kjoto protokol
Post on 02-Dec-2015
270 Views
Preview:
DESCRIPTION
TRANSCRIPT
Obnovljivi izvori energije
Kyoto Protokol
Kolegij: Obnovljivi izvori energije Studenti: Dalibor Smetiško i Jurica Ujaković
Mentor: Zvonimir Meštrović Broj indeksa: 0246009194; 0246015104
Smjer: telekomunikacije i računala
Zagreb, 2012.
2
Sadržaj:
1. Uvod........................................................................................................................................................6
2. Efekt staklenika........................................................................................................................................8
2. Kyoto Protokol.........................................................................................................................................9
3. Ciljevi Kyoto Protokola...........................................................................................................................11
3.1 Principi Kyoto Protokola..................................................................................................................11
4. Ciljne emisije do 2012 i fleksibilni mehanizmi.......................................................................................12
4.1 Trgovanje emisijama........................................................................................................................14
5. Uticaj Kyoto Protokola na poslovanje....................................................................................................15
6. Uticaj Kyoto Protokola na poljoprivredu................................................................................................16
7. Dodatne kritike Kyoto Protokola...........................................................................................................19
8. Promjene u emisiji stakleničkih plinova od 1990. godine......................................................................21
9. Zaključak................................................................................................................................................23
10. Literatura.............................................................................................................................................24
3
Popis slika:
Slika 1: Godišnje emisije CO2 po regijama...................................................................................................7
Slika 2: Zastupljenost Kyoto protokola......................................................................................................10
4
Popis tabela:
Tabela 1: Utjecaj viših troškova energije na poljoprivredu........................................................................17
Tabela 2: Promjene u emisije stakleničkih plinova u periodu od 1990. do 2007. godine..........................21
Tabela 3: Emisije stakleničkih plinova u periodu od 1992. do 2008. godine..............................................22
5
1. Uvod
Spoznaja da je pregrijavanje našeg planeta, pretežno zbog emisije stakleničkih plinova, danas
najveći ekološki problem s kojim se sučeljava međunarodna zajednica, dovela je do potpisivanja
dvaju sporazuma: prvi je Okvirna konvencija UN-a o klimatskim promjenama (UNFCCC), a
drugi je puno poznatiji dokument donesen 11. prosinca 1997. u japanskom gradu Kyotu, zbog
čega se naziva Protokol iz Kyota. Naime, brzo se pokazalo da provedba obveza iz Okvirne
konvencije UN-a o promjeni klime neće biti dostatna da se ispuni temeljni cilj Konvencije, a to
je „postići stabilizaciju koncentracija stakleničkih plinova u atmosferi na razinu koja će spriječiti
opasno antropogeno djelovanje na klimatski sistem“. Tad je u Kyotu održana UN-ova
konferencija s podjednako zastupljenim znanstvenicima i političarima. Znanstvenici su upozorili
na nepobitne dokaze kako čovječanstvo svojom aktivnošću, posebno izgaranjem neobnovljive
energije (nafte i ugljena), zrak toliko onečišćuje ugljičnim dioksidom i drugim štetnim plinovima
da njegov višak u Zemljinu zračnom omotaču djeluje poput staklenika. Činjenica je da je skup
bio pod pokroviteljstvom Ujedinjenih naroda, a tamo potpisani planetarni sporazum postao je
provedbeni amandman zaključaka UN-ova međunarodnoga sporazuma o klimatskim
promjenama. Taj dogovor svjetske znanosti i politike samo je provedba onoga o čemu se 189
država i zemalja dogovorilo i što je potpisalo u svibnju 1992. u Rio de Janeiru.
Na Slici 1. su prikazane emisije ugljen dioksida u periodu od 1800. do 2000. godine.
6
2. Efekt staklenika
Da bismo uopće mogli pričati o Kyoto protokolu, potrebno je prvo objasniti što je to efekt
staklenika, jer se Kyoto protokol fokusira upravo na smanjenje plinova koji izazivaju taj efekt.
Dakle ti plinovi nastaju na površini Zemlje te se nakupljaju u atmosferi, a osim nepovoljnog
efekta razaranja ozonskog sloja ustanovilo se uzrokuju tzv. efekt staklenika (greenhouse effect),
tj. povišenje Zemljine temperature za oko 0,3 % u desetogodišnjem razdoblju.
Razlog je toj nepovoljnoj pojavi duljina toplinskih valova jer Sunčevo zračenje nastaje pri vrlo
visokoj temperaturi i ima kratke valove i oni lako prolaze do Zemljine površine. Međutim,
Zemljino zračenje nastaje pri relativno niskoj temperaturi i ima znatno dulje valove, koje
spomenuti plinovi nakupljeni u atmosferi ne propuštaju, već ih, naprotiv, vraćaju prema Zemlji.
Sasvim slično događa se i pri prolasku svjetlosti kroz staklo, na čemu se zasnivaju efekti
staklenika i kolektora Sunčeve energije. Zbog „efekta staklenika“ narušava se toplinska
ravnoteža na Zemlji, pa njezina srednja temperatura stalno raste, što neposredno utječe na klimu,
a posljedice bi mogle biti topljenje ledenjaka, poplave, dizanje morske razine, širenje pustinja,
preseljenje brojnoga stanovništva, promjene u pojedinim ekosustavima biljaka i životinja itd.
8
2. Kyoto Protokol
Protokol je inicijalno usvojen 11. prosinca 1997. godine u Kyotou, Japanu, i stupio je na snagu
16. veljače 2005. godine. Od studenog 2009. godine 187 zemalja je potpisalo i ratificiralo ovaj
sporazum.
Po Protokolu, 37 industrijskih zemalja (zvane „Zemlje Aneksa I”) obavezale su se na smanjenje
četiriju plinova koji izazivaju efekt staklenika (ugljikov dioksid, metan, dušikov oksid,
sumporheksaflorid) i dvije grupe plinova (fluorougljovodonici i perfluorokarbonski spojevi).
Zemlje Aneksa I, su se sporazumjele da smanje svoju ukupnu emisiju stakleničkih plinova za
5.2% od nivoa na kom su oni bili 1990. godine što ne uključuje emisije prouzrokovane
međunarodnim aviotransportom i brodskim prometom.
Protokol dozvoljava nekoliko takozvanih fleksibilnih mehanizama, kao što su trgovanje
emisijama, mehanizam čistog razvoja, i zajedničku implementaciju, da bi se omogućilo
Zemljama Aneksa I da ispune svoje ciljeve u smanjenju emisija stakleničkih plinova, tako što im
je omogućeno kupovanje smanjenja emisija, bilo preko financijeske razmjene, projekata koji
smanjuju emisije zemljama koje ne pripadaju Aneksu I ili od Zemalja Aneksa I koje su ispunile
više od predviđenog.
Svaka od Zemalja Aneksa I je obavezna predati godišnji izvještaj o svim emisijama stakleničkih
plinova i njihovim izvorima, kao i o načinima za njihovo reduciranje. Na slici 2. je prikazano
učešće u Kyoto Protokolu, od lipanj 2009. godine gdje su t zelenom prikazane zemlje koje su
potpisale i ratifikovale sporazum, siva predstavlja još ne odlučene, crvenom su prikazane zemlje
bez namjere da potpišu, a plavom je označena Kanada koja se povali iz Protokola.
9
3. Ciljevi Kyoto Protokola
Kyoto Protokol je predviđen da smanji globalne emisije stakleničkih plinova. Cilj je u stvari,
stabilizacija i rekonstrukcija koncentracije plinova u atmosferi na nivou koji će spriječiti opasne
antropogene promjene klimatskog sustava.
Cilj Kyoto Protokola je da obavezuje sve potpisnice sporazuma da se bave pitanjem globalnog
zagrijavanja i emisije stakleničkih plinova.
Nasuprot popularnom vjerovanju, Protokol ne ističe 2012. godine, već se samo radi o obavezi da
do 2012. godine Zemlje Aneksa I moraju ispuniti svoje obaveze koje se tiču smanjenja emisije
stakleničkih plinova koje su ustanovljene za prvi period (2008-2012).
3.1 Principi Kyoto Protokola
1. Obaveza smanjenja emisije stakleničkih plinova koji su obavezujući za Zemlje Aneksa I,
kao i obaveze za ostale potpisnice sporazuma.
2. Implementacije za ispunjenje ciljeva Protokola. Određivanje politike, i mjera koje
smanjuju emisiju stakleničkih plinova, kao i korištenje svih dostupnih mehanizama, kao
što su zajednička implementacija, mehanizam čistog razvoja, i trgovanje emisijama koji
će biti nagrađeni kreditima koji dozvoljavaju više emisija u svojoj zemlji.
3. Minimiziranje utjecaja na zemlje u razvoju uspostavljanjem fonda za adaptaciju
klimatskih promjena
4. Računovodstvo, izvještavanje i revizija, u cilju osiguranja integriteta Protokola
5. Saglasnost sa Protokolom oformljavanjem odbora koji će osiguravati integritet Protokola.
11
4. Ciljne emisije do 2012 i fleksibilni mehanizmi
39 od 40 Zemalja Aneksa I su ratificirale Protokol. Od ovih, 34 su se obavezale da smanje
emisije stakleničkih plinova koje priozvode u odnosu na njihove nivoe iz 1990. godine, u skladu
sa Aneksom B Protokola.
Po Protokolu, Zemlje Aneksa I su se obavezale na nacionalne ili zajedničke ciljeve smanjenja
koji iznose: 8% zajedničkog smanjenja za Europsku Uniju i druge, 7% za SAD (ovo nije
obavezujuće jer SAD nisu potpisnice), 6% za Japan i 0% za Rusiju. Sporazum dozvoljava
povećanje emisije za Australiju od 8% i 10% za Island.
Protokol osigurava nekoliko fleksibilnih mehanizama koji omogućavaju Zemljama Aneksa I da
postignu ciljne emisije stakleničkih plinova, tako što će skupljati emisijske kredite. Ovi krediti se
mogu prikupiti financiranjem projekata koji smanjuju emisije u zemljama koje nisu potpisnice
Aneksa I ili kupovinom kredita od Zemalja Aneksa I sa viškom kredita. U ove mehanizme
spadaju trgovina emisijama, mehanizam čistog razvoja i zajednička implementacija.
U praksi ovo znači da zemlje koje nisu potpisnice Aneksa I nemaju restrikcije u vidu nivoa
emisije, ali imaju financijske poticaje da razvijaju projekte koji utječu na smanjenje emisije
stakleničkih plinova da bi dobili emisijske kredite koji mogu biti prodati Zemljama Aneksa I,
podržavajući održivi razvoj.
Kao dodatak, fleksibini mehanizmi dozvoljavaju Zemljama Aneksa I sa efikasnim industrijama
koje emitiraju male nivoe stakleničkih plinova, i visokim ekološkim standardima da kupuju
emisijske kredite na svijetskom tržištu, umjesto da smanjuju emisije u zemlji. Zemlje Aneksa I
će po pravilu željeti prikupljati emisijske kredite što je jeftinije moguće, dok će zemlje koje nisu
potpisnice Aneksa I željeti da maksimiziraju vrijednost emisijskih kredita koje su dobili od
svojih projekata za smanjenje emisije stakleničkih plinova.
12
UNFCCC je usvojio princip takozvanih zajedničkih, ali drugačijih odgovornosti. Ovo znači da:
Najveći dio prošlih i trenutnih globalnih emisija stakleničkih plinova potekao iz
razvijenih zemalja;
Emisije po glavi stanovnika u zemljama u razvoju su još uvijek na niskom nivou;
Dio globalnih emisija koje potječu iz zemalja u razvoju će porasti u skladu sa društvenim
i razvojnim potrebama;
Kina, Indija i ostale zemlje u razvoju nisu uključene u bilo koja numerička ograničenja
Kyoto Protokola, zato što one nisu glavni doprinosioci emisiji stakleničkih plinova u
periodu industrijalizacije prije potpisivanja sporazuma (Kina je od tada postala najveći
izvor stakleničkih plinova). Međutim, čak i bez ovakve odgovornosti u Kyoto Protokolu,
zemlje u razvoju su također obavezne da dijele zajedničku odgovornost svih zemalja za
smanjenjem emisije.
Protokol definira mehanizam suglasnosti, kao suglasnost za praćenje ispunjenja obaveza i
kazne za ne ispunjenje istih.
Protokol takođe reafirmira princip po kom razvijene zemlje moraju plaćati milijarde dolara i
dopremati tehnologiju drugim zemljama za istraživanja i projekte vezane za proučavanje
klimatskih promjena. Ovaj princip je prvobitno bio usvojen u UNFCCC.
13
4.1 Trgovanje emisijama
Najveći kupci emisijskih kredita često su individualne tvrtke koje očekuju nadmašiti svoju kvotu
u poslovanju pa imaju višak financijskih resursa ili jednostavno misle da neće moći ispuniti
emisijska očekivanja.
Kupci ovih kredita mogu biti i vlade država, koje nisu u stanju na drugi način ispuniti emisijske
obaveze.
Pošto je ovim kreditima moguće trgovati i imaju transparentne cijene, financijski investitori
mogu ih kupovati na tržištu u cilju špekulacije, ili ih vezati za buduće ugovore.
Izvor ovih kredita su Mehanizam čistog razvoja (Clean Development Mechanism (CDM)) i
Projekti zajedničke implementacije (Joint Implementation (JI)). CDM omogućava stvaranje
emisijskih kredita razvijajući projekte koji pomažu smanjenju emisija stakleničkih plinova u
zemljama koje nisu potpisnice Aneksa I. Sa druge strane JI omogućava da krediti budu
konvertirani od postojećih kredita unutar Zemalja Aneksa I.
Dodatni razlog za kupovinu ovih kredita jesu kazne u slučaju ne ispunjenja obaveza iz Protokola.
Kazne su sljedeće:
Zemlja koja nije ispunila svoju obavezu se dodatno obavezuje za smanjenje od 30% i
naravno da nadoknadi razliku koju u prethodnom periodu nije ispunila;
I zabranjuje joj se da truguje kreditima dok ne podmiri predhodnu kaznu
14
5. Uticaj Kyoto Protokola na poslovanje
Kao primjer utjecaja na poslovanje uzete su SAD jer su one jedan od najvećih izazivača efekta
staklenika i nisu potpisnica protokola. Nepotpisivanje Protokola je nastalo uslijed mišljenja da će
potpisivanje imati izrazito negativan uticaj na cijelu ekonomiju SAD.
Negativne kritike američkih stručnjaka iz područja ekonomije su uglavnom usmjerene na
negativan utjecaj koji Kyoto Protokol može imati na cijelokupnu industriju, uključujući
postrojenja za obradu i pravljenje aluminija i željeza, a i na proizvodnju papira, preradu nafte,
automobilsku industriju. Oni smatraju da bi samo direktni troškovi energije porasli za najmanje
50%, što bi proizlazilo iz smanjenja upotrebe fosilnih goriva kao što su ugalj i nafta i prelaska na
alternativna goriva.
To ne bi pogađalo samo navedene industrije, već bi ovim rigoroznim mjerama bile pogođene i
veće bolnice, škole, hoteli i slično, tj. svi koji na neki način zavise od foslinih goriva, a ona su im
potrebna u većoj mjeri, za grijanje, hlađenje ili jednostavno proizvodnju..
Potpisivanjem Protokola mogla bi se ugroziti poziciju SAD na međunarodnom tržištu i staviti u
bolji položaj zemlje kao što su Kina i Brazil, zato što oni ne moraju plaćati više za energiju nego
što su do sada kao što bi morale SAD, ako bi potpisale ovaj sporazum. Sporazum bi obavezao i
potrošače i tvrtke da smanje emisije za oko 30% u odnosu na to kolike bi inače bile u periodu od
2008 do 2012.
Na sve ovo se čak postavlja pitanje što bi se desilo ako SAD ne bi uspjele po potpisivanju
ostvariti planirane emisije, a ne budu u mogućnosti kupiti kredite. Iz ovih razloga američki
stručnjaci smatraju da bi potpisivanje moglo imati izuzetno negativan uticaj na njihovu
ekonomiju.
15
6. Uticaj Kyoto Protokola na poljoprivredu
Ovdje će se također kao primjer uzeti SAD. Uslijed činjenice da je poljoprivreda u SAD izvor
emisije gotovo petine stakleničkih plinova, potpisivanje Kyoto Protokola bi moglo povećati
troškove poljoprivrede između 10 i 20 miljardi dolara godišnje.
Naravno, više cijene goriva, motornog ulja, gnojiva i ostalih operativnih troškova bi značili i više
cijene hrane, samim tim bi se smanjio i izvoz. Potpisivanje protokola može biti najveća prijetnja
američkoj poljoprivredi.
16
U Tablici 1 je prikazan utjecaj viših troškova energije na poljoprivredu.
Dolara po hektaru obrađivane površine
trenutna
cijena
cijena sa
porezom od
0.50$ za galon
trenutna
cijena
cijena sa
porezom od
0.50$ za galon
Kukuruz Pamuk
trošak 147.08 193.65 276.95 347.38
promjena 31.70% 25.40%
neto
profit99 52.54 143.36 72.93
promjena -47% -49.10%
Soja Pšenica
trošak 75.76 96.45 54.58 69.15
promjena 27.30% 26.70%
neto
profit100.91 80.22 25.48 10.91
promjena -20.50% -57.20%
Svinje Mlijeko
trošak 38.4 42.41 11.35 12.2
promjena 10.30% 7.50%
neto
profit4.7 0.73 1.6 0.75
promjena -85% -53.10%
Tabela 1: Utjecaj viših troškova energije na poljoprivredu
17
Iz navedenog se može zaključiti da, Kyoto Protokol kada bi se uveo, izazvao bi veliki ekonomski
stres u poljoprivredi SAD. Profiti poljoprivrednika bi opali za čak 84%, a u prosjeku oko 50%, u
slučaju da se cijena goriva poveća za 0.50$ po galonu (3.78 litara) da bi se smanjila emisija
stakleničkih plinova. Ukupni godišnji rashodi poljoprivrednika bi se popeli za 10 do 20 milijardi
dolara dok bi neto profit opao između 24 i 48 posto. Mnogo poljoprivrednici, a posebno oni koji
su tek na početku poslovanja bi bili primorani napustiti posao.
Uslijed navedenog, poljoprivrednici imaju značajan ulog u raspravi oko globalnog zagrijavanja.
Milioni poslova i tisuće porodica zavise od ovoga.
Iz ovoga se jasno vidi zašto SAD imaju negativan stav prema Kyoto Protokolu.
18
7. Dodatne kritike Kyoto Protokola
Postoje zagovornici toga da ovaj protokol ne poduzima dovoljno da bi se emisije stakleničkih
plinova dovele na željeni nivo. Drugi smatraju da cijena Kyoto Protokola nadilazi korist koja se
od njega dobija, treći smatraju da su standardi koje postavlja Kyoto Protokol previše
optimistični. A postoje i oni koji smatraju da je pristup Kyoto Protokola potpuno pogrešan i da
treba poduzeti potpuno drugačije mjere. Oni smatraju da razvijene nacije nastavljaju sa
poslovanjem kao što su i do sada, zato što očekuju da će moći kupiti kredite dajući male količine
novca zemljama u razvoju. Ovim se ne postiže sam cilj Kyoto protokola, a to je smanjenje
emisije stakleničkih plinova.
Čak i zemlje koje su preuzele na sebe najveće obaveze, kao što je Japan, kada se uzmu u obzir
njihove stvarne emisije i korištenje fosilnih goriva može se vidjeti da su se u stvari povećale i to
sve u cilju uvođenja sustava koji treba smanjiti emisije. Iz ovoga se može zaključiti da uvođenje
ovih sustava, koje je dugoročno, na kratki rok može imati negativne posljedice po atmosferu, tj.
po sam cilj Kyoto protokola. I zbog toga mora se uzimati u obzir kada se proračunava koliko se
stvarno mogu smanjiti emisije i u kom vremenskom periodu. Naime, ako bi sve zemlje
potpisnice, istovremeno započele uvođenje ovih promjena, moglo bi se očekivati da se emisije
povećaju i to izazove nenadoknadivu štetu, kao što je izumiranje biljnih i životinjskih vrsta
usljed promjena temperature i topljenja ledenjaka. To bi se moglo dogoditi jer je za promjene
koje su predviđene potrebna velika količina energije, a trenutno se najveći dio svijeta oslanja
isključivo na foslina goriva koja izazivaju upravo emisije onih plinova koje se po Protokolu želi
smanjiti.
Prijedlog je da se uvede dodatni porez na emisiju stakleničkih plinova koji bi bio u razmjeru sa
ekološkim otiskom koji se tom emisijom izaziva. Ali se postavlja pitanje kako bi taj porez u
stvari utjecao na ciljeve i naravno na poslovanje. Za očekivati je da bi se ovakvim mjerama u
stvari postiglo isto što i povećanjem cijene goriva koji su SAD predvidele ako bi potpisale Kyoto
Protokol.
19
Dalje, postoje sukobi mišljenja u pogledu toga što se za bazni period uzima 1990. godina, a ne
uzimaju u obzir i emisije po glavi stanovnik.
Sve navedeno implicira da je potrebno razmatrati i stalno poboljšavati ne samo osobno
poslovanje, nego i sam Protokol i ciljeve i načine na koje se oni mogu ostvariti.
20
8. Promjene u emisiji stakleničkih plinova od 1990. godine
Sve mjere Kyoto protokola su dovele do sljedećih rezulatata:
Tabela 2 prikazuje listu promjena emisija stakleničkih plinova od 1990. do 2007. godine nekih
zemalja koje su potpisnice UNFCCC.
Zemlja
Promjena u emisiji
stakleničkih plinova
(1990-2007) bez
koriščenja zemljišta,
promjena u korištenju
zemljišta i šumarstvu
Promjena u stakleničkih
plinova (1990-2007) sa
koriščenjem zemljišta,
promjenom u korištenju
zemljišta i šumarstvom
Cilj za
EU do
2012
Obaveza
po
sporazumu
od 2008
do 2012
Danska -3.30% -5.60% −20% −11%
Nemačka -21.30% -20.80% −21% −8%
Kanada 26.20% 46.70% / −6%
Australija 30.00% 82.00% / 8%
Španija 53.50% 55.30% 15% −8%
Norveška 10.80% -22.00% / 1%
Novi Zeland 22.10% 18.30% / 0%
Francuska -5.30% -11.80% 0% −8%
Grčka 24.90% 25.20% 25% −8%
Irska 25.00% 22.60% 13% −8%
Japan 8.20% 8.20% / −6%
Velika
Britanija -17.30% -17.80% −12.5% −8%
Portugal 38.10% 30.80% 27% −8%
EU -4.30% -5.60% / −8%
Tabela 2: Promjene u emisije stakleničkih plinova u periodu od 1990. do 2007. godine
21
U Tabeli 3. su prikazane emisije 20 zemalja u periodu od 1992 do 2008 godine koje emituju
najviše stakleničkih plinova.
Zemlja
Promjena u
emisiji
stakleničkih
plinova od
1992 do 2008
Emisije CO2 u
metričkim
tonama po glavi
stanovnika u
2008. godini
Udio u ukupnoj
svijetskoj emisiji
CO2
Kina 166.50% 5.3 22.20%
SAD 16.80% 18.6 17.80%
Indija 124.10% 1.5 5.50%
Rusija −23.1% 11.3 5.00%
Japan 8.50% 10.3 4.10%
Njemačka −17.0% 9.4 2.40%
Kanada 20.50% 17 1.80%
Velika Britanija -6.80% 8.9 1.70%
Južna Koreja 81.80% 10.8 1.60%
Iran 98.50% 7.5 1.50%
Italija 5.60% 7.9 1.40%
Meksiko 13.50% 4.1 1.40%
Južna Afrika 36.00% 9.1 1.40%
Saudijska Arabija 52.60% 15.5 1.40%
Brazil 84.10% 2.1 1.30%
Francuska −4.4% 5.9 1.20%
Indonezija 78.90% 1.5 1.10%
Australija 18.80% 16.8 1.10%
Španjolska 42.60% 8.5 1.10%
Poljska −2.8% 8.6 1.00%
Ostale zemlje 45.10% 3 23.70%
Ukupno na svetskom nivou 41.70% 4.7 100.00%
Tabela 3: Emisije stakleničkih plinova u periodu od 1992. do 2008. godine
22
9. Zaključak
Iz svega navedenog može se zaključiti da je Kyoto Protokol, tj. sljedeći koji će doći poslije njega
neophodan u cilju očuvanja života kavim ga poznajemo, jer sadašnja industrijalizacija proizvodi
suviše veliku količinu zagađenja koja ima za posljedicu promjenu naše klime, tj. globalno
zagrijavanje. Ovim tempom će relativno brzo doći do točke na kojoj će se temperatura promjeniti
dovoljno da se ledenjaci na polovima u potpunosti otope, Golfska struja će usljed toga stati i
nastupit će novo ledeno doba. Cijeli ovaj proces prijeti i izumiranju brojnih životinjskih i biljnih
vrsta uslijed promjena u klimi, tj. atmosferi. Znači, nekakva promjena je neophodna, ali se
postavlja pitanje njene isplativosti i efektivnosti.
Kako je već izloženo, neke zemlje se plaše da će ovakav pristup imati veće štete nego koristi, i to
ne samo po njihove ekonomije nego i po stanovništvo koje ne bi, uslijed povećanih troškova
energije, moglo ostvariti profit od svojih poduzetničkih poduhvata. Proizvodi koji bi dolazili iz
ovih zemalja bi imali znatno višu cijenu, i samim time ne bi imali konkurentski položaj koji su
imali prije sporazuma. To implicirala da Kyoto protokol određuje konkuretnske sposobnosti
modernog poslovanja i to se može protumačiti kao izrazito negativan utjecaj Protokola.
Međutim s obzirom na opće prihvaćeno mišljenje koje se tiče emisije stakleničkih plinova ne
može se ignorirati problem koji imamo i ovakve ili slične mjere su neophodne u cilju očuvanja
planeta Zemlje. Ostaje vidjeti da li će se uspijeti postići ikakav sporazum na sljedećim
sjednicama UNFCCC.
23
top related