pregled ranog muslimanskog misljenja predavanje 2 nastanak ranih skola 29 10 14.ppt
Post on 18-Jan-2016
231 Views
Preview:
TRANSCRIPT
Pregled ranog muslimanskog mišljenja
1. Predavanje: “Nastanak ranih teoloških škola”
(29. 10. 2014.)
1. Uvod
Cilj: predstaviti vjersko-teološku miao u prva dva hidžretska stoljeća
tretiramo:- nastanak discipline kelama- nastanak i učenje ranih teoloških škola
2. Nastanak discipline kelama
karakteristike kelama:- retrospektivnost- tradicionalizam- didaktizam- racionalizam
2. Nastanak discipline kelama
retrospektivnost
(lat. “retro” = natrag, unazad; “specto” = gledam)
- “gledanje unatrag”- metod tumačenja
posljedica na osnovu razumijevanja uzroka
2. Nastanak discipline kelama
tradicionalizam
(lat. “traditio” = predaja)
- naglašavanje važnosti tradicije u nekom području (nauka, umjetnost...)
2. Nastanak discipline kelama
Tradicija → tradere (prenositi, ostaviti trag) → eser /eser,
atar, ر� �ث /أpo/vezanost:
proces Objave + konkretno društvo
didaktizam – poučavanje odgajanjem
strogo obrazovanje odgajanje (murabbi)
2. Nastanak discipline kelama
racionalizam- specifičnost kulturnog i povijesnog
konteksta- raznolikost kultura i intelektualnih
tradicija- vrijeme:
metakosmičko ˟ egzistencijalno →
Božiji Govor ˟ teologija
2. Nastanak discipline kelama
uzroci nastanka kelamanekoliko faktora
1. unutarnji faktori:
a) poticaj iz same kur’anske objave i Sunneta
2. izvanjski faktori:
a) pravni aspekt
b) potreba za sistematiziranjem vjerovanja
c) susret s drugim tradicijama
2. Nastanak discipline kelama
Poticaj iz same kur’anske objave („razmišljajte!”, „promišljajte!” ...)
npr.:- „A zašto oni ne razmisle o Kur’anu, ili su im
na srcima katanci!” (47:24)- „Čitaj/Uči u ime Gospodara tvoga koj
stvara” (96:1)- „Kako čovjek ne vidi da ga Mi od kapi
sjemena stvaramo, i opet je otvoreni protivnik.” (36:77)
2. Nastanak discipline kelama
Kur’an/Objava →
oslovljavanje brojnih pitanja →
ljudska interpretacija →
tradicija kelama
•ajeti pravno-vjerski propisi ˂ ajeti o osnovama vjere
2. Nastanak discipline kelama
Sunnetdelegacija iz Nedžrana:
„Ono što vas sprječava da postanete muslimani jeste tvrdnja da je Bog imao sina, vaše obožavanje križa i jednje svinjskog mesa... Na kraju (rasprave) reče: ‘Kako, onda, može odbiti to što tvrdite?’, na šta oni nisu mogli odgovoriti.”
2. Nastanak discipline kelama
Kur’an i Sunnet:- tawĥīd (jednoća)- qaďā i qadar (određenje i sudbina)- tahlīq (stvaranje)- ba‘t ba‘d al-mawt (proživljenje nakon
smrti)- risāla (poslanstvo)- (...)
3. Razvoj discipline kelama
kelâm (‘ilm al-kalām) znanost kelâma„spekulativna teologija”dosl. „kalām”, „raz/govor”, „riječi”fraza: „yatakallam fī”, „raz/govo/a/riti o”predaja: blagoslovljeni poslanik
Muhammed prošao pored grupe koja je:- „yatakallamūna fī al-qadar”suprotno: „sakata ‘an”, „ne govoriti o”,
„šutjeti o”
3. Razvoj discipline kelama
i prije razvoja znanosti kelama:
1) metod – kelâm
2) oni koji raspravljaju – mutekelimûni, mutekelimi (mutakallamūn)
Taftezani (u. 1390. god.) razlozi oslovljavanja ove discipline kelamom →
3. Razvoj discipline kelama
Tradicionalno – diskutira se javno, slobodno, argumentirano, o konkretnom problemu
- �ذ�ا �م� ف ي ه�ذ�ا و�ك �ال �ك �ل أ- (izlaganje o tome i tome)
3. Razvoj discipline kelama
Najpoznatiji, najfrekventnije razmatran, teološki problem – pitanje Božijega Govora
- �م� الل�ه �ال ك- Kalām Allāh
3. Razvoj discipline kelama
Znanost kelama:- izgrađuje sposobnost raz/govora- izoštrava moć koncentriranja na
konkretan problem- ostavlja snažan dojam na slušatelje
Jean Louis-David, „Sokrat”
3. Razvoj discipline kelama
veliki broj orijentalista → teorije o stranom porijeklu kelama
(slično → tesavvuf; podržavaju – muslimanski teolozi u modernom dobu: sekularni modernisti, vjerski sinkretisti, selefisti/vehabije/...)
najutjecajniji: Josef van Ess (r. 1934. god.) i Michael Cook (r. 1940. god.)
3. Razvoj discipline kelama
Josef van Ess- nije svaka religijska rasprava kelam- kelam znači „postupak”: rasprava o
konkretnom problemu + metod „pitanje-odgovor”
- primjer: poslanica Hasana ibn Muhammeda el-Hanefiyye (72. g. po H.), protiv kaderita
3. Razvoj discipline kelama
Michael Cook- prvi je kelam koristio zejdijski pravnik el-
Hādī (u. 298. g. po H.); njegova je poslanica protiv kaderita; razlog → visoko razvijena dijalektička formula i stil pisanja
- izvor je sirijski (van Ess – grčki)
3. Razvoj discipline kelama
Kritika van Essa i Cooka- kur’anski metod- primjeri iz Sunneta (npr. Nedžranska
delegacija)- dijalog časnoga Ibn Abbasa i haridžija:
(tri stvari protiv časnog Alije: postavio je ljude kao sudije na mjesto fī amr Allāh; borio se, ali nije uzimao plijen; abdicirao je kao Amīr al-mu’minīn)
3. Razvoj discipline kelama
sedam naziva ilmul kelama
1. Prioritetno razumijevanje (fikhul ekber, al-fiqh al-akbar, ر�� �ب ك
� � أل �ف ق�ه� أ �ل imam – (أEbu Hanifa
2. Znanost raspravljanja (ilmul kelâm, ‘lm al-kalām, �م �ال �ك �م� ال ل o kelamu su se – (عočitovali imam Džaferi Sadik, Ebu Hanifa, Malik i Šafija
3. Razvoj discipline kelama
3. Znanost o osnovama vjere (ilmu usûlid-dîn,
‘ilm uṣūl ad-dīn, الد!ين ص�ول� �م� أ ل ع ) – Eš’ari,
Bagdadi, Univerzitet el-Azher
4. Znanost o formama vjerovanja (ilmul akâid,
‘ilm al-‘aqā’id, د �ع�ق�ائ �م� ال ل ,Tahavi, Gazali – (عTusi, Idži
5. Znanost diskurzivnog promišljanja i argumentiranja (ilmun-nazari vel istidlâl, ‘ilm
an-nażar wa al-istidlāl, �ظ�ر �م� الن ل ع ل د�ال ت س� �إل Taftezani – (و�ا
3. Razvoj discipline kelama
6. Znanost o Božijoj jednoći i Svojstvima (ilmut-tevhîd ves-sifât, ‘ilm at-tawĥīd wa aṣ-ṣifāt, �و�ح يد و�الص!ف�ات �م� الت ل – (عTaftezani, komentar na Tahavijevu poslanicu o vjerovanju
7. Znanost o Božijoj jednoći (ilmut-tevhîd, ‘ilm at-tawĥīd, �و�ح يد �م� الت ل Muhamed – (عAbduhu, „Poslanica o Jednoći”
3. Razvoj discipline kelama
Faze razvoja ilmul kelama
1. početak (I i II st. po H.)
2. nastanak ranih škola (II do V st. po H.)
3. razvoj i miješanje sa filozofijom (VI do IX st. po H.)
4. nazadovanje i oponašanje (X do XII st. po H.)
5. savremeni period (posljednja dva stoljeća)
4. Nastanak ranih škola kelama
rane → prethodile klasičnim, „velikim”djelimično slobodna misao, djelimično
„osuđivanje” (politika, puritanske tendencije, realne provokacije...)
četiri najutjecajnije
4.1. Kaderiti
Ma’bed ibn Hâlid el-Džuhenî (Ma‘bad ibn Hālid al-Ǧuhanī, ي �ج�ه�ن �ل �د بن خ�الد أ (م�ع�ب
79./699. god.Gejlân ibn Mervân ed-Dimeškî (Ḡaylān
ibn Marwān ad-Dimašqī, ن بن� �ال غ�يق ي �لد!م�ش� و�ان أ naslijedio učitelja ,(م�ر�
4.1. Kaderiti
čovjek je apsolutno slobodan u djelovanju
iman je posljedica: znanja, razumijevanja i slijeđenja Sunneta → dijela nisu dio imana
Atributi su oznaka za samoga dragog Boga → riječ je, zapravo, o alegorijama
4.2. Džebrije/džehmijeDžehm ibn Safvan Tirmizi (Ǧahm ibn
Șafwān at-Tirmidī, ج�ه�م بن ص�ف�و�انم ذ ي !ر� 127, الت . g. po H.) – po njemu i
„džehmijje”odgovor na kaderitsku školučovjek je u cijelosti determiniran Božijom
moćiBog posjeduje AtributeBog neće biti „vidljiv” na Drugom svijetudžennet i džehennem nisu vječni
4.3. Sifatije
Abdullah ibn Seid el-Kullâbi (‘Abd Allāh ibn as-Sa‘īd al-Kullābī, ه بن� �د� الل ع�ب ي �ب �ال �ك ل
� ع يد أ (الس�odgovor na prethodne dvije školeBog ima Svoje Atribute – klasično
arapsko leksikografsko značenje (bez rasprave o kakvoći)
čovjek je u svemu determiniran od Boga a nagrada i kazna zavise od Božije Volje
4.4. Haridžije
događaji nakon ubistva časnoga halife Osmana
rat između porodice Umejevića i časnoga Alije
Bitka na Sifinu (36./657. god.) → nakon dvije godine arbitraža
Abdullah ibn Vehb Râsibî (‘Abd Allāh ibn Wahb ar-Rāsibī, ي ب اس �لر� �ه بن و�ه�ب أ �د� الل (ع�ب
Ubistvo časnoga halife Alije (40. god. po H.)
4.4. Haridžije
halifa se bira dogovorom, nužna je samo kompetentnost
veliki griješnik (murtekibul kebîreti, murtakib al-kabīra, ة ير� �ب �ك �ك ب� ال ت postaje – (م�ر�nevjernik
ibâdije (ibāď’iyya, ة� �اض ي ب (إAbdullah ibn Ibâď et-Temîmî (‘Abd Allāh ibn
Ibāď at-Tamīmī,ي �م يم �اض الت ب �د� الله بن إ (ع�ب
top related