zelene doline

Dijana Merdanović

Zelene doline ludosti

Zigo Rijeka, 2007.

Jednom Zecu koji me naučio kako od šume vidjeti stablo

BEZ NAVODA Radio drama

7

1. scena ORDINACIJA

Atmosfera bolničkoga hodnika. Ženski koraci. Prestane zvuk ko-račanja pa se ubrzo nastavi dalje. Kucanje. Otvaranje tapeciranih vrata uz laganu škripu.

Muški glas (doktor): O, već ste stigli?

Ženski koraci se približavaju. Škripanje stolca na koji ona sjedne.

Ženski glas (Hana): Rekli smo četvrtak u dva. Ne volim kasniti.

Tišina.

Hana: Mogu ovdje zapaliti? Doktor: Mislio sam da ste prestali pušiti. Hana: Prestajem. Svaki dan po malo. Doktor: U utorak ste popušili devet cigareta u 45 minuta. Hana: I? Doktor: To je cigareta svakih pet minuta. Za jednu Vam

treba pet minuta. Palili ste novu dok vam je još gorila stara.

Hana: Treba nečim zabaviti ruke. Doktor: Heklajte, to ne ubija. Hana: Zvučite ko bivši okorjeli pušač. Ne uvjeravajte sebe

pokušavajući uvjeriti mene. Doktor: Ne pušim već dvadeset godina.

Stolac škripi dok se Hana naginje prema doktoru.

Hana: Zapalite jednu. Nije strašno. (šapćući) Neću ja niko-me reći.

Doktor se nasmije. Zavrti se u stolcu.

Doktor: Pušenje je loša navika. (pauza) Pokušajte izbrojati koliko smo puta spomenuli riječ pušenje?

8

Doktor, mrmlja pokušavajući izbrojati.

Doktor: Pušiti, popušiti, pušač, pušenje... Brojim li i sino-nime?

Hana: Dosadni ste ko moj stari. Doktor: Da sam ti ja bio otac, možda sad ne bi morala slu-

šati opet mene. Hana: To nikad nećemo znati.

Tišina. Hana cupka nogama.

Doktor: Danas ste nešto nervozni? Hana: I za to ste Vi studirali deset godina? Doktor (smiješeći se): Nisam baš bio pametan. Hana (uzdahne): Nazvao me bivši. Doktor: Oprostite, morate biti malo određeniji. Kod Vas se

sve vrti oko bivših. Hana: Muž. Jedini zakoniti. (pauza) Reko da će me tužiti.

Doktor ustane sa stolca, odgurne ga malo nogom. Vrati ga opet dok razgovara s Lucijom. Povremeno ponovi tu kretnju. Hana stane plakati.

Hana: Reko je da će me poslati u zatvor!

Hana jeca. Doktor joj priđe sasvim blizu. Sagne se prema njoj.

Doktor: Hajde, lijepo se naslonite i duboko udahnite.

Vađenje papirnatih maramica iz kartonske kutije.

Doktor: Obrišite suze.

Hana prestaje jecati. Šmrca.

Hana (šmrcajući): Hvala.

Hana ispuhuje nos.

Hana (uozbiljivši se): Jel mi se razmazala maskara? Doktor: Nije, ali ako želite provjeriti, dat ću vam ogledalo.

Doktor otvara škripavu ladicu i vadi ogledalo. Hana brizne u plač.

9

Doktor: Što sad ne valja? Hana (jecajući): Vi ste tako dobri prema meni. Doktor: Hajde, uredite se malo pa ćemo nastaviti razgovor.

Hana ustaje i odlazi do umivaonika. Njeni koraci po laminatnom podu.

Hana (okrenuta leđima): Koliko još imamo vremena? Doktor: Pet minuta.

Hana otvara vodu. Umiva se. Doktor se igra s upaljačem, gasi ga i pali. Hana zatvara vodu.

Hana (okrećući se prema doktoru): Znači da u zadnjih 15 mi-nuta nisam zapalila nijednu.

Doktor: Svejedno smo potrošili dragocjeno vrijeme. Hana: Nije istina. Smanjila sam pušenje. Doktor: Možda.

Hana ustaje. Šuškanje odjeće dok ju namješta.

Hana (vedro): E pa, idem ja. Vidimo se idući tjedan u isto vrijeme.

Doktor vadi adresar iz ladice. Šuškanje listova adresara.

Doktor: Jedino utorak u 18. Uvalili su mi konferenciju. Hana: Što ću ja radit od 9 do 5? Doktor: Ne morate ići kod psihijatra jer Vam je dosadno.

Zabavite se nečim drugim. Hana: Volim s vama razgovarati. Znam da Vas plaćam, al

pošteno radite svoj posao. Doktor: Hvala.

Hana prekapa po torbici. U torbici zveckaju ključevi i gomila glu-posti.

Hana (nasmije se): Skoro sam Vam popalila ogledalo. Klep-tomanija, a baš sam mislila da sam je se riješila.

Doktor: Niste kleptomanka. Hana: To Vi samo mislite.

10

Lucijini koraci prema vratima. Zastane.

Hana: Doktore, bok! Doktor: Doviđenja, Hana.

Hana glasno zalupi vratima za sobom. Ogledalo padne sa stola i razbije se.

11

2. scena FLASHBACK-KUPAONICA

Hana je u kupoanici. Iz otvorene slavine teče voda. Hana šmrca. Netko lupa po vratima kupaonice.

Muški glas (Vibor): Izlazi iz te proklete kupaone! Kaj uopće radiš tam sat vremena?

Hana i dalje šmrca. Jače otvori slavinu. Voda snažno poteče.

Vibor (vičući): Nemoj brijat noge mojim žiletom! Istupiš mi ih pa se izmesarim po faci!

Hana (vičući): Neću. Vibor (mirnije): Dobro, kaj onda tam radiš? Halo, jesi

gluha? Hana! Kaj mi šutiš!?

Vibor udara šakama po vratima i dva-tri puta nogom. Hana opet zaplače. Sad glasnije i jače. Vibor prestaje lupati po vratima.

Vibor (nježnije): Jel ti to plačeš? Ajde, daj mi otvori. Hana: Neću. Vibor (iznervirano): Ak ne izađeš za pet minuta, razvalit ću

vrata!

Hana prestaje plakati. Zatvara slavinu. Otvara vrata.

Hana: Ne moraš uvijek bit divljak. Vibor: Koji je tebi bog? Kaj cmizdriš? Hana (opet plače): Trudna sam.

Vibor duboko uzdahne. Kraj scene.

12

3. scena ORDINACIJA

Hana već sjedi kod doktora.

Doktor: I, što Vam je Vibor rekao? Hana: Da ću završit na murji. Doktor: Ne. Što Vam je tada rekao? Hana: Pito me jel sam sigurna da je njegovo. Doktor: A čije je još moglo biti? Hana: Ničije. Bila sam samo s njim al on je bio paranoičan

i ljubomoran. Doktor: I što ste napravili? Hana: Ostavila sam ga. Doktor: Samo tako? Hana: A što sam drugo trebala kad mi neko postavi to

debilno pitanje nakon tri godine? Žao mi je što je dijete bilo njegovo.

Doktor: Odlučili ste zadržati dijete? Hana: Bila sam premlada. Doktor: Imali ste dvadeset godina. Hana: To danas ne znači da ste se sposobni brinut za sebe.

Ljudi žive sa starcima do tridesete. Doktor: Socijalne prilike su takve. Hana: A ja sam mislila da su ili lijeni ili nesposobni ili

narkomani. Doktor: Ne možete tako generalizirati. Hana: Ja opet živim sa starcima u tridesetoj. Tužno, jelda? Doktor: Ispričavam se, nastavite s pričom o Viboru. Hana: Tristan je imo tri mjeseca. Doktor: Tristan? Hana: Moj i Viborov sin. Doktor: Ipak ste rodili?

13

Hana: U vikendici. Sama. Doktor: A Vibor? Hana: Nisam mu se više javila. Ni starcima. Nisu ni znali

da sam trudna. Sve sam odjebala i otišla kod frenda na viksu.

Doktor: Zašto niste rodili u bolnici? Hana: Jer nisam imala jebeno zdravstveno. Više nisam stu-

dent. Odavno. Prestanite me prekidat s debilnim pita-njima!

Hana ušuti. Neko je vrijeme tišina u ordinaciji.

Hana: Umro je s tri mjeseca. Doktor: Umro je prirodnom smrću?

Hana silovito ustaje sa stolca koji tresne na zemlju.

Hana: Mislite da sam ubila vlastito dijete? Doktor: Oprostite, moje je da pitam. Imam raznih pa-

cijenata.

Hana podigne stolac, a onda ubrzano krene prema vratima.

Doktor (ustajući sa stolca koji tresne na pod): Hana, kamo ćete?

Hana (promumlja s rukom preko usta): Riga mi se.

Hana se izriga na putu prema vratima. Kraj scene.

14

4. scena FLASHBACK-VIKENDICA

Hana hoda po drvenom podu u klompama. Pod škripi pod nje-zinim užurbanim koracima. Dijete plače iz druge sobe.

Hana (histerično): Prestani!

Njezini koraci su sve brži.

Hana: Baš me briga, deri se kolko hoćeš!

Dijete plače glasnije.

Hana: Mogu li ja imati pet minuta odmora? Ne spavam tri prokleta mjeseca! Prestani!!!

Dijete ne prestaje plakati. Hana vrišti i udara klompama u pod. Dijete i dalje plače. Hana skine klompu i baca je prema vratima. Dijete prestaje plakati. Hana na trenutak stoji bez riječi. Užurba-no odlazi prema sobi, hodajući s jednom klompom. Uzima dijete.

Hana: Oprosti, ljubavi. Nije mama htjela.

Hana njiše dijete.

Hana (tepajući): Mami su malo slabi živci. Znaš da si ti ne-kad zločest dečko, al ti ćeš pomoći svojoj mami, jelda?

Dijete nešto guguče. Hana ga ljubi.

Hana: Ti si samo moj. Mama te puno voli.

Hana nešto pjevuši sebi u bradu. Njiše dijete. Beba zadovoljno mumlja. Hana izuva klompu. Njiše se lagano uz škripu poda. Kraj scene.

15

5. scena ORDINACIJA

Doktor: Je li Vam bolje? Hana: Imam čir na želucu. Reagira na nervozu. Doktor: Ako Vam je slabo, možemo nastaviti drugi put.

Naplatit ću vam samo pola termina. Hana (cinično): Lijepo do Vas. Doktor: I ja moram od nečega živjeti. Pauza. Neću Vam

ipak ništa danas naplatiti. Hana (oprezno): Jedno jutro se nije probudio. Doktor: Nastavite. Hana: Oči su mu bile otvorene. Doktor: Jeste li odnijeli dijete u bolnicu? Hana: Zakopala sam ga u vrtu. Pauza. Iskopala sam možda

pol metra. Bila sam umorna. Od svega. I stavila ga unutra. I prekrila zemljom. Pažljivo.

Doktor: Zašto niste nikome prijavili? Hana: Vi biste mi vjerovali da ga nisam ubila?

Hana se histerično nasmije.

Hana: Nikad ne bih ozlijedila svoju bebu. Doktor: U redu, vjerujem Vam. Hana: Mičem gliste s ceste da ih ne zgazim. U budizmu

poštuju sva živa bića. Doktor: Vi ste budist? Hana, svakim danom me sve više

iznenađujete! Hana: Više kao hobi. Prenervozna sam ja. Ali volim istok.

Na istoku izlazi sunce.

Doktor ustaje odgurnuvši stolac.

Doktor: Onda imam pravu stvar za vas.

Doktor pušta snimku neke budističke mantre.

16

6. scena FLASHBACK- KLARIN STAN

Zvuk neke slične budističke mantre. Čuju se pokreti na parketu, šuškanje odjeće. Zatim duboki izdisaj koji je vrlo polagan. Izne-nada naglo otvaranje vrata koja udaraju o zid i brzi muški ko-raci.

Muški glas (Marko): Jel ti misliš cijeli dan slušat to new age sranje?

Marko gasi CD. Hana šuti. Nastavlja s vježbama opuštanja.

Hana: Nije new age. To je wing cun zagrijavanje. Marko: Jebeš te kung fu spike. Kaj briješ, di si ti? Živiš u

garsonijeri u Novom Zagrebu koju ja plaćam!

Hana polagano ustaje.

Hana: Ti ionako vidiš samo ono što ti platiš. Kad ja pla-ćam, ništa nije problem.

Marko: Ponašaj se ko ostali. Nemreš meditirat po cijeli dan. S nikim se ne družiš. Di su ti prijeteljice?

Hana: Neću se družit da bih se družila. Nisam očajna. A i ne treba mi sad niko.

Marko: Niti ja, izgleda. Nisi me pogledala mjesecima. Ponašaš se ko da sam komad namještaja.

Hana: Nisam se rodila da bih bila komoda ili tabure. Marko: Gdje je nestalo ono drago, umiljato stvorenje? Kaj

ti se dogodilo? Hana: Mi. „Mi“ su mi se dogodili. Marko: Najbolje je da se više ne mučimo. Hana: Takav je i bio dogovor. Kad prestane biti zabavno... Marko: ...svatko na svoju stranu.

Tišina.

17

Marko: Jel ti sad trebam pružit ruku? Hana: Radije me odvedi u krevet. Da se rastanemo ko

ljudi. Marko: Ovaj put ne. Gotovo je. Hana: Zašto ne kažeš da si zaljubljen u drugu ženu? Iona-

ko su te vidjeli.

Marko šuti. Onda odjednom baci liniju na pod. Zgrabi ključeve i baci ih u zid.

Marko (urlajući): Tko me vidio? Reci, tko? Sve ću vas po-bit!

Hana: Nije bitno. Marko: Tko ti je to reko? Vrat ću ti polomit!

Hana se krene histerično smijati. Marko joj opali šamar. Tišina.

Hana: Ti si najobičnija kukavica. Marko (na rubu suza): Nikad nisam udario ženu. Hana: Nikad nisi ni tako volio ženu. Marko: Što ti je sve ovo trebalo? Hana: Da ti dokažem da sam jača. Marko: Jesi sad sretna? Pogazio sam zadnji princip u

životu. Hana: Sad mogu mirno nastaviti dalje. Bez tebe. Marko: Zašto me maltretiraš? Hana: Jer mogu. Jer te ne volim. Jer si kukavica. Marko: Trebala si me ostaviti. Hana: Nisam mogla. I ja sam kukavica.

Kraj scene.

18

7. scena ORDINACIJA

Hana je u ordinaciji i nešto pjevuši. Lupka ritam po stolu.

Doktor: Ispričavam se što ste čekali. Obično ne kasnim. Hana: Svejedno, doktore. Što je deset minuta u mom

beskorisnom životu? Doktor: Danas ste raspoloženi, cinični ste. Hana: Ne bih rekla. Nesretna sam. Doktor: Zašto ste nesretni? Hana: Vi to recite meni. Doktor: Imate gdje biti. Zarađujete. Imate auto. Mladi ste,

pametni i lijepi. Hana: I duhoviti. Doktor: Specifičan je taj Vaš humor. Hana: Al sam luda ko kupus. To su mi svi rekli. Doktor: Ostavite se tih laičkih dijagnoza. Dođite sami do

toga. Hana: A zašto Vas plaćam dvjesto kuna po satu? Doktor: Da Vas slušam. Jer očito drugi ili ne žele ili ne-

maju vremena. Hana: Ja sam uvijek slušala druge. Iz čistog altruizma. Hana: Bila sam tuđe rame za plakanje. Od vlage sam dobi-

la reumu. Doktor: Koliko ste vremena posvetili sebi u zadnjih 7 go-

dina? Hana: Oko 4 sata dnevno. Tada sam spavala.

Doktor nešto piše.

Doktor: Nemojte mi propisivati nikakve lijekove. Skinula sam se s kave, cigareta, svih opijata, televizije, lažnih prijatelja, lošeg seksa,...

19

Doktor: Sa svega kao s cigareta? Hana: Povremeno si dopustim loš seks s nepoznatim

mladićem. Doktor: Bitno da se rekreirate. Tjelovježba godi vašem

umu. Hana (veselo): Mom bezumnom umu. Njemu ni skijaški

skokovi ne mogu više pomoći. Doktor: Uvijek možete probati alpsko skijanje. Hana (zbunjeno): Ne razumijem. Doktor: Sad sam ja bio ciničan. Oprostite.

20

8. scena FLASHBACK-PARK S JEZEROM

Hana vrišti od uzbuđenja. Atmosfera parka zimi. Trčanje kroz duboki snijeg.

Hana (smijući se): Ne! Pusti me! Muški glas (Karlo): Ajde, možeš ti to! Primi se jače!

Karlo nastavlja trčati po snijegu vukući Luciju za sobom. Umara se. Zastane. Hana se koprca po snijegu.

Karlo: Dugo te nisam čuo da se tako smiješ. Hana: Dugo nisam bila sretna. Karlo: Želim slušati tvoj smijeh.

Hana se počne na silu smijati što postaje prirodan smijeh. Smjeh odjekuje kao jeka. Hana naglo prestaje. Tišina. Koraci po snijegu.

Hana: Lako se smijati. Karlo: Što ćemo s Markom? Hana: Riješit ću ja to. Iako je on tvoj najbolji prijatelj. Karlo: Bio. Hana: Misliš da radimo nešto krivo? Karlo: Ne. Zaljubili smo se. Hana: Znamo da je Marko pizda. Karlo: Ti to znaš već godinu dana pa si još s njim. Hana: Ti ga znaš već pet godina pa si mu još prijatelj. Karlo: Licemjerni trokut. Ti si hipotenuza. Hana: C je korijen iz a na kvadrat plus be na kvadrat. Karlo: Samo kod pravokutnog trokuta.

Tišina.

Karlo: Voliš me jer me stvarno voliš ili samo jer me tre-baš?

Hana: Trebam te jer te volim.

21

9. scena ORDINACIJA

Hana cupka nogom, doktor udara olovkom po fasciklu na stolu.

Hana: Nešto ste nervozni? Doktor: I ja sam čovjek. Hana: Ja Vas nerviram? Kažu da znam iznervirat čovjeka. Doktor: Nije baš neki kompliment. Hana: Igram se. Ispitujem granice. Doktor: Otkud Vam pravo da se poigravate ljudima? Hana: Valjda sam zapela u nekoj infantilnoj fazi. Doktor: Razmaženi ste i bezobrazni, uglavnom. Ostatak

vremena ste dragi i nježni, ako Vam nešto treba. Vi jeste dijete.

Hana (cinično): Zato me valjda žele tući po guzi. Doktor: Tukli su vas? Hana: Pao je pokoji udarac. Imam polomljen nos, rebro,

potres mozga, spaljenu ruku... Doktor: Zašto ih niste prijavili? Hana: Ne trpim birokraciju. Spora je i slijepa. Oni su svi,

ionako, bili mamini i tatini sinovi. Doktor: Bili ste s njima iz interesa? Hana: Zvučali su perspektivno, al nekako u doba kad sam

ih ja upoznala, svi su u bili švorc. Doktor: Vi ste ih uzdržavali, a oni su Vas maltretirali?

Hana, gdje Vam je samopoštovanje? Hana: Onog dana, s njim, je ostalo zakopano u jedva pe-

deset centimetara dubokoj rupi. Loše pokrivenoj. Doktor: Imate li vezu s njegovim ocem? Hana: Nazove tu i tamo. Kad treba posudit pare il se riješit

neke naporne cure. Doktor: Zašto mu pomažete? Volite ga?

22

Hana: Ne. I znam da on meni ne bi pomogao. Doktor: Želite da Vam ljudi budu zahvalni? Da misle da

ste svetica? Hana: Želim da me ostave na miru. Doktor: Pa tko vas gnjavi? Hana: Vibor. Nanjušio je da se viđam s nekim. Sad nema

koku pa muči mene. Doktor: Ne može Vam ništa. Nema dokaza. To je ionako

bilo davno. Hana: Zna on to, ali uživa biti zao. Ja mu malo puštam pa

ugrizem. Igramo se. Sad se osjeća jačim. Doktor: Prekinite taj odnos. Nije zdrav. Hana: Ali me zabavlja!

Doktor ustane i napravi par koraka po sobi.

Hana: Svi su se oni igrali. Htjeli su uvijek biti gore jer su jači. Kao, tako je i u prirodi. Zato testiram granice. Osim s Karlom.

Doktor: Što je njemu falilo? Hana: Ništa. Bio je idealan. Zato je nestao. Doktor: Kako nestao? Hana: Ustao ujutro, rekao da ide u šumu jer mu treba

sloboda i otišao. Doktor: Nije Vam se nikad javio? Hana: Nekad kad šetam sa psom, negdje po prirodi, imam

osjećaj da me netko gleda. Sigurna sam da je Karlo. Doktor: Mislite da Vas uhodi? Hana: Otišao je kad sam naučila što sam trebala naučiti.

Više mi nije bio potreban pa je otišao. Doktor: U nekom trenutku Vam je moralo biti žao što ste

izgubili možda jedinu osobu koju ste voljeli. Hana: Nisam ga prestala voljeti. Niti on mene nije. Ništa

se nije promijenilo, ali me počela mučiti prošlost. Doktor: I zato ste ovdje?

23

Hana: Shvatila sam da mi je od ovih razgovora samo gore. Prošlost me sustigla i čvrsto stisnula za grkljan.

Doktor: Nikad mi pacijent nije sam zaključio terapiju. Vi ionako niste bili pravi pacijent.

Hana: To znači da ću dobiti lovu natrag? Doktor: Nažalost, ne. Hana: Nisam ni mislila. Još uvijek ne razumijete moj hu-

mor.

Hana ustaje uz škripu stolca. I doktor ustaje uz još veću škripu.

Doktor: Hana, pazite se slabih muškaraca. Hana: Pokušat ću sa ženama.

Hana se nasmije.

Doktor: Shvatio sam šalu. Hana: Mislila sam ozbiljno. Pauza.

Rukuju se.

Hana. Hvala Vam doktore, drag ste Vi čovjek.

Hana krene prema izlazu uz škripu parketa pod njezinim nogama.

Doktor: Hana?

Hana se užurbano vrati natrag.

Hana: Strašno mi je neugodno, evo Vam natrag olovku. Nisam namjerno. Otkad ne pušim, ruke same vrludaju.

Doktor: Zadržite je. Pauza. Nego, jeste li za prijateljsku večeru? Ja častim.

Hana: Već ste se zaljubili u mene?

Hana se posprdno nasmije i požuri prema vratima. Njene pot-petice zveckaju po laminatu. Zalupi vrata za sobom. Doktor uz škripu otvara ladicu. Pali cigaretu. Uvuče dim.

Doktor (ironično): Gdje bih ja stigao kad bi se u svaku koja mi dođe zaljubio... (ozbiljno) A da imaš dobre noge, imaš. Samo da ti nije te glave na ramenima.

24

Doktor se udobno smjesti na stolicu. Dugo ispušta dim iz usta.

Doktor: Hm... zaljubio?! Pa nisam valjda lud! Svašta.

Kraj

BILJEŠKA O AUTORICI

Dijana Merdanović je rođena u Zagrebu prije 26 godina,

gdje živi i radi do dana današnjeg. Nakon završene IV. je-zične gimnazije upisuje dramaturgiju na Akademiji dram-ske umjetnosti. Diplomirala je 2005. godine s dugometraž-nim scenarijem kod mentora Gorana Tribusona. Tijekom studija je pisala filmske scenarije, TV drame, radio drame, teorijske i dramske tekstove. Radila je u marketingu kao copywriter, pisala scenarije za jednu sapunicu, humoristi-čnu seriju i dokumentarni serijal. Trenutno je na godiš-njem odmoru u potrazi za izgubljenim mirom koji će joj omogućiti nastavak stvaranja ili promjenu karijere i bavlje-nje ekoturizmom. Na platformi života svim elementarnim česticama vjeruje u mogućnost otoka.

POPIS IZDANIH KNJIGA U EDICIJI KATAPULT

Smeće – A. Kapidžić, E. Krivac i M. Novković

Snuff film – Goran Dević

Kvadratni alfabet – Marko Tokić

Zlatna Pirana – Nikola Tutek

Hermesov poučak – Yves-Alexandre Tripković

Cyber joint (+Sex & nasilje) – Marin Tomić

O UDRUZI KATAPULT

Udruga Katapult je osnovana u Rijeci početkom 2006. godine s ciljem poticanja stvaralaštva i kulture mladih, promoviranja mladih autorica i autora te suradnje u izda-vaštvu. Udruga svoje ciljeve provodi kroz promocije mla-dih autorica i autora, kreativne radionice i seminare, pru-žanje logističke i edukacijske potpore članovima u kreativ-nom pisanju, lekturi, grafičkom dizajnu, web dizajnu, uredništvu, grafičkoj pripremi, crtanju stripova, marketin-gu itd. Drugim riječima, udruga Katapult educira mlade u svim segmentima izdavačkog procesa, potiče njihovu kre-ativnost, međusobno i zajedničko djelovanje i suradnju te volonterstvo kao temeljnu vrijednost modernog, aktivnog i snažnog civilnog društva. Također kreira kulturni prostor u kojem mladi mogu ostvariti svoju kreativnost, osigurava im potporu i daje povratnu informaciju o njihovom radu. Jednako tako želi razviti odgovornost autora prema knjizi kao proizvodu svojeg i tuđeg kreativnog rada.

kontakt e-mail katapult@zigo.hr

C O M M O N S D E E D

Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada 2.5

Slobodno smijete:

• umnožavati, distribuirati i javnosti priopćavati djelo

Pod sljedećim uvjetima:

Imenovanje. Morate priznati i označiti izvornog autora ili davatelja licence. Nekomercijalno. Ovo djelo ne smijete koristiti u komer-cijalne svrhe. Bez prerada. Ne smijete mijenjati, preoblikovati ili prera-đivati ovo djelo.

• U slučaju daljnjeg korištenja ili distribuiranja morate drugima jasno dati do znanja licencne uvjete ovog djela.

• Od svakog od tih uvjeta moguće je odstupiti, ako dobijete do-puštenje nositelja autorskog prava.

Prethodno ni na koji način ne utječe na zakonska ograničenja autorskog prava.

Ovo je svima čitljiv sažetak Pravnog teksta (pune licence).

Dijana Merdanović • Zelene doline ludosti

creative commons

Izdavač Zigo Rijeka

Za izdavača Zlatko Ožanić

Urednik Nikola Tutek

Jezična savjetnica Lea Perinić

Oblikovanje naslovnice Ivan Krile

ISBN 978-953-7142-27-8 www.katapult.com.hr