lisabonska agenda i hrvatska danas
Post on 15-Jul-2015
102 Views
Preview:
TRANSCRIPT
5/13/2018 Lisabonska Agenda i Hrvatska Danas - slidepdf.com
http://slidepdf.com/reader/full/lisabonska-agenda-i-hrvatska-danas 1/11
doc. dr. sc. Mladen Vedriš, predstojnik Katedre za ekonomsku politiku,
Pravni fakultet Zagreb
Marija Grgić, studentica, Pravni fakultet Zagreb
LISABONSKA AGENDA I HRVATSKA DANAS
UVOD – LISABONSKA AGENDA
Lisabonska agenda predstavljala je reakciju Europske unije na prepoznato
zaostajanje Unije za SAD-om i brzorastućim azijskim zemljama. Donesena je na
Europskom vijeću u Lisabonu 2000. s ciljem da EU "do 2010. postane
najkonkurentnije i najdinamičnije gospodarstvo svijeta utemeljeno na znanju,
sposobno za održiv gospodarski rast s većim brojem i kvalitetnijim radnim mjestima
te većom socijalnom kohezijom" (European Council, 2000). Lisabonska agenda
(Lisabonska strategija) je obuhvaćala širok program reformi. Da bi se ostvario taj ciljbila je potrebna priprema za prelazak na gospodarstvo i društvo utemeljeno na
znanju, uz pomoć boljih politika, dovršavanje unutarnjeg tržišta te modernizaciju
europskog socijalnog modela i stvaranje uvjeta za rast, uz primjerenu kombinaciju
makroekonomskih politika.
Kako bi se smanjio jaz između EU i njezinih konkurenata Europsko vijeće je u
Barceloni (2002.) odlučilo potaknuti istraživačke i inovacijske napore tako što je
povećalo izdvajanja za istraživanje i razvoj. Cilj je bio da ta izdvajanja do 2010.
godine dosegnu 3% BDP-a, od čega dvije trećine investicija treba biti iz privatnog
sektora (European Council, 2002).
Pet godina od summita u Lisabonu u nekim je područjima (europski socijalni model)
došlo do pozitivnih pomaka, ali napredak u postizanju lisabonskih ciljeva bio je spor i
nedovoljan. Izvršenje programa nije ispunilo očekivanja zbog preširoko definiranih
ciljeva, previše opsežnog programa, slabe koordinacije i konfliktnih prioriteta. Zbog
nedovoljno jasne podjele odgovornosti između nacionalne i europske razine,
mogućnost upravljanja procesom u zemljama članicama bila je ograničena.
Nedostatci su se posebno očitovali na tržištu rada, primjerice: nije ostvaren dovoljan
broj radnih mjesta u uslužnom sektoru, produbljene su regionalne neuravnoteženosti,
zadržala se visoka razina dugoročne nezaposlenosti, nedovoljna zastupljenost žena
na tržištu rada, nastavljeni su nepovoljni demografski trendovi, odnosno starenje
5/13/2018 Lisabonska Agenda i Hrvatska Danas - slidepdf.com
http://slidepdf.com/reader/full/lisabonska-agenda-i-hrvatska-danas 2/11
populacije.
Prema provedenim analizama utvrđeno je da je potrebna učinkovitija provedba
strategije kako bi se nadoknadilo izgubljeno vrijeme (Sapir i sur., 2003). Europska je
komisija osnovala Skupinu na visokoj razini u ožujku 2004., s Wimom Kokom na čelu,
u cilju ocjene rezultata prve polovice provedbe Strategije. Rezultati tog pregleda moguse sažeti na sljedeći način: uočena je hitna potreba za bržim rastom zapošljavanja i
rastom produktivnosti, uz širok spektar reformi te uz makroekonomski okvir koji
potiče razvoj, potražnju i zapošljavanje (Kok, 2004). Kako bi se postigao veći rast i
zapošljavanje bilo je potrebno provesti prioritetne akcije unutar pet područja: društva
znanja, unutrašnjeg tržišta, poslovne klime, tržišta rada i održivog okoliša. Zaključeno
je da su pojedine zemlje članice učinile napredak na jednome ili na više spomenutih
područja, ali niti jedna od njih nije konzistentno uspjela u provedbi na svim
područjima. Zbog toga je Skupina preporučila razvoj nacionalnih politika u svakoj odzemalja članica koji treba podržavati primjeren okvir na europskoj razini. Prijedlozi
Skupine jedan su od temelja revidirane Strategije iz 2005. godine.
REVIDIRANA LISABONSKA AGENDA
Europsko je vijeće u proljeće 2005. godine odlučilo staviti naglasak na znanje,
inovacije i optimalizaciju ljudskog kapitala te tako povećati potencijal rasta,
produktivnost i ojačati socijalnu koheziju. Revidirana Lisabonska strategijapreusmjerila je prioritete na rast i zapošljavanje (European Council, 2005). Komisija je
predložila partnerstvo sa zemljama članicama te u revidiranom Lisabonskom
programu naglasila koje bi se aktivnosti trebale poduzeti na razini EU i na nacionalnim
razinama unutar tri ključna područja: stvaranje većeg broja i boljih radnih mjesta,
znanje i inovacije za rast, učiniti Europu atraktivnijim mjestom za ulaganje i rad.
Program za reforme na europskoj razini - Lisabonski program Zajednice - provodi se
na temelju prijedloga Komisije što ih usvajaju Parlament i Vijeće. Usto, zemlje članice
provode reforme na nacionalnim razinama (nacionalni programi reformi koji se
izrađuju svake godine) na temelju dogovorenih smjernica koje predlaže Komisija i
potvrđuje Vijeće. Komisija surađuje sa zemljama članicama u provedbi i procjenjuje
napredak u godišnjem izvješću o napretku (poznatom i pod nazivom Proljetno
izvješće) koje daje građanima i ostalim sudionicima procesa uvid u napredak u
provedbi programa na europskoj razini, kao i u pojedinim zemljama. Na svakom
proljetnom sastanku Europsko vijeće donosi praktične smjernice. Teško je
kvantificirati učinke reformi lisabonskog tipa jer su sveobuhvatne i međusobno se
dopunjuju. Jedan od najboljih primjera reforme lisabonskog tipa usmjerene na
stvaranje konkurentnog poslovnog okruženja jest program jedinstvenog tržišta. Desetgodina nakon uspostave jedinstvenog tržišta provedena je simulacija koja je
pokazala da bi BDP u 2002. bio 1,8% niži da taj projekt nije ostvaren u razdoblju
2
5/13/2018 Lisabonska Agenda i Hrvatska Danas - slidepdf.com
http://slidepdf.com/reader/full/lisabonska-agenda-i-hrvatska-danas 3/11
1992-2002. (European Commission, 2002a). Razina zaposlenosti bila bi 1,5% niža
od one koja je dosegnuta u 2002. Procjene pokazuju da bi troškovi neostvarivanja
lisabonskih ciljeva bili veliki i da ih je moguće kvantificirati, posebno uvidom u
pokazatelje o sve većem jazu između europskih potencijala rasta uspoređenih s
ostalim ekonomskim partnerima (European Commission, 2005b). Istodobno,potencijalni su dobici od šire i efikasnije gospodarske integracije u proširenom EU
značajni (Gelauff i Lejour, 2005). Međutim, neke studije koje su provedene u
međuvremenu zaključuju da Lisabonska strategija još uvijek nema jasne zajedničke
ciljeve, ima nedostatne financijske izvore, a rezultati provedbe još su uvijek niži od
očekivanih. Na primjer, Pisany-Ferry i Sapir (2006) ističu slabosti u provedbi, koje se
osobito očituju u velikim zemljama članicama, dok nove članice postižu bolje
rezultate. Procjenjuje se da su integrirane smjernice preopćenite i da bi trebale biti
konkretnije i detaljnije.
INSTRUMENTI PROVEDBE
Trogodišnji ciklus provedbe započeo je 2005. i sastoji se od ovih glavnih
instrumenata: integriranih smjernica za rast i zapošljavanje (prezentirala Komisija u
travnju 2005. za razdoblje 2005-2008) koje se bave problemima mikroekonomije te
makroekonomije i zapošljavanja te se uglavnom temelje na područjima prioritetnih
akcija koje su identificirane u Kokovu izvješću; nacionalnih programa reformi(pripremile zemlje članice do kraja studenog 2005); izvještaja Komisije o napretku
(objavljen u siječnju 2006). Mehanizam provedbe također se temelji na otvorenoj
metodi koordinacije (OMC) koju je uvelo Europsko vijeće u Lisabonu. Europsko je
vijeće tada zaključilo da se Strategija može provesti korištenjem postojećih
mehanizama pod uvjetom da se OMC uvede na sve razine.
NACIONALNI PLANOVI REFORME
Ključnim instrumentima nove Lisabonske strategije uz Lisabonski program Zajednice
pripadaju nacionalni programi reforme (NRP-ovi). Zemlje članice trebale su pripremiti
nacionalne programe do listopada 2005. za razdoblje 2005-2008. Zemlje članice su u
svojim programima reformi identificirale različite izazove i mjere kao reakciju na
politike koje odražavaju različite početne pozicije i političke preferencije. Početne
pozicije i tempo reformi ocjenjuju se brojnim mjerama i pokazateljima koji bi u kasnijoj
fazi trebali pomoći identificiranju najbolje prakse, ali i one koja nije zadovoljila kriterij.
Makroekonomski aspekti
Sve su zemlje osim Švedske, Nizozemske i Italije u svojim nacionalnim programima
3
5/13/2018 Lisabonska Agenda i Hrvatska Danas - slidepdf.com
http://slidepdf.com/reader/full/lisabonska-agenda-i-hrvatska-danas 4/11
reformi izričito odredile makroekonomske izazove. Sve zemlje članice prepoznaju
potrebu za održivim i zdravim javnim financijama, a mnoge od njih pokušavaju
poboljšati proračunski deficit i zaduženje. Budući da je u Europi udio starijeg
stanovništva sve veći procjenjuje se da bi se trebalo učiniti što više kako bi se
osigurala održivosti javnih financija. Među slabostima koje je Komisija identificiralaubrajaju se nedovoljno jasno definirane kratkoročne mjere za konsolidaciju proračuna
i činjenica da su proračunski učinci mjera predviđenih u sklopu različitih politika (npr.
zapošljavanja i socijalne politike) često zanemareni.
Mikroekonomski aspekti
Znanje i inovacija te razvoj Europe u privlačnije mjesto za investiranje i rad glavne su
teme mikroekonomskog dijela revidirane Lisabonske strategije. Inzistira se na jačanju poslovnog okruženja i unapređenje vještina. Zemlje članice različito
odgovaraju na spomenute izazove s obzirom na specifične potrebe pojedine zemlje.
Mnoge zemlje članice planiraju znatno povećanje izdvajanja za istraživanje i razvoj na
nacionalnoj razini do 2010. Cilj EU je izdvojiti 3% BDP-a za istraživanje i razvoj do
2010. Nacionalni ciljevi izdvajanja se kreću od 0,75% (Malta) do 4% (Finska i
Švedska). Veliki dio starih članica (Belgija, Danska, Njemačka, Francuska,
Luksemburg, Nizozemska i Austrija) zacrtala je nacionalne ciljeve sukladne ciljevima
EU (3%), dok je većina novih zacrtala izdvajanja između 1,5 i 2%.
Kako bi se ostvarili ti ciljevi potrebne su mjere koje uključuju povećanje javnih
izdvajanja za istraživanje i razvoj, poticanje privatnih izdvajanja za istraživanje i razvoj
odobravanjem poreznih olakšica, poboljšanje kvalitete obrazovanja, povećanje broja
dostignutih doktorata u poslovnom sektoru na temelju ugovora o sufinanciranju i
mjera za jačanje veza između znanosti i industrije.
Veliki dio zemalja je naglasio potrebu poboljšanja poslovne klime. Tržišno natjecanje
i uklanjanje prepreka pristupu tržištu, posebno u uslužnim djelatnostima, je
identificirano kao izazov od približno polovice zemalja članica, što znači da zemlje
članice sve više prepoznaju značaj konkurentnijeg tržišta. Unatoč tome samo se
nekoliko nacionalnih programa uspješno suočilo sa tim izazovom. Mjere u tom smislu
obuhvaćaju prenošenje zahtjeva unutrašnjeg tržišta, jačanje agencija za zaštitu
tržišnog natjecanja, bolju regulativu itd.
Kod konkretne provedbe zacrtanih ciljeva javlja se problem zbog toga što se na
ciljeve uvijek ne nadovezuju odgovarajuće mjere, te je katkad teško razlučiti ambiciju
od realno izvedivog plana. Također je katkad, i usprkos konkretnim mjerama,
ispunjavanje ciljeva izvan kontrole vlade.
Zapošljavanje
4
5/13/2018 Lisabonska Agenda i Hrvatska Danas - slidepdf.com
http://slidepdf.com/reader/full/lisabonska-agenda-i-hrvatska-danas 5/11
Prema Europskoj strategiji zapošljavanja (EES) cilj EU do 2010 godine jest
dosezanje ukupne stope zaposlenosti od 70%. Stope zaposlenosti u 2004. varirale su
od 52% u Poljskoj do 76% u Danskoj. Neke zemlje nisu definirale nacionalne ciljeve
(Njemačka, Francuska, Irska, Luksemburg), a zacrtani ciljevi variraju od 62,5%
(Grčka) do 71% (Cipar), iako mjere koje su predložene za njihovo postizanje nisuuvijek dovoljne.
Mjere za povećanje razine zapošljavanja obuhvaćaju poticaje za privlačenje i
zadržavanje više ljudi u zaposlenjima te za povećanje ponude poslova i
modernizaciju sustava socijalne zaštite. Posebna se pozornost nastoji posvetiti
mladima ulaganjem u obrazovanje. Naglasak je na investicijama u ljudski kapital
kako bi se poboljšao rast zapošljavanja i produktivnost. Provedba programa
cjeloživotnog učenja, prihvaćanje obrazovanja, usavršavanja i izobrazbe odraslih,
posebno onih niže obrazovanih, zahtijeva koherentnu politiku koja se nadovezuje nagospodarsko i socijalno stanje u svakoj od zemalja članica. Međutim, ovdje dolazi do
izražaja neujednačenost početnih pozicija. Općenito, stare zemlje članice
zaokupljenije su socijalnom kohezijom, starenjem populacije, stvaranjem novih radnih
mjesta i izdvajanjima za istraživanja i razvoj. Nove su članice jače usmjerene na
podizanje razine konkurentnosti gospodarstva.
RELEVANTNOST CILJEVA LISABONSKE STRATEGIJE ZA HRVATSKU
LISABONSKA STRATEGIJA I KRITERIJI IZ KOPENHAGENA
Zemlja kandidatkinja koja želi postati članicom, treba ispuniti političke, gospodarske,
pravne i administrativne kriterije za članstvo. Lisabonska se strategija usredotočuje
na ekonomska i socijalna pitanja, dok su politički aspekti manje važni. U smislu
gospodarskog kriterija, Hrvatska se može smatrati djelotvornim tržišnim
gospodarstvom. Datum koji je Hrvatska službeno zacrtala za integriranje u EU -
2009. godina - podudara se s vremenskim okvirom za ispunjavanje lisabonskih
ciljeva. To znači da bi se Hrvatska, kako bi ispunila gospodarske kriterije iz
Kopenhagena, trebala moći suočiti s konkurentnim pritiskom i tržišnim snagama
najkonkurentnijega gospodarstva u svijetu, što bi njezine prilagodbe učinilo težima
nego što se sada čini.
Kad je riječ o sposobnostima preuzimanja obveza članstva, u izvješću Europske
komisije prije dvije godine bilo je ocijenjeno (European Commission, 2005a) da će u
brojnim poglavljima Hrvatska trebati uložiti značajne napore kako bi dosegnula
zahtjeve EU. Vezano za pravnu stečevinu EU, Hrvatska će u pretpristupnom
razdoblju morati uskladiti više propisa nego što su trebale zemlje koje su se dosadpriključile. Posljednje Izvješće o napretku (European Commission, 2007) ističe da
pristupni pregovori s Hrvatskom dobro napreduju te da Hrvatska ulazi u odlučujuću
5
5/13/2018 Lisabonska Agenda i Hrvatska Danas - slidepdf.com
http://slidepdf.com/reader/full/lisabonska-agenda-i-hrvatska-danas 6/11
fazu. Komisija očekuje ključan napredak tijekom 2008. uz zadržavanje nužnog
reformskog momentuma.
Iskustvo posljednjeg proširenja pokazalo je da je prilagođivanje pravilima strože kada
je riječ o zemljama koje se pridružuju nego o zemljama članicama. Za zemlje
kandidatkinje pritisak pregovora znatno je snažniji instrument provedbe reformi odnadzora drugih članica unutar EU. Nadalje, treba napomenuti da u zemljama
članicama nema postupnog provođenja reformi radi usvajanja nove pravne stečevine.
On se usvaja onim redoslijedom kako dolazi (ili s razumnim kašnjenjem). Iz
perspektive zemalja kandidatkinja bitna je postupnost, posebno kada je vremenski
okvir za puno članstvo nepoznat i može uvelike ovisiti o unutarnjem razvoju EU, više
nego o procesu usklađivanja.
Harmonizacija politika znači da zahtjev za preuzimanjem obveza članstva obuhvaća
prihvaćanje ciljeva politika EU. U pregovaračkom okviru eksplicitno se navodi kako ćeHrvatska, između ostaloga, trebati prihvatiti sadržaj, načela i političke ciljeve
osnivačkih ugovora na kojima se Unija temelji, kao i akte koji nisu pravno obvezujući,
kao što su smjernice (okvir pregovora, toč. 7). Lisabonski ciljevi definirani su
Osnivačkim ugovorima: jedan od ciljeva Ugovora je promicanje održivog razvoja,
visoke razine zapošljavanja i socijalne zaštite, održiv i neinflatoran razvoj te visok
stupanj konkurentnosti i konvergentnosti ekonomskog razvoja (čl. 2). Ugovor također
definira i što bi se trebalo provoditi na razini EU, a koje bi se odluke trebale prepustiti
nacionalnim razinama odlučivanja. Kada je riječ o zapošljavanju, Ugovorima je
definirana savjetodavna uloga Odbora za zapošljavanje i odgovornosti za djelovanje
na razinama zemalja članica. Lisabonski ciljevi ne znače dodatne kriterije za članstvo
u Europskoj uniji, ali će politike EU prema zemljama kandidatkinjama (odnosno regiji)
odražavati lisabonske aktivnosti koje se mogu smatrati prioritetima unutar
europskoga, odnosno pretpristupnog partnerstva. Lisabonski će se ciljevi odraziti u
politikama EU prema regiji i zemlje se potiču da te ciljeve razmotre i ugrade u svoje
reforme odnosno akcijske planove (Europska komisija, 2006a). Naime, Lisabonska
strategija ne može se promatrati izolirano od općih politika EU. Strategija se
ponajprije odnosi na koordinaciju politika radi omogućivanja uravnoteženoga održivog
razvoja. To znači da bi zemlje kandidatkinje trebale postupno usvajati ciljeve
Lisabonske strategije i razvijati takvu kombinaciju politika koja bi im omogućila
hvatanje koraka s Unijom, koja nastoji dostići SAD.
Polazna pozicija Hrvatske
Prema dostupnim pokazateljima, čini se da se Hrvatska može uspoređivati s novim
zemljama članicama. BDP po stanovniku u Hrvatskoj usporediv je s onim u Litvi,Latviji i Poljskoj, a veći je nego u Bugarskoj, Rumunjskoj. Energetska intenzivnost
(koja se može uspoređivati s intenzivnošću Poljske i Mađarske) i razina emisija
6
5/13/2018 Lisabonska Agenda i Hrvatska Danas - slidepdf.com
http://slidepdf.com/reader/full/lisabonska-agenda-i-hrvatska-danas 7/11
stakleničkih plinova (koja je bliža cilju iz Kyota nego u novim članicama) upućuje na to
da je struktura hrvatske industrije usporediva s onom u novim članicama i da će biti
potrebna značajna ulaganja u učinkovitost energije kako bi se udovoljilo cilju iz Kyota.
To je povezano s restrukturiranjem industrije, što bi moglo biti povezano i sa
socijalnim transferima te budućim povećanjima javnog duga i utjecati na zaposlenost.
Izazov lisabonskih ciljeva za Hrvatsku
Hrvatska nema razrađen cjeloviti akcijski program za provođenje lisabonskih
strateških ciljeva koji bi se mogao uspoređivati s dokumentima što su ih pripremile
neke druge zemlje tijekom procesa pristupanja Uniji. Međutim, neki su ciljevi i
aktivnosti vezani za provedbu Lisabonske strategije uključeni u druge strateške
dokumente izrađene nakon 2000. Na primjer, Vlada je izradila dvadesetak sektorskihstrateških dokumenata pod zajedničkim nazivom Hrvatska u 21. stoljeću, a neki od
njih prilično su usklađeni s lisabonskim ciljevima. To se posebno odnosi na strategiju
znanosti i istraživanja, koja se bavi pitanjima društva utemeljenog na znanju,
inovacijama i novim tehnologijama (Vlada RH, 2003). U širem smislu lisabonski su
ciljevi sadržani u 55 preporuka Nacionalnog vijeća za konkurentnost koje pokrivaju
relevantna područja za povećanje konkurentnosti u Hrvatskoj, uključujući
obrazovanje, inovacije i tehnološki razvoj, jačanje malih i srednjih poduzeća,
poduzetništvo itd. (Nacionalno vijeće za konkurentnost, 2004).
Nedavno je u Hrvatskoj predstavljen Strateški okvir za razvoj 2006-2013. kao ključni
Vladin dokument za iduće razdoblje. U tom se dokumentu najveća važnost daje
društvu utemeljenom na znanju te je on okvir za ukupni razvoj u sljedećih sedam
godina. Glavni su ciljevi povećanje razine konkurentnosti, zajedno s jačanjem
socijalne kohezije i skrbi. Razvoj ljudskih potencijala identificiran je kao glavni izvor
konkurentnosti hrvatskoga gospodarstva (Dalić, 2006). To pokazuje da dokument
slijedi ključne lisabonske ciljeve, iako ne pokriva sva područja redefinirane
Lisabonske strategije. Nadalje, uz činjenicu da je riječ o dokumentu strateškoga a ne
provedbenog karaktera, bit će nužno razraditi akcijske planove i druge instrumente
provedbe, s jasnim obvezama, rokovima, sustavom praćenja i izvještavanja kako bi
se Hrvatska tijekom procesa pristupanja EU približila lisabonskim ciljevima. Ulaskom
u pregovore za puno članstvo u EU, Hrvatska se obvezala prihvatiti ne samo pravnu
stečevinu Unije, već i uskladiti politike poštujući načela i strateške dokumente Unije.
Riječ je o obvezama usklađivanja s tzv. mekim zakonodavstvom, što podrazumijeva
potrebu horizontalnog usvajanja instrumenata Lisabonske strategije kako bi se mogle
praktično provoditi njezine mjere. Prihvaćanjem pravne stečevine Hrvatska treba
usvojiti ciljeve predviđene Lisabonskom strategijom u brojnim obavijestima i akcijskimplanovima Komisije. Prije svega, potrebno je razraditi nacionalni akcijski plan za 3%
izdvajanja iz BDP-a za istraživanje i razvoj, s koordiniranim mjerama i precizno
7
5/13/2018 Lisabonska Agenda i Hrvatska Danas - slidepdf.com
http://slidepdf.com/reader/full/lisabonska-agenda-i-hrvatska-danas 8/11
definiranim ciljevima i akcijama, te mehanizmima praćenja provedbe. Cilj takvog
dokumenta je definiranje prioriteta Hrvatske na tom području uzimanjem u obzir
specifične situacije u zemlji, pojedinačnih potreba i mogućnosti. Plan bi se trebao
temeljiti na modelu europskoga akcijskog plana o izdvajanju 3% BDP-a za
istraživanje i razvoj do 2010, od čega bi dvije trećine dolazilo iz privatnog sektora, štone znači da Hrvatska mora usvojiti iste ciljeve. Cilj od 3% daleko je od realnoga za
Hrvatsku - trenutačno ulaganje u istraživanje i razvoj u Hrvatskoj iznosi 1,14% BDP-
a, dok je prosjek u EU 1,9% Treba spomenuti Hrvatski program za inovativni
tehnološki razvoj (HITRA) kao program Vlade za utemeljenje učinkovitoga
nacionalnog sustava inovacije suradnjom znanosti i industrije, revitaliziranjem
industrijskog istraživanja i razvoja i poticanjem komercijalizacije rezultata istraživanja.
Otvorena metoda koordinacije kao instrument provedbe europskog tzv. mekog
zakonodavstva trebala bi se uvoditi u procedure konzultacije tijekom razvoja politika uHrvatskoj. Sustav mjera i pokazatelja važan je i za Hrvatsku jer omogućuje usporedbu
sa zemljama članicama i kandidatkinjama te vlastito pozicioniranje na različitim
područjima. Zbog toga je nužno razvijati sustav prikupljanja i praćenja kvalitativnih i
kvantitativnih pokazatelja na što je moguće širim područjima. Taj bi sustav u
perspektivi trebao biti povezan sa sustavom EU za praćenje pokazatelja
(EUROSTAT) te omogućiti Hrvatskoj usporedbu sa zemljama članicama i ostalim
kandidatkinjama na jednakim osnovama.
U 2006. godini Hrvatska je prvi put uvrštena u Svjetski godišnjak konkurentnosti i
IMD-a, a od 2003. svrstana je u Globalno izvješće o konkurentnosti. Prema izvješću
IMD-a, glavni izazovi konkurentnosti koji očekuju Hrvatsku u 2006. jesu nova uloga
Vlade, jačanje inovacije i tehnološkog razvoja, jače povezivanje institucija istraživanja
i razvoja i poslovnih krugova, povećanje javnog i privatnog ulaganja u istraživanje i
razvoj i obrazovanje te ubrzavanje procesa privatizacije i restrukturiranja državnih i
lokalnih javnih poduzeća. Izazovi odgovaraju lisabonskim ciljevima, ali i prioritetima
naglašenim u Vladinu dokumentu Strateški okvir za razvoj 2007-2013. (Vlada RH,
2006).
Još je jedan primjer je područje obrazovanja i usavršavanja. Nedavno izvješće
Europske komisije (European Commission, 2006a) o napretku u provedbi
lisabonskih ciljeva u obrazovanju i izobrazbi donosi podatke da je Hrvatska u
pojedinim područjima bolja od starijih zemalja članica, npr. u smislu završetka
srednjoškolskog obrazovanja. Lisabonski je cilj njime obuhvatiti 85% populacije, a
Hrvatska već sada ima više od 90% (European Commission, 2006a)
ZAKLJUČAK
Gledajući poziciju Hrvatske očito je da se približava lisabonskim ciljevima, no primjena
8
5/13/2018 Lisabonska Agenda i Hrvatska Danas - slidepdf.com
http://slidepdf.com/reader/full/lisabonska-agenda-i-hrvatska-danas 9/11
ciljeva ne proteže se na sva područja. Najvažnije je razumjeti instrumente provedbe
lisabonskog programa, zatim definirati prioritete u skladu sa specifičnim potrebama i
mogućnostima. Istovremeno, ostvarenje Lisabonske agende smatra se neminovnim
procesom da bi se ostvarile neophodne strukturne promjene unutar Europske unije.
Agenda je suštinski verificirana u proteklom vremenu kako kroz nastojanja da budeprovedena tako i kroz reviziju i dopunu njenog sadržaja i ciljeva. Fokusirajući se u
ovim razmatranjima na Hrvatsku, Agenda predstavlja svojevrsne smjernice za
provedbu strukturnih reformi. Hrvatska mora prepoznati i realizirati te neophodne
promjene i na taj način ostvariti dvije razine postignuća. Prvo je smanjenje
ostvarenog razvojnog deficita, odnosno suočavanje dosadašnjih trendova s
ostvarenjima u EU okruženju i prepoznavanje divergentnosti dosadašnje ekonomske
politike u odnosu na fokus prioriteta Lisabonske agende. Drugo je ostvarenje ciljeva
Lisabonske agende kao olakšanje provedbe Kopenhaških kriterija, koji predstavljajuformalni i suštinski zahtjev Europske unije za pristupanje u njeno članstvo. Hrvatska
se na takav način konsolidira s procesom promjena koji je ostvaren u drugim
tranzicijskim zemljama. S jedne strane su izuzetno uspješne Češka, Slovenija i
Estonija, kojima se približavaju Mađarska i Slovačka, dok su s druge strane
Bugarska i Rumunjska u kojima se ti procesi unutar EU i danas aktivno nastavljaju.
Ovisno o brzini i kvaliteti svojih promjena, Hrvatska još uvijek može izabrati kojem će
od ova dva pola biti bliže u trenutku stupanja u punopravno članstvo EU. A provedba
cjelovitih reformi, kao što je već niz puta istaknuto, neizbježna ne samo zbog
priključivanja EU, nego poglavito zbog podizanja vlastitih konkurentskih sposobnosti i
pronalaženja mjesta u svaki dan rastuće globaliziranom svijetu.
9
5/13/2018 Lisabonska Agenda i Hrvatska Danas - slidepdf.com
http://slidepdf.com/reader/full/lisabonska-agenda-i-hrvatska-danas 10/11
LITERATURA:
- Baldwin, R. E. and Wyplosz, C., 2004. Rethinking the Lisbon Strategy [online].
Available from: [http://highered.mcgraw-
hill.com/sites/dl/free/0077103947/117919/Lisbon1 004.doc].
- Barroso, J. M., 2006. "Time to move up a gear" [online]. Presentation of the
Annual Progress Report on Growth and Jobs, IP/06/71. Available from:
[http://europa.eu.int/rapid/pressReleasesAction.do?
reference=IP/06/71&format=HTML&aged=0&language=EN&guiLanguage=fr].
- Kok, W., 2004. Facing the Challenge. The Lisbon strategy for growth and
employment [online]. Available from:[http://ec.europa.eu/growthandjobs/pdf/kok_report_en.pdf#search=%22Facing
%20the%20Challenge.%20The%20Lisbon%20strategy%20for%20growth%20and
%20employment%22].
- http://www.euractiv.com/en/HomePage
- http://europa.eu/
- www.ijf.hr - Knjige "Hrvatska na putu u EU"
- Boromisa, A., 2004. "The readiness of the public administration for European Union
Accession" [online] in: K. Ott, ed. Croatian Accession the European Union:
Institutional Challenges. Zagreb: Institute for Public Finances, 167-200. Available
from: [http://www.ijf.hr/eng/EU2/Boromisa.pdf].
- Boromisa , A. ; Samardžija, V., 2006. "Hrvatska i lisabonska strategija:
Približavanje ciljevima?" ( Institut za međunarodne odnose)
- Dalić, M., 2006. Govor državne tajnice prilikom prezentiranja strategije javnosti,
organizirano od strane Nacionalnog vijeća za konkurentnost, Zagreb, 15. svibanj
2006.
- Council of the European Union, 2006. Presidency Key Issues Paper for the
ECOFIN Council – Issues for discussion. Brussels, 7 February 2006, No 6116/06.
- European Economic and Social Committee, 2006. "European Council
10
5/13/2018 Lisabonska Agenda i Hrvatska Danas - slidepdf.com
http://slidepdf.com/reader/full/lisabonska-agenda-i-hrvatska-danas 11/11
mandates EESC to accompany Lisbon Strategy". Press release, No. 30/2006.
European Commission, 2002a. The macroeconomic effects of the Single Market
Programme after 10 years [online]. Background document. Available from:
[http://europa.eu.int/comm/internal_market/ 1 0years/workingdoc_en.htm].
European Commission, 2005a. Croatia, 2005 Progress Report. COM (2005) 561 final,
SEC (2005) 1424.
European Commission, 2005b. The economic costs of non-Lisbon - A survey of the
literature on the economic impact of Lisbon type reforms [online]. SEC (2005) 385.
Brussels, 15 March 2005. Available from:
[http://europa.eu.int/growthandjobs/pdf/SEC2005_385_ en.pdf].
European Commission, 2006a. The Western Balkans on the road to the EU:
consolidating stability and raising prosperity. Communication from the Commission,
COM (2006) 27 final. Brussels, 27 Ja-nuary 2006.
European Commission 2007. Hrvatska – Izvješće o napretku za 2007. godinu. Radni
dokument Komisije. COM (2007) 663
- Presidency Conclusions on the Lisbon strategy 2000-2004 by theme [online]. 2004.
Available from:
[http://europa.eu.int/growthandjobs/pdf/thematic_lisbon_conclusions_0604_en.pdf].
11
top related