Obnovljivi izvori energije

Seminarski rad

Obnovljivi izvori energije

Kyoto Protokol

Kolegij: Obnovljivi izvori energije Studenti: Dalibor Smetiško i Jurica Ujaković

Mentor: Zvonimir Meštrović Broj indeksa: 0246009194; 0246015104

Smjer: telekomunikacije i računala

Zagreb, 2012.

2

Sadržaj:

1. Uvod........................................................................................................................................................6

2. Efekt staklenika........................................................................................................................................8

2. Kyoto Protokol.........................................................................................................................................9

3. Ciljevi Kyoto Protokola...........................................................................................................................11

3.1 Principi Kyoto Protokola..................................................................................................................11

4. Ciljne emisije do 2012 i fleksibilni mehanizmi.......................................................................................12

4.1 Trgovanje emisijama........................................................................................................................14

5. Uticaj Kyoto Protokola na poslovanje....................................................................................................15

6. Uticaj Kyoto Protokola na poljoprivredu................................................................................................16

7. Dodatne kritike Kyoto Protokola...........................................................................................................19

8. Promjene u emisiji stakleničkih plinova od 1990. godine......................................................................21

9. Zaključak................................................................................................................................................23

10. Literatura.............................................................................................................................................24

3

Popis slika:

Slika 1: Godišnje emisije CO2 po regijama...................................................................................................7

Slika 2: Zastupljenost Kyoto protokola......................................................................................................10

4

Popis tabela:

Tabela 1: Utjecaj viših troškova energije na poljoprivredu........................................................................17

Tabela 2: Promjene u emisije stakleničkih plinova u periodu od 1990. do 2007. godine..........................21

Tabela 3: Emisije stakleničkih plinova u periodu od 1992. do 2008. godine..............................................22

5

1. Uvod

Spoznaja da je pregrijavanje našeg planeta, pretežno zbog emisije stakleničkih plinova, danas

najveći ekološki problem s kojim se sučeljava međunarodna zajednica, dovela je do potpisivanja

dvaju sporazuma: prvi je Okvirna konvencija UN-a o klimatskim promjenama (UNFCCC), a

drugi je puno poznatiji dokument donesen 11. prosinca 1997. u japanskom gradu Kyotu, zbog

čega se naziva Protokol iz Kyota. Naime, brzo se pokazalo da provedba obveza iz Okvirne

konvencije UN-a o promjeni klime neće biti dostatna da se ispuni temeljni cilj Konvencije, a to

je „postići stabilizaciju koncentracija stakleničkih plinova u atmosferi na razinu koja će spriječiti

opasno antropogeno djelovanje na klimatski sistem“. Tad je u Kyotu održana UN-ova

konferencija s podjednako zastupljenim znanstvenicima i političarima. Znanstvenici su upozorili

na nepobitne dokaze kako čovječanstvo svojom aktivnošću, posebno izgaranjem neobnovljive

energije (nafte i ugljena), zrak toliko onečišćuje ugljičnim dioksidom i drugim štetnim plinovima

da njegov višak u Zemljinu zračnom omotaču djeluje poput staklenika. Činjenica je da je skup

bio pod pokroviteljstvom Ujedinjenih naroda, a tamo potpisani planetarni sporazum postao je

provedbeni amandman zaključaka UN-ova međunarodnoga sporazuma o klimatskim

promjenama. Taj dogovor svjetske znanosti i politike samo je provedba onoga o čemu se 189

država i zemalja dogovorilo i što je potpisalo u svibnju 1992. u Rio de Janeiru.

Na Slici 1. su prikazane emisije ugljen dioksida u periodu od 1800. do 2000. godine.

6

Slika 1: Godišnje emisije CO2 po regijama

7

2. Efekt staklenika

Da bismo uopće mogli pričati o Kyoto protokolu, potrebno je prvo objasniti što je to efekt

staklenika, jer se Kyoto protokol fokusira upravo na smanjenje plinova koji izazivaju taj efekt.

Dakle ti plinovi nastaju na površini Zemlje te se nakupljaju u atmosferi, a osim nepovoljnog

efekta razaranja ozonskog sloja ustanovilo se uzrokuju tzv. efekt staklenika (greenhouse effect),

tj. povišenje Zemljine temperature za oko 0,3 % u desetogodišnjem razdoblju.

Razlog je toj nepovoljnoj pojavi duljina toplinskih valova jer Sunčevo zračenje nastaje pri vrlo

visokoj temperaturi i ima kratke valove i oni lako prolaze do Zemljine površine. Međutim,

Zemljino zračenje nastaje pri relativno niskoj temperaturi i ima znatno dulje valove, koje

spomenuti plinovi nakupljeni u atmosferi ne propuštaju, već ih, naprotiv, vraćaju prema Zemlji.

Sasvim slično događa se i pri prolasku svjetlosti kroz staklo, na čemu se zasnivaju efekti

staklenika i kolektora Sunčeve energije. Zbog „efekta staklenika“ narušava se toplinska

ravnoteža na Zemlji, pa njezina srednja temperatura stalno raste, što neposredno utječe na klimu,

a posljedice bi mogle biti topljenje ledenjaka, poplave, dizanje morske razine, širenje pustinja,

preseljenje brojnoga stanovništva, promjene u pojedinim ekosustavima biljaka i životinja itd.

8

2. Kyoto Protokol

Protokol je inicijalno usvojen 11. prosinca 1997. godine u Kyotou, Japanu, i stupio je na snagu

16. veljače 2005. godine. Od studenog 2009. godine 187 zemalja je potpisalo i ratificiralo ovaj

sporazum.

Po Protokolu, 37 industrijskih zemalja (zvane „Zemlje Aneksa I”) obavezale su se na smanjenje

četiriju plinova koji izazivaju efekt staklenika (ugljikov dioksid, metan, dušikov oksid,

sumporheksaflorid) i dvije grupe plinova (fluorougljovodonici i perfluorokarbonski spojevi).

Zemlje Aneksa I, su se sporazumjele da smanje svoju ukupnu emisiju stakleničkih plinova za

5.2% od nivoa na kom su oni bili 1990. godine što ne uključuje emisije prouzrokovane

međunarodnim aviotransportom i brodskim prometom.

Protokol dozvoljava nekoliko takozvanih fleksibilnih mehanizama, kao što su trgovanje

emisijama, mehanizam čistog razvoja, i zajedničku implementaciju, da bi se omogućilo

Zemljama Aneksa I da ispune svoje ciljeve u smanjenju emisija stakleničkih plinova, tako što im

je omogućeno kupovanje smanjenja emisija, bilo preko financijeske razmjene, projekata koji

smanjuju emisije zemljama koje ne pripadaju Aneksu I ili od Zemalja Aneksa I koje su ispunile

više od predviđenog.

Svaka od Zemalja Aneksa I je obavezna predati godišnji izvještaj o svim emisijama stakleničkih

plinova i njihovim izvorima, kao i o načinima za njihovo reduciranje. Na slici 2. je prikazano

učešće u Kyoto Protokolu, od lipanj 2009. godine gdje su t zelenom prikazane zemlje koje su

potpisale i ratifikovale sporazum, siva predstavlja još ne odlučene, crvenom su prikazane zemlje

bez namjere da potpišu, a plavom je označena Kanada koja se povali iz Protokola.

9

Slika 2: Zastupljenost Kyoto protokola

10

3. Ciljevi Kyoto Protokola

Kyoto Protokol je predviđen da smanji globalne emisije stakleničkih plinova. Cilj je u stvari,

stabilizacija i rekonstrukcija koncentracije plinova u atmosferi na nivou koji će spriječiti opasne

antropogene promjene klimatskog sustava.

Cilj Kyoto Protokola je da obavezuje sve potpisnice sporazuma da se bave pitanjem globalnog

zagrijavanja i emisije stakleničkih plinova.

Nasuprot popularnom vjerovanju, Protokol ne ističe 2012. godine, već se samo radi o obavezi da

do 2012. godine Zemlje Aneksa I moraju ispuniti svoje obaveze koje se tiču smanjenja emisije

stakleničkih plinova koje su ustanovljene za prvi period (2008-2012).

3.1 Principi Kyoto Protokola

1. Obaveza smanjenja emisije stakleničkih plinova koji su obavezujući za Zemlje Aneksa I,

kao i obaveze za ostale potpisnice sporazuma.

2. Implementacije za ispunjenje ciljeva Protokola. Određivanje politike, i mjera koje

smanjuju emisiju stakleničkih plinova, kao i korištenje svih dostupnih mehanizama, kao

što su zajednička implementacija, mehanizam čistog razvoja, i trgovanje emisijama koji

će biti nagrađeni kreditima koji dozvoljavaju više emisija u svojoj zemlji.

3. Minimiziranje utjecaja na zemlje u razvoju uspostavljanjem fonda za adaptaciju

klimatskih promjena

4. Računovodstvo, izvještavanje i revizija, u cilju osiguranja integriteta Protokola

5. Saglasnost sa Protokolom oformljavanjem odbora koji će osiguravati integritet Protokola.

11

4. Ciljne emisije do 2012 i fleksibilni mehanizmi

39 od 40 Zemalja Aneksa I su ratificirale Protokol. Od ovih, 34 su se obavezale da smanje

emisije stakleničkih plinova koje priozvode u odnosu na njihove nivoe iz 1990. godine, u skladu

sa Aneksom B Protokola.

Po Protokolu, Zemlje Aneksa I su se obavezale na nacionalne ili zajedničke ciljeve smanjenja

koji iznose: 8% zajedničkog smanjenja za Europsku Uniju i druge, 7% za SAD (ovo nije

obavezujuće jer SAD nisu potpisnice), 6% za Japan i 0% za Rusiju. Sporazum dozvoljava

povećanje emisije za Australiju od 8% i 10% za Island.

Protokol osigurava nekoliko fleksibilnih mehanizama koji omogućavaju Zemljama Aneksa I da

postignu ciljne emisije stakleničkih plinova, tako što će skupljati emisijske kredite. Ovi krediti se

mogu prikupiti financiranjem projekata koji smanjuju emisije u zemljama koje nisu potpisnice

Aneksa I ili kupovinom kredita od Zemalja Aneksa I sa viškom kredita. U ove mehanizme

spadaju trgovina emisijama, mehanizam čistog razvoja i zajednička implementacija.

U praksi ovo znači da zemlje koje nisu potpisnice Aneksa I nemaju restrikcije u vidu nivoa

emisije, ali imaju financijske poticaje da razvijaju projekte koji utječu na smanjenje emisije

stakleničkih plinova da bi dobili emisijske kredite koji mogu biti prodati Zemljama Aneksa I,

podržavajući održivi razvoj.

Kao dodatak, fleksibini mehanizmi dozvoljavaju Zemljama Aneksa I sa efikasnim industrijama

koje emitiraju male nivoe stakleničkih plinova, i visokim ekološkim standardima da kupuju

emisijske kredite na svijetskom tržištu, umjesto da smanjuju emisije u zemlji. Zemlje Aneksa I

će po pravilu željeti prikupljati emisijske kredite što je jeftinije moguće, dok će zemlje koje nisu

potpisnice Aneksa I željeti da maksimiziraju vrijednost emisijskih kredita koje su dobili od

svojih projekata za smanjenje emisije stakleničkih plinova.

12

UNFCCC je usvojio princip takozvanih zajedničkih, ali drugačijih odgovornosti. Ovo znači da:

Najveći dio prošlih i trenutnih globalnih emisija stakleničkih plinova potekao iz

razvijenih zemalja;

Emisije po glavi stanovnika u zemljama u razvoju su još uvijek na niskom nivou;

Dio globalnih emisija koje potječu iz zemalja u razvoju će porasti u skladu sa društvenim

i razvojnim potrebama;

Kina, Indija i ostale zemlje u razvoju nisu uključene u bilo koja numerička ograničenja

Kyoto Protokola, zato što one nisu glavni doprinosioci emisiji stakleničkih plinova u

periodu industrijalizacije prije potpisivanja sporazuma (Kina je od tada postala najveći

izvor stakleničkih plinova). Međutim, čak i bez ovakve odgovornosti u Kyoto Protokolu,

zemlje u razvoju su također obavezne da dijele zajedničku odgovornost svih zemalja za

smanjenjem emisije.

Protokol definira mehanizam suglasnosti, kao suglasnost za praćenje ispunjenja obaveza i

kazne za ne ispunjenje istih.

Protokol takođe reafirmira princip po kom razvijene zemlje moraju plaćati milijarde dolara i

dopremati tehnologiju drugim zemljama za istraživanja i projekte vezane za proučavanje

klimatskih promjena. Ovaj princip je prvobitno bio usvojen u UNFCCC.

13

4.1 Trgovanje emisijama

Najveći kupci emisijskih kredita često su individualne tvrtke koje očekuju nadmašiti svoju kvotu

u poslovanju pa imaju višak financijskih resursa ili jednostavno misle da neće moći ispuniti

emisijska očekivanja.

Kupci ovih kredita mogu biti i vlade država, koje nisu u stanju na drugi način ispuniti emisijske

obaveze.

Pošto je ovim kreditima moguće trgovati i imaju transparentne cijene, financijski investitori

mogu ih kupovati na tržištu u cilju špekulacije, ili ih vezati za buduće ugovore.

Izvor ovih kredita su Mehanizam čistog razvoja (Clean Development Mechanism (CDM)) i

Projekti zajedničke implementacije (Joint Implementation (JI)). CDM omogućava stvaranje

emisijskih kredita razvijajući projekte koji pomažu smanjenju emisija stakleničkih plinova u

zemljama koje nisu potpisnice Aneksa I. Sa druge strane JI omogućava da krediti budu

konvertirani od postojećih kredita unutar Zemalja Aneksa I.

Dodatni razlog za kupovinu ovih kredita jesu kazne u slučaju ne ispunjenja obaveza iz Protokola.

Kazne su sljedeće:

Zemlja koja nije ispunila svoju obavezu se dodatno obavezuje za smanjenje od 30% i

naravno da nadoknadi razliku koju u prethodnom periodu nije ispunila;

I zabranjuje joj se da truguje kreditima dok ne podmiri predhodnu kaznu

14

5. Uticaj Kyoto Protokola na poslovanje

Kao primjer utjecaja na poslovanje uzete su SAD jer su one jedan od najvećih izazivača efekta

staklenika i nisu potpisnica protokola. Nepotpisivanje Protokola je nastalo uslijed mišljenja da će

potpisivanje imati izrazito negativan uticaj na cijelu ekonomiju SAD.

Negativne kritike američkih stručnjaka iz područja ekonomije su uglavnom usmjerene na

negativan utjecaj koji Kyoto Protokol može imati na cijelokupnu industriju, uključujući

postrojenja za obradu i pravljenje aluminija i željeza, a i na proizvodnju papira, preradu nafte,

automobilsku industriju. Oni smatraju da bi samo direktni troškovi energije porasli za najmanje

50%, što bi proizlazilo iz smanjenja upotrebe fosilnih goriva kao što su ugalj i nafta i prelaska na

alternativna goriva.

To ne bi pogađalo samo navedene industrije, već bi ovim rigoroznim mjerama bile pogođene i

veće bolnice, škole, hoteli i slično, tj. svi koji na neki način zavise od foslinih goriva, a ona su im

potrebna u većoj mjeri, za grijanje, hlađenje ili jednostavno proizvodnju..

Potpisivanjem Protokola mogla bi se ugroziti poziciju SAD na međunarodnom tržištu i staviti u

bolji položaj zemlje kao što su Kina i Brazil, zato što oni ne moraju plaćati više za energiju nego

što su do sada kao što bi morale SAD, ako bi potpisale ovaj sporazum. Sporazum bi obavezao i

potrošače i tvrtke da smanje emisije za oko 30% u odnosu na to kolike bi inače bile u periodu od

2008 do 2012.

Na sve ovo se čak postavlja pitanje što bi se desilo ako SAD ne bi uspjele po potpisivanju

ostvariti planirane emisije, a ne budu u mogućnosti kupiti kredite. Iz ovih razloga američki

stručnjaci smatraju da bi potpisivanje moglo imati izuzetno negativan uticaj na njihovu

ekonomiju.

15

6. Uticaj Kyoto Protokola na poljoprivredu

Ovdje će se također kao primjer uzeti SAD. Uslijed činjenice da je poljoprivreda u SAD izvor

emisije gotovo petine stakleničkih plinova, potpisivanje Kyoto Protokola bi moglo povećati

troškove poljoprivrede između 10 i 20 miljardi dolara godišnje.

Naravno, više cijene goriva, motornog ulja, gnojiva i ostalih operativnih troškova bi značili i više

cijene hrane, samim tim bi se smanjio i izvoz. Potpisivanje protokola može biti najveća prijetnja

američkoj poljoprivredi.

16

U Tablici 1 je prikazan utjecaj viših troškova energije na poljoprivredu.

Dolara po hektaru obrađivane površine

trenutna

cijena

cijena sa

porezom od

0.50$ za galon

trenutna

cijena

cijena sa

porezom od

0.50$ za galon

Kukuruz Pamuk

trošak 147.08 193.65 276.95 347.38

promjena 31.70% 25.40%

neto

profit99 52.54 143.36 72.93

promjena -47% -49.10%

Soja Pšenica

trošak 75.76 96.45 54.58 69.15

promjena 27.30% 26.70%

neto

profit100.91 80.22 25.48 10.91

promjena -20.50% -57.20%

Svinje Mlijeko

trošak 38.4 42.41 11.35 12.2

promjena 10.30% 7.50%

neto

profit4.7 0.73 1.6 0.75

promjena -85% -53.10%

Tabela 1: Utjecaj viših troškova energije na poljoprivredu

17

Iz navedenog se može zaključiti da, Kyoto Protokol kada bi se uveo, izazvao bi veliki ekonomski

stres u poljoprivredi SAD. Profiti poljoprivrednika bi opali za čak 84%, a u prosjeku oko 50%, u

slučaju da se cijena goriva poveća za 0.50$ po galonu (3.78 litara) da bi se smanjila emisija

stakleničkih plinova. Ukupni godišnji rashodi poljoprivrednika bi se popeli za 10 do 20 milijardi

dolara dok bi neto profit opao između 24 i 48 posto. Mnogo poljoprivrednici, a posebno oni koji

su tek na početku poslovanja bi bili primorani napustiti posao.

Uslijed navedenog, poljoprivrednici imaju značajan ulog u raspravi oko globalnog zagrijavanja.

Milioni poslova i tisuće porodica zavise od ovoga.

Iz ovoga se jasno vidi zašto SAD imaju negativan stav prema Kyoto Protokolu.

18

7. Dodatne kritike Kyoto Protokola

Postoje zagovornici toga da ovaj protokol ne poduzima dovoljno da bi se emisije stakleničkih

plinova dovele na željeni nivo. Drugi smatraju da cijena Kyoto Protokola nadilazi korist koja se

od njega dobija, treći smatraju da su standardi koje postavlja Kyoto Protokol previše

optimistični. A postoje i oni koji smatraju da je pristup Kyoto Protokola potpuno pogrešan i da

treba poduzeti potpuno drugačije mjere. Oni smatraju da razvijene nacije nastavljaju sa

poslovanjem kao što su i do sada, zato što očekuju da će moći kupiti kredite dajući male količine

novca zemljama u razvoju. Ovim se ne postiže sam cilj Kyoto protokola, a to je smanjenje

emisije stakleničkih plinova.

Čak i zemlje koje su preuzele na sebe najveće obaveze, kao što je Japan, kada se uzmu u obzir

njihove stvarne emisije i korištenje fosilnih goriva može se vidjeti da su se u stvari povećale i to

sve u cilju uvođenja sustava koji treba smanjiti emisije. Iz ovoga se može zaključiti da uvođenje

ovih sustava, koje je dugoročno, na kratki rok može imati negativne posljedice po atmosferu, tj.

po sam cilj Kyoto protokola. I zbog toga mora se uzimati u obzir kada se proračunava koliko se

stvarno mogu smanjiti emisije i u kom vremenskom periodu. Naime, ako bi sve zemlje

potpisnice, istovremeno započele uvođenje ovih promjena, moglo bi se očekivati da se emisije

povećaju i to izazove nenadoknadivu štetu, kao što je izumiranje biljnih i životinjskih vrsta

usljed promjena temperature i topljenja ledenjaka. To bi se moglo dogoditi jer je za promjene

koje su predviđene potrebna velika količina energije, a trenutno se najveći dio svijeta oslanja

isključivo na foslina goriva koja izazivaju upravo emisije onih plinova koje se po Protokolu želi

smanjiti.

Prijedlog je da se uvede dodatni porez na emisiju stakleničkih plinova koji bi bio u razmjeru sa

ekološkim otiskom koji se tom emisijom izaziva. Ali se postavlja pitanje kako bi taj porez u

stvari utjecao na ciljeve i naravno na poslovanje. Za očekivati je da bi se ovakvim mjerama u

stvari postiglo isto što i povećanjem cijene goriva koji su SAD predvidele ako bi potpisale Kyoto

Protokol.

19

Dalje, postoje sukobi mišljenja u pogledu toga što se za bazni period uzima 1990. godina, a ne

uzimaju u obzir i emisije po glavi stanovnik.

Sve navedeno implicira da je potrebno razmatrati i stalno poboljšavati ne samo osobno

poslovanje, nego i sam Protokol i ciljeve i načine na koje se oni mogu ostvariti.

20

8. Promjene u emisiji stakleničkih plinova od 1990. godine

Sve mjere Kyoto protokola su dovele do sljedećih rezulatata:

Tabela 2 prikazuje listu promjena emisija stakleničkih plinova od 1990. do 2007. godine nekih

zemalja koje su potpisnice UNFCCC.

Zemlja

Promjena u emisiji

stakleničkih plinova

(1990-2007) bez

koriščenja zemljišta,

promjena u korištenju

zemljišta i šumarstvu

Promjena u stakleničkih

plinova (1990-2007) sa

koriščenjem zemljišta,

promjenom u korištenju

zemljišta i šumarstvom

Cilj za

EU do

2012

Obaveza

po

sporazumu

od 2008

do 2012

Danska -3.30% -5.60% −20% −11%

Nemačka -21.30% -20.80% −21% −8%

Kanada 26.20% 46.70% / −6%

Australija 30.00% 82.00% / 8%

Španija 53.50% 55.30% 15% −8%

Norveška 10.80% -22.00% / 1%

Novi Zeland 22.10% 18.30% / 0%

Francuska -5.30% -11.80% 0% −8%

Grčka 24.90% 25.20% 25% −8%

Irska 25.00% 22.60% 13% −8%

Japan 8.20% 8.20% / −6%

Velika

Britanija -17.30% -17.80% −12.5% −8%

Portugal 38.10% 30.80% 27% −8%

EU -4.30% -5.60% / −8%

Tabela 2: Promjene u emisije stakleničkih plinova u periodu od 1990. do 2007. godine

21

U Tabeli 3. su prikazane emisije 20 zemalja u periodu od 1992 do 2008 godine koje emituju

najviše stakleničkih plinova.

Zemlja

Promjena u

emisiji

stakleničkih

plinova od

1992 do 2008

Emisije CO2 u

metričkim

tonama po glavi

stanovnika u

2008. godini

Udio u ukupnoj

svijetskoj emisiji

CO2

Kina 166.50% 5.3 22.20%

SAD 16.80% 18.6 17.80%

Indija 124.10% 1.5 5.50%

Rusija −23.1% 11.3 5.00%

Japan 8.50% 10.3 4.10%

Njemačka −17.0% 9.4 2.40%

Kanada 20.50% 17 1.80%

Velika Britanija -6.80% 8.9 1.70%

Južna Koreja 81.80% 10.8 1.60%

Iran 98.50% 7.5 1.50%

Italija 5.60% 7.9 1.40%

Meksiko 13.50% 4.1 1.40%

Južna Afrika 36.00% 9.1 1.40%

Saudijska Arabija 52.60% 15.5 1.40%

Brazil 84.10% 2.1 1.30%

Francuska −4.4% 5.9 1.20%

Indonezija 78.90% 1.5 1.10%

Australija 18.80% 16.8 1.10%

Španjolska 42.60% 8.5 1.10%

Poljska −2.8% 8.6 1.00%

Ostale zemlje 45.10% 3 23.70%

Ukupno na svetskom nivou 41.70% 4.7 100.00%

Tabela 3: Emisije stakleničkih plinova u periodu od 1992. do 2008. godine

22

9. Zaključak

Iz svega navedenog može se zaključiti da je Kyoto Protokol, tj. sljedeći koji će doći poslije njega

neophodan u cilju očuvanja života kavim ga poznajemo, jer sadašnja industrijalizacija proizvodi

suviše veliku količinu zagađenja koja ima za posljedicu promjenu naše klime, tj. globalno

zagrijavanje. Ovim tempom će relativno brzo doći do točke na kojoj će se temperatura promjeniti

dovoljno da se ledenjaci na polovima u potpunosti otope, Golfska struja će usljed toga stati i

nastupit će novo ledeno doba. Cijeli ovaj proces prijeti i izumiranju brojnih životinjskih i biljnih

vrsta uslijed promjena u klimi, tj. atmosferi. Znači, nekakva promjena je neophodna, ali se

postavlja pitanje njene isplativosti i efektivnosti.

Kako je već izloženo, neke zemlje se plaše da će ovakav pristup imati veće štete nego koristi, i to

ne samo po njihove ekonomije nego i po stanovništvo koje ne bi, uslijed povećanih troškova

energije, moglo ostvariti profit od svojih poduzetničkih poduhvata. Proizvodi koji bi dolazili iz

ovih zemalja bi imali znatno višu cijenu, i samim time ne bi imali konkurentski položaj koji su

imali prije sporazuma. To implicirala da Kyoto protokol određuje konkuretnske sposobnosti

modernog poslovanja i to se može protumačiti kao izrazito negativan utjecaj Protokola.

Međutim s obzirom na opće prihvaćeno mišljenje koje se tiče emisije stakleničkih plinova ne

može se ignorirati problem koji imamo i ovakve ili slične mjere su neophodne u cilju očuvanja

planeta Zemlje. Ostaje vidjeti da li će se uspijeti postići ikakav sporazum na sljedećim

sjednicama UNFCCC.

23

10. Literatura

1. www. wikipedia.com

2. Željko Dominis: Zaštita okoliša

3. unfccc.int

24