sestrinska etika · 2020. 4. 9. · sestrinska etika etika je teorija o moralu, odnosno filozofska...
Post on 29-Jan-2021
4 Views
Preview:
TRANSCRIPT
-
SESTRINSKA ETIKA
-
MORAL- skup običaja, navika, nepisanih normi ili pravila, kojima
se ljudi rukovode u svojim postupcima ili po kojima
formiraju svoje rasuđivanje i usmeravaju svoje ponašanje
prema drugim ljudima u zajednici ili grupi.
U praksi, pojam „moral“ podrazumeva šta je dobro,
ispravno, a šta loše, neispravno, sa aspekta međuljudskih
odnosa i odnosa pojedinca prema društvu.
-
Moralne norme, načela ili pravila
ponašanja, zasnivaju se na opšte
usvojenim moralnim vrednostima po
principu dobro – zlo, ispravno –
neispravno, pošteno – nepošteno,
istinito – lažno.
Prema moralnim normama koje postoje
u jednoj zajednici, oblikuje se karakter i
ponašanje ljudi.
Pored moralnih postoje i druge norme
kao pravila ponašanja kojima se
regulišu društveni odnosi (pravne,
religiozne, tehničke, administrativne itd.)
-
Procenjivanje morala ili moralni sud se donosi na osnovu
postupaka, rasuđivanja, ponašanja ili uopšte karaktera
neke osobe. Moralni sud je sud o vlastitom ponašanju,
ponašanju drugih ljudi, drugih društvenih grupa i to u
odnosu na moralnu normu.
Sud može biti pozitivan ili negativan. U slučaju da moralna
norma bude prekršena, određeno ponašanje uslovilo
negativan sud, sledi moralna sankcija.
Moralna sankcija može biti individualna (unutrašnja, npr.
griža savesti) i društvena (spoljašnja, npr. prezir, pa čak i
isključenje iz društva).
-
Griža savesti je složena psihološka
pojava, koja se sastoji iz osećanja stida
zbog učinjenog prekršaja. Može se javiti
želja za samokažnjavanjem, koje
ponekad dovode i do samoubistva.
Kod griže savesti ponekad je prisutan
samo gnev na samog sebe, a ponekad
se radi o strahu od osude ili strahu da
se ne izgubi ljubav.
Griža savesti se pojačava
usamljenošću, a olakšava
ispovedanjem drugoj osobi.
Cilj morala je, dakle, čovekovo svesno
ponašanje tokom celog života po
prihvaćenim moralnim normama sredine
u kojoj živi.
-
PREDUSLOVI ZA RAZVOJ MORALNOSTI
Psihičke funkcije:
➢ Svest je osnovna psihička funkcija neophodna za
nastanak i razvoj moralnosti. Omogućuje čoveku da
procenjuje kvalitet i vrednost sopstvenog i tuđeg
ponašanja sa moralnog aspekta.
➢ Inteligencija (razum) je sposobnost snalaženja u
novonastalim situacijama. Zahvaljujući razumu, čoveku
je omogućeno da u konkretnoj situaciji prouči moralne
dileme i opredeli se za akciju.
Razum bez nagona i emocija ne može obezbediti
osećanje obaveze koje je svojstveno samo moralnom
ponašanju.
-
➢ Nagoni su urođeni, nasleđeni i nenaučeni obrasci
ponašanja, koji teže zadovoljenju. Zadovoljenje ima
vitalan značaj. Nezadovoljenje izaziva unutrašnju
napetost, dok je zadovoljenje praćeno osećajem
ugodnosti. Nagoni su naši pokretači, koji moraju biti
usklađeni sa moralnim normama i društvenim
ograničenjima.
➢ Emocije su veoma snažan pokretač misli i dela, a
podrazumevaju specifičan odnos čoveka prema
konkretnim predmetima, osobama i okolini. Emocije kao
što su simpatija, antipatija, saosećanje (empatija),
ljubav i mržnja, imaju najveću ulogu u formiranju morala
i oblikovanju moralnog ponašanja.
-
MORALNO RASUĐIVANJE I MORALNO PONAŠANJE
Moralno rasuđivanje je misaoni proces pomoću koga se
donose moralne odluke, moralni zaključci ili moralni
sudovi. Da bi neki sudovi bili moralni, moraju se odnositi
na moralnu situaciju ili dilemu, koja je u vezi sa socijalnim,
međuljudskim odnosima i procenom ispravnog –
neispravnog, dobrog – lošeg. U moralnom rasuđivanju
važnu ulogu imaju moralni principi (poštovanje potreba
drugog, jednakost, pravda, čovekoljublje…) i stepen
socijalizovanosti, odnosno integracije u društvo.
-
Moralno ponašanje je svaka trenutna akcija čoveka koja
je regulisana moralnim normama.
Da bi neka akcija pojedinca imala kvalitete moralnog
ponašanja, značajno je da to bude slobodna, samostalna,
samoprocenjena i samoupravljana aktivnost volje, koja
moralnu procenu realizuje u spoljašnjim radnjama.
Moralno ponašanje određuju usvojeni moralni vrednosni
principi individue, ali je uvek pod uticajem složenih relacija
individua u zajednici i interpersonalnih odnosa.
Poželjno očekivano moralno ponašanje su vrlina i moralno
dobro ostvarenje.
-
Poželjne moralno prihvatljive osobine ličnosti:
➢ Tolerancija – sposobnost uvažavanja mišljenja i stavova
drugog, ma kako ono neobično bilo i ma koliko se mi ne
slagali sa njim;
➢ Poštovanje potreba drugih – uvažavanje posebnog
stanja i raspoloženja druge osobe;
➢ Pravednost – zalaganje za jednakost svih ljudi;
➢ Doslednost – čvrsto zastupanje svojih stavova ako
smatramo da smo u pravu (kod tvrdoglavosti, osoba
ostaje pri svom stavu iako nije u pravu);
➢ Istinoljubivost – glorifikovanje istine, makar ona bila i
neprijatna (spremnost da se hrabro pogleda u oči
svojim greškama);
-
➢ Iskrenost – otvoreno iznošenje svojih misli, usklađenost
reči i dela, misli i osećanja;
➢ Samokritičnost – sposobnost kritičkog prihvatanja tuđih
stavova, dobro poznavanje sopstvenih vrlina i mana i
kontrolisanje sopstvenog ponašanja i delovanja,
iskrenost prema sebi i spremnost na korekciju
sopstvenog ponašanja i stavova;
➢ Humanost – razvijanje čovečnosti i poverenja među
ljudima, vera u ljude, briga o ljudima, pružanje pomoći
drugom čoveku, čovekoljublje;
➢ Altruizam – nesebična spremnost da se pomogne
drugome bez razmišljanja i očekivanja koristi;
-
➢ Plemenitost – sposobnost emocionalnog
saučestvovanja u individualnim životnim ispoljavanjima i
sudbinama drugih ljudi, dobrodušnost;
➢ Solidarnost – podržavanje istih i sličnih stavova svojih
istomišljenika bez obzira na mogući sopstveni loš ishod;
➢ Odgovornost – priznavanje individualnih i kolektivnih
grešaka i spremnost prihvatanja odgovarajućih
sankcija;
➢ Dostojanstvo – uvažavanje sebe i sopstvenih ljudskih
kvaliteta i vrednosti, sačuvati ponos i čast, ali ne i
prepotentnost;
➢ Izdržljivost, uzdržljivost, skromnost, druželjubivost,
hrabrost, disciplinovanost, uzvišenost, itd.
-
Najčešće negativne, moralno neprihvatljive osobine:
➢ Sujeta – stalna potreba za pohvalama i priznanjima, a
proizilazi iz vlastite nesigurnosti;
➢ Oholost ili uobraženost– ubeđenje o sopstvenoj
nestvarnoj veličini;
➢ Egoizam – borba po svaku cenu za vlastito dobro,
neprimećivanje tuđih potreba uz uvažavanje samo
sopstvenih;
➢ Zavist – nesposobnost prihvatanja tuđe sreće i uspeha
drugih osoba, često praćena željom da se toj osobi
nešto loše dogodi (zloba);
➢ Pakost – prisustvo zlobe i pakosti u dužem periodu uz
karakteristično uživanje, priželjkivanje nesreće i zla;
-
➢ Ljubomora – izraz je povređenog samoljublja, višak
ljubavi prema sebi, a ne prema partneru;
➢ Karijerizam – želja za postizanjem uspeha po svaku
cenu;
➢ Mržnja – izuzetno snažna emocija koja usmerava
ponašanje jedinke, jer je praćena jakom željom za
uništavanjem objekta mržnje;
➢ Osvetoljubivost, dvoličnost, koristoljublje, tvrdoglavost,
ciničnost, parazitizam, itd.
-
SESTRINSKA ETIKA
Etika je teorija o moralu, odnosno filozofska nauka o
moralu, koja izučava sve pojave, sve fenomene koji su
povezani sa moralom.
Sestrinstvo kao posebna profesija, izdvojilo se tek u 19.
veku, prevashodno iz brige za povređene, ranjene i
bolesne. Duži vremenski period je bilo u senci medicine.
Tek 70-tih godina XX veka postaje priznata profesija koju
više niko ne osporava.
Sestrinska etika utvrđuje vrednosne kriterijume dobrog
ljudskog delovanja i ispravnog ponašanja m. s. u
kompleksnom procesu brige i nege bolesnika.
-
Principi sestrinske etike proizilaze iz opštih etičkih
načela, na kojima počivaju sve profesionalne etike i
fundamentalnih etičkih principa medicinske etike.
Predstavljaju temelj iz koga proizilaze osnovna, opšta
načela najbolje sestrinske prakse, a to su:
➢ Altruizam – briga za dobrobit ljudi;
➢ Neškodljivost;
➢ Poštovanje autonomije – privatnosti;
➢ Iskrenost – govor istine;
➢ Vernost – održavanje obećanja;
➢ Pravda – fer tretman.
-
Moralno – pozitivna ličnost sestre:
➢ Osoba koja se opredelila za sestrinsku profesiju, mora
da voli ljude;
➢ Mora da poseduje niz pozitivnih osobina i vrlina, kao što
su: humanost, doslednost, upornost, energičnost,
poštenje, savesnost, čovekoljublje, dostojanstvo,
poštovanje drugog, kolegijalnost, itd.
➢ Neophodna je odmerenost i umerenost u oblačenju i
ponašanju (bez ekstravagacije, ali i bez zapuštenosti);
➢ U svakodnevnom radu mora da gaji empatski stav;
➢ Treba da uvažava i poštuje ličnost svakog bolesnika;
➢ Sestra treba da poznaje tehnike uzimanja podataka od
bolesnika (vođenje intervjua);
-
➢ Svojim gestom ne sme da skrnavi dostojanstvo ili ponizi
bolesnika;
➢ Treba da poseduje, uči i razvija umeće dobre verbalne i
neverbalne komunikacije sa bolesnikom u cilju
izgradnje dobrog interaktivnog odnosa poverenja i
uvažavanja;
➢ Na bolesnika sestra nikada ne sme vikati niti koristiti
reči koje vređaju.
-
Na formiranje etičkog lika sestre značajni su brojni
unutrašnji i spoljni faktori, kao što su:
➢ Nasleđe;
➢ Individualni razvoj – presudnu ulogu imaju roditelji,
vaspitači, učitelji;
➢ Događaji iz svakodnevnog života – ekonomska kriza,
nestabilna politička situacija, pogrešni autoriteti i idoli,
kao i opšta kriza morala u društvu, negativno utiču na
formiranje lika jedne sestre.
-
HVALA NA PAŽNJI!
top related