ANĐELI S NAMA

Uvod

Anđeli su moćni izvršitelji naredaba Božjih i poslušni su riječi njegovoj, nemaju mana i nesavršenstava. Svaki čovjek ima svog anđela koji ga štiti, daje svoju ljubav, prijateljstvo poput najprivrženije majke. Prema Nauku od Crkve o anđelima, to je nešto najdivnije i najutješnije, međutim mnogi ljudi nisu svjesni njihove prisutnosti, rijetko im se mole i ne pozivaju ih u pomoć kad ih pritisnu opasnosti i teškoće. A kao posljedicu toga gube bezbroj blagoslova koje vrlo lako mogu uživati i postaju žrtvom bezbrojnih nevolja koje su vrlo lako mogli izbjeći. Anđele tako malo poznajemo i tako malo volimo upravo iz razloga što su mnogi kojima je dužnost bila poučavati nas o tom važnom nauku, bili krajnje nemarni u izvršavanju svoje zadaće. Koliko bi bilo bolje da se djecu poučava o anđelima i njihovom prijateljstvu, ljubavi i da se ima neograničeno povjerenje u njih, nego se događa da se djeci puni glava strahovima o duhovima i sablastima. Vrlo je malo knjiga napisanih o anđelima, zato se nadam da ću ovim svojim radom pružiti dovoljno informacija, kako bih ljude zainteresirala i potaknula da se dalje informiraju i proširuju svoje znanje i otvore srce.

Tko su anđeli?

Prema svetom Augustinu riječ anđeo označava službu a ne narav, jer su duhovi po onome što jesu, a anđeli po onome što čine, to znači sluge su i vjesnici Božji. Anđeli imaju razum i volju, što znači da su osobna i besmrtna stvorenja. Oni su moćni nebeski knezovi koji stoje pred Bogom, gledajući njegovu otkrivenu prisutnost. Plamteće su buktinje ljubavi i savršene slike Božje, zrcala njegovih božanskih savršenosti, koja odražavaju njegovu ljubav, ljepotu, svetost, moć, sva njegova božanska obilježja i savršenosti, ali svaki anđeo na svoj poseban način. Ne postoje dva slična ili jednaka anđela. Svaki pojedini anđeo sam u sebi je zasebna vrsta.

Neizrecivo su ljupki, na njima nema sjenke nesavršenstva, nikakvih nedostataka, žive su replike Božje ljepote. Ali ništa manje čudesno odražavaju Božju dobrotu i milinu. Oni odražavaju sve njegove božanske kreposti i savršenstva, uživaju u gledanju Božje beskonačne ljubavi, te ga zauzvrat ljube svom moćnom snagom i silinom svojih naravi. Njihova dobrota i velikodušnost su neizmjerne. Po savršenstvu nadilaze sva vidljiva stvorenja i o tome svjedoči sjaj njihove slave. Od stvaranja svijeta i tijekom cijele povijesti spasenja, anđeli najavljuju izdaleka ili izbliza spasenje i služe ostvarenju božanskog nauma. Anđeli su vrlo važni u tri abrahamske religije: kršćanstvu, islamu i židovstvu.

Kršćanska anđeoska hijerarhija označava stupnjevit poredak anđela na nebesima. Takva podjela potječe od pisanih djela Pseudo-Dionizija Areopagita, teologa iz 5. stoljeća, i navodnog učenika svetog Pavla. Pseudodionizijski spisi Mistična teologija, Nebeska hijerarhija i O Božjim imenima, su temelj zapadnog učenja o duhovnim nebeskim bićima, a spominju se i u Bibliji. Podijeljeni su u devet sfera ili zborova, u skupini po tri.

1

Prvu Sferu (Nebeski savjetnici) čine:

1. Kerubini – čuvari Božjeg prijestolja i nitko čak ni sveta bića ne mogu pogledati u njih zbog njihove svjetlosti, imaju 6 krila, 2 preko lica, 2 preko tijela i 2 pomoću kojih lete. Poznati su Serafiel (ima orlovu glavu) i Metatron.

2. Serafini - čuvari svijetlosti i zvijezda, poznati kao Jofiel, imaju 4 lica, lice čovjeka, bika (pravo lice), lava i orla. Ne zna se koliko su visoko u rangu, jesu li anđeli ili bića viša od anđela.

3. Prijestolja – gospodari Mudrosti ili Starješine, poznati kao Erelim ili Ophanim (Gospodari Buktinje, poznati po izgledu nalik kotačima, jednima unutar drugih, sa stotinama očiju na žbicama). Simboli Božje pravde i autoriteta.

Drugu Sferu (Nebeski upravitelji) čine:

1. Gospodstva – Hashmallim, ili Gospodari Individualnosti, reguliraju dužnosti nižih anđela. Jako rijetko vidljivi smrtnicima, izgledaju poput običnih ljudi s krilima uz aureolu.

2. Sile – održavaju kretnje nebeskih tijela zbog ravnoteže svemira, posjeduju snagu i inteligenciju da odgovaraju isključivo Bogu. Održavaju svemir u ravnoteži. Njihov vođa bio je Samael.

3. Vlasti – nositelji savjesti i čuvari povijesti, Gospodari Uma. Ratnici anđeli, po jednoj teoriji Sotona je bio njihov predvodnik do pada.

Treću Sferu (Nebeski glasnici) čine:

1. Vrhovništva – nose krunu i žezlo, a dužnost im je izvršavanje naredbi od Gospodstva i naviještanje blagoslova ljudima, te nadgledanje skupina ljudi i obrana religije. Također, inspiriraju nas za umjetnost i znanost.

2. Arkanđeli – najviše rangirani anđeli, koji prenose Božje zapovjedi i služe kao zapovjednici anđeoske vojske. U Kumranskim rukopisima spominju se tri, u rabinskoj tradiciji šest ili sedam, a u židovskoj apokaliptičnoj i kršćanskoj predaji sedam arkanđela. Sv. Mihael - Vojskovođa nebeske vojske, pobjednik nad Sotonom; sv. Gabriel - Božji glasnik, Božja snaga; sv. Rafael - „Onaj koji liječi“, ozdravitelj; sv. Uriel - Božja vatra ili svijetlo, Bog je moje svjetlo; sv. Barakiel ili Maltijel - Božji blagoslov; sv. Jehudiel ili Jofijel - Kažnjavatelj Božji, Slava Božja; sv. Sealtiel ili Zeadijel - Božji glasnik, Božja pravednost.

3. Anđeli – Malakh Wat Watim, glasnici čovječanstvu; ujedno najbliži ljudskom rodu. Rade pod vodstvom arkanđela. Njihov je posao da štite ljude i prenose Božje zapovjedi, a to su: Zerachiel, Oriphiel, Kamuel, Haniel, Zadkiel.

Stvaranje anđela

2

Anđeli su stvoreni u isto vrijeme kada i svijet, ali prije čovjeka. Stvoreni su u stanju milosti, ali na drugome nebu gdje su morali pružiti dokaz svoje vjernosti Bogu i tako zaslužiti blaženo gledanje. Imaju slobodnu volju poput nas i morali su izabrati između dobra i zla. Samo što u anđeoskim naravima nema sukoba između duha i tijela. Prije nego su bili pripušteni blaženom gledanju, morali su odabrati između svoje naravi koja je već bila u stanju milosti i još višeg stanja milosti koje će ih zauvijek pripustiti u neposrednu Božju prisutnost, a naziva se svjetlo slave. Dakle, prije nego im je bilo dopušteno gledati Boga, bili su kušani. A tu je bio veći broj onih koji su ostali vjerni Bogu, te su istog trena primljeni u nebo Blaženoga Trojstva i njima je bilo dopušteno gledati otkrivenu ljepotu Božju. Jednom kada su došli u neposrednu Božju blizinu, više nisu mogli zgriješiti.

Nažalost u trenutku kušnje, mnogi anđeli su pali grijehom oholosti stavljajući vlastitu volju ispred Božje volje. U trenutku pada, strmoglavljeni su u pakao, ali njihove sjajne naravi, njihov razum i volja zadržali su svoju snagu i moć, a ljubav i svetost su preobraženi u neumoljivu pakost i mržnju. Nisu svi anđeli pali iz jednog ili drugog kora, nego je mnogo njih palo iz svakog pojedinačnog kora. Čak su neki od najviših i najsvetijih anđela bili izgubljeni i postali su demoni. Uvidjevši da ne mogu napasti Boga, oni na nas usmjeravju svoju osvetu i zlovolju, jer je nama suđeno da zauzmemo prijestolja koja su oni ostavili praznima i uživamo u slavi i sreći koju su oni zauvijek izgubili. Prijestolja koja su ostala prazna padom ovih anđela, biti će dana onima među nama koji ostanu vjerni Bogu i zasluže nebo.

Sveta Marija, draga Božja Majka, Kraljica anđela i svetaca, primjer je velikih milosti od Boga i uzdignuta je na najviši stupanj svetosti na kojem je neusporedivo viša od svih ostalih stvorenja.

Svaki čovjek dobiva svog anđela čuvara u trenutku svog rođenja, koji ga nikada ne napušta bez obzira bio on vjernik ili nevjernik. Nevjerojatno je da Bog svakome od nas smrtnika daje slavna nebeskoga kneza da nas čuva sve dane naših života, koji je uz nas noću i danju i sve svoje vrijeme, brigu i neprekidnu budnost posvećuje tome da osigura našu sreću. Kada se počne brinuti o našoj duši, svu svoju inteligenciju i znanje, snagu i budnost posvećuje tome kako bi obranio, zaštitio i na svaki mogući način pomogao osobi za koju ga je Bog zadužio. Anđeo to čini zato što mu je Bog zapovjedio da to čini i zato što prema nama osjeća neizmjernu, osobnu i privrženu ljubav. On za nas neprestano moli Boga nevjerojatnim žarom, daje nam savjete pune ljubavi i mudrosti, ali ne može se uplitati u našu slobodnu volju, samo može djelovati na naše pamćenje živo nam prizivajući u pamet nešto što trebamo napraviti ili nas upozoravajući na nešto što ne trebamo. Potiče nas da ispravimo svoje slabosti, da se borimo protiv svojih zlih sklonosti. Uvijek je na oprezu da nas obrani od napada demona, da nas čuva od brojnih opasnosti i zala kojih smo potpuno nesvjesni.

Oni koji žele sretan brak trebaju žarko moliti svoje anđele za ovu milost, jer im nitko bolje ne može osigurati ovaj blagoslov osim njih.

Svrha anđela

3

Jedna od najživljih predaja rane Crkve bila je pobožnost anđelima čuvarima, a riječ je o nečemu što suvremenim čitateljima često promakne. Pripovijest o Crkvi napreduje pod vodstvom anđela koji je štite i pomažu joj, a isto je i s našim životima. I mi trebamo tako vjerovati i biti tako živo svjesni naših anđela čuvara, jer Bog je dao svakom pojedinom od nas jednako moćno nebesko vodstvo, zaštitu i pomoć. Svatko od nas od rođenja ima svojega anđela čuvara. Isus je rekao: “Pazite da ne prezrete ni jednoga od ovih najmanjih jer, kažem vam, anđeli njihovi na nebu uvijek gledaju lice Oca mojega, koji je na nebesima” (Mt 18,10). Pobožnost anđelima nije se pojavila kao nešto novo što bi bilo posljedica naviještanja evanđelja, nego je oduvijek bila dio biblijske religije. Biblija je puna anđela, od početka do kraja, od Knjige Postanka do Otkrivenja. U nepreglednoj predaji riječ anđeo počela se primjenjivati na cijeli niz bestjelesnih, čisto duhovnih bića stvorenih od Boga. Neka od njih je stvorio da mu služe pred njegovim prijestoljem, a drugima je dao moć da upravljaju prirodnim silama svemira, dok su neki od njih i glasnici. Oni se u Bibliji ponekad pojavljuju u ljudskom obliku, pa čak i u zastrašujućemu simboličnom obliku, s mnogo očiju (što predstavlja njihovo golemo znanje) i u divovskoj veličini (što predstavlja njihovu nadljudsku snagu).

Bog nam daje ove vodiče kako bismo imali nadljudsku pomoć na našemu putu u nebo. Naši nam anđeli čuvari žele pomoći surađivati s Božjom voljom, sačuvati nas od grijeha, pomoći nam kako bismo mi pomogli drugima i žele nas sačuvati od upropaštavanja tuđih života. Oni nam žele sve najbolje, ali se to ne poklapa uvijek s onim za čim mi žudimo. Problem je u tome što se ono što je za nas najbolje ne poklapa nužno s našom udobnosti, zdravljem i sigurnošću. Ponekad je trpljenje za nas najbolje, ako ni zbog čega drugog, onda zato da nas očuva od grijeha i navođenja drugih na grijeh. Naši anđeli čuvari marljivo nastoje zadobiti naše povjerenje, zato što je to uistinu za nas najbolje, te tako nam oni nesumnjivo pomažu, posebno onda kad od njih tražimo pomoć, kod malih i kod velikih stvari. Anđeli slijede Božji obrazac upravljanja, tako da nam ponekad daju ono što želimo kako bismo naučili pitati ono što trebamo. Mi smo djeca Božja i Bog je stavio čiste duhove da nad nama bdiju i štite nas, zato što nas ljubi i što nas je sve pozvao na 'svetost' stanje koje podrazumijeva daleko više od same 'dobrote'. Biti svet znači biti namijenjen božanskoj svrsi, biti namijenjen Bogu. Bog je edenski vrt napravio svetim mjestom i postavio je anđele da stražare nad njim i održavaju ga čistim (Post 3,24).

Zašto bismo se trebali sprijateljiti s anđelima? Dobiti ćemo bezbrojne i velike milosti koje inače ne bismo nikada postigli. Biti ćemo zaštićeni i obranjeni od nebrojenih opasnosti, zala, bolesti i nezgoda koje nikako ne bismo mogli izbjeći bez njihove pomoći. Osigurati će nam takvu sreću kakvoj se bez njihove pomoći ne bismo mogli nadati u ovoj dolini suza. Oni su naši najdraži i najbolji prijatelji koji su nam uvijek spremni pomoći u svim našim nevoljama i žalostima. Anđeo je jedan od najvećih blagoslova koji nam Bog može dati. Oni svim srcem žude biti naši prijatellji i vole nas svom snagom. Njihovo prijateljstvo, pomoć i ljubav možemo usporediti s privrženošću majke prema djetetu.

4

Postoje neke stvari koje možda ne znamo o anđelima, a to su: da svatko ima svog anđela čuvara, koji nas voli i nikada ne napušta. Sve što moramo učiniti jest zamoliti ga da nam pomogne. On omogućava drugim anđelima i dušama da nam pomognu. Naš anđeo čuvar može komunicirati s anđelom čuvarom druge osobe i poprima ljudsku pojavnost kako bi nam pomogao da shvatimo poruku.

Što rade anđeli

Broj anđela nadilazi našu moć računanja ili poimanja. Milijuni anđela ispunjaju nebesa, služeći Bogu, a jednako tako milijuni anđela ispunjaju zemlju, služeći nama. Oni su prisutni među nama, oko nas, u našoj blizini, posvuda; bdiju nad nama beskonačnom brigom i ljubavi. Bez njihove neprestane zaštite, povijest svijeta bi bila puno drukčija i zlosretnija. Čuvaju nas od svakojakih opasnosti i zala.

Imaju dvije velike moći: razum i volju. Razum anđela neusporedivo nadilazi ljudski razum. Anđeli nisu samo savršeni u svojoj ljepoti, moćni u svojoj snazi, nego su puni i znanja i mudrosti. Njihovo znanje je jasno, sigurno i slobodno od svake mogućnosti pogreške.

Anđeoska volja neusporedivo nadilazi ljudsku volju. Kada anđeo nešto želi, on se nikada ne povlači. On želi svom svojom snagom i to se ne može promijeniti. Njegove su odluke nedvojbene i neopozive, jer ih donosi u potpunosti upoznat s onime što želi. U onome što on čini nema borbe ni sukoba, on pobjeđuje otpor neodoljivom moći.

Svaka velika zvijezda, planet, Sunce i svako nebesko tijelo imaju svojega anđela čuvara koji ih drži na njihovoj putanji i prijeći bilo kakva zastranjivanja. Čudesna energija i snaga je potrebna za takvo što. Sva divna usklađenost je djelo anđela kao što je vjetar, voda, Zemlja, vatra, vrijeme, godišnja doba, vjetrovi, oganj vatreni, potresi, svaki dašak zraka, svaka zraka svjetlosti i topline.

Anđeli su žive misli, pa se i kreću poput naših misli. Oni nisu ni na koji način podložni zakonima svemira. Iako našoj dobrobiti posvećuju svu svoju brigu i pozornost i neprestano su s nama, nikada iz vida ne gube Božju prisutnost, gledajući njegovu beskonačnu ljepotu.

Znanje o anđelima smo dobili iz Svetoga Pisma, Kristova nas Crkva poučava, predaja, učenje crkvenih naučitelja i svetaca, naš razum nas usmjerava na njihovo postojanje, a na koncu postoje mnoga ukazanja anđela čija je vjerodostojnost čvrsto dokazana.

Koliko god bila nedostatna naša ljubav i prijateljstvo, i Bog i anđeli ih neizmjerno cijene. Ako im ponekad prikažemo misu u čast, pružamo im najveću moguću radost. Možemo im pružiti neizmjerno zadovoljstvo prinoseći naša dobra djela u njihovu čast i zahvaljujući Bogu na svoj ljepoti, svetosti i slavi koju im je dao. A oni će nam to uzvratiti tisućustruko. Djelotvornost mise je tako čudesna, Božje milosrđe i velikodušnost tada su bezgranični da nema povoljnijeg trenutka da bi se tražila milost kao kada se Isus prinosi na

5

oltaru. Ono što u tome trenutku zamolimo, gotovo ćemo sigurno i primiti. Anđelima je ovo itekako znano te stoga i dolaze u mnoštvima da bi se klanjali Bogu i uputili mu svoje molbe u tome trenutku milosti.

Arkanđeli spomenuti u Bibliji

Sveti Mihovil potječe od hebrejskog što znači 'tko je kao Bog', a najznačajniji tekst o njemu je onaj iz Otkrivenja (Otk 12, 7-9). U ikonografiji prikazan je kao ratnik u oklopu i s mačem u ruci. Crkva od najstarijih vremena ima veliko štovanje i duboku pobožnost prema svetom Mihovilu. Promatra ga kao moćnog anđela, koji je svojom zaštitom trajno prisutan. Trostruka je djelatnost sv. Mihovila u službi Crkve, jer je on je borac, molitelj i pratitelj. Podjednako ga štuju i židovi i kršćani i muslimani. Prema kalendaru Rimokatoličke Crkve, blagdan sv. Mihovila slavi se 29. rujna, a na taj dan slavimo i preostala dva arhanđela: Sv. Gabrijela i Sv. Rafaela. Njega se zaziva u bolesti, posebno u smrtnom času, jer je njegova svemoćna pomoć tada potrebna, budući da Sotona upravo u tome trenutku upućuje svoj posljednji i najžešći napad na kršćansku dušu, kako bi je strahovima i očajanjem odvukao u pakao.

Sveti Gabrijel potječe od hebrejskog što znači 'moja je moć Bog', 'moj je ratnik Bog', u judeo-kršćanskoj i islamskoj tradiciji, ime je jednoga od arkanđela. Neke vjerske tradicije vjeruju da Gabriel nosi veliku trubu kojom će objaviti Sudnji dan i dolazak Boga, a kršćanska i islamska tradicija ga također opisuje kao vjesnika ili glasnika, pa ga se često naziva "anđelom glasnikom". U Bibliji se prvi puta pojavljuje u Starom zavjetu u knjizi proroka Daniela, gdje dolazi Danijelu kako bi mu objasnio viziju ovna i koze i priopćio mu pretkazanje sedamdeset tjedana. Također, on je taj koji je pomogao Mojsiju razdvojiti Crveno more u trenutku kada su Židovi bježali pred Egipćanima. U Novom zavjetu Gabriel je taj koji navješćuje Zahariji da će mu se roditi sin, Ivan Krstitelj, a Djevici Mariji da će roditi Isusa. Gabrijela povezuju s emocijama i srcem, a kao zaštitnika štuju ga glasonoše i pismonoše. Papa Pio XII. proglasio ga je 1951. godine zaštitnikom telekomunikacija: telegrafa, telefona, radija i televizije. Katolička Crkva slavi blagdan sv. Gabriela 29. ožujka, Anglikanska Crkva 29. rujna, Pravoslavna Crkva 8. studenog, a Etiopska pravoslavna Crkva 8. prosinca.

Sveti Rafael potječe od hebrejskog što znači 'Bog liječi'. Arhanđeo je u judaizmu, kršćanstvu i islamu. U kršćanskoj je ikonografiji prikazivan kako vodi Tobiju i drži u ruci posudu s lijekom. Smatra se zaštitnikom slijepih, sretnog susreta, medicinskih sestara, liječnika i putnika. Spominje se kao jedan od arhanđela i u apokrifnoj Knjizi proroka Henoka. Njegovo ime nalazi se na ranokršćanskim talismanima, grobovima i drugim spomenicima. U Katoličkoj Crkvi, svetkovina arkanđela Rafaela slavi se 24. listopada. Također se slavi i zajedno s druga dva arhanđela, Mihaelom (Mihajlom) i Gabrijelom 29. rujna.

6

Sveti Uriel potječe od hebrejskog što znači 'Svjetlost Gospodinova', 'Božji oganj' jedan od arkanđela koji se spominje u židovskoj i kršćanskoj tradiciji. Pojedini izvori smještaju arkanđela Uriela na čelo 'Trećeg reda anđela', dok ga drugi spominju kao jednog od 'Sedam duhova' ispred 'Prijestolja'. Svetkovina arkanđela Uriela slavi se 28. srpnja. Osim u apokrifnoj knjizi proroka Henoka, Uriel se spominje i u drevnom spisu Testament kralja Salomona, zajedno s drugim moćnim arkanđelom Sabrielom.

Arkanđeo Barakiel potječe od hebrejskog što znači 'Blagoslov Božji'; jedan je iz skupine od sedam arkanđela iz povijesnih kršćanskih vjerovanja. Smatra se anđelom groma i poglavar je anđela čuvara. U trećoj Enohovoj knjizi opisan je kao jedan od knezova anđela kojemu služi mirijada od 496.000 anđela. Smatra se jednim od četiriju vladajućih serafina, knezom drugoga neba i reda ispovjednika. U Salomonovu Lemegetonu opisan je kao jedan od glavnih anđela prvog i četvrtog kora. U ikonografiji Barakiel se ponekad prikazuje s ružom na prsima ili s laticama ruže na odjeći, pogotovo na plaštu. U Rimokatoličkoj Crkvi Barakiel se najčešće prikazuje s košaricom kruha.

Lucifer znači 'onaj koji sa sobom nosi svjetlo'. Pri postanku svijeta svu ljepotu svog stvaranja prikazao je Bog u prvom anđelu i ukrasio ga zvijezdama i ljepotom životne svježine i svakom vrstom dragog kamena. Prozvao ga je Luciferom, koji je bio stvoren kao biser i prauzor svih ljepota ovoga svijeta sa licem prelijepe i blistave luči. Također, stvoren je poput zrcala Božjeg sjaja, kao nositelj svjetla Božje krasote, ali on nije želio biti samo zrcalo i svijećnjak, već je želio sam biti svjetlo i izvor svjetla i njegov se duh uzoholio. Tako je izgubio svoj sjaj, jer je mislio da je lijep iz sama sebe. Želio je biti ono što nije smio biti, te time uništio u sebi unutarnju ljepotu i zbačen je u bezdan. Potom je Bog to sjajno blistavo svjetlo položio u zemaljsku prirodu, da ne iščezne u prazno, te da čovjek ne poželi postati drugi bog. Na Luciferovo mjesto stavio je Bog čovjeka kao ukras svemira i na zemlju kao najljepši od svega dragog kamenja i utjelovljenje cjelokupne prirode. Bog je želio svoju ljepotu, sjaj i krasotu poklanjati svim svojim stvorovima, kako bi svi s njime uživali, a ne da je zadrži sam za sebe.

Lucifer želi odvratiti čovjeka od Boga, ali njegova moć nije beskonačna. Moćan je zato što je čisti duh, ali ipak ograničeno stvorenje i ne može spriječiti izgradnju Kraljevstva Božjeg. Krist ga je porazio svojim uskrsnućem, a borba protiv njega završiti će konačnim dolaskom Krista na svijet, kada će predati Kraljevstvo svom Ocu. Lucifer u svijetu djeluje velikom mržnjom protiv Boga i njegova Kraljevstva, stoga je velika tajna božansko pripuštanje đavolskog djelovanja, jer prouzrokuje teške štete duhovne i posredno fizičke naravi za svakog čovjeka i za društvo. Lucifer obuzima one ljude koji su udaljeni od Boga i molitve, žive nemoralnim životom, bave se spiritizmom ili su se prepustili djelovanju vračara, a također predmeti koji se koriste u tim praksama također mogu biti pod zlim utjecajem i da bi se oslobodilo zlog utjecaja potrebno je i ljude i stvari egzorcirati.

Osim naziva Lucifer, dobio je i naziv Sotona što znači protivnik, optužitelj, dok se u religiji smatra palim anđelom, to jest demonom, vragom. Kao protivnik spominje se u Prvoj

7

knjizi o Kraljevima (1 Kr 11,14), dok se kao Božji protivnik spominje u Knjizi o Jobu (Job 2,7), u Drugoj knjizi o Samuelu (2 Sam 24,1) i u Prvoj knjizi Ljetopisa (1 Ljet 21,1). U abrahamskim religijama (židovstvo, kršćanstvo, islam) Sotona je nadnaravno biće, a njegovo se ime često koristi kao simbol napasti i zla. Obično poznat je kao vrag ili đavao, gospodar tame, Belzebub, Nečastivi, Mefisto, ili Lucifer. U Talmudu Sotona se spominje pod imenom Samael. U islamu Sotona je poznat kao Iblis ili Šejtan, a bio je poglavica Džina, posebne vrste duhova prije svoje pobune i pada. Sam ga Isus Krist dva puta naziva knezom ovoga svijeta (Iv 12,31) i (Iv 14,30). U umjetnosti i literaturi Sotona je poprimao razne oblike kroz povijest. Prema jednoj interpretaciji u Knjizi Postanka, Sotona je bio prikazan kao zmija koja je uvjerila Evu da pojede zabranjeno voće. Najpopularniji oblik koji se zadržao do današnjih dana jest oblik koji je imalo starogrčko božanstvo Pan; tj. polu-čovjek polu-koza, s rogovima i kozjim nogama, dok u ruci drži trozubac. U modernim interpretacijama (npr. filmovi) on je šarmatna i zgodna muška, rijeđe ženska osoba koja krade ljudske duše tako da ugađa ljudskoj taštini s ponudama ili ugovorima koje su suviše dobre da bi se propustile.

Nema čovjeka koji se nije susreo s patnjom i bolešću u nekom obliku i postavio pitanje o razlozima i smislu patnje i bolesti. Bolest i patnja sa sobom nose temeljni strah od boli i prestanka egzistencije, te osjećaja krivnje i odgovornosti. Često ljudi uzmu pretpostavku o unaprijed određenoj sudbini kao nešto mjerodavno, koja svakog čovjeka dočeka neizbježno, bez obzira kako se ponašali i kako živjeli. Međutim, nema sudbine koja je unaprijed predodređena, nego čovjek svakodnevno izabire put kojim će ići, jer mu je dana slobodna volja, a kako izabere tako će i zavrijediti stanje u kojem će biti, bilo to vječno zajedništvo s Bogom ili potpuno prokletstvo i ništavilo. Bolest i patnja uz kušnje su prisutne i dane čovjeku kako bi ga potakle da se približi Bogu i da radi na tom međusobnom odnosu. Također da bi potakle čovjeka da ponovno izabere Boga i okrene se Bogu. Bol i patnju je najvažnije naučiti prihvatiti i do kraja proživjeti, a onda otpustiti da bi se postiglo ozdravljenje. Svakom patnjom Bog nam hoće nešto reći i uputiti nas u određenom smjeru. Ionako dobivamo onoliko trpljenja koliko možemo podnijeti, da bismo dali sve najbolje od sebe i postali snažniji, ali ipak svatko bira kako će živjeti i nositi se s bolima. Međutim, nekad se zna dogoditi da bol zaniječemo i šaljemo u nesvjesno gdje ona nastavlja neprimjetno biti prisutna u svakom budućem činu, misli ili izboru. A s druge strane tu je i privezanost uz bol, gdje na strašan način produljujemo svoju patnju. Potrebno ju je u potpunosti proživjeti, da bismo umrli starim načinima ponašanja, mišljenja, djelovanja i ponovno se rodili i bili pročišćeni i promijenjeni. Važno je naučiti ne vezati se za stvari ni za ljude, već uživati u punom smislu u njihovoj prisutnosti. To što Bog dopušta prisutnost i djelovanje zla u svijetu je jedna velika tajna i teško ju je proniknuti i razumjeti, kao i bol i patnju koje su nužno posljedica zla.

A da bismo bili spremni prihvatiti situaciju u kojoj se nađemo i barem je pokušali razumjeti, potrebno je imati vjere i konstantno raditi na njezinom rastu i izgrađivanju odnosa s Bogom. Tu pomaže svakodnevna molitva i rad na svom ponašanju, mislima i djelovanju. Isus je sam rekao da će nam biti po našoj vjeri odnosno kako vjerujemo tako će nam i biti.

8

Bez vjere, lako je čovjeku posrnuti i okrenuti se raznim alternativama koje prividno trenutno smanjuju i odnose bol i patnju, međutim dugoročno gledano, donose štetu, jer odvedu na skroz krivi put i tada zlo ima slobodne ruke obuzeti čovjeka i djelovati kroz njega.

Pali anđeo je prve ljude naveo da sagriješe i da navuku na sebe smrtnost i neizbježan Istočni grijeh. Jedino ljudsko biće koje je uspjelo pomutiti Sotoni planove jest Marija, najčistiji ljudski stvor, Kraljica Anđela i Majka Božja A također i Božji sin kojega je rodila, koji je svojom mukom i smrću na križu oslobodio nas sve od grijeha i dao nam mogućnost pokajanja i povratka Bogu i spasio nas od vječnog prokletstva.

Razlika između anđela i čovjeka

Anđeo je duhovne naravi i nije podložan nikakvome rastu ni propadanju, a čovjek je po svojoj naravi kominacija duhovnog i materijalnog odnosno podložan postojanju i nestajanju. Anđeo je usmjeren na Boga-Duha, a čovjek na Boga-Sina, na Riječ odnosno na Sina Čovječjeg zvanog Isus Krist. I čovjek i anđeo su slika i prilika Božja i morali su biti podvrgnuti kušnji prilagođenoj spoznaji i snazi volje obaju stvorenja, u kojoj su se dobrovoljno morali odlučiti za ili protiv Boga. Bog nije samo ljubav, nego i pravednost koja iziskuje odluku slobodne volje Božjih stvorenja, da bi se moglo presuditi jesu li dostojni biti slika i prilika Božja. Stvoritelj je dao svojim stvorenjima, anđelima i ljudima, slobodnu volju i vječne duše, te očekuje od njih da se odluče za Njega i dragovoljno Mu služe. Toliko je moćan da može svojom rukom uništiti svijet koji je stvorio, izopaćene ljudske duše, cjelokupno zlo, međutim Njegova ljubav i milosrđe je toliko veliko da svima nama pruža mogućnost da se pokajemo i vratimo Njemu. Anđeli su u službi Božjoj, okrenuti pomaganju čovjeku da ga približe Bogu i to putem savjesti, koja je dana svakom čovjeku, dok čovjek samo može tražiti pomoć od anđela i biti mu zahvalan. Kada čovjek ignorira savjest i ulazi sve dublje u grijeh, anđeo nema pristupa k njemu i čeka priliku da se pokaje kako bi mu se približio. Ako se ne dogodi pokajanje, Bog pruži kaznu kako bi čovjeka prodrmala i ponovno ga privukla Bogu, te tako postala milost. Anđelima je dano da gledaju lice Božje i budu u neposrednom odnosu s Bogom, a kako je svakom čovjeku darovan zaštitnik, valja biti blizak s njime i držati do njega, jer nam može puno pomoći.

Ukazanja anđela

Anđeo se 1916. ukazao u Portugalu Luciji, Jacinti i Franji dok su čuvali ovce prethodeći ukazanju Blažene Djevice Marije i poučio ih molitvu. Zatim, opet im se ukazao u ljetu iste godine govoreći im da puno mole i čine žrtve za grijehe koje ljudi čine. Potom u listopadu se ponovno ukazao donijevši im kalež i hostiju, da svatko od njih konzumira i naučio ih još jednu molitvu koju da mole. Inače, jedina zemlja Portugal i njegovi stanovnici duboko štuju anđele, stoga su i sve godine imali posebnu zaštitu. Neki njihovi upečatljivi ljudi koji su se uzdali u

9

pomoć i ljubav anđela su: don Afonso Henriques, prvi portugalski kralj je gajio veliku ljubav prema anđelima koji su ga i zaštitili protiv Maura kako kaže legenda, zatim don Manuel I. jedan od značajnijih vladara koji je izmolio od pape da posveti blagdan anđela čuvara Portugala koji se slavi i dan danas treću nedjelju u srpnju. Potom Vasco da Gama, glasoviti istraživač koji je otkrio pomorski put do Indije sa dva broda koja je nazvao prema anđelima Sveti Gabrijel i Sveti Rafael, koji su ga čuvali tijekom putovanja. Anđeli su se ukazivali nekim svecima i tako im pomagali u ovome životu i štitili ih na njihovom putu. Neki od svetaca su: Gemma Galgani, Ivan Bosco, otac Lamy, vitez Tundale.

Sveto Pismo i anđeli

Sveto Pismo je najbolji i najčišći izvor u kojem pronalazimo najpotpunije podatke o anđelima i dokaze njihove dirljive ljubavi prema nama.

U Knjizi Postanka anđeo Božji se ukazao Hagari kada je u pustinji tugovala i očajavala, gledajući kako će joj sin umrijeti okrutnom smrću od gladi i žeđi, tješeći je i hrabreći, te silno obradovavši kad joj je rekao da će joj sin postati ocem velikog naroda.

U Prvoj knjizi o Kraljevima anđeo je došao u pomoć proroku Iliji kada je bježao od kraljice Izebele koja je gledala kako da ga ubije. Prorok iscrpljen od žalosti i umora na vrhuncu svog jada je legao u sjenu nekog stabla preklinjući Boga da mu dopusti umrijeti, a potom ubrzo i zaspao. Odmah je došao anđeo Božji i probudio ga iz sna, dajući mu da jede ukusna kruha i s neba poslane vode da utaži strašnu žeđ, a nakon okrjepljenja i osvježenja pićem i hranom još jednom je zaspao spokojnim snom. Potom ga je anđeo ponovno probudio i ponudio da se napije i nasiti onime što mu je Gospodin poslao, te je tako mogao hodati četrdeset dana i četrdeset noći i doći do planine Horeb.

U priči o Juditi također je prikazana pomoć anđela koji joj je pomogao da svoj rodni grad Betuliju oslobodi Asiraca na čelu sa zapovjednikom vojske Holofernom. Kako su starješine pregovarali predaju grada u neprijateljske ruke, ova junačna pobožna udovica, odlučila je sama spasiti svoj narod. Odjenula je skupocjene haljine kako bi zadobila Holofernovu naklonost, uputila se u neprijateljski tabor i ondje iskoristila priliku kad je on bio opijen vinom u dubokom snu da mu odsijeće glavu i odnese je do vrata Betulije i tako pokazala vladarima i svećenicima da su svi skupa spašeni.

U Drugoj knjizi o Makabejcima kralj Sirije u hitnoj potrebi za novcem šalje jednog svog povjerljivog službenika Heliodora da zaplijeni blago čuvši da ga ima Jeruzalemski hram. Svećenici odjeveni u svećeničko ruho, prostrli su se pred žrtvenikom, veliki svećenik ga je upozorio da se ne usudi staviti ruku na novac ili oskvrnuti hram, a narod je došao iz svojih domova moliti Boga za njegovu zaštitu. Pred riznicom hrama pred očima mu se pojavio konj s prekrasnim sedlom i strašan jahač, a uz njega još dva snažna mladića sjajne ljepote u veličanstvenoj odjeći, koji su ga stali udarati, pa kada je pao, uzeše ga i počeše iznositi iz

10

riznice. Kada je Heliodor uvidio Božju silu, stao je preklinjati velikog svećenika da posreduje kod Svevišnjega i spasi njegov život, što je i učinjeno. Heliodoru se potom ponovno ukazao isti anđeo koji ga je upoozorio da bude vrlo zahvalan velikom svećeniku, jer po njemu mu je spašen život, potom se pokajao, pun zahvalnosti Bogu prinio žrtvu i zavjetovao mu se. Potom se sa svojim četama vratio kralju i posvjedočio mu djela velikoga Boga koje je bio vidio vlastitim očima.

U knjizi o Danijelu svemoćni kralj Babilona, Nabukodonozor, dao je načiniti zlatni kip, te je zapovjedio svim svojim podanicima da mu se klanjaju, inače će biti bačeni u užarenu peć. Međutim, trojica hebrejskih mladića su odbila to učiniti i rekli su kralju da ih njihov Bog može izbaviti iz njegovih ruku, što je i učinio poslavši anđela da ih zaštiti od ognja. Kada je kralj zaprepašten vidio kako je vatra žive spalilla kraljeve sluge, a mladićima nije spržila nijednu vlas s glave, započeo je hvaliti pravoga Boga.

U istoj knjizi, Danijela su njegovi neprijatelji Medijci optužili pred kraljem Darijem da se ne pokorava njegovim zapovjedima i da štuje lažnoga Boga. Kralja su zlobnici prisilili da Danijela baci u lavlju jamu, iako ga je volio. A kralj Darije, pun gorke žalosti, nije mogao ni jesti ni zaspati te noći, pa je u ranu zoru požurio k lavljoj jami zazvavši Danijela, upitao ga je li ga Bog spasio. Anđeo je bio poslan da zatvori ralje lavovima, te mu ne mogoše nauditi. Potom je kralj Darije zapovijedio da se Danijela oslobodi, a njegove neprijatelje baci lavovima koji su ih brzo zgrabili i toliko brzo proždrli da nisu uspjeli gotovo ni pasti na dno jame.

U knjizi o Tobiji, Židovi su u to vrijeme bili u zatočeništvu, a među njima i jedan svet i pravedan čovjek Tobit koji je živio sa svojom ženom i sinom jedincem Tobijom. Tobit je bio prisiljen na dug i opasan put poslati svog sina kako bi mu osigurao budućnost i budućnost svoje žene, jer bijaše već slijep. A trebao je vratiti novac koji je pozajmio nekome prijatelju. Međutim, na putu je bilo važno da mu sin ima povjerljiva suputnika. Stoga je Bog poslao anđela Rafaela pod imenom Azarja da ga prati na putu i daje mu milost za milošću, mudre i razborite savjete, ispunjajući mu srce divljenjem i zahvalnošću. Tako je ovaj vrijedan divljenja vodič i pratitelj ugovorio najsretniji brak za svojeg mladog štićenika, pribavivši mu lijepu i svetu ženu bogata miraza iz koje je istjerao zloduha, sam je pošao u grad Rages po novac po koji su išli na put, spasivši Tobiju od velike ribe kojoj je izvadio jetru, žuč i srce koje su se kasnije pokazale ljekovite. Žuč je omogućila Tobijinom ocu da progleda. Za tolika dobročinstva, Tobija i njegov otac htjeli su Azarji ponuditi pola od svega što su donijeli, onda je on otkrio da je anđeo Rafael, jedan od sedmorice koji stoje pred Bogom i neka hvale, blagoslivljaju i veličaju Boga pred svima živima, zbog onoga što je za njih učinio i neka zapišu u knjizi sve što se dogodilo.

U Novom zavjetu također se pojavljuju anđeli i to pri navještanju Mariji da će postati Majka Božja, zatim kada se rodio Isus svojom pjesmom su navijestili njegovo rođenje pastirima, upozoravajući Josipa da se sklone u Egipat, jer je vrebala opasnost od Heroda, a potom ih i obavještavajući da se mogu vratiti kad je opasnost prošla. Anđeli su Kristu služili u

11

pustinji, pomagali mu tijekom muke, ponovno se ukazali na dan njegova slavna uskrsnuća i kada je uzišao na nebo.

U Djelima apostolskim, nakon što je sveti Jakov apostol bio pogubljen, kralj Herod Agipa je dao uhititi i svetog Petra bacivši ga u tamnicu, među četiri vojničke straže da ga čuvaju. Anđeo je došao i izbavio ga od veriga i oslobodio iz tamnice i pozaspalih vojnika.

Također u Djelima apostolskim, sveti Pavao nakon svog obraćenja, doživio je otvoreno neprijateljstvo od Židova i uputio se brodom prema Italiji sa drugim zatvorenicima i trgovcima. Putem je nastupila strašna oluja tako da se nekoliko dana nisu vidjeli ni Sunce ni zvijezde. No zahvaljujući apostolovoj molitvi, bio je poslan anđeo Gospodnji koji je obećao da su sigurni i on i njegovi suputnici putem.

Anđeli sa svecima i mučenicima

Mnogi mučenici su se mogli ponašati junački dok su njihova tijela bila mrcvarena kukama, trgana bičevima, spravama za mučenje, paljena na vatri, upravo zato što ih je Bog podupirao šaljući im svoje anđele da im pomognu. Ti blaženi duhovi su ispunili mučenike nadljudskom snagom, ublažili njihove boli i utješili ih u njihovoj patnji, tako da im je postalo lako, čak i ugodno podnositi pakosne muke koje su njihovi okrutni neprijatelji domislili.

Neki mučenici kojima je anđeo ublažavao rane i priskočio u pomoć su: sveti Teodozije, koji je propatio strašne muke zbog vjere, sveta Agneza koja se odbila klanjati lažnim rimskim idolima, pa je odvedena u javnu kuću da je se obešćasti, a onaj koji ju je htio napasti, bio je oslijepljen i ona mu je izmolila vid nazad.

Zatim, sveta Dorotea je bila osuđena na smrt zbog vjere, a mladić Teofil koji joj se narugao čuvši je kako govori o raju, zatražio je od nje da mu pošalje voća i cvijeća kada stigne tamo, što je ona doista i obećala. Prije nego je bila smaknuta, došao je anđeo s voćem i cvijećem i odnio ih Teofilu, koji je nakon toga postao kršćaninom i umro za Krista.

Sveta Cecilija, koja je svoje djevičanstvo posvetila našemu Gospodinu Isusu Kristu, pod ustrajavanjem njezinih roditelja da je udaju za mladoga rimskoga plemića Valerijana, na dan vjenčanja mu je rekla da je čuva anđeo kojega će moći vidjeti ako se obrati i krsti, što je i učinio i ispričao svom bratu Tiburciju koji je također postao kršćanin i vidio anđela. Kasnije su svi troje položili svoje živote iz ljubavi za Krista.

Sveta Eulalija, dvanaestogodišnja djevojčica, izvedena je pred okrutne suce koji su joj prijetili i pokušali zastrašiti i nagnati je da zaniječe vjeru u Isusa Krista. Ali anđeli su je tješili i hrabrili da se odvaži trpiti, što je i učinila, te je bila na kraju živa spaljena, a anđeli su njezinu dušu ponijeli na nebo.

12

Sveti Vinko je najdivniji primjer obrane vjere, jer je bio osuđen od prokonzula Dacijana na najužasnije muke koje je podnosio sa radošću na licu. Što su muke bile žešće, to se veća radost očitovala na njegovom licu. Anđeli su mu pomagali da preživi sprave za mučenje i pečenje uživo, potom su njegovu dušu uznjeli na nebo.

Sveti Lovro je također imao slavno mučeništvo kao i sveti Vinko. Prvo su ga mučili na spravama, a onda i ispekli na vatri, što je podnosio sa smješkom na licu i tražio je da ga okrenu na drugu stranu kada mu je jedna već bila pečena. Anđeo mu je pomagao da izdrži sve te muke, a onda mu uznio dušu na nebo.

Sveti Venancije, petnaestogodišnji dječak, pokazao je neslomljivu hrabrost u prakticiranju vjere, tako da se predao poganskim vlastima koje su progonile kršćane. Mučen je bičevanjem, obješen naglavačke iznad vatre da se uguši dimom, zatim je bačen lavovima koji su kraj njega bili pitomi kao janjad, povlačen je po tlu posutu trnjem i na koncu ostao obezglavljen. Naravno, sve je to preživljavao uz pomoć anđela koji mu je pomagao.

Mnogi vojnici koji su gledali sve te prizore s mučenjima hrabrih mučenika i anđelima, obratili su se, krstili i također umrli za Krista.

Osim mučenika, bilo je i redovnika svetog Dominika kojima su anđeli pomagali kao što su sveti Dominik i njegova subraća iako su bili gladni, jedini komad kruha su dali siromahu koji je zapravo bio anđeo Božji, koji im je kad su se svi okupili za stolom dao jesti i piti.

Kako je sveti Toma Akvinski isto bio Dominikanskoga reda, njegova kraljevska obitelj se nije s tim slagala i zatvorili su ga u kraljevski dvorac i pokušali navesti da napusti red i odbaci habit. Iako je on to odbio, habit su mu sasjekli u komadiće i potom htjedući poljuljati njegovu krjepost i odlučnost, u sobu poslali prekrasnu raspuštenicu koju je uz pomoć anđela uspio istjerati. Tako su mu se ukazali anđeli i došli ga opasati pojasom trajne čistoće, jer je on imao najodličnije ljudske krjeposti: čistoću, poniznost i ljubav prema Bogu.

Sveti Vinko Fererski je isto bio Dominikanskog reda, a njegov život od rođenja do smrti je bio dugi niz čudesa i anđeli su gajili posebnu ljubav prema njemu. U trenutku smrti kuću sveca je ispunilo mnoštvo blaženih duhova u obliku snježnobijelih ptica očaravajuće ljepote kako bi ispratili njegovu dušu u nebo.

Blaženi Dalmacije bio je obdaren trajnom prisutnošću svoga anđela, pa ga je narod nazvao ocem koji razgovara s anđelima.

Zaključak

Nakon svih ovih detaljnih informacija o anđelima, možemo zaključiti da smo ih zaista dobili kao dragocjene darove i zaštitnike koji nas vode na našem putu i čuvaju i usmjeravaju na pravi put, a na svakome od nas je hoćemo li dopustiti vodstvo i zaštitu. Zato trebamo biti svakodnevno zahvalni Bogu i brinuti o čistoći naše duše, jer svi smo dragocjeni kao Božja stvorenja, koja je stvorio iz ljubavi i toliko nas ljubi i daje prilika da Mu se vratimo.

13