masimo krizmanić obvezna i kasko osiguranja motornih …oliver.efri.hr/zavrsni/1085.b.pdf · sveu...
Post on 12-Sep-2019
2 Views
Preview:
TRANSCRIPT
SVEUČILIŠTE U RIJECI
EKONOMSKI FAKULTET
Masimo Krizmanić
OBVEZNA I KASKO OSIGURANJA MOTORNIH VOZILA
DIPLOMSKI RAD
Rijeka, 2015.
SVEUČILIŠTE U RIJECI
EKONOMSKI FAKULTET
OBVEZNA I KASKO OSIGURANJA MOTORNIH VOZILA
DIPLOMSKI RAD
Predmet: Ekonomika osiguranja
Mentor: Prof. Dr. Sc. Ivan Frančišković
Student: Masimo Krizmanić
Studijski smjer: Informatičko poslovanje
JMBAG: 0081130154
Rijeka, rujan 2015.
SADRŽAJ
1. UVOD ................................................................................................................... 1
1.1. PROBLEM I PREDMET ISTRAŽIVANJA ........................................................ 1
1.2. RADNA HIPOTEZA ............................................................................................ 2
1.3. SVRHA I CILJEVI ISTRAŽIVANJA ................................................................. 2
1.4. ZNANSTVENE METODE .................................................................................. 2
1.5. STRUKTURA RADA .......................................................................................... 3
2. OSNOVNA OBILJEŽJA OSIGURANJA ........................................................... 4
2.1. POJAM ZNAČAJKE I VRSTE OSIGURANJA ................................................. 4
2.2. ELEMENTI UGOVORA O OSIGURANJU ....................................................... 4
2.3. RIZICI ................................................................................................................... 6
2.4. PREMIJA OSIGURANJA .................................................................................... 7
2.5. ULOGA OSIGURANJA ...................................................................................... 9
3. POVIJESNI RAZVOJ OSIGURANJA .............................................................. 10
4. OSIGURANJE U REPUBLICI HRVATSKOJ .................................................. 12
4.1. DIONIČKO DRUŠTVO ZA OSIGURANJE ..................................................... 12
4.2. DRUŠTVO ZA UZAJAMNO OSIGURANJE .................................................. 12
4.3. ZASTUPNICI I POSREDNICI U OSIGURANJU ............................................ 13
4.4. HRVATSKI URED ZA OSIGURANJE - HUO ................................................ 15
5. UPRAVLJANJE RIZICIMA U OSIGURANJU I LIKVIDACIJA ŠTETE ...... 19
5.1. OCJENA RIZIKA .............................................................................................. 20
5.2. PREUZIMANJE RIZIKA .................................................................................. 20
5.3. LIKVIDACIJA ŠTETE ...................................................................................... 21
5.3.1. PRIJAVA ŠTETE ............................................................................................... 22
5.3.2. RJEŠAVANJE ŠTETE ....................................................................................... 23
5.3.3. ISPLATA NAKNADE ....................................................................................... 26
6. OBAVEZNO OSIGURANJE MOTORNIH VOZILA ...................................... 28
6.1. PREDMET OSIGURANJA ................................................................................ 28
6.2. PREMIJA OSIGURANJA .................................................................................. 28
6.3. TRAJANJE OSIGURANJA ............................................................................... 29
6.4. VRIJEME ZA KOJE SE RAČUNA PREMIJA OSIGURANJA ....................... 29
6.5. VOZILA S POSEBNIM REGISTRACIJSKIM OZNAKAMA ......................... 29
6.6. ODREDBE O PREMIJSKIM STUPNJEVIMA ................................................ 30
6.7. PREKID OSIGURANJA .................................................................................... 32
6.8. PROMJENA VLASNIKA VOZILA I PROMJENA OSIGURATELJA ........... 33
6.9. ZADRŽAVANJE VOZILA U INOZEMSTVU ................................................. 33
7. KASKO OSIGURANJE MOTORNIH VOZILA .............................................. 36
7.1. PREDMET KASKO OSIGURANJA ................................................................. 36
7.2. PREMIJA KASKO OSIGURANJA ................................................................... 36
7.3. VRIJEME ZA KOJE SE RAČUNA I PLAĆA PREMIJA ................................. 39
7.4. UTVRĐIVANJE PREMIJE ............................................................................... 40
7.4.1. UTVRĐIVANJE PREMIJE OVISNO O ŠTETNOM DOGAĐAJU (SUSTAV
BONUSA) ...................................................................................................................... 41
7.4.2. UTVRĐIVANJE PREMIJE OVISNO O TEHNIČKOM REZULTATU .......... 44
7.5. PROŠIRENJE POKRIĆA .................................................................................. 45
7.5.1. OSIGURANJE VOZILA KOJA SE IZDAJU U NAJAM BEZ VOZAČA ....... 45
7.5.2. PROŠIRENJE POKRIĆA NA ZEMLJE KOJE NISU ČLANICE SUSTAVA
ZELENE KARTE ........................................................................................................... 46
7.5.3. SUDJELOVANJE U UTRKAMA ..................................................................... 47
7.5.4. UKLJUČENJE RIZIKA POTAPANJA ODNOSNO PROPADANJA VOZILA.47
7.6. UDIO OSIGURANIKA U ŠTETI (FRANŠIZA) ............................................... 48
7.6.1. FRANŠIZA U APSOLUTNOM IZNOSU ......................................................... 48
7.6.2. FRANŠIZA U POSTOTKU OD ŠTETE ........................................................... 49
7.7. POPUSTI ............................................................................................................ 50
7.8. OBRAČUN PREMIJE I OSTALE ODREDBE ................................................. 50
7.8.1. OSNOVICA ZA OBRAČUN PREMIJE ............................................................ 50
7.8.2. RAČUNANJE DOPLATKA I POPUSTA ......................................................... 51
7.8.3. OSTALE ODREDBE O PRIMJENI PREMIJSKOG SUSTAVA ..................... 51
8. ZAKLJUČAK ..................................................................................................... 53
9. LITERATURA ................................................................................................... 54
10. POPIS SLIKA .................................................................................................... 56
11. POPIS TABLICA ............................................................................................... 57
1
1. UVOD
Razvitkom gospodarstva i industrije te pojavom globalizacije, neizbježan je bio razvoj
trgovinske razmjene i prometa koji su doprinijeli velikom napretku osigurateljne
djelatnosti. Iako se osiguranje roba i tereta pojavilo prvi puta već u 11. stoljeću, tek je
početkom sedamdesetih godina osiguranje postalo od izuzetne važnosti društvima,
organizacijama, korporacijama, ali i u životima pojedinaca. Gotovo da nema osobe u
suvremenom svijetu koja se bar jednom u životu ne susretne s pojmom osiguranja i s
zaključivanjem ugovora o osiguranju. S obzirom na veliku potražnju, raste i ponuda što
se manifestira sve većim brojem osiguravajućih društava koji se natječu na tržištu
osiguranja i čine lojalnu konkurenciju. U ovom će se istraživanju, kroz sljedeće
tematske jedinice, nastojati pobliže objasniti osiguranje motornih vozila, koje se
najčešće pojavljuje u čovjekovoj svakodnevnici.
1) Problem i predmet istraživanja,
2) Radna hipoteza,
3) Svrha i ciljevi istraživanja,
4) Znanstvene metode i
5) Struktura rada
1.1. PROBLEM I PREDMET ISTRAŽIVANJA
Broj motornih vozila u svijetu u konstantnom je rastu što uvjetuje i rast obaveznih
polica osiguranja ukoliko je vozilo namijenjeno za korištenje u prometu. Isto tako, iako
nije obavezno, rast broja motornih vozila u prometu uvelike potiče rast broja izdanih
polica o kasko osiguranju. Nadalje, ovaj se rad bavi problematikom sklapanja ugovora o
osiguranju, promatrane sa strane osiguratelja i osiguranika u današnjim uvjetima. Nakon
definiranja problema, utvrđen je i predmet istraživanja, koji se sastoji od analize,
objašnjenja i istraživanja osiguranja kao djelatnosti, te upoznavanja čitatelja o
prednostima i manama osiguranja.
2
1.2. RADNA HIPOTEZA
S obzirom na problem i predmet istraživanja postavljena je radna hipoteza koja glasi:
Sklapanje obaveznih i kasko ugovora za osiguranje motornih vozila s obzirom na
individualne uvjete, značajno je za smanjenje troškova u poslovanju i ušteda u
svakodnevnici pojedinca.
1.3. SVRHA I CILJEVI ISTRAŽIVANJA
Bazirajući se na problem i predmet istraživanja, te na navedenu hipotezu, postavljeni su
svrha i ciljevi istraživanja. Svrha ovog rada je upoznavanje s glavnim obilježjima
osiguranja kao djelatnosti i osiguranja motornih vozila kao dio svakodnevnice.
Ciljevi su ukazati na načine što efikasnijeg sklapanja ugovora obaveznog i kasko
osiguranja kako bi se izbjegli veći troškovi ili sve češće prijevare, te upozoriti na bitne
značajke poslova osiguranja, pošto se osiguranje nameće kao neizbježna, ali i sve
traženija djelatnost.
S ciljem rješavanja problema i ispunjavanja svrhe i ciljeva istraživanja, u diplomskom
se radu odgovara na pitanja:
- Koji su osnovni pojmovi u osiguranju?
- Koja su osnovna obilježja obaveznog i kasko Osiguranja?
- Na koji se način sklapa ugovor o obaveznom i o kasku osiguranju?
- Koje su obaveze osiguratelja i osiguranika?
1.4. ZNANSTVENE METODE
Pri istraživanju za izradu ovog diplomskog rada korišteno je nekoliko znanstvenih
metoda, među kojima su: metoda promatranja, deskriptivna metoda, metoda indukcije i
dedukcije, statistička metoda, metoda komparacije i kompilacije i metoda analize i
sinteze.
3
1.5. STRUKTURA RADA
Ovaj diplomski rad pod temom Obvezna i kasko osiguranja motornih vozila obuhvaća
osam međusobno povezanih poglavlja.
U prvom, uvodnom poglavlju, objašnjeni su problem i predmet istraživanja, postavljena
je hipoteza, definirani svrha i ciljevi rada, te navedene znanstvene metode kojima se
koristilo pri izradi rada.
Kroz drugi dio, pod naslovom Osnovna obilježja osiguranja, prezentirane su značajke i
objašnjavaju se elementi osiguranja.
U trećem dijelu, Povijesni razvoj osiguranja, opisuje se razvoj osiguranja od nastanka
djelatnosti, pa sve do danas.
Četvrti dio, Osiguranje u Republici Hrvatskoj, bavi se razvojem osiguranja u RH i
današnjim zakonodavstvom vezanim za osiguranje, te ustanovama koje se bave
poslovima osiguranja u državi.
U petom se dijelu, Upravljanje rizicima i likvidacija štete u osiguranju, prikazuje
postupak od nastanka štetnog događaja, do naknade odštete s aspekta osiguratelja i
osiguranika.
Šesto i sedmo poglavlje, pod nazivom Obvezna osiguranja i Kasko osiguranja motornih
vozila objašnjavaju proces izrade police osiguranja, prikazuju se svi detalji i elementi
ugovora i način na koji se ugovaraju police ovisno uvjetima i kategorijama.
U posljednjem dijelu, Zaključku, izložena je sinteza rezultata istraživanja kojim je
potvrđena radna hipoteza.
4
2. OSNOVNA OBILJEŽJA OSIGURANJA
2.1. POJAM ZNAČAJKE I VRSTE OSIGURANJA
U svijetu kakvog ga danas poznajemo, ljudi se svakodnevno susreću s pojmom
osiguranja. Svatko je od nas, u većoj ili manjoj mjeri, u vlasništvu pojedinih
materijalnih dobara koji su neizbježno izloženi raznim opasnostima. Radi se o
opasnostima koje se u pravilu, često mogu izbjeći našim savjesnim rukovanjem, no nije
uvijek tako. U određenim se slučajevima šteta ipak ne može spriječit, te se tada
preventivnim radnjama i mjerama nastoje ublažiti posljedice takvih slučajeva.
Preventivno prikupljanje sredstva za štetu koja bi mogla nastati, razvilo se u djelatnost
koja ima značajnu ulogu u svjetskom gospodarstvu.
Osiguranje je vrlo kompleksna djelatnost, te se kao takva, s razlogom promatra sa
mnogih stajališta. Neke od definicija osiguranja jesu (Klasić&Andrijanić, 2007.):
Sa stajališta pojedinca – osiguranje je gospodarski instrument kojim pojedinac
zamjenjuje mali određeni iznos (premija osiguranja) za veliki neizvjestan financijski
gubitak (neizvjesnost od koje se osiguravamo) koji bi postojao kad nebi bilo osiguranja.
Sa stajališta društva – osiguranje je gospodarski instrument za smanjivanje i uklanjanje
rizika procesom kombiniranja dovoljnog broja izlaganja istovjetnim rizicima, kako
bismo mogli predvidjeti gubitke za promatranu skupinu kao cjelinu.
Zaključno, tvrdimo da je osiguranje metoda transfera rizika s osiguranika na
osiguravatelja, koji prihvaća da nadoknadi slučajne štete onima kod kojih su nastale i
rasporedi ih na sve članove rizične zajednice po načelima uzajamnosti i solidarnosti.
2.2. ELEMENTI UGOVORA O OSIGURANJU
Osigurani slučaj je događaj prouzročen osiguranim rizikom. To je događaj kojemu je
uzrok opasnost zbog koje je osiguranje zaključeno, a posljedica je nastala šteta na
osiguranom predmetu. Prvi preduvjet da osiguranje bude valjano, osigurani slučaj mora
biti neizvjestan, te mora zadovoljavati bar jedan od sljedeća dva uvjeta (Klasić &
Andrijanić, 2007.):
5
· Nastup štetnog slučaja neizvjestan, što znači da događaj može nastati u
određenom vremenskom razdoblju, ali i ne mora
· Da će događaj sigurno nastati u budućem vremenskom razdoblju, ali se ne zna
trenutak kada će nastupiti i koje će posljedice izazvati
Iz toga proizlazi da se za svako osiguranje moraju točno odrediti elementi osiguranja,
odnosno (Klasić & Andrijanić, 2007.):
1. Predmet osiguranja
2. Opasnost od koje se predmet osiguranja osigurava
3. Vrijeme trajanja osiguranja
4. Oblik pokrića štete
1. Predmet osiguranja može biti: materijalni predmet, imovinski interes, osoba,
životinja ili nešto drugo što može biti povrijeđeno, oštećeno, uništeno ili sl.
Predmet osiguranja mora biti jednoznačno definiran na način da nema dvojbe o
njegovim karakteristikama i identifikaciji i pri ugovaranju osiguranja i kada
nastane osigurani slučaj.
2. Opasnosti od kojih se određeni predmet osigurava mogu djelovati slučajno i
iznenada na osigurani predmet, a posljedice tog djelovanja su uništenje,
oštećenje, umanjenje vrijednosti, nastanak materijalnih obaveza, gubitak
dohotka i sl. To su primjerice požar, oluja, potres, tuča, poplava, skrivene greške
u materijalu i konstrukciji stroja, provala, krađa, prometna nezgoda itd.
Osiguranje od određenih opasnosti može se ugovoriti samo za buduće djelovanje
tih opasnosti, te ako je njihov nastanak neizvjestan i neovisan od volje
osiguranika ili osiguravatelja.
3. Trajanje osiguranja mora se jasno definirati prilikom sklapanja osiguranja.
Štete nastaju u vremenu pa prema tome i premija osiguranja ovisi o trajanju
osiguranja, godišnjem dobu i sl. Što je razdoblje trajanja osiguranja dulje, to je
rizik veći, jer je veća vjerojatnost da će se ostvariti osigurani slučaj.
4. Oblik pokrića štete koji na sebe preuzima osiguravatelj u odnosu na
osiguranika, određuje kako će se utvrditi odšteta za slučaj djelovanja osigurane
opasnosti na osigurani predmet. Šteta mora biti mjerljiva da bi se odštetom
mogao nadoknaditi gubitak. Ukupna odšteta ne smije ni u kojem slučaju biti
6
veća od nastale štete, te se unaprijed dogovara hoće li u slučaju štete biti
isplaćen iznos u visini stvarne štete ili se osiguranik obvezao snositi samo dio
eventualno nastale štete.
2.3. RIZICI
Da bi rizik bio prihvatljiv za osiguranje, mora ispunjavati nekoliko preduvjeta, a to su
(Frančišković, 2004.):
1. Da je moguć
2. Da je neizvjestan – neizvjesnost u nastupanju (hoće li nastupiti ili neće) i
neizvjesnost u vremenu nastupanja
3. Da je neovisan od volje osiguranika ili treće zainteresirane osobe
4. Da dovodi do štetnih posljedica
5. Da je pravno dopušten i moralan
Slika 1. Vrste rizika
Izvor: Frančišković I.: Ekonomika međunarodnog osiguranja, Rijeka, 2004., str. 38.
Čisti rizici se manifestiraju kao posljedica slučaja ili stihije, a ne čovjekovog svjesnog
djelovanja, npr. smrt, požar, i sl., dok su špekulativni rizici oni u koje čovjek ulazi
7
svjesno, npr. igre na sreću, klađenje, ulaganje u rizične projekte. Osiguranjem se
pokrivaju samo čisti rizici, jer kad se ta vrsta rizika pojavi, pojavi se i gubitak, dok kod
špekulativnih rizika rezultat može biti i gubitak i dobitak.
Osigurljivim rizicima se smatraju rizici za koje postoji mogućnost pokrića tako što se
utvrđuje njihova veličina. Ti se rizici dijele u tri vrste: imovinski rizici, osobni rizici i
rizici od odgovornosti, od kojih ovi posljednji predstavljaju značajnu skupinu rizika jer
mogu za posljedicu imati visoke štete, te osiguratelj visinom naknade limitira svoju
obavezu.
Neosigurljivi rizici predstavljaju one vrste rizike gdje osiguratelj nema osnovicu za
određivanje premije ili nema mogućnost disperzije rizika. U ovo skupinu spadaju
tržišni, politički, osobni rizici i rizici u proizvodnji. Neosigurljivi osobni rizici se
različiti su od osigurljivih osobnih rizika po tome što označavaju rizike gubitka posla i
prihoda, rastave ili neodgovarajućeg obrazovanja, a to su sve rizici koji mogu dovesti do
gubitka materijalne sigurnosti pojedine osobe.
Danas, kad je riječ o rizicima, dva su osnovna procesa koji se provode da bi upravljanje
rizikom bilo uspješno, a to su (Frančišković, 2004.):
· Identifikacija i ocjena čistih rizika (osigurljivih i neosigurljivih) kojima je
pojedinac ili gospodarstvo izloženo
· Izbor i primjenu odgovarajuće metode pokrića rizika
2.4. PREMIJA OSIGURANJA
Premija osiguranja ima jednaku funkciju kao i rizik, što znači da ovisi o vjerojatnosti
koja postoji u pogledu ostvarenja osiguranog događaja. Vjerojatnost nastupa događaja
određuje se statistički kao odnos broja ostvarenih slučajeva prema broju mogućih
slučajeva. Tri su zahtjeva koje premija osiguranja mora ispunjavati (Frančišković,
2004.):
1. Premija osiguranja mora biti izražena novčano
2. Premija osiguranja mora biti određena ili odrediva
8
3. Premija osiguranja mora biti određena u skladu s načelom savjesnosti
i poštenja
Premija osiguranja se razlikuje ovisno o motornom vozilu koji se osigurava. Kategorije
osigurivih vozila su slijedeće (Croatia osiguranje, Zagreb, 2014):
a) „osobni automobil“ – motorno vozilo namijenjeno za prijevoz osoba koja ima
najviše 9 registriranih mjesta i čija najveća dopuštena masa (NDM) ne prelazi 3
500kg (M1)
b) „teretni automobil“ – svako motorno vozilo koje je namijenjeno za prijevoz
tereta i stvari (N1, N2, N3)
c) „autobus“ - motorno vozilo namijenjeno za prijevoz osoba koje ima više od 9
registriranih mjesta (M2 i M3), Klasa I, Klasa II, Klasa III;
d) „autobus međugradski“ – autobus koji se koristi za međugradski i turistički
promet (M2 i M3), Klasa III (samo sjedeća mjesta)
e) „autobus gradski i prigradski“ – autobus koji služi za gradski i prigradski
promet, (M2 i M3), Klasa I i Klasa II (sjedeća i stajaća mjesta)
f) „trolej bus“ – motorno vozilo namijenjeno za prijevoz putnika koji ima više od 9
mjesta i koje je, radi napajanja motora električnom energijom, vezano za
električni vodič;
g) „traktor“ – motorno vozilo konstruirano da vuče, potiskuje ili nosi izmjenljiva
oruđa, odnosno da služi za pogon takvih oruđa ili za vuču priključnih vozila
h) „mopedi i motocikli“ – motorno vozilo s dva kotača, s bočnom prikolicom ili
bez nje, te motorno vozilo na tri kotača ako njegova masa ne prelazi 400kg, „laki
četverocikl“ (moped s četiri kotača ako je na električni pogon, čija masa praznog
vozila ne prelazi 350 kg, ako je pogon na benzinski motor, obujam motora ne
prelazi 50 kubičnih centimetra (ccm) i saga motora ne prelazi 4 kilovata (kW) i
„četverocikl“ (motocikl s četiri kotača čija masa praznog vozila ne prelazi 550
kg i snaga motora nije veća od 15 kW) (L1, L2, L3, L4, L5, L6, L7);
i) „bicikl s motorom“ –vozilo na motorni pogon s dva ili tri kotača, čiji radni
obujam ne prelazi 50 kubičnih centimetra i koje na ravnoj cesti ne može razviti
brzinu veću od 50 kilometara na sat (km/h);
9
j) „priključno vozilo“ – vozilo namijenjeno da ga vuče motorno vozilo, bilo da je
konstruirano kao prikolica ili poluprikolica (O1, O2, O3, O4);
k) „prikolica“ – priključno vozilo konstruirano tako da ukupnu masu preko svojih
osovina prenosi na kolnik (O1, O2, O3, O4);
l) „poluprikolica“ – priključno vozilo bez prednje osovine konstruirano tako da dio
ukupne mase prenosi na vučno vozilo preko svojeg prednjeg dijela kojim se
oslanja na vučno vozilo (O2, O3, O4)
m) „laka prikolica“ – priključno vozilo čija najveća dopuštena masa (NDM) nije
veća od 750 kg (O1);
n) „radni stroj“ – vozilo na motorni pogon kojem je osnovna namjena obavljanje
određenih radova vlastitim uređajima i opremom (kombajn, valjak, greder,
kosilica, buldožer, motokultivator i sl.);
o) „najveća dopuštena masa“ (NDM) je masa vozila zajedno sa njegovom
nosivošću
2.5. ULOGA OSIGURANJA
Osiguranje je ekonomska djelatnost kojom se prikupljaju novčana sredstva radi zaštite
osoba i stvari od štetnih posljedica izvanrednih događaja, odnosno otklanjanje
ekonomski štetnih posljedica prilikom nastupanja takvih događaja. Ekonomski temelj
osiguranja čini jednaka podjela štetnih posljedica osiguranih slučajeva na veliki broj
osiguranika koji pojedinačnim plaćanjem premija osiguranja formiraju novčane fondove
osiguravatelja, namijenjene isplati naknada onim osiguranicima koji pretrpe štetu.
Osiguranje imovine u načelu je dobrovoljno, ali u prometu, Zakonom o obaveznim
osiguranjima, propisani su slučajevi kad je ono obavezno i njega su pojedinci dužni
sklapati i redovito otplaćivati (Klasić&Andrijanić, 2007.). Upravo se u ovom radu
analiziraju takva, zakonom propisana obvezna osiguranja motornih vozila, i neobvezna,
odnosno kasko osiguranja motornih vozila.
Ulaskom u Europsku uniju, osiguranje u poslovanju svakog gospodarskog subjekta
dobiva posebno značenje u ostvarivanju uvjeta za ravnopravno sudjelovanje
gospodarskih subjekata u poslovanju na tržištu Europe.
10
3. POVIJESNI RAZVOJ OSIGURANJA
Još se daleko u prošlosti javila potreba za zaštitom ekonomskog interesa pojedinca ili
zajednice, pa se organizirani oblici izbjegavanja rizika bilježe od oko 3000 godina prije
Krista. Po prvi puta se do ideje o osiguranju robe i tereta došlo u Kini, kad su kineski
trgovci prevozili teret preko rijeke Jangtze koja je predstavljala opasnost zbog svojih
brzaca, vrtloga i stijena. Kako bi se smanjila opasnost i povećala sigurnost, roba se
prekrcavala na manje brodove za lakše manevriranje. U slučaju kad bi došlo do
nezgode, trgovci koji su prošli bez oštećenja na robi, plaćali bi naknadu onima čija je
roba bila oštećena ili je potonula. Tada se prvi put u povijesti provela podjela većeg
rizika na niz manjih rizika. U odredbama koje je donio kralj Hamurahi, pronađeni su
dokazi o dvjema striktnim obavezama prilikom štetnog događaja. Prva obaveza nalaže
da se kod prijevoza robe preko pustinje, u slučaju razbojstva pustinjskih razbojnika,
nastalu štetu raspodjele svi trgovci karavane po načelima solidarnosti. Druga odredba
predviđa smrtnu kaznu za graditelja ukoliko objekt nije čvrsto sagrađen ili dođe do
rušenja ili stradavanja uslijed rušenja. Naznake osiguranja od kreditnog rizika
pronađene su u indijskom pravu, dok pomorsko pravo potječe iz zbirke Talmud gdje se
nalaze židovski propisi, rasprave i predaje koji diktiraju obaveze udruge brodara prema
brodarima koji su pretrpjeli štetu ili izgubili brod. (Optimarisk, 2015.)
Već se u 11 st. ostvaruje veliki pomak i razvoj osiguranja. Bilježe se počeci uzajamnog
osiguranja i osiguranja od prirodnih nepogoda ili nesretnog slučaja. 1347. godine
sastavljen je prvi ugovor o osiguranju u obliku javnobilježničke isprave u Genoi, a prva
polica osiguranja 1384. godine u Pisi. Rast i razvitak osiguranja je neizmjerno ubrzao
veliki gospodarski rast pa tako i otkrivanje novih tržišta, prvenstveno Amerika i Indija.
S obzirom na povećanje rizika i razne opasnosti, bila je potrebna ekonomska zaštita koja
se postigla na temelju premijskog osiguranja. Mnogi trgovci počinju naplaćivati premiju
kojom pokrivaju rizike i troškove, te na taj način ostvaruju profit i upravo je to
naplaćivanje premije glavno obilježje osigurateljne djelatnosti. Edward Loyd je tako
1690. godine trgovcima i brodovlasnicima nudio informacije iz njihovog područja
djelovanja i osigurateljno pokriće, pogotovo za pomorsku trgovinu koja je tada bila
najrizičnija. Pomorci bi zaključivali ugovore osiguranja kako bi se za njih isplatila
otkupnina u slučaju da budu zarobljeni. Premija se računala sukladno duljini i lokaciji
11
putovanja, ali i prema dobi osiguranika. Loyd's je danas najveći svjetski osiguravatelj i
reosiguravatelj koji djeluje u više od 200 zemalja. (Fortius, 2015.)
U današnje vrijeme, česti su dugoročni ugovori osiguranja, što nije bio u slučaj u
početku osigurateljne djelatnosti zbog straha od smrti osiguranika. 1963. godine
sastavljene su tablice smrtnosti prema kojima se izračunavala premija osiguranika, iako
su se one temeljile na statistici smrtnosti od samo 4 godine unatrag.
12
4. OSIGURANJE U REPUBLICI HRVATSKOJ
Osiguranje je u Hrvatskoj počelo 1884. godine. Zagrebačko gradsko poglavarstvo je
osnovalo osiguravajuću zadrugu Croatia u sklopu borbe protiv ekonomske ovisnosti o
strancima. U početku je Croatia služila za osiguranje grada Zagreba od požara, no
kasnije se razvila u osiguravajuće društvo za i za osiguranja ostalih područja.
Društva za osiguranje u Hrvatskoj mogu osnivati pravne i fizičke osobe, a prema
Zakonu o osiguranju to mogu učiniti u dva oblika – kao dioničko društvo i kao društva
za uzajamno osiguranje (Klasić&Andrijanić, 2007.).
4.1. DIONIČKO DRUŠTVO ZA OSIGURANJE
Dioničko društvo je organizacijski oblik društva za osiguranje u vlasništvu dioničara
čija je odgovornost ograničena te jamče samo do visine uloženih sredstava u svoje
dionice. Zakonom o osiguranju propisano je da dioničko društvo u Hrvatskoj mogu
osnovati domaće pravne i fizičke osobe te strane osobe. Propisan je temeljni kapital za
pojedine vrste osiguranja, koji se može mijenjati samo izmjenama i dopunama Zakona,
te uvjeti za obavljanje djelatnosti osiguranja. Dioničkim društvom za osiguranje
upravlja Nadzorni odbor i Uprava (Klasić&Andrijanić, 2007.).
4.2. DRUŠTVO ZA UZAJAMNO OSIGURANJE
Društvo za uzajamno osiguranje je organizacijski oblik kod kojeg članovi uplaćuju udjel
unaprijed, dok se konačna visina udjela utvrđuje na kraju poslovnog razdoblja kada su
poznate sve obveze društva i kada se raspodjeljuju na sve članove društva u skladu sa
statutom društva. U pravilu su uzajamna društva specijalizirana za pojedinu vrstu
osiguranja te za određenu skupinu korisnika. Neprofitna su i organizirana na
dobrovoljnoj osnovi, pa sukladno tome redovito uživaju u povlaštenom poreznom
tretmanu. Članstvo u društvu za uzajamno osiguranje stječe se sklapanjem ugovora o
osiguranju sa društvom za uzajamno osiguranje, prihvaćanjem statuta i razmjernom
uplatom temeljnog kapitala. Tijela društva su uprava, nadzorni odbor i skupština
(Klasić&Andrijanić, 2007.).
13
4.3. ZASTUPNICI I POSREDNICI U OSIGURANJU
Zastupnici i posrednici u osiguranju povezuju ugovaratelje i osiguravatelje. Sustav
zastupnika i posrednika u osiguranju različit je u raznim zemljama. Osnovna podjela je
na neovisne (brokere) i na zavisne posrednike u osiguranju (agenti, zastupnici).
Zastupanje u osiguranju je djelatnost pokretanja, predlaganja i obavljanja poslova
pripreme i sklapanja ugovora o osiguranju u ime i za račun jednog ili više društava za
osiguranje za proizvode osiguranja koji međusobno ne konkuriraju. Zastupnik u
osiguranju je fizička osoba koja je dobila ovlaštenje HANFA-e (Hrvatska agencija za
nadzor financijskih usluga) za obavljanje poslova zastupanja u osiguranju. Poslove
zastupanja u osiguranju mogu kao jedinu djelatnost obavljati trgovačka društva sa
sjedištem u Hrvatskoj i fizičke osobe koje obavljaju gospodarsku djelatnost pružanja
usluga zastupanja u osiguranju i koji su dobili dozvolu za rad nadzornog tijela za
obavljanje djelatnosti zastupanja u osiguranju. Od dana kad je Hrvatska postala
punopravna članica Europske unije, poslove zastupanja imaju pravo obavljati i društva
za zastupanje u osiguranju svih država članica Europske unije. Takve poslove
zastupanja mogu obavljati i banke uz dozvolu Hrvatske narodne banke i uz prethodnu
suglasnost HANFA-e.
Člankom 89. Zakona o osiguranju propisano je da je društvo za osiguranje dužno prije
sklapanja ugovora o osiguranju pisano obavijestiti ugovaratelja osiguranja o sljedećim
podacima (Klasić & Andrijanić, 2007.):
· Tvrtki, pravno-organizacijskom obliku, sjedištu i nazivu društva za osiguranje i
podružnice koje sklapa ugovor
· Općim uvjetima osiguranja
· Vremenu trajanja ugovora o osiguranju
· Pravilima i uvjetima za odstupanje od ugovora
· Visini premije osiguranja, načinu plaćanja premije osiguranja, visini doprinosa,
poreza i drugih troškova
· Roku na koji ugovor obavezuje ponuditelja
· Pravu na opoziv odnosno odstupanje
14
· Načinu rješavanja sporova osiguranika, te
· Nadzornom tijelu koje je nadležno za nadzor nad društvom za osiguranje
Posredovanje u osiguranju je djelatnost pokretanja, predlaganja ili obavljanja poslova
pripreme za sklapanje ugovora o osiguranju, odnosno reosiguranju, pomoć pri
izvršavanju prava iz ugovora o osiguranju, a posebno pri rješavanju odštetnih zahtjeva
naslovljenih na društvo za osiguranje. Posrednik je fizička osoba koja je posjeduje
ovlaštenje HANFA-e za obavljanje poslova posredovanja u osiguranju i koja smije
obavljati poslove posredovanja u osiguranju samo na temelju zaposlenja u društvu za
posredovanje u osiguranju. Posrednik u osiguranju obavlja svoju djelatnost tako da štiti
interese ugovaratelja osiguranja, odnosno osiguranika, stoga je dužan
(Klasić&Andrijanić, 2007.):
· Napraviti odgovarajuću analizu rizika i odgovarajuća načela pokrića
· Pisano obrazložiti razlog svog prijedloga i izvijestiti visinu provizije određene za
sklapanje ugovora o osiguranju
· U ime ugovaratelja osiguranja posredovati kod sklapanja osiguranja koje je
sukladno zahtjevu ugovaratelja osiguranja s obzirom na osigurateljno pokriće
· Obavijestiti društvo za osiguranje o traženju ponude ugovaratelja osiguranja za
sklapanje ugovora o osiguranju
· Uručiti ugovaratelju osiguranja policu osiguranja te druge akte vezane za ugovor
o osiguranju
· Provjeriti sadržaj police osiguranja
· Pružati pomoć ugovaratelju osiguranja, kako prije tako i nakon nastanka
osiguranog slučaja
· Provjeravati sve ugovore o osiguranju koje je ugovaratelj sklopio s njegovim
posredovanjem i izrađivati prijedloge za izmjenu ugovora s ciljem što bolje
zaštite
15
4.4. HRVATSKI URED ZA OSIGURANJE - HUO
Hrvatski ured za osiguranje je neprofitna udruga svih osiguravajućih društva koji
djeluju u Republici Hrvatskoj i u njoj imaju prijavljeno sjedište. Poslovi koje udruga
obavlja su (Hrvatski ured za osiguranje, 2015.):
· poslovi udruženja društava za osiguranje sa sjedištem u RH,
· poslovi predstavljanja i zastupanja interesa društva za osiguranje u
međunarodnim institucijama,
· poslovi nacionalnog Ureda zelene karte osiguranja i druge poslove utvrđene
međunarodnim sporazumima o osiguranju vlasnika vozila od odgovornosti za
štete nanesene trećim osobama,
· poslovi vođenja Garancijskog fonda,
· poslovi provođenja graničnog osiguranja od automobilske odgovornosti,
· poslovi vođenja Informacijskog centra
· poslovi Ureda za naknadu,
· poslovi statistike osiguranja,
· poslovi rješavanja pritužbi osiguranika odnosno oštećenih osoba – Prvobranitelj
osiguranja,
· poslovi izvansudskog rješavanja sporova između osiguranika odnosno
ugovaratelja osiguranja (potrošača) i društava za osiguranje kao ponuditelja
usluge osiguranja,
· drugi i opći poslovi zajedničkog interesa.
Društvom upravljaju Skupština, Upravni odbor i direktor društva. Skupštinu i Upravni
odbor čine članovi ureda sukladno Statutu i propisanim odredbama.
16
Slika 2. Piramida upravljanja - HUO
Izvor: http://www.huo.hr/hrv/organizacija-ureda/67/
U 2014. godini na tržištu je poslovalo 25 društva za osiguranje i 1 društvo za
reosiguranje. Vodeće društvo je i dalje Croatia osiguranje s ukupnom premijom od
2.279.905.186 kn (manjom za 13,15% u odnosu na prethodnu 2013. godinu) i udjelom
od 26,63%. Na drugom mjestu godinu je zaključio Alianz s udjelom od 14,23% i
premijom u iznosu od 1.218.090.296 kn (3,27 većom u odnosu na prethodnu 2013.
godinu). Nakon njih, na trećem i četvrtom mjestu po visini premije osiguranja završili
su Euroherc i Basler osiguranja, a potom svi ostali što je grafički prikazano na slici.
17
Slika 3. Ukupna zaračunata bruto premija po društvima osiguranje u 2014.
Izvor: https://www.huo.hr/hrv/arhiva/1/trziste-osiguranja-u-rh-za-studeni-2014-
/445/detalji/
Ukupna zaračunata bruto premija obaveznog osiguranja od automobilske odgovornosti
u 2014. godini iznosi 2.357.112.780 kn, što predstavlja pad od 20,10 % odnosno
smanjenje premije u apsolutnom iznosu od 592.807.591 kn, no u broju izdanih polica
zabilježen je rast od 1,58%. Od 14 društava za osiguranje, koja se bave obaveznim
osiguranjem od AO, svega tri su poslovala s rastom premije, dok ostalih jedanaest
18
bilježi pad u premiji u odnosu na prethodnu 2013. godinu. Porast premije zabilježili su
Generali osiguranje (9,99%),Grawe Hrvatska (9,57%) i Izvor osiguranje (15,25%).
Slika 4. Zaračunata bruto premija obveznog osiguranja od AO
Izvor: https://www.huo.hr/download_file.php?file=huo-izvjesce-
ao2012.pdf&docID=496&seID=adacf4718de2ec6eefa8fab84ca907ac
19
5. UPRAVLJANJE RIZICIMA U OSIGURANJU I LIKVIDACIJA
ŠTETE
Upravljanje osiguranjem podrazumijeva ocjenu rizika, preuzimanje rizika i likvidaciju
štete nastale ostvarenjem štetnog događaja. Da bi osiguranje bilo uspješno, svaka strana
u ugovoru o osiguranju (osiguratelj i osiguranik), ima svoje obveze koje dijelimo na
obveze prije sklapanja ugovora o osiguranju, u tijeku trajanja osiguranja i kod nastupa
osiguranog slučaja.
Slika 5. Obveze obje ugovorne strane
Izvor: Klasić; Andrijanić; Osnove osiguranja, Zagreb 2007. str. 162.
20
5.1. OCJENA RIZIKA
Za različite vrste osiguranja, različit je i postupak ocjene rizika, no u suštini se sastoji od
šest koraka koji su u većini slučajeva jednaki, a to su (Andrijašević&Petranović 1999.):
1. Određivanje predmeta osiguranja i njegovih značajki,
2. Određivanje rizika od kojih se želi osigurati,
3. Određivanje pripadnosti predmeta osiguranja odgovarajućoj skupini rizika,
4. Utvrđivanje osnovice za izračun premije
5. Izračun visine premije uporabom cjenika premija za odgovarajuću vrstu
osiguranja,
6. Primjena korektivnih faktora na premiju.
U osiguranju uvijek vrijedi osnovno pravilo za koje je precizna ocjena rizika vrlo važna,
a ono glasi: „Što je vjerojatnost nastupa rizika veća, nastup štetnog događaja je
vjerojatniji, pa je premija osiguranja viša“. Stoga, za lakšu i efikasniju procjenu, rizici
su podijeljeni u tri grupe osnovnih rizika (Klasić&Andrijanić, 2007.):
· Prometne nezgode kojima je izloženo prijevozno sredstvo
· Požar i prirodne opasnosti
· Razbojstvo i krađa
5.2. PREUZIMANJE RIZIKA
Da bi osiguravatelj ponudio usluge na tržištu osiguranja, mora izraditi svoj cjenik,
odnosno cjenik proizvoda i usluga koje nudi. Svaka usluga nosi njemu određeni rizik
kojeg ocjenjuje i prema procjeni sastavlja cijenu same usluge. Osiguravatelj, u slučaju
da ima veliki kapacitet poslovanja, može rizik zadržati u vlastitom pokriću. U
protivnom koristi se metodom suosiguranja kojom ugovor o osiguranju dijeli s drugim
suosiguravateljem tako da svaki preuzme pokriće dijela rizika, ili pak metodom
reosiguranja gdje osiguratelj svoju obavezu prenosi na drugog osiguratelja ugovorom o
reosiguranju, za kojeg osiguranik ne mora znati da je sklopljen. Kako bi pravilno i
sigurno poslovao, osiguratelj mora formirati fondove koji mu garantiraju profitabilnost,
te savjetovati potencijalne kupce u odabiru što kvalitetnijeg osiguranja za njihov slučaj.
21
Kod preuzimanja rizika osiguravatelj odlučuje o preuzimanju rizika u pokriće.
Osiguravatelj sklapa ugovore o osiguranju u unaprijed određenom obujmu. Svi
sklopljeni ugovori čine osiguravateljev portfelj u kojemu djeluju zakoni velikih brojeva
i na osnovu čijih se polica prikupljaju sredstva za veličinu rizične zajednice. Konstantan
portfelj ukazuje na sigurno poslovanje osiguravatelja, te se zbog toga stalno sklapaju
novi ugovori kako bi se on povećavao. Smanjivanje portfelja je dokaz nesigurnog
poslovanja koje rezultira gašenjem društva. Prema Loydovom geslu, kvalitetno i
sigurno poslovanje se postiže tako da se malim rizicima daje prednost nad velikim jer je
na taj način olakšana kompenzacija unutar samog portfelja osiguravatelja.
Preuzimanje rizika se sastoji od nekoliko faza (Frančišković, 2004.):
· Prihvaćanje ili odbijanje ponuđenog rizika
· Klasificiranje i rangiranje preuzetog rizika i utvrđivanje standarda i visine
pokrića za svaki prihvaćeni rizik
· Provedba brze i učinkovite distribucije viška rizika suosiguranjem odnosno
reosiguranjem distribucije rizika
Obveze osiguravatelja kod procjene rizika (Frančišković, 2004.):
· Prikupiti informacije na temelju kojih će moći prihvatiti ili odbiti ponuđeni rizik
· Ocijeniti kvalitetu ponuđenog rizika s aspekta eventualnog hazarda
· Ocijeniti mogućnosti reosiguranja
· Voditi računa o mogućnostima otkaza osiguranja
5.3. LIKVIDACIJA ŠTETE
Likvidacijom štete utvrđuje se šteta i isplaćuje odšteta osiguraniku (korisniku
osiguranja) nakon nastupa osiguranog događaja, što je zapravo i svrha i bit osiguranja.
Štete se likvidiraju (Frančišković, 2004.):
· prema pogodbi ili procjeni,
· prema računima popravka, cijeni liječničkih usluga, potvrdama o plaći ili
mirovini ili drugim prihodima i sl.
22
Kod likvidacije po pogodbi ili procjeni je slučaj kad osiguravatelj ponudi isplatu štete
osiguraniku na temelju procjene štete prema podacima s tržišta. Osiguranik je slobodan
ne prihvatiti osiguravateljevu procjenu koja se najčešće koristi u totalnim štetama.
Drugi način je likvidacija štete prema računima, gdje osiguranik sam nadoknadi nastale
štete. Ova se metoda češće primjenjuje kod parcijalnih šteta. Osiguravatelj pregleda
račune koje, kao u prethodnom slučaju osiguranik, može prihvatiti i isplatiti u cijelosti
ili ne prihvatiti i samim time ne isplatiti osiguraniku iznos računa.
Likvidacija štete je proces koji se sastoji od tri faze (Klasić&Andrijanić; 2007.):
· Prijava štete
· Rješavanje štete i
· Isplata naknade
5.3.1. PRIJAVA ŠTETE
Likvidacija štete započinje nakon zaprimanja zahtjeva za odštetu kojeg dostavlja
osiguranik ili osoba koja zastupa osiguranika i to telefonom ili elektroničkom poštom.
Rok za prijavu štete je najkasnije 3 dana od trenutka kada osiguranik sazna da je šteta
učinjena ili prema uvjetima naznačenim u ugovoru o osiguranju. Od dana kad se šteta
prijavi, počinje rok za isplatu osiguranine koju je osiguratelj dužan isplatiti osiguraniku
ukoliko se ostvari šteta osigurana ugovorom. Rok za isplatu osiguranine je četrnaest
dana od dana kada je osiguratelj saznao da se šteta dogodila. U slučajevima kada je za
utvrđivanje nastale štete, odnosno osigurateljeve obaveze, potrebno izvjesno vrijeme,
rok za isplatu odštete produžuje se na trideset dana od primitka odštetnog zahtjeva. Ako
odštetni zahtjev nema sve osnove za isplatu osiguranine, osiguratelj je dužan o tome
pravodobno obavijestiti osiguranika ili osobu koja njega zastupa, a ako osiguratelj ne
podmiri štetu u određenom vremenskom razdoblju, dužan je osiguraniku osim
podmirenja štete isplatiti i kamatu.
Osiguranik je dužan dostaviti svu dokumentaciju koju osiguratelj traži. Taj proces
prikupljanja dokumentacije naziva se kompletiranje štete. Obavezni dokumenti za
cijenu kompletiranja štete su (Ćurak&Jakovčević, 2007.):
23
· Polica osiguranja (ili list pokrića ili potvrda o osiguranju ako se zbog nekog
opravdanog razloga još ne posjeduje polica)
· Zapisnik o utvrđivanju štete
· Ostala dokumentacija po zahtjevu osiguratelja
Prvi korak kod procjene štete je utvrđivanje uzroka štete. Procjenu zajedno rade
osiguratelj ili osoba koja je s njegove strane ovlaštena za taj posao i osiguranik ili osoba
koja njega zastupa. Nastali troškovi procjene štete na teret su osiguratelja koji je dužan
na vrijeme tj. u ugovorenom roku pristupiti procjeni štete, a osiguranikova je dužnost da
omogući osiguravatelju uvid u mjesto gdje se šteta dogodila i da sačuva sve ostatke
oštećenog predmeta. Osiguratelj ima rok tri dana od prijave štete da pristupi procjeni
štete. U protivnom, osiguranik može komisijski utvrditi veličinu i uzroke štete, te
krenuti s otklanjanjem ostataka štetnog događaja ako je to u javnom interesu (ostaci
štetnog događaja sprječavaju normalan tok prometa, ugrožavaju okoliš ili sl.). Dođe li
do situacije u kojoj se osiguranik i osiguravatelj ne mogu usuglasiti oko procjene visine
štete, angažiraju se sudski vještaci i predsjednik koji donosi krajnju odluku, a postoji i
mogućnost pokretanja sudske parnice.
5.3.2. RJEŠAVANJE ŠTETE
Procedura rješavanja štete (likvidacija štete) odnosi se na sljedeće (Andrijašević &
Petranović, 1999.):
- Ispitivanje ispravnosti prikupljenih dokumenata,
- Identifikacija predmeta osiguranja uspoređivanjem podataka u svim
prikupljenim dokumentima
- Utvrđivanje uzroka štete,
- Utvrđivanje kada i gdje je nastala šteta, te je li pravovremeno i na predviđen
način utvrđena,
- Ocjenjivanje predviđaju li uvjeti sklopljenog osiguranja pokriće za nastali rizik
(zbog čega likvidator štete mora izrazito temeljito poznavati uvjete osiguranja),
- Utvrđivanje je li policom osiguranja predviđena naknada štete uz odbitak
određenog postotka (franšiza),
24
- Utvrđivanje je li osiguranik napravio neki propust prilikom izvršavanja svojih
obveza, a za koji osiguravatelj treba tražiti objašnjenje,
- Utvrđivanje je li polica osiguranika vinkulirana u korist treće strane,
- Obračun osiguranine, ako je utvrđeno pravo osiguranika na isplatu naknade za
štetu,
- Evidentiranje podataka o šteti u Knjizi šteta.
U postupak likvidacije štete još spadaju i (Klasić&Andrijanić, 2007.):
- Kontrola ispravnosti obrade štete od strane kontrolora,
- Utvrđivanje prava na regres i postavljanje regresnog zahtjeva.
Postupak likvidiranja štete vezan je za visinu odštete koja se isplaćuje osiguraniku. U
slučaju da su štete niže materijalne vrijednosti, do otprilike 1.000 kn, isplata se vrši na
osnovu računa, bez dodatnih provjera. Kada se radi o većim štetama traži se izvješće
procjenitelja, te se na temelju tog izvješća obračunava šteta. Kontrolor provjerava je li
obračun vjerodostojan i opravdan.
Osiguravatelj nije uvijek dužan nadoknaditi štetu. Ukoliko između osiguranog rizika i
štetnog događaja postoji neka uzročno posljedična veza i osiguranik nije kriv za nastalu
štetu, tada je osiguratelj dužan nadoknaditi štetu osiguraniku ako su ispunjeni uvjeti iz
sklopljenog ugovora o osiguranju. U slučaju da je štetu osiguranik namjerno prouzročio
ili je ona posljedica nesavjesnog postupanja ili djelovanja, tada osiguravatelj nije dužan
podmiriti štetu po ugovoru o osiguranju. Osiguravatelj je dužan podmiriti odštetu u roku
od četrnaest dana nakon što se šteta ostvarila ili najduže mjesec dana nakon što je
zaprimio svu potrebnu dokumentaciju o štetnom događaju. Ne ispuni li osiguravatelj
svoje obaveze u roku, osiguranik može podignuti tužbu u roku od pet godina. Nakon pet
godina nastupa zastara potraživanja i tada je nemoguće pokrenuti tužbeni postupak.
Kad je riječ o odšteti, od velikog je značaja njena visina, pa se tako razlikuju odštete
koje su jednake visini stvarne štete, ali ne veće od svote osiguranja, odštete koje su veće
od svote osiguranja i odštete koje su manje od stvarne štete.
25
Visina odštete veća od svote osiguranja se manifestira u slučaju kada se dogodi
nekoliko uzastopnih šteta, kod troškova, gubitka ili šteta nastalih razumnim pokušajem
spašavanja i ograničavanja štetnih posljedica, bez obzira na njihov rezultat, za iznos
troškova vođenja spora uz suglasnost osiguravajućeg društva zbog pretjeranih zahtjeva
oštećenog prema osiguraniku, za troškove čišćenja, uništenja ili otklanjanja oštećenih
stvari ili ostataka nakon nastanka osiguranog slučaja, te za troškove osiguranika u
postupku utvrđivanja i likvidacije štete.
Visina odštete manja od iznosa stvarne štete, kada se to ugovori, ako je osiguranik
prijavio nižu osiguranu svotu pa se primjenjuje pravilo proporcije (podosiguranje), kada
se u tijeku trajanja osiguranja povećava rizik, a osigurani slučaj nastupi prije nego je
obračunata i plaćena povećana premija (primjenjuje se pravilo proporcije), ako
osiguranik ne poduzme veće zaštitne mjere za iznos povećanja štete koja je nastala zbog
tog propusta, te kada je zbog osiguranikove krivnje onemogućen prijenos njegovih
prava na osiguravatelja prema osobi odgovornoj za štetu (Klasić&Adrijanić, 2007.).
Šteta se može likvidirati na dva načina (Andrijašević & Petranović, 1999.):
a) Po pogodbi ili procjeni ili
b) Po računima popravka
Po pogodbi ili procjeni osiguravatelj isplaćuje određenu odštetu osiguraniku, a do njene
je visine došao na temelju iskustva i na temelju procijene realno utvrđene štete.
Osiguranik nije dužan prihvatiti takvu visinu odštete, koja se može obračunati prema
potpunom gubitku ili prema postotku gubitka. Drugi način određivanja visine odštete je
na temelju računa izdanih za popravak vozila ili sličnih isprava koje dokazuju saniranu
štetu i koje osiguravatelj priznaje djelomično ili u cijelosti.
Na osnovi apsolutnog iznosa šteta se likvidira u slučajevima (Klasić&Adrijanić, 2007.):
· Kada se radi o troškovima popravka (na temelju računa)
· Kod nagrade za spašavanje (može se upotrijebiti pravilo proporcije, ako je
osigurani predmet bio podosiguran).
26
Na osnovi potpunog gubitka se šteta likvidira u slučajevima (Klasić&Andrijanić,
2007.):
· Ako je osigurani predmet potpuno uništen
· Ako je osigurani predmet toliko oštećen da se može iskoristiti samo u druge
svrhe
· Ako je osigurani predmet toliko oštećen da bi troškovi popravka bili veći od
njegove stvarne vrijednosti
5.3.3. ISPLATA NAKNADE
Isplata naknade ili odštete je suština police o osiguranju i ona se isplaćuje osobi koja
ima pravo na nju. Ako su postojala založna prava ili ostala prava na osiguranoj stvari,
isplata se naknade ne može izvršiti bez suglasnosti nosioca tih prava. U ugovorenom
roku osiguravatelj isplaćuje osiguraniku ili trećoj osobi naknadu ili nešto drugo u svrsi
obnove osiguranog predmeta. Postoje tri formalna načina isplate naknade, a to su:
nagodba, prijeboj naplaćene premije i štete, regresno potraživanje.
Za isplaćivanje štete nagodbom potrebno je posjedovati nagodbeni nalog. Nagodba je
vrsta ugovora kojeg sastavljaju osobe između kojih postoji pravni spor, te tako
dogovorom otklanjaju neizvjesnost i određuju međusobna prava i obaveze. Najčešće
nagodbe su one u kojima dolazi do popuštanja i odricanja, jedna strana uzima na sebe
određenu novu obavezu, smanje se kamatne stope ili produljuje rok za izvršenje
obaveze jedne ili obiju strana.
Preboji ili kompenzacija je način gdje se potraživanja i protupotraživanja dužnika i
vjerovnika ukidaju. Potpuna kompenzacija je rjeđa jer bi za njeno ostvarenje iznosi
dugovanja morali biti jednaki. Češći je prijeboj onaj u kojem jedna strana drugoj plaća
razliku.
Regresno pravo stiče osoba koja isplati neki iznos umjesto druge osobe koja je taj iznos
trebala isplatiti na osnovi nekog pravnog odnosa, te samim time stiče i pravo da od te
osobe sebi naplati iznos i ostale gubitke koje je snosila umjesto nje. U osiguranju to
27
pravo daje mogućnost osiguravatelju da naplati iznos koji je isplatilo od osobe koja je
odgovorna za počinjenu štetu.
U isplati naknade za štetu, bitnu ulogu imaju i rokovi zastare. Rokovi zastare su
određeni Zakonom o obaveznim odnosima, čl. 234. Potraživanja osiguratelja i
ugovaratelja osiguranja zastarijevaju u roku od tri godine, počevši od prvog dana po
isteku kalendarske godine u kojoj je tražbina nastala. Ako jedna strana dokaže da za
osigurani slučaj nije znala po isteku navedenog roka, tada zastara počinje teći od dana
kad je došla do tog saznanja (Klasić & Andrijanić, 2007.).
28
6. OBAVEZNO OSIGURANJE MOTORNIH VOZILA
6.1. PREDMET OSIGURANJA
Obavezno osiguranje motornih vozila primjenjuje se za obvezna osiguranja vlasnika
odnosno korisnika motornih vozila i drugih vozila od automobilske odgovornosti u
skladu sa Zakonom o obaveznim osiguranjima u prometu i uvjetima za obavezno
osiguranje od automobilske odgovornosti i to (Novine o osiguranju motornih vozila,
Zagreb 2014.):
a) Osobnih automobila
b) Teretnih automobila
c) Autobusa i sličnih vozila
d) Traktora
e) Radnih strojeva
f) Mopeda, motocikla i sličnih vozila
g) Priključnih vozila
6.2. PREMIJA OSIGURANJA
Premija osiguranja koju plaća ugovaratelj sastoji se od funkcionalne premije i režijskog
dodatka (Novine o osiguranju motornih vozila, Zagreb 2014.).
· Funkcionalna premija sadrži jedinstvenu tehničku premiju namijenjenu
ispunjavanju obaveza iz osiguranja. Funkcionalna premija sadrži pored tehničke
premije i dio za financiranje preventivnih aktivnosti.
· Režijski dodatak je dio premije za pokriće poslovnih i ostalih izdataka društva
namijenjenih za provedbu djelatnosti osiguranja od automobilske odgovornosti.
Režijski dodatak na funkcionalnu premiju regulira se posebnom odlukom
Uprave Društva
Premija se utvrđuje s obzirom na (Novine o osiguranju motornih vozila, Zagreb 2014.):
a) Vrstu vozila;
b) Namjena vozila;
29
c) Oblik karoserije;
d) Tehničke karakteristike vozila (snaga motora, najveća dopuštena masa (NDM),
radni obujam motora, broj registriranih mjesta u vozilu;
e) Jedinicu za zoniranje u kojoj je vozilo registrirano (registracijsko područje),
odnosno u kojoj je sjedište, boravište ili prebivalište osiguranika ako se vozilo
registrira;
f) Dob osiguranika;
g) Oblik osiguranja;
h) Visinu pokrića;
i) Opseg pokrića;
j) Broj prijavljenih šteta;
k) Trajanje osiguranja;
l) Druge osnove kako je naznačeno u Premijskom sustavu
6.3. TRAJANJE OSIGURANJA
U policu osiguranja obavezno se upisuju datumi trajanja osiguranja s time da se u
slučaju ugovaranja višegodišnjeg ili dugoročnog osiguranja navodi datum kada svaka
godišnja premija dospijeva na naplatu.
6.4. VRIJEME ZA KOJE SE RAČUNA PREMIJA OSIGURANJA
Premija, doplaci i popusti iz ovog Premijskog sustava određeni su za jednogodišnje
razdoblje, ako nije drugačije ugovoreno. Iznimno, radi usklađivanja trajanja osiguranja s
datumom registracije, obračunava se premija razmjerno vremenskom trajanju (pro rata
temporis).Premija se ne može obračunati na trajanje duže od jedne godine (Novine o
osiguranju motornih vozila, Zagreb 2014.).
6.5. VOZILA S POSEBNIM REGISTRACIJSKIM OZNAKAMA
Vozila s posebnim registracijskim oznakama kao (Novine o osiguranju motornih vozila,
Zagreb 2014.):
30
- Vozila diplomatskih i konzularnih predstavništva, misija stranih država,
predstavništva međunarodnih organizacija, stranih trgovačkih, kulturnih i drugih
predstavništva, stranih dopisništava
- Vozila Ministarstva obrane
- Vozila Ministarstva unutarnjih poslova
Druge posebne registracije u zemlji, tretiraju se kao domaća vozila čije registracijsko
područje određuje boravište, prebivalište, mjesto registracije ustanove i sl.
6.6. ODREDBE O PREMIJSKIM STUPNJEVIMA
Ove se odredbe odnose na osiguranja od automobilske odgovornosti vlasnika svih vrsta
vozila. Kad osiguranik sklopi osiguranje za vozilo prvi puta, plaća premiju 10.
osnovnog premijskog stupnja. Osiguratelj priznaje osiguraniku stečeni premijski stupanj
temeljem uvida u original prethodne police osiguranja od automobilske odgovornosti ili
potvrde ranijeg osiguratelja, te uvidom u evidencije Hrvatskog ureda za osiguranje.
Razdoblje promatranja je prethodna kalendarska godina, a primjenjuje se na osiguranja
koja počinju 01.02. tekuće kalendarske godine do 31.01. slijedeće kalendarske godine.
Prijavljena šteta u smislu premijskog sustava obaveznog osiguranja je šteta za koju je
osiguratelj isplatio odštetu ili je utvrdio obavezu. Sve štete iz jednog štetnog događaja
po jednom osiguranju predstavljaju jednu prijavljenu štetu. Ako je vozilo bilo bez
prekida osigurano najmanje godinu dana i ako u razdoblju promatranja nije bila
prijavljena šteta, osiguraniku se za sljedeću osigurateljnu godinu odobrava jedan
premijski stupanj niže, najviše do 1. (prvog) stupnja.Za svaku štetu prijavljenu u
razdoblju promatranja osiguranik se za sljedeću osigurateljnu godinu pomiče za tri
premijska stupnja više, a najviše do 18. (osamnaestog) stupnja. Premijski stupnjevi i
premije u postocima od premije 10. Osnovnog premijskog stupnja (100% premija u
tablicama premijskih grupa) su sljedeći (Novine o osiguranju motornih vozila, Zagreb
2014.):
31
Tablica 1. Premijski stupnjevi u polici osiguranja
PREMIJSKI STUPNJEVI
BONUSA MALUSA
1. 2. 3. 4. 5. 6. 7. 8. 9. 10. 11. 12. 13. 14. 15. 16. 17. 17.
% od premije osnovnog stupnja
5
0
5
5
6
0
6
5
7
0
7
5
8
0
8
5
9
0
10
0
11
5
13
0
15
0
17
0
19
0
21
0
23
0
25
0
Izvor: Novine o osiguranju motornih vozila, Zagreb 2014.
Pravo na određeni premijski stupanj (bonus/malus) vezano je za vlasnika odnosno
korisnika vozila i ne prenosi se na novog vlasnika. Iznimno kod stjecanja prava
vlasništva vozila nasljeđivanjem unutar članova obitelji prava i obaveze iz odredaba o
premijskim stupnjevima (bonus/malus) prenose se na nasljednika. Iznimno prilikom
sklapanja osiguranja za novonabavljeno drugo i svako sljedeće vozilo osiguraniku koji
je ostvario pravo na određeni premijski stupanj (bonus) prema važećoj polici priznaje se
pravo na bonus i za novonabavljeno vozilo iste premijske grupe i to(Novine o
osiguranju motornih vozila, Zagreb 2014.):
Tablica 2. Bonusi prema ostvarenom premijskom stupnju
Ostvareni premijski stupanj prema važećoj
polici
Premijski stupanj bonusa za drugo i svako
sljedeće novonabavljeno vozilo
1. i 2. 6. 75%
3. i 4. 7. 80%
5. i 6. 8. 85%
Izvor: Novine o osiguranju motornih vozila, Zagreb 2014.
Pravo na bonus pod uvjetima i u visini prethodnog stavka priznaje se i supružniku
osiguranika, ali odnose se isključivo na fizičke osobe, i primjenjuje se na osiguranja
Premijske grupe 1 – osobni automobili i premijske grupe 6 – mopedi i motocikli. Ako je
osiguranik sklopio ugovor s trajanjem kraćim od godinu dana, taj ugovor ne može u
slijedećoj osigurateljnoj godini biti temelj za smanjenje premijskog stupnja, bez obzira
32
na to što nije bilo prijavljene štete, ali u slučaju da je prijavljena, ovaj ugovor uzima se
kao temelj za povećanje premijskog stupnja. Smatra se da šteta nije prijavljena ako je do
dana sklapanja novog osiguranja (produženja osiguranja) u potpunosti regresirana.
Osiguratelj gubi pravo na zaračunavanje premije višeg premijskog stupnja ako to pravo
nije iskoristio u roku od tri godine nakon prijavljene štete temeljem koje je to pravo
stekao.
6.7. PREKID OSIGURANJA
Pod prekidom osiguranja u smislu ovog Premijskog sustava smatra se (Novine o
osiguranju motornih vozila, Zagreb 2014.):
· Istek ugovora o osiguranja bez produžetka istog,
· Istek razdoblja osiguranja za koje je plaćena premija u smislu Uvjeta za
obavezno osiguranje od automobilske odgovornosti što rezultira prekidom
osigurateljne zaštite,
· Odjava vozila u smislu Uvjeta za obavezno osiguranje od automobilske
odgovornosti.
Pod prekidom osiguranja ne smatra se razdoblje u kojem je vozilo bilo mobilizirano ili
rekvirirano.
Ako je osiguranje isteklo ili je bilo prekinuto prije isteka osigurateljne godine,
osiguranik nakon isteka (prekida) osiguranja ima pravo na isti premijski stupanj za isto
vozilo ili za vozilo koje je promijenio unutar iste premijske grupe, ako od dana isteka
(prekida) osiguranja nije prošlo više od tri godine uz uvjet da se u posljednjem
razdoblju promatranja kao i unutar prekida osiguranja nije bila prijavljena šteta u smislu
uvjeta osiguranja.
Ako je do prekida osiguranja došlo nakon isteka osigurateljne godine, a u razdoblju
promatranja nije prijavljena šteta, a šteta nije prijavljena niti unutar razdoblja prekida
osiguranja, osiguranik ima nakon prekida pravo na jedan premijski stupanj niže za isto
vozilo ili vozilo koje je promijenio unutar iste premijske grupe, ako prekid nije trajao
duže od tri godine (Novine o osiguranju motornih vozila, Zagreb 2014.).
33
U svim ostalim slučajevima nakon prekida osiguranja premija se obračunava kao da
prekida nije bilo.
6.8. PROMJENA VLASNIKA VOZILA I PROMJENA OSIGURATELJA
U slučaju promjene vlasnika vozila premijski stupanj se ne prenosi na novog vlasnika.
Ako osiguranik nakon promjene vlasništva prodajom ili ovrhom ranije osiguranog
vozila osigura drugo vozilo, uzima se u obzir 10. (deseti) premijski stupanj. U slučaju
promjene osiguratelja osiguraniku se priznaje stečeni premijski stupanj na osnovi
originalne ranije police ili potvrde ranijeg osiguratelja o broju uzastopnih godina bez
prijavljene štete te uvidom u evidencije Hrvatskog ureda za osiguranje (Novine o
osiguranju motornih vozila, Zagreb 2014.).
6.9. ZADRŽAVANJE VOZILA U INOZEMSTVU
Za proširenje osiguravajućeg pokrića na vozila koja se za vrijeme trajanja osiguranja
zadržavaju u zemljama koje nisu članice Sustava „zelene“ karte, računa se doplatak na
premiju osiguranja u visini od 25%. Doplatak se plaća na godišnju premiju za to vozilo,
bez obzira na broj putovanja i vrijeme zadržavanja u inozemstvu.
Za jedno putovanje u zemlje koje nisu članice Sustava „zelene“ karte doplatak iznosi
75%, a obračunava se prema broju dana zadržavanja, primjenom tablice za osiguranje s
trajanjem kraćim od godine dana. Bitno je napomenuti kako se ova proširenja ne mogu
sklopiti bez osnovnog godišnjeg osiguranja od automobilske odgovornosti. U slučaju da
vozila koriste domaća poduzeća za izvođenje građevinskih, montažnih, istraživačkih i
sličnih radova u inozemstvu, premija se određuje na osnovi premije osiguranja
registracijskih područja s najvećom temeljnom premijom i faktora za uvećani rizik.
Faktori za uvećani rizik za osnovni opseg osigurateljnog pokrića za pojedine zemlje,
odnosno regije, iznose (Novine o osiguranju motornih vozila, Zagreb 2014.):
34
Tablica 3. Faktori za uvećani rizik
Zemlje odnosno regije Faktori za povećani rizik
Europa 1,25
Azija 1,75
Afrika 1,75
Ostale zemlje, odnosno regije utvrđuje osiguratelj
Izvor: Novine o osiguranju motornih vozila, Zagreb 2014.
Ugovorom o osiguranju od automobilske odgovornosti mogu se ugovoriti više svote po
jednom štetnom događaju, a postotak uvećanja premije određuje generalno vodstvo
društva. Pod ugovorenom svotom pokrića smatra se ukupna naknada koju osiguratelj
može isplatiti u ime svih odšteta iz jednog osiguranog slučaja posebno za štete na
osobama te posebno za štete na stvarima.
Izvor: Polica osiguranja krizmanić d.o.o.
Na slici 6. Vidi se primjer police osiguranja na kojoj su istaknuti svi glavni elementi
ugovora o osiguranju koje svaka polica mora sadržavati. U lijevoj masci nalaze se
Slika 6. Primjer police osiguranja
35
podaci o osiguraniku i ugovaratelju osiguranja (u primjeru na slici 1. je ista pravna
osoba) i podaci o motornom vozilu (registracijska oznaka, kategorija, marka, broj šasije,
tehnička osobina, godina proizvodnje, boja, kojoj premijskoj grupi pripada osigurano
vozilo i vrijeme trajanja osiguranja), dok se u masci na desnoj strani police nalazi
obračun za uplatu premije i naknade za osiguranje vozača u slučaju ozljeda, smrti ili
trajnog invaliditeta.
Slika 7. Tablica za izračun premije osiguranja
Izvor: Polica osiguranja Euroherc
Na slici 7. prikazana je tablica koja služi za izračun premije. Pošto je u ovom primjeru
riječ o motociklu, koristi se tablica P.4. za motocikle, lake četverocikle i četverocikle.
Odobreni bonus na svotu premije iznosi 50% jer se radi o petoj kalendarskoj godini
trajanja neprekidnog tijeka bez štete. Maska P.4.2. se u ovom primjeru ne koristi jer
štetnog događaja nije bilo, te shodno tome nema vračanja u nepovoljni razred niti
malusa.
36
7. KASKO OSIGURANJE MOTORNIH VOZILA
7.1. PREDMET KASKO OSIGURANJA
Premijski sustav kasko osiguranja primjenjuje se za osiguranje punog kaska i
djelomičnog kaska motornih vozila te loma – u skladu s Uvjetima za osiguranje
automobilskog kaska, Dopunskim uvjetima za osiguranje loma, uz osiguranje
automobilskog kaska, Dopunskim uvjetima za osiguranje prtljage, putnih kolekcija
uzoraka robe i drugih stvari u motornim vozilima uz osiguranje automobilskog kaska te
Posebnim uvjetima automobilskog kaska za osiguranje vozila na popravku u
radionicama i praonicama vozila i to:
a) Osobnih automobila,
b) Teretnih vozila,
c) Autobusa i sličnih vozila,
d) Traktora,
e) Specijalnih motornih vozila,
f) Motocikla i sličnih vozila,
g) Priključnih vozila,
h) Motornih vozila inozemne registracije,
i) Vozila u radionicama na popravku i autopraonicama,
j) Radnih vozila i radnih strojeva,
k) Trkačkih vozila,
l) Naknadno ili nestandardno ugrađenih dijelova i opreme, prtljage i slično,
m) Vozila u leasingu .
7.2. PREMIJA KASKO OSIGURANJA
Premija osiguranja sastoji se od funkcionalne premije i dijela premije za obavljanje
djelatnosti osiguranja (režijski dodatak). Obveze iz ugovora o osiguranju podmiruju se
iz funkcionalne premije.
Premija osiguranja utvrđuje se s obzirom na (Premijski sustav za osiguranje
automobilskog kaska, 2014.):
37
1. Vrstu i namjenu vozila,
2. Tehničke karakteristike vozila,
3. Nabavnu cijenu novog vozila u trenutku sklapanja ugovora o osiguranju,
a za sljedeće razdoblje osiguranja nabavnu cijenu novog vozila na dan
skadence. Za osiguranike koji do dana skadence nisu dostavili potrebne
podatke o vozilima, načinu i uvjetima osiguranja uzima se nabavna
cijena novog vozila na dan obračuna premije.
4. Oblik pokrića
5. Visinu pokrića
6. Opseg pokrića
7. Rezultate osiguranika u proteklom razdoblju (bonus, tehnički rezultat),
8. Trajanje osiguranja
9. Ostalo navedeno u Premijskom sustavu.
Polica kasko osiguranja mora sadržavati sve podatke koji utječu na visinu premije.
Na sljedećoj se slici prikazuje primjer police punog kasko osiguranja. Osim osiguranika
i osiguratelja, naznačeni su svi bitni elementi koji utječu na visinu premije, te iznos
pune premije i premije umanjene za odobreni popust i ostvareni bonus (u primjeru
50%). Trajanje kasko osiguranja u primjeru je klasično, godinu dana.
38
Slika 8. Primjer police kasko osiguranja
Izvor: Polica kasko osiguranja Krizmanić d.o.o.
39
7.3. VRIJEME ZA KOJE SE RAČUNA I PLAĆA PREMIJA
Premija, doplaci i popusti za premijski sustav kasko osiguranja određeni su za
jednogodišnje razdoblje, ako nije drugačije ugovoreno. Ako se ugovori da osiguranje
traje kraće od godinu dana tada premija osiguranja iznosi za trajanje osiguranja
(Premijski sustav za osiguranje automobilskog kaska, 2014.):
Tablica 4. Visina premije za osiguranje kraće od godine dana
Do 15 dana 15% od godišnje premije
Do 30 dana 20% od godišnje premije
Do 60 dana 30% od godišnje premije
Do 90 dana 40% od godišnje premije
Do 120 dana 50% od godišnje premije
Do 150 dana 60% od godišnje premije
Do 180 dana 70% od godišnje premije
Do 210 dana 80% od godišnje premije
Do 240 dana 90% od godišnje premije
Preko 240 dana Puna godišnja premija
Izvor: Premijski sustav automobilskog kasko osiguranja, 2014.
Za vozila koja se zbog svoje namjene upotrebljavaju samo kraće vrijeme (npr.
kombajni, vozila za čišćenje snijega, motorne sanjke i dr.) , za vozila s proširenim
opsegom pokrića te za djelomično osiguranje, ugovor o osiguranju mora se zaključiti na
godinu dana. Svođenje skadencara na zajednički datum s ostalim osiguranjima
izračunava se po metodi pro rata temporis, Premija automobilskog kaska obračunava se
i obvezno upisuje u policu. Ugovoreni način plaćanja premije mora biti iskazan na
polici. Premija se plaća odjednom na početku osigurateljnog razdoblja osim ako se
drugačije ne ugovori. Osiguranicima kojima se premija obračunava ovisno o štetnom
događaju (sustav bonusa) pri isplati totalne štete naplaćuje se cjelokupna preostala
premija za to vozilo, bez obzira na dospijeće.Za osiguranje vozila inozemne registracije,
vozila carinske registracije kao i za osiguranja s trajanjem kraćim od jedne godine ne
može se ugovoriti plaćanje premije u obrocima.
40
Pod prekidom osiguranja u smislu kasko premijskog sustava smatra se :
a) Istek ugovora o osiguranju bez produžetka ugovora,
b) Otkaz ugovora o osiguranju,
c) Totalna šteta (isplata odštete za totalnu štetu),
d) Uništenje osiguranog vozila
7.4. UTVRĐIVANJE PREMIJE
Pri punom i djelomičnom kasko osiguranju,te pri punom kasko osiguranju s uključenim
rizikom loma, premija osiguranja za sve vrste vozila utvrđuje se ovisno o štetnom
događaju (sustav bonusa) ili prema tehničkom rezultatu (za osiguranike s 11 i više
vozila).
Visina premije ovisi o broju godina bez štete i utvrđuje se od osnovne premije utvrđene
u dijelu ovog Premijskog sustava koji se odnosi na premijske grupe, uvećane ili
umanjene za doplatke ili popuste.
Osiguranicima kojima je premija obračunavana ovisno o štetnom događaju (sustav
bonusa), a prelaze na utvrđivanje premije po tehničkom rezultatu premija se utvrđuje s
pripadajućim bonusom. Osiguranicima kojima je premija obračunavana prema
tehničkom rezultatu, a prelaze na utvrđivanje premije ovisno o štetnom događaju,
dodjeljuje se najbliži povoljniji postotak bonusa. Najbliži povoljniji postotak bonusa za
tekuću godinu utvrđuje se prema tehničkom rezultatu iz prethodne godine. Osiguranik
kojem je po tehničkom rezultatu priznat popust od 50%, a prelazi na utvrđivanje premije
ovisno o štetnom događaju, ima pravo i na superbonus.
U slučaju postojanja doplatka (malusa) po tehničkom rezultatu, on se ne obračunava. U
tom slučaju obračunava se puna premija (Premijski sustav za osiguranje automobilskog
kaska, 2014.).
41
7.4.1. UTVRĐIVANJE PREMIJE OVISNO O ŠTETNOM DOGAĐAJU (SUSTAV
BONUSA)
Pri punom kasko osiguranju svih vrsta vozila (osim kod osiguranja vozila po premijskoj
grupi 9. te kod posebnih oblika osiguranja), pri djelomičnom kasku, pri punom kasku i
pri punom kasko osiguranju s uključenim rizikom loma, premija osiguranja utvrđuje se
za svako osigurano vozilo ovisno o štetnom događaju odnosno proteklom vremenu bez
štetnog događaja. Osiguranje vozila od rizika punog kaska s osiguranjem od rizika loma
predstavlja cjelinu te na utvrđivanje premije osiguranja ovisno o štetnom događaju
utječu i štetni događaji iz grupe rizika punog kaska kao i štetni događaji iz grupe rizika
loma. Ako je vozilo bez prekida bilo osigurano najmanje godinu dana i ako u tom
razdoblju nije prijavljena šteta po kojoj je obavljena isplata ili utvrđena obveza plaćanja
(u daljnjem tekstu: prijavljena šteta), osiguranik ima pravo popusta na premiju u
sljedećoj osigurateljnoj godini u iznosu 10%. Ovaj bonus može iznositi maksimalno
50%. (Premijski sustav za osiguranje automobilskog kaska, 2014.)
Bonus ovisno o trajanju osiguranja bez prijavljene štete iznosi:
Tablica 5. Bonusi na premiju osiguranja
Neprekidno trajanje osiguranja i broj
uzastopnih godina bez štete
Popust na premiju osiguranja
1 godina 10%
2 godine 20%
3 godine 30%
4 godine 40%
5 i više godina 50%
Izvor: Premijski sustav za osiguranje automobilskog kaska, 2014.
Osiguranje s trajanjem kraćim od godine dana ne uzima se u slijedećoj osigurateljskoj
godini kao osnova za ostvarivanje bonusa, bez obzira što nije bila prijavljena šteta. U
slučaju da je osiguranik uosigurateljnoj godini imao jednu prijavljenu štetu, bonus se u
sljedećoj osigurateljnoj godini računa prema sljedećoj tablici:
42
Tablica 6. Bonusi sljedeće godine u slučaju prijavljene štete
Bonus u osigurateljnoj godini Bonus u sljedećoj osigurateljnoj
godini
50% 20%
40% 10%
30% i manje 0%
Izvor: Premijski sustav za osiguranje automobilskog kaska, 2014.
U slučaju da je osiguranik u osigurateljnoj godini imao dvije ili više prijavljenih šteta,
tada u slijedećoj osigurateljnoj godini gubi pravo na bonus u cijelosti. Ako se posebno
ugovori, moguće je zadržavanje bonusa i u slučaju da bude prijavljena jedna šteta u
tijeku osigurateljnegodine.
7.4.1.1. POSEBNI SLUČAJEVI U KOJIMA SE PRIZNAJE BONUS
Štete prijavljene po djelomičnom kasku i štete od rizika (tuča, udar groma, snježna
lavina, pad zračne letjelice, krađa audio uređaja do 1.000,00 kuna, oštećenje tapeciranih
dijelova vozila prilikom pružanja pomoći osobama koje su ozlijeđene u prometnoj
nezgodi, namjerno prouzročene štete na osiguranoj stvari u cilju sprečavanja veće štete
na toj ili drugoj stvari ili osobama) ne utječu na bonus.
Kada osiguranik prvi puta zaključuje puno kasko osiguranje i djelomično kasko
osiguranje u trajanju od najmanje jedne godine za vozilo koje je osigurano od
automobilske odgovornosti kod, ostvaruje pravo na bonus u visini 30%.Osiguranicima
fizičkim osobama za novonabavljeno drugo i svako sljedeće vozila može se priznati
stečeni bonus na važećoj polici kasko osiguranja. Osiguraniku koji prvi puta zaključuje
puno kasko osiguranje ili djelomično kasko osiguranje u trajanju od najmanje jedne
godine priznaje se bonus na temelju ostvarenog kasko bonusa člana njegovog
domaćinstva. Ovaj bonus može se odobriti samo na temelju potvrde o stanovanju na
istoj adresi i dokumentu srodstva.
Ovaj se bonus odobrava u visini od:
43
Tablica 7. Dodatni bonus za člana domaćinstva
Bonus člana domaćinstva Kasko bonus osiguranika
20% 10%
30% - 40% 20%
50% 50%
Izvor: Premijski sustav za osiguranje automobilskog kaska, 2014.)
Bonusi ostvareni po više osnova ne mogu se kumulirati. Kada je vozilo predmet
nasljeđivanja, ranije stečena prava i obveze iz ugovora o osiguranju za to vozilo mogu
se prenijeti na nasljednika.
7.4.1.2. SUPERBONUS
Superbonus je pravo osiguranika da se u slučaju jedne prijavljene štete u tijeku
osigurateljne godine ta šteta ne smatra prijavljenom ni u smislu gubitka bonusa niti kod
utvrđivanja obvezne franšize za više šteta. Osiguraniku se priznaje superbonus ako ima
osigurano vozilo iz premijske grupe 1 kod najmanje dvije godine uzastopno s priznatim
bonusom od 50% bez prijavljene štete. Ukoliko je osiguranik iskoristio pravo na
superbonus, novi superbonus može steći tek nakon dvije uzastopne godine trajanja
osiguranja s bonusom ods 50% bez prijavljene štete (Premijski sustav za osiguranje
automobilskog kaska, 2014.).
7.4.1.3. PREKID OSIGURANJA I PROMJENA OSIGURATELJA
Ako je osiguranje bilo prekinuto, osiguranik zadržava stečena prava iz osiguranja do 5
godina za vozilo iste premijske grupe ukoliko u prethodnom razdoblju osiguranja nije
prijavio štetu. U svim ostalim slučajevima nakon prekida osiguranja osiguranik plaća
osnovnu premiju. U slučaju prodaje vozila pravo na bonus i superbonus ne prenosi se na
novog vlasnika vozila. Iznimno kod prijenosa prava vlasništva vozila nasljeđivanjem,
pravo na bonus može se prenijeti na osobe iz prvog nasljednog reda (supružnici i djeca)
i iznimno kod vozila u leasingu pravo na bonus i superbonus može se prenijeti na
primatelja leasinga koji je otkupio bonus.
44
Ako osiguranik promijeni osiguratelja priznaje mu se pravo na bonus kasko osiguranja
stečen kod prethodnog osiguratelja temeljem prethodne police kasko osiguranja ili
potvrde prethodnog osiguratelja o stečenom bonusu. No, ako je osiguraniku na temelju
police kasko osiguranja ili potvrde prethodnog osiguratelja priznat bonus od 50%, pravo
na superbonus može steći nakon jedne godine osiguranja bez prijavljene štete (Premijski
sustav za osiguranje automobilskog kaska, 2014.).
7.4.2. UTVRĐIVANJE PREMIJE OVISNO O TEHNIČKOM REZULTATU
Ugovarateljima kasko osiguranja koji imaju 11 i više osiguranih vozila, premija
osiguranja se utvrđuje ovisno o tehničkom rezultatu. Tehnički rezultat se definira kao
odnos likvidiranih šteta i policirane bruto premije u protekle tri osigurateljne godine.
Osigurateljna godina je period od 12 (dvanaest) mjeseci neprekidnog trajanja
osiguranja.
Ugovaratelju osiguranja kod kojeg je tehnički rezultat u promatranom razdoblju manji
ili jednak (65%), računa se popust (bonus) na premiju osiguranja za sljedeću godinu
osiguranja sukladno sljedećoj tablici:
Tablica 8. Bonusi na temelju tehničkog rezultata
Tehnički rezultat Popust na premiju
0% - 20% 50%
Preko 20% - 30% 40%
Preko 30% - 50% 30%
Preko 50% - 60% 20%
Preko 60% - 65% 10%
Preko 65% - 95% Bez bonusa/malusa
Izvor: https://webshop.crosig.hr/ipao/Conditions/E_Uvjeti_AK.pdf
Ugovaratelju osiguranja kod kojega je tehnički rezultat u promatranom razdobolju veći
od 95%, računa se doplatak (malus) na premiju osiguranja za sljedeću godinu osiguranja
sukladno sljedećoj tablici:
45
Tablica 9. Malusi na temelju tehničkog rezultata
Tehnički rezultat Doplatak na premiju
Preko 95% - 100% 5%
Preko 100% - 110% 10%
Preko 110% - 120% 30%
Preko 120% 50%
Izvor: https://webshop.crosig.hr/ipao/Conditions/E_Uvjeti_AK.pdf
Ostvareni tehnički rezultat primjenjuje se i na vozila koja osiguranik nabavi u tekućem
razdoblju osiguranja. U slučaju prekida osiguranja te ponovnog zaključivanja ugovora o
osiguranju, ugovaratelju kasko osiguranja s 11 i više vozila obračunava se tehnički
rezultat na temelju rezultata posljednje 3 osigurateljne godine. Ako je prekid trajao više
od dvije godine, obračunava se premija osiguranja bez bonusa i malusa.
Kad osiguratelj ne raspolaže s podacima o štetama i premijama za najmanje tri
prethodne godine osiguranja i ugovaratelj osiguranja nije bio osiguran u dovoljno
dugom razdoblju, tada za utvrđivanje tehničkog rezultata koriste raspoložive podatke za
dvije odnosno za jednu godinu osiguranja (Premijski sustav za osiguranje
automobilskog kaska, 2014.).
7.5. PROŠIRENJE POKRIĆA
7.5.1. OSIGURANJE VOZILA KOJA SE IZDAJU U NAJAM BEZ VOZAČA
Za osiguranje vozila koja se izdaju u najam bez vozača (npr. Rent a car i sl.), plaća se
doplatak na premiju osiguranja. Doplatak iznosi 50% i u tom je iznosu utvrđen za
osiguranje takvih vozila po svim premijskim grupama. Za vozila koja se izdaju u
dugoročni najam pravnim osobama (min. 1 godina) ovaj doplatak se ne naplaćuje.
(www.aon.hr)
46
7.5.2. PROŠIRENJE POKRIĆA NA ZEMLJE KOJE NISU ČLANICE SUSTAVA
ZELENE KARTE
Za proširenje osigurateljnog pokrića na zemlje koje nisu članice Sustava zelene karte
računa se doplatak na premiju osiguranja u visini. (Premijski sustav za osiguranje
automobilskog kaska, 2014.):
a) 100% godišnje premije osiguranja za to vozilo, ako se proširenje
osigurateljnog pokrića ugovori bez obzira na broj i trajanje putovanja;
b) Ako se proširenje osigurateljnog pokrića ugovori za jedno putovanje,
doplatak se računa ovisno o trajanju putovanja prema sljedećoj tablici:
Tablica 10. Proširenje pokrića za jedno putovanje
Trajanje putovanja Doplatak
Do 15 dana 45%
Do 30 dana 57%
Do 60 dana 69%
Do 90 dana 76%
Do 120 dana 81%
Do 150 dana 85%
Do 180 dana 88%
Do 210 dana 90%
Do 240 dana 93%
Preko 240 dana 100%
Izvor: Premijski sustav za osiguranje automobilskog kaska, 2014.
Razdoblje trajanja putovanja izvan zemalja članica Sustava zelene karte mora biti
upisano u policu osiguranja. Ovakva proširenja pokrića nije moguće zaključiti bez
godišnjeg osiguranja punog automobilskog kaska.
Premija za osiguranje vozila tvrtki koja izvode ili sudjeluju u građevinskim, montažnim,
istraživačkim i sl. Radovima izvan granica Republike Hrvatske obračunava se prema
posebnim režimima i odredbama.
47
7.5.3. SUDJELOVANJE U UTRKAMA
Pod pojmom utrke podrazumijevaju se sudjelovanja na priredbama na kojima se postižu
visoke brzine bez ograničenja, kao i sudjelovanje na vježbama za takve priredbe. Vježbe
za određenu utrku zajedno s utrkom smatraju se cjelinom i plaća se samo jedan
doplatak.
Za proširenje osigurateljnog pokrića za vozila koja nisu isključivo namijenjena utrkama,
a sudjeluju u utrkama, vježbama za takve priredbe, brzinskim vožnjama na mjestima
određenim za te namjene i sl., plaćaju se slijedeći doplaci na godišnju premiju punog
kasko osiguranja (Premijski sustav za osiguranje automobilskog kaska, 2014.):
a) 40% za sudjelovanje u jednoj utrci, datum održavanja utrke mora biti
obavezno upisan u polici
b) 200% doplatka bez obzira na broj utrka tijekom trajanja osiguranja.
Osiguranje za sudjelovanje u utrkama može se sklopiti samo uz puno kasko osiguranje
kod. Premija kasko osiguranja kao i doplatak za proširenje pokrića moraju biti godišnji.
Premija za osiguranja vozila koja su namijenjena isključivo za utrke, za sudjelovanje u
utrkama i vježbama za takve priredbe, brzinskim vožnjama na mjestima određenim za te
namjene, određuje se temeljem godišnje premije punog kasko osiguranja po
odgovarajućoj premijskoj grupi u visini (Premijski sustav za osiguranje automobilskog
kaska, 2014.):
a) 240% za sudjelovanje vozila na jednoj utrci,
b) 450% za vozila koja se osiguravaju z sudjelovanje u svim utrkama u tijeku
jedne osigurateljne godine.
7.5.4. UKLJUČENJE RIZIKA POTAPANJA ODNOSNO PROPADANJA VOZILA
Za uključenje rizika potapanja odnosno propadanja vozila plaća se doplatak 50%.
Ovakav tip kasko osiguranja, moguće je ugovoriti samo ako je zaključeno osiguranje
punog kaska s osiguranjem od rizika loma. Doplatak se računa na punu premiju
ugovorenog kasko osiguranja.
48
7.6. UDIO OSIGURANIKA U ŠTETI (FRANŠIZA)
Kasko osiguranje moguće je sklopiti uz ugovaranje udjela osiguranika u šteti (franšiza).
Franšizu je moguće ugovoriti u apsolutnom iznosu ili u postotku od štete.
7.6.1. FRANŠIZA U APSOLUTNOM IZNOSU
Ako je ugovoren udio osiguranika u šteti (franšiza) u apsolutnom iznosu, osiguraniku se
ne naknađuje šteta čiji je iznos manji od iznosa ugovorene franšize. Kada je iznos
ugovorene franšize veći od iznosa franšize, visina odštete umanjuje se za iznos
ugovorene franšize. Osiguranja od rizika punog kaska i od rizika loma mogu se
ugovoriti s I, II, III, IV ili V odbitnom franšizom. Iznos franšize ovisi o osnovici za
obračun premije, a utvrđuje se temeljem slijedeće tablice franšiza:
Tablica 11. Ugovorene franšize
Osnovica za obračun
premije do
I II III IV V
1 2 3 4 5 6
10.000 70 150 300 700 1.500
14.000 100 200 400 1.000 2.000
20.000 150 300 600 1.500 3.000
30.000 200 400 850 2.000 4.000
50.000 350 700 1.500 3.500 7.000
70.000 500 1.000 2.000 5.000 10.000
100.000 700 1.500 3.000 7.000 15.000
140.000 1.000 2.000 4.000 10.000 20.000
200.000 1.500 3.000 6.000 15.000 30.000
300.000 2.000 4.000 8.500 20.000 40.000
500.000 3.500 7.000 15.000 35.000 70.000
700.000 5.000 10.000 20.000 50.000 100.000
1.000.000 7.000 15.000 30.000 70.000 150.000
1.400.000 10.000 20.000 40.000 100.000 200.000
2.000.000 15.000 30.000 60.000 150.000 300.000
49
Preko 2.000.000 u % od
osnovice za obračun
premije
8,5% 17,0% 35,0% 85,0% 170,0%
Izvor: Premijski sustav za osiguranje automobilskog kaska, 2014.
Iznos franšize utvrđen temeljem ove tablice obvezno se upisuje u policu osiguranja.
Franšiza se može ugovoriti samo u slučaju punog kasko osiguranja.
7.6.2. FRANŠIZA U POSTOTKU OD ŠTETE
Kada je ugovorena franšiza u postotku od štete, osiguranik u svakoj šteti sudjeluje s
izabranim postotkom. Ovu franšizu je moguće ugovoriti samo za vozila iz Premijske
grupe 1.Osiguranje od rizika punog kaska može se ugovoriti sa sudjelovanjem u šteti u
iznosu 10%, 20%, 30%, 40% ili 50%,
7.6.2.1. OBVEZNA FRANŠIZA ZA VIŠE ŠTETA
Ukoliko je u tijeku trajanja osiguranja vozilo osiguranika koji ima puno kasko
osiguranje ili puno kasko osiguranje s uključenim rizikom loma imalo dvije ili više
šteta, obračunava se obvezna franšiza za više šteta. U takvim se štetama ne broje se štete
po djelomičnom kasku kao ni šteta kojom je iskorišten superbonus.
Obvezna franšiza se obračunava na način da se osiguraniku isplaćuje osigurnina
umanjena za iznos koji je postotak od pune premije osiguranja (bez bonusa, doplatka i
popusta), ovisno o učestalosti šteta u jednoj osigurateljnoj godini. Iznos obvezne
franšize za više šteta iznosi (Premijski sustav za osiguranje automobilskog kaska,
2014.):
Tablica 12. Iznos obvezne franšize za više šteta
Kod druge štete 30%
Kod treće štete 50%
Kod četvrte štete 100%
Kod pete i svake daljnje štete 200%
50
...od pune premije osiguranja bez bonusa, popusta i doplatka, a
minimalno 2.000,00kn.
Izvor: Premijski sustav za osiguranje automobilskog kaska, 2014.
Obvezna franšiza za više šteta ne primjenjuje se za osiguranike kojima se premija
obračunava temeljem tehničkog rezultata.
7.7. POPUSTI
Za osiguranja ugovorena s trajanjem od pet ili više godina odobrava se popust na
premiju osiguranja i to:
· 5% za trajanje osiguranja od 5 do 10 godina,
· 10% za trajanje osiguranja od 10 ili više godina.
Ovakav se popust može odobriti samo za osiguranike pravne osobe.
7.8. OBRAČUN PREMIJE I OSTALE ODREDBE
7.8.1. OSNOVICA ZA OBRAČUN PREMIJE
Osnovica za obračun premije u pravilu je nabavna cijena novog vozila, Nabavna cijena
novog vozila utvrđuje se prema računu o nabavci sa svim davanjima i bez popusta. Za
vozila koja nisu nova, utvrđuje se po posljednjem izdanju kataloga orijentacijskih cijena
motornih vozila Centra za vozila Hrvatske koji je u primjeni. Za vozila kojih nema u
katalogu, osnovica za obračun premije je nabavna cijena vozila sličnih karakteristika, a
ako takvog nema, cijenu utvrđuje Sektor za osiguranje motornih vozila.
Za sve osiguranike koji su obveznici PDV-a, osnovica za obračun premije je utvrđena
vrijednost vozila umanjena za iznos PDV-a.Status obveznika PDV-a dokazuje se
predočenjem obrasca prijave u sustav PDV-a ili zadnje prijave obračuna PDV-a.
Za djelomično kasko osiguranje osnovica za obračun premije je novonabavna vrijednost
vozila. Za osiguranje vozila po premijskoj grupi 9. osnovica za obračun premije iznosi
100.000,00 kn.Vozila u muzejima, vozila klasificirana kao oldtimeri, trofejna vozila,
51
vozila sastavljena od dijelova dvaju ili više vozila i sl. osiguravaju se na svotu
osiguranja. Osnovica za obračun premije osiguranja može biti i ugovorena svota
osiguranja ako je Premijskim sustavom ili Uvjetima osiguranja predviđeno ugovaranje
osiguranja na svotu osiguranja (osiguranje naknadno ili nestandardno ugrađenih
dijelova i opreme, prtljage i sl.). (Premijski sustav za osiguranje automobilskog kaska,
2014.)
7.8.2. RAČUNANJE DOPLATKA I POPUSTA
Bitno je naglasiti da se svi doplatci i popusti predviđeni u kasko premijskom sustavu
računaju se na premiju osiguranja.
Ako je za osiguranje određenog vozila predviđeno više doplataka ili popusta tada se
prvi doplatak ili popust na premiju navedenu u tablici odgovarajuće premijske grupe, a
slijedeći doplatci ili popusti računaju se verižno (lančano), tj.na premiju osiguranja
uvećanu ili umanjenu za prethodni doplatak ili popust. Poredak kojim se računaju
doplaci odnosno popusti je sljedeći (Premijski sustav za osiguranje automobilskog
kaska, 2014.):
· Prvo se računaju doplaci na osnovnu premiju navedeni u pojedinim premijskim
grupama. Bonus odnosno malus računa se posebno. Ako je osiguranje
sklopljeno s trajanjem kraćim od jedne godine, prije obračuna doplatka i popust
obračunava se odgovarajući dio osnovne premije.
Svi doplatci i popusti moraju se upisati u policu.
7.8.3. OSTALE ODREDBE O PRIMJENI PREMIJSKOG SUSTAVA
Za utvrđivanje osnovnih podataka o vozilu (vrsta, marka, tip, izvedba, namjena, snaga,
radni obujam motora, broj mjesta, dopuštena nosivost, najveća dopuštena masa i sl.)
mjerodavna je prometna dozvola, potvrda o registraciji ili knjižica vozila. Ako za vozilo
koje se osigurava nije propisana prometna dozvola ili potvrda o registraciji, tada su
mjerodavni podaci proizvođača vozila ili drugi dostupni mjerodavni dokazi.Ako pri
ugovaranju osiguranja nije moguće utvrditi podatke o vozilu temeljem kojih bi se pri
likvidaciji štete mogla utvrditi istovjetnost vozila, to vozilo nije moguće osigurati.
52
Ukoliko prometna dozvola ili drugi dokumenti dopuštaju višestruku mogućnost
korištenja vozila što rezultira različitim premijama osiguranja, primjenjuje se najveća
premija.Za osiguranika koji ima ugovoreno dugoročno osiguranje, a ne plati godišnju
premiju na vrijeme, nego to učini naknadno unutar jedne godine, premija za tekuće
razdoblje obračunava se od datuma isteka prethodnog razdoblja do koje je plaćena
premija.
Dio premije za neiskorišteno trajanje osiguranja može se na zahtjev ugovaratelja vratiti
ugovaratelju u slučaju prekida osiguranja zbog odjave vozila zbog uništenja,
rashodovanja ili nestanka vozila ako se do dana odjave nije ostvario osigurani slučaj,
odnosno zbog promjene vlasnika vozila ako se do dana promjene vlasnika nije ostvario
osigurani slučaj i nije došlo do prijenosa prava iz ugovora o osiguranju.
Kada prema uvjetima ugovaratelj ima pravo na povrat premije, vraća se funkcionalna
premija za neiskorišteno razdoblje osiguranja. Obračun povrata premije računa se „pro
rata temporis“ od dana promjene vlasnika vozila odnosno odjave vozila do isteka
osiguranja, ako je ugovaratelj to pisano prijavio u roku od osam dana od promjene
odnosno odjave. Samo ako ugovaratelj prijavi promjenu vlasnika odnosno odjavu vozila
nakon osam dana, premija se vraća od dana podnošenja pisanog zahtjeva ugovaratelja
do isteka osiguranja. (http://www.crosig.hr/hr/podrska/cesto-postavljana-pitanja/)
53
8. ZAKLJUČAK
Analizirajući statističke podatke registriranih motornih vozila, dolazi se do
jednostavnog zaključka da taj broj raste iz godine u godinu. Hrvatska prati taj svjetski
trend, što dokazuju podaci koji govore da je u 2014. godini broj registriranih vozila
porastao za ogromnih 37,4 % u odnosu na prethodnu 2013. godinu. Razvitak
gospodarstva i industrije i ubrzani tempo života, nalaže svakom poslovnom subjektu, ali
i pojedincu, potrebu za upotrebu motornog vozila. Takvi podaci i saznanja upućuju na
važnost osiguranja i osigurateljne djelatnosti koja se proporcionalno širi i raste.
Kako se radi o grani koja je u postupnom rastu i u kojoj fluktuira velika količina
novčanih sredstava, za sobom povlači i veliki broj pokušaja prevara i malverzacija. Iz
toga proizlazi potreba pojedinca za poznavanje sustava osiguranja i za prepoznavanje
situacije u kojoj se nalazi, kako bi odabrao za sebe najkvalitetnije rješenje i zaštitio od
eventualnih prevara. Isto vrijedi i za osiguravajuću kuću koja se sve češće sastaje s
pokušajima prijevare, pogotovo na području osiguranja motornih vozila. Nužno je da
osiguranik poznaje sve svoje obveze i prava koje ugovor o osiguranju nalaže, da bi se u
slučaju ostvarenja osiguranog štetnog slučaja reagiralo na pravi način i izbjegle
eventualne nedoumice. Upravo iz tog razloga, potvrđuje se postavljena hipoteza,
odnosno, poznavanje dinamike i sustava osiguranja uvelike može smanjiti troškove
sklapanja ugovora o osiguranju, ali isto tako može pomoći pri odabiru idealnog rješenja
za osiguranje motornog vozila od željene štete.
Zaključuje se, da je osiguravajuća djelatnost bazirana na čvrstim temeljima i da se radi o
grani koja igra veliku ulogu u prometu i gospodarstvu, te je samim time lako predvidjeti
njezin još veći rast, razvoj i još češće pojavljivanje u svakodnevnici.
54
9. LITERATURA
1) KNJIGE
1. KLASIĆ, ANDRIJANIĆ, Osnove osiguranja, načela i praksa, TEB, Zagreb,
2007.
2. ANDRIJAŠEVIĆ, PETRANOVIĆ, Ekonomika osiguranja, Alfa, Zagreb, 1999.
3. ĆURKOVIĆ, Posredovanje i zastupanje u osiguranju, Inženjerski biro, Zagreb,
2011.
4. NJEGOMIR, Osiguranje i reosiguranje: tradicionalni i alternativni pristup,
Tectus, Zagreb, 2011.
5. ĆURAK, JAKOVČEVIĆ, Osiguranje i rizici, RRIF plus, Zagreb, 2007.
6. FRANČIŠKOVIĆ, Ekonomika međunarodnog osiguranja, Ekonomski fakultet
Sveučilišta u Rijeci, Rijeka, 2004.
2) INTERNET IZVORI
1. Fortius d.o.o. za posredovanje u osiguranju, 2015., Povijesni razvoj
osiguranja, dostupno na: http://www.fortius.hr/vise-o-osiguranju/osnovni-
podaci-o-osiguranju/povijesni-razvoj-osiguranja/ , (Preuzeto: 13.07.2015.)
2. Croatia osiguranje d.d., 2015., dostupno na: http://www.crosig.hr/hr/,
(Preuzeto: 13.07.2015.)
3. AON d.o.o., 2013., dostupno na: http://www.aon.hr/, (Preuzeto: 14.07.2015.)
4. Hrvatski ured za osiguranje, 2013., O nama, dostupno na:
http://www.huo.hr/hrv/o-nama/8/ , (Preuzeto: 19.07.2015.)
5. Hrvatski ured za osiguranje, 2013., Tržište osiguranja u RH za studeni 2014.,
dostupno na: https://www.huo.hr/hrv/arhiva/1/trziste-osiguranja-u-rh-za-
studeni-2014-/445/detalji/, (Preuzeto: 30.07.2015.)
6. Hrvatski ured za osiguranje, 2015., Izvješće o tržištu obveznih osiguranja u
prometu s posebnim osvrtom na osiguranje od automobilske odgovornosti
2012., dostupno na: https://www.huo.hr/download_file.php?file=huo-
izvjesce-
ao2012.pdf&docID=496&seID=adacf4718de2ec6eefa8fab84ca907ac,
(Preuzeto: 30.07.2015.)
55
7. Euroherc osiguranje, 2015., dostupno na: http://www.euroherc.hr/,
(Preuzeto: 19.07.2015.)
8. Wikipedija, 2015., Osiguranje, dostupno na:
https://sh.wikipedia.org/wiki/Osiguranje (Preuzeto: 29.06.2015.)
9. Allianz Zagreb d.d., 2015., dostupno na: https://www.allianz.hr/, (Preuzeto:
04.08.2015.)
10. Optimarisk d.o.o., 2015., Povijest osiguranja, dostupno na:
http://optimarisk.hr/povijest-osiguranja, (Preuzeto: 04.08.2015.)
11. Elita plus Agencija za zastupanje u osiguranju, 2015., dostupno na:
http://elitaplus.hr/, (Preuzeto: 04.08.2015.)
12. Poslovni dnevnik, 2015., Konkurencija na globalnom tržištu osiguranja
spustila cijene i do 15 posto, dostupno na: http://www.poslovni.hr/svijet-i-
regija/konkurencija-na-globalnom-trzistu-osiguranja-spustila-cijene-i-do-15-
posto-284308, (Preuzeto: 04.08.2015.)
3) OSTALI IZVORI
1. Premijski sustav za osiguranje automobilskog kaska, Croatia osiguranje, Zagreb
2014.
2. Novine o osiguranju motornih vozila, Croatia osiguranje, Zagreb, 2014.
3. Hanfa: Statistika osiguranja u RH za 2014.godinu.
56
10. POPIS SLIKA:
SLIKA 1. VRSTE RIZIKA ...................................................................................................... 6
SLIKA 2. PIRAMIDA UPRAVLJANJA - HUO ....................................................................... 16
SLIKA 3. UKUPNA ZARAČUNATA BRUTO PREMIJA PO DRUŠTVIMA OSIGURANJE U 2014. .. 17
SLIKA 4. ZARAČUNATA BRUTO PREMIJA OBVEZNOG OSIGURANJA OD AO ....................... 18
SLIKA 5. OBVEZE OBJE UGOVORNE STRANE ..................................................................... 19
SLIKA 6. PRIMJER POLICE OSIGURANJA ............................................................................ 34
SLIKA 7. TABLICA ZA IZRAČUN PREMIJE OSIGURANJA ..................................................... 35
SLIKA 8. PRIMJER POLICE KASKO OSIGURANJA ................................................................ 38
57
11. POPIS TABLICA:
TABLICA 1. PREMIJSKI STUPNJEVI U POLICI OSIGURANJA ................................................. 31
TABLICA 2. BONUSI PREMA OSTVARENOM PREMIJSKOM STUPNJU ................................... 31
TABLICA 3. FAKTORI ZA UVEĆANI RIZIK .......................................................................... 34
TABLICA 4. VISINA PREMIJE ZA OSIGURANJE KRAĆE OD GODINE DANA ........................... 39
TABLICA 5. BONUSI NA PREMIJU OSIGURANJA ................................................................. 41
TABLICA 6. BONUSI SLJEDEĆE GODINE U SLUČAJU PRIJAVLJENE ŠTETE ........................... 42
TABLICA 7. DODATNI BONUS ZA ČLANA DOMAĆINSTVA .................................................. 43
TABLICA 8. BONUSI NA TEMELJU TEHNIČKOG REZULTATA .............................................. 44
TABLICA 9. MALUSI NA TEMELJU TEHNIČKOG REZULTATA.............................................. 45
TABLICA 10. PROŠIRENJE POKRIĆA ZA JEDNO PUTOVANJE ............................................... 46
TABLICA 11. UGOVORENE FRANŠIZE ............................................................................... 48
TABLICA 12. IZNOS OBVEZNE FRANŠIZE ZA VIŠE ŠTETA ................................................... 49
58
IZJAVA
kojom izjavljujem da sam diplomski rad s naslovom OBVEZNA I KASKO
OSIGURANJA MOTORNIH VOZILA izradio/la samostalno pod voditeljstvom
prof. dr. sc. Ivana Frančiškovića. U radu sam primijenio/la metodologiju
znanstvenoistraživačkog rada i koristio/la literaturu koja je navedena na kraju
diplomskog rada. Tuđe spoznaje, stavove, zaključke, teorije i zakonitosti koje
sam izravno ili parafrazirajući naveo/la u diplomskom radu citirala sam na
uobičajen, standardan način. Rad je pisan u duhu hrvatskog jezika.
Suglasan/na sam s objavom diplomskog rada na službenim stranicama
Fakulteta.
Student/ica
Masimo Krizmanić
top related