pčelinji proizvodi u zaštiti ljudskog zdravlja

Pčelinji proizvodi u zaštiti ljudskog zdravlja Nedjelja, 09 Ožujak 2008

PČELINJI PROIZVODI U ZAŠTITI LJUDSKOG ZDRAVLJA

prim. mr. sci. Josip Lončar, dr. med.

Uvod

Pravilna prehrana jedan je od bitnih čimbenika za očuvanje i unapređivanje zdravlja.

Svaka nepravilnost u prehrani koja traje izvjesno vrijeme može oštetiti zdravlje do te

mjere da se počinju javljati bolesti.

Od pčelinjih proizvoda med se od davnine upotrebljava kao namirnica s ljekovitim

djelovanjem. Ostali pčelinji proizvodi postaju sve traženiji i značajniji za ljudsko

zdravlje. Uzimani sami ili s medom, jer imaju određeno, farmakološko djelovanje na

ljudski organizam, sve se više upotrebljavaju i u dijetoterapiji zdravih i bolesnih ljudi.

Suvremeni se čovjek sve više vraća prirodi, pa tako i prirodnim neprerađenim

namirnicama, unatoč današnjoj snažnoj propaganadi prehrambene i farmaceutske

industrije, odnosno propagande industrijski obrađenih namirnica.

Suvremena medicinska znanost pridaje sve veće značenje pčelinjim proizvodima;

njihova uporaba u spriječavanju nastanka bolesti i njihova liječenja, iskazana je

pojmom apiterapija-liječenje pčelinjim proizvodima.

Pčelinji med je proizvod koji medonosne pčele dobivaju preradom nektara i

medljike u mednom mjehuru. Pčela pomoću enzima pretvara saharozu iz nektara ili

medljike u glukozu i fruktozu, a suvišak vode uklanja višekratnim prenošenjem istih iz

stanica saća, te prozračivanjem košnice. Osim vode (14-20 %), glukoze i fruktoze

(75-80 %), med sadrži i druge ugljikohidrate (saharozu, maltozu, dekstrin),

flavonoide, te druge organske tvari (organske kiseline, aminokiseline, proteine, više

alkohole, inulin, hormone), enzime (invertaze, amilaze, katalaze,

glukooksidaze,fosfataze, esterase, peroksidase, polifenoloksidaze i proteolitički

enzimi), razne derivate klorofila, mineralne tvari, i vitamine (B1, B2, B3 ili pantotenska

kiselina, B5, B6 B9 B12, C, D, K i H,).

Pčelinji su proizvodi izvanredne prirodne namirnice koje se koriste kao hrana, imaju

ljekovita svojstva, te ne mogu štetno djelovati na oslabljeni organizam. S motrišta

obiteljskog liječnika, a u sklopu onoga što suvremena medicina u svijetu kaže o

apiterapiji, želim ukazati na važnost pčelinjih proizvoda u prehrani trudnica,

dojenčadi, male djece, školske djece, odraslih i starijih, odnosno nekih kategorija

1

bolesnih ljudi.

Od koncepcije – zaćeća do partusa – poroda, med i medni proizvodi imaju veliku

važnost u prehrani trudnica. Nepravilna prehrana uvjetuje mnoge smetnje:

hipovitaminozu, anemiju, obstipaciju, neurovegetativne smetnje i slično. Med

izvanredno djeluje u prvim mjesecima trudnoće jer smanjuje simptome emeze i

hiperemeze (mučninu i povraćanje).

Med djeluje na bolju absorpciju kalcija iz hrane, a također pri uzimanju preparata

željeza.

Zapaženo je da se kod žena s prijetećim pobačajem i kod žena nakon spontanog

pobačaja, peroralnom kombinacijom meda, fermentiranog peluda i matične mliječi,

trudnoća lakše održava ili teče gotovo uredno.

Pravilna prehrana važna je za rast i razvoj, što su najizraženije osobine

novorođenačke, dojenačke, pa i dječje dobi.

U prvoj godini dijete utrostručuje porođajnu težinu, čini prve korake, te postiže

fiziološku i metaboličku zrelost. Zbog antirahitičnog, antianemičnog, antidispepitčkog,

antiseptičkog  i blagog djelovanja na dječji organizam, potrebno je već od dojenačke

dobi pa nadalje pri ishrani umjesto šećera dodavati med. Preporučuje se davati 1 g

meda na 1 kg tjelesne težine u otopljenom obliku, radi lakšeg uzimanja i bolje

absorpcije.

Praćena su djeca s blažom anemijom, koja su uzimanjem oko 30 g otopljenog

šumsko-livadnog meda dnevno, normalizirala CKS (crvenu krvnu sliku) za 5-6

tjedana.

U djece s jačom izraženom anemijom uz peroralno davanje željeza i meda,

hemoglobini i eritrociti brže se noramaliziraju nego u djece koja ne uzimaju med.

Med je posebno važan za srednjoškolsku mladež i studente jer pored svojih

preventivnih vrijednosti poboljšava pamćenje.

Sportašima se preporuća svakodnevno uzeti 1-2 g meda na 1 kg tjelesne težine, jer

pozitivno djeluje na kondiciju i na sportske rezulatate.

Med je od izvanredne važnosti za zdravlje odraslih kada je završen rast i razvoj.

Visokovrijednom šećerima iz meda, glukozom i fruktozom, organskim kiselinama,

vitaminima i mineralima, aminokiselinama, esencijalnim aminokiselinama, eteričnim

uljima i drugim korisnom sastojcima održava se zdravstveni status i fizička kondicija

zdravog organizma.

Kod akutnih, respiratornih bolesti, koje u vrijeme prehlada i viroza, imaju

najveću učestalost, med uz ostalo higijensko - dijetske mjere ublažuje i skraćuje

kataralne simptome i poboljšava ekspektoraciju – iskašljavanje.

2

Klinički je uočeno pozitivno djelovanje meda pri ulkusnoj bolesti – čiru želuca i

dvanaesterca, socijalne bolesti, koja je značajni zdravstveni problem jer od nje po

pojedinim statistikama boluje 5-10 posto pučanstva. Med se daje otopljen u vodi ili

mlijeku, i smanjuje tegobe ulkusne bolesti: žgaravicu, podrigavanje, bol i gađenje

hrane. Kod bolesnika s hiperaciditetom, povećanom kiselinom, med treba uzimati

jedan i pol do dva sata prije jela ili nakon jela, a kod bolesnika s hipoaciditetom,

manjkom kiseline, med se uzima neposredno

prije jela, jer se tada stimulira izlučivanje želučanog soka.

Postoji mogućnost izlječenja čira želuca tijekom, tri do pet tjedana, samo

dijetoterapijom pomoću kestenova meda ili kestenova meda i propolisa, pri čemu je

pored epitalizacije došlo do poboljšanja, odnosno normaliziranja crvene krvne slike

jer je prethodno bila izraženo krvarenje ulkusa. Najbolji rezultati postižu se

kombinacijom medikamentozne i dijetoterapije.

Posebnu pozornost valja posvetiti prehrani u trećoj životnoj dobi da bi se adekvatnim

izborom namirnica bogatim bjelančevinama,  vitaminima, hormonima i mineralima

usporio proces starenja, kojim nastaju bitne promjene u tijelu čovjeka. Starenjem se

umanjuje životna energija, opada mišićna snaga, smanjuje se aktivnost stanica i

endokrina sekrecija, izraženije su aterosklerotske promjene, živčani sustav slabi,

plučni kapacitet je reduciran, izražena je osteroporoza.

Starenje se manje opaža kod ljudi koji pri ishrani svakodnevno, uz mnogo voća,

povrća i voćnih sokova, uzimaju i med.

U mnogih gerijatrijskih bolesnika med je većinom nenadoknadiva namirnica.

Med uz određenu terapiju djeluje ljekovito kod mnogih srčano – žilnih bolesti, on

regulira povišeni i sniženi  krvni tlak, povećava sadržaj hemoglobina kod anemije,

prevenira miokarditis i tromboemboličke incidente: srčani infarkt, cerebovaskularni

inzult, plućnu emboliju i duboke venske tromboze i oštećenje krvotoka. Smanjuje

kolesterol i trigliceride.

Med kod tih bolesnika mora nekoliko puta biti na dnevnom jelovniku. Preporučuje se

natašte uzeti jednu do dvije žličice meda, i to tako da se stavi pod jezik i drži u ustima

dok se sav ne otopi. Pri čemu se na taj način holin i neke druge aktivne

komponenete meda bolje iskoriste, nego ako ih neutraliziraju enzimi probavnih

sokova. Tijekom dana med treba uzimati u

mednim napitcima s C vitaminom ili voćnim sokovima, mlijekom ili čajevima (kamilica,

stolisnik, šipak, kaudulja, lavanda).

Bolesnicima koji boluju od srčanih bolesti ne preporučuje se lipov med u većim

količinama.

3

Med dobro djeluje na dišni sustav, kod akutnog i kroničnog bronhitisa, astme,

sinusnih upala i faringo – laringitisa.

Pčelinji proizvodi su učinkovto sredstvo za lječenje alergijskih bolesti (vazomotorni

alergijski rinitis, bronhlana astma, alergijski konjuktivitis). Koristi se pčelinji med,

posebno med u saću, proplis i matična mliječ.

Med se koristi u bolestima probavnih organa: upale sluznica, zubnog tkiva i grla, kod

zaušnjaka, upale želučane sluznice, čireva na želucu i dvanaesterca, pri dijeti kod

bolesti tankog i debelog crijeva, posebno kod polipoza i divertikuloza i  kod kroničnih

zatvora – obstipacija. Osim inhibitornog učinka na bakterije, med može imati i

stimulatorni učinak na bakterije probavnog trakta. Naime dobro je poznato da

crijevna mikroflora i njeni metaboliti imaju važnu ulogu u očuvanju ljudskog zdravlja.

Korisna mikroflora značajno smanjuje štetne bakterije i njihove toksične proizvode u

crijevima, ima antagonistički učinak na enteropatogene kao što su Escherichia coli,

Staphylococcus aureus, Salmonella spp. i Bacillus spp.

Med značajno povećava broj mliječnih bakterija (Lactobacillus acidophilus,

Lactobacillus plantarum, Bifi  dobacteria. Ove bakterije imaju probiotski učinak - rastu

u crijevima i proizvode metabolite koji inhibiraju rast patogena i daju otpornost

domaćinu.

Važno je djelovanje meda pri dijetama za jetrene bolesti: za akutnu upalu jetre

žuticu, kod kroničnih hepatitisa, ciroze jetre, bolesti želučane vrećice i žučnih vodova.

Propisivanje meda kod šećernih bolesti daje dobre terapijekse učinke, zahavaljujući

fruktozi, mikroelementima, vitaminima i esencijalnim aminokiselinama, postiže se

pozitivno djelovanje na produkciju inzulina. Ovo liječenje se vrši pod kontrolom

liječnika. Pri tome se drugi ugljikohidrati moraju smanjiti za kalorijsku vrijednost

uzimanoga meda. Posebno se dijabetičarima preporuča bagremov med, med od

bijele djeteline i suncokreta. Kada se krvni

šećer normalizira,  antidijabetički ljekovi mogu se postepeno smanjivati.

Med se koristi i pri dijetama za bolesti mokraćnih puteva, kod akutnih kroničnih upala

bubrega i prostate i kod ginekoloških problema.

Med ima izvanredno djelovanje na kožu, posebno kod opekotina, rana, dekubitusa,

herpesa, ekcema, psorijaze, hiperkeratoze i atrofi  je. Mnogi znanstvenici proučavali

su protumikrobnu djelotvornost meda, i gotovo svi se slažu da postoji povezanost

između sadržaja vodikova-peroksida (H2O2) u medu i protumikrobnog učinka istog.

Vodikov-peroksid nastaje kao rezultat djelovanja enzima glukooksidaze koja oksidira

glukozu u u glukonsku kiselinu

uz nastanak H2O2. Osim H2O2 protumikrobni učinak ima i ne-peroksidne sastavnice

4

čije je izvorište biljnog podrijetla. Ove ne-peroksidne sastavnice imaju izrazitiji

protumikrobni i regenerativni učinak na tkivo i nisu osjetljive na svijetlost i toplinu kao

H2O2.

Pčelinji med ima okrepljujuće djelovanje na živčane stanice, poboljšava njihovu

ishranu i procese oksidacije kao rezultat tretmana, san postoji miran, smanjuje se

tjeskoba, stvara se osjećaj sigurnosti i mira, poboljšava se vid. Med odžava

elektrolitsku ravnotežu što poboljšava funkcioniranje neurološkog sustava.

Preventivna doza meda je 0,5-1 g na 1kg tjelesne težine, a ljekovita doza je 1-2 g na

1 kg tjelesne težine, podijeljenih u tri obroka. Lječenje traje oko dva mjeseca, a dalje

se preporuča uzimati preventivne doze meda.

Ne postoji bezopasnije sredstvo za uspavljivanje od čaše medene vode koja ima

umirujuće i okrepljujuće djelovanje. Ovo je daleko bolje od svih raspoloživih hipnotika

– farmaceutskih pripravaka za spavanje.

Med i pelud dobro se primjenjuju pri liječenju i hranjenju bolesnika pomoću sonde, ne

samo radi tekućeg oblika, nego i radi svojih profilaktičkih osobina.

Kod bolesnika u terminalnoj fazi malignih bolesti, upotrebom meda uz mediaka-

mentoznu terapiju smanjuju se potrebe za povećanim dozama najjačih anelgetika, a

bolesnik lakše i smirenije podnosi bol.

Med djeluje protuoksidativno - uklanjanja slobodne radikale, protukancerogeno -

veže se na estrogenske receptore, te spriječava rast tumorskih stanica (dojke, crijeva

, grla, pluća).

Neka dosadašnja istraživanja pokazuju da med ima umjereni protutumorski učinak i

izraziti protumetastatski učinak. Med zajedno s citostatikom povećava djelotvornost

citostatika i smanjuje broj metastaza..

Vrijednost meda je i u tome što se mnoge djelotvorne tvari (lijekovi, vitamini,

hormoni, aktivne tvari iz ljekovitog bilja) bolje iskorišćuju u ljudskom organizmu, jer

med poboljšava njihovu resorpciju zbog toga što sadrži organske kiseline, mineralne

tvari, prirodne boje, eterična ulja te aromatske tvari.

Pelud ili cvjetni prah su muške spolne stanice biljaka, koje skupljaju pčele

i pohranjuju u saće kao izvor proteina, važnih vitamina (A, B-kompleksa, C, D, E, K, i

rutin) i 28 minerala, te brojni minerala u tragovima. Toliko bogatstvo hranjivih tvari

nije pronađeno ni u jednom drugom proizvodu. Od 22 poznate amino kiseline u

biokemiji, sve su nađene u peludu, brojni enzimi i ko-enzimi važni za dobru probavu

(čak 5000 enzima i koenzima). Peludi je vro malo. Pozitivni učinak peluda je na rast i

razvoj, povećava plodnost, povećava broj leukocita, eritrocita i trombocita, poboljšava

cirkulaciju krvi, biostimulativna i

5

regenerativna svojstva (jetre), protubakterijski učinak (na gram negativne bakterije)

želučano-crijevnih oboljenja i infekcija mokraćnih puteva (Esherihia coli, Salmonella,

Proteus vulgaris), djeluje na lipidni metabolizam (smanjenje triglicerida), usporava

starenje, pomaže kod probavnih smetnji, stimulira apetit, održava homeostazu

organizma, povećava otpornost na bolesti, jača koronarne arterije i mišićno tkivo

srca, djelotvoran kod iscrpljenosti, olakšava

umni rad,  poboljšava vid, potiče rast kose, učinkovit je u kozmetici.

Pčelinji otrov  je izlučevina žalčanog sustava pčele, a osnovna mu je biološka

namjena štititi pčelinju zajednicu od neprijatelja. Pčela radilica ima vrlo složen žalčani

sustav, smješten u zatku trbuha.

Pčelinji otrov sadrži različite enzime (glukozidaza, kisela fosfomonoesteraza,

hijaluronidaza, lizofosfolipaza, fosfolipaza A2), male peptide (melitin, adolapin,

sekapin, apamin, prokamin A i B, terciapin), fi  ziološki aktivne amine i

neuroprijenosnike (histamin, dopamin, noradrenalin), aminokiseline (aminomaslačna

kiselina, aminoizomaslačna kiselina),

te veću količinu mineralnih tvari.

U pučkoj medicini se primjenjuje kao protureumatik, a novija istraživanja primjene

pčelinjeg otrova u liječenju pokazuju da pčelinji otrov utječe na umanjivanje boli,

sniženje krvnog tlaka, smanjenje kolesterola u krvi, povećanje radne sposobnosti.

On, također, zaštićuje organizam od zaraznih bolesti, koristi se kao i ljekovito

sredstvo za liječenje upale zglobova, raznih neuralgija i akutnih upala krvnih žila.

Posebno su opisana liječenja ubodima pčela.

Pčelinji otrov i primjena pčelinjeg uboda je prihvaćeni dio osnovne medicine.

Protutumorski učinak se prepisuje melitinu, bazičnom polipeptidu koji

čini više od 50% suhe tvari pčelinjeg otrova.

Propolis po svom podrijetlu je izlučevina tkiva pupoljaka ili kore drveća i šiblja. To je

mješavina smolastih sastojaka (uglavnom drveća topole, johe, jablana, breze, jasena

i kestena) koji se luče tijekom proljeća i ljeta. Propolis posjeduje široki spektar

aktivnosti: antibiotsku, protuvirusnu, protugljivičnu, protuupalnu, protuoksidativnu,

lokalno anestetičku, antitoksičnu, karcinostatsku i imunostimulatornu. Pored ovih

aktivnosti pronađeno je da propolis inhibira rast, ubrzava osteogenetske procese,

stimulira neke enzimske aktivnosti i

posjeduje regenerativni učinak na tkiva.

Propolis sadrži preko 200 sastavnica, 22 minerala i 7 vitamina. Glavne sastavnice

propolisa su : flavonoidi, derivati cinaminske kiseline, terpeni, alkoholi, ketoni, fenoli,

kalkoni, heteroaromatski spojevi, ugljikohidrati, minerali, vitamini i druge.

6

Istraživanja prof. dr.sc. Bašića i prof. dr.sc. Oršolić ukazuju na moguću uporabu

propolisa i njegovih sastavnica u liječenju složenih bolesti uvjetovanih stresnim i

toksičnim činbenicima okoliša koji oslabljuju imunološki sustav ljudi i životinja i čine ih

podložnijim mnogim infektivnim bolestima, kao i pojavnosti tumora te posljedična mu

rasta i metastaziranja.

Klinička liječenja različitih kožnih bolesti (akne, eckem, opekline, psorijaza,

seboreja i druge), bolesti dišnog sustava (tonzilitisa, faringitisa, rinitisa, asme), te

različitih upalnih bolesti (rodnice i grlića maternice, uha) propolisom, daju potvrdu o

učinkovitosti o propolisa kao pomoćnom ljekovitom sredstvu. Osim što ima

protubakterijski i protu virusni učinak , propolis djeluje sinergistički s nekim

antibioticima i pojačava bakteriostatski učinak antibiotika i do 100 puta.

Flavonoidnim sastavnicama propolisa kao najsnažnijim protuoksidansima pripisuje

se uspješno liječenje kroničnih bolesti uzrokovanih oksidativnim stresom, primjerice:

ateroskeloroza, reumatoidni artritis, tumor, diabetes, upalne bolesti crijeva, bolesti

koronarni žila srca i krvožilnog sustava (kapilarna lomnost, kronična venska insufi 

cijencija, ateroskleroza, varikoza vena, multiplaskleroza, hemoragia, hemoroidi),

neurodegenerativne bolesti, bolesti respiratornog trakta, očne bolesti (glaukom,

retinopatija, katarakt, noćno sljepilo, oštećenje makule oka i žute pjege), imunodefi 

ciencije i druge.

Flavonoidi koji prevladavaju u propolisu, smatraju se netoksičnim za ljude.

Druge sastavnice koje se nepotpuno metabolički prerade ili koje tijekom metaboličkih

pretvorbi svaraju reaktivne međuproizvode mogle bi dovesti do oštećenja tkiva.

Jedan od problema uporabe propolisa u medicini je svakako varijabilnost njegovih

sastavnica s obzirom na različita geografska područja i biljke koje tamo obitavaju.

Standardizacija kvalitete propolisa povećat će njegova ljekovita svojstva i povećati

učinkovitost liječenja mnogih bolesti. Propolis već mnogi smatraju “zlatnim”

proizvodom košnice i lijekom 21. stoljeća.

Matična mliječ sadrži elemente potrebne za razvoj i normalno funkcioniranje

ljudskog organizma ; vitamine B kompleksa sa posebno visokom koncentracijom

vitamina B5 (panotenske kiseline) i vitamina B6. Prirodni je izvor acetikolina u čistom

obliku. Različite minerale, vitamine A, C, D i E, enzime, 18 vrsta aminokiselina,

proteine, posebnu vrstu nezasićene masne kiseline 10-HDA (10-hidroksi-2-

decenoična kiselina) koja u prirodi postoji samo u matičnoj mliječi, sadrži elemente

za rast, razvoj i normalno funkcioniranje organizma. Stimulira parasimpatički centar

neurovegetativnog sustava i pojačava lučenje adrenalina iz nadbubrežne žlijezde.

Jedina je prirodna tvar koja prodire kroz ovojnicu nadbubrežne žlijezde i čisti je od

7

toksina, kao i kroz ovojnicu mozga gdje regenerira stanice, a samim time usporava

proces starenja.

Izuzetno je efikasna protiv gripe i drugih virusnih infekcija zahvaljujući imunoglobinu.

Regenerira stanice pankreasa i snižava razinu šećera u krvi. Usporava sklerotične i

ublažava klimaterijske promjene u organizmu. Pomaže kod senilnosti i neuroza.

Stimulira anaerobne procese i podže razinu energije u organizmu i time povećava

izdržljivost i snagi organizma. Smanjuje razinu masnoće u krvi, te se preporuča kao

dopuna terapiji u liječenju

kardiovaskularnih bolesti.

Protutumorski učinak pripisuje njenoj aktivnoj sastavnici 10-HDA. Podiže razinu

imuniteta i pomaže oboljelima da lakše i sa što manje nuspojava izdrže kemoterapiju.

Ubrzava zacjeljenje i obnovu kostiju nakon lomova ili ozljeda i uopće održava

zdravlje koštanog sustava i zglobova. Izuzetno dobro djeluje pri liječenju leukemije,

regenerira slezenu, stanice krvi i koštane srži. Pomaže u jačanju korijena kose,

dlake, kožnog tonusa i noktiju. Sprječava infekcije muških i ženskih spolnih organa,

povećava prokrvljenost prostate, regulira nedostatak seksualne energije, pomaže pri

iscrpljenosti, premoru, tjeskobi,

uznemirenosti, djelotvorna je kod insomnije i anoreksije, bronhijalne astme,

hepatitisa, artritisa, gihta, aterioskleroze, bubrežnih bolesti.

Vosak je proizvod voštanih žlijezda pčela radilica. U trenutku lučenja iz žlijezde,

vosak je žute boje, a kasnije potamni zbog naslaga nevoštanih tvari. Sastoji se od

ugljikovodika, organskih kiselina, slobodnih alkohola i flavona. Lanci ugljikovodika su

najčešće zasićeni, ali ima i nezasićenih razgranatih lanaca. Pčelinji vosak sadrži 11-

17% ugljikovodika, 70-75% estera, 12-15% organskih masnih kiselina, 0,1-2,5%

vode, karotenoide, aromatske i mineralne tvari i strane primjese (pelud, propolis,

dijelove pčela i kukuljice ličinki).

Pčelinji vosak ima omekšavajuća i protuupalna svojstva i zbog toga se primjenjuje u

medicini, farmaciji, kozmetici i industriji. Od davnina se koristi za liječenje rana i

kožnih bolesti, jačanje desni te poboljšane probave. U prehrani se rabi kao premaz

za slastice.

Zaključak

Svakodnevnim konzumirajnem pčelinjih proizvoda, kao visokovrijednih

– neprerađenih namirnica u organizam se unose mnoge tvari koje su često

nedostupne u prehrani koja obiluje prerađenim namirnicama. Na taj način potiče se i

održava homeostaza organizma koja je osnovi uvijet zdravlja i prevencije bolesti.

8

9