značaj antropometrijskih parametara u utvrdjivanju stanja ishranjenosti diplomski rad jasna...
Post on 20-Dec-2015
61 Views
Preview:
DESCRIPTION
TRANSCRIPT
VISOKA ZDRAVSTVENO-SANITARNA ŠKOLA STRUKOVNIH STUDIJA VISAN
DIPLOMSKI RAD
PREDMET: Higijena ishrane
TEMA: ZNAČAJ ANTROPOMETRIJSKIH PARAMETARA U UTVRĐIVANJU STANJA
ISHRANJENOSTI
MENTOR: STUDENT:
Zdenka Sokić Jasna Dragićević 95/13
Beograd, 2015.
SADRŽAJ:
UVOD................................................................................................................................................................. 3
1. PREDMET I PROBLEM ISTRAŽIVANJA........................................................................................................... 5
2. CILJ I ZADACI ISTRAŽIVANJA........................................................................................................................ 6
3. METODOLOGIJA ISTRAŽIVANJA................................................................................................................... 6
4. PROCENA STANJA UHRANJENOSTI MOŽE SE VRŠITI NA OSNOVU ODREĐIVANJA INDEKSA TELESNE ISHRANJENOSTI.................................................................................................................................................. 7
5. ANTROPOMETRIJSKA ISPITIVANJA.............................................................................................................. 8
6. USLOVI I TEHNIKE MERENJA...................................................................................................................... 10
7. IZVOĐENJE................................................................................................................................................ 15
8. ANTROPOMETRIJSKO MERENJE................................................................................................................ 16
9. APARATI I INSTRUMENTI ZA MORFOLOŠKU DIJAGNOSTIKU (PROCENU TELESNE KOMPOZICIJE I MORFOLOŠKOG STATUSA)................................................................................................................................ 17
10. ANTROPOMETRIJSKE MERE PREMA IBP.................................................................................................19
11. DENZITOMETRIJA - PODVODNO MERENJE TEŽINE I PLETIZMOGRAFIJA..................................................24
12. DVOSTUKO-ENERGETSKA APSORPCIOMETRIJA X-ZRAKA (DEXA)............................................................25
13. KOMPJUTERIZOVANA TOMOGRAFIJA (CT) I NUKLEARNA MAGNETNA REZONACA (NMR)...................27
ZAKLJUČAK....................................................................................................................................................... 28
LITERATURA:..................................................................................................................................................... 29
2
UVOD
Nutritivni status podrazumeva zadovoljavajuće stanje ishranjenosti organizma.
Nepravilnom ishranom koja se manifestuje povećanim ili smanjenim unosom pojedinih sastojaka
hrane remeti se telesni satav, kao i stanje ishranjenosti. Sagledavanje nutritivnog statusa pruža
nam potrebne informacije o neophodnim korekcijama u cilju postizanja pravilne ishrane,
prilikom propisivanja odgovarajuće dijeto terapije. Ocena stanja uhranjenosti se vrši na osnovu
antropometrijskih, biohemijskih, funkcionalnih, radioloških i kliničkih ispitivanja. Biohemijska
ispitivaja mogu biti rutinska (određivanje hemoglobina, hematokrita, ukupnih proteina, pojedinih
vitamina) i posebna laboratorijska ispitivanja. Funkcionalna ispitivanja se zasnivaju na primeni
različitih testova kao što su merenje arterijskog pritiska, ispitivanje propustljivosti kapilara,
određivanje bazalnog metabolizma, adaptacija oka na mrak i drugi.
Antropometrijskim merenjima se najčešće određuju:
visina tela,
telesna masa,
debljina kožnih nabora i
telesni obimi
Ove navedene antropološke karakteristike merene u određenom uzrastu daju sliku
zdravstvenog stanja ispitanika. Vrednosti ovih parametara mogu ukazati na izbor mera
prevencije u cilju smanjenja pojedinih zdravstvenih rizika pojedinca ili grupa ljudi.
Antropometrijski instrumenti koji se koriste pri merenju navedenih antropometrijskih
karakteristik su :
3
antropometar ( za merenje telesne visine),
medicinska decimalna vaga ( za merenje telesne mase),
mehanički ili elektronski kaliperi (za merenje debljine kožnih nabora) i
metalna ili plastična traka ( za merenje telesnih obima).
Poseban značaj imaju antropometrijska merenja u doba rasta i razvoja, gde se na osnovu
sprovedenog ispitivanja mogu otkriti poremećaji u funkcionisanju endokrinog sistema ili
metabolisma, kao i gastrointestinalne disfunkcije. Merenje telesne mase i telesne visine su veoma
bitni pokazatelji rasta, razvoja i uhranjenosti, uzimajuči u obzir pol i uzrast ispitanika. Merenje
telesne mase novorođenčeta je bitno za procenu njegove uhranjenosti u odnosu na gestacijsku
starost. Kod trudnica je praćenje parametra kao što su telesna težina i indeks telesne mase veoma
značajno jer se na osnovu dobijenih vrednosti ovih pokazatelja može unaprediti nutririvni status
majke, smanjiti pojava maternalnog mortaliteta, neželjenih komplikacija tokom
trudnoće( toksemija, prevremeni porođaj), što se naravno odražava i na smanjenje rizika od
pojave intrauterine retardacije i smrti ploda.
Procena sadržaja masti u telu može se dobiti merenjem debljine kožnih nabora koji se
upoređuju sa tabličnim vrednostima. Određivanje obima struka i kuka, kao i njihovog
međusobnog odnosa, koristi se za procenu rasporeda masnog tkiva u organizmu. Merenja obima
glave i grudi su uglavnom karakteristična za novorođenče. Obim glave je indikator moždanog
volumena novorođenčeta i njegovo merenje se vrši postavljanjem trake odmah ispod obrva
novorođenčeta sa obuhvatanjem zadnjeg dela glavice. Obim grudi se meri obavijanjem trake oko
grudi novorođenčeta u nivou četvrtog međurebarno prostora. Kada ne postoje druge mogućnosti
merenja primenjuje se određivanje obima sredine nadlaktice koji se meri na 1cm iznad tačke koja
označava polovinu nadlaktice.
4
1. PREDMET I PROBLEM ISTRAŽIVANJA
1.1 . PREDMET ISTRAŽIVANJA
Predmet ovog istraživanja je značaj antropometrijskih parametara u utvrđivanju stanja
ishranjenosti.
1.2. PROBLEM ISTRAŽIVANJA
Problem ovo istraživanja je ispitati i utvrditi koji je značaj antropometrijskih parametara
u utvrđivanju stanja ishranjenosti. Antropometrija je nauka koja se bavi merenjem telesne
mase, telesne visine i proporcija ljudskog tela koje pokazuje morfološke karakteristike
pojedinca, građu tela i indirektno energetsku ravnotežu organizma. Na osnovu upoređivanja
sa standardima dobija se uvid u valjanost ishrane.
2. CILJ I ZADACI ISTRAŽIVANJA
Cilj:
1. Ispitati značaj antropometrijskih faktora u ocenjivanju i utvrđivanju stanja ishranjenosti
Zadaci:
5
Na primerima pokazati koju ulogu antropometrijski faktori imaju u određivanju stanja
ishranjenosti.
3. METODOLOGIJA ISTRAŽIVANJA
Upotrebljen je teoretski pristup problem istraživanja. Neophodno je prvenstveno opisati
sve antropometrijke parametre, načine merenje i merne instrumente ne bi li se na kraju utvrdio
značaj samih merenja na saznanja o stanjima ishranjenosti. Sve antropometrijske dimenzije,
karakteristike okoline, njihove sličnosti i razlike, kako unutar nekog uzorka ispitanika, tako i
između raznih uzoraka ispitanika, potrebno je meriti i procenjivati na razne načine, raznim
tehnikama i mernim instrumentima. Osim toga, može i treba procenjivati i sam proces
merenja i procenjivanja, kako bi se dobila što bolja slika o valorizaciji rezultata samih
merenja
Merenja se koriste kao skup radnji koje je potrebno obaviti da se realizuju merenja
odgovarajućih antropomotoričkih sposobnosti, osobina i karakteristika.
6
4. PROCENA STANJA UHRANJENOSTI MOŽE SE VRŠITI NA OSNOVU ODREĐIVANJA INDEKSA TELESNE
ISHRANJENOSTI
Najčešće korišćeni antropometrijski indeks je Indeks telesne mase (BMI). Pored ovog
indeksa, određuju se i idealna i relativna telaesna masa ( ITM I RTM). Pored Brocove formula
za izračunavanje idealne telesne mase koristi se i formule po Lorenzu i De Mollu. Formula po
Lorenza uzima u obzir samo visinu pri računanju. koja pored telesne visine uzima u obzir i
godine života ispitanika. Formula De Molla uzima u obzir pored telesne visine i godine života
ispitanika. Detaljniji opis pojedinih antropometrijskih pokazatelja i metoda njihovog određivanja
videti u poglavlju Higijena ishrane u udžbeniku Higijena sa praktikumom. Na osnovu rezultata
laboratorijskog ispitivanja, podataka koje pružaju funkcionalni testovi i antropometrijska
merenja, kao i nađenih promena prilikom kliničkog ispitivaja pacijenta, lekar postavlja indikacije
za vrstu ishrane uz saradnju sa dijetetičarom.
5. ANTROPOMETRIJSKA ISPITIVANJA
Antropometrija je metoda merenja čovekovog tela, odnosno pojedinih delova tela, kojom
se odreñuju osobine i stanje telesnog razvitka ispitivane osobe. Dobijene vrednosti se porede sa
prethodnim rezultatima (poređenje tokom vreemna), sa rezultatima drugih osoba ili sa
standardima. Ova merenja se koriste za:
Praćenje toka fizičkog razvoja deteta ili adolescenta,
Procenu u fizičkih sposobnosti sportista
Procenu stepena uhranjenosti
7
Najvažnija antropometrijska merenja obuhvataju merenja sledećih parametara: težina
tela, visina (dužina) tela, dužina podkoleni ce, dužina stopala, dužina ruke, dužina nadlaktice,
širina ramena, obim grudnog koša, dužina noge, kožni nabor nadlaktice, kožni napor na le ñima,
kožni nabor na trbuhu, gustina koštane mase, količina mišićnog tkiva, količina masti, količina
vode. Na telesne osobine utiču genetski faktori, rasa, pol, uzrast, fizička aktivnost, bolest,
ishrana. Antropometrijska merenja imaju ograničeni značaj za procenu kvaliteta ishrane, ali su
značajna i korisna dopuna ostalim metodama.
a) Procena telesne mase
Telesna masa se meri u jutarnjim satima, bez obuće i odeće, pre jela i posle obavljenih
fizioloških potreba. Samo merenje telesne mase je značajno za populaciona istraživanja, a
zajedno sa izmerenom telesnom visinom daje uvid u stepen uhranjenosti osobe. Normalna
telesna masa: još 1871. Broco dao formulu Muškarci (kg) = Visina – 100, Žene (kg) = Visina –
105. Idealna telesna masa: Lorencova formula iz 1929. Muškarci (kg) = (Visina – 100) – (Visina
– 150)x0,25 Žene (kg) = (Visina – 100) – (Visina – 150)x0,5 Niža u odnosu na NTM, bolje
korelira sa dobrim zdravljem
b) Indeks telesne mase
ITM ili BMI se najčešće koristi za kategorisanje stepena uhranjenosti odraslih osoba.
ITM = telesna masa (kg) / telesna visina (m)2. Telesna visina se takoñe meri ujutru, s obzirom da
se visina smanjuje tokom dana.
Antropometrija (somatometrija) je metoda merenja čovekovog tela, odnosno pojedinih
delova tela, kojom se kvantitativo određuju morfološke osobine i sagledava objektivna slika
stanja rasta ispitivane osobe. Po svojoj važnosti ističu se dve grupe zadataka antropometrije:
8
Antropometrijsko merenje u praktične svrhe:
o sticanje objektivne predstave o stanju telesnog razvitka ispitivane osobe, čemu
naročito doprinosi međusobno poređenje pojedinih izmerenih antropometrijskih
mera
o sagledavanje napretka, stagnacije, odnosno nazadovanja određenih
antropometrijskih mera (poređenjem podataka uzastopnih merenja sprovedenih u
odgovarajućim vremenskim razmacima, mogu se realno pratiti: tok fizičkog
razvoja deteta ili adolescenta, uticaj pojedinih oblika telesnog vežbanja na
morfološke karakteristike jedinke, ili sagledati morfološke promene uslovljene
nastajanjem ili lečenjem povreda, oštećenja i oboljenja pojedinih segmenata tela);
o pravovremeno usmeravanje sportiste takmičara prema sportskim disciplinama, a
presudnu ulogu imaju ne samo pojedini antropometrijski parametri, već i njihovi
međusobni odnosi.
Antropometrijska merenja i obrada podataka na većim grupama ispitanika:
o longitudinalni metod istraživanja tj. praćenje i merenje iste grupe osoba tokom
niza godina,
o stiče se uvid u dinamiku razvoja dece i omladine u određenim životnim uslovima
o transferzalni metod israživanja je jednokratno merenje većeg broja ispitanika
određene populacije i dobijanje uvida u prosečno stanje telesnog razvoja.
9
6. USLOVI I TEHNIKE MERENJA
Merenja antropometrijskih varijabli se rade po internacionalnom biološkom programu (IBP),
a parametri antropometrijskih pokazatelja mere se prema postupku koji su ( na osnovu pregleda
Stoudt i Mc Farlanta) izradili M.Stojanović i Z.Stojković. Ovaj program ima 39 linearnih
mera: težina tela, visina (dužina) tela, sedeća visina, dijametar kolenog zgloba (bikondilarna
širina kosti), dijametar skočnog zgloba (širina skočnog zgloba), visina tibiale, dužina
podkolenice, dužina stopala, obim nadkolenice, obim podkolenice, dužina ruke, dužina
nadlaktice, dužina podlaktice, dijametar lakatnog zgloba (bikondilarna širina nadlaktične kosti),
širina pesnice (zapešća), širina šake, obim nadlaktice opružene (u relaksiranom položaju), obim
nadlaktice – savijene (pri kontrakciji), širina ramena (biakromialni raspon), širina grudnog koša,
dubina grudnog koša, obim grudnog koša, dužina noge (visina spinae iliacae anterior superior),
širina karlice, dužina karlice, visina glave, širina glave, širina donje vilice (širina donjeg dela
lica), širina lica, morfološka visina lica, širina usta, debljina usana, visina nosa, širina nosa, kožni
nabor nadlaktice ( nad m. triceps brachil), kožni napor na leđima ( subskapularni), kožni nabor
na trbuhu, suprasteralna visina, obim glave.
Pre svakog merenja obavezno je obeležeti tačke i nivoe u cilju preciznijeg merenja
antropometrijskih veličina. Na slici 1. prikazujemo raspored antropometrijskih tačaka: akromion
(a), akropodion (ap), alare (al), basis (B), cervicale (c), daktylion (da), deltoide (d), endokanthion
(en), euryon (eu), frontotemporale (ft), glabella (g), gnathion (gn), gonion (go), hypochondricale
(hy), iliocristale (ic), incizurale (in), iliospinale (is), inion (i), lumbale (lu), malleolare (m),
mesosternale (ms), metacarpale radiale (mr), metacarpale ulnare (mu), metatarsale fibulare (mtf),
tibiale (ti), nasion (n), opisthocranion (op), orbitale (or), phalangion (ph), porion (po), postaurale
10
(pa), preaurale (pra), pternion (pte), radiale (r), stomion (sto), stylion (sty), subaurale (sba),
subnasale (sn), superaurale (sa), suprasternale (sst), symphiysion (sy), tibiale (ty), tragion (t),
trichion (tr), trochanterion (tro), vertex (V), zygion (zg).
Principi za izvođenje ovog programa su:
izbor parametara u planiranom antropometrijskom istraživanju
izbor mernih instrumenata
tehnika izvođenja antropometrijskih merenja.
Izbor parametara je preduslov za uspeh u istraživanju. Broj i vrsta merenja zavisi od cilja
istrraživanja. Uz brižljivo i dostižno postavljen cilj istraživanja planirana merenja moraju da
imaju veliku reprezentativnu grupu ispitanika (neophodno je uzeti jedan ili dva parametra koji
definišu 4 antropometrijske dimenzije)
Longitudionalna dimenzionalnost skeleta: visina tela, sedeća visina, raspon ruku, dužina
ruke, dužine noge.
Transverzalna dimenzionalnost skeleta: širina ramena, širina karlice, širina kukova, dijametar
lakta, dijametar ručnog zgloba, dijametar kolena.
Volumen i masa tela: težina tela, srednji obim grudnog koša obim trbuha, obim nadlaktice,
obim podlaktice, obim nadkolenice, obim podkolenice.
Potkožno masno tkivo: kožni nabor nadlaktice, kožni nabor podlaktice, kožni nabor na
leđima, kožni nabor trbuha, kožni nabor natkolenice, kožni nabor na potkolenici.
11
U skladu sa IBP sva merenja na parnim segmentima tela (ruke, noge) treba izvoditi na
levoj strani.
Pripremiti formulare u koje će se unositi podaci dobijenih merenja (primer takvog
formulara je merna lista priložena uz poglavlje o antropometriji)
Korektnost rezultata obrzbeđuju merni instrumenti koji odgovaraju standardima, a kalibrisani
su u metričkom sistemu: merna traka, medicinska decimalna vaga, antropometar, klizni šestar,
pelvimetar, kefalometar i kaliper. Pored toga, potrebne su još i dermografske olovke, merne liste,
olovke (obične), kombinovani barometar, higrometar, termometar i zapisnički sto.
Medicinska decimalna vaga koja obezbeđuje tačnost merenja rezultata od 100 gr i kod koje
postoji mogućnost regulisanja kazaljke na nulti položaj.Vaga se baždari svakodnevno nakon
izmerenih petnaest do dvadeset ispitanik. Prenosna vaga koja se koristi za terenske uslove meri
sa tačnošću od 5oo gr, jer mehanizam vage je pod direknim uticajem atmosferskih činioca pa sa
velikom upotrebom preko 5000 merenja potpuno se isključuje iz upotrebe.
Antropometar po Martinu na kome su obeleženi santimetri i milimetri koristi se za merenje
antropometrijskih parametara. Dužine 2 metara rastavlja se na četri jednaka dela a gornji deo se
često koristi kao klizni šestar s kojim se mere i još neki antropometrijski parametri. Okruglog ili
četvrtastog oblika koji na sebi ima deo koji se pomera. Raspon mera je 200 cm tačnost merenja
antropometra je 0,1 cm.Očitavanje rezultata vrši se na četvrtastom otvoru i to na središnoj crti
otvora koji poklapa dobijenu mernu jedinicu.
Merenje debljine potkožnog masnog tkiva vrši se instrumentom kaliperom. Najpogodniji tip
kalipera je “John Bull” sa mernim rasponom od 0 do 40mm (skazaljka opisuje dva kruga oko
skale baždarene od 0 do 20mm). Pre merenja neophodno je proveriti baždarenost instrumenta.
12
Pritisak kojim hvataljke instrumenta sabijaju kožu i potkožno tkivo je standardno i iznosi
10gr/mm2. Tačnost očitavanja: 0,2mm (interpolacijom – tačnost od 0,1mm). Rezultat merenja
očitava se oko 2 sekunde pošto je hvataljkom zahvaćen kožni nabor, u ovom intervalu savladava
se elasticitet tkiva, pa su očitane vrednosti bliže realnim. Duže zadržavanje hvataljki može da
uslovi njihovo pomicanje i klizanje čime bi se umanjila tačnost rezultata. S obzirom na veliku
varijabilnost rezultata merenja debljine jednog kožnog nabora kod iste osobe, neophodno je da se
merenje uzastopno ponovi barem tri puta. Kao konačan rezultat merenja uzima se srednja
izmerena vrednost debljine nekog nabora
Metalna merna traka (santimetarska traka) mere se obimi tela.Santimetarskom trakom
merimomo sa tačnošću od o,5 cm, a metalnom mernom trakom merimo sa tačnošću od 0,1
cm .Dužina merne trake iznosi 150 cm, aposle 100 merenja potrebno je traku izbaždariti prema
antropometru zbog mogućnosti njenog rastezanja.
Pelvimetar 1 ima skalu na vodoravnoj osovini koja spaja dva kraka. Služi za merenje
biakromialne i bikristalne širine. Na krajevima ima oštrije završetke koji se kod merenja
postavljaju na već unapred označenim tačkama. Rezultat se čita na unutrašnjem rubu klizne
skale. Skala je širine 60 cm a baždarena je na 0,1 cm.1
Pelvimetar 2 primenjuje se kod sagitalnog merenja prsnog koša.Za razliku od pelvimetra 1
na krajevima ima oblije završetke i može bolje da obuhvate zadate mere.Skala ima širinu od 60
cm, a baždarena je na 0,25 cm.Rezultat se čita na unutrašnju stranu klizne skale najčešće se ovaj
oblik instrumenta upotrebljava u ginekologiji pa se i naziva ginekološki šestar.
1 Mitrović R. Uticaj produženog školskog boravka na rast, razvoj i uhranjenost školske dece. Doktorska disertacija, Medicinski fakultet Niš, 1981.
13
Kefalometar po konstrukciji identičan pelvimetru,ali je manji i ima manju mernu skalu.Skala
ima raspon do 30 cm a baždarena je na 0,1 cm. Služi za merenje manjih dužina i širina tela,a to
su dužina i širina glave i delova glave b. Meri sa tačnošću od 0,1 cm
Klizni šestar služi se merenje manjih rastojanja na telu, anajčešće se koristi za merenje
dijametre zglobova. Ima nekoliko različitih tipova (na primer klizni šestar po Martinu ima skalu
od 20 cm dok klizni šestar sa nonijusom ima raspon od 15 cm.U oba slučaja skala je baždarena
na 0,1 cm. Merenjem ovim instrumentom zahteva i prethodno obeležavanja tački a rezultat se
čita na liniji koja se poklapa sa unutrašnjim rubom kraka šestara. Meri sa tačnošću od 0,1 cm.
7. IZVOĐENJE
Pre početka merenja, merilac je dužan da proveri tačnost instrumenta i da ga po potrebi
podesi.
Prema postavljenim zadacima istraživanja treba omogućiti tehničke uslove za precizne i
tačne rezultate.2
Merenje antropometrijskih parametara obavlja se u toku prepodneva (od 7 do 13
časova);
Instrumenti su standardne izrade i baždareni su svakodnevno pre početka i u toku
merenja nakon 10 izmerenih ispitanika;
2 Mitrović R. Uticaj produženog školskog boravka na rast, razvoj i uhranjenost školske dece. Doktorska disertacija, Medicinski fakultet Niš, 1981.
14
Ispitanici se mere u sali za antropometrijsko merenje.Sala mora biti dovoljno prostrana i
osvetljena, a temperatura vazduha takva da se svučeni ispitanici osećaju prijatno (od
170C do 220C);
U sali pre početka merenja neophodno je pripremiti dva radna mesta za merenja. Razmak
između tih mesta mora da bude najmanje 5 metara;
Sva merenja obavljaju pet merioca, s tim što svaki od njih izvršava uvek ista merenja.
Jedan od merilaca meri telesnu visinu i telesnu masu, drugi meri dijametre, treći obime,
četvrti potkožno masno tkivo, a peti zapisuje rezultate merenja;
Ispitanici koji se mere su bosi, a na sebi imaju samo sportske gaćice;
Rezultati merenja čitaju se dok je instrument na merenom parametru ispitanika, a osoba
koja evidentira podatke radi kontrole, glasno ponavlja rezultate pre upisa u karton
ispitanika;
8. ANTROPOMETRIJSKO MERENJE
Antropometrija (grčki anthropos = čovek, methros = meriti) je oblast biologije koja se bavi
merenjem fizičkih dimenzija ljudskog tela, obradom i analizom dobijenih mera. Ona kvantitativo
određuje morfološke osobine i sagledava objektivnu sliku stanja rasta ispitivane osobe. Po svojoj
važnosti, ističu se dve grupe zadataka antropometrije:3
3 Gligorijević S. Prilog proceni ishranjenosti učenika osnovnih škola u Nišu. Specijalistički rad, Medicinski fakultet Niš, 2000.
15
Antropometrijsko merenje u praktične svrhe podrazumeva:
Sticanje objektivne predstave o stanju telesnog razvitka ispitivane osobe,
čemu naročito doprinosi međusobno poređenje pojedinih izmerenih
antropometrijskih mera;
Sagledavanje napretka i/ili stagnacije, tj. nazadovanja određenih
antropometrijskih mera (poređenjem podataka uzastopnih merenja
sprovedenih u odgovarajućim vremenskim razmacima, moguće je realno
pratiti: tok fizičkog razvoja deteta ili adolescenta, uticaj pojedinih oblika
fizičkog vežbanja na morfološke karakteristike jedinke, sagledati
morfološke promene uslovljene nastajanjem ili lečenjem povreda-
oštećenja i oboljenja pojedinih segmenata tela);
Pravovremeno usmeravanje sportiste prema određenim sportskim
disciplinama (presudnu ulogu imaju ne samo pojedini antropometrijski
parametri, već i njihovi međusobni odnosi).
Antropometrijska merenja i obrada podataka na većim grupama ispitanika podrazumevaju:
Longitudinalni metod istraživanja, tj. praćenje i merenje iste grupe osoba tokom niza
godina;
Stiče se uvid u dinamiku razvoja dece i adolescenata u određenim životnim uslovima.
Transferzalnom metodom istraživanja, tj. jednokratnim merenjem većeg broja ispitanika
određene populacije dobija se uvid u prosečno stanje telesnog razvoja.
Kako je svaka kretna aktivnost čoveka u vezi sa njegovim morfološkim karakteristikama,
logično je da se redovno posmatra i utvrđuje karakter uzročno-posledične veze između
16
antropometrijskih svojstava i faktora kretanja. Morfološkom antropometrijom (utvrđivanjem i
procenom telesnih dimenzija) započinje svaki funkcionalno-dijagnostički postupak.
9. APARATI I INSTRUMENTI ZA MORFOLOŠKU DIJAGNOSTIKU (PROCENU TELESNE KOMPOZICIJE I
MORFOLOŠKOG STATUSA)
Pri svakom merenju moraju se obeležiti antropometrijske tačke na telu i meriti samo one
dimenzije, koje su u relaciji sa određenom sportskom aktivnošću (ne sve i ne bilo koje). U skladu
sa Internacionalnim biološkim programom (IBP) sva merenja na parnim segmentima tela (ruke,
noge) treba izvoditi na levoj strani. Korektnost rezultata obezbeđuju merni instrumenti koji
odgovaraju standardima, a kalibrisani su u metričkom sistemu. Misli se na: mernu traku, vagu,
antropometar, klizni šestar, pelvimetar, kefalometar i kaliper. Potrebno je obezbediti i
dermografsku olovku, mernu listu, kombinovani barometar, hidrometar i termometar
Slika 1. Antropometrijski instrumenti
17
Slika 2. Antropometrijske mere
10. ANTROPOMETRIJSKE MERE PREMA IBP
Antropometrijske mere Internacinalnog biološkog programa (IBP) sadrže 39 linearnih mera.
To su:4
4 Gligorijević S. Prilog proceni ishranjenosti učenika osnovnih škola u Nišu. Specijalistički rad, Medicinski fakultet Niš, 2000.
18
1. Telesna težina
2. Telesna visina
3. Sedeća visina
4. Bikondilarna širina bedrene kosti
5. Širina skočnog zgloba
6. Visina tibiale
7. Dužina potkolenice
8. Dužina stopala
9. Obim natkolenice
10. Obim potkolenice
11. Dužina ruke
12. Dužina nadlaktice
13. Dužina podlaktice
14. Bikondilarna širina nadlaktice
15. Bistiloidni dijametar zgloba šake
16. Širina šake
17. Obim nadlaktice (u relaksiranom položaju)
19
18. Obim nadlaktice (pri kontrakciji)
19. Širina ramena (biakromijalni raspon)
20. Širina grudnog koša (transverzalni prečnik)
21. Dubina grudnog koša (anterio-posteriorni prečnik)
22. Obim grudnog koša
23. Dužina noge (visina spine-iliake anterior superior)
24. Širina karlice (bikristalni raspon)
25. Obim glave
26. Dužina glave
27. Visina glave
28. Širina glave
29. Širina donje vilice
30. Širina lica
31. Morfološka visina lica
32. Širina usta
33. Debljina usana
34. Visina nosa
20
35. Širina nosa
36. Kožni nabor nadlaktice (u visini m. triceps barchi)
37. Kožni nabor na leđima (subskapularni nabor)
38. Kožni nabor na trbuhu
39. Suprasternalna visina
Pregledom ovog spiska jasno je da mnoge antropometrijskemere nisu relevantne za sport i da
su pored njih potrebne i neke koje nisu na spisku, a imaje velik značaj za sport. To su:
1. Raspon ruku
2. Dužina šake
3. Širina stopala
4. Obim trbuha
5. Obim kukova
6. Širina kukova (bitrohanterični raspon)
7. Bideltoidna širina ramena
8. Kožni nabor na vratu
9. Kožni nabor na dorzumu šake
10. Kožni nabor natkolenice
11. Kožni nabor potkolenice
21
12. Obim potkolenice
13. Obim vrata
Napominjem da se uvek pre sprovođenja samog merenja pojedinih morfoloških dimenzija
inspekcijom i palpacijom odredi mesto na kojem se nalazi određena antropometrijska tačka, a
zatim se označi demografskom olovkom. Položaj svih antropometrijskih tačaka mora biti utvrđen
prilikom "standardnog položaja" tela, tj. pri normalnom položaju (ruke ispitanika su ispružene uz
trup, a glava se nalazi u položaju "frankfurtske horizontale - ravni"). Taj položaj glave postižemo
tako što liniju koja spaja tragus helixa levog uha (ili tačku smeštenu na najvišem delu ivice
spoljašnjeg ušnog kanala) postavimo u vodoravan položaj sa tačkom koja se nalazi na najnižem
delu ivice leve orbite
Slika 3. Glava u položaju frankfurtske horizontale
Slika 4. Postupak merenja kožnih nabora
22
11. DENZITOMETRIJA - PODVODNO MERENJE TEŽINE I PLETIZMOGRAFIJA
Hidrodenzitometrija (podvodno merenje težine tela) predstavlja u hijerarhiji indirektnih
metoda za određivanje telesne kompozicije, jednu od najpreciznijih procedura (slika 19). Ova
procedura je predstavljena od strane istraživača Behnkea u ranim četrdesetim godinama prošloga
veka i postala je važna alatka u fiziologiji vežbanja i medicini. Jednačine po kojima se
normalizuju merenja u ovoj metodi se oslanjaju na činjenice, koje su prikupljene disekcijama
ljudskih leševa.5
Nepravilan geometrijski oblik ljudskog tela onemogućava nam da simplifikujemo pristup u
smislu jednostavnog izračunavanja zapremine. Ipak, zapremina može biti jednostavno izmerena
korišćenjem Arhimedovog principa istiskivanja vode, koji navodi: «Telo uronjeno u vodu
istiskuje se na gore silom, koja je jednaka težini vode koja je izbačena». Zapremina ljudskog tela
može biti dobijena merenjem gubitka težine istog tog tela, potpuno uronjenog u vodu. Gustina
5 Kostić Z, Gligorijević S, Marković L. Procena staturoponderalnog rasta dece uzrasta sedam godina u Nišu. Zbornik rezimea XL kongresa Antropološkog društva Jugoslavije sa međunarodnim učešćem, Niš, 2001; 73.
23
tela, u skladu sa tim i procenat masti, može biti dobijena deljenjem telesne težine (merenje na
suvom) sa telesnom zapreminom (dobijenom hidrostatskim merenjem).
U ovom postupku, ispitanik je potopljen i izmeren u vodi. Kako mišići imaju veću, a masti
manju gustinu od vode (aproskimativno 1.1 gr/ml za mišiće, 0.901 gr/ml za masti i za vodu 1.0
gr/ml) gojazni ljudi plutaju bolje (teže manje pod vodom), dok mršaviji više tonu (teže više pod
vodom). Za istu težinu, gojazna osoba ima veću zapreminu od mršavijih (stoga i manju gustinu).
P ojava greške je moguće čak i u dobro opremljenim laboratorijama. Nemogućnost da se uračuna
rezidualni plućni volumen, intestinalni gasovi i gustina vode, mogu da doprinesu precenjivanju
zapremine. Tokom merenja osoba se kompletno potapa u vodu i izdiše vazduh, koliko je moguće
više. Mala ali značajna količina vazduha, ipak ostaje u plućima (naziva se rezidualni plućni
volumen). Iako se rezidualni plućni volumen može proceniti, neophodno ga je direktno izmeriti.
Intestinalni gas takođe povećava plovnost i prljaju dobijeni rezultat. Konačno, voda ima gustinu
od 1.00 gr/ml samo na tempereturi od 4°C (39.2 °F). Izračunavanje zapremine mora biti
normalizovano sa promenama u gustini vode (temperatura vode u kojoj se meri ispitanik je 4°C).
Pletizmografija je metoda slična hidrodenzitometriji, samo se umesto vodenog medijuma
koristi gas. Merenja se obavljaju u posebnoj komori, čime je komfor za ispitanika značajno
unapređen.
Ova metoda je vrlo precizna, ali se pojavila tek u poslednjih nekoliko godina (relativno malo
je zastupljena i analizirana na široj populaciji).
24
12. DVOSTUKO-ENERGETSKA APSORPCIOMETRIJA X-ZRAKA (DEXA)
Koštana denzitometrija je evoluirala od pojedinačne, preko dvostruko-fotonske do dvostuko-
energetske apsorpciometrije X-zraka (eng. Dual Energy X-ray Absorptiometry-DEXA). U
kliničkim uslovima DEXA se iscrpno koristi radi procene rizika i stanja razvoja osteoporoze.
Ubrzo nakon inicijalne eksploatacije ove tehnike za analize osteoporoze, istraživači su otkrili da
se može koristiti za analize strukture mekog tkiva (tela). DEXA funkcioniše na način da se na
telo usmeravaju X-zraci različite energije. Razlike u absorpciji X-zraka različitih energija koriste
se za izračunavanje prisutnosti minerala u kostima, kao i za izračunavanje sastava mekog tkiva
koje ga okružuje. DEXA je metod koji koristi veoma male doze zračenja, tako da je utilizovan u
svakodnevici, a koristi se i kod dece i starijih osoba.6
Slika 5. DEXA skener
6 Nikolić M. Efekti različitih sadržaja izborno rekreativne aktivnosti na pokazatelje morfološkog razvoja. Acta Medica Medianae 2005;44(2): 51-6
25
Uporedne analize ovog metoda sa autopsijom (disekcijom) na životinjama su dokazale
njenu validnost. Postala je referentni metod u istraživačkim studijama analize telesne
kompozicije, a njene prednosti su pre svega: kratko trajanje merenja, sigurnost i bezbednost
za subjekta, minimalna kooperacija ispitanika.U budućnosti se očekuje da će DEXA zameniti
denzitometriju, kao referenta metoda za validnost procedura III nivoa validnosti.7
13. KOMPJUTERIZOVANA TOMOGRAFIJA (CT) I NUKLEARNA MAGNETNA REZONACA (NMR)
CT i NMR su metode vizuelizacije koje emitovanjem zračenja različite vrste i frekvencije
proizvode regionalne ili kompletne radiografske zapise ispitivanog subjekta. Korišćenjem
7 Nikolić M. Efekti različitih sadržaja izborno rekreativne aktivnosti na pokazatelje morfološkog razvoja. Acta Medica Medianae 2005;44(2): 51-6.
26
kompjuterskog softvera, CT skener daje piktografsku i kvantitativnu analizu ukupne tkivne
površine, površine regiona masti i muskulature, debljinu i volumen snimljenog tkiva po
„kriškama”. Nova NMR tehnologija daje korisne informacije o mnogim telesnim
segmentima. Za razliku od CT koji koristi jonizujuće zračenje, elektromagnetna radijacija NMR
uz korišćenje adekvatnog softvera, daje precizne slike o segmentarnoj strukturi (masti,
mišića, kosti) ispitivanog dela tela. Obe metode imaju brojne druge segmente primene u
medicini, a u analizi telesne kompozicije se srazmerno retko koriste.
ZAKLJUČAK
U praćenju ontogenetskih transformacija pogodna je i eksperimentalna metoda
transferzalne vremenske određenosti, ali samo kao egzaktni pokazatelj tranzitornog prosečnog
27
somatskog statusa posmatrane faze ontogeneze. Produženi hronicitet i longitudinalni pristup
višestruko bi povećali validnost dobijenih rezultata i egzaktnost kontrole telesnog razvoja.
Obzirom na multidimenzionalnost čoveka, kao bio-psiho-socijalnog kompleksa, neophodna su i
istovremena istraživanja nivoa funkcionalnih odnosno motoričkih sposobnosti, psiholoških i
socioloških karakteristika, što predstavlja osnovni motiv realizacije aktuelnog projekta
«Antropološki status i fizička aktivnost dece i omladine», a sve u cilju ostvarivanja pozitivnih
ontogenetskih transformacija, vitalnog zadatka medicine, fizičkog vaspitanja, sporta i rekreacije.
28
LITERATURA:
1. Gligorijević S, Filipović M, Ristić V. Evaluacija rezultata antropometrijskih merenja sa
sistematskih pregleda školske dece-potreba ili luksuz? Zbornik rezimea XXXVI dana
preventivne medicine, Niš 2001;58-9.
2. Kostić Z, Gligorijević S, Marković L. Procena staturoponderalnog rasta dece uzrasta sedam
godina u Nišu. Zbornik rezimea XL kongresa Antropološkog društva Jugoslavije sa
međunarodnim učešćem, Niš, 2001; 73.
3. Gligorijević S, Milutinović S. Aktuelnosti u vezi sistematskih pregleda i ocene ishranjenosti
učenika. Aktuelna saznanja o medicinskoj nutritivnoj prevenciji i terapiji kod dece. KME (2)
Medicinski fakultet Niš, 2007.
4. Mercedes de Onis et al. Development of a WHO growth reference for school-aged children
and adolescents. Bullten of the World Health Organisation 2007;85:660-667
5. Lobstein T, Baur L, Uauy R for the IASO International Obesity Task Force. Obesity in
children and young people: a crisis in public health. Obesity Reviews, 2004, 5 (Suppl. 1):4–104.
6. Popkin BM. The shift in stages of the nutrition transition in the developing world differs from
past experiences. Public Health Nutrition 2002;5:205-214
7. Tsigilis N. Can secondary school students'selfreported measures of height and weight be
trusted? An effect size approach. European Journal of Public Health 2006; 16 (5):532-5.
8. Elgar FJ et al. Validity of self-reported height and weight and predictors of bias in adolescents.
Journal of Adolescent Health, 2005; 37:371–375.
29
9. Milutinović Suzana. Rast i razvoj dece Nišavskog Topličkog Okruga. (magistarska teza)
Medicinski fakultet Niš, 2006.
10. Gligorijević S. Prilog proceni ishranjenosti učenika osnovnih škola u Nišu. Specijalistički
rad, Medicinski fakultet Niš, 2000.
11. Živković Dragan. Komparativna analiza ishranjenosti školske dece u uslovima produžene
ekonomske krize. (magistarski rad) Medicinski fakultet Niš, 1994.
12. Mitrović R. Uticaj produženog školskog boravka na rast, razvoj i uhranjenost školske dece.
Doktorska disertacija, Medicinski fakultet Niš, 1981.
13. Nikolić M. Efekti različitih sadržaja izborno rekreativne aktivnosti na pokazatelje
morfološkog razvoja. Acta Medica Medianae 2005;44(2): 51-6
14. Bala, G. Zavisnost definisanja modela morfoloških dimenzija od manifestnih
antropometrijskih varijabli, Glasnik Antropološkog društva Jugoslavije. Vol. 35. 95-102. Novi
Sad: Antropološko društvo Srbije, 2000.
30
top related