značajan prostor za povećanje radne
snage u strukturi stanovništva radne dobi.
44. Razine ulaganja u Hrvatskoj su već visoke u usporedbi s gospodarstvima sa sličnom
razinom razvoja. Stope ulaganja povećavale su se u razdoblju duljem od 10 godina te su
prosječno iznosile 26 posto BDP-a u periodu 2003.-2008., što je visoko u odnosu na standarde
gospodarstava visokog srednjeg dohotka i više od brzo rastućih gospodarstava u regiji (primjerice
Latvije). Postoji neobičnost da je učinak relativno visoke razine bruto ulaganja u dugotrajnu
imovinu (GFCF) u Hrvatskoj na rast bio relativno ograničen.12
Zašto je tome tako? Jedno moguće
objašnjenje razmatra strukturu ulaganja (ulaganja u strojeve i opremu iznosila su prosječno tek
38% ukupnih ulaganja). Ovo zapaţanje moglo bi objasniti ovaj skroman učinak ulaganja na rast
ako pruţa dokaz ograničenog tehnološkog razvitka (budući da starija dobna struktura kapitala ima
tendenciju biti manje produktivna) ili ako ukazuje na niţe razine integriranog sadrţaja tehnologije
(budući da je oprema koja zahtijeva niţu razinu znanja i manje produktivna).13
Ipak, dokazi na
razini poduzeća u nepoljoprivrednom sektoru pokazuju da Hrvatska, u usporedbi sa sličnim
zemljama na meĎunarodnoj razini dobro stoji u odnosu na niz zamjena za tehnološka
unaprjeĎenja (Prikaz 8). Stoga privremeno zaključujemo da ograničena kupnja strojeva i opreme
vjerojatnije odraţava nisku razinu ulaganja u strojeve i opreme u prilično velikom hrvatskom
sektoru poljoprivrede.14
11 UN World Population Prospects: revidirana baza podataka o stanovništvu za 2006. 12 Procijenjena elastičnost rasta u odnosu na stvaranje bruto fiksnog kapitala (GFCF) u Hrvatskoj je za oko 2/3 niţa od vrijednosti za
Latviju izmeĎu 1995. i 2005. Razlika je u kvantitativnom pogledu značajna: Hrvatska bi postigla za 1,4 boda višu prosječnu stopu
rasta (5,8% umjesto 4,4%) ako bi ostvarila takvu vrijednost elastičnosti. 13 Različite vrste opreme predstavljaju vrlo različite udjele u ukupnom kapitalu prema zemljama. Standardna odstupanja u udjelu u
ulaganjima uvijek su velika u odnosu na sredstva. Nadalje, ovakva velika heterogenost sustavno je vezana uz dohodak po stanovniku,
budući da – gledano u apsolutnim iznosima – postoji velika korelacija s dohotkom u različitim segmentima ulaganja (vidi Caselli (2004.)). 14 Dominantna uloga koju imaju mala obiteljska seoska gospodarstva i fragmentirano vlasništvo nad zemljom ne potiču ulaganja u
strojeve i opremu. S obzirom na relativno velik udio hrvatske radne snage zaposlen u poljoprivrednom sektoru (oko 14 posto), niska razina kapitala u poljoprivredi predstavlja ozbiljno ograničenje produbljivanju kapitala i povećanju produktivnosti radne snage.
Prikaz 7: Hrvatska – srednja dob
0
10
20
30
40
50
60
2000
2005
2010
2015
2020
2025
2030
2035
2040
2045
2050
Median age, years
Izvor: UN World Population Prospects: 2006. revizija baze podataka o
stanovništvu
19
Prikaz 8: Podizanje razine tehnologije: Dokazi iz Istraţivanja o ulagačkoj klimi za 2007.
0.0
10.0
20.0
30.0
40.0
50.0
Bra
zil2
003
Bulg
aria2005
Czech2005
Hungary
2005
Pola
nd2005
Rom
ania
2005
Russia
2005
Slo
vakia
2005
South
Kore
a2005
Turk
ey2005
Ukra
ine2005
Vie
tnam
2005
Cro
atia
2005
Cro
atia
2007
CE
E
Average Share of Imported Inputs
Napomena: Udio poduzeća koja su izjavila da su uvela novu tehnologiju; licencirala novu tehnologiju, koriste e-mail s klijentima i dobavljačima te koriste web za
interakciju s klijentima i dobavljačima.
Izvor: Baza podataka Svjetske banke o istraţivanju poduzeća i Istraţivanje ulagačke klime u Hrvatskoj za 2007.
45. Raščlamba trendova ukupne produktivnosti pokazuje nizak doprinos poboljšanja
alokativne učinkovitosti rastu ukupne produktivnosti, ukazujući na jedan vaţan
neiskorišteni izvor rasta u Hrvatskoj.15
To znači da produktivnija poduzeća ne kontroliraju
relativno veći udio hrvatskog outputa kao što bi se to inače očekivalo u dobro funkcionirajućem
trţišnom gospodarstvu. MeĎunarodna usporedba ukazuje na to da je doprinos alokativne
učinkovitosti u Hrvatskoj mnogo niţi nego u drugim zemljama kao što su primjerice Indija i
Brazil u kojima je reţim supstitucije u 1980-tima doveo do bitno zaštićenog gospodarstva (a time
i do potencijala za gospodarske reforme koje povećavaju produktivnost uz pomoć ograničavanja
ili uklanjanja neučinkovitijih poduzeća i širenja učinkovitih proizvoĎača). Ovo zapaţanje niskog
doprinosa alokativne učinkovitosti je jednoobrazan rezultat koji se primjenjuje bez obzira na
varijacije u veličini i starosti poduzeća, regiji ili industriji. Ipak, industrija strojeva i opreme;
srednja poduzeća i regija Istre biljeţe najniţi doprinos alokativnih poboljšanja u svojim
kategorijama. Drugi vaţan rezultat jest da je raspodjela resursa bolja u onim regijama i sektorima
u kojima je prosječna tehnička učinkovitost niţa, i obrnuto. Kao posljedica toga, učinak
mehanizma alokacije u ukupnoj produktivnosti praktički je na razini nule kako se povećava
prosječna tehnička učinkovitost.
15 Na temelju raščlambe Olley i Pakes.
% radnika koji koriste računalo
17.0
17.5
21.0
22.6
24.4
30.3
33.3
44.3
0.0 70.0
Indija2002
Brazil2003
Kambodţa2003
Juţna Afrika 2003
Srbija2003
Crna Gora 2003
Kina 2003
Hrvatska 2007
Licenciranje tehnologija Usporedba prema zemljama
4.8
7.6 11.0
11.6
12.4 13.7
15.7 44.0
0 100
Turska2005 Slovenija2005 Estonija2005
Irska2005 Juţna Koreja2005
Bugarska2005
Rumunjska2005 Hrvatska 2007
Korištenje weba s klijentima i dobavljačima Usporedba prema zemljama
50.7
55.0
63.0
65.2
84.8
88.8
95.0
0 100
Bugarska2005
Hrvatska2007
Rumunjska2005
Turska2005
Irska2005
Slovenija2005
Estonija2005
20
Prikaz 9 : Raščlamba ukupne produktivnosti u Hrvatskoj (Olley i Pakes)
Produktivnost korištena u svim grafikonima je ograničeni Solowljev ostatak (vidi dodatak o ekonometrijskim metodama)
Izvor: Izračuni djelatnika Banke s podacima ICS-a
46. Empirijski dokazi sugeriraju da je nizak doprinos alokativne učinkovitosti
agregatnoj produktivnosti u Hrvatskoj uzrokovan činjenicom da poduzeća s višom
produktivnošću ne kontroliraju nuţno viši udio u ukupnom outputu. U teoriji, rezultat da
učinak alokativnog mehanizma u ukupnoj produktivnosti teţi prema nultoj razini budući da
prosjek povećanja tehničke učinkovitosti moţe biti posljedica dva alternativna razloga: i) sva
poduzeća imaju sličnu razinu tehničke učinkovitosti i/ili trţišnih udjela ili ii) postoje velike
razlike u produktivnosti, ali je neadekvatna alokacija outputa prema učinkovitosti poduzeća. U
slučaju Hrvatske, dokazi ukazuju na drugo objašnjenje, odnosno neadekvatnost alokacije resursa.
Prema regiji
15.1
25.3
5.5
15.6
22.3
19.0
24.8
11.6
0
5
10
15
20
25
30
Indonesia Philippines Sout Africa Chile Brazil Mexico India Croatia
Sh
are o
f allo
cative efficicn
y o
n ag
greg
ate lo
g-
pro
du
ctivity
%
2.18
1.94
2.152.07
2.01
2.14 2.11
1.95
1.731.79
1.962.04
1.86 1.87
0.21
0.37
0.11
-0.03
0.28 0.240.23
-0.5
0.0
0.5
1.0
1.5
2.0
2.5
Zagreb and
surroundings
Northern Croatia Slavonia Lika I Banovina Istra I Hrvatsko
Primorje
Dalmacija Total
log
(P
)Aggregate log-productivity Average log-productivity Allocative efficiency
Prema veličini i dobi
2.1
2.0
2.1
1.9
2.1
1.9 1.91.8
1.91.9
0.2
0.1
0.3
-0.1
0.3
-0.5
0.0
0.5
1.0
1.5
2.0
2.5
Small (<25 employees) Medium (>=25 & <100
employees)
Large (>=100
employees)
Young (< 5 years) Old (>=5 years)
Aggregate log-productivity Average log-productivity Allocative efficiency
Lo
g (
P)
Size Age
Prema industriji
MeĎunarodna usporedba: udio alokativne učinkovitosti u
ukupnoj zabiljeţenoj produktivnosti
2.11 2.132.07
2.19
2.11
1.82 1.851.92
1.86 1.87
0.28
0.14
0.34
0.240.28
0.0
0.5
1.0
1.5
2.0
2.5
Food Textiles and apparels Machinery &
equipment/metal products
Other manufacturing Total
log
(P
)
Aggregate log-productivity Average log-productivity Allocative efficiency
21
Teško je odrţati prvu hipotezu (o
homogenosti produktivnosti poduzeća)
u svijetu u kojoj se velike razlike u
ukupnoj faktorskoj produktivnosti
često uočavaju čak i u usko
definiranim industrijama (i gdje postoji
mnogo dokaza o iskrivljenju trţišta
koje sprječava odgovarajuću alokaciju
resursa).16
Imajte na umu da je u onim
sektorima i regijama u kojima je
prosječna tehnička učinkovitost veća –
npr. strojevi i oprema, Lika i Banovina
ili Istra—, učinak alokacije još i gori.
(kao što prikazuju distribucijske
krivulje TFP-a meĎu različitim
poduzećima u prikazu 10, prosjeci
distribucije produktivnosti u slučaju strojeva i opreme u Lici i Banovini ili Istri su veći nego što je
to slučaj za cijeli uzorak, a postoji izraţena disperzija produktivnosti u svim slučajevima,
posebice u Istri te u sektoru strojeva i opreme).17
Analiza mladih poduzeća utvrĎuje da je
paradoksalni učinak alokacije resursa čak i izraţeniji meĎu njima nego u drugim uzorcima. Iako
su mlada poduzeća nešto učinkovitija od prosjeka starijih, negativni trend alokativne
učinkovitosti za mlada poduzeća odraţava činjenicu neodgovarajuće alokacije resursa meĎu
njima – manje produktivna mlada poduzeća koriste više resursa od produktivnijih mladih
poduzeća, čime se ukazuje na jasne neučinkovitosti u procesu ulaska i izlaska poduzeća s trţišta,
budući da se proizvodnja koncentrirala u manje učinkovitim mladim poduzećima.
47. Nuţna posljedica prethodne analize je jasna: mehanizam kreativne destrukcije koji
je u središtu uobičajenog procesa rasta produktivnosti u Hrvatskoj je još uvijek nizak ili ne
postoji. Razmatrajući produktivnost u različitim gospodarstvima, učinkovitost prosječne
organizacije (tehnička učinkovitost) je bitna, ali sposobnost trţišta da resurse rasporeĎuje
učinkovitijim organizacijama (ili schumpetersko natjecanje) povećalo bi učinak tih prosječnih
povećanja u agregatnoj produktivnosti. Distribucija produktivnosti prikazana u dijagramu 11
pokazuje da postoji velika heterogenost u produktivnosti meĎu proizvodnim postrojenjima.
Distribucija produktivnosti je asimetrična i manje raširena kada se usporedi sa standardnom,
uobičajenom distribucijom. MeĎutim, vaţnija je činjenica da je distribucija produktivnosti u
Hrvatskoj ‗bi-modalna‘. Većina je poduzeća koncentrirana u dijelu distribucije koji odgovara
niskoj i prosječnoj vrijednosti produktivnosti – u regijama A i B. Postoji još jedan (manji)
vrhuncem gustoće u regiji C koja predstavlja poduzeća visoke produktivnosti. Preostala gustoća
je u regijama D i E koje imaju mali udio visoko produktivnih poduzeća. Stoga u Hrvatskoj mnoga
poduzeća male i prosječne produktivnosti koegzistiraju s manjom skupinom visoko produktivnih
postrojenja. To sugerira da moţda postoji veliki potencijal za podizanje agregatne produktivnosti
kroz i) podizanje tehničke učinkovitosti manje produktivnih poduzeća bliţe razini poduzeća u
regijama C, D i E; i ii) kroz re-alokaciju resursa meĎu postrojenjima (vidi prikaz 11). Panel B
ilustrira način na koji bi ova dva procesa mogla utjecati na distribuciju produktivnosti.
16Vidi Baily, Hulten i Campbell, 1992.; Restuccia and Rogerson, 2007. i Hsieh i Klenow, 2007. 17 Procjena gustoće kernela je neparametarski način procjene funkcije gustoće vjerojatnosti kao slučajne varijable.To jest, uz neke podatke o uzorku stanovnika, ocjena gustoće kernela omogućuje ekstrapolaciju podataka na čitavo stanovništvo.
Prikaz 10: Distribucija ukupne produktivnosti faktora u
Hrvatskoj
Napomena: Epachenikov je ponderirao kernel ograničenog Solowljevog ostatka u
zapisima.
Izvor: Izračuni djelatnika Banke s podacima ICS-a
22
Prikaz 11: Distribucije kernela produktivnosti poduzeća
48. Većina pokazatelja pokazuje da je Hrvatska na niţim razinama prema usporednim
zemljama u smislu integracije trgovine kada se uzmu u obzir obiljeţja zemlje. Mjereno u
realnim okvirima, trgovinska integracija Hrvatske je oko 50 posto, što je polovica nominalno
zabiljeţene vrijednosti i ispod razine usporedivih zemalja kao što su Slovenija, Estonija i
MaĎarska. Hrvatska stopa izvoza,
iako se proteklih godina povećala
(prosječno 17,4% u razdoblju 2002.-
08.) dosljedno je bila ispod razine
drugih gospodarstava u SIE (Prikaz
12). Nekoliko studija koje su koristile
gravitacijske modele potvrĎuju da
Hrvatska izvozi ispod svojeg
procijenjenog potencijala. To je
vaţno, budući da je integracija u
globalno gospodarstvo jedan od
glavnih sastojaka uspješnih primjera
rasta u proteklih 50 godina.18
Dodatna
trgovinska integracija omogućila bi
Hrvatskoj da profitira iz elastičnije
potraţnje za svojom domaćom
proizvodnjom te bi značajno
pridonijela povećanju ukupne produktivnosti i ţivotnog standarda.19
18 Jedna od regularnosti utvrĎenih proučavanjem 80 nedavnih primjera kontinuiranog ubrzanja rasta je postojanje reţima otvorene trgovine (vidi Hausmann, Pritchett i Rodrik (2005.)) 19 Kontrolirajući obrnutu uzročnost i izostavljajući varijabilne probleme, druga nedavna publikacija ocjenjuje da je prosječni učinak
stvarne otvorenosti na ukupnu produktivnost 1,23. Vidi Alcala, F. i Ciccone, A. 2004. ―Trgovina i produktivnost‖. Tromjesečni pregled gospodarstva, sv. 119 (2).
Prikaz 12: Stvarna otvorenost Hrvatske (2005.)
Izvor: Pokazatelji svjetskog razvoja (World Development Indicators)
Grčka
Slovenija
Švedska
Indija
Bugarska
Hrvatska
Danska
Estonija Njemačka
Mađarska
Italija Latvija Litva
Rumunjska Rusija
Slovačka
Turska Portugal
Španjolska UK
EU27
Brazil
Kina
0
110
3000 8000 13000 18000 23000 28000 33000 BDP per capita (ppp konstantan)
Trgovina (Izvoz
+ uvoz) (% BDP stalan int'l $ ppp)
Regija A Produktivnost ispod
prosjeka
Regija B Produktivn
. over prosjek
Regija C Mala
gustoća visoko produktivnih
postrojenja
Regija D Mala gustoća
vrlo visoko prodktivnih
postrojenja
Regija E Vrlo mala w
gustoća visoko produktivnih
postrojenja
Napomene: Epachenikov ponderirani kernel. Korištena mjera produktivnosti je ograničeni Solow ostatak u
zapisima. Izvor: Izračun djelatnika banke s ICS podacima za Hrvatsku
Panel A: Procjena kernela gustoće log-produktivnosti
(I) : Hipotetička promjena u distribuciji produktivnosti nakon simetričnog povećanja u produktivnosti svih poduzeća .
(II) : Hipotetička promjena u distribuciji produktivnosti ako poduzeća s niskom produktivnošću iziđu s tržišta. Izvor: Izračun djelatnika Banke s ICC podacima za Hrvatsku.
Napomena: Scenarij (I) predstavlja hipotetičko povećanje tehničke učinkovitosti postrojenja u regijama A i B, a izravna posljedica takvog povećanja je gotovo simetrični pomak gustoće produktivnosti prema desno. U scenariju (II), manje
produktivna poduzeća u regijama A i B izlaze s trţišta, a funkcioniraju samo ona u regijama C, D i E: posljedično se distribucija
produktivnosti pomiče prema desno u većoj mjeri nego što je to slučaj u scenariju (I), pod uvjetom da je sada niţa razina produktivnosti stanovništva ona u poduzećima regije C. Dok povećanje ukupne produktivnosti u scenariju (I) praktički proizlazi
samo iz povećanja prosječne zabiljeţene produktivnosti, u scenariju (II) je ukupna zabiljeţena produktivnost povećana i kroz
bolju alokaciju resursa. Nakon što neučinkovita postrojenja u regijama A i B napuste trţište, preostale organizacije povećavaju svoje trţišne udjele. Posljedično, sve one resurse koje su oslobodila poduzeća koja su izišla s trţišta sada koriste učinkovitija
postrojenja, što se odraţava kao povećanje dobrobiti gospodarstva u cjelini.
Izvor: Izradilo osoblje Svjetske banke.
Panel B: Hipotetičke promjene u distribuciji
produktivnosti
23
49. Hrvatska ostvaruje relativno bolje rezultate u pogledu privlačenja izravnih stranih
ulaganja, ali još uvijek postoji prostor za daljnje širenje. Priljev izravnih stranih ulaganja u
Hrvatsku značajno je porastao proteklih godina, ali razine izravnih stranih ulaganja po stanovniku
(6.657 USD) su niţe od zemalja u regiji, što ukazuje na odreĎeni potencijal za daljnje širenje
izravnih stranih ulaganja u Hrvatskoj, posebice u preraĎivačkim industrijama. S obzirom da su
izravna strana ulaganja bila uglavnom usmjerena u usluţni sektor (posebice bankarstvo), daljnja
diversifikacija za privlačenje više izravnih stranih ulaganja u preraĎivački sektor mogla bi
očekivano dovesti do pozitivnih učinaka na rast. Povećanjem kvalitete i kvantitete kapitala,
greenfield izravna strana ulaganja pridonijela bi smanjenju jaza izmeĎu štednje i ulaganja te
povećala izglede za rast.
50. Usprkos relativno visokim razinama usvajanja tehnologije, hrvatski kapacitet za
inovacije je relativno nizak u
usporedbi sa sličnim zemljama. Europski inovacijski semafor za
2007. (EU‘s Innovation Scoreboard),
primjerice, pokazuje da ukupni
učinak Hrvatske zaostaje za
prosjekom EU-a, a još veće
zaostajanje zabiljeţeno je ako se
uzme u obzir zadnjih pet godina.20
Sumarni inovacijski indeks (SII)
Hrvatske za 2007. iznosi 0,23 (od 1),
i jedan je od najniţih u tom uzorku, a
viši je jedino od Rumunjske (0,19),
Latvije (0,18) i Turske (0,08).
Hrvatska se nalazi u skupini zemalja
koje su u fazi nadoknaĎivanja
propuštenog te koje imaju znatno
niţe rezultate od prosjeka EU-a. Uz
iznimku Hrvatske, sve druge zemlje
u toj skupini doţivjele su da su im se vremenom rezultati poboljšali u smjeru europskog prosjeka
(prikaz 13).
51. Dokazi na razini poduzeća sugerirali su da je slika u odnosu na poduzeća više
nijansirana te da su hrvatska poduzeća blizu ili čak ispred poduzeća u sličnim zemljama u
odnosu na poduzeća koja sama prijavljuju inovacije. Prema istraţivanju Svjetske banke o
ulagačkoj klimi (Investment Climate Survey – ICS) za 2007., šezdeset i osam posto hrvatskih
proizvodnih poduzeća uvelo je nove ili značajno poboljšane proizvode u protekle tri godine. To je
znatno više od sljedeće najinovativnije zemlje prema tom mjerenju (Irska u kojoj 50 posto
poduzeća uvodi inovacije). Isto istraţivanje, meĎutim, pokazuje da je tek 6 posto poduzeća
obuhvaćenih istraţivanjem (7 posto poduzeća u proizvodnom sektoru i 4 posto u usluţnom
sektoru) zatraţilo patent u protekle tri godine.21
Hrvatska poduzeća bave se inovacijama koje su
nove za poduzeće, ali vjerojatno nisu nove za trţište te sigurno nisu takve da bi jamčile zaštitu
intelektualnog vlasništva.
20
SII mjeri skup različitih mjera za zemlje ( (25 za rezultat 2007. godine) koje se smatraju relevantnima za inovacije. Mjere
obuhvaćaju i „ulazne― i „izlazne― aspekte, uključujući obrazovanje, potrošnju na istraţivanje i razvoj, prodaju novih proizvoda, broj
izdanih patenata, itd. Podrobnosti su dostupni na internetskoj stranici PRO INNO Europe. 21 Nadalje, izvozna poduzeća zatraţila su veći broj patenata – 17 posto izvoznih poduzeća zatraţilo je patent u protekle tri godine za razliku od tek 1 posto neizvoznih poduzeća.
Prikaz 13: Hrvatski učinak na području inovacija
Izvor: Europski inovacijski semafor (European Innovation Scoreboard) 2007.
24
52. Zaključno, utvrdili smo četiri glavna potencijalna izvora rasta u Hrvatskoj: (a)
povećanje sudjelovanja radne snage; (b) povećanje produktivnosti (posebice alokativne
učinkovitosti); (c) produbljivanje trgovinske integracije i (d) oslobaĎanje inovacijskog potencijala
Hrvatske. Gledano u širim okvirima, te strategije odraţavaju okvir koji je postavila Lisabonska
strategija koju je EU donijela 2000. godine kako bi učinila Europu „najdinamičnijim
gospodarstvom svijeta‖ (vidi Okvir 2).
53. U sljedećem odjeljku iznosimo ocjene učinka ostvarivanja ciljeva Lisabonske strategije
za Hrvatsku na hrvatski prihod po stanovniku. Uz to, predstavljamo rezultate simulacije modela
rasta u Hrvatskoj u okviru modela rasta na temelju veće produktivnosti (scenarij Irske).
Okvir 2: Okvir Lisabonske strategije: Zapošljavanje i konkurentnost
Od 2000. godine, Europsko Vijeće odrţano u Lisabonu smjestilo je zapošljavanje i konkurentnost u središte političkog dnevnog reda
EU-a postavljajući kao cilj da Europa postane najdinamičnije gospodarstvo u svijetu (Lisabonska strategija). Dijagnoza koja je u pozadini toga jest da je nizak tempo gospodarskog rasta i stvaranja radnih mjesta u Europi, kada se usporedi s SAD-om, uzrokovan
smanjenim rastom produktivnosti dijelom zbog komparativno niţih stopa tehnološkog napretka i inovacija. Prema toj dijagnozi, Europa
je u manjoj mjeri nego SAD profitirala iz revolucije informacijskih i komunikacijskih tehnologija te je mnogo manje uloţila u istraţivanje i razvoj i inovacije. 2005., taj opći pristup je potvrĎen lansiranjem „Strategije rasta i zapošljavanja― koja je poznata i kao
aţurirana Lisabonska strategija koja sadrţi više od stotinu politika, regulatornih i financijskih preporuka, kao i dobrovoljne
kvantitativne ciljeve reforme, meĎu kojima su sljedeći:
stvaranje unutarnjeg trţišta usluga (uz primjenu načela „zemlje porijekla― kako bi se potaknuo slobodni protok usluga meĎu
zemljama i smanjile prepreke)
smanjenje administrativnih opterećenja;
poboljšanje ljudskog kapitala, što poziva na ostvarivanje sljedećih ciljeva do 2010: prosječna stopa osoba koje rano napuštaju školu ne prelazi 10 posto; 85 posto 22-godišnjaka koji su završili barem više srednje obrazovanje; smanjenje
postotka osoba mlaĎih od 15 godina s niskim rezultatima pismenosti za barem 20 posto u odnosu na 2000. godinu; da
prosječna razina sudjelovanja u cjeloţivotnom učenju bude barem 12,5 posto odraslog stanovništva radne dobi (dobna skupina 25-64); te povećanje ukupnog broja osoba koje diplomiraju na području matematike, znanosti i tehnologije za barem
15 posto, uz smanjenje rodne neravnoteţe;
udio izdataka za istraţivanje i razvoj iznosi tri posto BDP-a;
70-postotna stopa zaposlenosti.
Vaţnost koja se pridaje povećanju konkurentnosti EU-a te istaknutosti mjera koje obuhvaćaju cijelu EU radi ostvarivanja ovih ciljeva
reflektira se u vrlo velikim financijskim sredstvima odreĎenim za programe konkurentnosti i programe vezane uz inovacije u cijeloj
Europskoj Uniji. Novi Financijski okvir EU-a za 2007.-2013. odredio je razinu sredstava rasporeĎenih za programe konkurentnosti i kohezije u EU na oko 350 milijarde EUR. To uključuje: (i) 7. Okvirni program istraživanja (54,6 milijarde EUR) koji nastoji
promijeniti teţište istraţivanja koja se provode u EU prema područjima koja su relevantnija za potrebe europske industrije te promicati
slobodno kretanje istraţivača i rast regionalnih klastera koji se temelje na istraţivanjima i razvoju; (ii) Program cjeloživotnog učenja (6,9 milijarda EUR), sveobuhvatna struktura koja počiva na četiri stupa ili podprograma te dodjeljuje darovnice i subvencije projektima
koji jačaju trans-nacionalnu mobilnost pojedinaca, promiču bilateralna i multilateralna partnerstva te poboljšavaju kvalitetu obrazovanja
i sustava izobrazbe kroz multilateralne projekte poticanja inovacija; i (iii) Okvir konkurentnosti ili CIP (3,6 milijarde EUR u razdoblju 2007.-2013.), koji okuplja bivše konkretne programe Zajednice na području poduzetništva, malih i srednjih poduzeća, industrijske
konkurentnosti, inovacija, informacijske i komunikacijske tehnologije (ICT), ekoloških tehnologija i energetske učinkovitosti.
Izvor: Izradilo osoblje Banke
C. Ocjena koristi od Lisabonske strategije
54. Gospodarski učinci ostvarivanja odabranih ciljeva Lisabonske strategije
procijenjeni su koristeći WorldScan, model opće ravnoteţe svjetskog gospodarstva.22
Model
je upotrijebljen za simulaciju učinaka ostvarivanja pet odabranih lisabonskih ciljeva na dohodak,
potrošnju, izvoz i realne plaće do 2015. godine. Učinci se ocjenjuju i za 2025. i 2040. godinu u
relativnom odnosu prema osnovnom scenariju. Jedna vaţna osobina ovog modela jest da procjene
uzimaju u obzir različite (i ponekad kontradiktorne) učinke povratne sprege različitih unutarnjih
gospodarskih politika (primjerice učinak veće zaposlenosti i većeg ljudskog kapitala na plaće)
22 Lejour, A.M. et al (2008): ―The Economic Effects of the Lisbon Agenda Targets: The case of Croatia‖. Izvješće koje je korišteno kao priprema za izradu ovog Izvješća.
25
kao i povratne sprege na meĎunarodnoj razini (kao što su učinci meĎunarodnih istraţivanja i
razvoja na lokalno gospodarstvo). Glavni nalazi u odnosu na svaki od pet lisabonskih ciljeva su
sljedeći (vidi Tablicu 1):
Unutarnje trţište usluga: Pretpostavljeno dovršenje unutarnjeg trţišta usluga prema
procjenama povećava hrvatski izvoz povećava 4,3 posto u odnosu na razinu iz osnovnog
scenarija 2025. (odnosno 4,7 posto iznad osnovice do 2040.godine). Dovršenje
unutarnjeg trţišta povećalo bi hrvatski BDP 0,8 posto iznad osnovice 2025. godine,
odnosno 1,6 posto iznad osnovice 2040. godine.
Smanjenje administrativnog opterećenja: Procjenjuje se da će 25-postotno smanjenje
administrativnog opterećenja u svim zemljama EU povećati BDP u Hrvatskoj za 2,4
posto do 2025. U 2040. godini taj učinak ostaje isti.
Povećanje ljudskog kapitala: Povećanje razine ljudskog kapitala moţe imati dugoročne
prednosti u Hrvatskoj, ali i kratkoročne troškove ulaganja. Prema projekcijama modela,
2025. godine hrvatski BDP bio 0,3 posto veći, a 2040. bi porastao 2,0 posto.
Povećanje istraţivanja i razvoja: Povećanje godišnjih izdataka za istraţivanje i razvoj u
Hrvatskoj s 1,0 posto na 3,0 posto potencijalno moţe imati snaţan učinak na dohodak.
Model sugerira da bi 2025. hrvatski BDP mogao biti 6,0 posto viši nego u osnovnom
scenariju, a do 2040. narasti 8,2 posto prema osnovici.
Povećanje zaposlenosti: Najveći učinci prema studiji na BDP proizlaze iz povećanja
razine zaposlenosti u Hrvatskoj na 65,5 posto. Prema procjenama, BDP će biti 17,7 posto
viši od osnovnog scenarija do 2025. godine, odnosno 22,9 posto do 2040.23
55. Kumulativni učinak pet gore navedenih učinaka na hrvatski BDP, procijenjen na
26,7 posto do 2025., velik je prema svim standardima. Za usporedbu, ako se ispuni svih pet
ciljeva, BDP u 27 zemalja članica EU-a mogao bi se povećati za 13,3 posto do 2025. godine.
Poljska i Rumunjska mogle bi ostvariti slične ukupne rezultate kao Hrvatska, dok bi učinak na
Češku Republiku bio skromniji. Kao što pokazuje tablica 1 u nastavku, najsnaţniji učinak na
razine BDP-a i u zemljama EU 27 i u Hrvatskoj proizlazi iz ostvarivanja ciljane razine
zaposlenosti (stupac (1)) i istraţivanja i razvoja (stupac (5)). Do učinka ostvarivanja ciljeva
vezanih uz istraţivanje i razvoj na BDP dolazi, s druge strane, zbog veće produktivnosti radne
snage zbog veće zalihe kapitala za istraţivanje i razvoj te domaćih efekata i efekata prelijevanja.
Cilj koji se odnosi na ljudski kapital, učinci otvaranja trţišta usluga i smanjenje administrativnih
prepreka u daleko manjoj mjeri pridonose povećanju BDP-a. Koristi ostvarivanja ciljeva koji se
odnose na ljudski kapital za Hrvatsku su skromne, budući da glavni učinak proizlazi iz ciljeva
cjeloţivotnog učenja, a ne toliko iz drugih mjera jačanja ljudskog kapitala, budući da je hrvatska
radna snaga već sada relativno dobro obrazovana.
56. Model sugerira da bi se hrvatski izvoz mogao povećati za 36,8 posto iznad osnovnog
scenarija u 2025., ako se ispune ciljevi iz Lisabonske strategije, što ilustrira neiskorišteni
trgovinski potencijal Hrvatske. U stvari, usporedba procijenjenih trgovinskih učinaka i učinaka
na dohodak sugerira da su ukupni izvozni učinci potencijalno veći od učinaka na BDP. Budući da
učinci istraţivanja i razvoja na BDP u značajnoj mjeri ovise o trgovinskoj integraciji Hrvatske
(preko efekta prelijevanja iz istraţivanja i razvoja koji se provode u drugim zemljama), ovaj
rezultat mogao bi se dodatno poboljšati politikama koje promiču dublju integraciju Hrvatske u
globalno gospodarstvo. Oko jedne trećine povećanja izvoza rezultat je komponente istraţivanja i
razvoja, što je mnogo viši rezultat od rezultata novih drţava članica, što odraţava hrvatske
23
Valja zapaziti da se jedan razlog tako relativno velikom učinku nalazi u činjenicu što on uključuje bruto ostvarenu
korist iz povećanja zaposlenosti, ne uklanjajući sve povezane troškove, koje je vrlo teško modelirati.
26
nedostatke u području istraţivanja i razvoja.24
Ostvarivanje ciljeva u odnosu na zapošljavanje
takoĎer bi povećalo izvoz (za 14 posto), ali bi manje pridonijelo povećanju izvoza nego
istraţivanje i razvoj, osobito visoko tehnološke proizvodnje (11,2 posto u usporedbi sa 62 posto
na temelju ostvarivanja ciljeva istraţivanja i razvoja); pri čemu bi izvoz različitih proizvodnih
sektora manje-više odgovarali jednako na povećanje stope zaposlenosti za razliku od većeg
učinka ostvarivanja ciljeva istraţivanja i razvoja na izvoz sektora visoke tehnologije.
57. Učinci na potrošnju po stanovniku bili bi manji od učinaka na BDP. Uz pretpostavku
ostvarivanja pet ciljeva, ukupna potrošnja po stanovniku u Hrvatskoj prema procjenama povećala
bi se za 21,7 posto do 2025. godine. Manji učinak na potrošnju u odnosu na BDP uzrokovan je
negativnim učincima uvjeta trgovine za većinu lisabonskih politika, a posebice za ciljeve koji se
odnose na istraţivanja i razvoj. Povećanja produktivnosti uzrokovana većim izdacima za
istraţivanje i razvoj stavljaju pritisak na smanjenje proizvodnih cijena. Stoga se cijene izvoza
smanjuju dok se cijene uvoza ne mijenjaju u bitnoj mjeri, posebice u odnosu na uvoz izvan EU-a.
Za Hrvatsku i druge zemlje, povećanje zaposlenosti više pridonosi porastu potrošnje nego izdaci
za istraţivanje i razvoj. Odstupanja u učincima na potrošnju u različitim zemljama i u različitim
politikama slični su učincima na BDP.
58. Realne plaće u Hrvatskoj takoĎer bi biljeţile rast do 2025., premda skromniji nego
rast BDP-a. Procjenjuje se da bi realne plaće u Hrvatskoj bile 3,6 posto više nego u osnovnom
scenariju. To je povećanje usporedivo sa zemljama EU-27, ali je nisko u usporedbi s Češkom
Republikom i Rumunjskom. Povećanje realnih plaća slijedi iz veće produktivnosti, uvelike
ostvarene većim izdacima za istraţivanje i razvoj. Politike unaprjeĎenja ljudskog kapitala,
trgovinski učinci otvaranja trţišta usluga i smanjenje administrativnog opterećenja umjereno
pridonose povećanju realnih plaća. Općenito, pozitivni učinci te četiri politike djelomično su
poravnati smanjenjem realnih plaća uzrokovanim povećanjem stope zaposlenosti. Prema
projekcijama, povećanje stope zaposlenosti negativno utječe na realne plaće, budući da se
marginalna produktivnost smanjuje kako se ostvaruje zadani cilj u odnosu na zaposlenost kroz
zapošljavanje relativno manje kvalificirane (obično nekvalificirane) radne snage.
59. Općeniti, čini se da ti rezultati potkrepljuju politike Lisabonske strategje, posebice
ciljevi koji se odnose na zapošljavanje i istraţivanja i razvoj predstavljaju glavni element
ubrzanja i odrţanja rasta u Hrvatskoj. Naravno, ljestvica specifičnih procijenjenih učinaka
dijelom reflektira veličinu postojećeg jaza izmeĎu pokazatelja u Hrvatskoj i pojedinih ciljeva
Lisabonske strategije. Politike ostvarivanja tih ciljeva za sobom će povlačiti troškove, što moţe
voditi manjem financiranju za osiguranje drugih vaţnih javnih dobara, što je učinak koji je
potrebno dodatno razmotriti. Uz to, čini se malo vjerojatnim da će zemlje koje daleko zaostaju za
lisabonskim ciljevima u dovoljnoj mjeri nadoknaditi zaostatak u tim područjima politike kako bi
ostvarile ciljeve do 2015. Ipak, ako se na horizontu zaista pojavljuju velike prednosti,
ostvarivanje ovih politika i iza 2015. moţe svejedno predstavljati privlačnu perspektivu.
24 Šire gledano, povećanje ukupnog izvoza Hrvatske niţe je jedino od rezultata izračunatog za Finsku. Ukupni
monetarni trošak potrebnih subvencija procjenjuje se na 2 milijarde USD.
27
Tablica 1: Opći učinci pet lisabonskih ciljeva na Hrvatsku do 2025. godine
Zapošljavanje Ljudski
kapital
Usluge Administrativno
opterećenje
Istraţivanje i
razvoj
Ukupno
(1) (2) (3) (4) (5) (6)
BDP
Hrvatska 15,7 0,3 0,8 2,4 5,8 26,7
Poljska 15,6 0,4 0,4 2,0 5,4 25,2
Češka Republika 5,5 0,1 1,5 1,7 4,9 14,3
Rumunjska 11,0 0,7 0,3 1,7 11,7 27,2
EU-27 6,3 0,4 0,1 1,5 4,5 13,3
Volumen potrošnje
Hrvatska 14,0 0,3 1,2 2,2 2,8 21,6
Poljska 13,8 0,3 0,6 1,8 3,2 20,6
Češka Republika 4,8 0,1 1,6 1,5 3,0 11,5
Rumunjska 9,6 0,6 0,5 1,5 7,7 21,2
EU-27 5,6 0,4 0,5 1,3 2,2 10,4
Volumen izvoza
Hrvatska 14,0 0,3 4,4 2,2 12,2 36,8
Poljska 16,6 0,5 3,3 2,1 8,2 33,7
Češka Republika 6,8 0,2 4,9 1,8 6,7 21,9
Rumunjska 9,5 0,5 2,1 1,5 13,6 29,6
EU-27 6,3 0,4 2,8 1,4 7,1 19,3
Realne plaće
Hrvatska -4,6 0,3 1,0 2,2 4,8 3,6
Poljska -5,8 0,3 0,6 1,8 5,5 2,0
Češka Republika -2,0 0,1 1,4 1,5 4,8 5,9
Rumunjska -7,7 0,6 0,4 1,5 14,6 8,4
EU-27 -3,4 0,4 0,6 1,4 5,7 4,6 Napomena: Brojevi u stupcima (2)-(5) predstavljaju relativne promjene iz simulacija politike u prethodnom stupcu u godini 2025. U stupcima (1) i
(6), brojke predstavljaju relativne promjene u odnosu na osnovu.
Izvor: Lejour, A.M. et al (2008.): The Economic Effects of the Lisbon Agenda Targets: The case of Croatia (Gospodarski učinci ciljeva Lisabonske
strategije: Slučaj Hrvatske), Izvješće korišteno kao priprema za ovo Izvješće.
60. Ne bi trebalo podcijeniti vaţnost povećanja ukupne faktorske produktivnosti za
ubrzanje i odrţanje gospodarskog rasta u Hrvatskoj. Radi ilustracije, izvješće koristi osnovnu
model dinamičke opće ravnoteţe kako bi simuliralo različite uravnoteţene putove rasta u
Hrvatskoj, u kontekstu tri različite pretpostavke rasta ukupne faktorske produktivnosti. Prvi
scenarij (osnovni slučaj) je jednostavna ekstrapolacija sadašnjeg uravnoteţenog puta rasta. Drugi
scenarij (proizvoljno smanjenje od 10 posto u stopi rasta ukupne faktorske produktivnosti) ima za
cilj obuhvatiti stalni učinak na agregatnu ukupnu faktorsku produktivnost gospodarskih politika
koje mogu dovesti do pogrešne raspodjele resursa. Treći scenarij koristi nedavno zabiljeţenu
stopu rasta ukupne faktorske produktivnosti u Irskoj (prosječno 2,4 posto), kao mjerilo
potencijalnog učinka mikroekonomskih reforma i trţišno-orijentiranih institucija. 25
61. Gospodarske politike koje potiču brţi rast produktivnosti mogle bi smanjiti jaz u
dohotku izmeĎu Hrvatske i SAD-a za gotovo 20 posto do 2020. Prikaz 14 pokazuje rezultate
(u odnosu na relativni dohodak prema SAD-u). U osnovnom scenariju, prihod Hrvatske bi
odgovarao razini od 40,2 posto dohotka u SAD-u do 2020. godine; u slučaju negativnog šoka
(drugi scenarij), postigao bi 39,4 posto; dok projekcije sugeriraju da bi u slučaju „pozitivnih
25
Vidi Gomes (2008) .
28
politika― uz učinak usporedan s onim na Islandu, dohodak u Hrvatskoj postigao 47,6 posto
dohotka u SAD-u. Razlika izmeĎu trećeg i prvog scenarija moţe se tumačiti kao ilustracija
„koristi od gospodarske konvergencije― iz gospodarskih politika koje rezultiraju povećanjem
ukupne faktorske produktivnosti u Hrvatskoj. Izazov stoga leţi u tome kako identificirati
gospodarske politike koje bi oslobodile izvore rasta produktivnosti u Hrvatskoj.
62. Iako se u ovom izvješću ne analizira veličina drţavne administracije, vaţno je naglasiti da
bi šire razmatranje strategija rasta u Hrvatskoj trebalo uzeti u obzir prednosti koje bi niţa razina
oporezivanja (što ukazuje i na smanjenje drţave potrošnje) imala na dugoročni rast (Okvir 3
iznosi simulaciju potencijalnih koristi niţih stopa poreza).
63. Različiti dijelovi četvrtog poglavlja analiziraju koje bi gospodarske politike mogle
pridonijeti aktiviranju potencijalnih izvora gospodarskog rasta u Hrvatskoj koji su identificirani u
ovom odjeljku, tj.: (i) povećanje doprinosa radne snage (povećanje zaposlenosti); (ii) povećanje
(ukupne faktorske) produktivnosti; (iii) produbljivanje trgovinske integracije; i (iv) poticanje
tehnološkog napretka i inovacija. Konačno, saţetak ključnih preporuka izvješća iznesen je u
Poglavlju 5.
Prikaz 14: Procjena učinaka povećanja ukupne faktorske produktivnosti (TFP) na rast
koristeći pristup dinamičke opće ravnoteţe
Izvor: Gomes.V (2008.) Gospodarski rast i predviĎanja za Hrvatsku: Analiza opće ravnoteţe. Izvješće koje je
korišteno kao priprema za ovo Izvješće.
28
32
36
40
44
48
2004 2005 2006 2007 2008 2009 2010 2011 2012 2013 2014 2015 2016 2017 2018 2019 2020 Godine
Relativni dohodak u odnosu na SAD (%)
scenarij visokog rasta TFP -a
Sadašnji put Hrvatske u odnosu na TFP
10% sadašnjeg TFP-a u Hrvatskoj
29
Okvir 3: Rast i veličina drţavne administracije
Odabir izmeĎu sadašnjeg i budućih naraštaja (meĎugeneracijski kompromis) Prikaz 1: Pitanja oporezivanja u Hrvatskoj – pristup
dinamičke opće ravnoteţe
Detrended real GDP per working age person in Croatia
85
90
95
100
105
110
115
120
125
1995 1997 1999 2001 2003 2005 2007 2009
199
0=
100
data
tax model
base model
Prikaz 1 pokazuje da se dinamički model opće ravnoteţe bolje
uklapa u nedavnu putanju rasta Hrvatske jednom kada se uzme u obzir oporezivanje, nego što bi to bio slučaj ako se ne uračunaju
porezni učinci. Taj je rezultat dosljedan nalazima istraţivanja
poslovnog ciklusa u SAD-u (McGrattan, 1994.).
Prikaz 2 iznosi naše procjene graničnih stopa poreza u RH u
razdoblju od 1997. do 2007. godine. Zatim pretpostavljamo smanjenje poreza na potrošnju i poreza na
rad od 2 posto godišnje do godine 2020. To je smanjenje poreza
na rad s 35,4 posto u 2007. na 27,2 posto u 2020. i smanjenje
poreza na potrošnju s 32,7 posto na 27,2 posto u 2020. godini.
Prema procjenama, to smanjenje poreza proizvodi povećanje
outputa u 2020. od 9,8 i gotovo 10 posto u scenariju visoke stope rasta u kojem se ostvaruju lisabonski ciljevi
Prikaz 3 prikazuje učinak pretpostavljenog smanjenja poreza na
putanju rasta u Hrvatskoj.
Što je potrebno kako bi se generirao ovaj učinak? Smanjenje
razine oporezivanja u Hrvatskoj u konačnici zahtijeva dosljedna smanjenja javnih izdataka. Ukupno porezno opterećenje u
Hrvatskoj – koje iznosi oko 35 posto BDP-a – je za oko tri
postotna boda više od prosjeka EU-10. MeĎutim, odrţivost javnog duga sugerira da smanjenje poreza istovremeno zahtijeva
poduzimanje mjera smanjenja odgovarajućih izdataka i mjera
restrukturiranja. Modeli restrukturiranja izdataka predstavljeni su
za sedam sektora u nedavno objavljenom Pregledu javnih
financija za Hrvatsku za 2008. godinu (Croatia Public Finance
Review).
Pregled posebice pokazuje učinak socijalnih transfera, posebice mirovina, u ukupnih izdacima. Sa stanovništvom koje stari, udio
starijih osoba koje primaju mirovine već sada prelazi postotak
stanovništva radne dobi. Mirovine predstavljaju izazov u cijeloj regiji Europe i Središnje Azije, ali je situacija u Hrvatskoj
posebno pogoršana relativno velikom stopom ovisnosti,
velikodušnim naknadama i niţim razinama zaposlenosti.
U Pregledu se takoĎer raspravlja o različitim alternativama za
rješavanje ovog pitanja, uključujući postupno povećanje dobi za mirovinu za ţene na 65 godina. Koliko god da reforme socijalne
sigurnosti mogu biti politički sloţene, trenutačna situacija
odraţava implicitan odabir u korist ţivotnog standarda sadašnjih
naraštaja na štetu ţivotnog standarda budućih naraštaja.
Prikaz 2: Procijenjene granične porezne stope 1997. -2007
Prikaz 3: Simuliranje učinaka smanjenja poreza – pristup
dinamičke opće ravnoteţe
Izvor: Izradilo osoblje Banke, na temelju Gomes, V. (2008.): Economic Growth and Predictions for Croatia: A General Equilibrium Analysis. Izvješće
koje je korišteno kao priprema za ovo Izvješće; i Svjetska banka (2008.): Croatia Public Finance Review (Pregled javnih financija za Hrvatsku).
0.00 0.05 0.10 0.15 0.20 0.25 0.30 0.35 0.40 0.45 0.50
1997 1998 1999 2000 2001 2002 2003 2004 2005 2006 2007 godine
Tax Rate
porez na potrošnju
porez na rad
porez na kapital
28.00
32.00
36.00
40.00
44.00
48.00
52.00
2007 2008 2009 2010 2011 2012 2013 2014 2015 2016 2017 2018 2019 2020 godine
Relativni dohodak u odnosu na SAD (%)
scenarij visokog rasta TFP-a
Sadašnji put Hrvatske put TFP-a
- 2% porez. smanjenje
scenarij velikog rasta TFP-a - 2% smanjenje poreza
30
4. Aktiviranje rasta u Hrvatskoj: Smjer gospodarske politike?
A. Povećanje zaposlenosti
64. Stope sudjelovanja na trţištu rada meĎu muškarcima najproduktivnije dobi su u
Hrvatskoj neobično niske. Niska dob odlaska u mirovinu i vrlo ograničeno sankcioniranje ranog
umirovljenja umanjuju poticaje za sudjelovanje radnika na trţištu rada. Negativni poticaji vezani
uz naknade za branitelje takoĎer pridonose ovom rezultatu. U odnosu na propuštene mogućnosti
rasta, ovaj fenomen moţe biti posebice skup: korisnici te vrste programa su najvjerojatnije
primarni privreĎivači najproduktivnije dobne skupine. Za razliku od starosnih mirovina i naknada
braniteljima, čini se da sustav naknada za nezaposlene nema značajnog učinka na efektivnu
ponudu radne snage. Niska stopa zamjene (25 posto) i ograničeno trajanje naknade impliciraju da
su negativni poticaji na ponudu radne snage koje stvara sustav naknada za nezaposlene
ograničeni. Osim toga, manje od ¼ nezaposlenih uistinu dobiva naknadu za nezaposlene. Sustav
moţe poticati ljude da rade u neformalnom sektoru i istovremeno primaju naknadu za
nezaposlene, ali vjerojatno stvara relativno malo u smislu poticaja za ukupno povlačenje radne
snage (vidi Okvir 4).
65. Mirovinski sustav potiče rano povlačenje radne snage iz više razloga. Kao prvo,
politika prijevremenog umirovljenja koja namjerno se poticala tijekom 1990.-tih kako bi se
razriješile napetosti na trţištu rada uzrokovane tranzicijom. Kao drugo, Hrvatska je imala vrlo
nisku sluţbenu dob za odlazak u mirovinu - 60 godina za muškarce i 55 za ţene – sve do 2008.
godine (od 2008. dob za mirovinu iznosi 65 godina za muškarce i 60 za ţene). Kao treće, niska
stopa prirasta mirovine u sustavu koja implicira da kasniji odlazak u mirovinu nije dovoljno
nagraĎen, a rani odlazak u mirovinu nije penaliziran.26
Uz to, regulativa o minimalnoj mirovini
značajno smanjuje poticaje za dulji rad, posebice za radnike s niskim plaćama. Četvrto, postoje
visoke stope zamjene za odreĎene kategorije radnika, uključujući policiju, vojsku i branitelje.
Konačno, čini se da su labava pravila kakva su u prošlosti postojala za dodjelu invalidskih
mirovina pogodovala zlouporabama sustava.27
Dakle, oblik mirovinskog sustava predstavlja
vaţan čimbenik za nisko sudjelovanje starijih radnika radne dobi.
66. Daljnji čimbenik koji utječe na stope nezaposlenosti je relativno visok trošak radne
snage. Ovo izvješće utvrĎuje da realne plaće i produktivnost zajedno objašnjavaju gotovo
polovinu varijacija u potraţnji za radnom snagom u proizvodnom sektoru28
. Prema regionalnim
standardima, plaće su visoke u donosu na produktivnost radne snage (slovenske plaće, primjerice,
su za gotovo 30 posto više nego plaće u Hrvatskoj, ali je produktivnost radne snage veća za 45
posto u odnosu na razinu u Hrvatskoj, što čini slovenske radnike konkurentnijima). Porezi na rad
nisu posebno visoki u usporedbi s regionalnim standardima te ne mogu objasniti visok trošak
radne snage u Hrvatskoj u usporedbi s njezinim regionalnim konkurentima.29
Objašnjenje takve
neusklaĎenosti izmeĎu razine plaća i produktivnosti je moţda pojava odreĎivanja plaća
„dominirana iznutra―. U takvom procesu, plaće u javnom sektoru odreĎuju najniţe plaće dostatne
za induciranje ponude rada (reservation wages) koje se prenose na ostatak gospodarstva kroz
pregovore sindikata čija je moć pregovaranja ojačana strogom zaštitom zapošljavanja.
26 Do 2008., osobe koje su otišle u mirovinu prije sluţbene dobi za mirovinu dobivale su mirovinu koja je bila 24 posto niţa u odnosu
na osobe koje su čekale sluţbenu dob umirovljenja. Od 2008. je razlika smanjena na svega 9 posto, uslijed čega je prijevremeno umirovljenje čak i jeftinije. 27 Detaljni opis sustava socijalne zaštite u Hrvatskoj i analiza efekata na trţištu rada sadrţana je u Crnković-Pozaić (2008.). 28 Escribano et al. (2008.) ―Croatia Investment Climate Assessment‖,. Izvješće koje je korišteno kao priprema za izradu ovog Izvješća. 29 Porezni klin – razlika izmeĎu ukupnih troškova radne snage za poslodavca i neto plaće zaposlenika, izraţena kao postotak ukupnih
troškova rada – u Hrvatskoj iznosi 40,3 posto, što je niţe nego u MaĎarskoj (45,8%), Slovačkoj Republici (42,0%) ili Sloveniji
(42,6%); sve su to zemlje u kojima je jedinični trošak za radnu snagu niţi nego u Hrvatskoj. Tako da se čini da je jedinični trošak radne snage u Hrvatskoj visok iz drugih razloga, a ne razloga oporezivanja rada.
31
67. Mogućnost smanjenja poreznog klina je ograničena. Iako porezi na rad nisu visoki
prema standardima drugih europskih gospodarstava, oni su visoki prema svjetskim standardima s
obzirom na razinu dohotka u Hrvatskoj. To je zato što su porezi na rad prema svjetskim
standardima relativno visoki u svim novim zemljama EU-10 (i viši nego u drugim zemljama s
usporedivom razinom dohotka). Primjerice, u usporedbi s procijenjenim poreznim klinom u
Hrvatskoj od 37,2 posto ukupnog troška rada, porezni klin je samo 17,3 posto u Juţnoj Koreji te
samo 23,8 posto u Irskoj, zemlji s mnogo višom razinom dohotka. Visoki porezi na rad u
tranzicijskim gospodarstvima Središnje Europe, uključujući Hrvatsku, uglavnom su uzrokovani
dizajnom mirovinskih sustava tih drţava, posebice visokom pokrivenošću i relativno visokim
stopama zamjene. Za razliku od toga, u zemljama s niskim porezima na plaće su mirovinski
sustavi manje velikodušni, bilo u odnosu na pokrivenost (Koreja) ili u odnosu na stope zamjene
(Irska). Stoga, postoje ograničenja u odnosu na sposobnost Hrvatske u smislu smanjenja poreza
na plaće, uz istovremeno zadrţavanje mirovinskog sustava u njegovom trenutnom obliku.
68. Drugi čimbenik koji priječi porast zaposlenosti je restriktivna regulativa trţišta
rada, usprkos poboljšanjima uvedenim temeljem reforme iz 2003. Revidiranim Zakonom o
radu koji je usvojen 2003. godine olabavljena su neka ograničenja koja je nametao prethodni
Zakon. MeĎutim, dokazi pokazuju da su uz otpuštanje viška radnika još uvijek vezani visoki
troškovi postupka i monetarni troškovi. Troškovi otpuštanja ne samo da su viši nego u drţavama s
dobro funkcionirajućim trţištima rada, kao što su Danska i Irska, već su viši i u usporedbi s
regionalnim konkurentima Hrvatske, kao što su Bugarska, MaĎarska, Srbija ili Slovačka.
Troškovi zapošljavanja su takoĎer visoki. Hrvatska takoĎer ostvaruje loše rezultate i u odnosu na
druge dimenzije fleksibilnosti trţišta rada. Radi ilustracije, indeks teškoća kod zapošljavanja je u
Hrvatskoj viši nego u svih zemalja EU-10, osim u Rumunjskoj i Sloveniji, a značajno je viši od
onog koji biljeţe dobro funkcionirajuća gospodarstva EU-petnaestorice, kao što su Danska, Irska
i Ujedinjeno Kraljevstvo.
69. Nepovezanost kvalifikacija sa zahtjevima trţišta koju odraţava izuzetno veliki udio
dugoročne nezaposlenosti predstavlja treći uzrok visokih stopa nezaposlenosti. Postoji
deficit radnika s tercijarnim i sekundarnim tehničkim obrazovanjem, a istovremeno višak radnika
koji imaju niţi stupanj obrazovanja od sekundarnog (uključujući strukovno) te s općim
sekundarnim obrazovanjem. U kontekstu zanimanja, postoji velika potraţnja za stručnjacima,
tehničkim strukama te kvalificiranim radnicima (u uslugama i industriji); istovremeno postoji
prevelika ponuda činovnika, trgovaca i radnika u elementarnim zanimanjima (vidi Prikaz 15).
70. Jaz koji u Hrvatskoj postoji u odnosu na kvalifikacije vezan je uz sljedeće
čimbenike: (i) ograničena obrazovna postignuća radne snage, (ii) manjkavosti u ponudi
strukovnog obrazovanja i osposobljavanja, uključujući neodgovarajuću podudarnost izmeĎu
ponuĎenih tečajeva i potreba trţišta rada, (iii) malo sudjelovanje u cjeloţivotnom učenju i (v)
rigidnost tercijarnog obrazovanja da se prilagodi potrebama gospodarstva. Očekivanja u odnosu
na trajanje školske dobi (broj godina obrazovanja koje reprezentativno dijete moţe očekivati)
koja su 2006. iznosila 13,5 godina30
nisu dobra u usporedbi s prosjekom EU-27 (15,6 godina) i
drugim meĎunarodnim konkurentima (npr. 16,7 godina u Sloveniji). Premda je udio kvalificiranih
stalnih radnika u Hrvatskoj sličan je razini Irske (66 posto), ipak je ispod Estonije (77 posto) i
Rumunjske (83 posto).31
30 EDSTAT 31 ICS za Hrvatsku za 2008. i Baza podataka Svjetske banke o poduzetništvu.
32
Okvir 4: Utjecaj hrvatskog sustava socijalne skrbi na sudjelovanje na trţištu rada: Ilustracija
Hrvatski sustav socijalne skrbi pruţa negativne poticaje za sudjelovanje na trţištu rada za osobe koje su na donjem kraju ljestvice
zarade. Većina naknada vezana je uz status korisnika kao nezaposlene osobe. Zbog labave administracije, sustav je podloţan
zlouporabama, budući da je moguće kombinirati brojne različite naknade te na taj način povećati „plaću suzdrţavanja― obitelji (reservation wage).
Primjerice, peteročlana obitelj u kojoj su oba roditelja s niskim kvalifikacijama prijavljena kao nezaposlena bolje prolazi ako ţivi od socijalne pomoći nego da sudjeluje u formalnom gospodarstvu. Ako otac dobiva naknadu za nezaposlene koja iznosi 1.200 kn
mjesečno, a nezaposlena majka socijalnu pomoć od 400 kn mjesečno te dječji doplatak u iznosu od 274 kn po djetetu i 1.633 kn za
treće dijete u obitelji (i uz pretpostavku da oba roditelja zaraĎuju izmeĎu 1.000-1.420 kn neto radeći u neformalnom gospodarstvu), obitelj bolje prolazi ako ostane izvan formalnog sektora. Njihova ukupna zarada iznosi 6.506 kn, što je više od stvarne neto plaće
osoba koje imaju samo osnovno obrazovanje, a da rade u formalnom gospodarstvu.
Ako se pogledaju naknade koje dobivaju branitelji, moţe se doći do sličnog zaključka. Postojeći zakonodavni okvir stvara kulturu
ovisnosti o naknadama, posebice na donjem kraju dohodovnog spektra.
Izvor: na temelju Crnković-Pozaić, S. (2008.). ―Effects of Legislation, Policy and Institutions on Labor Force Participation.‖
Izvješće koje je korišteno u pripremi ovog Izvješća.
71. NeusklaĎenost ponude radne snage i potraţnje djelomično je uzrokovana
ekvivalentnom neravnoteţom u
osiguranju strukovnog
obrazovanja. Strukovne škole
obično osiguravaju obrazovanje na
temelju svoje vlastite raspoloţivosti
učitelja, tečajeva i objekata, a tek u
ograničenoj mjeri na temelju odabira
učenika (a time i potreba trţišta).
Postoji nedostatak odgovarajućih
informacija o potraţnji za
obrazovanjem i vještinama, dok se
financiranju pristupa na prilično
tradicionalan način, pri čemu
privatni sektor igra tek manju ulogu.
I u Hrvatskoj postoji situacija da
osobe koje završe više razine
strukovnog obrazovanja imaju veće
plaće što je slučaj i u drugim
zemljama, ali još uvijek treba
utvrditi koje stvarne učinke ima
postojeće strukovno obrazovanje na
zapošljivost osoba koje se tako
obrazuju.
72. Cjeloţivotno učenje
uglavnom je pokriveno politikama
obrazovanja odraslih, što predstavlja motrište kojim se podcjenjuje vaţnost učenja u ranim
godinama te na svim razinama obrazovanja. Teţište politike uglavnom je bilo na pristupu
socijalne uključenosti, uz odreĎeni naglasak na prekvalificiranju nezaposlenih radnika (kroz
mjere aktivne politike trţišta rada). Nadogradnja kompetencija već zaposlenih osoba je, meĎutim,
u velikoj mjeri prepuštena poslodavcima i zaposlenima. Ipak, u 2008., tek je 28 posto hrvatskih
poduzeća osiguralo formalno obrazovanje svojim stalnim zaposlenima (u usporedbi s 33 posto u
Rumunjskoj i 65 posto u Estoniji). Ograničena ponuda edukacija u privatnim poduzećima
pridonosi ograničenoj razini kvalifikacija te neusklaĎenosti ponude i potraţnje, ograničavajući
doprinos ljudskog kapitala gospodarskom rastu u Hrvatskoj.
Prikaz 15: NeusklaĎenost na hrvatskom trţištu rada – nedostatak
radnika s visokim i specijaliziranim kvalifikacijama i prekomjerna
ponuda radnika s niskim i općim kvalifikacijama.
Napomena: Indeks (relativnog) pomanjkanja kvalifikacija definiran je kao
(vi/ai – 1)*100, pri čemu je vi udio nepopunjenih radnih mjesta u kategoriji kvalifikacija i u ukupnom broju nepopunjenih radnih mjesta, a ai je udio
traţitelja posla u kategoriji kvalifikacija i u ukupnom broju traţitelja posla.
Izvor: Radna snaga u Republici Hrvatskoj, drugo tromjesečje 2007., Hrvatski zavod za statistiku; Mjesečni statistički bilten 12, XX/2007., Hrvatski zavod
za zapošljavanje; Izračuni djelatnika Banke.
Nedostatak i višak radne snage prema obrazovanju 2007
osnovno
osnovna strukovna izobrazba
srednje tehničko
opće srednje obrazovanje
tercijarno
-30
-20
-10
0
10
20
30
40
50
60
70
%
nedostatak
višak
33
73. Informacije o vezi izmeĎu tercijarnog obrazovanja i trţišta rada su oskudne. MeĎutim, prema MZOS-u (2007a), rigidnost tercijarnog obrazovanja i ograničena sposobnost
prilagoĎavanja potrebama gospodarstva podvrgnuta je velikim kritikama. Potrebe trţišta rada još
uvijek se ne ocjenjuju sustavno, a odreĎivanje upisnih kvota u tercijarnom obrazovanju odraţava
učinke inertnosti. Do najnovijeg porasta broja studenata došlo je na temelju kvazi-trţišnih
načela32
, dok su javno financirani programi zadrţali status quo ili su se neznatno smanjili, a
povećani interes za višim obrazovanjem odraţava se u većem broju upisa studenata koji plaćaju
školarine, kao i izvanrednih studenata. Nedavna uspostava novih obrazovnih ustanova izvan
sveučilišta ukazuje na pretpostavku boljeg reagiranja na potrebe trţišta.
74. Kontinuirane prilagodbe europskom Bolonjskom procesu za više obrazovanje33
trebaju se uskladiti s temeljitom modernizacijom studijskih programa te podrţati
odgovarajućom raspodjelom sredstava – u smislu objekata, predavača i dodatnih sredstava za
konkretne projekte. Inertnost koja još uvijek prevladava u velikom dijelu sektora tercijarnog
obrazovanja treba se poljuljati kroz transparentnu evaluaciju i sustave osiguranja kvalitete.
Evaluacija studijskih programa polučila bi koristi ako bi bila usmjerena prema stvarnoj reformi
nastavnog programa, a ne samo prema promjeni naziva. Posebnu pozornost treba posvetiti
zapošljivosti studenata koji diplomiraju. Na tom su području javna rasprava i kampanja podizanja
svijesti, uz snaţnu uključenost predstavnika trţišta rada od ključnog značaja kako bi se iskoristio
potencijal osoba koje diplomiraju u smislu ispunjavanja zahtjeva na trţištu rada.
75. Funkcionalna integracija hrvatskih sveučilišta je kritičan preduvjet dugoročne
reforme. Postojeći institucionalni aranţmani (u okviru kojih svaki pojedini fakultet zadrţava
samostalnost u odlučivanju) priječe provedbu dosljedne sveučilišne strategije te predstavljaju
prepreku interakciji izmeĎu sveučilišta (u cjelini) i njegovog gospodarskog i socijalnog
okruţenja. To je posebice vaţno za definiranje suvisle upisne politike koja bi odraţavala potrebe
trţišta rada, kao i za sluţbe koje se bave profesionalnim usmjeravanjem, poduzetničke centre i
druge mehanizme koji mogu olakšati uspješan ulazak osoba sa sveučilišnim obrazovanjem u
svijet zapošljavanja (uključujući samo-zapošljavanje). Bolja integracija sveučilišta takoĎer bi
imala povoljan učinak na inovacije i aktivnosti prijenosa znanja.
76. Nadalje, sluţbe za profesionalno usmjeravanje u karijeri koje bi pomogle olakšati
ulazak osoba sa sveučilišnim obrazovanjem na trţište rada gotovo da i ne postoje. Takvi bi
centri trebali posluţiti kao sučelje izmeĎu studenata/diplomanata i regionalnog trţišta rada,
osiguravajući informacije i smjernice te pomaţući u razvoju vještina potrebnih za uspješno
sudjelovanje na trţištu rada. MeĎutim, s obzirom na nedostatak funkcionalne integracije hrvatskih
sveučilišta usprkos nekim nedavnim inicijativama, takvi centri još nisu u funkciji. Poduzetnički
centri mogli bi preuzeti komplementarne funkcije u odnosu na centre za usmjeravanje u karijeri te
osigurati studentima poduzetnička znanja, vještine i kompetencije, kao i eventualne poduzetničke
inkubatore. Neke sveučilišne katedre osiguravaju neke funkcije takvih centara (npr. Fakultet
elektrotehnike i računarstva u Zagrebu), ali poduzetnički centri još nisu stavljeni na politički
dnevni red. Premda poduzetnički centri mogu igrati posebno korisnu ulogu u kratkoročnom
razdoblju, cilj za srednjoročno razdoblje trebao bi se odnositi na usmjeravanje inovativnog
razmišljanja i poduzetničkih vještina u studije visokog obrazovanja.
32 Babić, Matković and Šošić (2006), ―Structural Changes in Tertiary Education and Impacts on the Labour Market‖ (Strukturne
promjene u tercijarnom obrazovanju i učinci na trţište radne snage), Croatian Economic Survey 2006. i dokument koji je korišten u pripremi ovog Izvješća. 33
Bolonjski proces koji je pokrenut 1999. godine je inicijativa oblikovana za promicanje veće dosljednosti i
usporedivosti standarda u sektoru tercijarnog obrazovanja u različitim europskim zemljama.
34
77. Mogle bi se razmotriti sljedeće mjere kako bi se podiglo sudjelovanje radne snage i
pomoglo Hrvatskoj da ostvari i po odrţi više stope gospodarskog rasta34
:
UsklaĎivanje poticaja za ponudu radne snage kroz: (i) revidiranje poticaja za rani
odlazak u mirovinu koji implicitno postoje u vaţećem zakonodavstvu nastojati osigurati
bolje poticaje za starije osobe za povratak na posao; (ii) ponovno ocjenjivanje učinaka
neograničenog trajanja isplate naknada za nezaposlene starijim radnicima; (iii)
integriranje trenutno neaktivne mlaĎe populacije kao što su branitelji i velik dio korisnika
sustava socijalne skrbi nazad na trţište rada kroz ocjenu i prilagodbu njihovih prednosti;
(iv) usvajanje migracijske politike koja je više usmjerena na budućnost, uključujući
selektivnu imigraciju osoba u deficitarnim zanimanjima; i (v) ocjenu djelotvornosti
postojećih demografskih politika.
Povećanje potražnje za radnom snagom kroz: (i) jačanje fleksibilnosti trţišta rada
(smanjenje troškova otpuštanja, omogućavanje fleksibilnijeg radnog vremena i prava
socijalne sigurnosti); te (ii) ograničavanje umjetnih povećanja troškova rada (eventualno
ukidanjem odredbe o obvezatnoj primjeni kolektivnih ugovora na sve radnike u
odreĎenoj branši, kao i kroz provedbu minimalne plaće);
Smanjenje neusklaĎenosti postojećih i potrebnih kvalifikacija kroz jačanje osjetljivosti
strukovnog obrazovanja i tercijarnog obrazovanja na potrebe tržišta rada kroz
osiguranje (i) boljih informacija o profesionalnim/strukovnim trendovima na trţištu rada;
(ii) transparentne informacije o statusu zapošljavanja osoba koje završe strukovno
obrazovanje i programe visokog obrazovanja; (iii) funkcionalnu integraciju hrvatskih
sveučilišta; i (iv) fleksibilne prilagodbe upisnih kvota za tečajeve.
Jačanje sustava cjeloživotnog učenja u Hrvatskoj (LLL) kroz: (i) izradu Strategije
cjeloţivotnog učenja koja bi obuhvaćala sve oblike učenja (a ne bila ograničena samo na
obrazovanje odraslih); (ii) povećanje sudjelovanja u obrazovanju odraslih; (iii)
uključivanje poslodavaca (kao i studenata i diplomanata) u upravljanje ustanovama
strukovnog i visokog obrazovanja.35
Kratka ilustracija uspješnih modela cjeloţivotnog
obrazovanja drugdje u Europi predstavljena je u Okviru 5.
78. Strategija povećanja stope zaposlenosti vjerojatno nudi najveći potencijalni povrat
u smislu povećanja i odrţavanja gospodarskog rasta. MeĎutim, meĎunarodna iskustva
pokazuju da su reforme radne snage takoĎer često politički najkontroverznija kategorija reformi.
Veće sudjelovanje radne snage moţe rezultirati – prema procjenama iznesenima u izvješću –
smanjenjem prosječnih realnih plaća, što će samo po sebi moţe uzrokovati otpore. U teoriji su
kompenzacijski mehanizmi moguće rješenje za uska grla političke ekonomije, ali njihov dizajn i
provedba podlijeţe neizvjesnostima i drugim institucionalnim ograničenjima koja su specifična za
svaku pojedinu reformu i teško ih je generalizirati. Ipak, kao što meĎunarodna iskustva pokazuju,
kombiniranje fleksibilnosti u zapošljavanju i otpuštanju (fleksibilnost za poslodavce) s relativno
visokim naknadama za nezaposlene radnike (sigurnost prihoda za zaposlene) – takozvani model
fleksigurnosti (flexsecurity) koji je po prvi puta primijenila Danska tijekom 1990.-tih –
predstavlja obećavajući pravac koji vrijedi istraţiti.
34
Detaljnija rasprava o tim mjerama daje se u cjelovitom izvješću. 35 MeĎutim, kao bi se ostvarili rezultati tih mjera, nuţno će biti potrebno vrijeme. U takvom kontekstu, bilo bi korisno privući visoko
kvalificirane useljenike, posebice u sektorima u kojima postoji potraţnja za takvim radnicima. MeĎutim, ne postoji sveobuhvatna migracijska politika.
35
Okvir 5: Europski primjeri dobre prakse na području cjeloţivotnog učenja: Finska i Irska
Finska i Irska su dva primjera zemalja koje su načela cjeloţivotnog učenja ugradila u velik broj obrazovnih politika. U Finskoj godišnje 23,1 posto radnog stanovništva sudjeluje u mjerama cjeloţivotnog učenja koje se proteţu i na umirovljenike. U drţavnom proračunu,
oko 13 posto izdataka Ministarstva obrazovanja otpada na obrazovanje odraslih, ali većinu edukacija financiraju poslodavci (Tahvainen,
2006.). U Irskoj je sudjelovanje nešto niţe (7,5 posto), a teţište politike je preteţito usmjereno na ishode na trţištu rada (cf. EIS, 2008.). TakoĎer, mogla bi biti korisna i rasprava o novijim slovenskim iskustvima u odnosu na obrazovanje odraslih. Ključne lekcije iz finskog
i irskog iskustva su sljedeće:
Kao prvo, pristup cjeloţivotnom učenju i stjecanje kompetencija trebalo bi biti jednostavno, troškovno-učinkovito i prilagoĎeno
individualnim potrebama. To je posebice vaţno u slučaju ljudi s nedovoljnim ili zastarjelim obrazovanjem ili edukacijom ili za one koji
trebaju aktualizirati svoje strukovne kvalifikacije. Finska (Ministarstvo obrazovanja - financije, 1999.; Tahvainen, 2006.) je smanjila prag za obrazovanje i edukaciju odraslih kroz individualne studijske programe na razumno trajanje, budući da se nadograĎuju na
prijašnje učenje i iskustvo. Osobe koje su već aktivne u radnom ţivotu dobivaju priliku studirati kako bi stekle kvalifikacije utemeljene
na kompetencijama koje kvalifikacije trţište rada već priznaje. Razvijen je sustav stjecanja kvalifikacija utemeljenih na kompetencijama, neovisno o načinu stjecanja znanja i vještina. Mogućnost nadograĎivanja obrazovanja i edukacije na prethodna učenja
skratila je vrijeme studiranja u obrazovanju odraslih u Finskoj za više od trećine. Osigurane su informacije, individualno usmjeravanje,
osobni planovi studiranja, usmjeravanje kroz studij i financijska pomoć za zrele studente kako bi se odrasle potaklo da se odluče na
obrazovanje i edukaciju te završe svoje studije. Vrijeme studija je zadrţano na razumnoj razini kako bi se spriječilo da trajanje studija
postane preprekom. Nadalje, naknade za nezaposlene vezane su uz izobrazbu.
Kao drugo, tečajevi i kvalifikacije organizirani su na fleksibilan i modularan način koji ih pribliţava potrebama individualnih polaznika.
Odraslima je dana mogućnost studiranja radi stjecanja strukovnih kvalifikacija, ili dijela strukovnih kvalifikacija te drugih studija koji
poboljšavaju njihovu zapošljivost i njihov kapacitet za daljnje učenje. Posebna pozornost posvećuje se osobama koje su napustile školovanje, uključujući one koji su obustavili svoje tercijarno obrazovanje te im se pruţaju prilike da nastave sa studijem. Iskustva
pokazuju da modularni oblik treba nadopuniti fleksibilnim vremenom i načinima pruţanja obrazovanja, kao i osiguranje jednakog postupanja prema različitim skupinama studenata. Otvoreno učenje i učenje na daljinu moţe riješiti neke od geografskih i vremenskih
prepreka s kojima su suočeni brojni polaznici. Razvijene su i institucije podrške. Sustav javnih knjiţnica kako u Irskoj tako i u Finskoj
osigurao je dragocjenu podršku polaznicima. U irskom slučaju, knjiţnice su podrţale odrasle polaznike takvih edukativnih programa na način da su premostile informacijski jaz, podrţale učenje na daljinu, jačale pismenost i vještine korištenja ICT tehnologije,
osiguravajući informacijske resurse, materijale i materijale za studij kao i uvodeći poveznice izmeĎu poslovnog sektora te sektora
obrazovanja i edukacije te zajednice općenito (TF-IRL, 2002.).
Kao treće, koristi se velik broj raznolikih mehanizama upravljanja i financiranja kako bi se olakšao pristup cjeloţivotnom učenju te ga
se osmislilo u skladu s potrebama poslodavaca i zaposlenika. Prema jednom modelu, izobrazba je prilagoĎena potrebama poslodavca.
Koristi se u slučajevima zapošljavanja nove radne snage, razvoja strukovnih kvalifikacija zaposlenika, restrukturiranja ili likvidacije
poduzeća, kao i u slučajevima kada je potrebno poboljšati individualnu zapošljivost. Ta se izobrazba planira, provodi, kupuje i financira
zajedno s poslodavcem i Upravom za rad (Tahvainen, 2006). Uprava za rad obično financira ne više od 50 posto nabavnih troškova izobrazbe koju provode ovlaštene obrazovne institucije. Prema drugom modelu, korištenje kupona za studiranje pilotirano je kao
uspješan mehanizam za izobrazbu koju ne inicira i financira poslodavac. Korištenje takvih instrumentata takoĎer se razmatra za
nastavak obrazovanja na sveučilišnoj razini. U Irskoj je pilot Program obrazovnih mreţa dao snaţan doprinos obrazovanju unutar poduzeća. 456 tečajeva (većina kojih je bila nova ili značajno unaprijeĎena) provedeno je u više od 2.300 poduzeća, za 12.800
sudionika. Program je imao značajan učinak na poticanje malih i srednjih poduzeća da uloţe u izobrazbu. 73 posto poduzeća koja su
sudjelovala imala su manje od 50 zaposlenih, a 38 posto poduzeća imalo je manje od 10 zaposlenih (TF-IRL, 2002.).
Četvrto, u Finskoj se cjeloţivotno učenje ne koristi samo u odnosu na potrebe trţišta rada, već i ja poticanje graĎanske aktivnosti,
obrazovanja u zajednici, socijalnog dijaloga i osnovnih vještina informacijskog društva. Obrazovne usluge sve će više biti usmjerene prema umirovljenicima u skladu s načelom cjeloţivotnog učenja.
Usprkos velikoj djelotvornosti cjeloţivotnog učenja u Finskoj, takoĎer je primijećeno da za one koji već imaju bolji stupanj obrazovanja postoji veća vjerojatnost da će sudjelovati u daljnjem obrazovanju. Slijedom toga, najveći izazov je doprijeti do loše obrazovanih
slojeva, a upravo oni predstavljaju najveći rizik za nezaposlenost i socijalno isključenje, te uključiti upravo njih u cjeloţivotno učenje.
U Irskoj, posebna je pozornost posvećena 'ne-tradicionalnim polaznicima', uključujući loše obrazovane osobe, starije osobe,
nezaposlene i ekonomski neaktivne graĎane, kao i one koji rade u malim poduzećima i pripadaju u skupinu niţe kvalificiranih
zanimanja.
Izvor: Izvješće korišteno kao priprema ovog Izvješća, izradilo osoblje Banke
36
B. Povećanje produktivnosti
79. Udio ukupne produktivnosti na koji utječe ulagačka klima je u Hrvatskoj velik. Udio ukupne produktivnosti na koji utječe ulagačka klima, poznat i pod nazivom demean log-
produktivnost36
usporediv je s vrijednostima koje biljeţe Meksiko i Juţna Afrika. Ipak, u
usporedbi s drugim zemljama, ulagačka klima u Hrvatskoj utječe na agregatnu log-produktivnost
(usporedivu s konceptom tehničke učinkovitosti o čemu je bilo riječi ranije u izvješću), uz gotovo
zanemariv učinak na alokativnu učinkovitost meĎu poduzećima. Od ukupnog učinka ulagačke
klime na agregatnu, oko 87 posto moglo bi se pripisati prosječnoj log-produktivnosti, a samo
preostalih 13 posto efektu alokacije. To ukazuje na to da ne postoje znatne razlike u učinku
čimbenika ulagačke klime u skladu s trţišnim udjelom poduzeća.
36 Demean log-produktivnost definira se kao udio produktivnosti koji objašnjava ili na koji utječe ulagačka klima mjereno u logaritamskom mjerilu.
Prikaz 16: Demean Mixed Olley and Pakes dekompozicija u Hrvatskoj i usporedivim zemljama
-0.6
5
-0.5
3
-0.4
1
0.3
5
0.4
9
0.6
4
0.8
0
1.0
3
1.5
5
-0.6
7
-0.5
3
-0.4
5
0.0
8
0.5
0
0.6
1
0.7
3
0.5
3
1.5
2
0.0
0
0.0
3
0.2
7
-0.0
1
0.0
3
0.0
7
0.5
0
0.0
2
0.0
1-1.0
-0.5
0.0
0.5
1.0
1.5
2.0
Philippines Turkey Indonesia India Croatia Mexico South Africa Brazil Chile
De
me
an
[lo
g (
P)]
Aggregate log-productivity Average log-productivity Allocative Efficiency
The productivity measure used is the demean restricted Solow residual in logs.
Source: Staff calculations with Croatia ICS data.
Izvor: Izradilo osoblje Banke
37
80. Empirijski dokazi sugeriraju da birokratsko
opterećenje te kvalifikacije i tehnologija
predstavljaju skupine varijabla ulagačke klime koje
u najvećoj mjeri (pozitivno ili negativno) pridonose
agregatnoj produktivnosti. Zajednički, doprinos te
dvije skupine iznosi gotovo 50 posto ukupnog učinka.
Infrastrukturne varijable pridonose dodatnih 17 posto, a
čimbenici vezani uz financije i korporativno
upravljanje dodatnih 10 posto (Prikaz 17). U okviru
dvije glavne gore navedene skupine, nekoliko dodatnih
pitanja – „broj dana do dobivanja dozvole za uvoz―;
„udio kvalificiranih radnika― i ―udio radnika s
računalima― i „osoblje na računalima― predstavljaju
najvaţnije čimbenike. Doprinos infrastrukture
podijeljen je na pet različitih čimbenika (“postojanje
web stranice‖; ―postojanje vlastitog prijevoza‖; ―gubici na
otpremu na domaćem trţištu―; „dani čekanja na telefonski priključak― i „gubici zbog prekida u
opskrbi električnom energijom―). U slučaju financija i korporativnog upravljanja, glavni učinci
proizlaze iz sljedećih varijabla: „nova ulaganja financirana kroz nebankarske financijske
institucije―; „nova ulaganja iz vlasničkog kapitala― i „vanjska revizija―.
81. TakoĎer su utvrĎene vaţne nijanse u odnosu na kanale kroz koje individualne
varijable ulagačke klime utječu na agregatnu produktivnost. Doprinos varijable „dani
čekanja na dobivanje dozvole za uvoz― u prosjeku iznosi -32,7 posto, dok je doprinos alokativne
učinkovitosti -3,2 posto, što ukazuje na to da postoji odreĎena predrasuda prema negativnom
učinku poduzeća s niskim trţišnim udjelom na produktivnost. Doprinos „udjela kvalificiranih
radnika― na prosječnu log-produktivnost iznosi 24,8 posto pri čemu se negativni učinak na
alokativnu učinkovitost (-0,8 posto) oduzima od učinka na prosjek, što ukazuje na to da sva
poduzeća u uzorku dijele pozitivni učinak kvalificiranih radnika. Doprinos varijable „radna snaga
s računalom― takoĎer se uglavnom očituje kroz prosječni učinak (15,9 od 17,3 njezinog ukupnog
doprinosa). Alokativni učinak, meĎutim, je vaţniji za varijablu ―dummy za vanjsku reviziju‖:
revizija godišnjih financijskih izvješća od strane vanjskog revizora pozitivno se povezuje s
ukupnom log-produktivnošću (13,5 posto), ali najveći doprinos proizlazi iz alokativnog učinka
(6,6 posto). To jest, budući da je pozitivni učinak vanjske revizije uglavnom usredotočen na
poduzeća s velikim udjelom u prodaji, opći učinak na ukupnu log-produktivnost se značajno
povećava. Jedna trećina doprinosa varijable koja se odnosi na dane čekanja na telefonski
priključak (Prikaz 18).
82. Politike povećanja agregatne produktivnosti u Hrvatskoj trebale bi se pozabaviti s
oba čimbenika ulagačke klime koja smanjuju tehničku učinkovitost i – što je još vaţnije u
smislu potencijalnog učinka – onima koji priječe dinamiku trţišta. Stavljanjem teţišta na
čimbenike ulagačke klime koji imaju najveći učinak na tehničku učinkovitost, politikama bi se
potencijalno moglo pridonijeti povećanju agregatne produktivnosti u Hrvatskoj. Rezultati do
kojih se došlo temeljem ovog izvješća potvrĎuju da se velika povećanja produktivnosti mogu
ostvariti kroz poboljšanje uporabe resursa u tipičnom poduzeća te potvrĎuju mogućnost
povećanja agregatne produktivnosti bez nuţnog mijenjanja distribucije ukupnog outputa u korist
učinkovitijih poduzeća (proces nadoknaĎivanja zaostataka od strane poduzeća kako bi se dostigla
„najbolja praksa―). Ipak, istovremenim omogućavanjem sila trţišne dinamike za povćanje udjela
učinkovitijih poduzeća u ukupnom outputu (alokativna učinkovitost), tvorci politike mogli bi
dodatno povećati magnitudu učinka takvih mjera. U tom smislu, povećanje agregatne
Prikaz 17: IC apsolutni doprinosi ukupnoj
log-produktivnosti prema blokovima
varijabla
Finance and
corporate
governance,
10%
Quality,
innovation
and labor
skills, 20%
Other
control
variables,
25%
Red tape,
corruption
and crime,
28%
Infrastructu
re, 17%
Source: Escribano et al (2008)
38
produktivnosti u Hrvatskoj takoĎer zahtijeva bavljenje čimbenicima koji priječe dinamiku trţišta
- proces „kreativne destrukcije― – u Hrvatskoj.
Prikaz 18: Doprinos varijabla ulagačke klime na ukupnu i prosječnu log-produktivnost
Napomena: Neto doprinosi bez bilo kojeg drugog čimbenika izvan varijabla ulagačke klime. Zbrojeni, doprinosi ukupnog log-
produktivnosti iznose 100 posto. Korištena mjera produktivnosti je ograničeni Solowljev ostatak, radi više detalja vidi privitak o
ekonometrijskim metodama.
Izvor: Escribano et al (2008.)
83. Drugi čimbenik koji ograničava agregatnu produktivnost u Hrvatskoj je
kontinuirano velik udio zapošljavanja u poljoprivredi. 2006. godine, poljoprivredni je sektor
zapošljavao više od 14 posto hrvatske radne snage, što je iznosilo više od četverostruko više od
prosjeka EU-15. Ipak, hrvatska poljoprivredna proizvodnja manje je učinkovita od zemalja EU-
15: primjerice, dodana vrijednost po poljoprivrednom radniku u Hrvatskoj u 2005. bila je tek na
polovici razine EU-15. Većina poljoprivrednika bavi se naturalnom poljoprivredom na malim
imanjima te s malim ulaganjima u strojeve i opremu. Nadalje, velik dio poljoprivrednog zemljišta
i dalje je pod kontrolom drţave i dalje je manje-više neiskorišten. Kako bi se povećala agregatna
produktivnost, Hrvatska će trebati omogućiti većem broju poljoprivrednika pomak prema
aktivnostima s većom produktivnošću i/ili povećati produktivnost poljoprivrednog sektora, što
opet implicira provedbu trţišnih reforma u poljoprivrednom sektoru (pospješivanje trţišta
iznajmljivanja zemljišta i eventualno omogućavanje konsolidacije vlasništva nad zemljom).
Jačanje trţišne dinamike
84. Dokazi ukazuju na ograničenu trţišnu dinamiku u poduzetničkom sektoru
Hrvatske: proces „kreativne destrukcije“ slabašan je u odnosu na usporedne zemlje. Stope
omjera zatvaranja i otvaranja poduzeća (omjer izmeĎu broja ulazaka i izlazaka poduzeća s trţišta
iskazan kao omjer prema ukupnom broju poduzeća), povećao se s tri na šest posto tijekom
razdoblja 2000.-07., što je mnogo niţe nego u usporedivim zemljama, kao što su Rumunjska
(povećanje s pet na 30 posto); ili Slovenija (pad s 25 posto na 13 posto). Bruto tokovi
-0.3
6.6
-2.6
17.2
-7.7
1.2
-32.7
5.6 4.4
13.5
24.8
17.3
43.7
8.9
-1.2
7.4
-2.9
16.1
-5.2
1.5
-29.5
7.7 4.5
6.9
25.6
15.9
36.9
6.6 0.9
-0.7 0.3
1.1
-2.5 -0.3 -3.2 -2.1 -0.1
6.6
-0.8
1.4 6.7
2.3
-40
-30
-20
-10
0
10
20
30
40
50
1.1 1.2 1.3 1.4 1.5 2.1 2.2 3.1 3.2 3.3 4.1 4.2 5.1 5.2
Ukupna log produktivnost Prosječna log produktivnost Alokativna učinkovitost
4 Kvaliteta, inovacije i kvalifikacije radne snage 4.1 Postotak kvalificiranih radnika 4.2 Postotak radne snage koja koristi računala 5 Ostale kontrolne varijable 5.1 Starost poduzeća 5.2 Udio izvoza
2 Ekonomsko upravljanje 2.1 Trošak sigurnosti 2.2 Dani čekanja na dozvolu za uvoz 3 Financije i korporativno upravljanje 3.1 Nova ulaganja financirana kroz nebankarske financijske institucije 3.2 Nova ulaganja financirana iz vlasničkog kapitala 3.3 Zamjena za vanjsku reviziju
LEGENDA 1 Infrastrukture 1.1 Gubici zbog prekida opskrbe strujom 1.2 Zamjena za vlastiti transport 1.3 Gubici na otpremu na domaćem tržištu 1.4 Zamjena za web stranicu 1.5 Dani čekanja na tel.priključak. Interakcija s poduzećima koja zatraže tel.priključak
Infrastrukture Birokracija, korupcija i kriminalitet Financije i korporativno upravljanje Kvaliteta, inovacije i
kvalifikacije radne snage Ostale kontrolne varijable
%
39
zaposlenosti ukazuju na to da je povećanje zaposlenosti u Hrvatskoj u proteklih deset godina u
biti rezultiralo iz manje destrukcije poslova, uz tek mali doprinos ostvaren stvaranjem poslova
(što je rezultat koji je suprotan rezultatu iz 1990-ih). Stvaranje poslova u biti je pokretano
osnivanjem novih poduzeća, uz tek zanemariv doprinos privatiziranih poduzeća, što je rezultat na
koji se često nailazi u tranzicijskim gospodarstvima. Umjesto da bude izvor dinamike, čini se da
je korporativno restrukturiranje u Hrvatskoj jedno od velikih tereta porastu produktivnosti.
85. Studija utvrĎuje da se temeljni razlog neodgovarajućih koristi iz bolje alokacije
resursa još uvijek nalazi u sveobuhvatnoj regulativa trţišta proizvoda koja se proteţe na
cijelo gospodarstvo. Ovo izvješće prikazuje Hrvatsku kao 6. najrestriktivnije gospodarstvo u
krugu od trideset odabranih zemalja u smislu uvjeta konkuriranja na trţištu proizvoda (te da je
restriktivnije nego što je predviĎeno s obzirom na hrvatsku razinu razvijenosti). Djelomično kao
posljedica usvajanja standarda pravne stečevine EU-a (acquis communautaire), Hrvatska ima
relativno dobre rezultate na području upravne regulative, uključujući regulativu vezanu uz
osnivanje poduzeća (Prikaz 19). Drugi pravni zahtjevi za ulazak na trţište, kao što su licence i
dozvole te popustljive iznimke u regulativi trţišnog natjecanja ostaju, meĎutim, područje
neusklaĎenosti s uvjetima za ulazak poduzeća na trţište u gospodarstvima OECD-a. Druga veća
neusklaĎenost jest veličina hrvatskog sektora javnih poduzeća koji je daleko veći kada se
usporeĎuje sa sličnim zemljama. Nadalje, uključenost drţave u komercijalne aktivnosti tih
poduzeća takoĎer se čini suviše intruzivnom ako se usporedi s drugim zemljama te dodatno
narušava konkurenciju u nekoliko ključnih gospodarskih grana. Osim toga, velikodušne drţavne
pomoći i stečajni postupak koji, usprkos usklaĎenosti s EU, dulje traje i povezan je s više
troškova nego drugdje u praksi u Europi, predstavljaju vaţne prepreke izlasku neučinkovitih
poduzeća s trţišta i dodatne prepreke trţišnim silama u Hrvatskoj.37
86. Regulativa ne-preraĎivačkih sektora, uključujući maloprodaju i infrastrukturu,
takoĎer ima vaţne posredne, ali sigurne učinke na hrvatske izglede za rast. Ne-preraĎivački
sektori predstavljaju oko dvije trećine gospodarske aktivnosti u Hrvatskoj. To implicira da
konačni potrošači i meĎupotrošači proizvoda iz ne-preraĎivačkog sektora u cijelom gospodarstvu
moraju snositi troškove neučinkovitosti u tim sektorima koje štite propisi koji nisu orijentirani
prema postizanju konkurentnosti. Usluţni su sektori drugdje dokazali da u ključnoj mjeri
pridonose povećanju produktivnosti u gospodarstvima OECD-a u proteklim desetljećima. Ipak, to
su industrije u kojima postoji manja vjerojatnost konkurencije uvoza, a struktura trţišta često je
visoko koncentrirana. U tom kontekstu, odgovarajuća regulativa moţe aktivirati konkurenciju i
ulazak novih subjekata na trţište, ali neprikladni propisi to mogu dodatno ograničiti.
Primjenjujući metodologiju OECD-a radi odreĎivanja standarda hrvatske regulative u ne-
preraĎivačkim sektorima, ovo izvješće je zaključilo da regulativa na područjima energetike,
prijevoza i telekomunikacija ima restriktivniji učinak na konkurenciju u Hrvatskoj nego što je to
slučaj u zemljama EU-a, iako je usklaĎenost s pravnom stečevinom EU-a dovela do
konvergencije u regulatornim okvirima, posebice na području električne energije i
telekomunikacija. Regulativa usluţnog sektora koja se preteţito zasniva na naredbama i kontroli,
a ne na poticajima, daljnje je područje koje nije usklaĎeno s prosječnim gospodarstvima OECD-a.
37 Radi ostalih pojedinosti o regulativi trţišta proizvoda u Hrvatskoj vidi cjelovito Izvješće.
40
Prikaz 19: Regulativa trţišta proizvoda u Hrvatskoj (2008.)
0
1
2
3
4
United K
ingdom
Australia
United S
tate
s
New Z
ealan
d
Canada
Icelan
d
Denm
ark
Slovak R
epublic
Irelan
d
Luxem
bourg
Sweden
Japa
n
Finland
Nethe
rlands
Romania 2
006
Germany
Albania 2
007
Austria
Belgium
Norway
Portuga
l
Spain
Korea
Switzer
land
Bulgaria 2
006
France
Czech
. Rep.
Italy
Greece
Croatia
200
7
Hungar
y
Mexic
o
Turkey
Poland
Ukrain
e 20
07
Product market
regulation
90% confidence interval (2003) 2003 PMR Indicator
Relatively
Restrictive
Relatively
Liberal
Izvor: Izradilo osoblje Banke
Područja za podizanje prosječne produktivnosti
87. Procedure prelaska preko granice. Tijekom proteklih godina su se procedure na
granicama značajno poboljšale zahvaljujući programu pristupanja EU-u. Hrvatska i dale znatno
zaostaje za najboljom praksom u ovom području. Primjerice, raščlamba troškova i vremena
potrebnog kako bi se iz Hrvatske izvezao ili u Hrvatsku uvezao puni kontejner suhog tereta
dugačak 6 metara pokazuje da su poduzetnici koji su 2007. godine bili uključeni u meĎunarodnu
trgovinu trebali provesti 8-9 dana i potrošiti 500 USD na pripremu potrebne dokumentacije za
izvoz ili uvoz (što je u izrazitom kontrastu s 2 dana i 65 USD za trgovce koji posluju u Danskoj).
Iako se broj potrebnih dokumenata smanjio s 9 u 2005. na 7 u 2007. za izvoz (te s 15 na 8 za
uvoz), regulatorno opterećenje koje moraju nositi hrvatski trgovci još uvijek je više nego u
gospodarstvima EU-15 i OECD-a. Pojednostavljivanje trgovinskih postupaka, uključujući
postupke uvoza, izuzetno je relevantno, budući da uvezeni input predstavlja više od 40 posto
ukupnog inputa u hrvatsku proizvodnju.
88. Kvalifikacije radne snage. Hrvatska poduzeća zapošljavaju mali postotak kvalificiranih
proizvodnih radnika u usporedbi s drugim usporedivim zemljama. Do 2007. godine, hrvatska su
poduzeća zapošljavala oko 66 posto kvalificiranih proizvodnih radnika (i zaposlenika i
rukovoditelja). Ta brojka u nepovoljnom je odnosu u usporedbi s drugim gospodarstvima višeg
srednjeg dohotka, kao što su Rumunjska ili Turska koje su krajem 2004. zapošljavale 83,6 posto i
77,5 posto kvalificiranih radnika. A nije dobra niti u usporedbi sa strukturom radne snage u
gospodarstvima višeg dohotka, kao što su Juţna Koreja ili susjedna Slovenija u kojima je
postotak kvalificirane radne snage dosegao 87 posto i 79,8 posto. Uz to, velika većina
kvalificiranih proizvodnih radnika u Hrvatskoj zaposlena je u neizvoznim poduzećima (u
usporedbi sa izvoznim) te u poduzećima u javnom vlasništvu (u usporedbi s poduzećima u
privatnom vlasništvu), što moţe ograničiti doprinos koji daju gospodarskoj dinamici i
konkurentnosti drţave.
89. Uporaba računala. Relativno visok udio hrvatskih radnika (44 posto) koristilo je
računala u proizvodnom procesu u 2007. godini, što je mnogo više od Kine (33 posto) i Indije (15
posto) u 2003. MeĎutim, udio radne snage koja koristi računala u Hrvatskoj smanjuje se s
41
veličinom poduzeća (što je rezultat koji se ne vidi na primjeru Brazila ili Indije). Korištenje
računala najniţe je meĎu mladim poduzećima (slično Brazilu i Indiji) te je intenzivnije u
usluţnom sektoru nego drugdje (kao što je to slučaj u većini zemalja u našem uzorku). Računala
se najviše koriste u zagrebačkoj regiji (a najmanje u Istri). Poduzeća u domaćem i stranom
vlasništvu predstavljaju slične razine korištenja računala, ali poduzeća u privatnom vlasništvu
pokazuju višu razinu nego poduzeća u javnom vlasništvu. Već relativno velika difuzija korištenja
računala u Hrvatskoj sugerira da moţda postoji relativno ograničen dodatni prostor za povećanje
tehničke učinkovitosti na ovaj način. MeĎutim, tek malobrojni nacionalni programi bili su
usmjereni prema razvoju usredotočenosti poduzetništva na usvajanje tehnologije, za razliku od
iskustava u brojnim zemljama OECD-a.
90. Infrastruktura. Iako je doprinos ―korištenja Interneta‖ ukupnoj faktorskoj
produktivnosti meĎu pet najvaţnijih utvrĎenih faktora, difuzija korištenja Interneta meĎu
hrvatskim poduzećima čini se komparativno ograničenom: samo je 55 posto poduzeća u
Hrvatskoj izjavilo da koristi Internet za interakcije s dobavljačima i klijentima u 2007., u
usporedbi sa 63% u Rumunjskoj i više od 88 posto u Sloveniji u 2005. Čini se da priključci i dalje
predstavljaju problem za mnoge firme; vrijeme čekanja na dobivanje telefonskog priključka meĎu
poduzećima koja ga zatraţe čini se da negativno utječe na produktivnost poduzeća.
Konvergencijom telekomunikacijske regulative prema standardima EU, bolja provedba tih
propisa moţe biti ključna za razvoj učinkovitijih usluga u ovom sektoru. S druge strane, naša je
anketa utvrdila da se posjedovanje ―vlastitog prijevoza‖ povezuje se s višom ukupnom
faktorskom produktivnošću, da oslanjanje na vlastiti prijevoz u velikoj mjeri smanjuje
produktivnost. Jedno vjerodostojno tumačenje ta dva rezultata jest da angaţiranje vanjskih
izvoĎača za područje logistike, što predstavlja trend u cijelom svijetu, takoĎer predstavlja bolju
alternativu u Hrvatskoj, ali neposjedovanje vlastitih prijevoznih sredstava moţe smanjiti
produktivnost poduzeća (eventualno zbog prekida u pruţanju vanjskih logističkih usluga).38
91. Pristup financiranju. Iako je 17 posto anketiranih poduzeća navelo „pristup
financiranju― kao jednu od 10 najvaţnijih prepreka razvoju poslovanja u Hrvatskoj, 71 posto
poduzeća uzimalo je zajam ili neku postojeću kreditnu liniju (u usporedbi sa samo 20 posto u
Bugarskoj ili 54 posto u Turskoj). Prosječan broj godina koji je odobren za otplatu zajma iznosi
4,5 godine s manjim odstupanjima ovisno o veličini poduzeća. Poduzeća koja su trpjela
financijska ograničenja moţda zajedno čine maksimalno 20 posto ukupnog broja poduzeća. U
vezi s time, pristup zajmovima sam po sebi ne čini se kao područje kroz koje bi se mogle
aktivirati značajne rezerve za porast produktivnosti. U tom slučaju, pozitivni učinak na
produktivnost primijećen meĎu poduzećima koja su izvijestila o „novim ulaganjima iz
nebankarskih institucija― i „novim ulaganjima financiranima iz vlasničkog kapitala― mogu se
tumačiti kao dokazi za to da su vlasnički kapital ili nebankarsko financiranje (npr. trţišta kapitala)
mogu moţda biti učinkovitiji od banaka u raspodjeli sredstava poduzećima s višim razinama
produktivnosti. Jedna nuţna posljedica ovog tumačenja je stoga da treba naglasiti vaţnost razvoja
nebankarskih financijskih institucija radi daljnjeg rasta produktivnosti u Hrvatskoj.
92. Radi povećanja ukupne produktivnosti moglo bi se, izmeĎu ostalog, razmotriti
sljedeće mjere te tako pomoći Hrvatskoj da postigne (te po mogućnosti odrţi) više stope
gospodarskog rasta (detaljna rasprava o tim mjerama nalazi se u Cjelovitom izvješću):
Ojačati proces kreativne destrukcije i trţišne dinamike kroz (i) ponovno aktiviranje
procesa privatizacije i poboljšanje korporativnog upravljanja u preostalim poduzećima u
drţavnom vlasništvu, uključujući smanjenje razine uplitanja drţave u komercijalne
odluke; (ii) smanjenje drţavnih pomoći za sektore koji biljeţe pad i racionalizacija
38 Manje od 8 posto poduzeća smatra usluge transporta ozbiljnom ili vrlo ozbiljnom preprekom širenju svojih poslova u Hrvatskoj. Ipak, 77 posto svih hrvatskih proizvoĎača se 2007. oslanjalo na vlastiti prijevoz.
42
stečajnog postupka kako bi se poboljšali uvjeti izlaska iz trţišta; (iii) daljnje usvajanje
trţišno-usmjerenih propisa (s punom provedbom zahtjeva za ocjenom regulatornog
učinka i eliminiranjem nepotrebnih prepreka ulasku na trţište koje stvara drţava); i (iv)
liberalizacija ulaska u usluţni sektor (posebice maloprodaja i infrastruktura);
Pridonijeti povećanju prosječne produktivnosti (odnosno tehničke učinkovitosti)
hrvatskih poduzeća kroz (i) racionalizaciju postupka dobivanja dozvola za uvoz; (ii)
poboljšanje ponude kvalifikacija radne snage (kao što je bilo riječi u odjeljku o radnoj
snazi); (iii) primjenu hrvatskih politika za mala i srednja poduzeća kako bi se bolje
podrţalo usvajanje tehnologije, posebice korištenje računala, u skladu s iskustvima
OECD-a; (iv) poboljšanje provedbe telekomunikacijske regulative na način da se, meĎu
ostalim, smanji vrijeme potrebno za dobivanje priključka i (v) razmatranje poticanja
daljnjeg razvoja nebankarskih financijskih institucija. Dok su neke od tih mjera u
potpunosti usklaĎene s programom pristupanja EU-u (npr. carine i telekomunikacije),
druge su manje usklaĎene. TakoĎer, vremenski okvir ovih preporuka značajno varira kod
nekih od njih (npr. razvoj nebankarskih financijskih institucija i unaprjeĎenje
kvalifikacija radne snage) te zahtijeva dugoročniji pristup nego kod drugih.
93. Iako se potencijalno moţe ostvariti značajan rast, jačanjem procesa kreativne
destrukcije neizbjeţno dolazi do pojave pobjednika i gubitnika, što ugroţava odrţivost
reforma. Sektorske i regionalne razlike mogu dodatno naglasiti rizik od preokreta politika te bi
trebalo uzeti u obzir odgovarajuće mehanizme za bavljenje tim rizicima. Osim standardnih
kompenzacijskih mehanizama, jedna je mogućnost povezati te reforme kojima se promiče
konkurentnost s (i) reformama vezanim uz unaprjeĎenje ulagačke klime, daljnje omogućavanje
širenja produktivnih poduzeća te tako i potraţnje za radnom snagom i (ii) politikama
cjeloţivotnog učenja i strukovnog obrazovanja kako bi se olakšala zapošljivost radnika te
politikama kojima se omogućuje usklaĎivanje ponude kvalifikacija s ponudom poslova.
43
C. Produbljivanje trgovinske integracije
94. Stope povećanja izvoza u Hrvatskoj stalno su niţe od stopa u drugim zemljama
Srednje i Istočne
Europe (SIE) što
odraţava nepotpuno
restrukturiranje izvoznog sektora. Kao što se vidi iz Tablice 2, doprinos rastu izvoza u
Hrvatskoj dolazi od širenja intenzivnog prinosa (odnosno, neto širenja prodaje postojećih
proizvoda na postojeća trţišta) na rast izvoza slab je u usporedbi sa zemljama višeg srednjeg
dohotka (UMIC) općenito. Taj je rezultat uglavnom posljedica značajnog smanjenja i
prestanka izvoza mnogih postojećih proizvoda na sadašnja trţišta, što je uvelike poništavalo
takvu
ekspanziju
kako je do nje
dolazilo.
Uistinu, došlo
je do velike
promjene u
strukturi
izvoza
Hrvatske u
odnosu na
onu koja je
postojala
prije desetak godina s tekstilom, odjećom i koţom, kemikalijama, hranom i proizvodima od
drveta koji čine oko 30 posto ukupnog izvoza u usporedbi s 55 posto 1997. godine.
95. MeĎutim, u izmijenjena struktura izvoza ne uključuje značajno povećanje izvoza
proizvoda koji zahtijevaju intenzivan razvoj kvalifikacija. Nasuprot tome, uz iznimku
prijevozne opreme, većinu izgubljenih udjela u izvozu nadoknadio je sektor rafinirane nafte,
industrija koja se temelji na resursima. Osim toga, najveći dio sektora prijevozne opreme čine
proizvodi brodogradnje, a to je segment kojem su apsorbirane značajne drţavne subvencije.
Općenito, uz iznimku Bugarske i Bosne i Hercegovine, tehnološka profinjenost izvoza u
Hrvatskoj niţa je nego u većini zemalja SIE.
Tablica 2: Raščlamba u Hrvatskoj: 1995 do 2004 (%)
Croatia UMI ECA Increase in Exports of Existing Products to Current Markets 113.6 102.6 89 .8 Decrease in Exports of Existing Products to Current Markets - 72.7 - 19.8 - 14.7 Extinction of Exports of Existing Products to Current Markets - 24.1 - 6.6 - 7.3 Intensive Margin 16.8 76.2 67.8 New Exports of Existing Products to New Markets 69.6 22.7 29. 8 New Exports of New Products to Existing Markets 13.6 1.1 2.4 New Exports of New Products to New Markets 0 0 0 Extensive Margin 83.2 23.8 32.2
Staff Calculations based on: Brenton, P and R. Newfarmer (2007) ‗Watching More Than the Discovery Channel:
Export Cycles and Diversification in Development‘, Policy Research Working Paper 4302, World Bank
Izvor:Izračuni djelatnika banke na temelju: Brenton, P and R. Newfarmer (2007) ‗Watching More Than the Discovery Channel: Export Cycles and Diversification in Development‘, Policy Research Working
Paper 4302, World Bank
Prikaz 20:Postotak tvrtki u stranom vlasništvu koje su odreĎeni problem opisale
kao“ Ozbiljnu” or “Vrlo ozbiljnu” prepreku širenju poslovanja u Hrvatskoj
44
96. Prepreke za dublju
trgovinsku integraciju
više su vezane uz
mikroekonomske nego
uz makroekonomske
čimbenike. Čini se da se
posljednjih godina tečaj
nešto povećao ali u mjeri
koja, prema procjeni ovog
izvješća, nije značajno
utjecala na izvoz.
Ekonometrijska analiza
korelata vjerojatnosti za
izvoz na razini pojedinog
oblika pokazala je da
produktivnost tvrtki (TFP) objašnjava okvirno jednu četvrtinu vjerojatnosti izvoza, a četiri
dodatna vaţna čimbenika su (i) broj dana potrebnih da se provede carinjenje za izvoz, (ii)
raspoloţivost vlastitog prijevoza; (iii) gubici uslijed kriminalnog djelovanja i (iv) strano
vlasništvo. Dok je gubitke uslijed kriminalnog djelovanja teško analizirati, tumačenje dva od
tri preostala čimbenika (carina i strano vlasništvo) prilično je jednostavno.39
U izvješću se
predviĎaju dvije komplementarne strategije za unaprjeĎenje izvoza u Hrvatskoj: (i) privući
izravna strana ulaganja usmjerena na izvoz and (ii) povećati ponudu izvozne robe.
Privlačenje izravnih stranih ulaganja usmjerenih za izvoz
97. Što sprječava Greenfield izravna strana ulaganja u Hrvatskoj? Odgovori menadţera
poduzeća u stranom vlasništvu na Istraţivanje o ulagačkoj klimi za 2007. kao „punomoćnika―
percepcije stranog ulagača o privlačnosti ulagačke klime u Hrvatskoj te u usporedbi s
odgovorima domaćih trgovačkih društava, pokazuju da su (i) opskrba električnom energijom
i (ii) propisi o trgovini područja koja velik udio poduzeća u stranom vlasništvu (u usporedbi s
domaćima) smatra „ozbiljnim preprekama― širenju poslovanja u Hrvatskoj. Oko ¼ tvrtki u
stranom vlasništvu spomenulo je i (i) neprikladnost radne snage i (i) poreznih stopa kao
„ozbiljne prepreke― (ovi su odgovori u skladu s percepcijom poduzeća u domaćem
vlasništvu). Pristup zemljištu isto je jedna od vaţnih prepreka za širenje poslovanja poduzeća
u stranom vlasništvu u Hrvatskoj (Prikaz 20).
98. Nestanak struje. Prema Istraţivanju o ulagačkoj klimi u 2007., 29 posto poduzeća
prijavilo je da su u prethodnoj godini doţivjeli nestanke struje, što je blago poboljšanje u
odnosu na situaciju u 2004. godini kada je više od trećine poduzeća patilo zbog nestanaka
struje. Nestanci struje najčešći su u Slavoniji u Dalmaciji. U prosjeku je bilo oko 2,19
nestanaka struje u mjesecu u prosječnom trajanju od 2,33 sata. Prosječno ponderirano trajanje
nestanaka struje u mjesecu u 2006. iznosilo je 6,6 sati, od visokih 8,1 sati u Dalmaciji do
niskih 2,2 sata u Istri. U Slavoniji i Dalmaciji, više od 50 posto ispitanih tvrtki doţivjelo je
nestanak struje u mjesecu. Troškovi koje su tvrtke time imale iznose do 7 posto godišnjih
prihoda, što je slučaj kod malih tvrtki u Slavoniji.
99. Pristup zemljištu. Poduzeća u stranom vlasništvu posjeduju manji udio zemljišta nego
trgovačka društva u domaćem vlasništvu. Poduzeća u stranom vlasništvu koja rade u
Hrvatskoj posjeduju 43 posto zemljišta na kojem posluju što je u kontrastu prema 70 posto
vlasništva kod poduzeća u domaćem vlasništvu. Vlasništvo nad zemljištem teško je pravno
39 Vaţnost ―vlastitog prijevoza‖ je očito u kontradikciji s globalnim trendom davanja usluga prijevoza vanjskim suradnicima. Tumačit ćemo to kao pokazatelj neučinkovitosti usluga prijevoza koje se nude izvoznicima.
24.419.7 17.9 16.8
14.212.2 12.2
9.8 9.4 8.9
25.3
05
10152025303540
Inad
eq
uate
lab
or
Tax
rate
Ele
ctr
icit
y
Tra
de r
eg
ula
tio
ns
Tax
ad
min
istr
ati
on
Access
to
lan
d
Access
to
fin
an
ce
Tra
nsp
ort
Lab
or
reg
ula
tio
ns
Co
urt
Tele
co
mm
un
icati
on
Foreign ownership>=50% Others <50%
Izvor: Istraţivanje o ulagačkoj klimi u Hrvatskoj za 2008. -Izradili djelatnici banke
45
utvrditi jer su, do nedavno, katastar i zemljišno-knjiţni odjel bili vrlo loše organizirani.
Djelomično kao rezultat mogućih nejasnoća u vezi s vlasništvom, upis zemljišta u Hrvatskoj
traje u prosjeku 174 dana, u usporedbi s 2 dana u Novom Zelandu i 92.4 dana u prosjeku u
regiji Europe i Središnje Azije. Dio postupka u kupnji zemljišta koji najduţe traje je prijenos
vlasništva u općinskom sudu. Glavni razlog duljine postupka jesu veliki zaostaci u zemljišno-
knjiţnim odjelima općinskih sudova.
100. Porezi. Utjecaj poreza na direktna strana ulaganja (FDI) u izvozno orijentiranom
sektoru traţi dodatnu analizu. Porez na dobit u Hrvatskoj, koji iznosi 20 posto, veći je nego u
nekoliko meĎunarodnih konkurenata, kao što su Bugarska (15 posto), Rumunjska (16 posto),
MaĎarska (16 posto), Poljska (19 posto), Latvija (15 posto) i Litva (15 posto). MeĎutim,
istovremeno je efektivna stopa poreza na dobit manja zbog različitih poreznih odbitaka i
olakšica koje se nude poduzetnicima. Hrvatski porez na dodanu vrijednost od 22 posto jedan
je od najvećih u Europi i jednak je porezu na dodanu vrijednost u Poljskoj i Finskoj od kojih
je veći jedino u Danskoj (25 posto) i Švedskoj (25 posto). Nadalje, postoje razni porezi na
drţavnoj razini i neporezna davanja i naknade koje pridonose poreznom opterećenju. Plaćanje
poreza u Hrvatskoj i dalje je administrativno sloţenije nego u EU-15.40
Povećanje ponude izvozne robe
101. Razvoj ponude izvozne robe zahtijevat će podizanje kvalitete certificiranja,
poboljšanje usluga vezanih uz trgovinu i logistike. Nedostatak svijesti o normama i
zahtjevima za kvalitetu predstavlja prepreku izvozu. Istraţivanje pokazuje da povećanje broja
zajedničkih normi meĎu dvjema zemljama za 10 posto povećava bilateralnu trgovinu za 3
posto. Standardi pomaţu u smanjenju troškova promidţbe koje bi mala i srednja poduzeća
mogla imati pokušavajući plasirati robu na strano trţište. U Hrvatskoj postoji više pitanja.
Kao prvo, za razliku od Hrvatske koja ima manje od 9.000 normi koje su utemeljene na
regionalnim i nacionalnim normama, Rumunjska ima nekih 20.000, a Bugarska 18.000
normi. Kao drugo, u nekoliko slučajeva u kojima su usklaĎene europske norme usvojene u
Hrvatskoj, nisu uklonjeni tehnički propisi utemeljeni na normama bivše Jugoslavije koje su
propisala ministarstva (oko 9,000) te je kao posljedica toga nastao dvostruki sustav normi.
Nepoznavanje europskih normi sluţi kao prepreka za stavljanje robe na europska trţišta. Naša
analiza na razini tvrtki potvrĎuje da su hrvatske tvrtke koje su unaprijedile svoje proizvode
(kako bi oni zadovoljavali više norme) više izvozile.
102. Uz podizanje svijesti izvoznika, Hrvatska će morati unaprijediti tehničku
infrastrukturu za ocjenu sukladnosti. Hrvatska će morati razviti mreţu neovisnih tijela i
laboratorija za potvrĎivanje. Broj nacionalnih akreditiranih tijela za ispitivanje, laboratorija
za kalibraciju, tijela za potvrĎivanje proizvoda i inspekcijskih tijela u Hrvatskoj morat će
dostići broj takvih tijela u drugim zemljama SIE. Hrvatska akreditacijska agencija mora
postati punopravnom članicom Europske suradnje na akreditaciji. I konačno, nove institucije
za kvalitetu i norme u Hrvatskoj morat će prevladati svoju izolaciju na regionalnoj i
meĎunarodnoj razini. Nedostatak integracije institucija za normiranje, akreditaciju i
mjeriteljstvo stvara tehničke prepreke trgovini i šteti domaćim proizvoĎačima ograničavajući
uvoz kapitalnih dobara u Hrvatsku koji ograničavajući hrvatski izvoz na europskom i
globalnom trţištu.
40 Prema izvješću Doing Business 2009, poduzeća moraju izvršavati 28 plaćanja kako bi potpuno poštivali porezni sustav te prosječno
posvetiti 196 sati na sustav poštivanja poreznih obveza. To je dva puta više od prosječnog broja plaćanja u EU-15. U usporedbi s tim, irske tvrtke (europsko gospodarstvo s najboljom praksom za plaćanje poreza) moraju izvršiti 9 plaćanja i posvetiti samo 76 sati tom
procesu. Kraće trajanje dijelom je rezultat elektronskog sustava prijave. E-prijava i e-plaćanje poreza, koje je nedavno pokrenula
Porezna uprava, obećavaju u smislu smanjenja interakcije trgovačkih društava s sluţbenicima u poreznoj sluţbi, što isto tako smanjuje formalne i neformalne troškove plaćanja poreza.
46
103. Usluga vezana uz trgovinu koja je od ključne vaţnosti je pruţanje
informacija o stranim trţištima. Hrvatske tvrtke u nepovoljnom su poloţaju zbog
neinformiranosti o stranim trţištima. Naša analiza potvrĎuje da su tvrtke u Hrvatskoj koje su
koristile Internet za pristup dobavljačima i kupcima (pokazatelj veće globalne vidljivosti i
trţenja) lakše ulazile na izvozna trţišta od onih koje nisu čime se ukazivalo na vaţnost
trţišnih usluga za hrvatske tvrtke. U istraţivanju koje Udruga hrvatski izvoznici provela na
450 izvoznika u Hrvatskoj, ―nedovoljne i loše promotivne aktivnosti“ smatrale su se jednom
od glavnih prepreka izvozu. MeĎu nekih 160 tema koje su zanimale izvoznike, na najvišem
se mjestu nalazila sposobnost ulaska na strana trţišta. Zaista, seminari koje je nedavno
organizirala Udruga hrvatski izvoznici o „istraţivanju trţišta― i „uspješnom izvozu i ulasku
na nova trţišta― izazvali su velik interes što ukazuje na potrebu za većom količinom trţišnih
informacija meĎu hrvatskim izvozničkim tvrtkama, posebno malim i srednjim poduzećima.
104. Hrvatska ima razvijenu široku mreţu prometne infrastrukture, u prvom
redu kroz opseţan program drţavnog financiranja. Ukoliko relativno hitno ne razviju
konkurentne usluge koridora, teretni ţeljeznički promet u Hrvatskoj mogao bi zbog
konkurencije izgubiti trţište na kojem ostvaruje najveće prihode. Postojeće politike cijena za
infrastrukturu u ţeljezničkom prometu i lukama dovodi do toga za Hrvatska subvencionira
susjedne zemlje. Načela amortizacije u ovom se trenutku ne primjenjuju ni u lukama ni na
ţeljeznicama. Dok teret pokriva pruţanje usluga teretnog ţeljezničkog prometa, to pokriće
uključuje samo doprinos operativnim troškovima. Radi se na značajnom povećanju kapaciteta
luka, ali ono će zakasniti s obzirom na potrebe trţišta koje traţi veće rezultate u cilju
učinkovitosti. Jaz izmeĎu ostvarenog kapaciteta i predviĎene potraţnje velik je i u odnosu na
rasuti teret (Ploče), ali i na teret u kontejnerima (Rijeka, Ploče). Budući da je u tijeku
ambiciozan program razvoja infrastrukture, zbog velikih fiskalnih ograničenja u Hrvatskoj,
preporuča se mobilizacija privatnih ulaganja u infrastrukturu. Tranzit roba kroz Hrvatsku do
trećih trţišta predstavlja značajan „izvoz― za Hrvatsku. MeĎutim, neuspjeh drţave u smislu
razvoja učinkovitih integriranih usluga koridorskog prometa dovodi do rizika gubitka takvih
trgovinskih poslova pred konkurentima, kao što su slovenske (nakon ulaska u EU) i
zapadnoeuropske ţeljezničke kompanije (vidi okvir 6).
105. U cilju produbljenja trgovinske integracije, Hrvatska treba privući izravna
strana ulaganja i proširiti ponudu izvozne robe. Prepreke izvozu uglavnom su
mikroekonomske prirode, budući da je nepotpuno restrukturiranje poduzeća ograničilo
povećanje produktivnosti u tradicionalnim izvoznim sektorima, kao i diversifikacija prema
novim proizvodima i trţištima. Specijalizacija Hrvatske za turizam koji je osobito nestalni
sektor moţe dodatno ograničiti trgovinsku integraciju Hrvatske. Ekonometrijska analiza je
pokazala prioritetna pitanja koja negativno utječu na vjerojatnost lokalnih poduzeća da se
odluče na izvoz, a to su produktivnost poduzeća; broj dana potrebnih da se provede carinjenje
za izvoz i raspoloţivost vlastitog prijevoza. Analiza je takoĎer potvrdila da je vjerojatnije da
će se na izvoz odlučiti poduzeća u stranom vlasništvu. Privlačenje izvozno orijentiranih
stranih izravnih ulaganja stoga moţe biti izvediva strategija daljnje diversifikacije hrvatskog
izvoza. Predloţene mjere politike su sljedeće:
Kako bi se privukla izvozno orijentirana izravna strana ulaganja, u izvješću je
zaključeno da bi Hrvatska trebala (i) olakšati pristup zemljištu; (ii) riješiti problem
nestanka električne energije; (iii) unaprijediti trgovinske propise (iv) dodatno
racionalizirati propise koji se odnose na strana ulaganja. Neadekvatnost ponude radne
snage, porezne stope i upravljanje poreznim sustavom takoĎer se ubrajaju u 10
najvaţnijih prepreka za širenje poslovanja poduzeća u stranom vlasništvu. U tom
kontekstu Hrvatska bi mogla imati koristi od jačanja strategije promicanja izravnih
47
stranih ulaganja. U izvješću se takoĎer, kao primjer moguće strategije daljnje
diversifikacije u usluţnom sektoru, razmatraju mjere politike koje bi omogućile
razvoj lokalne konkurentne logističke industrije (vidi Okvir 6).
Kako bi razvila ponudu izvozne robe, Hrvatska bi trebala (i) poboljšati usluge vezane uz
trgovinu; (ii) podići kvalitetu certificiranja i (iii) smanjiti troškove logistike. Bilo bi
korisno izraditi opću strategiju povećanja razine informiranosti o stranim trţištima.
Infrastruktura mjeriteljstva, normizacije, testiranja i kvalitete (MSTQ) treba biti u
potpunosti integrirana s meĎunarodnim normama. Budući da Hrvatska ima široku mreţu
prometne infrastrukture, a javna ulaganja u ceste značajno su se povećala proteklih
godina, daljnje povećanje učinkovitosti u sektoru prijevoza traţi nastavak restrukturiranja
ţeljeznica, razvoj
integriranih usluga
koridorskog prometa i
mobilizaciju dodatnog
privatnog financiranja za
infrastrukturne projekte.
106. Iskorištavanje
prednosti globalnog
gospodarstva je vaţno,
premda u kratkoročnom
razdoblju očekivani pad
globalne trgovine u
kontekstu trenutne krize
moţe ograničiti neposredne koristi takve strategije. Standardne trgovinske politike
trebaju biti nadopunjene mjerama za promicanje restrukturiranja poduzeća i dinamike
trţišta tako da izvozna poduzeća budu motivirana povećati svoju produktivnost (npr.
brodogradnja) te da na trţište mogu ući nova produktivna poduzeća. TakoĎer bi
trebalo istraţiti sinergije izmeĎu trgovinskih i inovacijskih politika, budući da
inovacijske politike pomaţu kod diversifikacije izvoza; daljnja trgovinska integracija
moţe pomoći kod apsorpcije tehnologije.
Okvir 6: Diversifikacija od turizma: Slučaj logističkih usluga
S pristupanjem EU, Hrvatska ima mogućnost unaprijediti logističke rezultate u trgovini i proširiti trgovinske logističke usluge na susjedne zemlje. Taj cilj moţe
ostvariti jačanjem svoje konkurentnosti kao tranzitne zemlje i prilagoĎavajući
svoje politike kako bi osigurala da odrţivost tranzita doprinosi njezinom razvoju. To će dopustiti nastajanje konkurentnih logističkih usluga, a to je preduvjet za
gospodarski rast i konkurentnost.
Dok se takav pristup po prirodi oslanja na napore privatnog sektora i inovacije,
nastajanje takvih konkurentnih tranzitnih usluga u Hrvatskoj jamči razvoj u sljedećim vidovima, sa stajališta politika i institucionalnog stajališta: (i)
optimizacija načina prijevoza po koridorima, (ii) odrţiv financijski okvir za
svaki način prijevoza i (iii) optimalan razvoj dodatnih sposobnosti usmjeren na potraţnju na trţištu. Hrvatske vlasti već su pokrenule inicijative u mnogim
navedenim područjima s rezultatima koji su predviĎeni za budućnost.
Izvor: Izradili zaposlenici Banke
48
D. Poticanje tehnološkog napretka i inovacija
107. Jedan čimbenik koji stoji u pozadini relativno slabih rezultata Hrvatske u
odnosu na inovacije jest ograničeno sudjelovanje privatnog sektora u aktivnostima
istraţivanja i razvoja. Ukupna ulaganja u
istraţivanje i razvoj u Hrvatskoj činila su
oko 1 posto BDP-a u 2007. godini.
Intenzitet istraţivanja i razvoja u RH niţi
je od prosjeka EU-27 od 1,8 posto,
premda ponešto veći u odnosu na razinu
dohotka Hrvatske (prikaz 22(a)). Udio
privatnog istraţivanja i razvoja isto je
ispod prosjeka EU-27 i drugih usporedivih
zemalja (npr. Slovenija), i zabiljeţio je
blagi pad u razdoblju izmeĎu 2002.-2007.
Kao rezultat toga, udio drţavne potrošnje
u ukupnoj potrošnji na istraţivanje i
razvoj ostao je uvelike stalan na oko 60
posto (Prikaz 21).
108. Udio hrvatske radne snage koja radi na aktivnostima istraţivanja i razvoja,
posebno u privatnom sektoru, isto je nizak. Hrvatska zaostaje za zemljama kao što su
Slovenija i Estonija u odnosu na udio ukupne radne snage koja je uključena u istraţivanje i
razvoj. Slika je i dalje nepovoljna ako pogledamo udio zaposlenih na istraţivanju i razvoju u
poduzetničkom sektoru jer u tom sektoru ima samo 16 posto istraţivača, dok većina radi u
sektoru visokog obrazovanja (42 posto) i drţavnom sektoru (33 posto).
109. Sve u svemu, hrvatski javni sektor i dalje je glavni ulagač u istraţivanje i
razvoj. Neka tipična obiljeţja ovog sustava uključuju centralizirano planiranje i koordinaciju
znanstvene politike na drţavnoj razini, organizaciju istraţivačkih aktivnosti uglavnom oko
javnih instituta i to oslanjajući se na mehanizme koje pokreće ponuda (umjesto na one koje
pokreće potraţnja) za komercijalizaciju istraţivanja. Kao rezultat toga, sustav istraţivanja i
razvoja u Hrvatskoj smatra se manje učinkovitim nego što bi mogao biti da se omogući veće
sudjelovanje privatnog sektora. Troškovi po patentu u Hrvatskoj prosječni su prema
zemljama Europe (prikaz 22(b)), ali veći nego u zemljama kao što su Slovenija, MaĎarska i
Italija.
Prikaz 21: Udio istraţivanja i razvoja poslovnog sektora u
ukupnoj potrošnji na istraţivanje i razvoj
0%
10%
20%
30%
40%
50%
60%
70%
80%
EU
(2
7 c
ou
ntr
ies)
Bu
lgari
a
Czech
Rep
ub
lic
Est
on
ia
Hu
ng
ary
Po
lan
d
Slo
ven
ia
Fin
lan
d
Cro
ati
a
Tu
rkey
2002 2003 2004 2005 2006
Izvor: Eurostat, 2008
49
Prikaz 22: Pokazatelji istraţivanja i razvoja u Europi i srednjoj Aziji
Prikaz 22a Istraţivanje i razvoj / BDP nasuprot BDP/po
glavi, 2004. Prikaz 22b: Učinkovitost rashoda na istraţivanje i razvoj,
2004.
Lithuania
Turkey
Belarus
PolandUkraine
KazakhstanBulgaria Russia
Portugal
SlovakiaRomania CroatiaLatvia
Spain
Hungary SloveniaArmeniaItaly
FranceIrelandGeorgia
FinlandGermany
0
50
100
150
200
250
300
350
400
0.0 1.0 2.0 3.0 4.0
R&D/GDP (%)
R&
D/p
ate
nt
('0
00
s $
PP
P)
Izvor: UNESCO-vi statistički podaci o znanosti i tehnologiji
110. Odjeli za istraţivanje i razvoj nekada su bili dobro integrirani s
proizvodnim aktivnostima u drţavnim poduzećima, ali većinom su nestali nakon
privatizacije tih poduzeća. Bilo je samo nekoliko slučajeva uspješnog restrukturiranja
laboratorija za istraţivanje i razvoj bivših drţavnih poduzeća u skladu s novim uvjetima na
trţištu (vidi Okvir 7 u kojem se navodi jedan od malobrojnih primjera). Poslovna ulaganja
istovremeno ne samo da imaju vrlo nizak udio u ukupnim ulaganjima u istraţivanje i razvoj
već su koncentrirana u nekoliko višenacionalnih trgovačkih društava s relativno malim
doprinosom poduzeća u lokalnom vlasništvu i neznatnim sudjelovanjem malih i srednjih
poduzeća. Neke grane komercijalnog istraţivanja ipak su se s godinama razvile, posebno u
sektoru računalnih programa (vidi Okvir 8). Znanstvena i tehnologijska politika RH 2006-
2010 bavi se pitanjem ograničene uloge privatnog sektora u istraţivanju i razvoju te odreĎuje
ciljeve za povećanje ulaganja iz privatnog sektora u cilju ostvarenja omjera 1:1 izmeĎu
ulaganja iz javnog i privatnog sektora do 2010. godine.
Okvir7: Mogu li laboratoriji za istraţivanje i razvoj preţivjeti test trţišta?
Končar institut za elektrotehniku je dioničko društvo u potpunom vlasništvu Končar – električni ureĎaji d.d.. KIE je bio ogranak
Končara koji se bavio istraţivanjem i razvojem od 1921. do 1991. godine. Glavne aktivnosti 13 laboratorija u institutu uključuju elektroniku i rotacijske strojeve, rad s komunalnim poduzećima na području opskrbe električnom energijom, nadzor,
savjetovanje i potvrĎivanje proizvoda.
Institut je financijski neovisan od 1991. godine iako još uvijek pripada Končar grupi. Financijska neovisnost Institutu dopušta da
zadrţi svu dobit. Devedeset posto dobiti Instituta ulaţe se u poslovne aktivnosti, a deset posto u strateško dugoročno istraţivanje
i razvoj..
Glavna baza klijenata Instituta su poduzeća koja pripadaju Končar grupi i hrvatska komunalna poduzeća. Glavni konkurent na
trţištu mu je Fakultet elektrotehnike Sveučilišta u Zagrebu koji pruţa slične usluge. Drţavne agencije imaju vrlo mali udio u njegovim prihodima s manje od jedan posto prodaje. Dobit Instituta iznosila je u 2006. godini 1 milijun eura in 2006, što čini 10
posto prometa te godine (10 milijuna eura).
Usluge nadzora (npr. tehnički nadzor autocesta) predstavljaju mali udio u tim prihodima, ali generiraju veliki povrat sredstava
koja se onda ponovno ulaţu u aktivnosti istraţivanja i razvoja. Plaće zaposlenika ovise o rezultatima mjerenim dodanom vrijednošću, za razliku od većine drugih istraţivačkih instituta gdje napredak u karijeri ovisi o znanstvenim postignućima i
objavljenim djelima..
Izvor: Izradili djelatnici Banke
111. Višenacionalna poduzeća iz zdravstvenog (klinički testovi) i farmaceutskog
sektora u Hrvatskoj imala su relativno velike odjele za istraţivanje i razvoj. U prošlosti
Belgium Nizozemska
Portugal
Finska
Francuska
Italja
Austrija
Grčka Kazahstan
Lithuania Ukrajina
Slovačka
Rusija
Latvia Gruzija Bjelorusija
Armenjia
Irska
Njemačka
Czech Hrvatska Slovenija
Estonija Turska
UK
španjolska Mađarska
Bulgaria
0.0 0.5 1.0 1.5 2.0
2.5 3.0 3.5 4.0
0 10,000 20,000 30,000 40,000 50,000 BDP/po glavi (PKM$)
R&D/BDP (%)
50
su ta poduzeća koristila bazu znanja i akademsku izvrsnost u drţavi u području biokemije i
povezanim područjima. U posljednjih nekoliko godina, meĎutim, potraga za ekonomijama
razmjera i smanjenje troškova u istraţivanju i razvoju potakli su reorganizaciju sektora tako
da su višenacionalna poduzeća usredotočila aktivnosti istraţivanja i razvoja u odabranim
laboratorijima s jasnim prednostima u smislu troškovne učinkovitosti. Pad profitne marţe u
farmaceutskoj industriji bio je drugi vaţan čimbenik koji je utjecao na istraţivanje i razvoj u
zemlji.
Okvir 8: Privatno istraţivanje i razvoj u malim i srednjim poduzećima
InfoDom d.o.o. poduzeće je posvećeno poslovnim procesima, ponovnom inţenjeringu i razvoju inteligentnih informacijskih rješenja
i sustava koji pomaţu u radu poduzeća. Od osnivanja 1993. godine, InfoDom je sudjelovao u vodećim informatičkim projektima u Hrvatskoj i dao većinu rješenja informacijske tehnologije u javnom sektoru.
InfoDom ulaţe oko 30 posto svojih rashoda u istraţivanje i razvoj i tehničko osoblje posvećuje oko 25 svog vremena
osposobljavanju na radnom mjestu. Odrţava suradnju u istraţivanjima s akademskim institucijama, posebno Sveučilištem u Zagrebu i Varaţdinu. Isto tako je intenzivno suraĎivao s višenacionalnim poduzećima iz sektora informacijske tehnologije kao što su IBM,
Microsoft i Oracle.
Počevši s devet zaposlenika iz akademskog sektora, InfoDom sada ima više od 90 zaposlenika, ukupan prihod od oko 50,5 milijuna kuna (2007) i jedno je od vodećim poduzeća u Hrvatskoj koji rade na razvoju računalnih programa. Trenutno izvozi u Slovačku i
MaĎarsku i ima strategiju poslovnog širenja na regionalno trţište koja uključuje Srbiju, Bosnu i Hercegovinu i Makedoniju.
Izvor: Izradili djelatnici Banke
112. Bilo bi korisno dalje istraţiti prepreke širenju istraţivanja i razvoja u
privatnom sektoru u Hrvatskoj. Iz razgovora s voditeljima javnih programa koji
podrţavaju istraţivanje i razvoj u privatnom sektoru moţe se zaključiti da moguće postoji
nedostatna ponuda projekata koji bi se mogli financirati. U izvješćima se navodi da se, unatoč
sustavnim naporima uloţenim u širenje programa na potencijalne klijente u privatnom
sektoru, broj prijava nije značajno povećao posljednjih godina. To je moţda povezano s
činjenicom da su takvi programi još uvijek novi, ali moţe ukazivati i na činjenicu da poticaji
nisu dovoljni s obzirom na inherentne rizike u toj aktivnosti (uključujući poteškoće za
poduzeća u pogledu zaštite svog intelektualnog vlasništva nad inovacijama). Ipak, neki su
programi daleko stariji i imaju veći broj korisnika – kao što su porezni poticaji za privatno
istraţivanje i razvoj i RAZUM program Poslovno-inovacijskog centra Republike Hrvatske
(BICRO). Treći mogući razlog je ograničen udio de novo poduzeća u gospodarstvu (u odnosu
na bivša i sadašnja drţavna poduzeća) i općenito nedovoljno restrukturiranje poduzeća i
dinamiku trţišta u Hrvatskoj. Kako pokazuje gospodarska povijest, restrukturiranje poduzeća
i specijalizacija koju ona donosi usko su povezani s tehnološkim napretkom i inovacijama.
113. Druga prepreka inovativnim rezultatima Hrvatske je nepostojanje suradnje
izmeĎu instituta za istraţivanje i razvoj, sveučilišta i privatnog sektora. Kao što pokazuju
anegdotalni dokazi, patentiranje i licenciranje, razvoj zajedničkih istraţivačkih projekata i
prijenos iz poduzeća utemeljenih na znanosti još uvijek su novosti za institute za istraţivanje i
razvoj u zemlji kao i za drţavna sveučilišta. Na primjer, tek je 2007. godine Institut RuĎer
Bošković, poznati istraţivački institut koji se bavi temeljnim istraţivanjima iz prirodnih
znanosti, započeo ulagati sustavne napore u komercijalizaciju rezultata svojih istraţivanja
osnivanjem ureda za prijenos tehnologije u obliku društva s ograničenom odgovornošću
(RuĎer inovacije d.o.o.). Slično tome, Brodarski institut, pomorski institut bivše Jugoslavije
koji ima dugu tradiciju u tehnološkom razvoju u brodogradnji, trenutno ima vrlo malih broj
istraţivačkih ugovora s privatnim sektorom (što odgovara oko 30 posto ukupnih prihoda).
Statističko istraţivanje razine inovativnih aktivnosti u hrvatskim poduzećima koje je
provedeno 2004. godine pokazalo je da je više od pola poduzeća koja su uvela inovacije u
51
razdoblju od 2001.-2003. vrlo malo vaţnosti pridavalo sveučilištima i istraţivačkim
institutima kao potencijalnim izvorima informacija za inovacije.
114. Nekoliko čimbenika sprječava suradnju izmeĎu industrije i istraţivanja u
Hrvatskoj. Prvi je razlog taj da se napredak znanstvenika i istraţivača u karijeri mjeri brojem
akademskih postignuća, a to je pristup koji potiče izdavanje znanstvenih radova i osnovno
istraţivanje na štetu patenata i primijenjenog istraţivanja. Drugi razlog je da istraţivački
instituti rijetko povezuju svoje politike naknada s rezultatima na mjerljiv i transparentan
način koji bi dao jasne poticaje za pristup istraţivačke zajednice utemeljen na rezultatima.
Nadalje, istraţivači često ne kontroliraju ukupan proračun za istraţivanja što obeshrabruje
aktivnosti za prikupljanje sredstava (i traţenje mogućnosti novih ugovora). Vaţnija temeljna
problematika jesu ideološke prepreke koje još uvijek stoje na putu široj ideji
komercijalizacije znanosti.
115. Osiguravanje nekonkurentnih namjenskih sredstava za posebne namjene
onemogućuje diversifikaciju prihoda, a to je glavna motivacija za komercijalizaciju
istraţivanja. Institucionalno financiranje još uvijek čini većinu sredstava za financiranje
instituta za istraţivanje i razvoj koja se većinom ne rasporeĎuju na temelju mjerljivih mjerila
ostvarenih rezultata. Konkurentna sredstva za istraţivanja dijele se na male dijelove izmeĎu
mnogo korisnika i područja istraţivanja, što ograničava njihovu učinkovitost u proizvodnji
rezultata, a istraţivanje je aktivnost koja se tipično smatra „sloţenom―. Osim toga,
konkurentna sredstva za istraţivanja raspodjeljuje nadleţni odjel Ministarstva znanosti,
obrazovanja i športa (MZOŠ), a ne provedbena agencija što se smatra najboljom praksom u
zemljama OECD-a, a to bi moglo izazvati zabrinutost u odnosu na transparentnost i
objektivnost pri dodjeli bespovratnih sredstava.
116. Pitanja vezana uz upravljanje postala su moţda vaţnija za učinkovito
upravljanje istraţivačkim institutima u Hrvatskoj nakon njihove centralizacije pod
MZOŠ-om. Prema Zakonu o znanstveno-istraţivačkoj djelatnosti, MZOŠ nadleţno je za
upravljanje i administraciju javnih instituta za istraţivanje i razvoj.41
Zakonom su definirana
tri tijela za upravljanje:, Upravno vijeće, Znanstveno vijeće i ravnatelj instituta. Ministar
znanosti i tehnologije imenuje članove svakog upravnog vijeća. Ministar imenuje članove
Znanstvenog vijeća na temelju savjeta Nacionalnog znanstvenog vijeća (čije članove isto
imenuje Ministar). Znanstveno vijeće organizira stručno ocjenjivanje projekata (a Ministar
donosi konačnu odluku o svakom pojedinačnom istraţivačkom projektu). Radna mjesta
ravnatelja instituta oglašavaju se javnim natječajem, ali ministar donosi konačnu odluku na
temelju savjeta Nacionalnog znanstvenog vijeća i znanstvenog vijeća instituta, s tim da je
članove oba navedena vijeća imenovao je ministar.
117. Poduzetnički inkubatori, rizični kapital i uredi za prijenos tehnologije
(TTO) u početnoj su fazi. To su ključni mehanizmi kojima se olakšava pokretanje novih
poduzeća utemeljenih na znanosti. Postoji nekoliko samozvanih poduzetničkih inkubatora u
Hrvatskoj, ali vrlo malo njih slično je inkubatorima u SAD ili Europi jer su poglavito
usmjereni na pronalaţenje nekretnina i drugih poslovnih usluga niske dodane vrijednosti.
BICRO trenutno podrţava osnivanje tri nova inkubatora koji će prema planu slijediti najbolju
meĎunarodnu praksu i prekinuti javu potporu prethodnim inkubatorima, premda neki od
postojećih „kvazi-inkubatora― (npr. TERA) mogli bi imati više trţišnog potencijala da ih se
reformira. Rizični kapital zapravo u Hrvatskoj ne postoji, barem ne u mjeri koja bi ga učinila
41 Zakon o znanstveno-istraţivačkoj djelatnosti iz 1993. godine promijenio je status istraţivačkih institute kojima su prije upravljala sveučilišta u ―javne institute‖ čime su potpali pod izravnu upravu MZOŠ-a.
52
vidljivim većini igrača u nacionalnom inovacijskom sustavu. Vlada podrţava razvoj Fonda za
rizični kapital kroz BICRO. Razvoj TTO-a odgoĎen je zbog nepostojanja pravne integracije
izmeĎu fakulteta koji čine hrvatska sveučilišta i vlasništva nad intelektualnim vlasništvom
koje je u rukama pojedinih fakulteta (a ne sveučilišta). Nedavno su Sveučilišta u Zagrebu i
Rijeci uspjela prevladati taj problem i počela su osnivati TTO-ove.
118. Drugo vaţno ograničenje je dostupnost ljudskih potencijala za istraţivanje i
razvoj. Hrvatska nema
puno diplomanata iz
područja znanosti i
tehnologije. S 5,6 posto
udio diplomanata iz
područja znanosti i
tehnologije u Hrvatskoj
je niţi od većine
zemalja u regiji,
uključujući Bugarsku, a
puno niţi od prosjeka
EU-a od 13 posto.
Nadalje, broj
diplomanata iz područja
znanosti i tehnologije
ostao je na istoj razini u
Hrvatskoj dok se u drugim tranzicijskim zemljama povećao. Visoko inovativne zemlje kao
što je Finska mnogo su uloţile u znanost i tehnologiju na sveučilišnoj razini (vidi Prikaz 23).
119. Kako bi riješila problem nedostatka ljudskih potencijala za inovacije,
Hrvatska je Vlada uvela neke programe vezane uz “Dijasporu”. Jedan od tih programa je
fond „Jedinstvo uz pomoć znanja― kojim upravlja MZOŠ, a čija je namjena pomoći
hrvatskim znanstvenicima iz inozemstva da se vrate u Hrvatsku ili da pomaţu aktivnosti
vezane uz istraţivanje u svojoj zemlji (i/ili uključujući lokalne istraţivače). Cilj je programa
financiranje projekata izmeĎu hrvatskih znanstvenika u Hrvatskoj i izvan nje putem
konkurentnog ocjenjivanja prijedloga istraţivanja i tehnologije. Većina partnera iz dijaspore
su poduzetnici iz SAD, Australije, Španjolske i Švedske.
120. Općenito govoreći, tehnološka i inovacijska politika u Hrvatskoj još je
uvijek fragmentirana što dovodi do toga da se ciljevi pojedinih programa preklapaju te
da nema racionalizacije sredstava. Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa (MZOŠ) je
nadleţno upravno tijelo za planiranje, financiranje i nadzor cijelog sustava znanosti i
obrazovanja. Ministarstvo gospodarstva, rada i poduzetništva (MGRP) ima posebne programe
za povećanje povezanosti izmeĎu poduzeća i industrije. MeĎutim, čini se da ministarstva ne
usklaĎuju svoje politike i programe u potpunosti jer oba nude programe za slične vrste ciljeva
i korisnika. Osim toga, nekim programima MZOŠ-a za komercijalizaciju tehnologije koji
imaju slične ciljeve upravljaju odvojene agencije. S obzirom na razinu razvoja programa,
institucija i sve većih obveza u odnosu na rashode za istraţivanje i razvoj, Hrvatskoj bi
koristila detaljna ocjena njenog nacionalnog sustava inovacija (NSI) i njegovog učinka na
inovacije, produktivnost i gospodarski rast.
Prikaz 23: Osobe koje završe tercijarno obrazovanje na području znanosti i
tehnologije na 1000 stanovnika u dobi od 20-29 godina
02468
101214161820
EU
(2
7 c
ou
ntr
ies)
Bu
lgari
a
Czech
Rep
ub
lic
Est
on
ia
Hu
ng
ary
Po
lan
d
Slo
ven
ia
Fin
lan
d
Cro
ati
a
Tu
rkey
2001 2002 2003 2004 2005
Source: Eurostat, 2008
53
121. Sljedeće se mjere, izmeĎu ostalih, mogu uzeti u obzir u cilju promicanja
tehnološkog napretka i inovacija i tako pomoći Hrvatskoj da ostvari ( i po mogućnosti
odrţi) više stope gospodarskog rasta (iscrpna rasprava o tim mjerama nalazi se u Punom
izvješću):
Potaknuti povećanje istraživanja i razvoja u privatnom sektoru: (i) usporediti
postojeće porezne poticaje s vodećim inovacijskim gospodarstvima i ocijeniti
njihov učinak na promicanje privatnog istraţivanja i razvoja, (ii) ocijeniti u kojoj
mjeri javne aktivnosti istraţivanja i razvoja (s obzirom na ograničenu ponudu
ljudskih potencijala) „istiskuju― privatno istraţivanje i razvoj, i (iii) razmotriti
potencijale za privlačenje izravnih stranih ulaganja usmjerenih na istraţivanje i
razvoj zajedno s agencijom za promicanje izravnih stranih ulaganja.
Unaprijediti uvjete za suradnju izmeĎu sveučilišta i industrije na sljedeće načine:
(i) preispitivanjem kriterija za napredak u akademskoj karijeri; (ii)
pojednostavljivanjem zakonskih zahtjeva za suradnjom; (iii) ponovnom ocjenom
općih poticaja ugraĎenih u pravni reţim (pomoću Bayh-Dole okvira kao
reference), reference); (iv) preispitivanjem prednosti koje nudi BICRO-v
SPREAD program uz moguće prihvaćanje odgovarajućeg sustava darovnica; i
(v) promicanjem razvoja „brokera― za tehnologije/inovacije koji će pomoći u
razvoju zajedničkih projekata koje će podupirati postojeći programi.
Pospješiti osnivanje poduzeća utemeljenih na znanosti na sljedeće načine:: (i)
poticanjem razvoja ureda za prijenos tehnologija, (ii) preispitivanjem uskih grla u
propisima koji priječe razvoj industrije rizičnog kapitala u zemlji, (iii) poticanjem
trţišno-orijentiranih aktivnosti javnih istraţivačkih instituta i tehnoloških
parkova, i (iv) promicanjem restrukturiranja javnih instituta za istraţivanje i
razvoj planom progresivnog smanjenja namjenskog financiranja i uvoĎenjem
poticaja za razini istraţivača u svrhu diversifikacije prihoda.
Unaprijediti opću upravljačku strukturu hrvatskoj NSI uspostavom strategije za
postupnu provedbu sustava praćenja i ocjenjivanja i konsolidacijom i
institucionalizacijom nekih programa (kao što su oni za uključivanje Dijaspore,
pojašnjavanje uloge BICRO-a i Hrvatskog instituta za tehnologiju.
122. Kada se radi o promicanju inovacija i tehnološkog napretka u Hrvatskoj
treba imati na umu dvije stvari. Kao prvo, budući da je glavni izazov komercijalizacija, a
ne stvaranje znanja, provedbu standardnih mjera politike znanosti i tehnologije treba
nadopuniti specifičnim reformama ulagačke klime koja potiču privatni sektor da traţi znanje
(kao, na primjer, restrukturiranje poduzeća). Kao drugo, budući da će inovacije biti dodatne
prirode i neće nuţno predstavljati radikalna otkrića, bilo bi poţeljno da politike znanosti i
tehnologije ne diskriminiraju te, ako je moguće, da potiču napredak u sektorima koji ne
pripadaju visokoj tehnologiji, kao što su tekstilni sektor, sektor obuće i poljoprivreda.
5. Smjer strategije? Prilagodba Lisabonske strategije
123. U ovom se izvješću razgovaralo o četiri različite mogućnosti kako bi
Hrvatska mogla ostvariti i odrţati više stope gospodarskog rasta te tako ubrzati proces
gospodarske konvergencije. Govorilo se o ―izvorima‖ ili ―rezervama‖ dodatnog rasta i te o
načinima kako bi ih Hrvatska mogla aktivirati. Četiri mogućnosti mogu se sažeti na sljedeći
način:
54
a. Povećati doprinos radne snage gospodarskom rastu povećanjem participacije radne
snage i smanjenjem nezaposlenosti. To će zahtijevati istovremeno uklanjanje čimbenika
koji negativno utječu na sudjelovanje radnika na trţištu rada i fleksibilnost ograničenja za
prilagodbu radne snage trţišnim uvjetima i poslovnom ciklusu (uvjeti otpuštanja
radnika). Zadrţava se trošak radne snage i rješava problem neusklaĎenosti postojećih
kvalifikacija (vještina) s potrebama trţišta. Rješavanje problema neusklaĎenosti
postojećih vještina zahtijeva bolju reakciju strukovnog obrazovanja i osposobljavanja na
potrebe na trţištu istovremeno s povećanjem mogućnosti osposobljavanja (uključujući
usluge cjeloţivotnog učenja).
b. Popraviti alokativne učinkovitosti promicanjem smislenog restrukturiranja poduzeća i
pomoću reforme ureĎivanja trţišta proizvoda, posebno gospodarskog ureĎivanja (radije
nego administrativnog) i uključujući propise u sektoru infrastrukture. Restrukturiranje
poduzeća imalo bi koristi od boljeg reţima upravljanja i usklaĎenih uvjeta za proglašenje
stečaja (izlaz). Restrukturiranje poduzeća do sada je bila glavna prepreka gospodarskom
rastu, a ne izvor trţišne dinamike. Studija iz ovoga izvješća o produktivnosti na razini
poduzeća ukazuje na prostor za povećanje tehničke učinkovitosti (prosječne
produktivnosti) mjerama kao što su smanjenje birokracije (npr. skraćivanjem vremena
potrebnog za dobivanje uvozne dozvole), poticanje daljnjeg povećanja broja računalno
pismenih radnika, manja učestalošću nestanaka električne energije i povećanje vještina
radne snage.
c. Produbiti trgovinsku integraciju promicanjem izvozno orijentiranih izravnih stranih i
razvojem ponuda izvozne robe. U drugom slučaju, Hrvatska bi trebala proširiti svoje
usluge vezane uz trgovinu (standardi i kvalitete, poznavanje stranih trţišta), dodatno
smanjiti logističke troškove i, po mogućnosti, proširiti i integrirati logističku
infrastrukturu.
d. Promicati tehnološki napredak širenjem privatnog istraţivanja i razvoja, unaprjeĎenjem
uvjeta za suradnju izmeĎu sveučilišta i industrije, pospješivanjem osnivanja poduzeća
utemeljenih na znanju i jačanjem općeg upravljanja hrvatskim Nacionalnim sustavom
inovacija.
124. Iako se u izvješću ne predlaţe strategija ili „skup politika“ koje treba
odabrati, ipak se predlaţe okvir za odlučivanje. Kada se izradi niz „najboljih― politika,
zakonodavci moraju odrediti koje su politike politički izvedive. Zatim se mora provjeriti
usklaĎenost politički izvedivih strategija s općim ciljem povećanja i odrţavanja gospodarskog
rasta. Kao treće, politički izvedivi i dosljedni paketi reformi moraju generirati institucionalne
zahtjeve koji su proporcionalni s postojećim sredstvima koje Hrvatska dodjeljuje
institucijama.
Jedan od ključnih čimbenika jest kako umanjiti rizik od poništenja reforma: zakonodavci
bi trebali osigurati odgovarajući vremenski okvir i slijed reforma kao i kredibilitet
mehanizama koji se primjenjuju za provedbu tih reforma gdje je to prikladno te
nadoknaditi štetu potencijalnim gubitnicima.
Kada se odlučuje o tome koje će se politički izvedive mjere donijeti, zakonodavac mora
uzeti u obzir nekoliko načina kroz koje će politike u jednom području nadopunjavati ili
biti suprotne ciljevima u drugim područjima stvarajući različite neto učinke na objavljene
ciljeve.
55
Provedba reforma je institucionalno intenzivna aktivnost i snaţne institucije rijedak su
resurs u gospodarstvima u tranziciji. Donošenje strategija čiji institucionalni zahtjevi nisu
u skladu s postojećim sredstvima koja se dodjeljuju institucijama povećalo bi vjerojatnost
poništenja reforme.
125. Primjena ovog okvira na četiri strategije o kojima se govori u ovom izvješću
moţe dovesti do brzog usredotočenja na produbljivanje trgovinske integracije i
promicanje inovacija (skraćena verzija Lisabonske strategije), dok bi se mjere vezane uz
povećanje participacije radne snage i zapošljavanja mogle donositi postupno u
dugoročnoj perspektivi. Isti pristup vrijedio bi i za moguću strategiju rasta utemeljenu na
smanjenju poreza (kao što je detaljnije bilo riječi u Pregledu javnih financija za 2009.
Jačanjem meĎunarodne konkurentnosti Hrvatske, te bi mjere Hrvatsku dovele u poloţaj u
kojem bi mogla bolje profitirati od pristupanja Europskoj Uniji i bolje upravljati učincima
globalne financijske krize.
Uz mjere politike koje su izravno preporučene u cilju produbljivanja trgovine i
promicanja inovacija, bit će potrebne sljedeće komplementarne političke inicijative:
- UnaprjeĎenje restrukturiranja poduzeća (privatizacija) i promicanje snaţnijeg
tržišnog natjecanja (poboljšanje regulacije i deregulacije trţišta proizvoda).
- PrilagoĎavanje sustava cjeloživotnog učenja potrebama trţišta te poticanje
usavršavanja radne snage od strane samih poduzeća te poboljšanje ponude
(odabranih) vještina eventualno kroz preispitivanje migracijskih pravila za
segmente trţišta rada u kojima je nedostatak odreĎenih vještina ograničavajući
čimbenik.
Za očekivati je da će politički otpor prema mjerama koje su vezane uz predloţenu
strategiju bit će relativno nizak, osim u odnosu na napore za restrukturiranje poduzeća.
Trebalo bi razmotriti uvoĎenje politika nadoknada radnicima na koje će restrukturiranje
poduzeća negativno utjecati.
Preliminarni dokazi o pozitivnoj povezanosti izmeĎu pristupa nebankarskom financiranju
i ukupne produktivnosti čimbenika ukazuju na potrebu za daljnjim ispitivanjem uloge
nebankarskih financijskih institucija u odabiru ulagačkih mogućnosti, a time i u
promicanju rasta u Hrvatskoj.
56
Literatura
Alcala, F. i Ciccone, A. (2004.) ―Trade and Productivity‖ (―Trgovina i produktivnost‖). Kvartalni
ekonomski pregled, vol. 119 (2), 2004.
Babić, Z., Matkovićc T. i Šošić V. (2006) ―Structural Changes in Tertiary Education and Impacts
on the Labour Market‖ (―Strukturne promjene visokog obrazovanju i ishodi na trţištu
rada‖), Ekonomski pregled, 2006.
Bailey, M. N., Hulten, C., i Campbell, D. ―The Distribution of Productivity‖ (―Distribucija
produktivnosti‖) Brookings radovi o gospodarskoj aktivnosti: Mikroekonomija (1), 187-
267, 1992.
Caselli, F. (2004.) ―Accounting for Cross-Country Income Differences‖ (―Računovodstvo za
razlike u prihodima meĎu zemljama‖), CEPR rasprave 4703, C.E.P.R. Rasprava
Crnković-Pozaić, S. (2008.) ―Effects of legislation, policy and institutions on labour force
participation‖ (―Učinci zakonodavstva,politike i institucija na participaciju radne snage‖),
Rad pripremljen za potrebe Izvješća
Dixit, A. (2007) ―Evaluating recipes for development success‖ (―Ocjena recepata za uspješan
razvoj‖), The World Bank Research Observer, vol. 22, no.2, Fall 2007
Escribano, A. Guasch, J.L.; Orte,M. i Pena, J. (2008.) ―Croatia Investment Climate Assessment‖
(―Ocjena ulagačke klime u Hrvatskoj‖), Rad pripremljen za potrebe Izvješća.
Gomes, Victor (2008). ―Economic Growth and Predictions for Croatia‖ (―Gospodarski rast i
predviĎanja za Hrvatsku‖): Opća analiza ravnoteţe. Rad pripremljen za potrebe Izvješća
Hausmann, R.; Prichett, L. i Rodrik, D. (2006), „Growth Accelerations‖ (―Ubrzanje rasta‖)
Journal of Economic Growth, Vol.10:303-329, 2006.
Hsieh, C., & P. J. Klenow, 2007. "Misallocation and Manufacturing TFP in China and India,"
("Krive alokacije i proizvoĎački TFP u Kini i Indiji") NBER Working Papers 13290,
Nacionalni ured za ekonomska istraţivanja.
Lejour, A.M. et al (2008): ―The Economic Effects of the Lisbon Agenda Targets: The case of
Croatia‖ (―Ekonomski učinci ciljeva lisabonske agende: Slučaj Hrvatske―) Rad
pripremljen za potrebe Izvješća
MoE-FIN (1999): Istraţivanje i razvoj 1999.-2004. Plan Ministarstva obrazovanja – Finska.
Helsinki: Ministarstvo obrazovanja Republike Finske Izvadci koji se odnose na politiku
cjeloţivotnog učenja koji su dostupni na at:
http://www.ilo.org/public/english/employment/skills/hrdr/topic_n/t14_fin.htm
Restuccia, D.,& R. Rogerson, 2007. "Policy Distortions and Aggregate Productivity with
Heterogeneous Plants" ("Iskrivljene politike i agregatna produktivnost s heterogenim
postrojenjima"), Radni dokumenti tecipa-283, Sveučilište u Torontu, Odjel za ekonomiju
Crnković-Pozaić, S. (2008.) ―Effects of legislation, policy and institutions on labour force
participation‖ (―Učinci zakonodavstva,politike i institucija na participaciju radne snage‖),
Rad pripremljen za potrebe Izvješća
Tahvainen, S. (2006): Cjeloţivotno učenje i obrazovanje odraslih u Finskoj. Prezentacija koja je
dana na radionici Transnacionalne razmjene za aktivno starenje Sofija, 19.–20. listopada,
2006. Dostupno na:
http://www.activeageing.org/Workshop/Workshop_Bulgaria/Tahvanainen.pdf.
57
Sažeta tablica – Hrvatska strategija rasta: Kako postići i održati više stope gospodarskog rasta
CILJ/ PITANJE KRATKOROČNE MJERE SREDNJOROČNE MJERE
Povećanje zaposlenosti
Povećanje participacije radne snage
Rješavanje čimbenika koji negativno
utječu na ponudu radne snage, a koji su
ugraĎeni u postojeći sustav socijalne
zaštite
Jačati poticaje za odgaĎanje mirovine, postroţiti sustav
naknada za branitelje i razdvajanje reproduktivnog ponašanja
od statusa nezaposlenosti u slučaju ţena
Smanjenje nezaposlenosti
Fleksibilnija ograničenja na prilagodbu
radne snage trţišnim uvjetima i poslovnom
ciklusu (uvjeti otpuštanja), usklaĎivanje
troškova rada i produktivnost te rješavanje
postojećeg problema neusklaĎenosti
raspoloţivih vještina.
Potaknuti reforme strukovnog obrazovanja i
cjeloţivotnog učenja u cilju boljeg zadovoljavanja potreba
na trţištu rada
Smanjenje proceduralnih i novčanih troškova otpuštanja
(moţda u kombinaciji s mjerama za povećanje sigurnosti
prihoda u slučaju nezaposlenosti)
Preispitati zakonske odredbe o obveznoj primjeni
kolektivnih ugovora na sve zaposlenike u industriji
Povećanje produktivnosti
UnaprjeĎenje učinkovitosti
raspodjele sredstava
Jačanje procesa ―kreativne destrukcije‖
Poticanje procesa privatizacije i unaprjeĎenje
korporativnog upravljanja u preostalim drţavnim
poduzećima
Smanjenje drţavnih potpora za sektore u opadanju i
usklaĎivanje reţima stečaja kako bi se olakšao izlazak
nekonkurentnih poduzeća
Potpuna provedba ocjene regulatornog učinka i
uklanjanje nepotrebnih prepreka ulasku koje je stvorila
Vlada;
Dodatno liberalizirati ulazak u sektor usluga (posebno
maloprodaja i infrastruktura);
Potpuna reforma trţišta u poljoprivrednom sektoru radi
poticanja razvoja privatnog sektora
Povećanje tehničke učinkovitosti
UnaprjeĎenje ulagačke klime
(odabrani vidovi)
Smanjiti vrijeme potrebno za dobivanje dozvole
vezane uz trgovinu (posebno uvoz);
Donijeti tehnološke politike koje će malim i srednjim
poduzećima omogućiti uporabu ICT-a u uslugama, radno-
intenzivni i poljoprivredni sektor
Unaprijediti vještine radne snage ulaganjem u
strukovno obrazovanje i osposobljavanje i cjeloţivotno
Povećati ponudu zaposlenika sa srednjoškolskim i
fakultetskim obrazovanjem moţda i preispitati useljeničku
politiku u odnosu na odabrana stručna zanimanja.
58
učenje
CILJ/ PITANJE KRATKOROČNE MJERE SREDNJOROČNE MJERE
CILJ/ PITANJE
Privlačenje FDI Olakšati pristup visokim/odabranim kvalifikacijama
radne snage (visoko i srednje obrazovanje), olakšati
pristup zemljištu, skratiti vrijeme potrebno za dobivanje
dozvola za trgovinu i unaprijediti pristup pouzdanoj
energiji
Dodatno uskladiti propise koji utječu na strana
ulaganja
Unaprijediti sigurnost i pouzdanost opskrbe energijom
Unaprijediti hrvatsku strategiju promicanja izravnih
stranih ulaganja prema izvozno orijentiranim poduzećima i
poduzećima usmjerenim za istraţivanje i razvoj
Povećanje ponude izvozne robe Unaprijediti svijest o normama i zahtjevima kvalitete
Jačati nacionalni sustav kvalitete, proširiti dostupnost
kvalitetnih institucija za certifikaciju i unaprijediti
hrvatsku strategiju za promicanje trgovine
Jačanje konkurentnosti Hrvatske kao tranzitne zemlje
Unaprijediti pristup malih poduzeća orijentiranih na
domaća i lokalna trţišta uslugama prijevoza
Poticanje tehnološkog napretka i inovacija
Poticanje privatnog istraţivanja i
razvoja i inovacija
Prikladnost inicijativa i dostupnost
istraţivača
Preispitati okvir i upravljanje poreznim poticajima,
bespovratnim sredstvima i zajmovima za veću učinkovitost
Donijeti program brokera radi poticanja usklaĎivanja
potreba poduzeća i postojećih programa
Povećati ponudu znanstvenika i inţenjera prilagodbom
politike visokog obrazovanja, moţda i preispitivanjem
useljeničke politike i poticanjem unutarnje integracije lokalne
znanstvene zajednice.
Jačati institucionalnu sposobnost i postupno povećavati
financiranje programa „Jedinstvo uz pomoć znanja― ( i
povezanih programa)
Poboljšanje reţima poticaja za
suradnju izmeĎu istraţivačkih
instituta i privatnog sektora
Omogućiti komercijalizaciju rezultata
istraţivanja i sposobnosti istraţivanja
Preispitati kriterije za napredak u akademskoj karijeri
Podrţati razvoj ureda za prijenos tehnologije na
sveučilištima
Pojednostaviti i proširiti opseg Bicro-vog programa
SPREAD
Daljnje pospješivanje osnivanja poduzeća utemeljenih na
znanosti
Pojednostavniti pravne zahtjeve za suradnju izmeĎu
javnih sveučilišta, istraţivačkih centara i poduzetničkog
sektora;
Postupno smanjivati nekonkurentna sredstva za
59
istraţivačke institute koja se dodjeljuju za posebne namjene
Unaprijediti opću upravljačku
strukturu hrvatskog NSI-a
Provesti sustav praćenja i ocjenjivanja
Institucionalizirati uspješne inovacijske programe
Objasniti uloge raznih institucija u NSI-u
Depolitizirati imenovanja u institucije hrvatskog NSI-a
top related