IZRADA PROJEKTNE DOKUMENTACIJE ZA PROJEKT

KARTIRANJA MORSKIH STANIŠTA NA PODRUČJU JADRANSKOG

MORA U NADLEŽNOSTI REPUBLIKE HRVATSKE

Analiza trenutnog stanja, uključujući izvješće o

potrebama, zahtjevima i prioritetima vezanima uz kartu

morskih staništa / staništa morskog dna, razinu detalja na

karti, prioritetna područja za kartiranje, promjene

klasifikacije staništa i nedostatke u podacima (na temelju

provedenih analiza)

Udruga za prirodu, okoliš i održivi razvoj Sunce

Split, rujan 2016.

NAZIV ELABORATA

Analiza trenutnog stanja, uključujući izvješće o potrebama, zahtjevima i

prioritetima vezanima uz kartu morskih staništa / staništa morskog dna, razinu

detalja na karti, prioritetna područja za kartiranje, promjene klasifikacije

staništa i nedostatke u podacima (na temelju provedenih analiza)

KONTEKST

Izvješće je priređeno u sklopu izrade projektne dokumentacije za projekt

kartiranja morskih staništa na području Jadranskog mora u nadležnosti

Republike Hrvatske, što podrazumijeva dubinsku analizu trenutnog stanja i

potreba te pripremu dokumentacije za prijedlog projekta kartiranje morskih

staništa na području Jadranskog mora u nadležnosti Republike Hrvatske za

sljedeće programsko razdoblje 2014. – 2020. te jačanje kapaciteta Hrvatske

agencije za okoliš i prirodu za pripremu projekata pogodnih za financiranje

putem Strukturnih i investicijskih fondova EU

NARUČITELJ

Hrvatska agencija za okoliš i prirodu (HAOP)

IZVRŠITELJ

Udruga za prirodu, okoliš i održivi razvoj Sunce

AUTORI Zrinka Jakl, dipl. ing. biologije, Mosor Prvan, dipl. ing. biologije

SADRŽAJ

UVOD – KARTIRANJE MORSKIH STANIŠTA REPUBLIKE HRVATSKE ............................................. 4

ANALIZA TRENUTNOG STANJA – POTREBE, ZAHTJEVI I PRIORITETI U IZRADI KARTE MORSKIH STANIŠTA ........................................................................................................................................ 5

KONZULTACIJSKI PROCES S DIONICIMA ................................................................................................. 5 Prva radionica za dionike – zaključci ........................................................................................................... 6 Druga radionica za dionike - zaključci.......................................................................................................... 8

NAMJENA BUDUĆE KARTE OBALNIH I PRIDNENIH STANIŠTA ......................................................... 10 Dopuna ekološke mreže ............................................................................................................................... 10 Određivanje područja ekološke mreže i upravljanje ................................................................................... 10 Upravljanje ribarstvom ............................................................................................................................... 12 Prostorno planiranje: .................................................................................................................................. 12 Znanstvena istraživanja: .............................................................................................................................. 13

PROSTORNI OBUHVAT BUDUĆEG KARTIRANJA .................................................................................. 14 PRIORITETNA PODRUČJA KARTIRANJA ................................................................................................. 20 STANIŠTA PRIORITETNA ZA KARTIRANJE ............................................................................................ 23 PRIJEDLOG PRIKUPLJANJA DODATNIH PODATAKA ........................................................................... 31 DEFINIRANJE POTREBNE RAZINE DETALJA/MJERILA KARTE STANIŠTA ...................................... 33

POPIS ELEKTRONSKIH PRILOGA OVOM ELABORATU ...................................................................... 36

UVOD – KARTIRANJE MORSKIH STANIŠTA REPUBLIKE HRVATSKE

Udruga za prirodu okoliš i održivi razvoj Sunce ugovorena je od strane Hrvatske agencije za

okoliš i prirodu za izradu projektne dokumentacije za projekt kartiranja morskih staništa na

području Jadranskog mora u nadležnosti Republike Hrvatske, što podrazumijeva dubinsku

analizu trenutnog stanja i potreba te pripremu dokumentacije za prijedlog projekta kartiranje

morskih staništa na području Jadranskog mora u nadležnosti Republike Hrvatske za sljedeće

programsko razdoblje 2014. – 2020. te jačanje kapaciteta Hrvatske agencije za okoliš i

prirodu za pripremu projekata pogodnih za financiranje putem Strukturnih i investicijskih

fondova EU.

Potreba kartiranja obalnih i morskih pridnenih staništa Jadrana s aspekta zaštite i očuvanja

prirode je višeznačna i nužno potrebna, a prvenstveno da bi se poboljšalo znanje o stanju

bioraznolikosti kao temelju za učinkovito praćenje i upravljanje istom. Na žalost, sustavnih

podataka o batimetriji i rasprostranjenosti pojedinih morskih staništa nema, odnosno ima ih

jako malo i prostorno su ograničeni. Sustavno kartiranje obalnih i pridnenih morskih staništa

RH omogućit će: dopunu nacionalne Ekološke mreže, kvalitetniju izradu mjera upravljanja

područjima Ekološke mreže, praćenje stanja vrsta i staništa, kvalitetnije upravljanje biološkim

morskim resursima, prostorno planiranje morskog područja, te će doprinijeti organizaciji i

provedbi znanstvenih istraživanja mora.

ANALIZA TRENUTNOG STANJA – POTREBE, ZAHTJEVI I PRIORITETI U IZRADI KARTE MORSKIH STANIŠTA

Prikupljanje informacija i podataka relevantnih za izradu karte obalnih i pridnenih staništa

hrvatskog dijela Jadrana provedeno je kroz direktnu komunikaciju s Hrvatskom agencijom za

okoliš i prirodu (HAOP), konzultacije s dionicima te uvidom u dostupnu literaturu i primjere

kartiranja na nacionalnoj i međunarodnoj razini.

KONZULTACIJSKI PROCES S DIONICIMA

Uključivanje dionika u proces izrade plana kartiranja obalnih i pridnenih staništa Jadrana

provedeno je kroz informiranje, prikupljanje podataka i savjetovanja, i to putem

polustrukturiranog upitnika, vođenih radionica te direktnih kontakata s dionicima.

Dionici su prvotno o projektu informirani putem uvodnog pisma poslanog od strane HAOP-

a, temeljem analize dionika, a u kojem su bili obaviješteni o ciljevima, predviđenim

aktivnostima, voditelju usluge te su pozvani na suradnju. Niz institucija je temeljem ovog

pisma službeno delegiralo kontakt osobe koje su kasnije sudjelovale u konzultacijskom

procesu. Primjeri uvodnog pisma nalaze se u Prilogu A.

U konzultaciji s HAOP-om dogovoren je sadržaj polustrukturiranog upitnika, izrađena je

analiza dionika te je dogovoreno s kojim dionicima će se obaviti razgovor. Naknadno, tijekom

konzultacija, a na sugestiju dionika, lista dionika je dodatno proširena. Putem

polustrukturiranog upitnika kroz razgovor s dionicima prikupljane su informacije o

specifičnim potrebama pojedinih sektora vezano za kartu staništa, postojećim podacima i

interesima za buduća kartiranja. Većina razgovora je obavljena osobno, a dio telefonski,

odnosno video vezom (Aplikacija Skype). Na razgovorima s ministarstvima i državnim

tijelima bili su prisutni i predstavnici HAOP-a. Polustrukturirani upitnik nalazi se u Prilogu B,

popis dionika i obavljenih razgovora u Prilogu C te zapisnici svih obavljenih razgovora u

Prilogu D.

Od ukupno identificiranih 49 institucija/organizacija dionika iz sektora zaštite prirode,

okoliša, ribarstva, pomorstva, znanstveno-istraživačkih institucija, organizacija civilnog

društva te privatnog sektora, razgovor je obavljen s njih 34. Dio dionika se izjasnio da nema

potrebe za cjelovitim razgovorom te su dali tek usmeni osvrt na ključne elemente, a dio je bio

prisutan na radionicama te nisu iskazali potrebu za dodatnim razgovorom.

Gotovo svi dionici su iskazali pozitivno mišljenje prema projektu te se odazvali

konzultacijama uz izuzetak Javne ustanove za upravljanje zaštićenim područjima Splitsko-

dalmatinske županije (JUUZPSDŽ), Ministarstva gospodarstva i Ministarstva kulture.

JUUZPSDŽ je službeno od HAOP-a zatražila dodatna pojašnjena prije nego iskažu svoje

mišljenje i uključe se u konzultacijski proces. To se do trenutka pisanja ovog elaborata nije

realiziralo premda je HAOP dostavio pojašnjenja u vezi projekta. Ministarstvo kulture i

Ministarstvo gospodarstva nisu se očitovali na uvodno pismo niti odazvali na radionice.

U svim koracima uključivanja, dionicima je kontinuirano objašnjavano koji je cilj i razina

uključivanja dionika kako bi se njihova očekivanja od uključivanja u proces i samu provedbu

kartiranja stavila u realne okvire.

Kao dio konzultacija osmišljene su i provedene dvije vođene radionice za dionike.

Prva radionica za dionike – zaključci

Prva radionica za dionike održana je 14. travnja 2016., u Zagrebu u prostorijama HAOP-a.

Teme radionice su bile:

• Pregled iskustava mediteranskih zemalja u izradi karte morskih staništa.

• Nacionalna iskustva u izradi karte kopnenih staništa.

• Rezultati provedenih konzultacijskih razgovora s dionicima.

• Osvrt sudionika na izložene teme, kratka rasprava i zaključci.

Izlagači su bili Katja Jelić, Tamara Kirin (HAOP), Zrinka Jakl (Udruga Sunce), Stefano

Acunto (vanjski suradnik Udruge Sunce). Na radionici je ukupno sudjelovalo 27 institucija s

49 sudionika. Službeni poziv, program radionice i popis sudionika nalaze se u prilogu E.

Tijekom radionice dionici su pozitivno reagirali na činjenicu da se kreće u izradu karte

staništa. Iskazali su želju da se u samo kartiranje što više zajednički uključe hrvatske

istraživačke institucije i stručnjaci, ali i zabrinutost zbog malih kapaciteta u odnosu na obim

posla. Smatraju da će za provedbu ovog posla biti potrebno osnivanje širokog i jakog

konzorcija, vjerojatno i uz potrebu uključivanja međunarodnih stručnjaka, prvenstveno

vezano za primjenu akustičnih metoda istraživanja. Istaknuli su problematiku manjka

vrednovanja stručnog rada u znanstvenim institucijama kao i ne donošenje novog Zakona o

ronjenju koji bi uredio pitanje ronjenja za potrebe znanosti i svu vezanu problematiku.

Istaknuli su i manjak stručnog kadra za ovakve poslove, ali i ograničenu opremljenost

institucija. U istraživačkim institucijama na raspolaganju su uglavnom znanstvenici i to manji

broj koji se bave složenim znanstvenim istraživanjima. Sudionici su potaknuli i pitanje

osiguravanja kvalitete podataka, od samog prikupljanja na terenu do objedinjavanja i

interpretacije podataka. Istaknuto je kako će značajan dio ovog posla biti vezan za

koordinaciju, interpretaciju i objedinjavanje podataka te se količina ovog posla ne smije

zanemariti.

Predstavnici javnih ustanova koje upravljaju zaštićenim područjima istaknuli su interes za

uključivanjem u samo kartiranje, te smatraju kako je nužno da im se izvođači usluge jave

tijekom provođenja kartiranja na područjima kojima oni upravljaju. Neki dionici su svratili

pozornost na rezultate prošlih istraživanja koji bi trebali biti uzeti u obzir tijekom izrade karte

staništa te istaknuli pitanje vlasništva podataka. Neke institucije i dalje smatraju kako bi se

rezultati istraživanja, iako su financirana javnim novcem, trebala ustupati državi uz

financijsku naknadu. S druge strane za većinu tih podataka ne postoji jasna prostorna

dimenzija te je upitno koliko su ona iskoristiva za izradu karte staništa. Dionici su naveli da se

po provedbi istraživanja putem daljinskih istraživanja i akustičnih metoda ne smije zanemariti

kvalitetna provjera podataka na terenu zbog heterogenosti pridnenih staništa u priobalnom

dijelu Jadrana. Naglašena je i potreba uključivanja stručnjaka koji dobro poznaju staništa na

hrvatskom dijelu Jadrana te kako je u kartiranje potrebno uključiti staništa morem potopljena

krša, vrulje i anihaline špilje koje su nekad i kilometrima od mora.

Druga radionica za dionike - zaključci

Druga radionica za dionike održana je 25. svibnja 2016., u Splitu u prostorijama Etnografskog

muzeja.

Teme radionice su bile:

• Pregled postojećih dostupnih prostornih podataka o obalnim i morskim

staništima hrvatskog dijela Jadrana.

• Dodatne moguće metode i načini prikupljanja podataka.

• Mogući scenariji kartiranja staništa s obzirom na prioritetna staništa, područja,

raspoložive podatke i cijene predloženih metoda kartiranja.

• Elementi kvalitete buduće karte obalnih i morskih staništa.

• Osnovni uvjeti budućeg natječaja za uslugu kartiranja staništa.

• Osvrt sudionika na izložene teme, rasprava i zaključci.

Izlagači su bili Katja Jelić (HAOP), Zrinka Jakl (Udruga Sunce), Martina Baučić (vanjski

suradnik Udruge Sunce), Antonio Vasilijević (FER), Nedo Vrgoč (IOR, ravnatelj). Na

radionici su ukupno sudjelovale 22 institucije s 37 sudionika. Službeni poziv, program

radionice i popis sudionika nalaze se u prilogu F.

Dionici su napomenuli kako je potrebno u natječaju što jasnije definirati područje kartiranja u

smislu odobalnih („off shore“) područja u nadležnosti Republike Hrvatske. ZERP pravno ne

postoji, predlaže se koristiti pojam epikontinentalni pojas i navesti koja će se administrativna

granica na moru koristiti tj. do koje granice ide kartiranje. Istaknuta je problematika

klasifikacije staništa, te da je potrebno jasno uskladiti na koji način će se klasificirati i

interpretirati staništa na terenu kako ne bi došlo do krivog tumačenja koje može imati

dalekosežne posljedice za pojedine sektore (npr. pitanje mäerla i regulacije ribarstva).

Napomenuto je i kako se donosi nova klasifikacija prema EUNISU koja bi trebala biti

definirana do rujna 2016. te pojedini dionici smatraju kako bi se buduća kartiranja trebala

raditi prema ovoj klasifikaciji. U tom svjetlu upitno je koliko se mogu koristiti podaci

dosadašnjih kartiranja. S druge strane trenutačno postoje ključevi za prebacivanje klasifikacija

prema NKS/Natura/Eunis/Emerald i slično te je za očekivati da će isto biti moguće i u

budućnosti.

Tijekom godina prikupljena je iznimno velika količina ribarstvenih podataka za „off shore“

područja. Ova istraživanja se rade uglavnom na sedimentnim dnima, ali je moguće da se neki

od ovih podataka iskoriste za bolje usmjeravanje istraživanja staništa cijelog

epikontinentalnog pojasa. Podaci su prikupljeni u okviru EU i sličnih međunarodnih projekata

i/ili javnih sredstava, međutim potreban je dodatan rad da se iz njih izvuku podaci korisni za

potrebe kartiranja staništa. Ovaj trošak rada je potrebno financijski nadoknaditi. Neka od ovih

istraživanja se za potrebe monitoringa ponavljaju svake godine (npr. istraživanja Jabučke

kotline), s obzirom da su istraživački brodovi već na terenu može se uz manji trošak

organizirati prikupljanje dodatnih podataka. Navedeno je i kako u Ministarstvu poljoprivrede

postoji satelitsko praćenje ribolovnih brodova, a koji u dubokim područjima izbjegavaju

čvrsta dna te bi se temeljem njihova kretanja mogla izdvojiti područja na kojima je veća

vjerojatnost pronalaska staništa dubokomorskih grebena. U Sjevernom Jadranu, uz zapadnu

obalu Istre postoje indicije o koraligenskim staništima i mäerlu koja se rasprostiru i dalje od

obale te bi se ovo područje također trebalo istražiti. Dionici su naveli kako bi se sam naziv

usluge trebao prilagoditi kako bi se jasnije istaknuo obuhvat istraživanja. Naime, termin

morska staništa dovodi do zaključka kako će se istraživati i područje pelagijala, što nije

slučaj. U ovom i pratećim izvještajima stoga govorimo o obalnim i pridnenim staništima.

Uz radionice vođena je kontinuirana komunikacija s Jedinicom za provedbu projekta

HAOP-a, putem elektronske pošte i telefona te kroz radne sastanke, a kroz koje je HAOP

uključivan u sve faze provedbe usluge. Organizirano je nekoliko radnih sastanka tijekom

kojih su se planirale projektne aktivnosti, i to 26.11.2015. Zagreb, 16.03.2016. Zagreb, 13. i

14.04.2016. Zagreb, 24. i 25.05.2016. Split te zajednički Skype razgovor 07.06.2016.

Potrebe, preporuke i stavovi dionika integrirani su u zaključcima narednih poglavlja ovog

izvješća.

NAMJENA BUDUĆE KARTE OBALNIH I PRIDNENIH STANIŠTA

Kroz konzultacijski proces dionici su sugerirali različite svrhe karte obalnih i pridnenih

staništa te u nastavku dajemo pregled stavova i potreba dionika u vidu glavnih tematskih

okvira.

Dopuna ekološke mreže

Na biogeografskom seminaru koji je održan 29. i 30.09.2014. u Zagrebu, s ciljem procjene

dostatnosti predložene nacionalne Ekološke mreže za uvrštavanje u europsku Natura 2000

mrežu vođeni su pregovori s Europskom komisijom o dostatnosti predloženih Područja

očuvanja značajnih za vrste i stanišne tipove - POVS (pSCI) u Republici Hrvatskoj, odnosno

područja za očuvanje 74 stanišna tipa i 135 vrsta s EU Direktive o staništima. Za stanište 1120

Naselja posidonije na području obalnog mora te stanište 1170 Grebeni na području

izvan obalnog mora („off shore“ područja) Hrvatska je dobila ocjenu „scientific reserve“

(znanstvena rezerva). To znači da Hrvatska ima obvezu dodatno istražiti ova područja s ciljem

prikupljanja dovoljno stručno-znanstvenih podataka za ocjenu dostatnosti za navedena

staništa, te sukladno rezultatima predložiti izmjene/dopune ekološke mreže. Hrvatska je u

slučaju neispunjavanja ove obveze podložna pravnim sankcijama od strane Europske unije.

Na seminaru je RH istaknula da će ovu problematiku pokušati riješiti kroz projekt kartiranja

obalnih staništa i staništa morskog dna što je zacrtano Operativnim programom

Konkurentnost i kohezija za razdoblje 2014. – 2020.

Određivanje područja ekološke mreže i upravljanje Za sva područja ekološke mreže Hrvatska treba izraditi zonaciju ciljnih stanišnih tipova i

vrsta, definirati ciljeve i mjere očuvanja te provoditi postupak procjena utjecaja za

zahvate koji mogu ugroziti ciljne vrste i staništa. Većina područja ekološke mreže proglašena

je zbog zaštite više tipova staništa, neka se rasprostiru unutar čitavog pojedinog područja, a

neka u tek manjem dijelu. Da bi se područja zonirala s obzirom na prisutnost staništa i

učinkovito se uspostavile i provodile mjere očuvanja nužno je imati kartu staništa. Posebice je

važno imati kartu staništa kako bi se omogućila izrada kvalitetnih studija i provedba postupka

procjene utjecaja planova, programa i zahvata na ekološku mrežu.

Karta staništa nužna je za statistički relevantan dizajn različitih programa praćenja stanja

očuvanosti vrsta i staništa. Praćenje stanja očuvanosti je nužno za ispunjavanje međunarodnih

obveza prema Konvenciji o biološkoj raznolikosti te prema Direktivi o staništima (DS),

Okvirnoj direktivi o morskoj strategiji (ODMS) te Okvirnoj direktivi o vodama (ODV),

indirektno i za praćenje učinkovitosti provedbe mjera za zaštitu ribljeg fonda sukladno

Mediteranskoj uredbi.

Članak 17. DS obvezuje države članice na podnošenje izvješća o provedbi poduzetih mjera u

okviru Direktive svakih šest godina. To izvješće među ostalim mora sadržavati rezultate

monitoringa (praćenja stanja) očuvanosti vrsta i stanišnih tipova navedenih na svim dodacima

Direktive (dodaci I, II, IV i V), kako propisuje članak 11. Monitoring se ne provodi samo u

Natura 2000 područjima, nego se sagledava i ocjenjuje na cjelokupnom teritoriju zemlje

članice. U Republici Hrvatskoj postoji osam morskih stanišnih tipova iz Dodatka I DS (koji

obuhvaćaju više desetaka staništa prema sadašnjoj nacionalnoj klasifikaciji staništa (NKS))

koje je potrebno pratiti i za koja Hrvatska 2019. godine treba podnijeti izvješća Europskoj

komisiji.

Osim obveza praćenja stanja i izvješćivanja prema Ds, RH je prema ODMS dužna pratiti

stanje očuvanosti morskog okoliša putem 11 pokazatelja. S obzirom na to, Vlada Republike

Hrvatske je usvojila Akcijski program Strategije upravljanja morskim okolišem i

obalnim područjem: Sustav praćenja i promatranja za stalnu procjenu stanja

Jadranskog mora (NN 153/14). Jedan od pokazatelja koji je, između ostalog, vezan za

staništa je Biološka raznolikost (D1). Parametri uključuju sljedeća staništa i vrste relevantna

za izradu karte staništa: „Naselja fotofilnih alga i vrsta Cystoseira amentacea“ za koje se

provodi kartiranje i dodatne analize putem CARLIT metodologije i to svake 3 godine;

„Morska cvjetnica Posidonia oceanica“ za koju da bi se uspostavio program praćenja je

potrebno napraviti kartu rasprostranjenosti livada uzduž istočne strane Jadrana; „Koraligen i

vrsta Corallium rubrum“ gdje je navedeno da se za područja uzorkovanja za praćenje stanja

koraligenske zajednice detaljan popis lokaliteta razrađuje u sklopu DS (Garrabou i sur.,

2014). Za praćenje stanja crvenog koralja utvrđena su tri geografski različita područja (Mljet,

akvatorij otoka Visa, Kornatsko otočje) na kojima je potrebno utvrditi najmanje po tri trajna

profila.

Karta staništa neophodna je i za praćenje stanja vrsta i staništa zaštićenih područja od

nacionalne, županijske i lokalne važnosti. Za uspostavu kvalitetnog dizajna praćenja stanja

unutar zaštićenih područja najčešće su potrebna saznanja i o rasprostranjenosti staništa i izvan

granica zaštićenih područja, u tzv. "buffer zonama“. U dosadašnje programe praćenja unutar

zaštićenih područja ili planove za uspostavu istih uključena su uglavnom staništa već

navedena u okviru nacionalnog programa praćenja stanja (infralitoralne alge, naselja

posidonije, koraligen, špilje) uz praćenje različitih negativnih utjecaja na staništa (invazivne

vrste, morski otpad, sidrenje i sl.).

Upravljanje ribarstvom

Sukladno Mediteranskoj uredbi, Hrvatska treba posebno regulirati ribolov na područjima:

„dna pokrivena morskim cvjetnicama“, „koraligeno stanište“ i „dnu prekrivenom

mäerlom“, te uspostaviti zaštićena ribolovna područja radi poboljšanja iskorištavanja i

očuvanja živih vodenih bogatstava ili zaštite morskih ekosustava. Za prostorno definiranje

ovih regulacija i donošenje odluka nužno je imati relevantnu kartu navedenih staništa. Osim

toga, kako bi se provodile mjere očuvanja za zaštitu crvenog koralja, potrebno je prikupiti

informacije o njegovoj distribuciji u hrvatskom dijelu Jadrana.

Prostorno planiranje:

Sustav prostornog planiranja u Republici Hrvatskoj uspostavljen Zakonom o prostornom

uređenju temelji se na načelu integralnog pristupa u planiranju i upravljanju prostorom koji

obuhvaća kopno i more te njihovu međusobnu interakciju. Nadalje, očuvanje ekosustava,

biološke raznolikosti i kulturne baštine te održivi rast gospodarstva, svih područja i svih

resursa, uključujući i morska područja i resurse, osnovni su ciljevi sustava prostornog

planiranja. Međutim, Zakonom o prostornom uređenju uređeno je prostorno planiranje na

teritoriju Republike Hrvatske (kopnenom područjem, rijekama, jezerima, prokopima,

unutrašnjim morskim vodama, teritorijalnim morem te zračnim prostorom iznad tih područja),

ali nije uređeno, odnosno omogućeno prostorno planiranje izvan njenog teritorija u

zaštićenom ekološko ribolovnom pojasu i epikontinentalnom pojasu, što je propisano

Direktivom 2014/89/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 23. srpnja 2014. o uspostavi

okvira za prostorno planiranje morskog područja. Tom se Direktivom uspostavlja okvir

za prostorno planiranje morskog područja u svrhu promicanja održivog rasta pomorskih

gospodarstava, održivog razvoja morskih područja i održivog korištenja morskih resursa.

Hrvatska je u procesu integriranja odredbi ove Direktive u nacionalno zakonodavstvo te se u

narednim godinama očekuje intenzivan rad na provedbi ovog dijela zakonodavstva za što je

neophodna karta morskih obalnih i pridnenih staništa.

Znanstvena istraživanja:

Karta staništa predstavlja temelj za razna znanstvena istraživanja koja ponekada i nisu

direktno vezana za zaštitu prirode i upravljanje resursima, ali značajno doprinose

razumijevanju struktura i funkcioniranja staništa, interakcija između staništa i vrsta, kao i

između pojedinih vrsta te utjecaja različitih pritisaka iz okoliša na iste.

PROSTORNI OBUHVAT BUDUĆEG KARTIRANJA

Prema zadanim okvirima usluge, kartiranje staništa bi trebalo obuhvatiti područje morskih

voda pod suverenitetom Republike Hrvatske. Prema Pomorskom zakoniku (NN 181/04,

76/07, 146/08, 61/11, 56/13 i 26/15) ovo područje je definirano na sljedeći način:

Članak 6.

(1) Suverenitet Republike Hrvatske na moru prostire se na unutarnje morske vode i

teritorijalno more Republike Hrvatske, na zračni prostor iznad njih te na dno i podzemlje tih

morskih prostora.

(2) U svome gospodarskom pojasu i u epikontinentalnom pojasu Republika Hrvatska

ostvaruje suverena prava i jurisdikciju radi istraživanja, iskorištavanja, zaštite, očuvanja i

unaprjeđivanja prirodnih morskih bogatstava, uključujući bogatstva na morskome dnu i u

morskom podzemlju te radi obavljanja drugih gospodarskih djelatnosti.

Članak 7.

(1) Unutarnje morske vode Republike Hrvatske obuhvaćaju:

1) luke i zaljeve na obali kopna i otoka,

2) dijelove mora između crte niske vode na obali kopna i ravne polazne crte za mjerenje

širine teritorijalnog mora iz članka 18. stavka 2. točke 2) i 3) ovoga Zakonika.

(2) Zaljevom iz stavka 1. točke 1) ovoga članka smatra se jasno istaknuta uvala uvučena u

kopno, čija je morska površina jednaka površini ili je veća od površine polukruga kojemu je

duljina promjera jednaka duljini prave crte koja zatvara ulaz u zaljev. (3) Morska površina

zaljeva mjeri se od crte niske vode uzduž obale zaljeva i prave crte koja zatvara ulaz u zaljev.

Članak 18.

(1) Teritorijalno more Republike Hrvatske je morski pojas širok 12 morskih milja, računajući

od polazne crte u smjeru gospodarskoga pojasa.

(2) Polaznu crtu čine:

1) crte niske vode uzduž obala kopna i otoka,

2) ravne crte koje zatvaraju ulaze u luke ili zaljeve,

3) ravne crte koje spajaju sljedeće točke na obali kopna i na obali otoka: a) rt Zarubača –

jugoistočni rt otoka Mrkan – južni rt otoka Sv. Andrija – rt Gruj (otok Mljet), b) rt Korizmeni

(otok Mljet) – otok Glavat – rt Struga (otok Lastovo) – rt Veljeg mora (otok Lastovo) –

jugozapadni rt otoka Kopište – rt Velo danče (otok Korčula) – rt Proizd – jugozapadni rt

otoka Vodnjak – rt Rat (otok Drvenik mali) – hrid Mulo – hrid Blitvenica – otok Purara –

otok Balun – otok Mrtovac – otok Garmenjak veli – točka na Dugom otoku s koordinatama

43°53ž12" sjeverne geografske širine i 15°10ž00" istočne geografske duţine, c) rt Veli rat

(Dugi otok) – hrid Masarine – rt Margarina (otok Susak) – plićina Albanež – otok Grunj –

hrid Sv. Ivan na pučini – pličina Mramori – otok Altiež – rt Kastanjija.

(3) Polazne crte su ucrtane u pomorskoj karti »Jadransko more«, koju izdaje Hrvatski

hidrografski institut.

(4) Pri određivanju ravne polazne crte teritorijalnog mora, dijelom obale smatrat će se i

najizbočenije stalne lučke građevine koje su sastavni dijelovi lučkog sustava.

Članak 19.

Vanjska granica teritorijalnoga mora jest crta kojoj je svaka točka udaljena 12 morskih milja

od najbliže točke polazne crte.

Članak 32.

Gospodarski pojas Republike Hrvatske obuhvaća morske prostore od vanjske granice

teritorijalnoga mora u smjeru pučine do njegove vanjske granice dopuštene općim

međunarodnim pravom.

Članak 33.

(1) U svojemu gospodarskom pojasu Republika Hrvatska ostvaruje suverena prava radi:

a) istraživanja i iskorištavanja, očuvanja i gospodarenja živim i neživim prirodnim

bogatstvima,

b) proizvodnje energije korištenjem mora, morskih struja i vjetrova.

(2) Republika Hrvatska surađuje sa susjednim državama radi donošenja i provođenja mjera

zaštite i očuvanja živih morskih bogatstava u području gospodarskog pojasa Republike

Hrvatske.

Članak 42.

(1) Epikontinentalni pojas Republike Hrvatske obuhvaća morsko dno i morsko podzemlje

izvan vanjske granice teritorijalnoga mora Republike Hrvatske u smjeru pučine do granica

epikontinentalnog pojasa sa susjednim državama.

(2) Granice epikontinentalnog pojasa Republike Hrvatske i Republike Italije utvrđene su

sporazumom između Italije i bivše SFRJ iz 1968. godine.

(3) Do postizanja sporazuma o razgraničenju epikontinentalnog pojasa sa Crnom Gorom,

odnosno sa Srbijom i Crnom Gorom, Republika Hrvatska će uživati suverena prava u tome

pojasu do crte sredine koja se nastavlja na vanjsku granicu teritorijalnog mora u

Bokokotorskom zaljevu u smjeru pučine.

Članak 43.

(1) U epikontinentalnom pojasu Republika Hrvatska ostvaruje suverena prava radi njegova

istraživanja i radi iskorištavanja prirodnih bogatstava toga pojasa.

(2) Pod »prirodnim bogatstvima« iz stavka 1. ovoga članka razumijevaju se rudno i drugo

neživo bogatstvo morskog dna i njegova podzemlja te morska bića koja su u stadiju u kojemu

se love, nepokretna na morskome dnu ili ispod njega, ili se mogu kretati samo u stalnome

fizičkom dodiru s morskim dnom ili samo u morskome podzemlju.

(3) Strane pravne i fizičke osobe smiju iskorištavati morska bića iz ovoga članka samo u

slučajevima utvrđenim međunarodnim ugovorom.

Prostorno gledajući i uzimajući crte razgraničenja određene od strane Hrvatskog

hidrografskog instituta, morske vode pod suverenitetom Republike Hrvatske ukupno

obuhvaćaju 55.349,00 km2 i to:

• Obalno more, 31.479,00 km2

- Teritorijalno more, 18.981,00 km2

- Unutarnje morske vode, 12.498,00 km2

• Epikontinentalni pojas, 23.870,00 km2

Obalna crta Republike Hrvatske sastoji se od kopnenog dijela duljine 1880 km i otočkog

dijela koji je dug 4398 km, što ukupno iznosi 6 278 km (Duplančić Leder i sur. 2004). Na

pomorskim i topografskim kartama se ne prikazuje obala, već obalna crta kao granica između

kopna i mora. Treba imati na umu da se duljina obalne crte mijenja ovisno o korištenom

mjerilu i projekciji te da postoje dva različita pristupa u definiranju obalne crte. U Hrvatskoj

se za prikaz podataka na kopnu (topografske karte) i podataka na moru (pomorske karte)

koriste različiti horizontalni i visinski datumi, projekcije i mjerila te se prikazuju različiti

sadržaji. Hrvatski hidrografski institut je definirao obalnu crtu kao presjecište srednje razine

visokih voda s kopnom, za epohu 1971.5. Tako definirana obalna crta ucrtana je na

hidrografskim originalima te pomorskim navigacijskim kartama i planovima. Obalna crta na

kopnenim (topografskim) kartama izvedena je najčešće temeljem trenutačne razine mora na

aerofoto snimkama. Također, treba imati na umu da obalna crta ima četverodimenzionalni

karakter tj. mijenja se i u prostoru i u vremenu. Najintenzivnije se mijenja uslijed djelovanja

ljudskog faktora pri izgradnji hidrotehničkih objekata na moru i obali (npr. luke, lučice,

marine, gatovi i sl.). Mehaničko djelovanje valova i morskih struja na obalu je znatno sporiji

proces, koji utječe na promjenljivost obalne crte. Međutim, uslijed porasta srednje razine

mora, uzrokovanog klimatskim promjenama, vrlo vjerojatno će se u bliskoj budućnosti morati

računati novi parametar za određivanje obalne linije (visinski datum, epoha).

Rezultat različitih pristupa u mjerenju obalne crte je da korisnici ne mogu jednostavno i

konzistentno referirati svoj objekt na području pojasa obalne zone. Polazna crta kopnenog

dijela pomorskog dobra, definirana Zakonom o pomorskom dobru i morskim lukama (NN

158/03), ne može se identificirati s obalnom crtom prikazanom na pomorskim kartama i

planovima, a niti s obalnom crtom na kartama koje prikazuju kopno (najčešće trenutačna

razina mora na aerofoto snimkama).

Stoga bi se u nacionalnoj infrastrukturi prostornih podataka (NIPP) trebalo integrirati kopnene

i morske podatke definirajući infrastrukturu prostornih podataka o moru (IPPM) na jedinstven

i konzistentan način. U svjetskoj praksi samo nekoliko država pokušava riješiti problem

integracije kopnenih i morskih podataka, i to svaka na svoj način. (izvor: Tea Duplančić

Leder, Nenad Leder, „Obalna crta u infrastrukturi prostornih podataka o moru“,

https://bib.irb.hr/datoteka/490315.obalna_crta_hkoig.pdf).

U Hrvatskoj se provodi rasprava oko usklađivanja ovih dviju obalnih crta, međutim nejasno je

kada će ovaj postupak biti dovršen. HAOP treba donijeti odluku temeljem koje obalne

crte će se izrađivati karta obalnih i pridnenih staništa. Jasna odluka i naputak

izvoditelju kartiranja neophodna je kako bi se osigurala usklađenost prostornih

podataka unutar nove karte obalnih i pridnenih staništa, ali i s postojećim kartama

kopnenih i obalnih staništa.

Obalna crta na pomorskim kartama (Hrvatski hidrografski institut) ažurnija je s obzirom na

antropogene promjene u prostoru (nasipavanje obale, izgradnja luka i lučica i sl.) i srednju

razinu mora uslijed plime i oseke. Temeljem ove crte određene su i pravno/administrativne

granice na moru (teritorijalno more, unutarnje morske vode, epikontinentalni pojas). Glavna

namjena pomorskih karata je sigurnost plovidbe te su i podaci na njima prikazani iz ove

perspektive. S druge strane obalna crta na topografskim kartama (Državna geodetska uprava)

detaljnija je s obzirom na mjerilo i topografiju, što su važni faktori u izradi karte staništa.

Dosadašnja karta kopnenih staništa, a koja uključuje i dio obalnih staništa izrađivana je

temeljem topografskih karata i obalne crte s ovih karata te će se ova karta moći prostorno

uskladiti jedino s kartom obalnih i pridnenih staništa izrađenom na temelju iste obalne crte.

Korištenje različitih obalnih crta u kartiranju kopnenih/obalnih i pridnenih staništa vrlo

vjerojatno bi dovelo do velikih odstupanja i nepravilnosti prilikom spajanja ovih podataka u

jednu cjelovitu kartu staništa Republike Hrvatske te bi se ovo trebalo izbjeći.

U slučaju korištenja obalne crte s topografskih karata može se očekivati:

• Prostorna usklađenost s postojećim kartama staništa, posebice obalnih staništa.

• Mogućnost rada s obalnom crtom detaljnijeg mjerila. Ovdje treba imati na umu da

neka obalna staništa zauzimaju vrlo malu površinu te je za njihovo kartiranje potrebno

imati obalnu crtu detaljnijeg mjerila (npr. plaže).

• Prostorna usklađenost s topografskim kartama i ortofoto kartama.

• Prostorna usklađenost s granicama područja ekološke mreže i zaštićenih područja.

• Pogreške u površinama pravno/administrativnih granica na moru (teritorijalno more,

unutarnje morske vode, epikontinentalni pojas).

• Prostorna neusklađenost s pomorskim kartama i dostupnom batimetrijom Hrvatskog

hidrografskog instituta, a vrlo vjerojatno i drugih dostupnih batimetrijskih podataka.

• Pogreške u delineaciji obalnih i mediolitoralnih staništa s obzirom na promjene koje su

se dogodile uslijed antropogenog djelovanja (npr. nasipavanje obale, izgradnja lučica,

mulova i sl), a vrlo vjerojatno nisu unesene u obalnu crtu.

U slučaju korištenja obalne crte pomorskih karata može se očekivati:

• Prostorna neusklađenost s postojećim kartama staništa, posebice obalnih staništa.

• Rad s obalnom crtom nedovoljno detaljnog mjerila da bi se zadovoljile potrebe i uvjeti

izrade karte staništa. Ovdje treba imati na umu da neka obalna staništa zauzimaju vrlo

malu površinu te je za njihovo kartiranje potrebno imati obalnu crtu detaljnijeg mjerila

(npr. plaže).

• Prostorna neusklađenost s topografskim kartama i ortofoto kartama.

• Prostorna neusklađenost s granicama područja ekološke mreže i zaštićenih područja.

• Točnost u površinama pravno/administrativnih granica na moru (teritorijalno more,

unutarnje morske vode, epikontinentalni pojas).

• Prostorna usklađenost s pomorskim kartama i dostupnom batimetrijom Hrvatskog

hidrografskog instituta.

• Veća točnost u delineaciji obalnih i mediolitoralnih staništa s obzirom na promjene

koje su se dogodile uslijed antropogenog djelovanja (npr. nasipavanje obale, izgradnja

lučica, mulova i sl).

PRIORITETNA PODRUČJA KARTIRANJA

Kao prioritetna područja za kartiranje dionici su istaknuli područja ekološke mreže te

zaštićena područja.

Ekološka mreža obuhvaća područja važna za vrste i staništa (POVS/SCI) te područja važna

za ptice (POP/SPA). Područja otvorenog mora su važna kao koridori za prelet ptica ili kao

hranilišta morskih ptica. Područja važna za hranjenje ne ovise o pridnenim staništima (bentos)

već o različitim parametrima u morskom stupcu (pelagijal). Ovim projektom predviđeno je

kartiranje pridnenih staništa koje isključuje složena oceanografska, biološka i ribarstvena

istraživanja pelagijala, a koja bi mogla utvrditi koja su to važna hranilišta za morske ptice.

POP/SPA područja su navedena u donjoj tablici (Tablica 1), ali su zbog navedenih razloga

izuzeta iz ciljnog područja kartiranja, u daljnjim procjenama uzeta je u obzir samo površina

POVS/SCI područja (4.604,4 km2).

Obalno more - unutarnje

morske vode i teritorijalno more (km2)

Obalno more - unutarnje morske vode i teritorijalno more (%)

Epikontinentalni pojas (km2)

Ukupno ekološka mreža na moru (km2)

POVS (SCI) – vrste i staništa

4.594,59 14,47 9,81 4.604,4

POP (SPA) – ptice 1.045,44 3,29 - 1.045,44

EKOLOŠKA MREŽA ukupno

4.896,34 15,42 9,81 5.649,84

Tablica 1. Površina područja Ekološke mreže u Hrvatskoj

Zaštićena područja prioritetna za kartiranje obuhvaćaju sve kategorije zaštićenih područja

koje unutar svojih granica imaju more (Tablica 2). Ukupna površina morskog dijela ovih

područja je 604,30 km2. Od toga su tri područja točkasti lokaliteti, špilje. Važno je i

napomenuti kako su sva zaštićena područja ujedno i područja ekološke mreže osim dijela

Posebnog rezervata Prvić i Grgurev kanal koje je zaštićeno, ali nije cijelo uključeno u

ekološku mrežu (izuzet je duboki, kanalski dio rezervata, površine oko 25 km2).

NAZIV KATEGORIJA PODKATEGORIJA

UKUPNA POVRŠINA (km2) iz GIS-a

POVRŠINA MORA (km2) iz GIS-a

Brijuni nacionalni park 33,97 26,48

Kornati nacionalni park 215,67 165,66

Mljet nacionalni park 52,92 24,37

Lastovsko otočje park prirode 195,83 143,09

Telašćica park prirode 70,01 44,68

Datule Barbariga posebni rezervat paleontološki 4,25 4,18

Malostonski zaljev posebni rezervat morski 173,00 57,16

Limski zaljev posebni rezervat morski 4,29 4,21

Delta Neretve - jugoistočni dio posebni rezervat ihtiološko-ornitološki 4,99 4,57

Pantan posebni rezervat ihtiološko-ornitološki 0,45 0,11

Prvić i Grgurov kanal posebni rezervat botaničko-zoološki 57,58 44,71

Medvidina špilja spomenik prirode geomorfološki 0,00 0,00

Modra špilja spomenik prirode geomorfološki 0,00 0,00

Špilja na otoku Ravnik spomenik prirode geomorfološki 0,00 0,00

Kanal - Luka u Šibeniku značajni krajobraz 11,69 4,24

Sitsko-žutska otočna skupina značajni krajobraz 100,07 80,73

Zavratnica značajni krajobraz 0,41 0,08

UKUPNO 925,14 604,30 Tablica 2. Površine zaštićenih područja koja u svom obuhvatu uključuju more

Sve informacije o područjima ekološke mreže i zaštićenim područjima nalaze se javno

dostupni na Bioportalu http://www.bioportal.hr/gis/, a biti će dostupni i izvoditelju kartiranja

u obliku shapefileova.

Uz navedena područja dionici su istaknuli i potrebu za kartiranjem sljedećih područja:

• Supra-, medio- i infralitorala kao područja pod najjačim antropogenim pritiscima za

koja je potrebno imati kartu staništa kako bi se mogle provoditi kvalitetne studije

procjene utjecaja na okoliš, ali i niz drugih studija (npr. utjecaj klimatskih promjena).

• Područja sidrenja, posebice unutar zaštićenih područja i ekološke mreže, kako bi se

mogla uspostaviti organizirana sidrišta i pratiti utjecaj na livade posidonije.

• Područja na kojima se već provodi ili se planira provoditi praćenje stanja livada

posidonije i koraligena.

• Područja potencijalnih podmorskih strmaca (pličina, kampanela) koji su biološki vrlo

interesantni, a zbog svoje teške dostupnosti za ribolov i ronjenje relativno očuvaniji od

priobalnih područja.

• Još uvijek relativno očuvana područja izvan ekološke mreže i zaštićenih područja, a u

svrhu daljnjeg rada na njihovoj zaštiti, u smislu uspostave učinkovite mreže morskih

zaštićenih područja u Jadranu te osmišljavanje programa praćenja stanja zaštićenih

područja (referentne lokacije monitoringa).

• Zone utjecaja („buffer zone“) oko granica postojećih zaštićenih područja u svrhu

donošenja mjera za učinkovitiju zaštitu samih zaštićenih područja, uspostavu praćenja

stanja (referentne lokacije monitoringa) te eventualno proširenja granica zaštite.

• Morem potopljeni krš, vrulje i anihaline špilje koje su nekad i kilometrima od mora.

• Estuariji rijeka kao područja mogućih tranziciji između pojedinih tipova staništa,

velike produktivnosti i ugroženosti.

• Odobalno područje zapadne Istre kao potencijalna područja s mäerlom i koraligenom.

STANIŠTA PRIORITETNA ZA KARTIRANJE

U prirodi se staništa međusobno isprepliću, u većini slučajeva ne postoji jasna prostorna ni

strukturna razgraničenja. Vrlo su česti prijelazi i „mješavine“ različitih staništa kao i

specifične strukture nastale zbog lokalnih hidrografskih i drugih okolnosti koje je vrlo teško

svrstati u određeni tip staništa. Svejedno, zbog potrebe jednostavnijeg opisivanja i

prikazivanja prirode, razvoja upravljanja, mjera zaštite i očuvanja i praćenja stanja, staništa se

određuju putem klasifikacija staništa te je trenutačno u primjeni nekoliko različitih sustava

klasifikacija (EU direktive, Emerald, Barcelonska konvencija, PHYSIS, EUNIS, nacionalne

klasifikacije itd.).

Posljednjih nekoliko godina u okviru Europske agencije za okoliš (EEA) razvija se

unaprijeđena verzija klasifikacije stanišnih tipova pod nazivom EUNIS čija primjena postaje

obvezna u izradi redovnih izvješća svake zemlje za EEA. Usprkos stalnom razvoju europske

klasifikacije stanišnih tipova, niti jedna od njih ne pokriva sve specifičnosti pojedinih zemalja

pa se u mnogima pristupilo izradi nacionalnih klasifikacija stanišnih tipova, pa tako i u

Hrvatskoj. Za potrebe provođenja projekta Kartiranje staništa kojega je 2002. godine tadašnje

Ministarstvo zaštite okoliša i prostornog uređenja naručilo od tvrtke OIKON d.o.o., Institut za

primijenjenu ekologiju, počelo se raditi na donošenju Nacionalne klasifikacije stanišnih

tipova (NKS). Posebno se vodilo računa da NKS bude kompatibilna s europskim

klasifikacijama za potrebe međunarodne suradnje i provođenja međunarodnih propisa te je

načinjen i "ključ" za pretvaranje stanišnih tipova NKS-a u odgovarajuće klase PHYSIS i

EUNIS klasifikacije. U suradnji sa stručnjacima 2004. izrađena je prva verzija Nacionalne

klasifikacije staništa. U Državnom zavodu za zaštitu prirode (današnji HAOP) je dodatno

izrađen "ključ" za pretvaranje NKS klasa u CORINE stanišne tipove propisane DS kako bi se

utvrdila zastupljenost ugroženih i rijetkih stanišnih tipova zaštićenih Direktivom u Hrvatskoj.

Zavod je kroz svoj stručni rad uvidio potrebu naknadnih dopuna NKS-a te je rađeno nekoliko

revizija. Opis morskih staništa donekle je izmijenjen i pročišćen 2007. i 2011. godine tijekom

izrade priručnika za određivanje morskih staništa u Hrvatskoj prema Ds. Najnovije promjene

donesene su 2014. godine i odnosile su se uglavnom na klasifikaciju šumskih staništa NKS-a.

Ta četvrta revidirana verzija NKS-a objavljena je 2014. godine u Pravilniku o popisu

stanišnih tipova, karti staništa te ugroženim i rijetkim stanišnim tipovima (Narodne

novine 88/14) čijim objavljivanjem prestaju važiti Pravilnik o vrstama stanišnih tipova, karti

staništa, ugroženim i rijetkim stanišnim tipovima te o mjerama za očuvanje stanišnih tipova

(Narodne novine 7/06) kao i Pravilnik o izmjenama i dopunama Pravilnika o vrstama

stanišnih tipova, karti staništa, ugroženim i rijetkim stanišnim tipovima te o mjerama za

očuvanje stanišnih tipova (Narodne novine 119/09). Što se tiče morskih staništa, iz najnovije

revidirane verzije NKS-a je izuzeta Asocijacija s vrstom Lithophyllum lichenoides koja se

nalazila unutar biocenoze donjih stijena mediolitorala (NKS G.2.4.2.) jer je tijekom

MedMPAnet projekta ustanovljeno da ova asocijacija nije zabilježena u Jadranu.

Nacionalna klasifikacija staništa, kao i svaka druga klasifikacija ima svoje manjkavosti,

međutim ovo je klasifikacija koja do sada najbolje preslikava sve karakterističnosti hrvatskih

staništa, kako na kopnu tako i u moru. Također, ovo je klasifikacija koja se već neko vrijeme

primjenjuje u Hrvatskoj te je na korištenje iste priviknuta nacionalna stručna i znanstvena

zajednica. Prema ovoj klasifikaciji izrađen je i priručnik za inventarizaciju i praćenje stanja

morskih staništa u kojem su pobliže opisana staništa (T.Bakran-Petricioli, HAOP, II. izdanje

2016. godina).

Tijekom konzultacija dionici su istaknuli tek nekoliko preporuka za unaprjeđenje

postojećeg NKS-a:

- Usklađivanje s novom EUNIS klasifikacijom koja bi trebala biti službeno donesena do

jeseni 2016.

- Prilagodba facijesa i asocijacija koraligenske biocenoze staništima prisutnim u Jadranu

(neki od trenutačno navedenih nisu nikada zabilježena u Jadranu, vidjeti izvješća

monitoringa koraligena u okviru MedMPAnet projekta, Silvija Kipson).

- Pojedini opisi tipova staništa nisu prilagođeni za jadranske uvjete. Na primjer, teško je

primijeniti klasifikaciju staništa vezano za pijeske i šljunke, pojedini facijesi i

asocijacije nisu karakteristični za hrvatski dio Jadrana, a neki nedostaju, neka staništa

koja su zabilježena nemoguće je svrstati u jedan od opisanih tipova staništa NKS-a

(npr.naselja mahovnjaka na detritusnim dnima, miješanja naselja posidonije i

infralitoralnih algi i sl.).

- U nekim dijelovima NKS klasifikacija je vrlo složena i trebalo bi ju pojednostaviti.

- U okviru klasifikacije potrebno je izraditi detaljnije opise staništa kako bi za sve

uključene u istraživanja bilo jasno na koja staništa se misli i kako ih na terenu

identificirati, odnosno kako razaznati pojedine tipove staništa, posebice većih razina

NKS-a.

U tijeku je izrada nove klasifikacije morskih staništa prema EUNIS-u, a koja bi u potpunosti

trebala biti gotova do jeseni 2016. godine. Prema navođenju jednog od autora (Sveučilište u

Splitu, Alen Soldo) ova klasifikacija bi u usporedbi s prethodnom verzijom EUNIS-a trebala

biti znatno drugačija, razrađenija i primjerenija za morska staništa Sredozemnog pa tako i

Jadranskog mora. Preporuka prof. Solde je da se buduća kartiranja u Hrvatskoj rade temeljem

ove nove EUNIS klasifikacije. S druge strane od strane HAOP-a postoje ključevi koji

omogućavaju prebacivanje iz trenutačnog EUNIS-a u NKS-a i obratno. Korištenje NKS-a

vjerojatno je ipak primjerenije, i to zbog kasnije usklađenosti s kartom kopnenih staništa,

nacionalnog iskustva u primjeni NKS klasifikacije, njene prilagođenosti specifičnostima

hrvatskih staništa, postojećeg ključa za prebacivanje u ostale klasifikacije te još nedonesene i

u praksi neprimijenjene nove EUNIS klasifikacije. Potrebno je da HAOP donese konačnu

odluku temeljem koje klasifikacije će se raditi kartiranja kako bi se ovo kao uvjet zadalo

izvođaču usluge.

Sve spomenute klasifikacije nemaju u potpunosti opisane sve tipove staništa što često dovodi

do subjektivnih i drugačijih interpretacija staništa na terenu. Također ni dostupni priručnici ne

opisuju sva staništa, a za pojedina staništa ne daju dovoljno detalja za njihovo učinkovito

prepoznavanje na terenu. Kako bi se tijekom kartiranja greške u podacima svele na

minimum potrebno je da budući provoditelj usluge izradi jasne i detaljne opise staništa

temeljem kojih će svi uključeni u kartiranje imati jasne upute kako prepoznati i u koje

stanište klasificirati određeno područje na terenu. Također, važno je i da se daju jasne

upute o rezolucijama kartiranja i kako klasificirati staništa u slučaju pojavljivanja

različitih kombinacija mozaika staništa, što je u prirodi vrlo često.

Generalno gledajući, od strane dionika istaknuta su sljedeća staništa kao prioritetna za

kartiranje: morske cvjetnice (posebno livade posidonije – prioritetno stanište prema DS),

naselja infralitoralnih alga (posebice asocijacije s rodom Cystoseira), dubokomorski grebeni s

naseljima koralja, koraligenska zajednica, mäerl, špilje (posebice anhialine špilje), riječni

estuariji i obalne lagune (prioritetno stanište prema DS).

Posebno se ističe potreba kartiranja sljedećih staništa, a s ciljem boljeg upravljanja prirodnim

resursima i ispunjavanja međunarodnih preuzetih obveza (Direktiva o staništima,

Mediteranska uredba): 1120 Naselja posidonije i to na području obalnog mora, 1170 Grebeni

i to na području izvan obalnog mora („off shore“ područja), ostale morske cvjetnice (uz

posidoniju), koraligenske zajednica i mäerl.

Uz navedeno ističe se potreba za informacijama o prisutnosti pojedinih asocijacija i facijesa

koji su značajni iz aspekta očuvanja bioraznolikosti, gospodarskog korištenja i praćenja stanja

(naselja gorgonija, crvenog koralja, alga roda Cystoseira,…).

U tijeku je dovršetak karte kopnenih staništa kojom su dijelom obuhvaćena i obalna staništa.

Kao dopunu ovoj karti HAOP je istaknuo potrebu kartiranja sljedećih obalnih staništa:

F.1.2.1. Biocenoza plaža sa sporosušećim nakupinama ostataka morske vegetacije, F.2.2.

Supralitoralni pijesci, F.3.1. Površine šljunčanih žalova pod halofitima, F.3.2. Supralitoralni

šljunci i kamenje, F.4.2.Supralitoralne stijene.

Prioritetna staništa za kartiranje s ciljem ispunjavanja odredbi Mediteranske uredbe su:

• „dno pokriveno morskim cvjetnicama” znači područje morskog dna na kojem

prevladavaju morske cvjetnice ili gdje je takva vegetacija postojala te je treba obnoviti.

Morske cvjetnice skupni je izraz za vrste Posidonia oceanica, Cymodocea nodosa,

Zoostera marina i Zoostera noltii.

• „koraligeno stanište” znači područje na čijem morskom dnu prevladava posebna biološka

zajednica pod nazivom „koraligen” ili gdje je takva zajednica postojala te je treba

obnoviti. Koraligen je skupni izraz za vrlo kompleksnu biogenu strukturu koja nastaje

trajnim prekrivanjem prethodno postojeće kamene ili tvrde podloge vapnenastog sloja,

„korom“ čiju osnovu rastom oblikuju crvene vapnenaste, scijafilne alge te dodatno

životinjski organizmia, kao što su spužve, ascidije, žarnjaci (rožnati koralj, morske lepeze

itd.), mahovnjaci, mnogočetinaši (Serpulidae), kolutićavci, zajedno s drugim organizmima

koji učvršćuju vapnenac.

• „dno pokriveno mäerlom” znači područje na čijem morskom dnu prevladava posebna

biološka zajednica pod nazivom „mäerl” ili gdje je takva zajednica postojala i treba je

obnoviti. Mäerl je skupini izraz za biogenu strukturu koja se sastoji od više vrsta crvenih

koralinskih algi (Corrallinaceae), koje imaju tvrdi skelet od kalcija i rastu kao samostalne,

slobodno živuće koralinske alge u obliku grane, grančice ili čvora na morskom dnu i

oblikuju nakupine u naborima na muljevitom ili pjeskovitom morskom dnu. Dna

pokrivena mäerlom uobičajeno su sastavljena od jedne ili različitih kombinacija crvene

alge, posebno Lithothamnion coralloides i Phymatolithon calcareum.

Kartiranje anhialinih špilja uključuje ciljano tražene ovih objekata i na području kopna te

iscrtavanje struktura pojedinog objekta što je izvan obuhvata ovog kartiranja. U dogovoru s

HAOP-om ova istraživanja će se pokušati uključiti u okviru druge usluge kojoj je cilj

uspostava i provedba monitoringa u skladu s obvezama iz Direktive o pticama i Direktive o

staništima, uključujući uspostavu programa praćenja prioritetnih staništa, među kojima su i

morske špilje.

Od strane MZOIP/HAOP-a zatraženo je da se kartiranje staništa provede minimalno na III

razini NKS-a te po mogućnosti IV i V razini za asocijacije i facijese s prioritetnim, ugroženim

i indikatorskim vrstama značajnim za praćenje stanja (cvjetnice, Cystoseira, gorgonije, crveni

koralj i sl. kao što je gore navedeno).

Sukladno zahtjevima MZOIP/HAOP-a te potrebama istaknutim od strane dionika u Tablici 3

dajemo pregled staništa za koja je potrebno provesti kartiranje, prema trenutno važećoj NKS

klasifikaciji.

NKS oznaka i razine NAZIV STANIŠTA F. MORSKA OBALA

F.1. Muljevita morska obala

F.1.2. Supralitoralni muljevi

F.1.2.1. Biocenoza plaža sa sporosušećim nakupinama ostataka morske vegetacije#

NKS oznaka i razine NAZIV STANIŠTA F.2. Pjeskovita morska obala

F.2.2. Supralitoralni pijesci#

F.3. Šljunkovita morska obala F.3.1. Površine šljunčanih žalova pod halofitima#

F.3.2. Supralitoralni šljunci i kamenje# F.4. Stjenovita morska obala

F.4.2. Supralitoralne stijene# F.5. Antropogena staništa morske obale

F.5.1 Antropogena staništa morske obale

G. MORE G.2. Mediolitoral G.2.1. Mediolitoralni muljeviti pijesci i muljevi

G.2.2. Mediolitoralni pijesci G.2.3. Mediolitoralni šljunci i kamenje G.2.4. Mediolitoralno čvrsto dno i stijene G.2.4.3. Biocenoza mediolitoralnih špilja

G.2.4.4. Zajednice mediolitorala kraških morskih jezera G.2.5. Antropogena staništa u mediolitoralu

G.3. Infralitoral G.3.1. Infralitoralni pjeskoviti muljevi, pijesci, šljunci i stijene u eurihalinom i euritermnom okolišu

G.3.2. Infralitoralni sitni pijesci s više ili manje mulja G.3.2.2. Biocenoza sitnih ujednačenih pijesaka G.3.2.2.1. Asocijacija s vrstom Cymodocea nodosa# G.3.2.3. Biocenoza zamuljenih pijesaka zaštićenih obala G.3.2.3.4 Asocijacija s vrstom Cymodocea nodosa#

G.3.2.3.5 Asocijacija s vrstom Zostera noltii# G.3.3. Infralitoralni krupni pijesci s više ili manje mulja G.3.3.2.

Biocenoza krupnih pijesaka i sitnih šljunaka pod utjecajem pridnenih struja (pojavljuje se i u cirkalitoralu)

G.3.3.2.1. Facijes mäerla (pojavljuje se i kao facijes u biocenozi obalnih detritusnih dna) #

G.3.4. Infralitoralno kamenje i šljunci

G.3.5. Naselja posidonije# G.3.5.1. Biocenoza naselja vrste Posidonia oceanica (=Asocijacija s vrstom Posidonia oceanica) #

NKS oznaka i razine NAZIV STANIŠTA G.3.6. Infralitoralna čvrsta dna i stijene

G.3.6.1. Biocenoza infralitoralnih algi# G.3.6.1.2. Asocijacija s vrstom Cystoseira amentacea (var. amentacea, var. stricta, var. spicata#

G.3.6.1.15. Asocijacija s vrstom Cystoseira compressa#

G.3.7. Infralitoral kraških morskih jezera

G.3.8. Antropogena staništa u infralitoralu

G.4. Cirkalitoral G.4.1. Cirkalitoralni muljevi G.4.2. Cirkalitoralni pijesci G.4.2.2. Biocenoza obalnih detritusnih dna

G.4.2.2.2 Facijes mäerla# G.4.3. Cirkalitoralna čvrsta dna i stijene

G.4.3.1. Koraligenska biocenoza# G.4.3.1.5. Facijes s vrstom Eunicella cavolini# G.4.3.1.6. Facijes s vrstom Eunicella singularis G.4.3.1.8. Facijes s vrstom Paramuricea clavata# G.4.3.2.

Biocenoza polutamnih špilja (pojavljuje se i kao enklava u infralitoralu) # G.4.3.2.2.

Facijes s vrstom Corallium rubrum# G.4.3.3.. Biocenoza potpučinskih stijena (stijena na rubu kontinentske

podine)# G.4.3.4.

Biocenoza vrulja ponorskog tipa# G.4.4.

Cirkalitoral kraških morskih jezera G.4.5.

Antropogena staništa u cirkalitoralu G.5. Batijal

G.5.1. Batijalni muljevi G.5.2. Batijalni pijesci G.5.3. Batijalno čvrsto dno i stijene G.5.3.1. Biocenoza dubinskih koralja# G.5.3.2. Biocenoza špilja i prolaza u potpunoj tami (javlja se kao enklava u

plićim stepenicama)#

K. KOMPLEKSI STANIŠTA K.1.

Estuarij K.2.

Obalne lagune

NKS oznaka i razine NAZIV STANIŠTA K.3.

Velike plitke uvale i zaljevi Tablica 3. Morska staništa projektnog područja prema Nacionalnoj klasifikaciji staništa (NKS). Prioritetna staništa za kartiranje označena su s oznakom #

PRIJEDLOG PRIKUPLJANJA DODATNIH PODATAKA

Tijekom konzultacija dionici su istaknuli dodatne podatke koji bi se tijekom kartiranja mogli

prikupiti, a bili bi korisni za potrebe učinkovitijeg upravljanja, izvještavanja i kao temelj za

buduća znanstvena istraživanja. Predlaže se prikupljanje sljedećih podataka:

• Prisutnost vrsta s Direktive o staništima: Centrostephanus longispinus, Corallium

rubrum, Lithophaga lithophaga, Pinna nobilis, Scyllarides latus, Phymatholiton

calcareum, Lithotamnion coralloides.

• Prisutnosti prijetnji, pritisaka i ljudskih aktivnosti (sukladno EU klasifikaciji,

http://bd.eionet.europa.eu/activities/Natura_2000/reference_portal) i to prvenstveno

invazivnih i alohtonih vrsta, otpada i otpadnih voda, odbačenog ribolovnog alata i

devastacije obale (betonizacija, nasipavanje).

• Prisutnost karakterističnih vrsta za pojedina staništa (tamo gdje je definirano koje su

to).

• Kvalitativni i kvantitativni sastav zajednica na istraživanom staništu u cilju

unapređenja znanja o bioraznolikosti bentoskih zajednica Jadranskog mora.

• Mjerenja prostornih razdioba ekoloških faktora koji utječu na raspored morskih

staništa u prostoru (npr. temperatura mora, salinitet, brzina strujanja). Ovakve podloge

najprikladnije je izvesti metodama geofizikalnog modeliranja, uz ograničena i pažljivo

dizajnirana terenska uzorkovanja koja daju podatke nužne za generalizaciju modelom,

kao i za kalibraciju i validaciju modela.

• Pronalazak arheoloških nalazišta te obavještavanje Ministarstva kulture o pronalasku

istih

• Pronalazak zaostalih eksplozivnih naprava te obavještavanje Pomorske policije o

pronalasku istih.

Mogućnost prikupljanja ovih podataka ovisit će o metodama kartiranja staništa, odnosno isti

se eventualno mogu prikupiti isključivo kao usputni podatak jer istraživanja i ograničeni

resursi trebaju prvenstveno biti usmjerena u izradu karte staništa. U slučaju prikupljanja istih

biti će potrebno osmisliti protokol koji bi omogućio prikupljanje i pohranu ovih podataka na

sustavan način. Zbog složenosti istraživanja sastava bentoskih zajednica i

oceanografskih/ekoloških faktora, smatramo da konkretno ova dodatna istraživanja neće biti

moguće provesti u okviru ove usluge.

DEFINIRANJE POTREBNE RAZINE DETALJA/MJERILA KARTE STANIŠTA

Ovom uslugom bit će obuhvaćeno iznimno veliko i heterogeno područje kartiranja, u smislu

prisutnih staništa, kao i potreba za preciznosti konačne karte staništa. Prilikom odabira

metoda kartiranja i preciznosti budućih karata trebati će se uzeti u obzir raspoložive metode,

njihova cijena, karakteristike staništa i potrebe dionika.

Kada govorimo o karakteristikama staništa najveći dio hrvatske obale zauzimaju staništa

stjenovite obale koja se protežu duž cijele obale u širem ili užem pojasu, a isprekidana su

drugim tipovima staništa (muljevita, pjeskovita, šljunkovita, antropogena obala), od kojih

neka lokalno zauzimaju vrlo male površine (npr. šljunkovite plaže zauzimaju često površine

od manje od 50 m dužine i 20 m širine, a vrlo su česte).

Priobalne dijelove morskog dijela karakterizira velika heterogenost pridnenih staništa, koja

se rasprostiru na manjim površinama, često u mozaicima staništa i obično u užoj zoni uz

obalu i otoke (do oko 500 m od obalne crte).

Obalna staništa i pridnena staništa priobalnog dijela su pod velikim antropogenim pritiscima,

stoga je u kartiranju ovog područja važno imati mjerilo i rezoluciju karte koja će omogućiti da

se sva obalna staništa zabilježe i prikažu na prikladan, dovoljno detaljan način.

Pridnena staništa odobalnog dijela, posebice u dubljim područjima izvan granica

teritorijalnog mora, zauzimaju veće površine i rasprostiru se kontinuirano. Uglavnom je riječ

o staništima sedimentnih dna te manjim područjima staništa čvrstih dna. Iznimka su pličine

(kampaneli), odnosno podmorske hridi koje se izdižu iznad sedimentog dna od otprilike 100

pa do 30 m dubine, a česte u pojasu uz vanjske otoke te su obično male površine. Ova staništa

odobalnog dijela su pod znatno manje intenzivnim antropogenim pritiscima (ribolov,

eksploatacija ruda, onečišćenja brodova). Iz navedenih razloga za ovo područje potrebna je

znatno manje detaljna karta.

Nova karta kopnenih staništa izrađuje se u prostornoj rezoluciji određenoj mjerilom karte 1:25

000 i minimalnoj jedinici kartiranja 1,56 ha (MMU-minimum mapping unit). MMU određuje

površinu poligona određenog staništa koje će se kartirati (kao zasebni poligon). Načelna uputa

HAOP-a je da se karta morskih staništa izrađuje koliko je moguće u skladu s odredbama karte

kopnenih staništa. Idealna situacija bi bila kada bi se cijelo ciljano područje kartiralo u istom,

detaljnom mjerilu. Međutim, s obzirom na složenosti i cijene tehnologija kartiranja morskih

staništa, kao i zadan vremenski rok ovo neće biti moguće, ali nije ni potrebno s obzirom na

karakteristike ciljanih staništa, trenutačne antropogene pritiske i svrhe za koje će se koristi

karta staništa. Imajući u vidu raspoložive resurse i potrebe dionika, kartiranju pridnenih

staništa Jadrana će se trebati pristupiti s različitim prostornim rezolucijama i mjerilima karte,

za različita područja.

Gotovo svi dionici iskazali su zabrinutost zbog obima planiranog kartiranja u odnosu na

raspoložive resurse (financijske, tehničke, vremenske). Istaknuli su važnost da se u ovom

kartiranju izrade karte staništa koje će biti što točnije i preciznije te da se u slučaju manjka

kapaciteta rađe pristupi kvalitetnijem kartiranju manjih područja nego da na kraju dobijemo

još jednu sveobuhvatnu, ali nepreciznu kartu. Svi dionici smatraju kako bi karte staništa

trebale biti javno dostupne, ali uz određena ograničenja dostupnosti vezano za osjetljive vrste,

staništa, područja (npr. naselja crvenog koralja, osjetljivi grebeni, arheološka nalazišta).

Uzimajući u obzir sve navedeno predlažemo izradu karte mjerila u rasponu od 1:10 000 do

1:50 000, za različita područja u Jadranu (Tablica 4). U znanstvene svrhe od strane dionika

predlagana su i kartiranja u mjerilu 1:5 000.

Svrha Područja Staništa Potrebno mjerilo

Nacionalno izvještavanje,

upravljanje i prostorno

planiranje

obala i

priobalno

područja

morska obala,

mediolitoral,

infralitoral,

manjim dijelom

cirkalitoral

1:25 000 (za obalna staništa

mjerilo 1:10 000)

Upravljanje zaštićenim

područjima i ekološkom

mrežom

obala i

priobalno

područja

(zaštićena

područja i

ekološka

morska obala,

mediolitoral,

infralitoral,

manjim dijelom

cirkalitoral 1:25 000-1:10 000

mreža)

Monitoring i znanstvene

svrhe

obala i

priobalno

područja

morska obala,

mediolitoral,

infralitoral,

cirkalitoral 1:10 000 – 1:5 000

Znanstvene svrhe,

upravljanje ribarstvom i

ostalim oblicima

korištenja

odobalno,

dubokomorsko

područje cirkalitoral, batijal 1:100 000 - 1:50 000 Tablica 4. Pregled potrebnih mjerila za različite namjene buduće karte morskih staništa

POPIS ELEKTRONSKIH PRILOGA OVOM ELABORATU Prilog A: Primjeri uvodnog pisma dionicima

Prilog B: Primjerak polustrukturiranog upitnika za intervjue s dionicima

Prilog C: Popis dionika i provedenih intervjua

Prilog D: Zapisnici svih provedenih intevjua

Prilog E: Materijali prve radionice za dionike: poziv, agenda, prezentacije, popisna lista

Prilog F: Materijali druge radionice za dionike: poziv, agenda, prezentacije, popisna lista